SVEU ILI TE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK Faukultet pravnih nauka Nastavnik: doc.dr.

Fuad Puri evi

GRA ANSKI PARNI NI POSTUPAK

Literatura
j UD BENICI: j Dr. Branko alija i dr. Sanjin Omanovi ,

Gra ansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., ili j Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Ra i , Parni no procesno pravo, Trebinje, 2008. j ZAKONI I OSTALO: j Sva etiri zakona o parni nom postupku u BiH i j Predavanja u kojima su inkorporirane izmjene i dopune parni nih zakona u BiH.

Pojam i predmet gra anskog procesnog prava

Gra anski parni ni postupak je centralni dio gra anskog procesnog prava, zbog ega gra ansko procesno pravo predstavlja samostalnu pravnu granu u koju spadaju pravila kojima se regulira procesnopravna djelatnost sudova i ostalih u esnika u ostvarivanju sudske funkcije. Tim pravilima se utvr uju: pretpostavke od ijeg postojanja zavisi mogu nost raspravljanja i odlu ivanja, zavise radnje kojima se postupak pokre e, razvija i okon ava, kao i sadr aj i oblik tih radnji.

Izvori gra anskog procesnog prava

Va e e izvore gra anskog procesnog ili procesnog civilnog prava, mo emo podijeliti na formalne i fakti ke. Formalni izvori, u svijetu, pa i u BiH, su: ustav, zakon i podzakonski akti, a nekad je to bilo i obi ajno pravo. Zakoni kojima je u BiH reguliran gra anski parni ni postupak su: 1. Zakon o parni nom postupku pred Sudom BiH (Slu beni glasnik BiH, broj: 36/04) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parni nom postupku pred Sudom BiH (Slu beni glasnik BiH, broj: 84/07); 2. Zakon o parni nom postupku Federacije BiH (Slu bene novine Federacije BiH, broj: 53/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parni nom postupku Federacije BiH (Slu bene novine Federacije BiH, broj: 73/05 i 19/06); 3. Zakon o parni nom postupku Republike Srpske (Slu beni glasnik RS, broj: 58/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parni nom postupku RS (Slu beni glasnik RS, broj: 85/03, 74/05 i 63/07) i 4. Zakon o parni nom postupku Br ko Distrikta BiH (Slu beni glasnik BD BiH, broj: 08/09).

 U fakti ke izvore spadaju sudska praksa (iudicatura, usus fori) i pravna nauka iuris prudens. Prema tome, sudska praksa nije u formalnopravnom smislu izvor gra anskog procesnog prava, zbog ega sudovi, s obzirom na zahtjeve na ela zakonitosti, ne mogu stvarati vlastita pravila postupka. Stavovi koje zauzimaju vrhovni sudovi u BiH o pravnim pitanjima, ne obavezuju sudove koji nisu u estvovali u njihovom dono enju. Za to? Ali, stanovi te sudske prakse ima veliki zna aj u interpretaciji normi procesnog prava, a to opet vrijedi samo za evropski ili kontinentalni sistem gra anskog procesnog prava.

Metodi gra anskog pravosu a

Kao to rekosmo, gra ansko procesno pravo i gra anski postupak (parni ni, izvr ni i vanparni ni) ne mogu se poistovje ivati, ni izjedna avati, pa je zato gra ansko procesno pravo grana prava, a gra anski postupak je njegov predmet. Gra anski postupak je pravno institucionaliziran oblik ostvarivanja sudske funkcije, koga ine procesnopravne radnje koje imaju karakter pravnih injenica procesnog prava. Ovisno od ovih radnji nastaju odnosi izme u osnovnih subjekata postupka: suda, stranaka i ostalih u esnika postupka. Specifi nost gra anskog postupka je u tome to je on isto normativno pravna tvorevina, zbog ega i ne postoji kao dru tvena, ve samo kao pravna tvorevina.
Su tinska razlika izme u parni nog, vanparni nog i izvr nog postupka ogleda se u sljede em: U parni nom postupku se na utvr eno injeni no stanje primjenjuje odgovaraju a pravna norma, s ciljem da se za titi ugro eno ili povrije eno pravo. U vanparni nom postupku, sadr aj sudske funkcije je primarno u ure ivanju, stvaranju ili mijenjanju gra anskopravnih odnosa. U izvr nom postupku se posti e kona no ostvarivanje prava tako to se subjekt obaveze prinu ava da udovolji obavezi koja je utvr ena u sudskoj odluci ili drugoj izvr noj ispravi, te se time dovodi u sklad fakti ko pona anje, sa onim to je pravno utvr eno.

Odnos gra anskog procesnog prava prema drugim granama prava

Gra ansko procesno pravo se nalazi u najbli oj vezi sa: ustavnim pravom, gra anskim materijalnim pravom, krivi nim pravom i upravnim pravom. 1. Odnos prema ustavnom pravu Ustavima entiteta BiH se vr enje sudske funkcije povjerava redovnim sudovima, pa su njima utvr eni i osnovni principi (zakonitost, sudska nezavisnost, zbornost, princip dvostepenost i sl.) kojima se organizuju sudovi i vr i sudska funkcija. Zbog toga se klasi no ovo pravo svrstava u javno pravo, jer kao javnopravnu djelatnost ure uje: sudove, njihovu strukturu, nadle nost, te postupak kao na in ostvarivanja pravosudne funkcije. To je razlog da i dejstvo res iudicata sudska odluka ima primarno kao akt organa dr avne vlasti.

2. Odnos prema materijalnom gra anskom pravu Do izdvajanja gra anskog procesnog prava iz okvira gra anskog materijalnog prava do lo je tek u 19. stolje u. U starijem rimskom pravu, tu ba je prethodila pravu, a danas pravo prethodi tu bi. Dakle, u rimskom pravu, sve do Justinijanove kodifikacije, pravo je stvarano kroz postupak, to zna i da je posredstvom sudije vr ena ujedno i funkcija zakonodavca. Justinijanovom kodifikacijom su udareni temelji na kojima je otpo et proces razdvajanja materijalnog i procesnog prava u dvije odvojene pravne oblasti. U obje pravne grane se dosta pojmova i instituta ozna ava istim terminima, ali imaju razli ito zna enje, npr. zahtjev, prigovor, priznanje, odricanje i sl. Me utim, procesne radnje se ne ispituju u pogledu njihove valjanosti kao poslovi gra anskog prava, ve samo u pogledu njihove dopu tenosti. Teritorijalno i vremensko va enje normi je tako e razli ito, pa u pogledu va enja normi procesnog prava uvijek va i na elo lex fori, a u pogledu normi materijalnog prava-na elo lex causae. Isto tako, za norme procesnog prava vrijedi neposredna primjena ili momentalno va enje, dok za norme materijalnog prava, u pravilu, mjerodavan je momenat nastanka odnosa povodom koga se vodi spor.

3. Odnos gra anskog postupka prema materijalnom pravu Predmet materijalnog prava su norme kojima se regulira nastanak, promjena i prestanak pravnih odnosa, a predmet normi procesnog prava je reguliranje organa kojima se povjerava vr enje pravoza titne funkcije i postupak u kome se ta funkcija ostvaruje. Zato su norme procesnog prava u funkciji ostvarivanja sadr aja-to su prava i obaveze, koje su utvr ene normama materijalnog prava, pa je zato postupak neodvojiv od normi materijalnog prava, ijem ostvarenju u dru tvenim odnosima i slu i. Naju u vezu parni nog postupka i materijalnog prava odslikavaju pojedina na ela i ustanove, npr. dva najkarakteristi nija na ela parni nog postupka u najve oj mjeri odre uju njegovu posebnost, a to su na elo dispozitivnosti i raspravno na elo, jer su uslovljena dispozitivnim karakterom subjektivnih gra anskih prava, ija se za tita upravo ostvaruje u parni nom postupku. Postupak kao isto pravna tvorevina ima i svoju formu i sadr inu, mada se spolja manifestuje samo kao forma. Zbog toga na podru iju procesnog prava vrijedi princip stroge forme jer se kao jedna strana u postupku uvijek pojavljuje sud kao dr avni organ, dok na podru iju materijalnog prava vrijedi princip slobodne forme jer odnose svojom voljom zasnivaju sami titulari subjektivnih prava.

Zahvaljuju i procesnoj formi, kao za titnoj funkciji postupka, obezbje ene su tri osnovne vrijednosti u vr enju pravosu a, a to su: zakonitost, pravna sigurnost i efikasnost postupka. Kako je procesna forma u slu bi ostvarivanja odre ene sadr ine, to treba kazati da pravna forma ne odre uje su tinu, ali je zato obezbje uje. Bitno obilje je na eg procesnog prava je jednostavnost, pa je ovom zahtjevu kod nas udovoljeno pojednostavljenjem procesne forme, zbog ega je napu ten princip strogog formalnog legaliteta, koji je zadr an samo u izvr nom postupku. Zna aj procesne forme u parni nom postupku se ogleda u dvostrukom vrednovanju procesnih radnji, i to: sa aspekta njihove dopu tenosti i sa aspekta njihove osnovanosti. Sud procesne radnje ispituje uvijek prvo sa aspekta njihove dopu tenosti, npr. da li su preduzete u obliku i na na in propisan normama procesnog prava, jer je to bitna povreda postupka, zbog koje se mo e tra iti ukidanje donesene odluke. Nakon toga, ukoliko su radnje dopu tene, sud ispituje njihovu osnovanost.

4. Odnos gra anskog procesnog prava i upravnog prava Odnos gra anskog postupka prema upravnom, nije isti kao njegov odnos prema krivi nom postupku, jer su gra anski i krivi ni postupak dva osnovna metoda koja slu e ostvarivanju sudske funkcije, a upravni postupak slu i ostvarivanju upravnopravne djelatnosti. Dok je upravni postupak novija pravna institucija, parni ni je najstarija, iz ijih se okvira izdvojio prvo krivi ni postupak, a u novije vrijeme i upravni postupak. Danas se upravnopravna djelatnost i sudska funkcija pribli avaju, jer za djelatnost upravnih organa danas va i na elo zakonitosti, isto kao i za djelatnost sudova; zatim dejstvo akata, odnosno dejstvo presude u upravnom postupku i dejstvo upravnog akta u parni nom postupku; ili, ukoliko se u parni nom postupku pojavi kao prethodno pitanje neko pravno pitanje upravnopravnog karaktera o kome je u upravnom postupku ve pravomo no odlu eno, tada je sud vezan za odluku upravnog organa u okviru njegove pravomo nosti i obratno. Razgrani enje nadle nosti u ova dva postupka se vr i po pravilima o apsolutnoj nadle nosti, tj. ako je pokrenut parni ni postupak u jednoj upravnopravnoj stvari, sud e se oglasiti apsolutno nenadle nim i tu bu odbaciti, ali i obratno. Rje avanje sukoba nadle nosti izme u suda i upravnog organa spada u nadle nost ustavnih sudova.

5. Odnos gra anskog procesnog i krivi nog procesnog prava Kroz historijski razvoj, krivi ni postupak se izdvojio iz gra anskog postupka, a njihova razlika se manifestuje i na podru iju nekih va nih na ela, npr. na elo dispozitivnosti i raspravno na elo su specifi na na ela parni nog postupka, dok je njihov doma aj u krivi nom postupku neznatan. Dalje, gra anski postupak subjekt pokre e tu bom, ali se on mo e ostvarivati i arbitra om i medijacijom, dok krivi ni postupak uvijek pokre e javni tu ilac samo putem krivi nog postupka. Ustanove kojima se ostvaruje na elo dispozitivnosti u parni nom postupku, npr. povla enje tu be, odricanje od tu benog zahtjeva, sudsko poravnanje i sl., ne postoje u krivi nom postupku. I raspravno na elo predstavlja specifi nost parni nog postupka jer se u njemu pojavljuje kao osnovno, dok je u krivi nom postupku to inkvizitorno na elo. U e e tre ih lica u parni nom postupku, ne poznaje krivi ni postupak i tako redom. Sud u gra anskom postupku je vezan za presudu donesenu u krivi nom postupku u slu aju: a) kad je istom radnjom prouzrokavano krivi no djelo i gra anskpravna posljedica ili b) kad krivi no djelo ima karakter prethodnog pitanja u parni nom postupku ili c) kad presuda koja je donesena u krivi nom postupku ima karakter pravnorelevantne injenice gra anskog prava.

Ovaj odnos karakteri e i institucija pridru enog ili adhezionog postupka koja je predvi ena normama krivi nog procesnog prava, a u slu bi je na ela ekonomi nosti i pravne sigurnosti. Adhezioni postupak pokre e se po prijedlogu koji se podnosi neposredno organu kome se podnosi krivi na prijava ili sudu, a o ovom zahtjevu sud u krivi nom postupku odlu uje po na elu dispozitivnosti. Stranka mo e sve do zaklju enja glavnog pretresa odustati od prijedloga i pokrenuti tu bom parni ni postupak. Ukoliko sud u krivi nom postupku donosi osu uju u presudu, tada e odlu iti i o tu benom zahtjevu kome mo e udovoljiti djelimi no ili u cijelosti, a ukoliko sud donosi u krivi nom postupku osloba aju u presudu ili iz nekih drugih razloga obustavlja postupak, sud tada stranku ne mo e odbiti sa njenim zahtjevom, nego je upu uje da pokrene parni ni postupak, to zna i da sud u krivi nom postupku nikada ne odbija tu ioca sa tu benim zahtjevom. Kad sud odlu uje o gra anskopravnoj odgovornosti kao o osnovu za naknadu tete koja je nastala radnjom koja ima obilje ja krivi nog djela, on tada ne e zastati sa postupkom, jer u ovakvim slu ajevima postojanje krivi nog djela i krivi ne odgovornosti ne predstavlja prejudicijelno pitanje. Ako je u krivi nom postupku sud donio osu uju u presudu, onda ona ve e sud u parni nom postupku u pogledu dvije injenice, i to u pogledu: postojanja krivi nog djela i postojanja krivi ne odgovornosti.

Gra anska subjektivna odgovornost je zato stro ija i ira od krivi e odgovornost, jer se u krivi nom pravu odgovara u pravilu za umi ljaj, a rje e-samo ako je to zakonom propisano, i za nehat, dok se u gra anskom pravu odgovara za sve oblike krivice, pa i najmanju nepa nju, zaklju no sa objektivnom odgovorno u. Ako je krivi ni sud donio osloba aju u presudu, onda parni ni sud nije vezan za nju, jer nepostojanje krivi ne odgovornost ne zna i i nepostojanje gra anske odgovornosti-koja je rekosmo ira. A ako se krivi no djelo i krivi na odgovornost pojavljuju kao prethodno ili prejudicijelno pitanje, u takvim situacijama je sud u gra anskom postupku vezan za odluku donesenu u krivi nom postupku, bez obzira da li je ona osloba aju a ili osu uju a, npr. nedostojnost za naslje ivanje nastupa usljed odre enih injenica koje predstavljaju krivi no djelo, kao to je umi ljajno li enje ivota ostavioca ili upotreba sile i prijetnje u cilju sastavljanja testamenta itd. Ili, npr. prema normama materijalnog porodi nog prava, pravomo noj presudi donesenoj u krivi nom postupku se daje karakter pravno relevantne injenice, pa zato u slu aju da je bra ni drug osu en za krivi no djelo na kaznu zatvorom du om od 3 godine, norme porodi nog prava daju drugom bra nom drugu mogu nost razvoda braka.

POJAM I PREDMET PARNI NOG POSTUPKA

Prema sva etiri zakona o parni nim postupcima u BiH, pravila ovih postupaka primjenjuju redovni sudovi pri raspravljanju i odlu ivanju o sporovima koji nastaju iz li nih i porodi nih odnosa, iz radnih odnosa, te iz imovinskih i drugih gra anskopravnih odnosa, osim ako se neki od ovih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadle nost drugih sudova. Ovakvo formalnopravno odre enje, prema kome je gra anskopravni svaki onaj spor o kome se raspravlja u gra anskom parni nom postupku, unosi potpunu izvjesnost i pravnu sigurnost u vr enju sudske funkcije. Po op em parni nom postupku raspravljaju se i rje avaju gra anskopravni sporovi za koje nije predvi en neki od posebnih parni nih postupaka. Pravila op eg parni nog postupka primjenjuju se i u predmetima koji se raspravljaju u posebnim postupcima, ukoliko njihova primjena nije derogirana propisima tih posebnih parni nih postupaka.

Funkcija parni nog postupka

Prema starijem-individualisti kom shvatanju, parni ni postupak je smatran privatnopravnom institucijom u slu bi interesa stranke, sve do prve polovine 19. stolje a, pa je njegov krajnji cilj bio za tita subjektivnih gra anskih prava. Shvatanje da je parni ni postupak pravna institucija koja ima iznimno zna ajnu dr tvenu funkciju, preovladava od druge polovine 19. stolje a. Shvatanje da je ovaj postupak u slu bi ostvarivanja pravosu a kao javnopravne funkcije-kao dru tvene djelatnosti, primjenjeno je jo u austrijskom gra anskom postupku iz 1895. godine, a poznato nam je koliki je uticaj ovaj zakon imao na razvoj procesnog prava i zakonodavstva u biv oj SFRJ, a kasije i u BiH. Reguliranje dru tvenih odnosa i usmjeravanje njegovog razvoja je cilj normi materijalnog i procesnog prava, ali one imaju razli itu funkciju. Zbog toga su oblici i na ini ostvarivanja prava i obaveza iz materijalnopravnih odnosa regulirani normama procesnog prava.

Najnagla enija karakteristika parni nog prava je u dispozitivnosti njegovih normi, koje su permisivne prirode, jer ovla uju stranke da dogovorom reguliraju neko procesno pitanje, a ako to ne urade, tada se primjenjuje supletorna-dopunska norma odre enog propisa. Od dispozitivnih normi treba razlikovati disjunktivne norme, a one upo uju sud na odre eno diskreciono postupanje, odnosno ocjenjivanje i odlu ivanje u postupku, npr. u pogledu incidentalnog-prethodnog pitanja. U slu aju postojanja nejasno a, protivrje nosti ili pravne praznine u primjeni pravne norme, sud e primjeniti teleolo ki-ciljni metod, metod per analogiam i argumentum a contrario. Ove metode smo obradili kada smo govorili o pravnim prazninama u Osnovama gra anskog prava. Gra anski postupak ima svoju zasebnu strukturu i fizionomiju, pa se zato parni ni postupak odvija od po etka do kraja kroz niz stadija i podstadija, uz po tivanje ustanova parni nog postupka. Parnica ozna ava konkretan postupak koji se vodi izme u parni nih stranaka povodom odre enog tu benog zahtjeva koji postavlja tu ilac i tra i i tra e od suda da im pru i za titu, s tim da svi stadiji i podstadiji postupka, kao i njegove ustanove nisu obavezni, jer to zavisi od potreba svakog predmeta posebno. Spor je stanje u materijalnopravnim odnosima do koga dolazi zbog neizvjesnosti sadr aja prava i obaveza za odre enog subjekta ili zbog povrede prava i obaveza. Spor obi no prethodi parnici, ali ne mora obligatno do nje i dovesti, jer do parnice dolazi onda kada jedan od subjekata zatra i sudsku za titu.

Parnica kao procesnopravni odnos nastaje na osnovu mno tva procesnopravnih radnji i procesnopravnih stanja. Te procesne ili parni ne radnje imaju funkciju pravnih injenica procesnog prava, jer za njihovo preduzimanje norme procesnog prava ve u nastanak procesnih prava i obaveza. U teoriji je sporno pitanje ko su subjekti parnice kao procesnopravnog odnosa. Prema civilisti kom shvatanju, procesnopravni odnos se zasniva samo izme u stranaka, a ne i suda i stranaka, dok je prema publicisti kom shvatanju, parnica odnos izme u stranaka i suda, a ne i odnos izme u samih stranaka. Prema tre em, najprihvatljivijem shvatanje parnice kao trostranog pravnog odnosa, ona se zasniva izme u svake stranke i suda, a posredstvom suda i izme u samih stranaka. Zbog toga su radnje koje stranke preduzimaju uvijek upravljene prema sudu, s tim da one ne proizvode procesnopravne posljedice samo prema sudu, nego i prema suprotnoj stranci. U anglosaksonskom pravu civilne - gra anske sudske procedure imaju dvostruko zna enje, i to: sa jedne strane, daju sudu procesnu mogu nost da se u svojoj odluci pozove na ranije presu enu stvar, a sa druge strane, ostavljaju sudu priliku da zauzme samostalan pravni stav i donese odluku koja pro futuro mo e imati zna aj sudskog precedenta. Ovo je osnovnibazni princip precedentnog prava.

Procesne pretpostavke
Za po etak, neophodno je strogo znati razlikovati uslove ili pretpostavke od kojih zavisi dopu tenost raspravljanja i odlu ivanja, od uslova od kojih zavisi osnovanost predmeta odlu ivanja-a to je u parni nom postupku tu beni zahtjev. Uslovi od kojih zavisi dopu tenost rapravljanja i odlu ivanja odre eni su normama procesnog prava, a uslovi od kojih zavisi osnovanost presu ivanja, odre eni su normama materijalnog prava. Uslovi ili okolnosti koji su utvr eni normama procesnog prava, a od kojih zavisi dopu tenost raspravljanja i odlu ivanja o tu benom zahtjevu, nazivaju se procesnim pretpostavkama. Dakle, procesne pretpostavke su uslovi dopu tenosti ve egzistentne parnice, odnosno uslovi od kojih zavisi mogu nost raspravljanja i odlu ivanja o osnovanosti predmeta spora. Zbog toga, nedopu tenu tu bu sud odbacuje rje enjem, ukoliko se nisu stekle sve procesne pretpostavke koje moraju postojati da bi se sud mogao upustiti u raspravljanje o meritumu spora.

 Procesne pretpostavke mogu biti op e i posebne. Op e pretpostavke se ti u svih bitnih elemenata parnice, a to su: sud, stranke i predmet spora. Procesne pretpostavke koje se ti u suda su npr. ma unarodna nadle nost doma eg suda, da sudovi mogu imati jurisdikciju nad tu enim, da su sudovi nadle ni da odlu uju u sporu, kao i stvarna, funkcionalna i mjesna nadle nost redovnog suda. Procesne pretpostavke koje se ti u stranaka su npr. postojanje same stranke, kao i strana ke i parni ne sposobnosti, postojanje urednog zastupanja i ovla tenja na vo enje konkretne parnice-procesna legitimacija (legitimatio ad processum). Morate znati razlikovati ovu legitimacije od stvarne legitimacije, jer postojanje stvarne legitimacije (legitimatio ad causam) nije procesna pretpostavka. Stvarna legitimacija je uslov od koga zavisi osnovanost tu benog zahtjeva, a ne dopu tenost vo enja parnice.

 Procesne pretpostavke koje se ti u predmeta spora sprje avaju vo enje parnice, a to su: postojanje presu ene stvari (res iudicata) i postojanje parnice (lis pedens), s tim da upravo ove dvije pretpostavke izra avaju princip ne bis in idem, pa sa postojanjem pravomo ne presude zakon izjedna ava odricanje od tu benog zahtjeva i sudsko poravnanje. Tre a pretpostavka koja se ti e predmeta spora odnosi se na postojanje pravnog interesa za tu bu, npr. tu ilac e imati pravni interes da ustane tu bom tek onda kada tu eni odbije da dobrovoljno udovolji njegovom zahtjevu. Koliki je zna aj pravnog interesa, najbolje govori injenica da je pravni interes procesna pretpostavka za podizanje tu be. To zna i, kad nedostaje pravni interes, tada se tu ba odbacuje kao nedopu tena, bez raspravljanja o osnovanosti tu benog zahtjeva.

Koje su posljedice nedostatka procesnih pretpostavki

Prvo, nedostatak bilo koje procesne pretpostavke ima za posljedicu nemogu nost raspravljanja i odlu ivanja, zbog ega sud na njih pazi ex officio, u pravilu, u toku cijelog postupka, to ne isklju uje mogu nost stranaka da sudu ukazuju na nedostatke koji se odnose na procesne pretpostavke, jer stranka na taj na in eli da izdejstvuje odbacivanje tu be bez raspravljanja. Svaka pretpostavka je jednako vrijedna i nedostatak bilo koje dovodi do ni tavosti donesene presude. Me utim, kad se pretpostavke promatraju u me usobnom odnosu, one tada nisu sve jednako vrijedne, npr. neke im se konstatuju vode odbacivanju tu be kao nedopu tene-res iudicata i lis pedens. Ukoliko se nedostaci odnose na stranke, tada do odbacivanja tu be dolazi samo ako sud ne uspije otkloniti te nedostatke. Ako se nedostaci ti u relativne nadle nost (stvarne i mjesne), sud tada tu bu ne odbacuje, nego je dostavlja nadle nom sudu, ime je nedostatak otklonjen.

Incidentalno ili prethodno ili prejudicijelno pitanje

Dakle, sadr aj sudske funkcije u parni nom postupku se sastoji u raspravljanju i odlu ivanju o tu benom zahtjevu kao predmetu spora. Prethodna ili incidentalna ili prejudicijelna pitanja su samo pravna pitanja i to samo ona koja sama po sebi ine pravnu cjelinu, pa su zbog toga podobna da budu predmet samostalnog odlu ivanja. Dakle, ta pravna pitanja nisu u konkretnoj parnici neposredan predmet odlu ivanja, ali se nalaze u funkciji odlu ivanja o tu benom zahtjevu kao predmetu odlu ivanja. Zbog toga, injeni na pitanja nemaju nikada karakter prethodnih pitanja.
Kad sud odlu uje o nekom pravnom pitanju, kao prethodnom, onda odluka o tom pitanju ini sastavni dio injeni ne podloge spora. Zbog toga, odluka o postojanju ili nepostojanju odre enog pravnog odnosa, kad se o njemu odlu uje kao o prethodnom pitanju, ne sti e dejstvo pravomo nosti. Zato se odluka o prethodnom pitanju unosi u obrazlo enje sudske odluke, a ne u dispozitiv sudske odluke.

Prethodna ili incidentalna ili prejudicijelna ovla tenja suda u parnici

O prethodnom pitanju sud e odlu ivati kao o glavnom pitanju samo onda kada to stranke, s obzirom na zahtjeve na ela dispozitivnosti, tra e. Incidentalni tu beni zahtjev za utvr enje ima pravnu prirodu jednog tu benog zahtjeva, a ne obi nog procesnog prijedloga, pa e zato u slu aju povla enja tu be sud biti du an da o njemu raspravlja i odlu uje, ako tu ilac ima pravni interes za utvr enje. Tu eni, sa druge strane, mo e podizanjem prejudicijelne protivtu be zahtjevati odlu ivanje o prethodnom pitanju sa autoritetom presu ene stvari.

 U na em BH pravu, rje avanje prethodnog pitanja zadovoljava dvije osnovne vrijednosti, a to su efikasnost i pravna sigurnost. Stoga, ako se u parni nom postupku pred sudom pojavi kao prethodno pitanje neko pravno pitanje koje ne spada u nadle nost suda pred kojim se postavlja, ve spada u nadle nost nekog drugog organa ili drugog suda, onda ovla tenja suda u rje avanju tog pitanja zavise od toga da li je o tom pitanju nadle ni organ ve donio pravomo nu odluku ili nije. Npr. ako je nadle ni organ ve donio pravomo nu odluku o pitanju koje se u parni nom postupku pojavljuje kao prethodno pitanje, onda je sud pred kojim se ono pojavljuje vezan za tu odluku nadle nog organa, a ako nadle ni dr avni organ nije donio odluku o pitanju koje se u parni nom postupku pojavljuje kao prethodno, tada sud ima ovla tenje da o tom pitanju odlu uje, ali samo kao o prethodnom pitanju. Zato, naknadno donesena odluka nadle nog organa, ako je razli ita od odluke suda koji je o tom pitanju odlu io kao o prethodnom, predstavlja osnov za tra enje ponavljanja postupka.

Va enje normi procesnog prava s obzirom na prostor

Po pitanju va enja normi procesnog prava, vrijedi na elo lex fori, dakle, primjenjuje se procesno pravo suda koji postupa, bez obzira na to ku su stranke u sporu. Ovo na elo je univerzalno prihva eno u svim pravnim sistemima, a Ustav BiH ovu kompetenciju presumira u korist njenih entiteta, to je nepotrebno, posebno kada se ima u vidu da je ovo svjetsko na elo. Kad sudovi BiH vr e jurisdikciju u sporovima sa elementom inostranosti, tada se postupa prema normama entitskog procesnog prava, s tim da i ovdje va i na elo lex fori, odnosno primjenjuje se procesno pravo zemlje kojoj pripada sud koji postupa, dok kod materijalnog prava ovo na elo ne va i.Obavljanje radnji van podru ija zemlje rje ava se institucijom me unarodne pravne pomo i i to na osnovu me unarodnih ugovora i na osnovu principa uzajamnosti. Kod pru anja pravne pomo i je dozvoljeno odstupanje od na ela lex fori, pa se zamoljene radnje mogu obaviti i na na in na koji to zahtjeva inostrani organ.
Zahtjevi za pru anje pravne pomo i su valjani samo ako su dostavljeni diplomatskim putem. Kona nu odluku u slu aju uskra ivanja pru anja pravne pomo i donose vrhovni sudovi entiteta u BiH, odnosno Ustavni sud BiH, koji ima apelacionu nadle nost u pitanjima koja su sadr ana u Ustavu BiH kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u BiH.

Va enje normi procesnog prava s obzirom na lica

Pravilo je da su sva lica koja se nalaze na teritoriji na e zemlje pod jurisdikcijom doma ih sudova, uz odre ene izuzetke. Lica koja u ivaju diplomatski imunitet, ne potpadaju pod jurisdikciju doma ih sudova, a to na podru iju gra anskog prava zna i da ta lica ne mogu biti tu ena, ali da mogu uvijek tu iti. Protiv ovih lica se ne mogu ni poduzimati bilo kakve procesne radnje, npr. ne mogu im se uru ivati pozivi neposredno, nego samo diplomatskim putem, ne mogu se saslu ati kao svjedoci ili vje taci, niti se prema njima mo e provoditi izvr enje. Me utim, izuzetno i lica sa diplomatskim imunitetom mogu biti pod jurisdikcijom doma ih sudova, odnosno ona mogu tu iti, ali biti i tu ena u slu aju: 1. Kod sporova povodom stvarnih prava na nekretninama koje su sastavni dio BiH, lica mogu biti uvijek tu ena, bez obzira ko su stranke u postupku na elo forum rei site i 2. Kad lica jednostranom izjave volje pristanu na jurisdikciju sudova BiH u konkretnom predmetu, npr. kod sklapanja odre enih pravnih poslova.

 Iako nepopularna, nadle nost po reciprocitetu, jo se primjenjuje u savremenom zakonodavstvu, pa npr. stranac mo e biti oslobo en pla anja tro kova postupka pod uslovima uzajamnosti-reciprociteta. Strana ka i parni na sposobnost, kao statusna pitanja, odre uju se prema lex nationalis. Me utim, ako je strani dr avljanin parni no sposoban prema na em pravu, onda mo e preduzimati radnje ako prethodno izjavi da on preuzima vo enje parnice, pa i onda kada nije parni no sposoban prema zakonu zemlje iji je dr avljanin.

Va enje normi procesnog prava s obzirom na vrijeme

U pogledu vremenskog va enja normi materijalnog prava vrijedi kao op e na elo da pravne norme nemaju povratno dejstvo, ve dejstvo ex nunc, osim u slu ajevima kad to zakon izri ito dopu ta, to zna i da je tada dejstvo ex tunc. U gra anskom procesnom pravu, pravilo je, da e se parnica koja je pokrenuta za vrijeme va enja starog zakona nastaviti i okon ati prema pravilima novog zakona, pa jedni u literaturi ovo kvalifikuju kao neposredno dejstvo normi (ex nunc), a drugi kao retroaktivno dejstvo (ex tunc). Po to zahtjevi pravne sigurnosti ipak ne dopu taju velika odstupanja u pravcu povratnog dejstva normi procesnog prava, u prelaznim i zavr nim odredbama obi no se utvr uje kada e se zapo eta parnica nastaviti po propisima prema kojima je zapo eta, a kada e se nastaviti prema pravilima novog zakona.

Osnovna na ela
Sva na ela gra anskog procesnog prava mo emo podijeliti u nekoliko grupa: 1. U prvu grupu spadaju na ela koja taj postupak odre uju kao posebnu pravnu instituciju, npr. na elo dispozitivnosti i raspravno na elo; 2. U drugu grupu spadaju ona koja su podignuta na stepen ustavnih na ela, npr. na ela: kontradiktornosti, javnosti i pru anja pomo i neukim strankama; 3. U tre u grupu spadaju ona koja su svojstvena i drugim postupcima, npr.: na elo usmenosti, slobodne ocjene dokaza, materijalne istine, ekonomi nosti, sudskog upravljanja postupkom, koncentracije i dr.

Na elo dispozitivnosti i na elo oficijelnosti

U na elu dispozitivnosti se ispoljava naju a veza izme u gra anskog parni nog postupka i materijalnog gra anskog prava. Kao to smo nau ili u materijalnom pravu, gra anskopravni odnos je po svojoj prirodi dispozitivnog karaktera, pa se zato prava i obaveze titulara gra anskopravnih odnosa reguliraju dispozitivnim normama. Upravo zbog ovoga, na elo dispozitivnosti u parni nom postupku ima veoma iroku primjenu. Dispozitivnost se manifestuje u vi e aspekata, npr. u pokretanju postupka, u odre ivanju predmeta parnice, u pogledu raspolaganja tu benim zahtjevom, u pogledu kretanja i okon anja postupka i sl. Parni ni postupak se uvijek pokre e na inicijativu titulara ugro enih ili povrije enih subjektivnih prava, a nikada na inicijativu suda, pa se smisao na ela dispozitivnosti u pokretanju postupka izra ava maksimama: nemo iudex sine actore-nema suda bez tu ioca i: no procedat iudex ex officio-sud ne pokre e postupak po slu benoj du nosti.

 Parni ni postupak se pokre e procesnom radnjom iji je pravnotehni ki naziv tu ba. Zato se subjekti spornog gra anskopravnog odnosa podno enjem tu be preobra avaju u stranke i to momentom dostavljanja tu be sudu, kada se gra anski postupak smatra pokrenutim i to isklju ivo voljom jednog od njih. To u stvari predstavlja momenat prerastanja spora u parnicu. Stranke ne samo da pokre u postupak, nego odre uju i njegov predmet. Sud ne ide ni mimo ni preko tu benog zahtjeva, pa ta injenica najbolje izra ava smisao na ela dispozitivnosti u pogledu strana kog odre ivanja pravne za tite u parni nom postupku. Stranke ne samo da svojom voljom odre uju predmet parnice i to postavljanjem tu benog zahtjeva, nego mogu u toku trajanja cijelog postupka da raspola u istaknutim tu benim zahtjevom, u ta spada: 1. Odricanje od tu benog zahtjeva, 2. Priznanje tu benog zahtjeva i 3. Sudsko poravnanje. U na em BH pravu, doma aj na ela dispozitivnosti je najslabije do ao do izra aja na podru iju upravljanja parni nim postupkom, mada i tada stranke disponiraju i tu benim zahtjevom, mogu dovesti do okon anja parnice ili najjednostavnije, povla enjem tu be. Od stranaka tako e zavisi da li e se parnica okon ati u prvostepenom ili drugostepenom postupku.

 Na elo oficijelnosti u parni nom postupku je do lo do izra aja kod pravnih odnosa ije pravilno ostvarivanje nije samo u interesu titulara tih odnosa, nego i ire dru tvene zajednice. Tako npr. tu bu za poni tenje braka ili progla enje braka ni tavim, mo e podi i javni tu ilac, pored bra nih drugova, pa ak i protiv njihove volje, dok je u paternitetskim sporovima to organ starateljstva. Tako e npr. sud ex officio odlu iti o izdr avanju djece u postupku za razvod braka i u postupku za utvr ivanje o instva, pa i kada stranke ne postave zahtjev za izdr avanje. Sud ne smije dozvoliti disponiranje stranaka ako je ono zakonom zabranjeno, pa ak ni one dispozicije koje su same po sebi dopu tene, ali im je cilj nedopu tena pravna posljedica, a kako je ovo te e kontrolirati, to je dozovljeno i javnom tu iocu da stupi u parnicu kao zakonski intervenijent u svojstvu tre eg lica. Najte e posljedice prekora enja dispozitivnosti se ti u materijalnog disponiranja zahtjevom, ime se determini e sadr aj pravne za tite koji se pru a u postupku, npr. priznanje tu benog zahtjeva, kao dispozitivna radnja tu enog, determini e sadr aj pravne za tite koju sud pru a dono enjem presude po priznanju, kao to je to slu aj i kod odricanja od tu benog zahtjeva i sudskog poravnanja, jer su oni po svom dejstvu izjedna eni sa pravomo nom presudom.

Raspravno i istra no na elo

Da bi sud mogao odgovoriti na zahtjeve tu ioca, on mora prvo utvrditi pravno relevantne injenice. Drugim rije ima, potrebno je da sud da odgovor na dva pitanja: injeni no i pravno, a oba pitanja su usko povezana i uslovljena. Odgovor na pravno pitanje se sastoji u pronala enju odgovaraju e pravne norme i u utvr ivanju njenog sadr aja, a to spada u du nost suda po principu iura novit curia. Ako sud ne poznaje pravo, du an je po slu benoj du nosti da ga utvrdi: dura lex, sed lex. Pravna kvalifikacija koju stranka daje, sud ne obavezuje. Ako je du nost prikupljanja procesne gra e- injenica i dokaza na strankama, onda govorimo o raspravnom na elu, a ako le i na sudu, onda govorimo o istra nom ili inkvizitornom na elu. Poslije posljednjih izmjena zakona o parni nim postupcima u BiH, raspravno na elo je do lo do punog izra aja. Primjena raspravnog na ela se odvija po principu: da mihi facto, dabo tibi ius. Kako je

sud vezan u dono enju odluke za injenice koje mu stranke iznesu tokom usmenog raspravljanja, tada ovo na elo i dolazi najja e do izra aja, pa se zato i naziva raspravno na elo.

Stranke su du ne da u postupku iznesu sve injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlo e dokaze, pa se mo e kazati da ovo nije obaveza stranaka, nego njihov teret u vlastitom interesu, te je zato interes i pokreta ka snaga koja le i u osnovi raspravnog na ela. to se ti e suda, njegova aktivna uloga u okviru raspravnog na ela se sastoji u iniciranju stranaka za prikupljnje procesne gra e. Ako je predmet spora zahtjev sa kojim stranke mogu disponirati, onda je sud u potpunosti vezan za injenice koje mu stranke prezentiraju, pa sud tada ne mo e sam prikupljati injenice, niti mo e zasnivati odluku na injenicama koje mu stranke nisu prezentirale i o kojima se nisu mogle izjasniti. Zato se u osnov odluke ne mogu unositi ni injenice koje su sudu privatno poznate. Prikupljnje injenica od stranaka u sporovima u kojima strane mogu disponirati tu benim zahtjevom, izra ava naju u vezu izme u raspravnog na ela i na ela dispozitivnosti. Aktivna uloga suda sa inkvizitornim ovla tenjima dolazi do izra aja u sporovima u kojima je na elo dispozitivnosti ograni eno, kao i u sporovima u kojima iz rezultata raspravljanja proizilazi da stranke svojim dispozicijama prelaze okvire koji su zakonom dopu teni. Npr. u bra nim i paternitetskim sporovima, sud nije vezan za injenice koje mu stranke prezentiraju. Iako je raspravno na elo dominantno, ipak kada se kombinuje sa istra nim na elom, onda je tada u punom kapacitetu u slu bi na ela materijalne istine. Jer, bez saradnje stranka, sud bi i pored naj irih istra nih ovla tenja te ko dolazio do injenica, a posebno do dokaza.

Na elo kontradiktornosti ili obostranog saslu anja stranaka

U osnovi ovog na ela le i zahtjev da se objema strankama pru i mogu nost da se izjasne o svim elementima odlu ivanja, pa je ovo podignuto na stepen ustavnog na ela i mora se rigorozno po tovati. Polaze i od toga da je parni ni postupak izgra en na principu dviju stranaka sa suprotnim interesima, zakonodavac je stavio u du nost sudu da svakoj stranci omogu i da se izjasni o zahtjevima i navodima suprotne stranke. Dakle, svakoj stranci se mora omogu iti da u zakonom propisanom roku i procesnim formama mo e preduzimati sve radnje koje mo e preduzimati i suprotna stranka i da joj se obezbjedi mogu nost da se izja njava o radnjama koje se preduzimaju u postupku. Kontradiktornost je zadovoljena ako je strankama obezbje ena mogu nost da se izjasne u postupku, ali oni nemaju obabezu da se tom mogu no u i koriste. Istina, to je u njihovom interesu, ali i u interesu pravilnog vr enja sudske funkcije.

Zato, pasivnim dr anjem stranaka, a naro ito tu enog prema pravu na izja njavanje, zna ajno se ote ava i usporava rad suda u postupku, pa zato nisu ni rijetki slu ajevi da stranke pravo na izja njavanje zloupotrebljavaju. Da bi se otkonilo zloupotrebljavanje, to se rje ava na dva na ina, i to: afirmativnom i negativnom litiskontestacijom. Afirmativna litiskontestacija podrazumjeva da stranka koja se ne izja njava o navodima, tvrdnjama i zahtjevima suprotne stranke, zna i da ih priznaje, pa je zato npr. presuda zbog izostanka, kao institucija procesnog prava, izraz, izme u ostalog, i na ela afirmativne litiskontestacije. Negativna litiskontestacija podrazumjeva da se iz pasivnog dr anja jedne stranke, izvodi zaklju ak da stranka pori e navode i zahtjeve suprotne stranke. Zato, na elo kontradiktornosti u postupku je ne samo jedno od osnovnih, nego i jedno od odlu uju ih na ela parni nog postupka, jer bez na ela kontradiktornosti nema ni postupka, a time ni vr enja sudske funkcije. Ovo na elo posebno dolazi do izra aja na glavnoj raspravi, zajedno sa na elom usmenosti, neposrednosti i javnosti. Tako su i pravila koja su pravnotehni kog karaktera, kao to su odredbe o dostavljanju, u slu ni na ela kontradiktornosti. Povreda na ela kontadiktornosti ima dejstvo apsolutno bitne povrede postupka, na koju sud pazi ex officio, pa se zato mogu ulagati svi redovni i vanredni pravni lijekovi, te je sud ovla ten da odstupi od primjene ovog na ela samo onda kad je to izri ito zakonom odre eno.

Na ela usmenosti i pismenosti

U BH parni nim postupcima, usmenost je osnovno na elo, koje je dopunjeno na elom pismenosti, zbog ega sud mo e u osnov odlu ivanja ugraditi samo ono to je bilo predmet usmenog raspravljanja. Parni ni postupak poznaje dvije vrste ro i ta: 1. Pripremno ro i te, kao fakultativno i 2. Ro i te za glavnu raspravu, kao obligatnu instituciju. Pripremno ro i te primarno je u funkciji razja njavanja i rasvjetljavanja spornog injeni nog stanja, potpunog informiranja o predmetu spora i razja njavanja nejasno a me u strankama, a ro i te za glavnu raspravu je u funkciji utvr ivanja istinitosti injeni nih tvrdnji stranaka. Na glavnoj raspravi na elo usmenosti dolazi do punog izra aja, jer se tu raspravlja prikupljena procesna gra a i druga pitanja. Zato, svi dokazi moraju biti izvedeni usmeno, npr. svjedoci iskazuju usmeno, vje taci iznose nalaz i mi ljenje usmeno, isprave i zapisnik o posredno izvedenim dokazima se itaju i sl. U emu se ogleda prednost na ela usmenosti: ve a je o iglednost i ubjedljivost onoga to se saop ava rije ima, spontani su iskazi, ve a mogu nost za dobijanje potpunije slike o predmetu spora, lak e razja njavanje spornih i nespornih injenica, onemogu ava se zloupotreba procesnih prva i sl.

 Me utim, kako bi usmene radnje koje ne bi bile pismeno opredme ene izgubile protekom vremena svoju procesnopravnu relevantnost, zati i na elo pismenosti ima zna ajno mjesto u parni nom postupku, pa se ovo na elo primjenjuje u onoj mjeri, koliko se uka e potrebnim. Bez pismene forme, albeni i drugi instancioni sudovi ne bi mogli preispitivati pravilnost donesene odluke, pa je zbog toga pismena forma u slu bi pravne sigurnosti i zakonitog odlu ivanja i to u mjeri u kojoj otklanja nedostatke na ela usmenosti. Stoga, ukoliko bi sud donio presudu bez odr avanja glavne rasprave, to bi predstavljalo apsolutno bitnu povredu parni nog postupka, a sve ostale povrede o formi postupanja u postupku, predstavljale bi relativno bitnu povredu parni nog postupka. Samo izuzetno, kad to zakon izri ito dopu ta, mo e se kontradiktorna presuda donijeti i bez odr avanja glavne rasprave, npr. u postupku u privrednim sporovima, kad sud utvrdi nakon primanja odgovora na tu bu da me u strankama nije sporno injeni no stanje, jer znamo da se nesporne injenice ne dokazuju.

Na ela neposrednosti i posrednosti

Sud svoju odluku mo e, u pravilu, zasnivati samo na osnovu neposrednog raspravljanja, a to podrazumjeva sljede e: 1. Da u dono enju odluke mogu u estvovati samo one sudije koje su u estvovale u raspravljanju o glavnoj stvari na glavnoj raspravi i 2. Du sud koji donosi odluku o tu benom zahtjevu svoje saznanje o svim elementima koji ine osnov odlu ivanja sti e neposrednim opa anjem, bez posredovanja nekog tre eg. Vrijednost na ela neposrednosti dolazi najja e do izra aja na podru iju izvo enja dokaza, jer se dokazi ne mogu izvoditi na pripremnom ro i tu. Na elo neposrednosti je usko povezano i sa na elom neposredne ocjene dokaza, zato to samo neposredan odnos izme u sudije i dokaznih sredstava omogu ava formiranje pravilnog uvjerenja o dokaznoj snazi svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

 Odstupanje od ovog na ela u korist posrednosti je dozvoljeno samo u mjeri u kojoj se ovo prvo na elo ne dovodi u pitanje, kao to su npr. izmjene u sastavu vije a u toku glavne rasprave i mogu nost posrednog izvo enja dokaza. Povreda na ela neposrednosti je apsolutno bitna povreda postupka samo ako je u dono enju presude u estvovao sudija koji nije u estvovao na glavnoj raspravi. Zato je na elu neposrednosti udovoljeno i onda kada u dono enju presude u estvuje vije e u istom sastavu u kome je u estvovalo na posljednjem ro i tu kada je glavna rasprava zaklju ena. Ako se nakon zaklju enja posljednjeg ro i ta izmjeni sastav vije a, sud mora ponovo otvoriti raspravu.

Na elo javnosti
Javnost kao pravna vrijednost ima: 1. Funkciju prava i 2. Funkciju procesnopravne garancije. Na elo javnosti kao pravo utvr eno je entitetskim ustavima i Statutom BD BiH, a kao procesnopravna garancija u zakonima o parni nim postupcima u BiH. Na elom javnosti se omogu ava uvid u rad suda iroj dru tvenoj zajednici, uti e se na demokrati nost u radu suda, te se ostvaruje i vaspitna uloga suda u vr enju pravosudne funkcije. Ovo na elo ne zna i samo prisustvovanje raspravljanju i odlu ivanju, ve i mogu nost objavljivanja u novinama i sl. Na elo javnosti, kao procesnopravna vrijednost, u uskoj je vezi sa na elom usmenosti i neposrednosti, te se uz njihovu pomo vr i pravilno utvr ivanje pravno relevantnih injenica, te je ovo razlog to ova tri na ela najja e dolaze do izra aja na glavnoj raspravi.

uvanje slu bene, poslovne ili li ne tajne, kao i obezbje enje javnog reda i moralni razlozi sami po sebi (ex lege) ne dovode do isklju enja javnosti, nego tek po odluci suda koji in concreto cijeni opravdanost isklju enja javnosti sa cijele rasprave ili samo jednog njenog dijela. Istina, u bra nim i paternitetskim sporovima, javnost je ex lege isklju ena. Isklju enje javnosti se ne odnosi na stranke, njihove zastupnike, niti umje a e, ali sud mo e odlu iti da i kada je javnost isklju ena, da glavnoj raspravi prisustvuju pojedina slu bena lica, nau ni i javni radnici i sl. Povreda na ela javnosti je apsolutno bitna povreda postupka samo, ako je protivno zakonu, javnost isklju ena sa glavne rasprave.

Na elo pru anja pomo i neukim strankama

Za fakti ku jednakost stranaka u postupku nisu dovoljne samo garancije na ela kontradiktornosti, jer upravo na elo pru anja pomo i neukim strankama ima za cilj ostvarivanje fakti ke ili stvarne jednakosti stranaka u postupku. Uzroci fakti ke neravnopravnosti stranaka mogu biti: razli it nivo op eg ili stru nog pravnog obrazovanja, razli ite ekonomske mogu nosti za anga ovanje stru nog punomo nika i sl. Ne treba zaboraviti da se problem fakti ke jednakosti stranaka u postupku ipak ne mo e ostvariti do kraja simplifikacijom, odnosno pojednostavljenjem postupka. ak ni institucija pru anja besplatne pravne pomo i, koja je evoluirala od privatnoprave u javopravnu instituciju, ne rje ava do kraja pitanje fakti ke jednakosti stranaka.

 Zato se ne rijetko, i kod nas, problem fakti ke neravnopravnosti rje ava ustanovom nu nog punomo nika. O nu nom punomo niku govorimo kada jedna parni no sposobna stranka ne mo e neposredno pokrenuti parni ni postupak, ni preduzimati u parnici radnje, nego to mogu jedino preko kvalifikovanog stru nog punomo nika, pa je tu ustvari parni no sposobnim strankama oduzeta postulaciona sposobnost. U na em pravu napu tena je ustanova nu nog punomo nika, pa svaka parni no sposobna stranka ima potpunu postulacionu sposobnost, to zna i da mo e sama neposredno preduzimati sve radnje u postupku, a mo e uzeti i punomo nika. Na elo pru anja pomo i nekim strankama se ti e samo procesnih prava i ne prelazi na podru ije materijalnih prava. Zato sud ne mo e pou avati stranku o onim pravima na osnovu kojih presu uje na ijoj je strani pravo, jer bi time doveo u pitanje svoju nepristrasnost.

 Sudska nepristrasnost ne mo e nikada biti dovedena u pitanje na elom pru anja pomo i neukim strankama, pa zbog toka postoji ak i doktrina procesnog prva da je pomo neukim strankama inkompatibilna sa sudskom nepristrasno u. Ovo shvatanje ima i danas u teoriji dosta pristalica, pa je iz ovog shvatanja proiza lo i simboli ko predstavljanje pravde u liku bo ice pravde koja zavezanih o iju dijeli pravdu. Ukoliko sud ne udovolji du nosti koju mu name e na elo pru anja pomo i neukim strankama, to mo e biti samo relativno bitna povreda postupka. Pravilno ostvarenje na ela pru anja pomo i neukim strankama uvijek pretpostavlja kvalitetnog sudiju, koji bi trebao biti na visini uloge koju na e procesno pravo odre uje sudu u postupku rapravljanja i odlu ivanja.

Na elo ekonomi nosti

Ovo na elo podrazumjeva pravovremeno pru anjanje pravne za tite, uz to manji utro ak vremena i sredstava. Zato, to je utro ak vremena i sredstava ve i, to je efekat ostvarene pravne za tite manji i obratno. Posljedice neefikasnog vr enja sudske funkcije se ispoljavaju na strani suda slabljenjem njegovog autoriteta, zbog ega gra ani gube povjerenje u sud i u njegovu sposobnost za efikasno pru anje pravne za tite. Da bi postupak udovoljio svojoj dru tvenoj funkciji, on mora pru iti procesnopravne garancije kojim se obezbje uje na elo zakonitosti i na elo ekonomi nosti, mada se zahtjevi ova dva na ela ne rijetko me usobno suprostavljaju, npr. ustanova beneficium novorum je u slu bi materijalne istine, ali na tetu na ela ekonomi nosti. Me utim, ako se ova ustanova pravilno koristi, za to su nam potrebne stru ne sudije, onda ona ne e ozbiljnije dovesti u pitanje na elo ekonomi nosti.

 Ipak, zahtjevi koje postavlja na elo zakonitosti idu u postupku ispred zahtjeva koje postavlja na elo ekonomi nosti u mjeri u kojoj se zahtjevi ova dva na ela suprostavljaju. Zato je na elo ekonomi nosti definirano u BH zakonodavstvu kao du nost suda da nastoji da se postupak sprovede bez odugovla enja i sa to manje tro kova. Sud ne e ni odr avati pripremno ro i te, a ni dostavljati tu bu tu enom na odgovor, ukoliko slo enost konkretnog predmeta to ne zahtjeva. Ovom na elu se udovoljava i aktivnom ulogom suda u rukovo enju postupkom na glavnoj raspravi, pa e sud udovoljiti ovom na elu u onoj mjeri u kojoj bude onemogu avao stranke da zloupotrebljavaju svoja procesna ovla tenja, npr. predlaganjem odga anja ro i ta u svrhu utvr ivanja nepotrebnih injenica ili izvo enja nepotrebnih i nepodobnih dokaza, jer to dovodi do odugovla enja postupka. Krajnji doma aj na ela ekonomi nosti dolazi do izra aja u sporovima male vrijednosti i postupku izdavanja platnog naloga.

Na elo savjesnog kori tenja procesnih prava

Neophodno je znati praviti razliku izme u zloupotrebe prava i povrede prava. Zloupotreba prava postoji kada se vr i protivno dru tvenom i ekonomskom cilju zbog koga je zakonom ustanovljeno. Titular svoja pravna ovla tenja zloupotrebljava i ukoliko ta ovla enja koristi protivno principu savjesnosti i uzajamnog povjerenja ili sa ciljem nano enja tete drugome, pa i onda kada se formalnopravno kre e u zakonom dopu tenim okvirima. Ideja o zabrani zloupotrebe do la je u rimskom pravu posebno do izra aja u maksimi: Non omne quod licet honestum est, to zna i: Sve to je dopu teno, nije uvijek i po teno. Tako je i u na em Zakonu o obligacionim odnosima ustanova zabrane zloupotrebe prava izri ito regulirana.

 U na im parni nim postupcima, ustanova zabrane zloupotrebe procesnih prava regulirana je na op i na in kao poseban princip, jo prije nego u materijalnom pravu. Naime, na i parni ni zakoni nala u strankama i sudu da onemogu e svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Zloupotreba procesnih prava, odnosno nesavjesno kori etenje procesnim pravima, pojmovno je isto to i zloupotreba prava uop e. Me utim, problem zloupotrebe procesnih prava ne predstavlja taj problem u onoj mjeri u kojoj je to pitanje aktualno kod zloupotrebe subjektivnih prava, o emu je pisao prof. Konstantinovi , pod naslovom: Zabrana zloupotrebe prava i socijalizacija prava. Iako je ovaj problem puno manji nego kod zloupotrebe subjektivnih prava, ipak problem zloupotrebe procesnih prava nije bez zna aja, naro ito u sistemima sudskog upravljanja postupkom, kakav je i na sistem.

Zloupotreba procesnih ovla tenja na tra enje pravne za tite postoji kada npr. povjerilac ustaje tu bom protiv du nika, iako du nik nije dao povoda za podno enje tu be. ak ta vi e, du nik ne daje povoda za tu bu ni onda kada ne udovolji svojoj obavezi, ali obavezu ne osporava i izra ava spremnost da obavezi udovolji mirnim putem. Naravno, zloupotreba postoji i ako tu ilac ustaje tu bom radi ostvarivanja potra ivanja bezna ajne imovinske vrijednosti. Nesavjesno kori tenje procesnih ovla tenja u toku postupka je mogu e i putem ustanove beneficium novorum, npr. stranka iznosi injenice i dokaze tek u albi, iako je to mogla u initi i ranije, ili npr. stranka tra i odga anje ro i ta radi izvo enja novih dokaza, iako je svjesna da tim dokazima ne e doprinijeti utvr ivanju istine ili da se ti dokazi ne e uop e izvesti. Odugovla enje postupka se zloupotrebljava i kod ustanove izuze a sudija, ili kada stranka ula e albu samo sa ciljem da odgodi nastupanje pravomo nosti i sl. Do sticanja procesnog polo aja prevarnim radnjama dolazi npr. kada tu ilac izdejstvuje takvo dr anje tu enog koje dovede do dono enja presude zbog izostanka, ali na tetu tu enog. Kada je u pitanju du nost stranaka da govore istinu: stranke su du ne sudu prezentirati sve injenice i to istinito. Zbog navedenog, norme BH parni nih postupaka nastoje zloupotrebu sprije iti preventivno (da do nje nikako ne do e), a ne represivno (izricanjem sankcije).

 Kod nesavjesnog kori tenja procesnih prava, stranka se koristi nekim od ovla tenja koja joj pripadaju u skladu sa Zakonom, ali suprotno cilju kome ta ovla tenja slu e. Zbog toga ovu zloupotrebu preventivno mogu otkloniti samo sudije koje raspola u sa dosta iskustva u vr enju pravosudne funkcije i dobrim poznavanjem procesnog prava. Kad su u pitanju represivne mjere, karakter sankcije zbog zloupotrebe procesnih prava ima sno enje tro kova prouzrokovanih zloupotrebom, a to je izracanje kazni i naknada tete. Pravilo je, da stranka koja izgubi parnicu u cijelosti, treba da naknadi tro kove koji su bili potrebni za vo enje parnice protivnoj stranci i njezinom umje a u. To zna i, da tro kove koje stranka prouzrokuje svojom krivicom ili zloupotrebom procesnih prava, snosi ona sama, bez obzira na uspjeh u parnici. Dalje, kad npr. tu eni prizna tu beni zahtjev, a nije dao povoda za tu bu, tu ilac e snositi tro kove postupka, iako je uspio u sporu.
Posebno ukazujem na injenicu da danas BH zakoni o parni nom postupku ne sadr e odredbe o tzv. obijesnom parni enju. A to zna i, ako bi npr. sud na ao da je stranka izgubila spor koji je vodila o igledno iz obijesti, sud tada mo e tu stranku u drugim sistemima koji poznaju ovaj institut, na prijedlog protivne stranke, osuditi da svom parni nom protivniku plati od tetni iznos prema konkretnim okolnostima slu aja.

 Pitanje, da li bi ovo bilo dobro vratiti u pozitivno zakonodavstvo? Procesne kazne u vidu nov anih kazni izri u se: zbog te e zloupotrebe prava u postupku, zbog ometanja reda na glavnoj raspravi, ako se u podnesku vrije a sud, stranka ili drugi u esnik u postupku, ako svjedok koji je uredno pozvan ne do e, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba biti saslu an ili ako vje tak ne do e na ro i te, iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, ali e se kazniti i vje tak koji bez opravdanog razloga odbije da vje ta i. Treba naglasiti da BH parni ni postupci nigdje izri ito ne reguliraju sankciju zbog zloupotrebe procesnih prava. Me utim, pravo na naknadu tete za stranku koja takvu tetu trpi zbog zloupotrebe procesnih prava, ipak proizilazi iz op ih principa gra anskog prava.

Na elo sudskog upravljanja postupkom

Uva avaju i strogost procesnih formi i ulogu glavnih procesnih subjekata (sud, stranke i ostali u esnici) u upravljanju postupkom, razlikujemo nekoliko sistema upravljanja postupkom, a to su: 1. Sistem strogog zakonskog upravljanja postupkom, 2. Sistem strana kog upravljanja postupkom i 3. Sistem sudskog upravljanja postupkom.
Sistem zakonskog upravljanja postupkom, bio je karakteristi an za starije procesne sisteme, gdje subjekti nisu imali nikakve slobode u oblikovanju postupka, ve je to Zakon strogo odre ivao, te je zato strogost procesnih formi u njemu prerasla u formalizam. Sistem strana kog upravljanja postupkom prisutan je posebno u anglosaksonskom pravu, gdje su stranke dominis litis (gospodari parnice).

 Sistem sudskog upravljanja postupkom shvata postupak kao javnopravnu instituciju, koja zahtjeva asktivnu ulogu suda u parnici, kao to je npr. sudsko upravljanje parnicom. Ovdje se sudu ostavlja izvjesna sloboda u oblikovanju svake konkretne parnice, uz po tivanje legaliteta, te sud odlu uje koje e radnje preduzeti i kojim redosljedom, posebno u prvostepenom postupku, a to su stadiji pripremanja glavne rasprave i stadij glavne rasprave. Isto tako, sud e odlu iti u konkretnom sporu, da li e se poslu iti ustanovom pripremnog ro i ta ili dostavljanjem tu be tu enom na odgovor. Na glavnoj raspravi, sud odlu uje o radnjama koje uti u na vremenski razvoj, npr. zakazivanje ro i ta, upu ivanje poziva i sl., kao i o radnjama kojima se prikuplja procesna gra a.

Na elo slobodne ocjene dokaza

Pored slobodne ocjene dokaza, gdje sud do istine o pravnorelevantnim injenicama dolazi na osnovu vlastitog uvjerenja, procesno pravo poznaje i sistem legalne ocjene dokaza. U sistemu slobodne ocjene dokaza, sud odre uje: 1. Koja e dokazna sredstva upotrijebiti za utvr ivanje odre ene injenice i 2. Ocjenjuje dokaznu snagu svakog dokaznog sredstva in concreto, na osnovu pravila logike i op eg ivotnog iskustva. injeni ni zaklju ak o ta nosti pravnorelevantnih injenica koje obrazuju osnov odluke o tu benom zahtjevu, sud ne mo e zasnovati na osnovu vjerovatnosti. Kao to sam naziv ka e, u sistemu legalne ocjene dokaza, sud mo e upotrijebiti samo ona dokazna sredstva koja su zakonom dopu tena. Tako, prema varijanti pozitivne legalne ocjene, sud mora odre enu injenicu uzeti kao ta nu kad se ispune uslovi koje zakon odre uje, a kod negativne legalne ocjene dokaza, zakon odre uje minimum zahtjeva bez kojih se odre ena injenica ne mo e smatrati dokazanom.

 Me utim, ispunjenje tih zahtjeva ne obavezuje sud da takvu injenicu uzme kao ta nu, ukoliko i sam nije stekao uvjerenje o njenoj ta nosti. Tako je, zapravo, putem negativne legalne ocjene dokaza utrt put sistemu slobodne ocjene dokaza. U na em pravu ne postoje nikakva ograni enja u pogledu primjene dokaznih sredstava. Jedino kod javnih isprava vrijedi da ono to je u javnoj ispravi sadr ano, smatra se ta nim dok se suprotno ne doka e. Da se ipak slobodno sudijsko uvjerenje ne bi izrodilo u proizvoljnost, procesno pravo zato utvr uje odre ene garancije, od kojih je najva nije obrazlo enje sudske presude u kome sud svoje subjektivno uvjerenje objektivizira, pa ako toga nema, onda ovaj nedostatak predstavlja apsolutno bitnu povredu parni nog postupka koja dovodi do ni tavosti presude.

Na elo materijalne istine

Ovo na elo kao temeljno, postavlja pred sud du nost da potpuno i istinito utvrdi sporne injenice od kojih zavisi osnovanost tu benog zahtjeva. Zato, ako u postupku nisu potpuno i ta no utvr ene pravnorelevantne injenice, tada nema pravilne odluke, pa i pod pretpostavkom da je sud pravilno primjenio pravne norme. Predmet dokazivanja u parni nom postupku nisu nesporne injenice, osim odre enih izuzetaka, pa zato samo u onim sporovima u kojima su stranke ograni ene u disponiranju zahtjevima, sud je du an po na elu materijalne istine, da utvr uje i nesporne injenice. Ima mi ljenja da raspravno i na elo dispozitivnosti ograni avaju materijalnu istinu. Me utim, to se ti e na ela dispozitivnosti, tamo gdje stranke disponiraju predmetom spora, odnosno tu benim zahtjevom, sud odluku ili ne donosi-poravnanje, ili ukoliko je donosi-presuda po priznanju ili odricanju, ona se ne zasniva na injeni nom stanju, pa zato i nema ograni enja materijalne istine.

 Kada je u pitanju na elo ekonomi nosti, s njim se ide samo do one granice koja ne ugro ava na elo materijalne istine, a ako je ovo na elo materijalne istine ugro eno, to onda predstavlja bitnu povredu parni nog postupka. U albenom postupku respektuje se materijalna istina, ali se na nepravilno utvr eno injeni no stanje pazi po prigovoru stranaka. Me utim, albeni sud je ovla ten da ukine donesenu presudu zbog nepravilno i nepotpuno utvr enog injeni nog stanja i kad je stranke ne pobijaju iz ovog razloga, ako posumnja da su injenice na kojima je zasnovana prvostepena presuda nepravilno utvr ene.
Ustanove kojima se obezbje uje materijalna istina, uglavnom se iscrpljuju dono enjem pravomo ne presude. U postupku vanrednih pravnih lijekova, u pravilu se ne mogu preispitivati injeni ni nedostaci presude, pa se jedino prijedlog za ponavljanje postupka mo e ulagati u slu aju da stranka sazna za nove injenice i dokaze.

Razvog gra anskog parni nog postupka

Jo davne, 1883. godine je stupio na snagu Gra anski parni ni postupak za BiH i to njenom okupacijom od strane AustroUgarske, a parni ni postupak je ra en po uzoru na austrijski parni ni postupak. Gra anski parni ni postupak Kraljevine Jugoslavije iz 1925. godine je predstavljao recepciju austrijskog parni nog zakonika iz 1895. godine. U SFRJ je po etkom 1957. godine donesen Zakon o parni nom postupku, da bi 1977. godine bio donesen novi Zakon o parni nom postupku, s tim da je uz manja odstupanja, ovaj zakon bio zasnovan na zakonu iz 1957. godine. Dispozitivna maksima je i tada formalno omogu avala da stranke budu dominus litis procesa, s tim da ni tada, a ni danas, sud nije uva avao raspolaganja stranaka protivno prinudnim propisima i pravilima morala. Kad su u pitanju pozitivni BH parni ni zakoni, u njihovoj izradi su, pored doma ih eksperata, u estvovali i eksperti Vije a Evrope.

 Kad su u pitanju tri ravnopravna jezika u BiH, ekspertni tim je zaklju io da je neophodno koristiti jezik koji stranke mogu da razumiju, ali nije i neophodan njihov vlastiti jezik-zbog tro kova prevo enja. Eksperti Vije a Evrope su predlo ili, a to je i usvojeno, da sporove u prvom stepenu vodi sudija pojedinac, jer i u zemljama Evropske unije samo oko 1% predmeta iz civila u prvom stepenu rje ava vije e, a ne sudija pojedinac. Najve a novina sva 4 zakona u BiH je ukidanje porote, a u posebnim postupcima su uveliko otvorena vrata arbitra i i medijaciji, s tim da je postupak u parnicama iz porodi nih odnosa ponovo, u odnosu na Zakon iz 1977., a po uzoru na Zakon iz 1957., vra en u ZPP-ima. U prelaznim i zavr nim odredbama svih parni nih zakona je predvi eno da e sudovi i dalje primjenjivati odredbe Zakona o rje avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja iz 1982. godine, do dono enja novog propisa koji bi na odgovaraju i na in regulirao ovu materiju. Dakle, najve a vrijednog pozitivnih parni nih zakona u BiH je njihov zakonodavnopravni kontinuitet u odnosu na prethodne zakone o parni nom postupku, ali i bogata vi edecenijska sudska praksa u njihoj primjeni.

SUBJEKTI PARNI NOG POSTUPKA

Sudska funkcija zna i raspravljanje i dono enje odluke kojom se izri e sankcija u slu aju povrede prava, odnosno izri e se ta je pravo me u strankama. Sudska se funkcija odre uje kao djelatnost: 1. Odlu ivanja u sporovima koji nastaju po osnovu li nih odnosa, prava i obaveza gra ana i dru tvenopoliti kih zajednica, imovinskih i radnih odnosa dakle, gra ansko sudovanje; 2. Izricanja kazni i drugih mjera prema u iniocima krivi nih djela i drugih ka njivih djela odre enih zakonom dakle, krivi no sudovanje i 3. Rje avanja upravnih sporova dakle, upravno sudovanje.
Mnogi teoreti ari su tinu sudske funkcije odre uju: prema su tini sudskog akta, npr. prema njegovoj strukturi, ili prema njegovom cilju, ili prema obilje jima spora i sl., to predstavlja sudsku funkciju u materijalnopravnom smislu, a drugi teoreti ari su tinu sudske funkcije odre uju prema formalnoorganizacionim obilje jima-s tim da su tri obilje ja odre uju a: sud, postupak i svojstvo sudske odluke, tako da je sudska funkcija djelatnost koju vr e sudovi u zakonom odre enom postupku sa autoritetom res iudicata.

 Istina, najva nije obilje je sudske funkcije u organizacionofunkcionalnom smislu je to da sudsku funkciju vr e sudovi kao dr avni organi koji su izdvojeni u samostalan i cjelovit hijerarhijski sistem. Svaka tvorevina jeste sud ukoliko posjeduje nezavisnost i nepristrasnost, to najbolje mo emo potvrditi na primjeru arbitra e. Arbitra e su nedr avna tijela i organizuju se izvan sudskog sistema, ali je ipak arbitra a sud, jer posjeduje nezavisnost i nepristrasnost. Kako je postupak bitno obilje je sudske funkcije, onda nisu dovoljna samo ova dva navedena principa, nego je potrebno da se primjenjuju i osnovne procesne garancije. Istina u postupku pred arbitra om ne primjenjuju se sve odredbe sudskog postupka, ali npr. na elo kontradiktornosti ne smije biti povrije eno.
Da zaklju imo: Pod sudskom funkcijom se podrazumjeva djelatnost sudova kao samostalnih i nezavisnih organa koju oni vr e u sudskom postupku, a sastoji se od raspravljanja i odlu ivanja pravnih sporova sa autoritetom presu ene stvari.

Redovni sudovi i arbitra e

U pravosudnom sistemu BiH, sudsku funkciju u gra anskopravnim stvarima vr e redovni sudovi op e nadle nosti, i to: op inski-osnovni; kantonalni-okru ni i vrhovni sudovi entiteta, ali i sudovi BD BiH. Arbitra a ili arbitra ni sud ili izabrani sud je pravosudno nedr avno tijelo koje stranke saglasnom voljom izaberu i povjere presu ivanje konkretnog imovinskopravnog konflikta u kome one disponiraju svojim pravima. Prednosti arbitre nog rje avanja u odnosu na sud su sljede e: 1. Stranke ele i dalje da ostanu u mirnim i prijateljskim odnosima, 2. Stranke imaju uticaja na sastav arbitra e, 3. Stru nost arbitara, 4. Primjena prava sa manje strogosti, 5. U pravilu je jednostepeni postupak, 6. Procedura je manje formalna, 7. Diskrecija je zagarantovana, a i arbitri su neposredno vezani sa privrednim ivotom, 8. Odsustvo politi kog uticaja, 9. Ne rijetko, pravila postupka odru uju stranke same ili njihovi arbitri, a nekad stranke i sumnjaju u efikasnost dr avnog pravosu a.

 Koji su razlozi protiv? Naj e e se navode: 1. Mogu a naklonjenost arbitra stranci koja ga je imenovala, 2. Nedostatak instancionog su enja, odnosno ograni enost vanrednih pravnih lijekova i 3. Ekonomski slabija strana u poslovnom odnosu se dovodi i neravnopravan i nepovoljan polo aj. Prakti no, ipak ovi nedostaci arbitra nog sudovanja ne prevazilaze argumente koji idu u prilog ovakvog sudovanja. Uz navedeno, isti emo da arbitra a ima pravosudnu funkciju i procesnopravni karakter, pa je i njena presuda u cijelosti izjedna ena sa odlukom dr avnog suda. Osnovna podjela arbitra a je na: 1. Privremene ili ad hoc arbitra e i 2. Stalne ili institucionalne arbitra e. Ad hoc arbitra u karakteri e pogodbeni na in konstituisanja i temporalno trajanje-do presu enja konkretne stvari.
Stalne arbitra e karakteri e trajnost, vlastita pravila o sastavu arbitra e i vlastiti postupak. Najzna ajnije stalne arbitra e u svijetu su: Evropski arbitra ni sud u Strazburu, Arbitra ni sud u Londonu i Arbitra ni sud Me unarodne trgova ke komore u Parizu, a u BiH, to je Arbitra ni sud pri Vanjskoj privrednoj komori u Sarajevu i entitetske arbitra e. Pored navedenog, treba znati razlikovati funkciju koju obavljaju arbitri, od radnji koje vr e tzv. arbitratori ili arbitri-stru njaci. Ovi stra njaci kao vje taci ili procjenitelji daju svoje mi ljenje o odre enom pitanju koje je obaligatno za arbitra ni sud, ali i za stranke.

Medijacija i njen postupak

Od arbitra e, mora se znati razlikovati pomaganje strankama za postizanje obostrano prihvatljivog rje enja spora ili medijacija (Zakon o postupku medijacije, Sl. glasnik BiH, br. 37/04). Pravila o medijaciji preciziraju ulogu medijatora u postupku medijacije, tako da medijator mora da: 1. Pravilno shvati, odnosno razumije sporne ta ke sa gledi ta stranaka; 2. Uspostavi konstruktivan dijalog izme u stranaka; 3. Ima aktivnu ulogu u raspravljanju i rasvjetljavanju predmeta spora, pa pri tome pa ljivo slu a komentare stranaka, podsti e ih da se izjasne o situacijama za koje se poku ava izna i obostrano prihvatljivo rje enje, ali nipo to sami medijatori ne smiju davati ni nametati rje enje spora.

 Medijacija je postupak u kojem tre a neutralna osoba medijator, poma e strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rje enje spora, s tim da postupak vodi medijator pojedinac, osim ako se stranke ne dogovore da postupak vr i vi e medijatora. Stranke u sporu mogu se sporazumjeti, prije i nakon pokretanja sudskog postupka do zaklju enja glavne rasprave, da spor rije e u postupku medijacije. Stranke zajedni ki biraju medijatora sa liste medijatora koju utvr uje Udru enje medijatora. Stranke u sporu pokre u postupak medijacije i u estvuju u postizanje obostrano prihvatljivog sporazuma dobrovoljno, s tim da je postupak medijacije povjerljive prirode, tako da se izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku. Stranke u postupku medijacije imaju jednaka prava, tako da e medijator posredovati na neutralan na in, bez ikakvih predrasuda u pogledu stranaka i predmeta spora. Ako se stranke u toku parni nog postupka, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog sudije, sporazumiju da spor poku aju rije iti u postupku medijacije, sud e tada odgoditi ro i te na period najdu e od 30 dana.

U toku postupka medijacije, medijator mo e voditi i odvojene razgovore sa svakom strankom pojedina no, s tim da ne e davati obe anja niti e garantirati odre eni rezultat iz postupka medijacije. Me utim, na zahtjev stranke, istaknut u odvojenom razgovoru, medijator me e dati prijedlog opcija za rje avanje spora, ali ne i rje enje. Kada stranke u postupku medijacije izna u rje enje spora, uz pomo medijatora, sa init e se pismeni sporazum o nagodbi i odmah ga potpisati, a takav sporazum ex lege ima snagu izvr ne isprave. Kada je parnica u toku, stranke su du ne obavjestiti sud o ishodu postupka medijacije odmah, a najkasnije do odr avanja ro i ta dostaviti sporazum o nagodbi. Medijator podlije e odgovornosti za tetu koju nanese stranci svojim nezakonitim postupanjem prema op im pravilima o odgovornosti za tetu, te disciplinskoj odgovornosti u sklade sa aktima Udru enja medijatora. Medijator me e biti osoba koja ispunjava sljede e uslove: 1. Visoka stru na sprema, 2. Zavr ena obuka prema programu Udru enja ili prema drugom programu obuke koji priznaje Udru enje medijatora i 3. Upis u registar medijatora koji vodi Udru enje. Osobi koja sa uspjehom zavr i obuku za medijatora izdat e se odgovaraju i certifikat koji slu i kao osnov za upis u registar medijatora. Strani dr avljanin koji je ovla ten da obavlja poslove medijacije u drugoj dr avi, mo e u pojedina nim slu ajevima, pod uslovom reciprociteta, voditi postupak medijacije u BiH, ali uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde i Udru enja medijatora BiH.

Arbitra ni sporazum
Predstavlja sporazum stranaka kojim one povjeravaju presu ivanje svog postoje eg ili budu eg spora arbitra nom sudu, derogiraju i tako nadle nost redovnog suda da postupa u istom predmetu, a ranije smo kazali da je ovaj sporazum procesnopravne prirode. Pismenu formu arbitra nog sporazuma ubla ava mogu nost njegovog zaklju ivanja razmjenom pisama i telegrama, faksom ili e-mail-om. Predmet arbitra nog rje avanja mogu biti svi sporovi, bez obzira na prirodu odnosa iz kojih nastaju, izuzev onih sporova ije bi raspravljanje bilo u suprotnosti sa javnim interesom. Osnovno je pravilo da broj arbitara mora biti neparan, a u pravilu je to jedan ili tri. Pravila Evropskog arbitra nog suda propisuju da svaka stranka imenuje po jednog arbitra, a tre eg, koji je po svojoj funkciji predsjedavaju i, imenuju stranke sporazumno.

 Kod ad hoc arbitra a, osnovno je pravilo da postupak odre uju same stranke, a ako to ne u ine, tada postupak odre uju sami arbitri. Presude arbitra nog suda predstavljaju izvr ni naslov, pa stalne arbitra e same stavljaju klauzulu prvomo nosti i izvr nosti svojih presuda, a na presude ad hoc arbitra a, klauzulu stavlja redovni sud koji bi bio nadle an da nije zaklju en arbitra ni sporazum. Stranke mogu okon ati spor i poravnanjem pred arbitra nim sudom, a to poravnanje ima svojstvo izvr ne isprave. Pobijanje arbitra ne presude je mogu e ostvariti samo tu bom za njen poni taj, o emu odlu uje onaj sud koji bi bio nadle an da postupa u premetnom sporu za slu aj da arbitra ni sporazum nije zaklju en.

Principi organizacije i djelatnosti sudova

Osnovni principi o organizaciji i djelatnosti sudova, utvr eni su ustavima entiteta i statutom BD BiH, i oni su obavezni za sve sudove. Svaki ovaj organizacioni nivo ima mogu nost da organizaciono izgra uje onakav sistem redovnih sudova, koji e najbolje odgovati njegovim specifi nim potrebama u vr enju sudske funkcije. Organizacija sudova je postavljena na jedinstvenim pravosudnim principima, od kojih su najva niji: legalitet, sudska nezavisnost, javnost raspravljanja, pravo na albu, jednakost gra ana pred sudom, pravo na upotebu jezika, inkompatibilnost, sudska nepristrasnost i izuze e sudija. Legalitet ili zakonitost podrazumjeva pod injenost i vezanost sudova u vr enju sudske funkcije za zakon. Ako sud smatra da propis koji primjenjuje nije u skladu sa ustavom i zakonom, nije du an da ga primjeni, ali je zato du an da pokrene postupak pred ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti tih odredbi.

 Sudovi su nezavisni organizaciono i funkcionalno, to zna i da su oni samostalni organi dru tvene zajednice, ali nisu organi pojedinih dru tvenopoliti kih zajednica, pa zato ni jedan organ vlasti ne bi mogao da ima nad sudovima ni hijerarhijsku, a ni naredbodavnu vlast. Za to pravna shvatanja koja zauzimaju vrhovni sudovi u BiH nisu obavezna za ostale sudove? Ova shvatanja su vrlo zna ajna za jedinstvenu primjenu zakona i ona snagom argumenata ve u ni e sudove, ali formalnopravno nisu obavezna za ni e sudove i oni nisu du ni da ih primjenjuju. Na ovaj na in se udovoljava i sudskoj nezavisnosti, pa i time to je u postupku dono enja presude isklju ena javnost. Danas je vr enje sudske funkcije vi e nego kreativna djelatnost, koja zahtjeva od sudije visoko sofisticiranu kreativnu djelatnost. Javnost kao metod rada je uzdignut na stepen ustavnog principa, pa se javnost kod rapravljanja mo e isklju iti samo kad to zakon odre uje. Pravo na albu je ustavnopravna garancija, te se ona mo e samo izuzetno isklju iti, pod uslovom da je na drugi na in obezbje ena za tita prava i zakonitosti. Svi gra ani su jednaki pred zakonom i ustav svakom jam i pravo na upotrebu jezika, a povreda ovog prava predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka.

 Sudija ne mo e vr iti slu bu koja je nespojiva sa sudskom funkcijom, niti mo e biti delegat u skup tini koja ga je izabrala. Tako e, anga ovanje sudije u politi kim organizacijama dovodi u pitanje sudsku nezavisnost i zato je ta aktivnost inkompatibilna sa vr enjem sudske funkcije. Kao to smo naglasili ranije, sudovi su vezani samo za ustav i zakon, i to kako u organizacijskom, tako i u funkcionalnom smislu. Stoga, osnovni zahtjev koji se postavlja principom sudske nepristrasnosti sastoji se u tome da sudija u odnosu na stranku bude neutralan i nepristrasan tre i. To je osnovni preduslov za objektivno su enje i pravilno dono enje odluke (nemo iudex in causa sua). Kada je u pitanju izuze e sudije, postoje dvije vrste razloga za izuze e, i to: 1. Razlozi zbog kojih se sudija po sili zakona (ex lege) izuzima i oni su u zakonu iscrpno navedeni i 2. U drugu grupu spadaju razlozi koji u konkretnom slu aju mogu dovesti u sumnju objektivnost sudije u su enju, ali tada sud sam cijeni i odlu uje o izuze u sudije. Razlozi za izuze e po zakonu su: ako je sam sudija stranka, zakonski zastupnik ili punomo nik stranke ili ako je sa strankom u odnosu suovla tenika ili saobveznika ili regresnog obveznika; ili ako se sudija nalazi u nekom porodi nom odnosu sa strankom.

 Najzad, sudija e biti izuzet po zakonu i ako je u istom predmetu saslu an kao svjedok ili vje tak, ali isti tako, ako je u istom predmetu u estvovao u dono enju odluke ni eg suda. Razlozi za izuze e po ocjeni suda se cijene u svakom konkretnom slu aju i u kojoj mjeri takve okolnosti, ako stranka ukazuje na njih kao na razlog za izuze e, dovode u pitanje nepristrasnost suda. Istina, sudija mo e i sam usljed ovakvih okolnosti da tra i izuze e, ako smatra da one dovode do njegove nepristrasnosti. Zbog toga i sud kada pru a pravnu pomo neukim strankama, du an je da to ini do granice koja ne dovodi u pitanje ostvarivanje sudske nepristrasnosti. Na razloge za izuze e po sili zakona, sud pazi po slu benoj du nosti u toku cijeloga postupka, s tim da izuze e mogu tra iti i stranke, ali najkasnije do zavr etka rasprave pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo rasprave, onda do dono enja odluke. Na razloge za izuze e po sili zakona, stranke mogu ukazati u toku cijelog postupka, a ako je sud ve donio odluku, onda se ona mo e pobijati zbog apsolutno bitne povrede postupka. Povreda se ne gubi pravomo no u presude i zato ona predstavlja razlog za ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Odredbe o izuze u se ne odnose samo na sudije, ve i na druge u esnike koji sudu poma u u radu, npr. zapisni ar, prevodilac i vje tak.

Sastav suda
Pravila o sastavu suda su po svojoj prirodi funkcionalnopravnog, a ne organizacionopravnog karaktera, pa se zato nalaze u zakonima o parni nom postupku. Sud vr i sudsku funkciju samo u funkcionalnopravnoj formi koja se oblikuje sastavom suda. Adekvatan sastav suda je procesna garancija za pravilno ostvarivanje sadr aja sudske funkcije. Sadr aj sudske funkcije je odre en s obzirom na to da li sud ostvaruje sudsku funkciju u prvom, drugom ili tre em stepenu, pa je i sastav suda odre en zahtjevima za to pravilnije njeno ostvarenje. U prvostepenom sudu, kao sudu stvarne nadle nosti, sudi uvijek sudija pojedinac. Drugostepeni sud, kao albeni, sudi uvijek u vije u, s tim da sastav drugostepenog suda ne zavisi od toga da li se jurisdikciona ovla tenja vr e u sjednici ili na raspravi. Vije e se sastoji od trojice sudija. Tre estepeni sud postupa u vije u sastavljenom od pet sudija. Kad vrhovni sudovi entiteta odlu uju kao tre estepeni, sude u vije u sastavljenom od pet sudija. Sve povrede pravila o sastavu suda nemaju iste posljedice, pa ako je npr. u sporu odluku donijelo vije e, a trebalo je da odlu uje sudija pojedinac, odluka se zbog ove procesne povrede ne mo e pobijati.

Ostali organi od zna aja za pravosu e

Najva niji organi od zna aja za prvosu e su: tu ila tvo, ombdsmeni BiH, pravobranila tvo, advokatura i organ starateljstva. Tu ila tvo je ustavna institucija. Ustavom entiteta i Statutom BD BiH, utvr uju se osnovna na ela za organizaciju i djelovanje tu ila tva, a sva ostala pitanja, npr. sastava i organizacije, utvr uju se zakonom. Tu ila tvo je samostalan dr avni organ. Me utim, javni tu ilac najve i dio svoje funkcije ostvaruje u krivi nom postupku kao organ koji goni u inioce krivi nih djela, tako da je njegova uloga u gra anskom postupku daleko manja, npr. pojavljuje se kao stranka i kao tre e lice.
Kao stranka, javni tu ilac se pojavljuje npr. na osnovu porodi nog zakonodavstva, kad podi e tu bu za poni taj braka iz javnopravnog razloga. Kao tre e lice, javni tu ilac se mo e pojaviti kao zakonski intervenijent u cilju pravilne primjene prinudnih pravnih propisa ukoliko stranka ide izvan okvira koje postavlja na elo dispozitivnosti.

 Ombdusmen BiH je nova institucija u na em pravu. Tri ombdusmena imenuje Parlament BiH. U parni nom postupku, propisano je da se ombdusmen mo e pojaviti: 1. Kao pokreta parni nog postupka, u slu ajevima koje odre uje Ustav BiH i 2. Kao tre e lice u parnici, ombdusmen se ima pravo umije ati u spor koji je u toku, kad na e da za to ima osnova. Tako e, ombdusmen ima pravo da, u granicama tu benog zahtjeva, predlo i da se utvrde i injenice koje stranke nisu navele i da se izvedu dokazi koje stranke nisu predlo ile. Fukciju organa starateljstva, u pravilu, vr i op inski organ uprave nadle an za poslove socijalne za tite, pa se tako ovaj organ mo e u parni nom postupku pojaviti u ulozi: stranke, zakonskog zastupnika, intervenijenta i punomo nika.
Organ starateljstva kao stranka, iako nema svojstvo pravnog lica, ali mu ga npr. Porodi ni zakon priznaje, pojavljuje se u ovoj ulozi u sporovima za poni tenje braka.

 Organ starateljstva se pojavljuje u ulozi zakonskog zastupnika, npr. kad preuzima vr enje odre enih ovla tenja koja su u interesu djece, a ne vr e ih roditelji kome ona pripadaju, ili ako majka ne pokrene postupak za utvr ivanje o instva i sl. Organ starateljstva u ulozi intervenijenta ili tre eg lica se npr. pojavljuje u postupku za izdr avanje djece u njihovom interesu, te je u ovoj ulozi organ starateljstva najbli i polo aju stranke, jer preduzima radnje u svoje ime, a u interesu djece. Kada je u pitanju organ starateljstva u ulozi punomo nika, treba kazati da stara i samohrana lica u ostvarivanju svojih prva na izdr avanje prema srodnicima koji su du ni da ih izdr avaju, mogu ovlastiti organ starateljstva da u svojstvu punomo nika, u njihovo ime pokrene i vodi parnicu, kao besplatnu i stru nu pomo .

Pravobranila tvo
Pravobranila tvo je organ politi koteritorijalne zajednice ija je osnovna funkcija da preduzima zakonom predvi ene mjere i pravna sredstva radi pravne za tite njenih imovinskih prava i interesa i imovinskih prava i interesa drugih pravnih lica, i to u slu ajevima odre enim zakonom. Pravobranila tvo kao instutucija se ure uje zakonom, te se za pravobranioca kod nas mo e imenovati dr avljanin BiH, koji ima zavr en pravni fakultet i polo en pravosudni ispit, a oni zastupaju stranke u pogledu imovinskih prava i interesa u parni nom, izvr nom, krivi nom i drugim postupcima pred sudovima. Pravobranilac se u gra anskom postupku pojavljuje u ulozi strankinog zastupnika, i to: po sili zakona-ex lege i po ovla tenju zainteresiranih stranaka. Fizi ka i pravna lica koja namjeravaju da pokrenu postupak protiv stranke koju pravobranilac zastupa po zakonu, imaju pravo da se obrate pravobraniocu sa prijedlogom da preduzme mjere u cilju sporazumnog rje enja spora.

 Kada se pravobranilac pojavljuje u postupku po ovla tenju, onda se on nalazi u ulozi ugovornog punomo nika. Me utim, uloga pravobranioca da zastupa po sili zakona je njegova glavna uloga u parni nom postupku i ne mo e se izjedna avati sa ulogom zakonskog zastupnika. Zakonski zastupnik zastupa parni no nesposobne stranke, a pravobranilac parni no sposobne stranke, ali po sili zakona. Sa zakonskim zastupnikom ima toliko sli nosti, to se ovla tenja pravobranioca, isto kao i zakonskog zastupnika, u parnici zasnivaju na zakonu, a ne na ugovoru, te zbog toga pravobranioca ex lege smatramo zastupnikom sui generis, odnosno tipi nim primjerom nu nog punomo nika, a ranije smo rekli da je ova ustanova napu tena u na em pravu. Da bi za tita imovinskih prava i interesa politi koteritorijalne zajednice, njenih organa i fondova bila kvalitetna, pravobranilac se tada uvijek pojavljuje u ulozi nu nog punomo nika.

Advokatura
To je jedna od najstarijih pravnih institucija, koja je nastala jo u rimskom pravu, mada ustanovu zastupni tva u dana njem zna enju ovog pojma, rimsko pravo nije poznavalo. U periodu rimskog carstva udareni su temelji advokaturi kao pravnoj profesiji. Advokatura se organizije kao stru na pravna djelatnost koja se vr i kao profesija i to na korporativnoj osnovi. Kasnije e advokati u ovom periodu da vr e i funkciju zastupanja, to dovodi do gubljenja razlike izme u advokature i prokurature. Danas u svijetu postoji dvojna i jedinstvena advokatura. U zemljama romanskog prava, npr. Italija i Francuska, preovladava sistem dvojne advokature, a to zna i da jedni obavljaju funkciju zastupanja ili procurature, a drugi pru aju pravne savjete i plediraju u korist stranke pred sudovima ili avocato. U Engleskoj je tako e prisutan sistem dvojne advokature, koja spada u najstarije institucije common law-a koja je nastala jo u 13. stolje u, a engleske sudije se upravo biraju iz reda advokata.

 U zemljama jedinstvene advokature, gdje spada i BiH, advokatsku funkciju vr i samo jedna vrsta advokature, pa je ovaj sistem danas preovla uju i u svijetu. Zbog toga, sve se vi e danas i u zemljama dvojne advokature postepeno bri e razlika izme u pripadnika advokatske profesije. Kao to znamo, osnovna funkcija advokature je u pru anju pravne pomo i, a pravna pomo predstavlja jednu od osnovnih ustavnih garancija kojima se obezbje uje zagarantovano pravo na jednaku pravnu za titu svih u postupku pred sudovima i drugim dr avnim organima. Ovo je nezavisna profesionalna slu ba, koja se ure uje zakonima o advokaturi, zbog eja je advokatura samostalna u organizacionom i funkcionalnom smislu. Organizaciona samostalnost se ogleda: u organizovanju advokata u advokatske komore, u samostalnom odlu ivanju o prijemu u advokaturu, o privremenoj zabrani i prestanku rada advokata. Funkcionalna nezavisnost se sastoji od toga to su advokati, kao niosioci advokatske funkcije, nezavisni u vr enju pravne pomo i.
Advokatura se obavlja pojedina no ili u zajedni koj advokatskoj kancelariji. Svojstvo advokata se sti e upisom u imenik advokata, a uslovi za obavljanje ove funkcije su op i i posebni. U op e spada dr avljanstvo, a u posebne: zavr en pravni fakultet (4 godine) i polo en pravosudni ispit.

Nadle nost sudova

Nadle nost odre ujemo u objektivnom i subjektivnom smislu. U objektivnom smislu, nadle nost je djelokrug poslova jednog suda. U subjektivnom smislu nadle nost promatramo dvojako: sa aspekta suda i aspekta stranaka. Nadle nost sa aspekta suda, zna i da sud ne mo e odbiti da postupa u predmetima za koje je nadle an, a sa aspekta stranaka, nadle nost se odre uje kao pravo da im sudi samo nadle ni sud. U funkcionalnom smislu, nadle nost sudova se dijeli na apsolutnu i relativnu, a relativna se dijeli na stvarnu, funkcionalnu i mjesnu nadle nost. Apsolutnom nadle no u se utvr uju poslovi koji spadaju u nadle nost sudova uop e i time se vr i razgrani enje prema svim drugim doma im dr avnim organima i prema inostranim organima i sudovima.

 Za apsolutnu nadle nost se koristi i pojam sudska jurisdikcija, mada se ovaj pojam vi e koristi kod razgrani enja nadle nosti doma ih sudova prema inostranim sudovima. Pod pojmom apsolutne nadle nosti ili jurisdikcije podrazumjevamo nadle nost bilo kojeg od redovnih sudova, s tim da ovu jurisdikciju u na em pravu odre uju zakoni o parni nom postupku. Zato se konkretizacija apsolutne nadle nosti redovnih sudova vr i posredno, i to putem odredaba o stvarnoj nadle nosti redovnih sudova. Apsolutnu nadle nost kao procesnu pretpostavku imamo, kada sud u toku postupka utvrdi da za rje avanje spora nije nadle an sud u BiH. Tada sud rje enjem odbacuje tu bu kao nedopu tenu i ne ustupa je stranom sudu. Po pravilima o apsolutnoj nadle nosti se vr i i rezgrani enje izme u sudske u upravne nadle nosti, npr. zahtjev da se u mati noj knjizi vjen anih izvr i upis braka sa drugim licem, a ne onim na koje je upis izvr en, ne predstavlja zahtjev za ispravku upisa, nego zahtjev za utvr enje postojanja braka sa drugim licem, s tim da je za odlu ivanje o takvom zahtjevu nadle an sud, a ne organ uprave. Povreda pravila o apsolutnoj nadle nosti predstavlja razlog apsolutne ni tavosti, na koju albeni sud pazi po slu benoj du nosti tokom cijelog postupka.

Me unarodna nadle nost

Me unarodna nadle nost nije nadle nost prema me unarodnom pravu, nego se ona odre uje prema nacionalnom pravu svake zemlje i to kao nadle nost doma ih sudova u sporovima sa elementom inistranosti. Elemenat inistranosti mo e se pojaviti: u subjektu, npr. dr avljanstvo i prebivali te ili u predmetu spora. Na e pravo pripada sistemima u kojima je prebivali te tu enog mjerodavno za odre ivanje me unarodne nadle nosti doma eg suda, a ova se nadle nost, u pravilu, izvodi iz pravila mjesne nadle nosti. Mjesna nadle nost je podobna za pravila o me unarodnoj nadle nosti, jer se i jednim i drugim pravilima vr i teritorijalno razgrani enje, ali sa razli itim doma ajem, npr. pravilima o mjesnoj nadle nosti se odre uje koji e od vi e stvarno nadle nih sudova biti teritorijalno nadle an u dr avi ili entitetu, a pravilima me unarodne nadle nosti vr i se razgrani enje izme u sudova koji pripadaju razli itim dr avama.

 Vrsta me unarodne nadle nosti zavisi od toga da li je za konkretni spor predvi ena izberiva ili isklju iva me unarodna nadle nost. Tako, ako je za konkretan spor predvi ena izberiva mjesna nadle nost, onda je u tom sporu i me unarodna nadle nost izberiva, ili u sporovima za koje je predvi ena isklju iva mjesna nadle nost i me unarodna nadle nost je isklju iva-jer su isklju ivo nadle ni doma i sudovi. Npr. u sporovima koji se ti u stvarnih prava na nekretninama, postoji isklju iva mjesna nadle nost (forum rei site), zbog ega u ovim sporovima sa elementom inostranosti postoji uvijek isklju iva nadle nost doma ih sudova, ukoliko se nekretnina nalazi na na oj teritoriji. Zakon o rje avanju sukoba zakona, koji je donesen 1982. godine, jo uvijek je na snazi, to je navedeno i u prelaznim i zavr nim odredbama zakona o parni nim postupcima u BiH. Me unarodnu nadle nost, isto kao i mjesnu nadle nost, mo emo podijeliti na op u i posebnu, a posebnu na izberivu ili elektivnu i isklju ivu. Osim ovoga, stranke mogu pod odre enim uslovima derogirati me unarodnu nadle nost doma eg suda sporazumom kojim povjeravaju rje avanje spora stranom sudu, s tim da ova prorogacija mo e biti i pre utna. Tako e, me unarodna nadle nost se mo e odrediti po uzajamnosti ili reciprocitetu, odnosno kao retorziona mjera, a povreda ovih odredbi predstavlja apsolutno bitnu povredu-posljedica ni tavost.

Stvarna nadle nost

Kao to znamo, jedinstven sudski sistem u BiH ine redovni sudovi, a po pravilima o stvarnoj nadle nosti se razgrani ava nadle nost izme u sudova razli itog ranga u okviru iste vrste sudova. Stvarnu nadle nost op inskih i kantonalnih-okru nih sudova, utvr uju kantonalni odnosno okru ni zakoni o sudovima, a stvarnu nadle nost vrhovnih sudova entiteta, propisuju entitetski zakoni o vrhovnim sudovima. Sporovi iz nadle nosti redovnih sudova su: imovinskopravni i drugi gra anskpravni sporovi, sporovi iz li nih i porodi nih odnosa, privredni sporovi, sporovi iz intelektualnog vlasni tva, sporovi iz radnih odnosai sl. Razgrani enje stvarne nadle nosti iz sistema redovnih sudova, vr i se s obzirom na vrijednost spora i/ili s obzirom na pravni osnov spora. Redovni sudovi, kao to znate, vr e i upravnu jurisdikciju, odnosno raspravljaju o zakonitosti kona nih upravnih akata.

 Stvarna nadle nost je procesna pretpostavka, a ocjenjivanje nadle nosti se vr i na osnovu navoda u tu bi i na osnovu injenica koje su sudu poznate. Ako npr. tu ilac smanji tu beni zahtjev, tada dolazi do tzv. ustaljenja nadle nosti-perpetuatio fori, odnosno sud koji je bio nadle an u vrijeme podno enja tu be ostaje i dalje nadle an, iako bi sada trebao biti nadle an drugi redovni sud iste vrste. Ovo pravilo ne va i, ako bi npr. tu ilac povisio tu beni zahtjev. Na stvarnu nadle nost, kao procesnu pretpostavku, sud pazi ex officio u toku cijelog postupka, a njena povreda vodi apsolutnoj ni tavosti presude. Za razliku od apsolutne nadle nosti kada se tu ba odbacuje, nedostatak u pogledu stvarne nadle nosti se otklanja dostavljanjem tu be nadle nom sudu. Zapamtite, parni ni postupak se smatra pokrenutim kada je tu ba dostavljena sudu, bez obzira da li je sud kome je tu ba upu ena u isto vrijeme i stvarno nadle an sud. Stvarno nadle ni sud kome je upu en predmet mo e te radnje prihvatiti i tada e sud nastaviti postupak kao da je pred njim bio i pokrenut, a mo e i da ne prihvati poduzete radnje od stvarno nenadle nog suda.

Funkcionalna nadle nost

Pravila o funkcionalnoj nadle nosti preraspodjeljuju pojedina jurisdikciona ovla tenja izme u razli itih organa u okviru istog suda, kao i izme u razli itih sudova u vr enju sudske funkcije u istom predmetu. Pravila kojima se ure uje nadle nost sudova u postupku pravnih lijekova imaju karakter pravila o funkcionalnoj nadle nosti. Pojam funkcionalne nadle nosti ne poznaju norme procesnog prava, ve je ovaj pojam uobli en za ozna avanje nadle nosti na koju stranke ne mogu svojom voljom uticati. Funkcionalna nadle nost ozna ava se jo o pojmom instanciona nadle nost. Tako e, i rje avanje o sukobu nadle nosti ima karakter funkcionalne nadle nosti.

 Dakle, i funkcionalna nadle nost je procesna pretpostavka na koju sud pazi ex officio u toku cijelog postupka, a povreda ovih pravila predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka, ukoliko se vrije a princip zbornosti su enja, npr. ako je sudio sudija pojedinac, a trebalo je suditi vije e. Postoji i niz situacija u kojima vrijednost predmeta spora slu i kao kriterij za odre ivanje stvarne nadle nosti ili prava na izjavljivanje revizije i sl. Dakle, vrijednosni kriterij slu i za ulaganje revizije, kao vanrednog pravnog lijeka. Kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se sporedni zahtjevi, npr. kamate, parni ni tro kovi ili ugovorna kazna, ne uzimaju u obzir, a ako se u tu bi kumulira vi e tu benih zahtjeva, koji se zasnivaju na istom injeni nom i pravnom osnovu, vrijednost predmeta spora se utvr uje zbrajanjem svih zahtjeva, npr. naknada imovinske i neimovinske tete, pretrpljeni bolovi, strah i sl. Prema tome, sud utvr uje vrijednost predmeta spora na osnovu podataka koje je tu ilac u tu bi naveo.

Mjesna nadle nost

Po pravilima ove nadle nosti, odre uje se koji je od vi e stvarno nadle nih sudova ovla ten da raspravlja i odlu uje o konkretnom sporu, to zna i da je mjerodavna veza koja postoji izme u odre enih elemenata konkretnog spora: stranaka i predmeta spora, s jedne strane, i odre enog suda odnosno podru ja suda, s druge strane. to je sud u sudskoj hijerarhiji na ni em mjestu, to je njegov prostorni djelokrug manji i obratno, npr. u BiH mo e biti op inski sud, u pravilu, za jednu op inu nadle an, a mo e i za vi e op ina. Odredbe o mjesnoj nadle nosti nisu stroge kao kada se radi o drugim vrstama nadle nosti, npr. apsolutnoj, stvarnoj ili funkcionalnoj, pa se zbog njene elasti nosti, ova nadle nost trijako odre uje: 1. Na osnovu zakona-forum legale, to je pravilo; 2. Odlukom vi eg suda-forum judicale i 3. Saglasnom voljom stranaka-forum prorogatum.

Zakonom odre ena mjesna nadle nost, dijeli se na: 1. Op u ili generalnu i 2. Posebnu ili specijalnu mjesnu nadle nost. Posebna ili specijalna mjesna nadle nost, dijeli se na: 1. Izberivu ili elektivnu, 2. Isklju ivu ili ekskluzivnu i 3. Supsidijarnu ili pomo nu mjesnu nadle nost. Kod op e mjesne nadle nosti-forum generale, nadle an je sud kod koga se, u pravilu, protiv tu enog mo e podnijeti svaka tu ba, a to je onaj sud na ijem podru ju tu eni ima prebivali te-domicil, odnosno boravi terezidenciju. Da ponovimo, za odre ivanje pojma prebivali ta, bitna su dva elementa ovog pojma: fakti ki (corpus) i voljni (animus), pa se prebivali te difinira kao mjesto u kome jedno lice prebiva sa namjerom da u njemu stalno ivi, dok je boravi te mjesto u kome jedno lice boravi, bez namjere da u tom mjestu trajno ivi. Rekosmo, posebna ili specijalna mjesna nadle nost mo e biti: 1. Izberiva ili elektivna, 2. Isklju iva ili ekskluzivna i 3. Supsidijarna ili pomo na mjesna nadle nost. Kod izberive nadle nosti, tu ba se mo e podi i kod suda op e mjesne nadle nosti ili nekog drugog suda koji je zakonom odre en. Odredbama isklju ive mjesne nadle nosti, isklju uje se op a mjesna nadle nost. Supsidijarna nadle nost postoji ako nije previ ena op a mjesna nadle nost.

 Izberiva ili elektivna mjesna nadle nost predvi ena je primarno u interesu tu ioca, a kod druge vrste sporova u interesu ostvarivanja sudske funkcije i u interesu obje stranke. Predmeti u kojima se primjenjuje izberiva mjesna nadle nost, pojavljuju se kao: sporovi za naknadu tete-pored suda op e mjesne nadle nosti, nadle an je i sud na ijem podru ju je teta u injena, me utim, ako je teta nastala kao posljedica smrti ili te ke tjelesne povrede, tada tu ilac mo e ustati tu bom, ne samo kod suda op e mjesne nadle nosti, nego i suda na ijem je podru ju teta u injena, pa i kod suda na ijem podru ju tu ilac ima prebivali te odnosno boravi te. Pravila o izberivoj mjesnoj nadle nosti se primjenjuju i za sljede i sporove: radi za tite prava na osnovu garancije proizvo a a, privredni sporovi, mjeni ni sporovi, prema mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravnog lica, prema mjestu gdje se nalazi zastupni tvo stranog lica u BiH, sporovi iz nasljednopravnih odnosa, radni sporovi, bara ni, paternitetski i maternitetski sporovi, sporovi za zakonsko izdr avanje i sporovi zbog smetanja posjeda.

 Pravilima o isklju ivoj ili ekskluzivnoj mjesnoj nadle nosti isklju uje se op a mjesna nadle nost i odre uje, umjesto jednog suda, neki drugi stvarno nadle ni sud, naj e e zbog veze koja postoji izme u tog suda i predmeta spora. Predmeti u kojima je predvi ena isklju iva mjesna nadle nost odre eni su izri ito zakonom. Kao to smo kazali, pravilo forum rei sitae sa podru ja procesnog prava, odgovara pravilu lex rei sitae sa podru ja materijalnog prava. Dakle, isklju iva nadle nost u sporovima o nekretninama odnosi se samo na one sporove koji imaju stvarnopravni karakter. U sporovima koji imaju obligacionopravni karakter o nekretninama, ne postoji isklju iva nadle nost, a u sporovima koji se ti u smetanja posjeda na nekretninama, isklju ivo je nadle an sud na ijem se podru ju nalazi nepokretnost. Kad su u pitanju vazduhoplovi i brodovi, isklju ivo je nadle an sud na ijem podru ju se vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan. Kod sorova sa vojnim jedinicama, isklju ivo je nadle an mjesni sud na ijem podru ju se nalazi sjedi te vojne jedinice. Kod sporova u izvr nom i ste ajnom postupku, mjesno je nadle an sud na ijem se podru ju provodi izvr enje, odnosno ste ajni postupak.

 Odredbama o pomo noj ili supsidijarnoj mjesnoj nadle nosti daje se odgovor na situacije koje se ne mogu podvesti pod odredbe op e i posebne mjesne nadle nosti. Primjer pomo ne mjesne nadle nosti imamo kod suparni ara, npr. ako je jednom tu bom tu eno vi e lica, a za njih ne postoji mjesna nadle nost istog suda, tada je mjesno nadle an onaj sud koji je nadle an za bilo koga od tu enih, zatim ovu vrstu nadle nosti imamo i kod: bra nih sporova sa elementom inostranosti, kod utvr ivanja o instva i materinstva sa elementom inostranosti i u sporovima protiv lica koja nemaju op u mjesnu nadle nost u jednom od entiteta u BiH. Uzajamna nadle nost za tu be protiv stranih dr avljana je izraz principa uzajamnosti, a jednim dijelom ima i zna aj tzv. retorzione mjere, npr. ako u stranoj dr avi dr avljanin BiH mo e biti tu en pred sudom koji nema mjesnu nadle nost po propisima u BiH, onda e ista nadle nost va iti i za su enje dr avljaninu te strane dr ave pred sudom u BiH. Odre ivanje mjesne nadle nosti od strane vi eg suda ispoljava se u dva vida: 1. Preno enje mjesne nadle nosti sa jednog suda na drugi ili delegacija i 2. Odre ivanje mjesne nadle nosti kada se na osnovu zakona ona ne mo e utvrditi ili ordinacija.

Delegacija i ordinacija
Razlikujemo dvije vrste delegacije: 1. Nu na delegacija i 2. Svrsishodna ili cjelishodna delegacija. Nu nu delegaciju imamo npr. kod ostvarenja na ela sudske nepristrasnosti, koja mo e dovesti do izuze a sudije, to zna i da do ove delegacije dolazi iz nu nosti. Svrsishodnu ili cjelishodnu delegaciju imamo iz razloga cjelishodnosti, npr. spor bi bilo lak e raspraviti i o njemu odluku donijeti od strane drugog stvarno nadle nog suda, nego suda koji je po zakonu mjesno nadle an. Do ordinacije dolazi kada se po odredbama zakona o parni nom postupku o mjesnoj nadle nosti ne mo e utvrditi koji je sud mjesno nadle an, a postoji jurisdikcija sudova. U takvoj situaciji su vrhovni sudovi entiteta u BiH ovla teni, da na prijedlog stranaka, odrede koji e stvarno nadle ni sud biti mjesno nadle an.

Ugovor o mjesnoj nadle nosti i mjesna nadle nost kao procesna pretpostavka
Od svih nadle nosti, stranke svojom voljom mogu uticati samo na mjesnu nadle nost, i to u onim predmetima u kojima nije odre ena isklju iva mjesna nadle nost. Prema tome, ugovaranje mjesne nadle nosti nije dopu teno npr. u sporovima o stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretninama i drugim vrstama sporova u kojima je predvi ena isklju iva mjesna nadle nost. Prorogacioni ugovor o mjesnoj nadle nosti, da li za sporove koji e nastati ili za spor koji je nastao, mora biti sa injen u pismenoj formi i zaklju uje se prije parnice. Tu ilac je tada du an da ugovor o mjesnoj nadle nosti prilo i uz tu bu. I mjesna nadle nost je procesna pretpostavka i na nju sud pazi po slu benoj du nosti, ali ne u toku cijelog postupka, kao to je to kod stvarne nadle nosti. Kod mjesne nadle nosti, sud se mo e oglasiti nenadle nim najkasnije na pripremnom ro i tu, a ako ono nije odr ano, onda najkasnije do upu tanja tu enog u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ro i tu za glavnu raspravu. Povreda odredaba o mjesnoj nadle nosti predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka, samo ako je povodom prigovora stranke koji je unesen u presudu, sud nepravilno odlu io da je mjesno nadle an, a stranka se upravo zbog toga ali.

Nadle nost po atrakciji ili privla enju

Nadle nost po atrakciji ili privla enju postoji kada se nadle nost odre enog suda zasniva na injenici da se pred tim sudom ve vodi postupak u odre enom predmetu, koji se nalazi u odre enoj vezi sa postupkom koji se treba pokrenuti. Kako zasnivanje nadle nosti po privla enju vodi promjeni nadle nosti, to ovisno od toga da li se tim privla enjem mijenja samo mjesna nadle nost, ili mjesna i stvarna u isto vrijeme, razlikujemo nepotpunu i potpunu atrakciju. Kod nepotpune atrakcije mijenja se samo mjesna nadle nost, npr. sporovi koji nastaju tokom ostavinskog postupka i u toku izvr nog i ste ajnog postupka. Tako, ako tokom ostavinskog postupka do e do spora iz nasljednopravnih odnosa, kao i u sporovima o potra ivanju povjerioca prema ostaviocu, nadle an je, pored suda op e mjesne nadle nosti i sud na ijem podru ju se nalazi sud koji provodi ostavinski postipa, a isto je i ako do e do spora u izvr nom i ste ajnom postupku.

 Kod potpune atrakcije mijenja se i stvarna i mjesna nadle nost, npr. u sporovima kod zakonskog izdr avanja i sporu po tu bi glavnog umje a a. Tako, kod zakonskog izdr avanja, ako se vodi zajedno sa bra nim i paternitetskim sporovima dolazi do privla enja nadle nosti, ili u sporu koji pokre e glavni intervenijent, tu ba se pokre e kod onog suda pred kojim te e parnica izme u stranaka protiv kojih je upravljen zahtjev glavnog intervenijenta.

Sukob nadle nosti

Sukob nadle nosti je situacija u kojoj izme u vi e organa dolazi do razli itog shvatanja o tome ko je nadle an da postupa u konkretnoj pravnoj stvari. Razlikuje se pozitivan i negativan sukob nadle nosti. Pozitivan-postoji kada dva ili vi e organa smatra du su nadle ni da postupaju u konkretnoj stvari. Negativan-postoji kada dva ili vi e organa smatra da nisu nadle ni. Ako do sukoba nadle nosti do e izme u sudova i drugih organa, tada je u pitanju sukob o apsolutnoj nadle nosti ili jurisdikciji, a ako do sukoba dolazi izme u sudova u okviru jedinstvenog sudskog sistema, tada je u pitanju sukob o relativnoj nadle nosti. Sukob o apsolutnoj nadle nosti ili jurisdikciji mo e biti pozitivan i negativan, a za njegovo rje avanje je nadle an ustavni sud.

 Sukob o relativnoj nadle nosti mo e biti samo negativan, jer pravila o litispedenciji-zna i da se istovremeno u istom predmetu ne mogu voditi dvije parnice, onemogu ava pozitivan sukob nadle nosti. Ina e, do sukoba o relativnoj nadle nosti dolazi e e nego do sukoba o apsolutnoj nadle nosti, tako da kod relativne nadle nosti, o sukobu odlu uje neposredno vi i sud u odnosu na sudove izme u kojih je do lo do sukoba. Zbog ovog pravila, rje enje je da, ako do sukoba nadle nosti do e izme u vrhovnog suda i op inskog odnosno kantonalnog-okru nog suda, sukob nadle nosti rje ava vrhovni sud entiteta u BiH na op oj sjednici. Kada je u pitanju rje avanje sukoba nadle nosti, sud kome je predmet ustupljen kao nadle nom, nastavi e postupak kao da je kod njega bio i pokrenut. Slu ajevi u kojima nije mogu e pokrenuti sukob o nadle nosti su: 1. Kad je povodom albe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj proglasio nenadle nim, odluku donio drugostepeni sud, ali je drugostepeni sud koji je odluku donio nadle an za rje avanje sukoba nadle nosti izme u tih sudova i 2. Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nadle nosti prvostepenog, vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, pod uslovom da je drugostepeni sud nadle an za rje avanje sukoba izme u tih sudova.

Stranke u parnici
Stranke su pored suda najva niji subjekti parni nog postupka. Parnica kao procesnopravni odnos je izgra ena na principu dviju stranaka, a to su tu ilac i tu eni sa suprotnim interesima. Mno ina lica u parnici u ulozi tu ioca i tu enog ne naru ava dvostrana ki karakter parnice. Me utim, ako u toku parnice do e do sjedinjavanja obje strana ke uloge, tu ioca i tu enog u istom licu, to ima za posljedicu ga enje parnice, npr. usljed univerzalne sukcesije, tu ilac postaje nasljednik tu enog. Prema tome, parnica ne mo e nastati ako ne postoje obje stranke kao subjekti procesnih prava i obaveza ili su obje stranke nepoznate. Procesnopravna teorija razlikuje pojam stranke u materijalnopravnom i procesnopravnom smislu.

 Prema materijalnopravnom odre enju, svojstvo stranke imaju subjekti spornog materijalnopravnog odnosa povodom koga je do lo do parnice, pa zbog toga npr. nije stranka u materijalnopravnom smislu javni tu ilac ili organ starateljstva, kad u svoje ime di e tu bu za poni tenje braka. Zbog navedenog, stranka u parni nom postupku se odre uje u procesnopravnom smislu, kao isto procesnopravna kategorija, tako da se svojstvo stranke sti e prema polo aju koje odre eno lice zauzima u parnici-kao procesnopravnom odnosu, a ne s obzirom na materijalnopravni odnos u kome se ta lica nalaze prema predmetu spora povodom koga je parnica pokrenuta. Unato tome to je u ivotu pravilo da se u ulozi tu ioca i tu enog pojavljuju titulari spornog materijalnopravnog odnosa povodom koga dolazi do parnice, ipak to nije bitno za sticanje svojstva stranke u parnici, jer je bitan samo procesnopravni, a ne materijalnopravni polo aj stranke u parnici.

Strana ka sposobnost
Iako se strana ka sposobnost izvodi iz pravne, ona se sa njom ne podudara. Pravna sposobnost daje odgovor na pitanje ko mo e biti nosilac prava i obaveza. Prema tome, in abstracto, pravna i strana ka sposobnost odre uju ko mo e biti titular prava i obaveza, zbog ega se strana ka sposobnost naziva jo i procesnopravnom sposobno u, jer se njome odre uje ko mo e biti nosilac prava i obaveza u parnici. Drugim ruje ima, strana ka sposobnost daje odgovor na pitanje ko mo e biti tu ilac i tu eni u parnici. Kako pravnu sposobnost imaju fizi ka i pravna lica, zato ova lica imaju i strana ku sposobnost, odnosno mogu u svakoj parnici biti tu ilac i tu eni. Me utim, iako se strana ka sposobnost izvodi iz pravne sposobnosti, ona je ipak od pravne sposobnosti ira. Za to? Zato to strana ku sposobnost mogu imati i dru tvene tvorevine kojima pravni poredak ne priznaje svojstvo pravnog lica. Ove tvorevine bez pravnog personaliteta mogu imati strana ku sposobnost po dva osnova: 1. Kad im se strana ka sposobnost priznaje posebnim propisom i 2. Kad im sud priznaje strana ku sposobnost.

Sud udru enjima koja nemaju pravni subjektivitet to svojstvo mo e priznati samo in concreto za odre enu parnicu, i to pod dva uslova: 1. Da ta udru enja udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje strana ke sposobnosti, a to zna i i pravne i 2. Da raspola u sredstvima na kojima se mo e sprovesti izvr enje. Zbog svega navedenog, sud mo e priznati svojstvo stranke, npr. mjesnoj zajednici, ku nom savjetu, ulici i sl. Strana ka sposobnost je, isto kao i sam pojam stranke, procesnopravni pojam. Dakle, svako ko je pravno sposoban, ima u isto vrijeme i strana ku sposobnost. Kako strana ka sposobnost ima zna aj procesne pretpostavke, to zna i da onaj ko nema strana ku sposobnost, taj ne mo e ni biti stranka u postupku. Kako rekosmo, svako ko je pravno sposoban ima istovremeno i strana ku sposobnost, me utim, esencijalni elemenat pravne sposobnosti je vlastita imovina, a taj elemenat nedostaje svim dr avnim organima, jer se finansiraju iz bud eta politi koteritorijalnih zajednica. Sud na postojanje strana ke sposobnosti pazi ex officio u toku cijelog postupka, kao i na ostale procesne pretpostavke. Prema tome, presuda koja je donesena u parnici sa nedostatkom strana ke sposobnosti bila bi egzistentna, ali se iz razloga ni tavosti mo e pobijati. Me utim, presuda koja bi bila donesena u parnici u kojoj nedostaju same stranke, prestavljala bi jedno pravno ni ta, pa je zbog toga ne bi trebalo ni pobijati.

Parni na sposobnost
Rekosmo, strana kom sposobno u se odre uje ko mo e biti tu ilac i tu eni u postupku, a parni nom sposobno u se odre uje ko mo e tu bom pokrenuti parnicu. Zbog toga, parni na sposobnost odgovara poslovnoj sposobnosti gra anskog prava, pa se zato jo naziva i procesnom poslovnom sposobno u. Svako fizi ko i pravno lice i dru tvene tvorevine kojima se priznaje svojstvo stranke u parnici, mogu biti stranke. Me utim, parni na sposobnost je ipak u a od strana ke, jer je ne posjeduju svi oni subjekti koji imaju strana ku sposobnost. Zato, parni na sposobnost pretpostavlja postojanje strana ke sposobnosti, ali zato posjedovanje strana ke sposobnosti ne zna i istovremeno i postojanje parni ne sposobnosti. Me utim, svim licima kojima materijalno pravo priznaje potpunu poslovnu sposobnost, norme procesnog prava priznaju i parni nu poslovnu sposobnost, npr. onaj ko je sposoban da se obavezuje ugovorom, sposoban je i da u parnicu samostalno preduzima procesne radnje ili da svojom voljom to prenosi na punomo nike.

 U ovom kontekstu, paravilo je da maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost, parni no je sposoban u grnicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost, a punoljetna lica kojima je djelimi no ograni ena poslovna sposobnost, parni no su sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Parni na sposobnost dr avljanina FBiH se procjenjuje po zakonu Federacije, a parni na sposobnost dr avljanina RS u postupku pred sudovima Federacije, procjenjuje se po zakonu RS-e. Stranac koji nije parni no sposoban prema zakonu dr ave iji je dr avljanin, ali je sposoban po zakonu entiteta u BiH pred ijim se sudom sprovodi postupak, ima mogu nost da bira da li e koristiti prednosti koje mu daje doma e pravo, odnosno da parnicu vodi kao parni no sposobno lice, ili e se dr ati domovinskog prava kao mjerodavnog za odre ivanje parni ne sposobnosti. Kad su u pitanju pravna lica, smatra se da su ona poslovno sposobna preko svojih organa. Parni na sposobnost je pojam procesnog prava i ima zna aj procesne pretpostavke, te na nju sud pazi u toku cijelog postupka ex officio.

 Stupanjem u parnicu zakonskog zastupnika otklanja se nedostatak parni ne sposobnosti, a parnica se nastavlja tako to u ime parni no nesposobne stranke radnje preduzima njen zakonski zastupnik, s tim da punova nost do tada preduzetih radnji od strane parni no nesposobne stranke, ovisi od zakonskog zastupnika da li e ih prihvatiti ili ne. Isto tako, parni na sposobnost mo e se ste i ili izgubiti u toku trajanja same parnice. Npr. tu bu je podiglo lice koje je u momentu podizanja tu be bilo maloljetno, ali je u toku trajanja parnice steklo punoljetnost, pa radnje koje je takva stranka preduzela prije sticanja parni ne sposobnosti postaju punova ne ako ih stranka odobri. Nedostatak parni ne sposobnosti ima dejstvo apsolutno bitne povrede parni nog postupka, pa ukoloko sud donese presudu, a nedostatak ne otkloni, takva presuda i kada stekne svojstvo pravomo nosti mo e se pobijati svim vanrednim pravnim lijekovima, a ponavljanjem postupka ak i nakon proteka objektivnog roka od pet godina.

Postulaciona sposobnost
Postulaciona sposobnost je sposobnost parni no sposobne stranke da u parnici sama, bez posredovanja punomo nika, preduzima radnje u parnici i tim radnjama proizvodi procesnopravne posljedice. Postupaciona sposobnost parni no sposobnoj stranci mo e biti oduzeta, te tada stranka ne mo e neposredno preduzimati radnje sa procesnopravnim dejstvom, nego mora uzeti punomo nika. U pravnim sistemima u kojima je strankama oduzeta postulaciona sposobnost, one moraju uzeti punomo nika, te se takav punomo nik, iako ga stranke odre uju same i svojom voljom, naziva nu ni punomo nik. U na em pravu, ustanova nu nog punomo nika je napu tena, pa svako parni no sposobno lice mo e neposredno pokretati parnicu i preduzimati sve radnje sa procesnopravnim posljedicama, zbog ega se u na em pravu i ne postavlja problem postulacione sposobnosti.

Stvarna legitimacija legitimatio ad causam

Od strana ke i parni ne sposobnosti, treba znati razlikovati stvarnu legitimaciju (legitimatio ad causam). Iako je stvarna legitimacija kategorija materijalnog prava, ona ipak ima zna aja i na podru ju procesnog prava. Zbog toga, za osnivanje parnice kao procesnopravnog odnosa, irelevantno je postojanje materijalnopravnog odnosa povodom koga je do lo do parnice, pa zato ni zasnivanje svojstva tu ioca i tu enog u parnici, nije u zavisnosti od postojanja stvarne legitimacije. Kako stvarna legitimacija nije procesna pretpostavka, to od nje ne zavisi pokretanje parnice, raspravljanje, a ni odlu ivanje, zbog ega se vrlo esto u ulozi tu ioca ili tu enog pojavljuju lica koja nisu stvarno legitimisana. Prigovor stvarne legitimacije redovno isti e tu eni. Prigovor stvarne legitimacije ima karakter materijalnopravnog prigovora koji ima za cilj da se tu ilac odbije sa tu benim zahtjevom kao neosnovanim, zbog ega stvarna legitimacija nije uslov za dopu tenost tu be, nita za raspravljanje i odlu ivanje o tu benom zahtjevu. Zato treba kazati: Nepostojanje stvarne legitimacije ne spre ava odlu ivanje o tu benom zahtjevu, ve se njome odre uje sadr aj zahtjeva.

Procesna legitimacija legitimatio ad processum

U pravilu, procesna legitimacija ili ovla tenje za vo enje konkretnog spora, pripada na prvom mjestu subjektima spornog materijalnopravnog odnosa povodom koga je i do lo do parnice. To su ona lica koja, prema materijalnom pravu, imaju stvarnu legitimaciju. Me utim, imamo veliki broj slu ajeva u kojima je pravo na vo enje spora preneseno, putem zakona, na tre a lica, npr. javni tu ilac, organ starateljstva i sva tre a lica koja su pravno zainteresirana, ovla tena su da ustaju tu bom za poni tenje braka. Zato, ovla tenje za vo enje konkretnog spora treba strogo razlikovati od stvarne legitimacije, jer pravo na vo enja spora ima karakter procesne pretpostavke, na to sud pazi ex officio. Kao to rekosmo, postojanje stvarne legitimacije nije uslov za dopu tenost tu be, ve od njenog postojanja zavisi samo osnovanost tu benog zahtjeva koji je istaknut u tu bi. Uva avaju i sve re eno, treba kazati: Ukoliko ne postoji pravo na vo enje spora, sud e rje enjem tu bu odbaciti kao nedopu tenu, a ukoliko postoji nedostatak koji se ti e stvarne legitimacije, sud e presudom odbiti tu beni zahtjev kao neosnovan.

Procesnopravna sukcesija ili promjena stranaka u parnici

Svojstvo tu ioca i tu enog sti e se obi no podno enjem tu be, ali se mo e ste i i u toku trajanja parnice, i to na dva na ina: 1. Promjenom li nosti stranaka ili procesnopravnom sukcesijom i 2. Stupanjem uz postoje eg tu itelja ili tu enog novih lica. Samo ovaj prvi na in dovodi do promjene stranaka u parnici, dok drugi oblik dovodi do zasnivanja suparni arstva. Treba znati da promjena stranaka nema uticaja na identitet parnice, jer sve posljedice podno enja tu be i litispedencije proizvode dejstvo i prema novom tu itelju ili tu enom koji su stupili u parnicu. Osnov za sukcesiju u parnici mo e biti zakon ili volja stranaka, s tim da u osnovi zakonske sukcesije le i razlog nu nosti, dok je u osnovi voljne sukcesije le i razlog svsishodnosti. Do zakonske sukcesije dolazi usljed smrti stranke u toku parnice, ako je u pitanju fizi ko lice, ali i kada je stranka pravno lice kad prestane postojati.

 Do sukcesije voljom stranaka mo e do i u parnici usljed materijalne singularne sukcesije ili neovisno od nje, a razlog le i u svrsishodnosti. Procesnom sukcesijom, odnosno ovdje kori tenjem ustanove preina enja tu be, mogu e je parnicu nastaviti uz kori tenje svih dotada njih rezultata parnice. Singularna materijalnopravna sukcesija u parnici postoji kada u toku parnice do e do otu enja stvari ili prava povodom koga te e parnica. Sukcesor, kao materijalnopravni ovla tenik, ima stvarnu legitimaciju, ali nema pravo na vo enje spora (procesnu legitimaciju), pa zbog toga ne mo e ni pokrenuti novu parnicu, a ni stupiti na mjesto tu ioca u ve postoje u, bez pristanka obje stranke.

 Sa pristankom obje stranke, sukcesor stupa u parnicu umjesto svog prethodnika i onda dolazi i do procesnopravne sukcesije, kao posljedice materijalnopravne sukcesije, to zna i da u tom slu aju do procesnopravne sukcesije dolazi u trenutku sukcesorne izjave da se parnica preuzima, a ne u trenutku gra anskopravnog prenosa prava. Prema teoriji relevancije koja je vladaju a danas, vrijedi pravilo: Ako je tu ilac otu io sporno pravo, du an je da svoj tu beni zahtjev-prijedlog prilagodi novonastaloj situaciji, tako to e tra iti da tu eni obavezu na inidbu ispuni prema materijalnopravnom sukcesoru, ukoliko ne eli da rizikuje da ga sud odboje sa tu benim zahtjevom, zbog nedostatka stvarne legitimacije, s tim da ovu posljedicu tu ilac mo e izbje i i povra ajem otu enog spornog prava.
Prema teoriji irelevancije, singularna materijalnopravna sukcesija nema nikakvog uticaja na parnicu, npr. tu ilac koji je cedirao tra binu, ne treba promjeniti tu beni zahtjev u smislu da je tu eni du an obavezu izvr iti cesionaru, a ne cedentu.

Zastupanje u parnici
Zastupanje kao procesna ustanova ima na podru ju procesnog prava isti sadr aj kao i na podru ju materijalnog prava. Zastupnik ostaje potpuno izvan dejstva svojih vlastitih radnji, jer one neposredno proizvode dejstvo za zastupanu stranku, a da bi to zastupnik mogao initi, on mora imati ovla tenje za zastupanje. S obzirom na osnov za zastupanje, razlikujemo vi e vrsta zastupnika: zakonski zastupnik, ugovorni zastupnik i zastupnik pravnih lica. Osnovna podjela je na zakonsko i ugovorno zastupanje. Kod zakonskog zastupnika, ovla tenje zastupnika ne proizilazi iz volje zastupanog, nego iz zakona, a kod ugovornog zastupanja, volja zastupane stranke je osnov ovla tenja zastupnika, koji se jo e e naziva punomo nikom. Zakonski zastupnik zastupa poslovno nesposobna lica, a to su maloljetnici i punoljetna lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost.

 Sud u toku cijelog potupka ex officio pazi da li parni no nesposobnu stranku zastupa zakonski zastupnik, da li lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik ima ovla tenje i da li se kre e u okviru ovla tenja koja mu pripadaju na osnovu zakona. Nedostaci u zakonskom zastupanju imaju karakter procesne povrede, to je razlog apsolutne ni tavosti donesene presude. Sud isto tako pazi da li zakonski zastupnik savjesno vr i svoja ovla tenja u parnici. Ukoliko zakonski zastupnik nije u mogu nosti zbog svoje nestru nosti da uspje no titi prava i interese zastupanog, sud e mu tada savjetovati da uzme punomo nika, jer zakonski zastupnik ne mora da li no vodi parnicu. Ko su zakonski zastupnici, odre eno je, u pravilu, zakonom. Samo izuzetno, sud je ovla ten da u konkretnoj parnici postavi privremenog zastupnika, s tim da i ovaj zastupnik ima ovla tenja zakonskog zastupnika. Sud mo e postaviti privremenog zastupnika za konkretnu parnicu samo u sljede im situacijama: 1. Ukoliko bi postupak oko postavljanja redovnog zakonskog zastupnika trajao dugo i 2. Ako bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati tetne posljedice. Kad se pojavi ovakva situacija, sud je ovla ten da postavi privremenog zastupnika, ali samo tu enom. O postavljanju privremenog zastupnika sud odmah obavje tava organ starateljstva.

Punomo nik
Zastupnika koji u parnici zastupa parni no sposobnu stranku nazivamo punomo nikom. U na em pravu, punomo nik je ne samo voljni, nego i dobrovoljni zastupnik parni no sposobnih stranaka. Iako je ustanova nu nog punomo nika napu tena u na em pravu, ipak mnogi pravni sistemi u svijetu ne priznaju parni no sposobnim strankama postulacionu sposobnost pred svim sudovima, nego ta lica moraju uzeti stru nog punomo nika za zastupanje. Kod nas, svako parni no sposobno lice ima pravo da neposredno ostvaruje pravnu za titu, tako da punomo nika mo e, ali i ne mora imati. Punomo nik mo e biti svako poslovno sposobno lice. Me utim, zapamtite, posjedovanje stru ne pravne kvalifikacije nije uslov za vr enje funkcije punomo nika, ali je zato njeno posjedovanje ve a garancija za uspje no vr enje zastupanja.

 Logi no, ako je ustanova punomo nika u slu bi pru anja pravne pomo i, onda tim zahtjevima mo e uspje no udovoljiti samo lice koje ima stru ne pravne kvalifikacije. Kod nas se u ulozi punomo nika naj e e pojavljuju advokati, s tim da to nije njihova privilegija po pravu, nego po stru nosti. Punomo stvo se mo e obavljati bez naknade ili uz naknadu, npr. uz naknadu po advokatskoj tarifi. U nekim procesnim sistemima je mogu e ugovoriti nagradu punomo niku srazmjerno od uspjeha koji izdejstvuje u parnici (pactum de quota litis), s tim da ovo nije mogu e u na em pravnom sistemu. Ovla tenja punomo nika proizilaze iz punomo i koju izdaje zastupana stranka, s tim da je po jednom shvatanju parni na punomo materijalnopravna izjava volje, a po drugom je procesnopravni institut, s tim da se ovo drugo shvatanje i prihvata. Zbog navedenog shvatanja, parni na punomo se nakon pokretanja parnice vi e ne mo e pobijati zbog svojih nedostataka, ali ona proizvodi svoje posljedice samo u konkretnoj parnici. Parni na punomo ima karakter procesne pretpostavke, zbog ega je ona uslov za dopu tenost preduzetih radnji u parnici od strane punomo nika. Treba znati da neposredno ovla tenje na zastupanje ne proizilazi iz osnovnog posla, nego iz punomo i.

 Ovla tenja iz osnovnog ugovora mogu biti u a nego na osnovu punomo i, jer punomo mo e biti generalna-za sve radnje, ili specijalna-samo za pojedine radnje. Punomo mora biti izdata u pismenoj formi ili usmeno na zapisnik kod suda, a ako sud posumnja u istinitost pismene punomo i, mo e rje enjem odrediti da se podnese ovjerena punomo . Ovisno od toga za koji obim parni nih radnji se ovla uje punomo nik, razlikujemo parni nu punomo za obim radnji koji zavisi da li je punomo nik advokat ili neko drugo lice, kao i punomo za preduzimanje odre enih radnji u parnici. Punomo nik koji nije advokat, mo e na osnovu parni ne punomo i preduzimati sve radnje, osim dispozitivnih. Pred sudom prvog stepena, advokata ex lege mo e zamjeniti njegov pripravnik, za iji rad odgovara njegov principal. Postulaciona sposobnost daje mogu nost stranci koja ima punomo nika da i sama u parnici preduzima radnje, pored punomo nika, s tim da i sud mo e pozvati stranku koja ima punomo nika da se li no izjasni o injenicama koje treba utvrditi u parnici.

 Od parni ne punomo i kao procesne pretpostavke zavisi dopu tenost podno enja tu be i dopu tenost preduzimanja radnji u parni nom postupku, zbog ega sud ex officio pazi da li lica koja se pojavljuju u ulozi punomo nika mogu biti punomo nici i da li se kre u u okviru ovla tenja iz punomo i. Ukoliko lice nije imalo ovla tenje za zastupanje, to predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka, zbog ega se odluka mo e pobijati redovnim i vanrednim pravnim lijekovima. Parni na punomo se daje za vo enje parnice i prestaje okon anjem parnice, s tim da punomo mo e prestati i prije okon anja parnice, bilo opozivom ili otkazom, s tim da stranka mo e punomo u svako vrijeme opozvati. Punomo prestaje i smr u punomo nika, ali ne uvijek i smr u stranke, jer ako je punomo nik dobio parni nu punomo , onda smrt stranke nema neposredno za posljedicu prestanak punomo i. Ali, prestanak pravnog lica ima za posljedicu prestanak punomo i koju je ono izdalo.

 Kao to znamo, pravna lica kao subjekti prava imaju pored strana ke sposobnosti i parni nu sposobnost, koja se izvodi iz poslovne sposobnosti, s tim da pravna lica svoju parni nu sposobnost vr e preko svojih organa. Vr e i te radnje, pravna lica ne ispoljavaju svoju volju, nego volju pravnog lica. To je razlog zbog ega zastupnike pravnog lica razlikujemo od zakonskih zastupnika koji zastupaju parni no nesposobna lica. Zastupnik pravnog lica mo e preduzimati, u pravilu, sve radnje u parnici u ime i za ra un pravnog lica. Me utim, treba strogo razlikovati zastupnika pravnog lica od punomo nika pravnog lica. Naime, zastupnik preko koga pravno lice manifestuje svoju volju, mo e in concreto, prenijeti svoja ovla tenja na drugo lice i to lice se pojavljuje u parnici kao punomo nik, jer svoja ovla tenja crpi iz punomo i koje mu je izdao zastupnik. Kod nas, u ulozi punomo nika pravnog lica se naj e e pojavljuju diplomirani pravnici ili pravnici po bolonjskom prcesu koji su zavr ili 4 godine fakulteta.

U e e tre ih lica u parnici

Kao to znamo, parnica je izgra ena na principu dvije stranke, pa i presuda svojom pravomo no u obavezuje samo stranke. Me utim, ishod parnice esto nije bez dejstva na pravnu situaciju u kojoj se tre a lica van parnice nalaze prema jednoj od stranaka ili kad tangira ak i ire interese. Za pojam tre ih lica odlu uju e je da ona u estvuje u tu oj parnici koja je ve nastala kao procesnopravni odnos izme u svake stranke i suda, a posredstvom suda, i izme u samih stranaka. Ovo se u e e u tu oj parnici naziva jo i procesnom intervencijom, a razlikujemo: obi nu intervenciju i zakonsku intervenciju u u em smislu. U ulozi obi nog intervenijenta mo e se pojaviti svako lice iji je sopstveni pravni interes anga ovan u parnici. Kao zakonski intervenijent pojavljuje se javni tu ilac, koji kao dr avni organ titi op i interes i ombdusmen u cilju za tite zajam enih prava i sloboda.

Sporedno mije anje u parnicu ili interventio accessoria

Procesna intervencija je ustanova koja omogu ava svakom tre em licu da u estvuje u tu oj parnici i u svom vlastitom interesu poma e stranci na ijoj se strani mije a, pa ta lica stupanjem u parnicu dobijaju procesnopravni polo aj umje a a. Umje a je pomaga stranke, jer on ne tra i pravnu za titu za sebe, nego poma e stranci na ijoj strani se mije a da uspije u parnici, kako bi onda i on ostario svoj pravoza titni cilj. Potencijalni umje a mo e saznati za parnicu na tri na ina: sudskim obavje tavanjem, vansudskim obavje tavanjem ili informacijom od nekog lica. Dvije su osnovne pretpostavke neophodne za u e e umje a a, a to su: 1. Da parnica postoji (lis pedens) i 2. Da postoji pravni interes za mije anje u parnicu.

 Umje a mo e stupiti u parnicu sve od njenog nastanka pa do pravomo nog okon anja, s tim da zakon dopu ta umje a u da stupa u parnicu i nakon podno enja vanrednog pravnog lijeka. Postojanje pravnog interesa je intervencijski razlog za stupanje u tu u parnicu u svojstvu umje a a, jer je tu a parnica za tre a lica: res inter alios acta. Pravni interes postoji: 1. Kada odluka koja se donosi u parnici ima svoje dejstvo pravomo nosti, to se pro iruje i na umje a a i 2. U pravnim situacijama kada se za stranku, ukoliko izgubi parnicu, ra a regresni zahtjev prema umje a u. Na postojanje pravnog interesa za intervenciju, sud pazi ex officio.

Polo aj obi nog umje a a i intervencijsko dejstvo presude

Umje a je posebna vrsta u esnika u postupku, jer nije ni stranka, a ni njen zastupnik, te su zato njegove radnje poduzete u svoje ime, ali sa posljedicama za stranku na ijoj strani se mije a. Zna i, umje a nema polo aj stranke, te su njegova ovla tenja stoga znatno ograni ena, pa mora primiti parnicu u stanju u kakvom se nalazi kada se umije a. Umje a ne mo e preduzimati dispozitivne radnje, npr. povla enje ili preina enje tu be, odricanje ili priznanje tu benog zahtjeva, sklapanje sudskog poravnanja i sl. Isto tako, ne mo e biti saslu an kao stranka, ali mo e kao svjedok. Obi ni umje a mo e istupiti iz parnice u koju se umije ao, sve do njenog okon anja. Razlozi mije anja su intervencijski, jer poma u i stranci da uspije u parnici, pa umije a poma e i sebi u pravnoj situaciji u kojoj se ve nalazi prema stranci, te zbog toga mo e poduzimati sva napadna i odbrambena sredstva.

 Svojim aktivnim dr anjem obi ni umje a mo e da otkloni negativne posljedice pasivnog dr anja stranke na ijoj se strani mije a, npr. mo e svojim dolaskom na raspravu ili ulaganjem prigovora da otkloni dono enje presude zbog izostanka na tetu stranke kojoj se pridru io, ili da ulo i albu koju je stranka propustila da ulo i i sl. Umje a ev rok za albu te e od dana kada je presuda dostavljena stranci kojoj se on pridru io. Pored toga to umje a poma e stranci, on je istovremeno i kontroli e, pa se zato umje a mo e suprostaviti stranci prigovorom nesavjesnog vo enja parnice u parnici koju stranka pokrene u ostvarivanju svog regresnog zahtjeva prema umje a u. Ovim prigovorom umje a mo e otkloniti intervencijsko dejstvo donesene presude. Presuda prema umje a u nema dejstvo pravomo nosti, ve proizvodi intervencijsko dejstvo koje se sastoji u tome to umje a ne mo e u drugoj parnici osporavati pravilnost donesene presude ni u jednom elementu, ni injeni nom, ni pravnom, iz ega se vidi da je intervencijsko dejstvo presude ire i stro ije od pravomo nosti. Kao to ve znamo, pravomo nost obuhvata samo dispozitiv kojim se odlu uje o tu benom zahtjevu, dok se intervencijsko dejstvo prote e i na obrazlo enje, jer ne dopu ta preispitivanje ni injeni nog, ni pravnog osnova donesene presude.

 Me utim, ono to se mora tako e znati, a to je da presuda intervencijsko dejstvo proizvodi samo izme u intervenijenta i suprotne stranke iz prethodne parnice. Zato, sud u novoj parnici ne mo e da ispituje pravilnost i zakonitost odluke suda iz prve parnice, a same stranke ne mogu u toj drugoj parnici dovoditi u pitanje pravno shvatanje suda iz ranije parnice. Intervencijsko dejstvo presude iz prethodne parnice, umje a mo e u novoj parnici otkloniti samo isticanjem prigovora koji se ti u nedostatka u vo enju parnice, a koji se mogu pripisati u krivicu stranci na ijoj se strani umje a pridru io, npr. stranka nije upotrijebila napadna i odbrambena sredstva za koja je imala mogu nost, a umje a u nisu bila poznata, pa ukloko sud utvrdi osnovanost ovakvih prigovora, mo e se o ekivati dono enje sadr ajno druga ije presude u odnosu na prethodni postupak. Umje a mo e imati i polo aj jedinstvenog suparni ara u predmetima u kojima zbog prirode pravnog odnosa, odluka koju sud donosi u parnici u koju umje a stupa, proizvodi prema njemu dejstvo pravomo nosti, npr. polo aj ste ajnog vjerovnika u parnici u kojoj se raspravlja o postojanju potra ivanja koje je osporeno u ste ajnom postupku, pa se zato ka e da ova lica imaju pravni interes za mije anje, jer su jedinstveni suparni ari.

Obavje tenje o parnici i imenovanje prethodnika

Tre a lica koja imaju interes da stupe u parnicu, mogu o parnici koja te e saznati na razli ite na ine. Me utim, pravno dejstvo obavje tenje o parnici proizvodi samo kao parni na radnja kojom tu ilac ili tu eni obavje tavaju tre e lice podneskom preko suda da je parnica pokrenuta i u kakvom se stanju nalazi. Denuncijacija ili obavje tenje o parnici proizvodi procesnopravno i materijalnopravno dejstvo. Najva nija procesnopravna posljedica obavje tenja je u nastupanju intervencijskog dejstva izme u one stranke koja obavje tava i tre eg lica koje se obavje tava o parnici, pa ovo dejstvo nastupa bez obzira da li je obavje teno tre e lice stupilo u parnicu ili ne. Materijalnopravno dejstvo obavje tenja tre eg lica se sastoji u posljedici prekida roka zastarjelosti.

 Imenovanje prethodnika, tako e predstavlja obavje tavanje tre eg o parnici i njegovo pozivanje da stupi u parnicu umjesto lica koje ga poziva. Zapamtite, ovo pravo pripada samo tu enom u situacijama kada tu eni, kao imalac stvari ili korisnik nekog prava, tvrdi da stvar dr i ili pravo vr i u ime tre eg lica, npr. zakupoprimac, poslugoprimac, komisionar, pediter, prevoznik i sl. Njihov interes da imenuju svoje prethodnike je u tome to su ta lica ja a u pravu, pa imaju bolju mogu nost da se suprostave istaknutom tu benom zahtjevu, ali zato kao tu eni, ne mogu poricati svoju pasivnu legitimaciju, jer je imaju ve na osnovu toga to dr e stvar ili vr e pravo povodom koga je do lo do parnice. Tu eni mora imenovati prethodnika u parnicu najkasnije do momenta upu tanja u raspravljanje o tu benom zahtjevu. Ako je tu eni imenovao prethodnika, a ovaj se ne odazove pozivu, on se ne mo e osloboditi svoje procesne uloge tu enog, ali e zato presuda koja bude donesena u parnici imati intervencijsko dejstvo prema imenovanom prethodniku.

 Me utim, ukoliko prethodnik ili auktor po pristanku tu enog pristane da preuzme parnicu, tada nastupa slu aj iste procesne sukcesije koju ne prati, niti mo e pratiti materijalna sukcesija, po to je prvobitno tu eni samo puki dr alac ili detentor stvari, odnosno korisnik prava, koji ne mo e u konkretnoj situaciji prenijeti nikakvo stvarno pravo na svoga sukcesora po latinskoj maksimi za derivativno sticanje vlasni tva, kao najva nijeg stvarnog prava. Ali, ako imenovani prethodnik zauzme prema pozivu negativan stav da stupi u parnicu, tu eni se tada ne mo e osloboditi parnice, on je mora nastaviti i voditi jo savjesnije, jer bi zbog nesavjesnog vo enja parnice mogao jo odgovarati i prethodniku.

Suparni arstvo litis consortium

Kad se u postupku u ulozi tu ioca ili tu enog pojavljuju dva ili vi e lica, tada imamo suparni arstvo ili subjektivnu kumulaciju. Ako je vi e lica u ulozi tu ioca, to je aktivno suparni arstvo, a u ulozi tu enog, pasivno, tako da sva lica u ulozi tu ioca i lica u ulozi tu enog, dijele njihove sudbine. Suparni arstvo se naj e e zasniva podizanjem tu be, tako to jednom tu bom ustaje vi e lica ili je tu ba upravljena protiv vi e lica. Me utim, do zasnivanja suparni arstva mo e do i i u toku postupka i to pristupanjem novog tu ioca ili pro irenjem tu be na druge tu ene, ali sa njihovim pristankom. Lica koja stupaju u parnicu kao novi tu ilac ili tu eni, moraju postupak primiti u onakvom stanju u kome se on zatekao u momentu njihovog stupanja, pa zato zasnivanje naknadnog suparni arstva nema uticaja na identitet va pokrenute parnice, dok smrt jedne od stranaka dovodi do univerzalne sukcesije. Uslovi za nastanak suparni arstva odre eni su normama procesnog prava, pa se prema uslovima koji se tra e za zasnivanje suparni arstva, ono dijeli na materijalno i formalno, a prema dejstvu koje proizvodi u postupku, suparni arstvo se dijeli na obi no i nu no, a postoji i eventualno i zakonsko suparni arstvo. Na e pravo ne dopu ta zasnivanje suparni arstva pro irenjem tu be po nalogu suda.

Materijalno i formalno suparni arstvo

Suparni arstvo je materijalno kada se suparni ari u pogledu predmeta spora nalaze u pravnoj ili u stvarnoj zajednici. Pravna zajednica postoji kada se vi e lica pojavljuju kao u esnici odre enog gra anskopravnog odnosa iz koga za njih proizilaze prava i obaveze, npr. suvlasnici, sunasljednici i sl. Stvarna zajednica suparni ara je kada se njihovi zahtjevi ili obaveze zasnivaju na istom injeni nom i pravnom osnovu (idem factum, idem ius), npr. vi e povjerilaca ili du nika tu e ili su tu eni iz zajedni ki sklopljenog ugovora i sl. Formalno suparni arstvo postoji kada se zahtjevi ili obaveze suparni ara iste vrste i kada se zasnivaju na bitno istovrsnom injeni nom i pravnom osnovu (simile factum, simile ius). Uz navedene uslove, treba ista i i injenicu da se formalno suparni arstvo mo e zasnovati samo ako je isti sud stvarno i mjesno nadle an za svaki zahtjev ili obavezu i za svakog tu enog. Dejstvo i zna aj suparni arstva je u slu bi ostvarenja na ela svrsishodnosti i pravne sigurnosti, te do zasnivanja suparni arstva dolazi samo voljom stranaka. Samo izuzetno, zbog materijalnopravnih ili procesnopravnih razloga dolazi do nu nog suparni arstva.

Obi no suparni arstvo

Kod obi nog suparni arstva svaki od suparni ara ima polo aj samostalne stranke u parnici, te nastaje onoliko samostalnih procesnopravnih odnosa, koliko je lica u ulozi tu ioca ili tu enog. Svaki suparni ar samostalno disponira predmetom spora, npr. jedan mo e da se odrekne tu benog zahtjeva, drugi da sklopi poravnanje, a kod tre eg sud mo e odlu iti presudom. Kada je u pitanju razvoj parnice, ne samo da prema nekom suparni aru mo e do i do prekida postupka, ili da teku druga iji rokovi u odnosu na druge, ve ak jedan od suparni ara kao stranka mo e biti saslu an kao svjedok za dokazivanje injenica koje su relevantne za drugog suparni ara. Dejstvo obi nog suparni arstva ima uvijek formalno suparni arstvo i materijalno - ako se zasniva na stvarnoj zajednici. Materijalno suparni arstvo koje se zasniva na pravnoj zajednici, mo e biti obi no i nu no i to ovisno od toga da li priroda materijalnopravnog odnosa zahtjeva dono enje jedinstvene odluke ili ne. Ako priroda odnosa zahtjeva dono enje jedinstvene odluke, to je onda obi no suparni arstvo, koje je, ujedno da ka em, i naj e e u praksi zastupljeno.

Nu no suparni arstvo
Suparni arstvo je nu no kada se prema zakonu ili zbog prirode materijalnopravnog odnosa spor mo e rije iti samo na jednak na in prema svim suparni arima. Nu no suparni arstvo mo e biti jedinstveno i nu no u u em smislu, a razlikuju se samo u pogledu uslova za zasnivanje, dok su im dejstva ista. Jedinstveno suparni arstvo, kao vrsta nu nog suparni arstva, djeluje pravomo no u svoje odluke i na one subjekte materijalnopravnog odnosa koji nisu u estvovali u parnici, npr. kada zakonski nasljednici tu e testamentarne nasljednike i tu bom tra e poni tenje testamenta. Nu no suparni arstvo u u em smislu postoji kada u parnici, kao procesnopravnom odnosu, nu no moraju u estvovati, bilo na strani tu ioca ili tu enog, svi u esnici spornog materijalnopravnog odnosa. Ako ne u estvuju svi, sud e tada usljed nedostatka stvarne legitimacije odbiti tu beni zahtjev kao neosnovan.

Nu ni suparni ari su npr.: suvlasnici nepokretnosti u parnici za utvr ivanje prava slu nosti, ili kod tu be javnog tu ioca ili tre ih pravno zainteresiranih lica ili organa starateljstva za poni tenje braka, ili kod tu be za osporavanje bra nog o instva i sl. Dakle, radi se o sporovima povodom nedjeljivih stvarnih prava i drugih nedjeljivih pravnih odnosa, npr. porodi nih, nasljednih, imovinskopravnih i sl. Jedinstveno i nu no suparni arstvo u u em smislu imaju isto dejstvo u parnici i zajedni ki se tako razlikuju od obi nog suparni arstva. Obi ni suparni ari su u me usobnom odnosu potpuno samostalne stranke, pa radnje koje jedan suparni ar preduzima, ne proizvode dejstvo prema ostalim suparni arima. Me utim, i kod nu nog suparni arstva svaki suparni ar je samostalna stranka u pogledu mogu nosti preduzimanja parni nih radnji, ali u pogledu dejstva preduzetih radnji, svaki nu ni suparni ar se smatra jednom strankom. to se ti e dispozitivnih procesnih radnji, one proizvode dejstvo samo ako su preduzete od strane svih nu nih suparni ara zajedno. Stoga, presuda zbog izostanka se ne bi mogla donijeti prema suparni aru koji se pasivno dr ao u postupku, ukoliko bar jedan suparni ar zauzima aktivno dr anje u postupku. Rokovi za poduzimanje parni nih radnji teku posebno za svakog suparni ara, ali se radnje ije je poduzimanje vezano za odre eni rok mogu vr iti sve dok rok te e bar za jednog suparni ara. Problem nastaje kada jedni priznaju, a drugi osporavaju injenice, pa ovdje praksa smatra, a zakoni ne reguliraju, da procesnoprava dejstva proizvodi ona radnja koja je s obzirom na krijnji ishod parnice, najpovoljnija za sve suparni are.

Eventualno suparni arstvo, suparni arstvo na osnovu zakona i glavno mije anje u parnicu
Sva lica koja su navedena iza prvotu enog su eventualni ili supsidijarni suparni ari, jer se prema njima tu beni zahtjev mo e usvojiti samo ukoliko je pravomo no odbijen prema onom tu enom koji je u tu bi naveden ispred njih. U pravnom ivoti tu ilac se koristi ovom ustanovom kod ostvarivanja prava u situacijama u kojima nije siguran u pasivnu legitimaciju tu enog, npr. lice A tu i lice B za naknadu tete, a pri tome nije siguran da je ba lice B odgovorno za tetu, pa tu bom eventualno obuhvata i lice C, kao eventualnog suparni ara. Sve posljedice podno enja tu be i litispedencije nastaju jednako prema svim eventualnim suparni arima. Jedino se meritorno raspravljanje o osnovanosti tu benog zahtjeva prema eventualnim suparni arima odla e do dono enja pravomo ne odluke o osnovanosti tu benog zahtjeva prema prvotu enom, pa ukoliko se tu beni zahtjev usvoji prema prvotu enom, odboja se prema eventualnim suparni arima kao neosnovan.

Suparni arstvo na osnovu zakona odre uje se za neke posebne pravne situacije, npr. zakon izri ito propisuje da glavni du nik i jemac mogu biti zajedni ki tu eni, ako se tome ne protivi sadr ina ugovora o jemstvu. Tako, pravilo je u na oj praksi da se jemac nalazi u obavezi samo ako glavni du nik ne bude mogao platiti svoj dug, tako da glavni du nik i jemac ne mogu biti zajedni ki tu eni, jer bi to bilo protivno sadr aju ugovora o jemstvu. Poseban oblik suparni arstva na osnovu zakona je po tu bi glavnog intervenijenta. Glavno mije anje u parnicu ili intervencijski postupak imamo kada lice u cijelosti ili djelimi no tra i stvar ili pravo o kome izme u drugih lica ve te e parnica, pa tada to lice mo e pred istim sudom pred kojim parnica te e, tu iti obje stranke jednom tu bom sve dok se postupak pravomo no ne okon a. Prema na em pravu, ovom tu bom se pokre e samostalna parnica koja je potpuno nezavisna od ve pokrenute parnice, pa tu ba glavnog intervenijenta ima za posljedicu zasnivanje suparni arstva na pasivnoj strani, odnosno tu ilac i tu eni iz ve pokrenute parnice, zauzimaju zajedni ki polo aj tu enih. Kako odlu ivanje o tu benom zahtjevu glavnog intervenijenta ima prejudicijelan zna aj za ishod prve parnice, to sud prvo raspravlja i odlu uje o tu benom zahtjevu glavnog intervenijenta, pa tek onda nastavlja raspravljanje o tu benom zahtjevu iz prve parnice.

Procesne radnje stranaka

Procesne ili parni ne radnje su pravne injenice procesnog prava, pa se zato sve procesne radnje, u odnosu na presudu, nalaze u odnosu sredstva prema cilju. Najva nija podjela procesnih radnji je na radnje stranaka i radnje suda. Stranke preduzimaju procesne radnje u pravilu svojim aktivnim dr anjem u parnici, mada procesna radnja mo e biti preduzeta i konkludentno, npr. tu eni se pre utno slo i sa povla enjem ili preina enjem tu be. Treba znati da i propu tanje stranaka u parnici ima karakter procesne radnje.
Op e karakteristike, odnosno pretpostavke procesnih radnji stranaka su: 1. Strana ka, parni na i postulaciona sposobnost, 2. Adresat procesnih radnji stranaka je uvijek sud, 3. Odredbe materijalnog prava koje se ti u nedostatka u izjavi volje ne mogu se primjeniti na procesne radnje stranaka, 4. Dejstvo procesnih radnji ne mo e zavisti od uslova, 5. Procesne radnje su u pravilu opozive i 6. Specifi nost procesne forme je jedno od obilje ja procesnih radnji stranaka.

Podjela procesnih radnji stranaka

Najva nija podjela radnji stranaka je prema kriteriju dejstva koje proizvode u parnici, a to je na: posredne i neposredne radnje, kao i podjela na ofanzivne i defanzivne procesne radnje stranaka. Posredne procesne radnje tek posredstvom djelatnosti suda proizvode dejstva u postupku. U posredne radnje spadaju prijedlozi, tvrdnje i sl., a prijedlozi se dijele na procesne i stvarne. Procesnim prijedlozima stranke ele da uti u na vremenski razvoj parnice, npr. prijedlog za odlaganje ro i ta i sl., a stvarni prijedlozi se ti u odlu ivanja o predmetu spora, npr. tu beni prijedlog, albeni prijedlog i sl. Procesne tvrdnje mogu biti injeni ne i pravne, tako da tim tvrdnjama tu ilac eli da doka e osnovanost tu benog zahtjeva, a tu eni eli njima obesna iti osnovanost tu benog zahtjeva.

 Neposredne procesne radnje su one koje same po sebi proizvode dejstvo u parnici, ali bez posredovanja suda, npr. povla enje tu be, ulaganje albe i sl. Ove radnje sud ispituje samo sa stanovi ta njihove osnovanosti, dok posredne radnje ispituje i sa stanovi ta njihove dopu tenosti i osnovanosti. Neke procesne radnje imaju istovremeno karakter i neposrednih i posrednih radnji, npr. tu ba i alba su istovremeno i neposredne i posredne radnje, npr. tu bom se pokre e parni ni postupak, a albom se zasniva nadle nost vi eg suda, no kako su istovremeno upravljene i na dono enje odluka suda, utoliko su i posredne radnje. Nedostaci procesnih radnji stranaka se mogu otkloniti, a radnja konvalidirati naknadnim odobrenjem te radnje. Kad su u pitanju procesne radnje suda, treba kazati da su odluke najva nije radnje suda, koje se donose u obliku presuda i rje enja. Po pitanju forme procesnih radnji, neophodno je ista i da se bitno obilje je na eg savremenog parni nog postupka ogleda u napu tanju strogosti procesne forme, pa se samo najva nije radnje preduzimaju u odre enoj procesnoj formi, npr. tu ba, prijedlog za povra aj u pre a nje stanje, alba i drugi pravni lijekovi i sl.

Podnesci i zapisnik
Procesne radnje koje se preduzimaju van ro i ta, preduzimaju se u pismenoj formi i nazivaju se podnesci. Podnesak mora biti uredan, jasan i da sadr i sve to je potrebno da bi se po njemu postupalo. Ukoliko je podnesak nejasan ili ne sadr i sve nu ne elemente, sud e stranku pou iti da ga ispravi i dopuni, te e joj odrediti sudski rok za ponovno podno enje podneska, s tim da e na ovaj na in sud postupiti i ako podnesci nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka. Zapisnik spada u va ne procesne dokumente, jer se u njemu odslikava tok glavne rasprave. I o radnjama koje se usmeno preduzimaju van ro i ta, sastavlja se zapisnik.

 Iako se presuda o osnovanosti zahtjeva ne temelji na zapisniku, nego na rezultatima cjelokupnog usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja, ipak je on u slu bi procesne garancije, kojom se obezbje uje pravilno i zakoniti presu ivanje, pa ukoliko o odlu nim injenicama postoji bitna protivrje nost izme u sudske odluke i zapisnika, to ima za posljedicu apsolutno bitnu povredu postupka. Sud je du an da u zapisnik unese i prigovore koje sud nije prihvatio, ali se isto tako, povla enje tu be i sudsko poravnanje, kao dispozitivne radnje, unose u zapisnik. Zapisnik u kome je uneseno sudsko poravnanje pojavljuje se u funkciji izvr ne isprave. Sudski zapisnik je po svom karakteru javna isprava, ali je dopu teno, kao i kod ostalih javnih isprava, dokazivati da je zapisnik nepravilno sastavljen. O vije anju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik koji razgleda samo vi i sud kad rje ava o pravnom lijeku.

Rokovi
Rok je, kao to znate, vremenski interval za preduzimanje procesnih radnji predvi en normama procesnog prava. Procesni rokovi slu e i za pripremanje stranaka, pa se strankama mora ostaviti dovoljno vremena i to najmanje 8 dana od dana primitka poziva. Cilj dobrog pravosu a nije samo da se donese pravilna, nego i pravovremena odluka u sporu, emu nesumnjivo doprinise rokovi. U na em pravu, sud u pravilu nije vezan rokovima u preduzimanju procesnih radnji, to se sigurno negativno odra ava na tok postupka. Procesni rokovi se dijele na zakonske, sudske, prekluzivne i dilatorne. Zakonski rokovi su odre eni zakonom, pa ih sud, a ni stranke, ne mogu mijenjati. Ovi rokovi su istovremeno i prekluzivni, jer njihovo propu tanje dovodi i do gubitka prava. Npr. u zakonske
rokove spadaju: rok za podno enje prijedloga za povra aj u pre a nje stanje, rokovi za ulaganje pravnih lijekova i sl.

 Kod sudskih rokova, njihovo trajanje odre uje sud, tako da se ovi rokovi na prijedlog stranaka mogu produ avati. Kod sudskih rokova zakon utvr uje maksimalne granice njihova trajanja, npr. rok za ispravljanje neuredno podnesenog podneska ili rok za davanje odgovora na tu bu i sl. Od procesnopravnih rokova, za koje norme procesnog prava ve u vr enje procesnih prava i obaveza, treba razlikovati materijalnopravne rokove, za koje norme materijalnog prava ve u vr enje materijalnopravnih ovla tenja. Isto tako, za neke procesne radnje suda, norme procesnog prava propisuju rokove, npr. presuda se mora pismeno izraditi u roku od 8 dana od dana dono enja. Me utim, ovakav rok se naziva instruktivnim, jer ne proizvodi nikakve pravne posljedice na strani suda, ukoliko sud i ne udovolji zahtjevima ovog roka. S obzirom na vrijeme od kada se ra unaju, rokovi se dijele na subjektivne, koji po inju te i od dana saznanja za doga aj, i objektivne, koji se ra unaju od dana nastupanja relevantne injenice, s tim da rokovi teku u kontinuitetu (tempus continiuum). Npr. prijedlog za povra aj u pre a nje stanje se podnosi u subjektivnom roku od 8 dana i objektivnom roku od 60 dana.

Kao to znate, na i zakoni ne prihvataju tzv. naturalno, odn. astronomsko ra unanje rokova, gdje se rokovi ra unaju od momenta do momenta. Rokovi prestaju te i kada nastupi prekid postupka, pa tada prestaju te i i zakonski i sudski rokovi. Rok prestaje da te e od momenta kada je nastupio zastoj u razvoju postupka, a ne od momenta kada je sud donio odluku povodom zastoja koji je nastupio. Ovi rokovi ne teku dok traje zastoj u razvoju postupka, a kada se postupak nastavi, rokovi koji su prestali da teku, po inju da teku iznova. Rok je odr an u va nosti, ako je radnja ije je preduzimanje vezano za odre eni rok, preduzeta prije isteka roka. Ustanova fikcije se koristi kada se normama procesnog prava fingira da je podnesak podnijet sudu, odnosno danom njegove predaje preporu enom po iljkom, ili kada se predaja podneska vr i odre enoj ustanovi, u kojoj se stranka nalazi, tada se smatra kao da je podnesak predat sudu. Ili, ako stranka podnesak iz neznanja preda ili uputi nenadle nom sudu, a nadle nom sudu stigne nakon proteka roka, smatrat e se da je na vrijeme podnesak podnesen. Ro i ta uvijek zakazuje sud i ona mogu biti obligatorna ili fakultativna. Obligatorna ro i ta su, u pravilu, ro i ta za glavnu raspravu ili ro i te za povra aj u pre a nje stanje, a u fakultativna ro i ta spadaju pripremna ro i ta, ro i ta za izvo enje dokaza i sl. Rok po inje ogla avanjem stvari i odr ava se, u pravilu, u sudskoj zgradi, s tim da sud mo e odgoditi ro i te kad je to potrebno radi izvo enja dokaza ili iz drugih opravdanih razloga.

Pojam propu tanja i povra aj u pre a nje stanje

Procesna radnja je propu tena ukoliko nije poduzeta u predvi enom roku ili do odre enog momenta u razvoju postupka. Propu tanje nastupa samo po sebi, bez obzira na to da li se mo e propu tanje pripisati volji stranaka ili ne, i bez obzira da li je stranka za propu tanje odgovorna ili nije. Najva nija posljedica propu tanja je nastupanje prekluzije, odnosno nemogu nost da se vi e preduzme propu tena radnja. Kao to rekosmo, propu tanje zakonskih rokova vodi, u pravilu, prekluziji. Kod propu tanja nekih radnji, zakonodavac se slu i fikcijom da je stranka preduzela procesnu radnju, npr. smatra se da je podnesak povu en, ako ne bude popravljen, dopunjen i vra en sudu u odre enom roku. Kako propu tanje ima za posljedicu prekluziju, zbog toga bi propu tanje moglo da ima i vrlo tetne posljedice na krajnji ishod postupka, odnosno na dono enje pravilne odluke.

 Ustanova koja je pravno uobli ena za otklanjanje posljedica propu tanja, a koje se ne mogu pripisati u krivicu stranaka, zove se povra aj u pre a nje stanje (restitutio in integrum). Do povra aja u pre a nje stanje mo e do i samo na prijedlog stranaka i ako su ispunjene sve pretpostavke, i to: 1. Da je stranka propustila ro i te ili rok za poduzimanje procesne radnje, 2. Da propu tanje ima za posljedicu prekluziju, 3. Da se propu tanje ne mo e pripisati u krivicu stranci ili njenom zastupniku i 4. Da prijedlog bude blagovremeno podnesen (subjektivni rok 8 dana od dana prestanka razloga za propu tanje ili od kada je stranka za to saznala, odnosno u objektivnom roku od 60 dana. Predlaga je du an istovremeno sa podno enjem prijedloga da preduzme i propu tenu radnju.

 Povra aj u pre a nje stanje nije dopu ten, ako je propu ten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povra aj u pre a nje stanje ili ako je propu teno ro i te odre eno povodom prijedloga za povra aj u pre a nje stanje. Treba da znate, postupak po restitucionom prijedlogu nema u pravilu uticaja na tok parnice. Me utim, sud mo e odlu iti da se postupak prekine do pravomo nosti rje enja o prijedlogu. Sud neblagovremen i nedozvoljen prijedlog odbacuje rje enjem kao nedopu ten. Kad sud pravomo nim rje enjem dopusti povra aj u pre a nje stanje, onda se parnica vra a u ono stanje u kome se nalazila prije propu tanja. Zbog toga, povra aj u pre a nje stanje, zbog npr. propu tanja roka za ulaganje albe, oduzima presudi dejstvo pravomo nosti, a naknadno ulo ena alba smatra se blagovremeno ulo enom.

Tu ba
Tu ba je procesnopravna forma kojom se u parni nom postupku ostvaruje ustavom zagarantovano pravo na pravnu za titu. Dakle, bez tu ioca nema ni sudije, odnosno bez tu be nema ni postupka (nemo iudex sine actore), te je tu ba kao procesna radnja upravljena prema sudu, a posredstvom suda, tu ba je upravljena i prema drugoj stranci-tu enom. Zato je dostavljanje tu be tu enom primarno u funkciji ostvarivanja na ela kontradiktornosti.
Elementi tu be koji sa injavaju njen nu ni sadr aj su: odre enje suda od koga se tra i za tita, odre enje obje stranke: tu ioca i tu enog, predmet spora, osnov tu be, dokazi i tu beni zahtjev, a navedene elemente dijelimo u dvije grupe, i to: 1. Podaci koje tu ba mora sadr avati, kao i svaki drugi podnesak: oznaka suda, stranaka i predmeta spora, a uz oznaku predmeta spora navodi se i njegova nov ana vrijednost. Vrijednost predmeta spora slu i za odre ivanje nadle nosti, sastava suda ili ulaganja revizije; 2. U drugu grupu elemenata tu be spadaju: tu beni osnov, dokazi i tu beni zahtjev.

injeni ni osnov tu be
Razlikujemo injeni ni i pravni osnov, s tim da je injeni ni osnov nu an elemenat tu be, dok je pravni samo fakultativan. injeni ni osnov obrazuju pravno relevantne injenice iz kojih tu ilac izvodi tu beni zahtjev kao pravnu posljedicu. Prema raspravnom na elu, stranke su du ne da iznesu sve injenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlo e dokaze kojima se utvr uju te injenice. Me utim, odluku o osnovanosti tu benog zahtjeva sud donosi na osnovu injenica koje je utvrdio na glavnoj raspravi, a ne na osnovu onih koje su iznesene u tu bi. injeni ni osnov tu benog zahtjeva mora biti u tu bi prezentiran u obimu koji omogu uje dopu tenost raspravljanja o tu benom zahtjevu, a ne i u obimu koji omogu uje odlu ivanje o osnovanosti tu benog zahtjeva. Samo ako je tu beni zahtjev dovoljno odre en da se mo e razlikovati od svakog drugog njemu sli nog, sud mo e pouzdano odlu ivati da li su pretpostavke koje se ti u principa, npr. ne bis in idem, res iudicata i lis pedens, ispunjene, a tu eni ima mogo nost da zauzme svoj stav prema istaknutom tu benom zahtjevu.

Pravni osnov tu be
Pravni osnov, i kada ga tu ilac iznosi, sud ne obavezuje. Iako o osnovanosti tu benog zahtjeva sud odlu uje na osnovu injeni ne gra e koju stranke mogu prezentirati u toku trajanja prvostepenog postupka, pa ak i u albi, ipak je u interesu tu ioca da ve u tu bi iznese sve injenice od kojih zavisi osnovanost tu benog zahtjeva, jer ukoliko npr. tu eni izostane, onda postoji mogu nost da se izdejstvuje dono enje presude zbog izostanka, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za dono enje ove odluke. Dakle, da ponovimo, injeni ni osnov je nu an elemenat tu be, dok je pravni samo fakultativan. Pravna ocjena tu benog zahtjeva se izvodi iz pravnih normi, koje za odre ene stvarne injenice ve u pravne posljedice. Da li odre ene fakti ke injenice u svom ukupnom rezultatu proizvode pravne posljedice na koje je upravljen tu beni zahtjev, du an je da utvrdi sud po principu: sud je du an da poznaje pravo iura novit curia.

Tu beni zahtjev (petitum)

Tu beni zahtjev je predmet spora. Pravoza titnu formu tu benog zahtjeva odre uje sadr aj pravne za tite koja se tra i, a ne priroda materijalnopravnog ovla tenja povodom koga se za tita tra i. Zato se tu beni zahtjev mo e postaviti u tri procesnopravne forme, i to: 1. Kondemnatornoj, 2. Deklaratornoj i 3. Konstitutivnoj. Uva avaju i ove tri procesne forme, tu ilac mo e od suda zahtjevati: dono enje odluke kojom se nala e izvr enje odre ene radnje(kondemnatorna); utvr ivanje postojanja ili nepostojanja odre enog prava ili pravnog odnosa (deklaratorna); i promjena ili prestanak odre enog pravnog odnosa(konstitutivna). S obzirom da sud ne ide ni mimo, a ni preko tu benog zahtjeva, zato su stranke du ne da odrede sadr aj i obim pravne za tite, pa tako npr. tu ilac ve u tu bi unaprijed odre uje sadr aj odluke koju sud treba da donese. Me utim, morate znati, samo je tu beni zahtjev predmet odlu ivanja, pa prema tome i predmet parnice kao procesnopravnog odnosa.

 Kada je u pitanju funkcija i zna aj tu benog zahtjeva, treba kazati da je on prvo u slu bi odre ivanja identiteta tu be, pa zbog toga do preina enja tu be dolazi samo onda kada se u tu bi mijenja tu beni zahtjev. Identi nost tu benih zahtjeva u dvije parnice, ra a prigovor litispendencije, zatim, svojstvo presu ene stvari sti e odluka o tu benom zahtjevu, ali i dejstvo materijalne pravomo nosti ne dopu ta novu parnicu u istom predmetu.
U pravilu, tu ba se podnosi u pismenom obliku u vidu podneska. Mo e se podnijeti i usmeno na zapisnik kod suda, ali se i tada faksira ili upu uje email-om u pismenom obliku. Kada je u pitanju problem utu ivosti, treba kazati da je to pitanje samog subjektivnog prava, pa ukoliko to pravo nedostaje in concreto, sud e donijeti presudu kojom tu beni zahtjev odbija kao neosnovan. Postavlja se pitanje da li se nosilac subjektivnog prava mo e privremeno ili trajno odre i sudske za tite tog prava, odnosno njegove utu ivosti, uz zadr avanje samog prava? Jedni teoreti ari predvi aju ovakvu mogu nost, pa bi sud u tom slu aju rje enjem odbacio tu bu kao nedopu tenu, usljed nadostatka utu ivosti kao procesne pretpostavke. Drugi imaju ispravniji stav i oni tvrde da se lica ne mogu odre i prava na pravnu za titu kao javnopravnog ovla tenja, ali mogu oprostiti dug ili odgoditi nastupanje njegove dospjelosti - ovo je ustavari materijalnopravno poimanje ovog pitanja.

Vrste tu bi
Prva podjela, u procesnom pravu podjela tu bi je izvr ena prema sadr aju pravne za tite koja se u tu bi tra i, a ne prema prirodi materijalnopravnog odnosa povodom koga se tra i pravna za tita. Sadr aj pravne za tite odre uje u tu benom zahtjevu tu ilac. Kao to ve rekosmo, razlikujemo tri vrste tu bi: 1. Dosu uju e ili kondemnatorne, 2. Utvr uju e ili deklaratorne i 3. Preobra ajne ili konstitutivne. Druga podjela, je na stvarne i li ne. Stvarnim tu bama se tite apsolutna subjektivna prava sa dejstvom erga omnes. Karakteristika ovih tu bi je da se ne zna protiv kojih subjekata se mogu podnijeti, dok ne do e do povrede odnosno uznemiravanja samog prava. Li nim tu bama se tite relativna subjektivna prava sa dejstvom inter partes. Specifi nost ovih tu bi je da je potencijalni tu eni poznat i prije nego to je do lo do povrede, odnosno uznemiravanja samog prava. Tre a vrsta tu be, jeste poseban i arhai an vid dekleratorne tu be. To je tzv. izaziva ka ili provokativna tu ba, kod koje titular prava mo e bez obzira na svoju volju, pa ak i protiv nje, biti pozvan da podigne tu bu kod suda za ostvarivanje svoga prava, to zna i da se lice sudskim putem izaziva da svoje pretenzije doka e tu bom pred parni nim sudom ili da spor izgubi.

Kondemnatorne ili dosu uju e tu be

Tu beni zahtjev kod ovih tu bi uvijek je upravljen na odre enu radnju, trpljenje ili propu tanje. Tako npr. tu ilac tra i od suda da tu enog osudi, te da tu eni: plati odre enu svotu novca, da preda odre enu stvar, da se suzdr ava od vr enja odre ene radnje i sl. Ako tu eni dobrovoljno ne ispuni obavezu iz odluke, tu ilac ima mogu nost da u izvr nom postupku ostvari prinudno izvr enje sudske odluke.
Pravni interes je procesna pretpostavka za dopu tenost svake, pa i kondemnatorne tu be. Kod kondemnatorne tu be postojanje pravnog interesa nije potrebno dokazivati, po to njegovo postojanje proizilazi iz sadr aja pravne za tite koja se tra i. Svoj zahtjev da sud osudi tu enog na odre enu radnju, trpljenje, odnosno propu tanje, tu ilac uvijek zasniva na tvrdnji da je tu eni povrijedio neko njegovo pravo.

 Me utim, ukoliko tu ilac tvrdi u tu bi da je potra ivanje iz tu benog zahtjeva dospjelo, a u toku postupka se utvrdi da nije, sud e odbiti tu ioca sa tu benim zahtjevom kao neosnovanim. Ali, ako tu ilac u tu bi navodi da e dospjelost tek nastupiti u odre enom vremenskom periodu u budu nosti, tada tu bu treba odbaciti kao nedopu tenu, zbog nepostojanja pravnog interesa. Samo izuzetno, kondemnatorna tu ba mo e biti dopu tena za ostvarivanje zahtjeva povodom potra ivanja koja dospjevaju u budu nosti, npr. kod zakonskog izdr avanja, ako sud na e da je zahtjev za izdr avanje osnovan, mo e obavezati tu enog na ispunjenje obaveze koja jo nije dospjela.

Deklaratorne ili utvr uju e tu be

Kod ove vrste tu bi sud samo utvr uje postojanje ili nepostojanje pravnog odnosa koji je u tu benom zahtjevu procesnopravno uobli en. Ove tu be mogu biti pozitivne i negativne, ovisno od toga da li sud utvr uje postojanje ili nepostojanje pravnog odnosa, pa predmet tu be mogu biti razli iti pravni odnosi, npr. svojinskopravni, obigacionopravni, nasljednopravni i drugi odnosi. Ukoliko su pravno relevantne injenice sporne kao predmet odlu ivanja, tada su predmet dokazivanja, ali same po sebi ne mogu biti predmet odlu ivanja. Ni apstraktna pravna pitanja ne mogu biti predmet tu be za utvr enje, npr. ne mo e biti predmet tu be za utvr enje postojanje ili nepostojanje poslovne ili pravne sposobnosti, utvr ivanje svojstva odre ene stvari i sl. Od pravila da injenice ne mogu biti predmet odlu ivanja, postoji samo jedan izuzetak, a to je da tu itelj mo e putem ove tu be tra iti utvr ivanje istinitosti odnosno neistinitosti neke isprave, a to je u praksi vrlo rijedak slu aj. U pravilu, predmet utvr enja mogu biti samo postoje i pravni odnosi, te nije dopu teno utvr enje odnosa koji e nastati u budu nosti.

 Pravni interes za podizanje deklaratorne tu be, odnosno tu be za utvr enje je procesna pretpostavka na ije postojanje sud pazi ex officio. Tu ba za utvr enje je isto procesnopravni oblik ostvarivanja pravne za tite, tako da sadr aj pravne za tite formuliran u tu benom zahtjevu nije odre en materijalnopravnim zahtjevom, odnosno sadr ajem materijalnopravnih ovla tenja. Cilj deklaratorne ili tu be za utvr enje je prevencija, jer nesigurnost i neizvjesnost do koje se dolazi u pravnom odnosu je obi no posljedica dr anja tu enog koji, bilo radnjama ili izjavama, izaziva spor o postojanju ili nepostojanju pravnog odnosa, npr. osporavanje postojanja ugovora o djelu predstavlja realnu opasnost za njegovo budu e ostvarenje, tako da u roku koji je odre en, tu ilac ima pravni interes da deklaratornom tu bom tu neizvjesnost otkloni.

Odnos deklaratorne i kondemnatorne tu be

Samo prerastanje spora u povredu izaziva i prerastanje pravnog interesa sa utvr enja u pravni interes za dosu enje, koji se ostvaruje kondemnatornom tu bom, zbog ega mogu nost podizanja kondemnatorne tu be ini nepotrebnim podizanje deklaratorne tu be same po sebi. Istina, ima sporova u kojima mogu nost ostvarivanja pravne za tite kondemnatornom tu bom ne iscrpljuje u cijelosti pravni interes za podizanje i deklaratorne tu be, pa u takvim sporovima tu ilac mo e pored kondemnatorne tu be da ustane i deklaratornom tu bom i to zajedno sa kondemnatornom ili u vidu prejudicijelnog-incidentalnog zahtjeva za utvr enje, npr. ako tu ilac izdejstvuje povoljnu odluku o postojanju pravnog odnosa, tu eni mu ne e mo i sa uspjehom osporiti postojanje istog pravnog odnosa u drugoj parnici koja se vodi povodom nekog drugog zahtjeva za inidbu, to je posebno izra eno u sporovima o stvarnim i drugim apsolutnim pravima.

 Prejudicijelni ili incidentalni zahtjev za utvr enje za tu ioca mo e nastati tek u parnici koju je pokrenuo kondemnatornom tu bom, pa se time otvara spor o prethodnom pitanju, koje mora biti rije eno, da bi sud mogao odlu iti o tu benom zahtjevu iz kondemnatorne tu be. Incidentalni zahtjev je nov tu beni zahtjev uz postoje i ukoliko je isti sud nadle an za oba pitanja, s tim da njegovo isticanje nema za posljedicu preina enje tu be. Ne zaboravite, i tada tu ilac ima pravni interes da izdejstvuje i o prethodnom pitanju odluku sa dejstvom pravomo nosti, kako mu tu eni vi e ne bi mogao sa uspjehom osporavati postojanje takvog pravnog odnosa.

Konstitutivne ili preobra ajne tu be

Konstitutivnom tu bom tu ilac tra i od suda da donese presudu kojom se stvara nova pravna situacija, putem preina enja ili ukidanja postoje eg pravnog odnosa, zbog ega se konstitutivne tu be zna ajno razlikuju od kondemnatornih i dekaratornih tu bi. Rekosmo, pravna funkcija kondemnatornih i deklaratornih tu bi se sastoji u ostvarivanju odnosno utvr ivanju postoje ih pravnih odnosa, a to je svakako i osnovna funkcija postupka kao institucije. Me utim, pravna funkcija koja se ostvaruje konstitutivnom tu bom prevazilazi okvire funkcije postupka kao institucije u slu bi ostvarenja, a ne stvaranja prava. Zato su konstitutivne tu be rje e u pravnom ivotu, u odnosu na kondemnatorne i deklaratorne. Kod konstitutivne tu be sud prvo utvr uje da li tu iocu pripada ovla tenje na promjenu koju zahtjeva, pa ako utvrdi da mu pripada, onda donosi presudu kojom izri e promjene. Takva presuda ima karakter pravne injenice, jer neposredno
proizvodi odre enu promjenu u postoje em pravnom odnosu.

 Pravo na promjenu na podru ju bra nih i porodi nih odnosa se naj e e ostvaruje konstitutivnom tu bom, npr. tu ba za razvod braka, za poni taj braka i tu ba za osporavanje bra nog o instva. Na podru ju imovinskih odnosa, konstitutivne tu be su rje e, te je u njima tu beni zahtjev naj e e upravljen na izmjenu u postoje em pravnom odnosu, npr. tu ba za smanjenje ili pove anje odre ene inidbe ili na smanjenje ugovorene kazne ili za odre ivanje vremena ispunjenja obaveze i sl. U posebnu vrstu konstitutivnih tu bi spadaju tu be kojima je tu beni zahtjev upravljen na promjenu procesnopravnog polo aja, npr. tu ba za progla enje prestanka ugovora o izabranom sudu ili tu ba za poni tenje odluke izabranog suda. Konstitutivni karakter imaju i izvr ne tu be du nika, kojim se tra i da se izvr enje proglasi za nedopu teno.

Procesnopravne i materijalnopravne posljedice podno enja tu be

Prvo procesnopravno dejstvo podno enja tu be se sastoji u ocjenjivanju nadle nosti, koje se u pravilu vr i prema injenicama koje su postojale u momentu podno enja tu be sudu. To zna i ako se u postupku promjene okolnosti na kojima je zasnovana nadle nost suda, ili ako tu ilac smanji tu beni zahtjev, sud koji je bio nadle an u momentu podno enja tu be ostaje i dalje nadle an, iako bi zbog tih promjena trebao biti nadle an drugi redovni sud iste vrste - to zna i da dolazi do ustaljenja nadle nosti ili perpetuatio fori. Drugo procesnopravno dejstvo podno enja tu be imamo ako se tu ba preina uje zbog okolnosti koje su nastupile nakon podno enja tu be sudu, pa se tada tu eni takvom preina enju ne mo e protiviti.

 Najva nije materijalnopravne posljedice podno enja tu be sudu su: 1. Prekida se zastarjevanje i odr aj i to pod rezolutivnim uslovom da se postupak nastavi i okon a, no ako se povu e tu bu ili ako sud tu bu odbaci kao nedopu tenu, smatra se da do prekida nije ni do lo; 2. Ako je pravo na podno enje tu be vezano prekluzivnim rokom, do prekluzije dolazi ako je tu ba podnesena poslije proteka roka, a ne dolazi ako je tu ba podnesena u roku koji jo te e; 3. Ako rok za ispunjenje obaveze nije odre en, du nik tada pada u docnju u momentu kada povjerilac podnese tu bu sudu; 4. Ako pravo izbora kod alternativnih obligacija pripada tu iocu, pravo izbora se tada iscrpljuje podno enjem tu be i 5. Ako u bra nim sporovima nakon podno enja tu be umre tu ilac, nasljednici imaju pravo da nastave postupak u cilju dokazivanja osnovanosti tu be.

Litispedencija lis pedens

Dostavljanjem tu be tu enom, nastaje parnica kao procesnopravni odnos, i to izme u svake stranke i suda, a posredstvom suda i izme u stranaka (tu ioca i tu enog). Od ovog momenta parnica postoji, latinski: lis-spor i pedens-parnica postoji odnosno te e. Za litispendenciju se vezuje niz dejstava i to: procesnopravnog i materijalnopravnog karaktera. Procesnopravna dejstva litispendencije su: 1. Dok parnica te e, ne mo e se u pogledu istog zahtjeva pokretati nova parnica; 2. Ako koja od stranaka otu i stvar ili pravo o kojem te e parnica, to ne sprje ava da se parnica izme u istih stranaka dovr i; 3. Nakon dostavljanja tu be tu enom, za preina enje tu be u objektivnom smislu treba pristanak tu enog; 4. Protivtu ba i tu ba glavnog intervenijenta mogu a je tek nastankom parnice i 5. Umje a kao tre e lice mo e se pridru iti jednoj od stranaka. Materijalnopravna dejstva litispendencije, zna i da dostavljanje tu be tu enom proizvodi dejstva i po materijalnom pravu, npr. tu eni kao savjesni dr alac, od momenta kada mu je tu ba dostavljena, odgovara kao nesavjesni dr alac, pod uslovom da izgubi spor po zahtjevu za predaju stvari.

 Na postojanje litispedencije sud naj e e saznaje iz prigovora tu enog, pa e sud tada drugu tu bu odbaciti kao nedopu tenu, ako utvrdi da parnica u istoj stvari ve te e. Za utvr ivanje postojanja dvostruke litispedencije, mjerodavan je: 1. Identitet stranaka, to zna i da u obje parnice stranke moraju biti iste, ali ne moraju u obje parnice imati istu strana ku ulogu 2. Predmet spora u obje parnice mora biti isti, a isti je ako je tu beni zahtjev isti, odnosno ako se njima ostvaruje isti pravoza titni cilj. Zna i zabrana dvostruke litispedencije proizilazi iz latinske maksime: Ne bis in idem! Pokretanje parnice u odre enom predmetu pred inostranim sudom ne predstavlja apsolutnu smetnju za pokretanje parnice pred doma im sudom u istom predmetu. Na zasnivanje litispedencije pred inistranim sudom ne pazi se po slu benoj du nosti. Na sud e na zahtjev stranke prekinuti postupak ukoliko je pred stranim sudom pokrenut postupak u istoj stvari pod dva uslova: 1. Ako se radi o sporu za koji nije predvi ena isklju iva jurisdikcija suda u BiH i 2. Ako postoji fakti ka uzajamnost.

Objektivna kumulacija
Kumulacija postoji kada se u jednoj tu bi istakne vi e pravnih posljedica u formi tu benog zahtjeva, s tim da kumulacija vi e tu benih zahtjeva u jednoj tu bi ne dovodi u pitanje njihovu procesnopravnu samostalnost, pa je zbog toga ovakvo spajanje samo vanjsko, zbog ega ne uti e na identitet svakog od istaknutih tu benih zahtjeva. Uslovi za dopu tenost spajanja u jednoj tu bi vi e tu benih zahtjeva su utvr eni normama procesnog prava i na njih sud pazi po slu benoj du nosti. Norme procesnog prava dopu taju spajanje vi e tu benih zahtjeva u istoj tu bi protiv istog tu enog, pod uslovima: 1. Kad su svi zahtjevi povezani istim injeni nim i pravnim osnovom i 2. Kumulirati se mogu i zahtjevi koji nisu povezani istim injeni nim i pravnim osnovom, ako je isti sud stvarno nadle an za svaki od tih tu benih zahtjeva i ako se ti zahtjevi raspravljaju u istom postupku.

 Ne mogu se kumulirati zahtjevi koji se rje avaju po op em parni nom postupku, sa zahtjevima koji se rje avaju po pravilima posebnih parni nih postupaka. Od ovog pravila postoji odstupanje samo ako to zakon izri ito dopu ta, npr. u postupku bra nog spora zahtjev za zakonsko izdr avanje se kumulira npr. u postupku povodom paternitetskog spora sa zahtjevom za izdr avanje. Tu beni zahtjevi u jednoj tu bi mogu biti spojeni: 1. Kumulativno, 2. Eventualno, 3. Alternativno i 4. U vidu fakultas alternative. Samo kumulativna i eventualna kumulacija imaju karakter objektivne kumulacije u pravom zna enju rije i, jer su alternativno i fakultas alternativno spajanje samo prividni oblici objektivne kumulacije. Kumulativno spajanje je osnovni oblik objektivne kumulacije i naj e e se primjenjuje, npr. uz zahtjev za povra aj stvari isti e se i zahtjev za naknadu tete koja je na stvari pri injena.
Eventualno spajanje, kao oblik kumulacije, u praksi ima iroku primjenu. Tu ilac na prvom mjestu u tu bi isti e osnovni tu beni zahtjev o kome tra i da sud primarno odlu uje, a slu aju da se o tome ne bude odlu ivalo, onda postavlja drugi-pomo ni zahtjev za odlu ivanje, s tim da se ovi zahtjevi, logi no, me usobno isklju uju, npr. tu ilac zahtjeva ispunjenje ugovora, a u slu aju da se poka e da je ugovor ni tav, tada postavlja zahtjev za povrat kupoprodajne cijene.

 Litispedencija i sva njena dejstva nastupaju podjednako povodom i osnovnog i pomo nog zahtjeva. Zato, tu ba u pogledu pomo nog zahtjeva nema karakter uslovne procesne radnje, jer norme procesnog prava ne dopu taju podizanje tu be pod uslovom. Prema tome, ako sud usvoji glavni tu beni zahtjev kao osnovan, to e pravomo nost te presude imati za posljedicu okon anje litispedencije u pogledu pomo nog tu benog zahtjeva i to sa dejstvom ex tunc, to zna i da e se smatrati kao da nije ni nastupila. Alternativno spajanje je samo procesnopravni izraz alternativne obligacije. Zato tu ilac u tu benom zahtjevu isti e vi e pravnih posljedica i tra i da sud obave e tu enog na svaku od njih, s tim da se udovoljavanjem jednoj od njih, udovoljava i tu benom zahtjevu u cijelosti. Zbog toga je kumulacija fiktivna, jer se ostvarenjem jedne pravne posljedice gase i sve ostale, npr. tu eni je du an da preda tu iocu odre enu stvar ili da mu isplati ugovorenu svotu novca. Procesnu fakultas alternativu imamo ako npr. sud usvoji tu beni zahtjev, tada e sud u presudi izre i da se tu eni mo e osloboditi davanja stvari, ako plati odre enu nov anu svotu. To predstavlja pravo, ali ne i obavezu tu enog, odnosno to je facultas alternativa.

Preina enje tu be ili modificatio

U na em pravu do preina enja tu be dolazi i onda kada tu ilac pove a postoje i zahtjev, to je preina enje u kvantitativnom smislu, ili kada uz postoje i tu beni zahtjev istakne i drugi tu beni zahtjev, to predstavlja preina enje kumulacijom, iako se u ovakvim situacijama, da znate, ne radi o promjeni identiteta tu be kojom je pokrenut postupak. Promjena tu benog zahtjeva ima za posljedicu preina enje tu be, to je i utvr eno pozitivnim odredbama na eg procesnog prava, te zbog toga, najjednostavnije, za preina enje tu be mo emo re i da je to promjena istovjetnosti tu benog zahtjeva, npr. tu ilac ustaje tu bom u kojoj tu beni zahtjev upravlja na ispunjenje kupoprodajnog ugovora, tako to tra i isporuku ugovorene koli ine robe. Zbog toga, u toku parnice tu ilac svoj tu beni zahtjev preina uje, te zahtjeva naknadu tete zbog neispunjenja ugovora. Promjena injeni nog osnova dovodi do preina enja tu be, samo onda kada istovremeno izaziva i promjenu tu benog zahtjeva.

 U na em pravu, posljedice preina enja tu be ima i pove anje postoje eg, kao i isticanje novog tu benog zahtjeva uz postoje i tu beni zahtjev, iako ova dva oblika preina enja ne dovode do promjene identiteta tu be. Kod pove anja tu benog zahtjeva dolazi samo do kvantitativne promjene u ve istaknutom tu benom zahtjevu, pa je stav na e BH sudske prakse da tu ilac mo e pove ati tu beni zahtjev i nakon njegovog priznanja od strane tu enog i to sve do dono enja presude. Npr. tu iocu, ukoliko se pojave nove injenice u toku postupka, a budu izazvane pogor anjem zdravstvenog stanja, pripada ve i iznos nov ane naknade u odnosu na onaj koji je istakao u tu benom zahtjevu. Me utim, kvantitativno smanjenje tu benog zahtjeva nema za posljedicu preina enje tu be, ve posljedicu povla enja tu be, i to u tom njenom smanjenom dijelu. Isticanje novog zahtjeva uz postoje i, dovodi u stvari do kumulacije tu benih zahtjeva, npr. tu ilac uz zahtjev za povra aj stvari, isti e u toku parnice i zahtjev za naknadu tete, zbog smanjenja vrijednosti te stvari.

 Subjektivno preina enje tu be ili permutatio personalis dovodi do promjene u li nosti tu enog, za razliku od objektivnog preina enja koje se ti e predmeta spora. Tu ilac mo e preina iti tu bu i tako to e umjesto prvobitno tu enog, tu iti neko drugo lice-naj e e zbog gre ke u pasivnoj legitimaciji tu enog jer prvobitno tu eni nije obveznik iz materijalnopravnog odnosa povodom koga se ustaje tu bom. Conditio sine qua non za subjektivnu modifikaciju je pristanak prvotu enog, i to od momenta njegovog upu tanja u raspravljanje o meritumu spora, ali isto tako i pristanak novotu enog. Dopu tenost preina enja tu be je dispozitivna radnja tu ioca, pa su uslovi za dopu tenost tu be: 1. Pristanak tu enog ili 2. Dopu tanje preina enja od strane suda. Tu ilac mo e preina iti tu bu u objektivnom smislu sve do zaklju enja rasprave, a nakon dostavljanja tu be tu enom, onda je za preina enje tu be potreban i pristanak tu enog, to se ini kod preina enja predmeta spora, odnosno preina enja u objektivnom smislu. Tu eni se mo e saglasiti sa preina enjem davanjem izri itog pristanka, pre utno ili upu tanjem u raspravljanje o preina enoj tu bi-konkludentno.

to se ti e suda, sud tako e mo e procjeniti da se preina enjem ostvaruje krajnji cilj raspravljanja spornog stanja me u strankama kako bi se otklonila mogu nost pokretanja nove parnice, zbog ega sud iz razloga svrsishodnosti dopu ta preina enje tu be i onda kada se tu eni protivi preina enju. Za subjektivno preina enje ili preina enje koje se ti e promjene u li nosti tu enog, uslovi su mnogo stro iji, jer se mo e u initi samo sa pristankom, kako prvotu enog, tako i novotu enog. Prema prvotu enom preina enje tu be ima sve posljedice povla enja tu be, a za povla enje je, kao to znate, potreban pristanak prvotu enog od momenta njegovog upu tanja u raspravljanje. Pristanak lica koje stupa u parnicu je potreban zbog toga to to lice prima parnicu u onom stanju u kome se ona nalazi kada on u nju stupa. Prema
tome, uspje no subjektivno preina enje tu be rezultira time to je novotu eni, umjesto prvotu enog, stranka u postupku, s tim da je ovo preina enje mogu e samo do zaklju enja glavne rasprave.

PRVOSTEPENI PARNI NI POSTUPAK Pripremanje glavne rasprave

Prvostepeni postupak se odvija u dvije faze: 1. Pripremanje glavne rasprave - pripremni postupak i 2. Glavna rasprava. Glavna rasprava je centralna procesna institucija prvostepenog postupka, a na njoj je izvo enje dokaza najva nija procesnopravna djelatnost, jer na osnovu glavne raprave sud donosi odluku o osnovanosti tu benog zahtjeva kao predmeta odlu ivanja. Za uspje no ostvarenje sudske funkcije na glavnoj raspravi, konstruisana je posebna faza pripremnog postupka, na kojoj se: 1. Utvr uje postojanje procesnih pretpostavki i 2. Priprema se procesna gra a za odlu ivanje o predmetu spora. Od pripremnog postupka uveliko zavisi pravilnost i efikasnost vr enja sudske funkcije. Stadij pripremanja glavne rasprave podrazumjeva: ispitivanje tu be, dostavljanje tu be tu enom na odgovor, pripremno ro i te i zakazivanje glavne rasprave. Sve su ovo radnje suda i u duhu su sudskog upravljanja postupkom, s tim da sve radnje kojima se oblikuje pripremni postupak, nisu obligatne. Zbog navedenog, sudu je prepu teno da, u skladu sa na elom sudskog upravljanja postupkom, oblikuje tok i faze pripremnog postupka.

Prethodno ispitivanje tu be i odgovor na tu bu

Ispitivanje tu be je obligatna procesna radnja u kojoj je sud ovla ten da ispituje i odlu uje o postojanju pretpostavki koje se ti u tu be, jer ona mora biti potpuna i razumljiva, te procesnih nedostataka na strani suda i stranaka. Stoga, ukoliko sud utvrdi da se radi o apsolutnoj nenadle nosti suda ili da je tu ba podnesena po isteku prekluzivnog roka, sud e tada tu bu odbaciti kao nedopu tenu, a ukoliko je rije o otklonjivim nedostacima, npr. nerazumljivost i nepotpunost tu be, sud e tada primjeniti odgovaraju e mjere za otklanjanje tih nedostataka. Morate znati, o postojanju procesnih pretpostavki koje se ti u predmeta spora, npr. res iudicata, lis pedens ili pravni interes, sud nije ovla ten da odlu uje u ovoj fazi postupka, pa se zbog ovih nedostataka tu ba mo e odbaciti tek na pripremnom ro i tu. Odgovor na tu bu je procesna radnja tu enog kojom tu eni zauzima svoj stav prema tu bi i tu benom zahtjevu, pa ukoliko tu eni prizna tu beni zahtjev, sud e odmah donijeti presudu na osnovu priznanja. Propu tanje tu enog da na tu bu odgovori, ne proizvodi za njega nikakve tetne posljedice, jer sud na osnovu odgovora na tu bu cijeni da li je potrebno zakazati pripremno ro i te ili se odmah mo e zakazati ro i te za glavnu raspravu.

Pripremno ro i te
Sud, u pravilu, odr ava pripremno ro i te uvijek kada ocijeni da je svsishodno njegovo odr avanje sa stanovi ta to potpunijeg i cjelovitijeg pripremanja glavne rasprave. Nakon to sud utvrdi da ne postoje procesne smetnje za dalji tok postupka, on pristupa ostvarenju drugog dijela pripremnog postupka, a to je razja njavanje pitanja koja se ti u predmeta spora. Ipak, raspravljanje o predmetu spora je zna ajno ograni eno na pripremnom ro i tu, jer se ta faza uglavnom svodi na pitanja sudskog upravljanja postupkom u materijalnopravnom smislu, kao to su: razja njavanje su tine spora, sre ivanje procesne gra e, razdvajanje spornog od nespornog i koja se dokazna sredstva mogu upotrijebiti za dokazivanje spornih injenica, to zna i da sud na pripremnom ro i tu ne mo e izvoditi dokaze, jer to spada u isklju ivu funkciju na glavnoj raspravi. Izvo enje dokaza je kao izuzetak dopu teno kod izvo enja dokaza putem vje taka i uvi ajem, ako se tome ni jedna stranka ne protivi, a sud smatra da je izvo enje dokaza neophodno.

 Ako su sporne injenice od kojih zavisi rje avanje o procesnim pretpostavkama i drugim procesnim pitanjima, sud mo e uvijek da izvodi dokaze na pripremnom ro i tu radi utvr ivanja ovih injenica. Iako je pripremno ro i te prioritetno u slu bi neometanog odvijanja postupka, na njemu se postupak mo e i okon ati, bilo dono enjem kona nog akta kojim se odlu uje meritorno o predmetu spora, ili dispozitivnim radnjama stranaka koje imaju iste posljedice, npr. na pripremnom ro i tu sud mo e donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog izostanka, ali i sudsko poravnanje. U sporovima koji nisu slo eni, sud zakazuje glavnu raspravu odmah nakon ispitivanja tu be. Ro i te za glavnu raspravu treba odrediti tako da se strankama ostavi dovoljno vremena za pripremu, a najmanje 8 dana od dana prijema poziva. I na kraju, neophodno je da znate da u toku cijelog pripremnog postupka, funkciju suda vr i sudija pojedinac.

Glavna rasprava
Glavna rasprava je jezgro postupka kao institucije. Osnovni zahtjevi na ela: kontradiktornosti, usmenosti, javnosti, ekonomi nosti i neposrednosti pru aju temeljne garancije za ostvarivanje osnovne funkcije glavne rasprave, a to je utvr ivanje pravnorelevantnih injenica koje obrazuju osnov presude kao zavr nog akta. Sud mo e, u pravilu, zasnovati svoju odluku samo na osnovu procesne gra e koja je bila predmet usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja, zbog ega je glavna rasprava obligatoran stadij u razvoju postupka. Glavna rasprava se u pravilu sastoji od vi e pojedina nih ro i ta, ali se samo na prvom ro i tu za glavnu raspravu mo e donijeti presuda zbog izostanka.

 Ideal postupka je da se glavna rasprava okon a na prvom ro i tu, ali je u praksi to prije izuzetak nego pravilo. Naravno, bez obzira na broj ro i ta, ona obrazuju jedinstvo koje zovemo glavna rasprava. Zato, radnje preduzete na nekom od prethodnih ro i ta ne gube svoje dejstvo na nekom od sljede ih ro i ta i nije ih potrebno ponavljati. Jedinstvo glavne raprave koje obezbje uje na elo jedinstva ili koncentracije, izraz je procesnopravnog oblikovanja ro i ta na na elu usmenosti, neposrednosti i javnosti, te na ela sudskog upravljanja postupkom. S obzirom na na elo jedinstva glavne rasprave, stranke su ovla tene da procesnu radnju preduzimaju u cijelom toku glavne rasprave, to zna i sve do njenog zaklju enja. Zato od sposobnosti suda u upravljanju postupkom, u najve oj mjeri zavisi efikasnost i ekonomi nost u sprovo enju glavne rasprave.

Upravljanje glavnom raspravom

Ako funkciju suda na glavnoj raspravi vr i vije e, onda je funkcija rukovo enja glavnom raspravom podijeljena izme u predsjednika vije a i vije a, a u korist predsjednika vije a, to zna i da je predsjednik vije a primus inter pares. U procesnopravnom smislu rukovo enje podrazumjeva sljede e radnje: otvaranje i zaklju ivanje glavne rasprave, saslu anje svjedoka i vje taka, daje se i oduzima strankama rije , odr ava se red na ro i tu, diktira se sadr ina rasprave u zapisnik i sl. Rekosmo, funkciju suda u na em prvostepenom postupku vr e sudije pojedinci, te oni i upravljaju glavnom raspravom. Kada je u pitanju vije e, to u ovom slu aju ne podrazumjeva predsjednika vije a, ono donosi sve odluke koje se ti u upravljanja postupkom, npr. odluke kojim se odre uje izvo enje dokaza, isklju enje javnosti, odlaganje ro i ta, zaklju enje ro i ta, ponovno otvaranje ro i ta i sl. Isto tako, du nost je predsjednika vije a da se u toku glavne rasprave brine o odr avanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. Glavna rasprava se zaklju uje kada vije e smatra da je predmet dovoljno raspravljen, a poslije zaklju ivanja, sud u pravilu odmah pristupa vije anju i glasanju, to predstavlja poseban stadij u razvoju postupka.

Dostavljanje
Dostavljanje je, najjednostavnije re eno, procesnopravna djelatnost uru ivanja pismena ili podnesaka adresatima kojima su oni upu eni. Prema na elu sudskog upravljanja postupkom, dostavljanje spada u procesne radnje suda, odnosno dostavljanje vr i sud po slu benoj du nosti. To zna i, dostavljanjem se omogu ava svakoj stranci da zauzme svoj stav prema radnjama suprotne stranke, kao i prema radnjama suda. U pravilu, sud dostavljanje ostvaruje preko po te, s tim da zakon omogu ava da se dostavljanje obavi i preko odre enog radnika u sudu, zatim preko nadle nog organa op ine, sudske policije i neposrednim uru enjem pismena u sudu. Procesne radnje suda koje zahtjevaju dostavljanje, npr. tu be, pravni lijekovi, sudske odluke i sl., uru uju se neposredno licu kome se dostava treba izvr iti, te se ovo dostavljanje naziva li nim dostavljanjem.

Ako se lice kome se pismeno mora li no uru iti ne zatekne na mjestu, dostavlja je du an da preduzme jo jedan poku aj, pa ukoliko ni u ovom poku aju ne uspije, onda se dostavljanje ostvaruje po pravilima obi nog dostavljanja. Obi no dostavljanje dopu ta da se pismeno uru i nekom drugom licu umjesto adresata, ali sa dejstvom dostave adresatu. Me utim, nije obi no, ve ima karakter li nog dostavljanja, kada se predaja pismena vr i zakonskom zastupniku odnosno punomo niku stranke. Predaja pismena stranci, umjesto njenom zakonskom zastupniku, ne proizvodi dejstva, s tim da predaja pismena stranci umjesto njenom punomo niku, predstavlja relativno bitnu povredu parni nog postupka. Dostavljanje ogla avanjem je dopu teno samo onda kada sud postavi privremenog zastupnika tu enom ije je boravi te nepoznato, odnosno tu enom koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomo nika u BiH, ili kada stranka promjeni adresu, a o tome ne obavjesti sud. Kada adresat odbije da primi pismeno, dostavlja e ga ostaviti u stanu ili prostorijama u kojima to lice radi ili e pismeno ostaviti na vratima stana ili prostorije, pa e se time smatrati da je dostavljanje izvr eno. Punomo nik za primanje pismena ne zastupa stranku. Ovu vrstu punomo nika treba da imaju npr. stranke koje se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomo nika u BiH. Dostavnica je isprava koja ima snagu javne isprave i njome se zasvjedo ava da je dostavljanje izvr eno.

Zastoj odnosno prekid postupka

Zastoj kao procesna situacija ne ukida parnicu, kao procesnopravni odnos, nego samo dok zastoj traje parnica ne mo e da se odvija u pravcu svog okon anja. Zastoj postupka je u stvari prekid postupka, koji spada u procesnopravnu vrstu diskontinuiteta koji dovodi do procesnopravnog dejstva, za razliku od fakti kog zastoja, koji ne proizvodi nikakve procesnopravne posljedice, npr. fakti ki zastoj imamo kod dono enja me upresude, jer e tada sud zastati sa postupkom do nastupanja njene pravomo nosti ili u slu aju u e a javnog tu ioca ili ombdusmena, sud e zastati sa postupkom dok ne protekne rok u kome oni mogu prijaviti svoje u e e i sl. Prekid postupka je vrsta zastoja do kojeg dolazi kada se pojave odre ene smetnje, ije postojanje onemogu ava nesmetano odvijanje parnice, pa s obzirom na karakter i prirodu tih smetnji, prekid postupka mo e biti obligatan i fakultativan.

 Obligatan prekid postupka ti e se procesnih pretpostavki, bilo na strani stranaka ili suda, pa procesne pretpostavke, kao uslov za raspravljanje i odlu ivanje, moraju postojati u toku cijelog trajanja postupka. Ako se nedostaci pojavljuju u momentu pokretanja postupka, sud te nedostatke na odgovaraju i na in otklanja, a ako se nedostaci pojave u toku samog postupka, tada izazivaju prekid postupka ex lege. Fakultativni razlozi koji mogu dovesti do prekida postupka su: ako sud odlu i da sam ne rje ava o prethodnom pitanju; da li je u injeno krivi no djelo za koje se goni po slu benoj du nosti, ko je u inilac i da li je on krivi no odgovoran, ili ako se posumnja da je vje tak ili svjedok dao la an iskaz ili da je isprava la na; pa i kada se stranka nalazi na podru ju koje je zbog vanrednih okolnosti odsje eno od suda. Sud, u pravilu, mo e odlu ivati o prethodnom pitanju i onda kada odlu ivanje o tom pitanju ne spada u njegovu nadle nost, pa mu je tada prepu teno da u svakom konkretnom slu aju odlu uje da li e o tom pitanju raspravljati i odlu ivati ili e to prepustiti nadle nom organu. Ako sud odlu i da sam ne rje ava o prethodnom pitanju ili kada je stranka odsje ena zbog vanrednih okolnosti, tada sud uvijek prekida postupak.

 Me utim, kada odluka o tu benom zahtjevu zavisi od toga da li je u injen privredni prestup ili krivi no djelo i ko je u inilac, odnosno da li je svjedok ili vje tak dao la an iskaz ili je upotrijebio la nu ispravu, tada sud mo e, ali i ne mora prekinuti postupak. Odluka suda o prekidu postupka, ako se radi o obligatnom prekidu, ima deklaratorni karakter, a u slu aju fakultativnoih razloga, odnosno prekida, ima konstitutivni karakter. Procesnopravno dejstvo prekida se sastoji u tome da parnica kao procesnopravni odnos i dalje postoji, ali sud ne mo e za vrijeme prekida donisiti nikakve odluke. Momentom prekida postupka prestaju da teku svi rokovi (zakonski i sudski), pa tek dostavljanjem rje enja o nastavljanju postupka, rokovi po inju te i iznova. Da li e do nastavka prekinutog postupka do i, nakon prestanka razloga koji su do prekida doveli, zavisi uglavnom od stranaka, jer se postupak nastavlja na njihov prijedlog. Me utim, ako se radi o prekidu postupka do koga je do lo u slu aju kada je sud odlu io da ne rje ava o prethodnom pitanju, postupak e se nastaviti po slu benoj du nosti.

Dokazivanje
Dokazivanje predstavlja procesnim normama uobli enu djelatnost u kojoj u estvuje sud, stranke i ostali u esnici u postupku, a koja obuhvata prikupljanje dokaza, izvo enje dokaza i ocjenu dokaza. Iako dokazivanje predstavlja zajedni ki zadatak svih u esnika u postupku, a nakon izmjena parni nih zakona u BiH, prioritetno stranaka, ipak je u na em pravu sud osnovni subjekt dokazivanja. Na sudu le i du nost da potpuno i istinito utvrdi sve sporne pravno relevantne injenice. Dokazivanje kao procesna djelatnost obuhvata: 1. Predmet dokazivanja, 2. Teret dokazivanja, 3. Dokazna sredstva, 4. Izvo enje dokaza i 5. Ocjenu dokaza.

Predmet dokazivanja ili thema probandi

Predmet dokazivanja su pravnorelevantne injenice, jer se prije utvr ivanja istinitosti injenica, odnosno injeni nih tvrdnji, mora utvrditi njihova relevantnost. Utvr ivanje pravnorelevantnih injenica ima za posljedicu racionalno tro enje vremena i sredstava, a krajnji rezultat je dono enje pravilne presude, zbog ega je pravilna pravna kvalifikacija predmeta spora od presudnog zna aja za pravilan ishod parni nog postupka. Zato, sadr aj pravnih normi na osnovu kojih se presu uje u sporu, nije nikada predmet dokazivanja jer va i princip iura novit curia, dok su injenice, u pravilu, predmet dokazivanja. Za davanje pravilnog odgovora na sva pitanja koja se ti u odre ivanja predmeta spora, presudno je stru no pravno znanje. Nakon to se utvrdi koje su injenice pravno relevantne, potrebno je utvrditi njihovu istinitost, a istinitost se utvr uje putem dokazivanja. Me utim, sud mo e uzeti odre ene injenice i bez dokazivanja, a to su: 1. Priznate injenice, 2. Op epoznate injenice, 3. Pretpostavljene injenice i 4. injenice utvr ene krivi nom presudom.

Priznate injenice
Predmet priznanja mogu biti samo injeni ne tvrdnje, dok pravne tvrdnje ne mogu biti predmet priznanja. Zato, priznanje injenica pred sudom u toku parnice predstavlja jednostranu parni nu radnju stranke. Forma priznanja nije propisana parni nim zakonima u BiH, ali se izjava o priznanju stranke mo e dati usmeno na ro i tu ili pismeno van ro i ta. Me utim, priznanje injenica dato izvan parnice ne proizvodi nikakvo procesno dejstvo, odnosno nema procesne posljedice. Kada je u pitanju opozivanje priznanja, sud e, uzimaju i u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju cijeniti ho e li injenicu koju je stranka prvo priznala, pa je zatim opozvala, uzeti kao priznatu ili osporenu.

 Dejstvo priznanja se sastoji u tome to se priznate injenice ne dokazuju, pa ih sud unosi u osnov presude bez dokazivanja. No, treba znati da sud sa priznatim injenicama izjedna ava i nesporne injenice. Zbog navedenog, na elo materijalne istine postavlja pred sud du nost da se utvr uju samo sporne injenice. Od pravila da se priznate injenice ne dokazuju, postoje odstupanja. Naime, sud mo e narediti da se dokazuju i priznate injenice, ako smatra da stranke njihovim priznanjem idu za tim da raspola u zahtjevom kojim ne mogu raspolagati, ili u sporovima u kojima je ograni eno na elo dispozitivnosti, npr. bra ni i paternitetski sporovi gdje sud nije vezan priznatim injenicama, pa se zato utvr uju dokazivanjem.

Op epoznate ili notorne injenice i privatno znanje sudije

Pravilo je da notorne injenice ne treba dokazivati, jer su takve injenice poznate irem krugu ljudi, pa time i sudu. Sud op epoznate injenice uzima u osnov odluke po slu benoj du nosti. injenice do ijeg je saznanja sud do ao u vr enju svoje funkcije, npr. u nekom ranijem postupku, ne treba dokazivati, jer se one izjedna avaju sa op epoznatim injenicama. Me utim, privatno znanje sudije je bez procesnopravnog dejstva, pa ukoliko sudija pojedinac ili lan vije a raspola e znanjem koje se ti e odre enih pravnorelevantnih injenica u konkretnom sporu, mo e biti pozvan da se pojavi u funkciji svjedoka, ali mu tada prestaje funkcija sudije u konkretnom predmetu.

Pravne pretpostavke ili presumptio iuris

injenice ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati i to su pravne pretpostavke. Karakter pravnih pretpostavki imaju samo one presumpcije koje su uobli ene u pravnoj formi pravne norme, pa se rezlikuju dvije vrste pravnih pretpostavki: 1. Oborive i 2. Neoborive pravne pretpostavke. Neoborive pretpostavke (presumptio iuris et de iure) nisu pretpostavke u pravom smislu, jer su to pravila materijalnog prava koja su uobli ena u formu pravne pretpostavke.

 U pravom smislu, pravne pretpostavke su samo oborive pretpostavke (presumptio iuris tantum). I ovim oborivim pretpostavkama se ne isklju uje apsolutno du nost da se dokazuju pretpostavljene injenice, nego se samo teret dokazivanja prebacuje na suprotnu stranku, u odnosu na onu koja se poziva na injenice ije se postojanje pretpostavlja. Pretpostavke su, da znate, naj e e regulirane normama materijalnog prava, ali proizvode i zna ajne procesnopravne posljedice, zbog ega se mogu smatrati i pojmovima procesnog prava. Najzna ajnija procesnopravnaposljedica u postupku dokazivanja je u tome da je sud vezan za pretpostavke, npr. polo aj u postupku se olak ava pretpostavkom prema kojoj se smatra da je obveznik ispunio ranije dospjelo potra ivanje, ako ima priznanicu da je isplatio one koje su kasnije dospjele.

Indicije
Indicije predstavljaju proces izvo enja zaklju aka iz poznatih injenica o postojanju nepoznatih, isti kao i kod pravnih pretpostavki. Me utim, me u njima je i zna ajna razlika u tome to su pravne pretpostavke pravna pravila kojima se odre uje da se odre ena injenica ima smatrati ta nom, dok se suprotno ne doka e, dok to nije slu aj sa indicijama. Zbog toga, indicije se ne mogu smatrati pretpostavkama, nego vrstom posrednih dokaza, jer sud indicije u svrhu dokazivanja pravnorelevantnih injenica, u pravilu, koristi kada ne raspola e neposrednim dokazima. Upravo zbog izre enog, sud mora biti u potpunosti ubije en u istinitost injenica koje se nalaze u funkciji indicije, jer one predstavljaju osnovu iz koje se izvodi zaklju ak o ta nosti pravnorelevantnih injenica Ipak, da znate, dokazivanje putem indicija se mnogo vi e koristi na podru ju krivi nog nego gra anskog prava.

Teret dokazivanja ili onus probandi

Du nost prikupljanja dokaza le i u na em pravu na strankama, a samo izuzetno i na sudu. Du nost prezentiranja injenica i dokaza le i na obje stranke, bez obzira da li iznesene injenice i izneseni dokazi idu u prilog stranke koja ih je iznijela ili ne. Du nost prezentiranja procesne gra e, injenica i dokaza, odvija se u okviru zahtjeva koje postavlja raspravno, a rijetko i istra no na elo. Nemogu nost da se ta no utvrde pravno relevantne injenice u postupku na osnovu prikupljenih dokaza, ne osloba a sud da donese presudu, pa e sud tada primjeniti pravila o teretu dokazivanja, te e sud presudu donijeti na tetu one stranke koja nije bila u stanju da pru i dokaze koji treba da kod suda stvore uvjerenje u istinitost spornih injenica.

 Zakoni o parni nim postupcima u BiH ne sadr e op a pravila o preraspodjeli tereta dokazivanja izme u stranaka, dok se u krivi nom postupku problem preraspodjele tereta dokazivanja rje ava u skladu sa principom presumpcije nevinosti optu enog. Shodno ovom osnovnom principu krivi nog prava, sud e donijeti osloba aju u presudu ako ne stekne uvjerenje da je optu eni krivi no odgovoran (in dubio pro reo). Najva nija pravila o preraspodjeli tereta dokazivanja obuhva ena su sa tri maksime: 1. Teret dokaza le i na onoj stranci koja ne to tvrdi, a ne na onoj koja ne to pori e; 2. Ako tu ilac ne doka e tvrdnje na kojima zasniva svoj zahtjev, tu eni se osloba a i 3. Ulaganjem prigovora, tu eni postaje tu ilac u pogledu dokazivanja tvrdnji iz tih prigovora.

Predmet dokazivanja thema probandi

U pravnoj teoriji, sve se injenice koje se pojavljuju kao predmet dokazivanja dijele u etiri grupe: injenice kojima se pravo stvara; injenice kojima se pravo mijenja ili modifikuje; injenice kojima se pravo gasi i injenice kojima se sprje ava nastanak prava. injenice kojima se pravo stvara, du na je da doka e stranka koja se poziva na te injenice, a to je naj e e tu ilac. injenice kojima se pravo modifikuje, npr. da je rok za ispunjenje ugovora produ en, dokazuje tu eni. Na tu enom je i teret dokazivanja injenica kojima se pravo gasi, npr. da je protekao rok zastarjelosti, ili da je dug pla en i sl. injenice koje sprje avaju nastanak odre enog prava dokazuje, u pravilu, ona stranka koja se poziva na takve injenice, a to je naj e e tu eni, npr. da je ugovor zaklju en pod prinudom, ili usljed prevare ili zablude.

Dokaz ili probatio

Dokaz kao procesnopravna kategorija ima vi estruko zna enje, npr. dokazne injenice ili dokazni osnov, s jedne strane, i dokazno sredstvo, s druge strane. Dokazne injenice ili dokazni osnov su sve injenice iz kojih se crpi saznanje na osnovu koga se izvodi zaklju ak o ta nosti pravnorelevantnih injenica. Dokazno sredstvo je odre eni izvor iz kojeg sud crpi to saznanje, pa tako npr. svjedok je dokazno sredstvo, a sadr aj njegovog iskaza je dokazna injenica ili dokazni osnov. Nadalje, ukoliko se iz dokaznih injenica mo e izvesti neposredno zaklju ak o pravnorelevantnim injenicama, tada je rije o neposrednim dokazima, a kada se iz dokaznih injenica ne mo e neposredno izvesti zaklju ak o postojanju pravnorelevantnih injenica, tada je rije o posrednim dokazima.

 Dokazivanje putem posrednih dokaza ili indicija nije po eljno, jer zaklju ivanje o pravno relevantnim injenicama na osnovu posrednih dokaza ili indicija tra i od suda dodatnu misaonu operaciju, koju izvodi po pravilima logike i op eg ivotnog iskustva, zbog ega je ova vrsta dokazivanja nepouzdana. Posredni i neposredni dokazi se dijele s obzirom na na in njihovog pribavljanja na: izvorne i izvedene. Npr. sadr aj iskaza svjedoka koji pred sudom svjedo i o onome to mu je poznato iz vlastitog saznanja je izvorni dokaz, dok je iskaz svjedoka na osnovu pri anja drugih izvedeni dokaz. Prema tome, do dokaznih injenica sud, u pravilu, dolazi putem dokaznih sredstava, kao izvora saznanja.

Dokazna sredstva
U funkciji dokaznih sredstava se pojavljuju lica i stvari. U li na dokazna sredstva spadaju: svjedoci, vje taci i saslu anje stranaka. U stvarna dokazna sredstva spadaju: isprave i predmeti uvi aja. SVJEDOCI: Za svjedoka je najbitnije to to on sudu saop ava svoje saznanje, a ne mi ljenje, kao vrijednosni sud. Upravo je u ovome bitna razlika izme u svjedoka i vje taka, jer je u iskazu vje taka bitno njegovo stru no mi ljenje. Tako e, treba praviti razliku izme u stru nog lica, svjedoka i vje taka i to kada se pojavljuju u ulozi svjedoka i vje taka. Kada se pojavljuje u ulozi svjedoka, to lice iznosi samo svoja zapa anja, npr. ljekar je stru ni svjedok kada saop ava sudu svoja zapa anja o toku bolesti pacijenta. Svjedok saop ava sudu svoje saznanje do koga dolazi opa anjem neposredno svojim ulima. Me utim, iskaz svjedoka je relevantan i onda kada saop ava sudu saznanje do koga nije do ao neposredno, nego posredstvom drugih lica. Pravilo koje ne dopu ta svjedo enje po uvenju ili hearsay je napu teno u ve ini pravnih sistema, izuzev u angloameri kom pravu.

Hearsay ili svjedo enje po uvenju u angloameri kom pravu

ta je dokaz po uvenju ili hearsay? Najkra e, radi se o pravilu o nedopustivosti primjene dokaza koji se ne izvode neposredno na ro i tu pred sudom. Drugim rije ima, svjedoku se ne mo e dozvoliti da dokazuje injenicu da se neki doga aj desio, tako to e svjedo iti da mu je o tome doga aju govorilo neko drugo lice. Jedan od razloga za to je nemogu nost primjene zakletve prilikom davanja vansudskih iskaza, imaju i pri tome i zna aj instituta zakletve u angloameri kom pravu. Koji dokaz predstavlja hearsay? Prije svega, usmeni ili pismeni iskaz koji neko lice da vansudski, to zna i da se radi o posrednom dokazu, ije je porijeklo vansudsko i neparni no.

to se BH parni nog postupka ti e, rekli smo da je dokazivanje putem posrednih dokaza ili indicija nepo eljno, jer je nepouzdano. Uz ovu opasku, vezanu za na pravni sistem, treba ista i i injenicu vezanu za angloameri ko pravo, a to je da sud nikada ne uskra uje mogu nost o evicu doga aja da li no pristupi na ro i te i da neposredno da iskaz o svome svjedo enju. Kada sve ovo znamo, postavlja se pitanje korisnosti dopu tenja svjedo enja po uvenju ili hearsay-a u drugim savremenim pravnim sistemima svijeta, iz ega bi se mogao izvesti zaklju ak da dana nja stvarnost mo da vi e zagovara isti princip kao i angloameri ko pravo???

Sposobnost i du nost svjedo enja

Svako fizi ko lice je sposobno da se pojavi u funkciji svjedoka, tako da uzrast, zdravstveno stanje-fizi ki i psihi ki nedostaci, zainteresovanost i druge okolnosti, nemaju same po sobi uticaja na sposobnost da se bude svjedok. Od op e sposobnosti biti svjedok, to mo e biti svako lice, treba razlikovati mogu nost pojavljivanja u ovoj ulozi u konkretnoj parnici. Ne mo e se u konkretnoj parnici u jednom licu da pojavi istovremeno i sudija i svjedok, zatim, ne mo e se pojaviti u ulozi svjedoka stranka, ni zakonski zastupnik stranke. Zbog toga se ovi u esnici mogu pojaviti u ulozi posebnog dokaznog sredstvasaslu anja stranaka, te su svjedok i saslu anje stranaka dva posebno odvojena dokazna sredstva, koja se me usobno isklju uju. Analogno iznesenom, ne bi se ni lice koje se pojavljuje u ulozi zastupnika pravnog lica moglo pojaviti u ulozi svjedoka.

Osnovni zahtjevi koji se pojavljuju pred svjedoke su: da se odazovu na poziv suda, da daju iskaz pred sudom i da govore istinu. Za la no svjedo enje propisana je krivi na odgovornost, s tim da va e i zakoni o parni nim postupcima u BiH ne predvi aju vi e mogu nost svjedo enja pod zakletvom. Ograni enja u okviru du nosti svjedo enja se ti u samo du nosti davanja iskaza, a ne i du nosti odazivanja pozivu suda. Odstupanja od du nosti svjedo enja su razli ita: jedni se osloba aju od svjedo enja, a drugima se daje mogu nost uskra ivanja svjedo enja, odnosno uskra ivanja odgovora na pojedina pitanja. Osloba a se svjedo enja lice koje bi svojim iskazom povrijedilo du nost uvanja slu bene ili vojne tajne, dok ga nadle ni organ ne oslobodi ove du nosti. Svjedok mo e uskratiti iskaz o onome to mu je stranka kao svom punomo niku povjerila ili o onome to je stranka ili neko drugo lice svjedoku kao ispovjedniku povjerilo, kao i o onome o emu je svjedok kao advokat ili ljekar saznao. U i vid odstupanja od uskra ivanja svjedo enja jeste uskra ivanje davanja odgovora na pojedina pitanja, pa svjedok ima pravo da uskrati odgovor ako bi sebe ili srodnike po krvi izlo io opasnosti od krivi nog gonjenja, i to: u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobo noj liniji do 3. stepena, bra nog druga, ili srodnike po tazbini do 2. stepena i take dalje, a to je precizno utvr eno u lanu 140. ZPP FBiH i RS-e.

Slobodna ocjena iskaza svjedoka

Neophodno je znati, svjedoci su dokazno sredstvo koje se naj e e koristi, a istovremeno su jedno od najnepouzdanijih izvora saznanja. Razlog zbog ega je to tako je i to da se obi no de ava da neko dobro zapa a, ali slabo pamti, odnosno slabo reprodukuje upam eno ili obrnuto, a u drugu grupu razloga nepouzdanosti svjedoka spada: zainteresovanost za spor, subjektivni odnos prema injenicama koje svjedok saop ava, ravnodu nost i sl. Kada se imaju u vidu svi ovi faktori, nije te ko zaklju iti da se u ocjeni iskaza svjedoka dosta esto izvodi pogre an zaklju ak. Saslu anje svjedoka je procesna radnja koja se izvodi u odre enoj procesnoj formi koja je odre ena na elima neposrednosti, usmenosti i javnosti. Sud po va e im ZPP-ima u BiH vi e ne mo e svjedoke, iji su iskazi me usobno proturje ni, suo iti, odnosno vi e nema instituta konfrontacije ili su eljenja svjedoka. Svjedok pored obaveza ima i pravo, npr. ima pravo na upotrebu svog jezika, pravo na tro kove i naknadu izmakle dobiti i sl.

Vje tak
Vje tak je stru no lice koje se pojavljuje u funkciji dokaznog sredstva, kada je u sporu potrebno za utvr enje odre enih injenica stru no znanje kojim sud ne raspola e. Sadr aj vje ta enja je odre en doma ajem ovla tenja, pa njegova ovla tenja idu od utvr enja injenica, njihovog razja njavanja, pa sve do izvo enja injeni nog zaklju ka. Naj e e, sadr aj vje ta enja obuhvata i utvr ivanje odre enih injenica i istovremeno izvo enje zaklju ka iz utvr enih injenica. Du nost suda se prote e na svu relevantnu injeni nu gra u u cilju pravilnog dono enja odluke, jer doma aj vje ta enja nikada ne mo e obuhvatiti injeni nu gra u jednog spora u njegovoj ukupnoj relevantnosti, pa ni onda kada sud stavlja vje taku na uvid cijelu injeni nu i dokaznu gra u na osnovu koje treba da da svoj nalaz i mi ljenje.

Kako svjedok saop ava sudu svoje saznanje o injenicama koje se odnose na pro le doga aje, to je on nezamjenljiv, dok vje tak mo e biti zamjenjen drugim vje takom. Tako e, treba praviti razliku izme u svjedoka-stru njaka i vje taka. Svjedok stru njak je lice koje saop ava sudu svoje saznanje o injenicama koje se ti u nekog doga aja iz pro losti kao i kod svjedoka, s tim da je takvo saznanje zasnovano na posebnom stru nom znanju. U takvom svojstvu se istovremeno ne mo e pojaviti svjedok i vje tak. Istina, sud mo e uzeti za vje taka lice koje je ranije bilo saslu ano kao svjedok, ali ne radi vje ta enja o injenicama o kojima je svjedo io. U funkciji vje taka mo e se pojaviti svako lice koje raspola e potrebnim stru nim znanjem, s tim da se u na em pravu vje ta enje mo e povjeriti i stru noj ustanovi, ali se i tada u funkciji vje taka pred sudom mo e pojaviti samo odre eno fizi ko lice. Poslije izmjena ZPP-ova u BiH, sada sud mo e odrediti samo jednog vje taka, s tim da kod slo enih vje ta enja, gdje je npr. potrebno istovremeno i medicinsko i ekonomsko znanje, tada se odre uju dva vje taka. U na em pravu, vje tak se ne razlikuje od bilo kog drugog dokaznog sredstva, pa kako vje tak nije organ suda, a ni organ stranaka, zato se u konkretnoj parnici ne mo e u ulozi vje taka istovremeno pojaviti ni lan sudskog vije a, same stranke, kao ni njihovi zastupnici. Zbog iznesenog, vje tak mo e biti izuzet iz istih razloga iz kojih mo e biti izuzet i sudija.

Vje ta enje, njegovo izvo enje i ocjena

Ne postoji op a du nost vje ta enja, kao to postoji op a du nost svjedo enja, jer je vje tak zamjenljiv. Du nost vje ta enja obuhvata du nost odazivanja na poziv suda i du nost izno enja nalaza i mi ljenja, zbog ega se prema vje taku mogu izracati samo nov ane sankcije. Na zahtjev stranaka, sud mo e rje enjem narediti vje taku da naknadi tro kove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vje ta i. Svoj nalaz i mi ljenje vje tak iznosi u pravilu usmeno na raspravi, s tim to mu sud mo e odrediti da u odre enom roku prije rasprave podnese pismeno svoj nalaz i mi ljenje, koji uvijek mora biti obrazlo en. Sud ocjenjuje mi ljenje vje taka po na elima slobodne ocjene dokaza, kao i svako drugo dokazno sredstvo. Sud nikad ne bi smio nekriti ki usvojiti mi ljenje vje taka, odnosno trebao bi preispitivati pravilnost injenica koje le e u osnovi stru nog mi ljenja vje taka, kao i pravilnost zaklju ka koji vje tak izvodi iz tih injenica. Sud je du an da u obrazlo enju iznese razloge, bilo da usvaja ili odbija mi ljenje vje taka, a du an je to u initi zbog stranaka, ali i zbog vi eg suda.

Saslu anje stranaka kao dokazno sredstvo

Stranke su va an izvor saznanja o spornim injenicama koje su relevantne za rje avanje spora, jer su i same subjekti tog spornog odnosa, pa mogu da pru e sudu i najpotpunije obavje tenje o svim spornim pitanjima, zbog ega je saslu anje stranaka uobli eno u posebno dokazno sredstvo. Treba razlikovati informativno saslu anje stranaka, od saslu anja stranaka kao dokaznog sredstva. U funkciji informativnog saslu anja, stranke se pojavljuju kao subjekti parni nog postupka, pa i njihove radnje imaju karakter procesnih radnji. Me utim, izjava koju stranka daje u funkciji dokaznog sredstva nema karakter procesne radnje, zbog ega i sposobnost stranke da se pojavi u ulozi dokaznog sredstva ne zavisi od njene parni ne sposobnosti. Zato je izvo enje dokaza saslu anjem stranaka procesnopravno uobli eno, kao i kod izvo enja dokaza svjedocima.

Isprave
Isprave spadaju u stvarna dokazna sredstva. Razlika izme u isprava kao tjelesnih predmeta i uvi aja je u njihom sadr aju, jer funkciju isprave ima svaki tjelesni predmet iz kog sud crpi svoje saznanje o pravnorelevantnim injenicama, i to na osnovu sadr aja koji je na tom predmetu odre enim znacima izra en. Prema tome, kod isprava je dokazni osnov ili razlog uvijek njen sadr aj, a kod uvi aja je to sam predmet uvi aja. Isprave, pored svjedoka, spadaju u najstarija dokazna sredstva. Me u najva nije kriterije za podjelu isprava, spada: sadr aj isprave, forma isprave i njen izdavalac. S obzirom na sadr aj, isprave se dijele na: 1. Dispozitivne ili konstitutivne i 2. Dokazne ili dokumentarne. Karakter dispozitivnih ili konstitutivnih isprava imaju one izjave volje koje su upravljene na zasnivanje, promjenu ili prestanak odre enog pravnog odnosa , npr. ugovor i testament.

 Dokaznim ili dokumentarnim ispravama se zasvjedo ava ili potvr uje posjedovanje odre enih fakata u svrhu dokazivanja, npr. isprava kojom se zasvjedo ava da je usmeno zaklju en u pro losti odre eni pravni odnos. S obzirom na formu, isprave mogu biti konstitutivne i deklarativne. Konstitutivni karakter imaju one isprave ije je postojanje uslov punova nosti izjave volje koja je u ispravi opredme ena, pa npr. nepo tivanje pismene forme povla i za sobom apsolutnu ni tavost ugovora. Deklaratorna pismena forma nije uslov za punova nost izjave volje koja je sadr ana u ispravi. S obzirom na izdavaoca, isprave se dijele na javne i nejavneprivatne isprave. Karakter javnih isprava imaju one isprave koje je izdao dr avni organ u granicama svoje nadle nosti, pa prema tome, karakteri u ih sljede a obilje ja: da su izdata od strane nadle nog organa, da su izdate u pripisanoj formi i da je njihovo izdavanje u okviru nadle nosti izdava a. U nejavne ili privatne isprave spadaju sve isprave koje se mogu podvesti pod pojam privatne isprave.

Dokazna snaga i ocjena isprava

Pravilo je da sud cijeni dokaznu snagu isprave po ne elu slobodne ocjene dokaza samo onda kada su u pitanju nejavne ili privatne isprave. Iz navedene konstatacije, da se zaklju iti da se sud u ocjenu dokazne snage javnih isprava uop e ne upu ta. Dokazna snaga javne isprave izvodi se iz dvije presumpcije: 1. Da je isprava autenti na, odnosno izdata od organa koji je na ispravi ozna en i 2. Da je sadr aj isprave istinit. Me utim, dopu teno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr ene injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Inozemne javne isprave imaju istu dokaznu snagu kao i doma e javne isprave, ako su propisno ovjerene i pod uslovom uzajamnosti.

Uvi aj ili o evid

Uvi ajem sud saznanje sti e svojim neposrednim opa anjem pravnorelevantnih injenica, zbog ega se uvi aj smatra najjednostavnijim i najsigurnijim na inom saznanja. Neophodno je znati da je kod uvi aja, predmet uvi aja istovremeno i dokazno sredstvo.
I pored svih ovih prednosti uvi aja, ipak se on u praksi rje e koristi i to zbog toga to su predmet dokazivanja naj e e injenice koje se odnose na neki doga aj iz pro losti, a putem uvi aja mogu se utvr ivati samo injenice iz sada njosti.

Obezbje enje dokaza

Ovom ustanovom se omogu ava utvr ivanje injenica izvo enjem dokaza i prije pokretanja parnice, npr. u slu aju opasnosti da izvo enje dokaza saslu anjem svjedoka ne bi bilo mogu e, zato to je svjedok te ko bolestan, ili mijenja esto prebivali te i sl. Kako vidite, ustanovom obezbje enja se odstupa od pravila da se dokazi izvode u postupku i to na glavnoj raspravi, pa je izvo enje obezbje enja dokaza dopu teno u slu aju: Da postoji opasnost da se dokaz ne e mo i izvesti ili e njegovo kasnije izvo enje biti ote ano, a uz ovo treba da postoji i prijedlog za obezbje enje dokaza.

 U postupku za obezbje enje dokaza ne mo e se izvesti dokaz saslu anjem stranaka. Obezbje enje dokaza mo e se tra iti kako prije pokretanja parnice, tako i u toku parnice, a mo e se tra iti i nakon pravomo nog okon anja postupka, pod uslovom da je obezbje enje dokaza potrebno prije ili u postupku vanrednih pravnih lijekova. O prijedlogu za obezbje enje dokaza odlu uje sud u zavisnosti od toga da li se obezbje enje dokaza tra i prije pokretanja postupka ili nakon to je postupak pokrenut. Ako se tra i prije pokretanja postupka, nadle an je ni i sud prvog stepena na ijem podru ju se stvar nalazi, odnosno lice boravi, a ako je prijedlog stavljen u toku postupka, onda je nadle an sud pred kojim je postupak u toku.

Izvo enje i ocjena dokaza

Izvo enje dokaza u irem smislu obuhvata: predlaganje dokaznih sredstava, odlu ivanje o izvo enju dokaza i sam in izvo enja dokaza. U na em pravu, du nost predlaganja dokaznih sredstava je u pravilu na strani stranaka. Odlu ivanje o izvo enju predlo enih dokaza je u isklju ivoj nadle nosti suda, kojom prilikom sud utvr uje: 1. Da li je injenica za ije se utvr enje dokaz predla e pravno relevantna, 2. Da li zahtjeva dokazivanje i 3. Da li je ponu eno dokazno sredstvo podobno da se utvrdi istinitost pravnorelevantne injenice koja je predmet dokazivanja. Izvo enje dokaza u u em smislu je procesna djelatnost upotrebe dokaza koje je sud odlu io da izvede, a procesna forma izvo enja dokaza je glavna rasprava, tako da je sud ovla ten samo izuzetno da odstupi od izvo enja dokaza na glavnoj raspravi. Ocjena dokaza slijedi poslije izvo enja dokaza. Ocjenu dokaza vr i sud po na elu slobodne ocjene dokaza, tako to svaki izvedeni dokaz cijeni zasebno i sve dokaze zajedno, zbog ega je sud du an da u obrazlo enju presude iznese povjerljive argumente na kojima je zasnivao svoje uvjerenje ocjenom dokaza.

Parni ni tro kovi

Parni ni tro kovi se sastoje od: 1. Izdataka za sudske takse i 2. Izdataka koji su izazvani neposredno radnjama u parnici i povodom nje, kao to su: li ni tro kovi stranaka i njihovih zastupnika, tro kovi i nagrade punomo nika, tro kovi za izvo enje i obezbje enje dokaza, izdaci za putne tro kove i dnevnice, za tro kove po tarine, prevo enja i ovjeravanja isprava, objavljivanja sudskih oglasa i sl. Tro kovi sudskih taksi regulirani su Zakonom o sudskim taksama, iji je sastavni dio i taksena tarifa. Osnovno pravilo je da sve parni ne tro kove snose stranke, tako to svaka stranka unaprijed snosi tro kove koje prouzrokuje svojim radnjama, a u kona nici ona stranka koja izgubi parnicu. Sud ne mo e odbaciti tu bu zbog toga to tu ilac nije platio propisanu taksu, ali se mo e zahtjevati prinudno izvr enje, ukoliko stranka odbije da plati propisanu taksu. Svjedok i vje tak moraju da zahtjevaju naknadu odmah nakon saslu anja, u protivnom gube pravo na naknadu, a sud je du an da ih na to upozori.

Ukoliko iznos potreban za podmirenje tro kova ne bude polo en, sud e odustati od izvo enja dokaza, ali ga to ne osloba a da sporne injenice utvr uje drugim dokazima. Rekosmo, osnovni kriterij prema kome se odre uje na kojoj stranci le i obaveza naknade parni nih tro kova je kriterij uspjeha u parnici, pa zbog toga stranka koja izgubi parnicu u cijelosti snosi svoje vlastite tro kove i nadokna uje tro kove suprotne stranke. Suparni ari koji solidarno odgovaraju u predmetu povodom koga se vodi parnica, solidarno odgovaraju i za tro kove postupka. Javni tu ilac i ombdusmen imaju pravo na naknadu tro kova, ali ne i na nagradu. Me utim, stranka je du na nezavisno od ishoda parnice da nadoknadi protivnoj stranci tro kove koje je prouzrokovala zloupotrebom procesnih prava. Pravo na naknadu pripada samo za one tro kove koji su bili neophodni za vo enje parnice, o emu odlu uje sud. Isto tako, stranka je du na neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci to kove koje je prouzrokovala svojom krivicom. Ako tu eni nije dao povoda za tu bu i ako je u odgovoru na tu bu priznao tu beni zahtjev, prije nego to se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, tu ilac e nadoknaditi tu enom parni ne tro kove. Ako je parnica zavr ena sudskim poravnanjem, u kome nije druga ije dogovoreno, svaka stranka podmiruje svoje tro kove.

 Sud o naknadi parni nih tro kova odlu uje bez raspravljanja i to samo na prijedlog stranaka, s tim da zahtjev za naknadu tro kova stranke mogu staviti najkasnije do zavr etka raspravljanja koje prethodi odlu ivanju o tro kovima. to se ti e tro kova postupka za obezbje enje dokaza, njih podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za obezbje enje dokaza. Pravo na osloba anje od pla anja parni nih tro kova tzv. siroma ko pravo, pripada stranci u postupku koja, s obzirom na svoje imovno stanje, ne bi mogla podmiriti tro kove postupka bez tete za nu no izdr avanje sebe i svoje porodice. Ovo osloba anje mo e biti potpuno i djelimi no, s tim da djelimi no osloba anje podrazumjeva samo osloba anje od pla anja taksa. Besplatnog punomo nika postavlja sud, a to bi trebao biti advokat na ije zastupanje pristaje sud i sama stranka. Obezbje enje parni nih tro kova ili cautio iudicatum solvi, odnosno prethodno obezbje enje tro kova postupka se u na em pravu mo e tra iti samo onda kada se u ulozi tu ioca pojavljuje strani dr avljanin ili lice bez dr avljanstva.

 Pravo na obezbje enje parni nih tro kova pripada tu enom, bez obzira ko se pojavljuje u njegovoj ulozi, pod uslovom da nema ograni enja, jer tada tu enom ovo pravo ne pripada. Tu enom ne pripada pravo na obezbje enje parni nih tro kova pod uslovima: 1. Ako u dr avi kojoj pripada tu ilac, dr avljani nisu obavezni da daju obezbje enje; 2. Ako tu ilac u BiH u iva pravo azila; 3. Ako se tu beni zahtjev odnosi na potra ivanje tu ioca iz radnog odnosa u BiH; 4. Ako se vodi spor o postojanju ili nepostojanju braka, o poni tenju braka ili razvodu, ili se vodi spor o utvr ivanju ili osporavanju o instva odnosno materinstva i 5. Ako je rije o mjeni noj ili ekovnoj tu bi, o protivtu bi ili o izdavanju platnog naloga. Zahtjev tu enog za obezbje enje parni nih tro kova ili aktorska kaucija, proizvodi neposredno dejstvo, jer tu eni nije du an da nastavi postupak sve dok se pravomo no ne odlu i o njegovom zahtjevu.

Dispozitivne radnje kojima se okon ava postupak

Rekli smo, stranke mogu slobodno raspolagati svojim zahtjevima tokom postupka. Stranke mogu svojom voljom postupak okon ati i preduzimanjem drugih odre enih dispozitivnih radnji, kao to je povla enje tu be i sklapanje sudskog poravnanja. POVLA ENJE TU BE je procesnopravna izjava upravljena sudu, a njom tu ilac manifestuje svoju volju da odustaje od tra enja pravne za tite u pokrenutoj parnici, ali, zapamtite, time se ne odri e od tra enja pravne za tite u konkretnom predmetu, jer izjava o povla enju tu be ne podrazumjeva istovremeno i izjavu tu ioca o neosnovanosti tu benog zahtjeva. Razlozi povla enja tu be su procesnopravno irelevantni. Tu ilac mo e povu i tu bu sve do zaklju enja glavne rasprave, a u sporovima za razvod braka do momenta dono enja pravomo ne presude.

 Za povla enje tu be potreban je pristanak tu enog od njegovog upu tanja u raspravljanje o glavnoj stvari, a u bra nim sporovima od momenta zaklju enja glavne rasprave. Izjavu o povla enju tu be tu ilac mo e dati usmeno na ro i tu ili putem podneska. Pasivno dr anje tu ioca pretpostavlja povla enje tu be ako tu ilac ne ispravi ili ne dopuni tu bu u roku koji mu sud odredi, te se i tada smatra da je tu ba povu ena. Prema tome, najva nije dejstvo povla enja tu be je u tome to izaziva ga enje parnice kao procesnopravnog odnosa, s tim da tu ilac ima mogu nost da povodom istog zahtjeva ponovo podigne tu bu. Fikcija o povla enju tu be je zakonska fikcija odnosno pretpostavka, pa povla enje tu be postoji samo u onim slu ajevima u kojima zakon pretpostavlja da je stranka preduzela dispozitivnu parni nu radnju kojom se okon ava postupak, odnosno da je tu ilac povukao tu bu in concreto, mada on to uistinu nije uradio, npr. kada tu ilac ne doka e da je polo io aktorsku kauciju u odre enom roku i sl., to ete vidjeti u bilo kom parni nom zakonu u BiH.

Sudsko poravnanje ili nagodba

U na em pravu, sudsko poravnanje je regulirano normama procesnog prava, a vansudsko normama obligacionog prava. Dakle, stranke i nakon pokretanja parnice imaju mogu nost da kori tenjem ustanove sudskog poravnanja mirnim putem rije e spor bez dono enja presude, ali sa svim posljedicama koje u pogledu rje avanja spora ima presuda kao akt suda, a to je u cilju pobolj anja me usobnih odnosa, zbog ega narod i ka e: Bolje je mr avo poravnanje, nego debela parnica. Nakon pokretanja postupka, sud je du an da podsti e stranke na sklapanje sudskog poravnanja, ali ih ne smije na to prisiljavati. Predmet sudskog poravnanja mora biti tu beni zahtjev kao predmet spora i to u cjelini ili samo u jednom dijelu. Do poravnanja obi no dolazi tako to tu ilac odustaje u dijelu istaknutog tu benog zahtjeva, npr. kada tu eni ne osporava osnov, nego samo visinu tete, pa ukoliko na to tu ilac pristane, tada dolazi do poravnanja.

 Do poravnanja dolazi i kada tu eni u cijelosti priznaje potra ivanje iz tu benog zahtjeva, s tim to tu ilac pristaje na isplatu u ratama. Stranke mogu u toku cijelog postupka pred sudom zaklju iti poravnanje, s tim da je to mogu e samo u sporovima u kojima stranke mogu disponirati predmetom spora. Na procesne pretpostavke sklopljenog sudskog poravnanja sud mora paziti po slu benoj du nosti. Poravnanje se zaklju uje uvijek pred parni nim sudom prvog stepena, jer ako do sklapanja poravnanja do e tek kada je parnica u albenom stadiju, to ima za posljedicu ga enje pobijane presude. Uno enjem izjava stranaka o poravnanju u zapisnik, tim inom poravnanje sti e formu sudskog poravnanja.
Sudsko poravnanje proizvodi materijalnopravno i procesnopravno dejstvo. Materijalnopravno dejstvo poravnanja predstavlja pravna i poslovna sposobnost i ovla tenje stranaka da disponiraju pravima i obavezama. Procesnopravna dejstva sudskog poravnanja su izjedna ena sa pravomo nom sudskom presudom, tako da nova parnica izme u istih stranaka nije dopu tena, ali se mo e tra iti prinudno izvr enje obaveze preuzete poravnanjem. Sudsko poravnanje se mo e pobijati tu bom za poni taj, isto kao i vansudsko, to je stav i na e sudske prakse.

Odbrambene radnje tu enog

Tu eni nije obavezan na odre eno dr anje u parnici, ali mu norme procesnog prava moraju obezbjediti ravnopravan polo aj prema tu iocu. Tako, tu eni mo e zauzeti odbrambeni stav, mo e priznati tu beni zahtjev tu ioca i mo e zauzeti potpuno pasivan stav. Istina, tu eni naj e e zauzima odbrambeni stav, jer ga vlastiti interes opredjeljuje na takvo dr anje u parnici, te tada tu eni raspola e sa: 1. Prigovorom, 2. Kompenzacijom ili prigovorom prebijanja i 3. Protivtu bom. PRIGOVORI se dijele na procesnopravne i materijalnopravne. Procesnopravni su oni prigovori kojima se osporava dopu tenost tu be, a materijalnopravni su oni prigovori kojima se osporava osnovanost tu benog zahtjeva, to zna i da procesnopravnim prigovorima tu eni eli izdejstvovati odbacivanje tu be kao nedopu tene, a materijalnopravnim prigovorima odbijanje tu benog zahtjeva kao neosnovanog.

 Razlozi za procesnopravne prigovore mogu biti: 1. Na strani suda, npr. apsolutna, stvarna i mjesna nenadle nost; 2. Na strani stranaka, npr. strana ka i parni na sposobnost ili nedostaci u zastupanju; 3. Nedostaci u pogledu predmeta spora, npr. postojanje procesnih smetnji res iudicata i lis pedens. Materijalnopravni prigovori su tvrdnje injeni nog karaktera i dijele se na tri vrste: 1. Prigovori kojima tu eni iznosi injenice koje sprje avaju nastanak tu iteljevog prva, npr. zbog nedostatka poslovne sposobnosti; 2. Prigovori kojima tu eni iznosi injenice koje izazivaju prestanak tu io evog prava, npr. kad tu eni tvrdi da je ispunio obavezu i 3. Prigovori kojim tu eni iznosi injenice koje uskra uju ostvarenje postoje eg prava tu ioca, npr. prigovor neispunjenja ugovorne obaveze od strane tu ioca. Me utim, momentom upu tanja tu enog u raspravljanje, sud vi e npr. ne mo e da se oglasi mjesno nenadle nim, niti tu eni mo e da se poziva na nadle nost arbitra e, niti mo e tra iti obezbje enje parni nih tro kova-aktorsku kauciju. S druge strane, tu ilac npr. ne mo e bez pristanka tu enog povu i ili preina iti tu bu u subjektivnom smislu, nakon to se tu eni upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i sl.

 KOMPENZACIJA ILI PRIGOVOR PREBIJANJA je primarno ustanova obligacionog prava i jedan je od oblika ga enja obaveze. Zapamtite, dejstvo kompenzacije ne proizvodi sam fakt sticanja uslova za kompenzaciju, nego tek izjava jedne stranke drugoj da vr i kompenzaciju. Tu eni mo e ista i prigovor kompenzacije samo do zaklju enja glavne rasprave i do nje dolazi tek odlukom suda. Potra ivanje tu enog se mo e kompenzirati samo do visine potra ivanja koje je istaknuto u tu benom zahtjevu. Kompenzacija se vr i tako to sud odbija tu ioca sa tu benim zahtjevom, ako je protupotra ivanje u visini potra ivanja iz tu benog zahtjeva, a ako nije, onda se tu enom nala e da ispuni potra ivanje tu ioca u dijelu koji nije kompenziran.

Protivtu ba
Kao odbrambena radnja tu enog, protivtu bu podi e tu eni u parnici koja te e povodom tu be i njome se protiv tu ioca isti e samostalan tu beni zahtjev. Protivtu ba se mo e koristiti u dvojakoj funkciji: 1. Kao odbrambena radnja isto defanzivnog karaktera i 2. Kao ofanzivna radnja. Ona je u funkciji odbrambenog sredstva kada se njome isti e tu beni zahtjev upravljen na odbijanje zahtjeva koji tu ilac isti e u tu bi, npr. prejudicijelna i kompenzaciona protivtu ba. Kao ofanzivna radnja, protivtu ba je u funkciji procesnopravne ustanove kojom se omogu ava tu enom da u istoj parnici ostvari neko svoje pravo protiv tu ioca, te je ovo primarna funkcija protivtu be, zbog ega se u istom postupku utvr uju injenice koje mogu biti relevantne za oba zahtjeva, iz tu be i protivtu be.

Vrste protivtu be
Razlikujemo: 1. Koneksnu, 2. Prejudicijelnu i 3. Kompenzacionu protivtu bu. Koneksna protivtu ba se odre uje s obzirom na koneksitet ili vezu koja postoji izme u zahtjeva iz tu be i protivtu be, npr. prodavac ustaje tu bom i tra i isplatu kupoprodajne cijene za isporu enu robu, a kupac ustaje protivtu bom i tra i naknadu tete zbog toga to isporu ena roba ne odgovara ugovorenom kvalitetu. Prejudicijelnom protivtu bom tu eni isti e zahtjev da se utvrdi postojanje ili nepostojanje pravnog odnosa od koga zavisi odluka o tu benom zahtjevu, s tim da se tada tu eni mo e poslu iti i obi nim prigovorom ili protivtu bom. Ako tu eni ima pravni interes da se o prejudicijelnom spornom pravnom odnosu donese odluka sa dejstvom pravomo nosti, poslu it e se protivtu bom.

 Kompenzacionom protivtu bom tu eni isti e protiv tu ioca tu beni zahtjev koji je upravljen na potra ivanje koje je podobno za kompenzaciju, sa potra ivanjem koje tu ilac isti e u tu benom zahtjevu. Me utim, da znate, kako tu eni mo e protivpotra ivanje isticati putem prigovora kompenzacije ili putem protivtu be, ipak protivtu ba ima prednost u onim situacijama kada je protupotra ivanje tu enog ve e od potra ivanja tu ioca, jer se prigovorom kompenzacije mo e kompenzirati protupotra ivanje samo do visine potra ivanja iz tu be.
Dakle, protivtu ba je dopu tena nakon zasnivanja litispedencije povodom tu be i mo e se podi i sve do zaklju enja glavne rasprave. Za protivtu bu je nadle an onaj sud pred kojim te e parnica po tu bi, to predstavlja tzv. atrakcionu nadle nost, osim ako je za zahtjev iz

protivtu be nadle an vi i sud.

Va no je ista i, protivtu ba je samostalna parnica i njena sudbina nije odre ena sudbinom parnice koja se vodi povodom tu benog zahtjeva. Jedino, obje parnice se vode u istom postupku i donosi se jedna odluka, mada sud mo e i razdvojiti raspravljanje o zahtjevu iz tu be i protivtu be, ali zbog ekonomi nosti naj e e to ne ini. ta ovo prakti no zna i: Ako do e do okon anja parnice povodom tu be, npr. odbacivanjem ili povla enjem tu be, to ne e imati uticaja na tok parnice povodom protivtu be.

Sudske odluke
S obzirom na procesnu formu, sve odluke suda se dijele na presude i rje enja. Odluku u obliku presude sud donosi kada odlu uje o predmetu spora, odnosno o tu benom zahtjevu. Odluku u obliku rje enja sud donosi kada zauzima svoj stav o nekom pitanju koje se ne ti e neposredno predmeta spora, ali se pojavljuje u vezi sa raspravljanjem i odlu ivanjem o predmetu spora, a to su tzv. procesna pitanja. Izuzetno, odlukom u obliku rje enja sud odlu uje o predmetu spora, i to samo u postupku izdavanja platnog naloga i u postupku zbog smetanja posjeda.

Presude
Presuda je zavr ni akt kojim se okon ava raspravljanje i odlu ivanje u prvostepenom postupku o predmetu spora, a pravilna primjena pravila postupka je u slu bi dono enja pravilne odluke. Zaklju ak ili conclusio o osnovanosti tu benog zahtjeva izvodi se silogisti kom operacijom, tako to donju premisu-premissa minor obrazuju pravnorelevantne injenice, a gornju premisu-premissa maior, obrazuju odgovaraju e norme materijalnog prava. injeni no stanje sud utvr uje, u pravilu, izvo enjem dokaza, a sadr aj pravnih normi koji primjenjuje, izvodi tuma enjem. Kada utvrdi obje premise, sud supsumira, odnosno podvodi injeni no stanje pod odgovaraju e norme materijalnog prava i izvodi zaklju ak o osnovanosti tu benog zahtjeva.

 Razgrani enje injeni nog i pravnog pitanja je u injeno uz pomo sljede ih doktrina: 1. Logi ka ili pojmovna, 2. Teleolo ka ili ciljna, 3. Gnoseolo ka ili doktrina utvr ivanje razlike u na inu saznanja injenica i prava-donja i gornja premisa i 4. Peripateti kom doktrinom se utvr uje kriterij za razlikovanje gdje prestaje injeni no utvr enje, a gdje nastaje pravna ocjena u jednom sporu. Kod peripateti ke doktrine, sva pitanja koja se pokre u u vezi ta nog reprodukovanja fakti kih odnosa- injeni nih tvrdnji, imaju zna aj injeni nih pitanja, a svaka operacija zaklju ivanja i ocjene koja se odvija u okviru ocjene rezultata dokazivanja istinitosti injeni nih tvrdnji, ima karakter injeni nog zaklju ivanja i ocjene.
Kod ove doktrine su predmet slobodne ocjene dokazi, a ne injenice koje su predmet dokazivanja, pa se putem slobodne ocjene dokaza utvr uje istinitost injeni nih tvrdnji, do ega se dolazi upore ivanjem dokaznih osnova sa injeni nim tvrdnjama.

Dono enje i objavljivanje presude

Presudom sud odlu uje o zahtjevu koji se ti e glavne stvari i sporednih potra ivanja. Dono enje presude je poseban stadij postupka koji otpo inje vije anjem i glasanjem, a zavr ava se objavljivanjem presude. Sudija pojedinac neposredno izri e presudu. Vije anje i glasanje se obavlja uz isklju enje javnosti, s tim da predsjednik vije a glasa posljednji. Objavljivanje presude je zavr ni in u procesu njenog dono enja. Ukoliko sud odstupa od pravila da se presuda donese neposredno nakon zaklju enja glavne rasprave, tada se presuda ne objavljuje, nego se strankama saop ava dostavljanjem. Da znate, momentom otposlanja, a ne momentom prijema, presuda sti e svojstvo sudskog akta, a suprotno od ovoga, litispedencija se zasniva u momentu kada tu eni zaprimi tu bu, to je jedino ispravno.

 Vezanost suda vlastitom presudom ogleda se u tome to sud nakon objavljivanja, odnosno otposlanja, vi e presudu ne mo e ukinuti ni izmjeniti. Ukoliko sud primjeti nedostatke u donesenoj presudi, ne mo e ih otklanjati sam ukidanjem ili preina enjem, ve jedino mo e sugerirati strankama da protiv takve presude ulo e albu. Tek od momenta objavljivanja presude, stranke se mogu odre i prava na albu, a momentom dostavljanja presude otpo inje te i rok za albu, ijim istekom presuda sti e svojstvo pravomo nosti, ako stranka ne ulo i albu. Presuda se uvijek mora pismeno izraditi, a sadr aj presude je odre en zakonom i ona sadr i: uvod, dispozitiv i obrazlo enje, o emu ete vi e prakti no na vje bama, a ovom prilikom samo isti em da, ukoliko se iz obrazlo enja ne mo e vidjeti kako i na osnovu kojih dokaza je sud do ao do uvjerenja o ta nosti spornih injenica, to predstavlja razlog za pobijanje donesene presude. Kad govorimo o ispravljanju presude, mislimo na nedostatke koji ne predstavljaju razlog za pobijanje donesene presude, a mo e ih otkloniti sud koji je presudu donio.
Prvostepeni sud mo e otkloniti samo one nedostatke koji ulaze u tzv. ispravljanje presude, odnosno otklanjanje gre aka, s tim da ispravljanje nikada ne smije pre i u dopunjavanje ili izmjenu presude.

Osamostaljivanje presude, nepostoje a i presuda bez dejstva

Procesne radnje koje prethode dono enju presude i presuda kao zavr ni akt, nemaju istu vrijednost, pa samo kona na presuda ima samostalan pravni osnov va enja, tako da ni tavost preduzetih radnji samo po sebi ne ometa nastupanje pravnih dejstava donesene presude, ali i samo njihovo postojanje nije smetnja za njenu pravomo nost, a sve zajedno je u slu bi na ela pravne sigurnosti. Osamostaljivanje presude kao zavr nog akta ima za posljedicu da presuda proizvodi sva dejstva i onda kada su njenom dono enju prethodile povrede normi procesnog prava, pa ukoliko do pobijanja ne do e, presuda e biti punova na. U zakonima nema izri itih odredbi i nepostoje im ili neegzistentnim presudama, odnosno presudama bez dejstva. Nepostoje a presuda je pravno nullum, ne mo e proizvoditi nikakva dejstva, pa je dosljedno tome i njeno pobijanje izli no.

 Od nepostoje ih presuda treba razlikovati presude bez dejstva, npr. presuda bez dejstva je ona koja je donesena prema pravnom licu koje ne potpada pod jurisdikciju doma ih sudova ili prema licu koje nije postojalo ili vi e ne postoji. Takva je i ona presuda koja je donesena nakon povla enja tu be. Kako je presuda bez dejstva podobna za formalnu, ali ne i za materijalnu pravomo nost, to zna i da se ona mo e pobijati pravnim lijekovima. Presude se uobi ajno razvrstavaju na sljede i na in: 1. Prema vrsti pravne za tite koja se presudom ostvaruje, pa presude mogu biti: a) kondemnatorne ili dosu uju e, b) deklaratorne ili utvr uju e i c) konstitutivne ili preobra ajne. Ovako je, kao to znate, isto izvr ena i podjela tu bi u procesnom pravu; 2. Prema predmetu odlu ivanja, presude mogu biti: a)kona ne i b) me upresude (istina, me upresudu zakoni o parni nim postupcima u BiH vi e ne poznaju), s tim da se kona ne presude dalje dijele na: a) potpune, b) djelimi ne i c) dopunske; 3. Prema postupku koji je prethodio dono enju presude, presude mogu biti: a) kontradiktorne, b) presude po priznanju, c) presude zbog izostanka i d) presude na osnovu odricanja.

Presude prema vrsti pravne za tite koja se presudom ostvaruje (kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne presude)
Kondemnatorne ili dosu uju e presude se donose povodom kondemnatornih tu bi, ukoliko sud udovoljava tu benom zahtjevu iz kondemnatornih tu bi. Presuda kojom se tu beni zahtjev iz kondemnatorne tu be odbija je uvijek utvr uju a ili deklaratorna. Kondemnatornom presudom sud nala e tu enom da izvr i odre enu radnju, odnosno da se suzdr ava od vr enja odre ene radnje, te su zbog toga kondemnatorne presude podobne za prinudno izvr enje. Deklaratorna ili utvr uju a presuda se uvijek donosi povodom deklaratornih tu bi, jer se njima na autoritativan na in utvr uje postojanje ili nepostojanje odre enog pravnog odnosa. Kako je cilj tra ene pravne za tite postignut direktno u parni nom postupku, zbog toga deklaratorne presude nisu podobne za izvr enje. Konstitutivnom ili preobra ajnom presudom se ne utvr uje samo pravo na promjenu u pravnom odnosu, nego se ta promjena i ostvaruje, tako da promjena na koju je upravljen tu beni zahtjev iz tu be, nastupa u momentu kada presuda sti e pravomo nost.

Presude prema predmetu odlu ivanja

KONA NOM PRESUDOM se postupak okon ava i njome se odlu uje o osnovanosti tu benog zahtjeva, tako da se njome odlu uje o svim zahtjevima, kako glavnim, tako i sporednim, a mogu biti: potpune, djelimi ne i dopunske. Kona na presuda kao djelimi na je kona na u dijelu tu benog zahtjeva o kojem se njome odlu uje, pa je zbog toga i samostalna u tom dijelu, zbog ega stranke u tom dijelu samostalnosti mogu ulagati i pravni lijek, dok se u drugom dijelu raspravljanje nastavlja. Kona na presuda kao dopunska se donosi kada sud propusti da donese potpunu presudu. Iako je dono enje ove dopunske presude posljedica propusta suda, nju ne donosi sud po slu benoj du nosti, nego samo na prijedlog stranke. Ukoliko stranke u roku od 15 dana ne podnesu prijedlog za dono enje dopunske presude, one vi e ne mogu izdejstvovati njeno dono enje, pa im ostaje jedino da pokrenu novu parnicu. Me utim, ako je uz prijedlog za dono enje dopunske presude podnesena i alba protiv presude, sud ne e dostavljati albu drugostepenom sudu dok ne odlu i o prijedlogu za dono enje dopunske presude i dok ne protekne rok za albu protiv te dopunske presude.

 ME UPRESUDA nije kona na presuda i njome se ne odlu uje u cjelini, a ni u dijelu predmeta spora, ve se tom presudom odlu uje samo o jednom elementu predmeta spora u kvalitativnom smislu, a to je osnov tu benog zahtjeva. U sporovima u kojima je istovremeno sporan i osnov i visina tu benog zahtjeva, sud mo e prvo odlu ivati o osnovu, pa ako je on osnovan, o njemu e sud odlu iti me upresudom. Odlu ivanje o osnovu tu benog zahtjeva je u funkciji prethodnog materijalnopravnog pitanja, od koga zavisi osnovanost istaknutog tu benog zahtjeva, zbog ega e sud donijeti kona nu presudu kojom tu ioca odbija sa tu benim zahtjevom, ukoliko utvrdi da je osnov tu benog zahtjeva neosnovan, i bez raspravljanja o visini zahtjeva-nema nepotrebnih tro kova. Me upresuda ima karakter deklaratorne presude i podobna je za formalnu pravomo nost. Me upresuda se najvi e koristi u sporovima za naknadu tete, jer su tu naj e e sporni isovremeno i osnov i visina tete. Zna aj me upresude je i u tome to se nakon pravomo nog utvr enja postojanja tu benog osnova, izgledi tu enog u povoljan ishod parnice zna ajno umanjuju, pa je tu eni u daljem nastavku postupka spreman za mirno okon anje parnice. Zbog toga bi sud o ovome morao voditi ra una i da u tom pravcu podsti e stranke.

Presude prema postupku koji je prethodio njihovom dono enju

KONTRADIKTORNA PRESUDA je ona koja se donosi uz aktivno u e e obje stranke i u njenom dono enju naj iru primjenu imaju ustanove procesnog prava kao cjelovita procesna institucija za oblikovanje parni nog postupka. Presuda bez odr avanja glavne rasprave mo e biti donesena samo izuzetno kad to zakon izri ito predvi a, npr. u privrednim sporovima i to kad me u strankama nije sporno injeni no stanje po principu: da mihi facto dabo tibi ius, kao i u bra nim sporovima kada su ispunjeni uslovi za sporazumni razvod braka. PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA ILI CONFESSIO je uslovljena na elom dispozitivnosti, po kome se tu ilac mo e odre i tu benog zahtjeva, a tu eni mo e priznati tu beni zahtjev, pa ako tu eni do zaklju enja glavne rasprave prizna tu beni zahtjev, sud e bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvata tu beni zahtjev.

Priznanje tu benog zahtjeva treba razlikovati od priznanja injenica, jer se priznanje injenica uzima u obzir kao injeni ni osnov presude bez dokazivanja, dok priznanje tu benog zahtjeva od strane tu enog ne mora istovremeno da predstavlja i priznanje injenica. Tako npr. izjava o priznanju injenica ne mora biti data izri ito ve se iz dr anja stranke mo e zaklju iti da ona odre enu injenicu osporava ili ne, dok priznanje tu benog zahtjeva po svom sadr aju predstavlja izri itu izjavu volje tu enog kojom on priznaje tu beni zahtjev kao pravnu posljedicu. Zato je kod priznanje tu benog zahtjeva irelevantno da li iz injenica iz kojih tu ilac izvodi svoj tu beni zahtjev, a tu eni ga priznaje, proizilazi njegova osnovanost po normama materijalnog prava, jer sadr aj presude odre uje tu eni svojim priznanjem tu benog zahtjeva. Ovdje nema ni logi kog silogizma, kao to je to kod kontradiktorne presude. Za dono enje presude na osnovu priznanja nije potreban prijedlog tu ioca, jer po priznanju tu benog zahtjeva od strane tu enog, tu ilac nema vi e pravni interes za dalje vo enje parnice. Priznanje tu benog zahtjeva ne smije biti simulovano ili fiktivno, odnosno u injeno radi ostvarivanja nedozvoljenog cilja, npr. radi evazije poreske obaveze, ali je opozivanje priznanja tu benog zahtjeva mogu e samo do dono enja presude, pa opozivanje samo po sebi ne oduzima svako dejstvo priznanja, jer sud po svom uvjerenju cijeni da li e uzeti u obzir neku injenicu kao osporenu ili priznatu. Presuda na osnovu priznanja se mo e pobijati albom samo zbog bitnih povreda postupka i zbog nedostataka u izjavi volje (zabluda, prinuda, prevara).

KOD PRESUDE NA OSNOVU ODRICANJA ILI ABDICATIO nije potreban pristanak tu enog, s tim da sud ne e donijeti presudu na osnovu odricanja ako ustanovi da je u pitanju zahtjev kojim stranke ne mogu disponirati. Odricanje od tu benog zahtjeva treba strogo razlikovati od povla enja tu be, jer povla enjem tu be tu ilac samo odustaje od zatra ene pravne za tite u konkretnom sporu, ali se ne odri e sudske za tite pro futuro, dok se izjavom o odricanju tu ilac odri e ostvarivanja pravne posljedice na koju se odnosi zahtjev iz tu be. Odricanjem od tu benog zahtjeva tu ilac disponira predmetom spora, analogno tu enom koji priznaje tu beni zahtjev, a u oba slu aja sud donosi meritornu presudu. PRESUDA ZBOG IZOSTANKA ILI CONTUMATIO se prema zakonu donosi u tri razli ite situacije: 1. Kad tu eni ne do e na pripremno ro i te do njegovog zaklju enja ili na prvo ro i te za glavnu raspravu, ako pripremno nije odr ano; 2. Ako tu eni do e na ro i te, ali ne e da se upusti u raspravljanje i 3. Ukoliko se tu eni udalji sa ro i ta, a ne ospori tu beni zahtjev. Dakle, vidi se da nije samo izostanak tu enog razlog za dono enje ove presude, pa bi ovu presudu bilo cjelishodnije zvati presuda zbog propu tanja. U na im parni nim postupcima kontumacija se odnosi samo na tu enog, a ne i na tu ioca, a ratio legis kontumacione presude le i u zahtjevu za sprje avanje opstruiranja toka parnice, koji u praksi naj e e ini tu eni.

Pravna priroda kontumacije polazi od fikcije da tu eni svojom pasivno u priznaje istinitost injeni nih navoda tu be sa kojom je upoznat, a sud ih bez dokazivanja uzima u injeni ni osnov svoje odluke i usvaja tu beni zahtjev. Me utim, ova presuda se ne bi mogla izre i u slu ajevima kada se ne bi mogla donijeti presuda na osnovu priznanja, jer zakonska presumpcija priznanja tu benih navoda ne mo e imati ja u snagu od izri itog priznanja. Na i zakoni restriktivno odre uju uslove za kontumaciju, a to su: 1. Da je tu ilac bio uredno pozvan, 2. Da tu ilac predlo i dono enje presude zbog izostanka, 3. Da tu eni nije podneskom osporio tu beni zahtjev, 4. Da osnovanost tu benog zahtjeva proizilazi iz injenica navedenih u tu bi, 5. Da injenice na kojima se temelji tu beni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tu ilac podnio ili sa op epoznatim injenicama i 6. Da ne postoje op epoznate okolnosti iz kojih proizilazi da su tu enog sprije ili opravdani razlozi da do e na ro i te.
Uz navedeno, i uslovna presuda zbog izostanka se mo e donijeti u dva slu aja: 1. Sud e odgoditi dono enje kontumacione presude ako je potrebno da prethodno pribavi obavje tenja o tome da li se konkretno radi o zahtjevu kojim stranke mogu ili ne raspolagati i 2. Sud e odgoditi dono enje ove odluke i u slu aju kada nema dokaza da je tu eni uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upu en. U oba ova slu aja, sud kontumacionu presudu mo e donijeti bez izja njavanja stranaka. Presuda zbog izostanka se ne mo e pobijati zbog pogre no i nepotpuno utvr enog injeni nog stanja, ve samo zbog bitne povrede odredaba parni nog postupka i zbog pogre ene primjene materijalnog prava.

Rje enja
Rje enja se u parni nom postupku donose kad sud odlu uje o nekim procesnim pitanjima, a samo izuzetno i o tu benom zahtjevu, i to u postupku za izdavanje platnog naloga i u postupku zbog smetanja posjeda. Sva rje enja suda se mogu podijeliti u dvije grupe: 1. Rje enja kojima se parnica okon ava bez odlu ivanja o osnovanosti tu benog zahtjeva i 2. Rje enja kojima se odlu uje o nekom procesnom pitanju koje se ti e upravljanja postupkom. Razlika izme u ove dvije grupe rje enja je, kako u njihovom dejstvu, tako i u procesnoj formi u kojoj se donose.

 Prvom grupom rje enja, kojima se okon ava parnica bez odlu ivanja, odnosno odbacuje se tu ba kao nedopu tena, sud je vezan, pa u pravilu, protiv ovih rje enja stranke mogu ulagati samostalnu albu. Za drugu grupu rje enja, kojima se odlu uje o raznim pitanjima koja se ti u upravljanja parnicom, sud nije vezan i mo e ih izmjeniti ili ukinuti, pa protiv ovakvih rje enja alba nije uop e dopu tena ili nije dopu tena posebna alba. U slu ajevima kada se rje enje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima u inak im je objavljeno. Pismeni sastav rje enja treba uvijek sadr avati uvod i izreku, a obrazlo enje samo ako rje enje mora biti obrazlo eno. Kad se stranci u rje enju nala e izvr enje kakve radnje, odredit e se i rok u kojem je stranka tu radnju du na izvr iti, to predstavlja paricioni rok, a on, ako nije druga ije odre eno, iznosi 15 dana kao i kod presude.

Pravomo nost presude

Donesena presuda je konkretizacija pravne norme i ona je zakon za stranke, a kod svakog dobrog pravosu a presuda sadr i tri osnovne vrijednosti: zakonitost, efikasnost i pravnu sigurnost, s tim da sve vrijednosti nisu jednako vrijedne, jer je prvo zakonitost, a potom efikasnost i pravna sigurnost. Uslove pod kojima se mo e i dokle se mo e preispitivati zakonitost donesene presude, odre uje upravo ustanova pravomo nosti. Zato je pravomo nost i u slu bi pravne sigurnosti, jer pravomo nost obezbje uje snagu donesene presude. Istina, time se ostavlja mogu nost da pravomo nost stekne i nepravilna presuda, ali slu ajevi dono enja nepravilne presude moraju biti svjesno rtvovani razlozima pravne sigurnosti, koje obezbje uje pravomo nost. Najva nije dejstvo donesene presude je u tome to ona obavezuje sud koji je donosi, pa je on sam ne mo e ni ukiniti, niti preina iti. Od momenta dostavljanja presude strankama, po inje te i rok za albu, pa nastupanje dejstva pravomo nosti zavisi od toga da li e se postupak okon ati u prvom ili drugom stepenu. Uva avaju i vrstu posljedica koje proizvodi pravomo na presuda, u teoriji se pravi razlika izme u pravomo nosti u procesnopravnom i materijalnopravnom smislu.

Procesna ili formalna i materijalna pravomo nost

Presuda koja se vi e ne mo e pobijati redovnim pravnim lijekovima, sti e svojstvo tzv. formalne ili procesne pravomo nosti. Nastupanjem procesne pravomo nosti, donesena presuda se vi e ne mo e ukloniti u postupku u kome je donesena, pa to stranke mogu posti i jedino prijedlogom za povra aj u pre a nje stanje. Za svaku stranku presuda je pravomo na isticanjem roka za albu, a to zna i u razli ito vrijeme, jer i rokovi naj e e isti u u razli ito vrijeme. Ovakva mogu nost sticanja pravomo nosti za jednu stranku, nezavisno od nastupanja prema drugoj stranci, naziva se podijeljenom pravomo no u, za razliku od jedinstvene, do koje dolazi u istom momentu za obje stranke. Ako presuda sti e svojstvo pravomo nosti u drugom stepenu, tada ona nastupa istovremeno sa momentom dono enja drugostepene presude.

 Materijalna pravomo nost se ti e sadr aja presude i ispoljava se u njenom dejstvu, pa je pravomo nost ograni ena samo na one injenice prema kojima se opredjeljuje osnov tu benog zahtjeva, a koje su se dogodile prije dono enja presude. Pravomo nost je, s obzirom na svoja dejstva koja proizvodi, ustanova procesnog prava, jer proizvodi samo procesne posljedice, a ne materijalne, jer cilj pravne za tite iz presude nije da stvara pravne odnose me u strankama, nego titi postoje e. Jedinio, kada norme materijalnog prava za pravomo nu presudu vezuju nastanak ili promjenu u pravnom odnosu, a to je prava rijetkost, tada takva presuda ima karakter pravnorelevantne injenice materijalnog prava.

Res iudicata
Dejstvo materijalne pravomo nosti naziva se i dejstvom presu ene stvari ili res iudicata, pa ona jednako obavezuje i sud i stranke, jer sud ne mo e ponovo na zahtjev stranke donijeti u istom predmetu novu presudu, to je isto kao i u angloameri kom pravu. Zapamtite, autoritet pravomo nosti presude ne proizilazi primarno iz njene istinitosti, iako se i ona pretpostavlja i podrazumjeva, nego iz autoriteta akta suda, kao organa dr avne vlasti. Povreda pravila o pravomo nosti ili res iudicata predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka, a za odre ivanje identiteta predmeta spora, mjerovan je tu beni zahtjev kao predmet odlu ivanja. injeni ni i pravni osnov sam po sebi nije mjerodavan za odre ivanje identiteta predmeta spora, ve slu i samo za njegovu individualizaciju, odnosno razlikovanje u odnosu na neki drugi tu beni zahtjev. Svaki drugi organ je du an pravomo no donesenu odluku da stavi u osnov svoje odluke, kada se pravno pitanje o kojem je pravomo no presu eno, pojavljuje kao prethodno pitanje. Pravomo nost je, u pravilu, preduslov za izvr nost presude, ako je podobna za izvr enje- kao to je kondemnatorna presuda.

Granice pravomo nosti

Odre uju se sa tri aspekta: 1. Objektivno, s obzirom na predmet odlu ivanja, 2. Subjektivno, s obzirom na lica i 3. Vremenski, s obzirom na vrijeme koje je mjerodavno za presu ivanje. KOD OBJEKTIVNE GRANICE PRAVOMO NOSTI, dejstvom pravomo nosti je zahva en samo dispozitiv presude, zbog ega predmetom pravomo nosti ne mogu biti obuhva eni oni elementi raspravljanja i odlu ivanja koji se unose u obrazlo enje odluke. Jednom rije ju, ne sti u dejstvo pravomo nosti oni elementi raspravljanja iz kojih se izvodi silogisti ki zaklju ak o osnovanosti tu benog zahtjeva. U na em pravu, odluke sti u dejstvo pravomo nosti i u onom dijelu u kome sud prokora uje tu beni zahtjev, jer sud na prekora enje tu benog zahtjeva ne pazi po slu benoj du nosti.

 KOD SUBJEKTIVNE PRAVOMO NOSTI, ovo dejstvo se u principu prote e samo na stranke, a samo izuzetno, presuda mo e da proizvodi dejstvo pravomo nosti erga omnes, npr. presuda kojom se utvr uje da brak postoji ili ne. Pro ireno dejstvo pravomo nosti presuda ima prema pravnim sukcesorima (univerzalnim i singularnim), jer oni svoj polo aj izvode iz polo aja prethodnika, pa ovo dejstvo presuda ima i prema neposrednom posjedniku stvari. Od dejstva pravomo nosti treba znati razlikovati intervencijsko dejstvo presude. Za razliku od pravomo nosti, intervencijsko dejstvo presude se prote e i na obrazlo enje presude, a to zna i da se presuda ne mo e osporavati zbog nepravilne injeni ne i pravne ocjene. Dakle, intervencijsko dejstvo presuda ispoljava samo u parnici koju pokre e stranka iz glavne parnice prema tre em licu, npr. u ostvarivanju svog regresnog zahtjeva.

 ZA VREMENSKU GRANICU PRAVOMO NOSTI je mjerodavan momenat okon anja glavne rasprave. Zato, stranka koja je propustila da iznese sve pravno relevantne injenice zbog toga to joj nisu bile poznate do zaklju enja glavne rasprave, mo e tra iti ponavljanje postupka, ali ne mo e na osnovu tih injenica pokretati novu parnicu sa istim tu benim zahtjevom. Me utim, na osnovu injenica koje su nastale nakon zaklju enja glavne rasprave, to je relevantan momenat za odre ivanje vremenskog doma aja pravomo nosti, stranke mogu pokretati novu parnicu sa istim tu benim zahtjevom. Kad je u pitanju pravomo nost rje enja, treba re i da sva rje enja protiv kojih je dopu tena posebna alba, podobna su i za pravomo nost. U pravilu, to su ona rje enja kojima se parnica okon ava odbacivanjem tu be zbog neke procesne pretpostavke, kao i rje enja kojim se odlu uje o tu benom zahtjevu zbog smetanja posjeda i platni nalog. Da znate, nisu podobna za pravomo nost rje enja kojima se upravlja parnicom, jer ona proizvode dejstvo samo unutar parnice.

Pravni lijekovi
albu, kao redovni pravni lijek, mo emo promatrati kao pravo i kao pravni lijek. alba kao pravni lijek je procesnopravno u slu bi ostvarivanja albe kao prava. Ostvarivanje albe kao prava je imalo za posljedicu oblikovanje postupka na principu dvostepenosti, mada za preispitivanje zakonitosti dvostepenost nije dovoljna, nego zakonitost primjene odre enog pravnog pravila u dono enju odluke mora biti zagarantovano najve em pravosudnom organu onog suvereniteta od koga poti e zakon koji se primjenjuje.

 Pravni lijekovi se dijele na redovne i vanredne, pa dok se redovni ula u protiv nepravomo nih presuda i njihovim ulaganjem se odla e dejstvo pravomo nosti, dotle se vanredni pravni lijekovi ula u protiv pravomo nih presuda. Prema BH parni nim postupcima, alba je jedini redovni pravni lijek. Vanredni pravni lijekovi su: revizija i prijedlog za ponavljanje postupka. Osnovno obilje je redovnog pravnog lijeka je: suspenzivnost, devolutivnost i prekluzivnost. Suspenzivnost podrazumjeva odlaganje nastupanja pravomo nosti pobijane odluke; devolutivnost zna i zasnivanje nadle nosti vi eg suda u odnosu na onog koji je donio pobijanu presudu, a ukoliko se alba ne ulo i u predvi enom roku, tada nastupa prekluzija, usljed koje se alba odbacuje kao nedopu tena.

alba - appellatio
Protiv svake presude kao zavr nog akta kojim se okon ava parnica u prvom stepenu, mo e se ulagatu alba bez izuzetka. U parni nom postuku ne vrijedi pravilo beneficium cohaesionis, odnosno povlastica povezanosti, jer sud nije ovla ten i du an povodom albe izjavljene u korist jedne od stranaka, preina iti napadanu odluku u korist onih stranaka koje nisu ulo ile pravni lijek, ukoliko razlozi koji govore u prilog aloca idu i u prilog onih koji se nisu alili. alba kao pravo je svakome ustavom zagarantovano, pa se stranke mogu odre i albe samo dok im to pravo pripada, odnosno od momenta dono enja presude, pa do isticanja roka za albu, a od albe koju je stranka ve ulo ila, mo e odustati sve do dono enja odluke vi eg suda. Izjave o odricanju i opozivanju od pravnog lijeka su neopozive.

 O obliku, sadr aju i pretpostavkama za izjavljivanje albe, vi e na vje bama kroz prakti ne primjere, a ovom prilikom se isti e: alba se podnosi u pismenom obliku; Da bi alba bila podobna za odlu ivanje, dovoljno je da se iz nje vidi koja se presuda pobija i ko je pobija; Pretpostavke za izjavljivanje albe su: dopu tenost, blagovremenost i formalna urednost. Sve razloge za ulaganje albe, BH zakoni klasifikuju u tri grupe: 1. Bitne povrede parni nog postupka (error in procedendo), 2. Pogre no i nepotpuno utvr eno injeni no stanje i 3. Nepravilna primjena materijalnog prava (error in iudicando). Sve presude mogu se, u pravilu, pobijati iz svih ovih razloga, a jedino se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja ne mogu pobijati zbog nepotpuno i neta no utvr enog injeni nog stanja, ni zbog nepravilne primjene materijalnog prava, jer je osnov za njihovo dono enje priznanje odnosno odricanje od tu benog zahtjeva. Presuda zbog izostanka se ne mo e pobijati samo zbog nepotpuno i nepravilno utvr enog injeni nog stanja, jer je presuda zasnovana na injenicama koje je tu ilac istakao u tu bi i nisu bile predmet utvr ivanja od strane suda.

Error in procedendo ili bitne povrede odredaba parni nog postupka

Nepravilno preduzete ili ni tave radnje su samo razlog za tra enje poni taja te presude, ali same po sebi ne sprje avaju nastupanje njenih pravnih dejstava, to je u slu bi ve e pravne sigurnosti. Sve povrede, s obzirom na njihovo dejstvo, dijelimo na: 1. Apsolutno bitne povrede i 2. Relativno bitne povrede. APSOLUTNO BITNE POVREDE ODREDABA PARNI NOG POSTUPKA samim svojim postojanjem dovode do ni tavosti donesene presude, pa im je posljedica neposredno ukidanje donesene presude, bez obzira da li su u konkretnoj parnici imali neki uticaj na dono enje pravilne odluke. Ovakve povrede su taksativno utvr ene ZPP-ima u cilju otklanjanja svake neizvjesnosti u pogledu njihove prirode. Mo emo ih sistematizovati u sljede e grupe: 1. Povrede pravila o procesnim pretpostavkama, npr. povrede koje se ti u sposobnosti stranaka, nadle nosti suda, nedostaci predmeta spora-res iudicata i lis pedens; 2. Povrede koje se ti u osnovnih na ela postupka i 3. Povrede koje se ti u pismene izrade presude. U ovom kontekstu, veliki zna aj ima obrazlo enje kojim se onemogu ava da se odluka o osnovanosti tu benog zahtjeva donosi bez formiranog uvjerenja ili da se proizvoljnost predstavlja kao uvjerenje.

 ZA RELATIVNO BITNE POVREDE ODREDABA PARNI NOG POSTUPKA bitno je postojanje uzro noposljedi ne veze izme u povrede i donesene presude, npr. sud odbije prijedlog stranke da se izvede odre eni dokaz, a to je upravo imalo za posljedicu nepravilno utvr enje injeni nog stanja. Na apsolutno bitne povrede postupka, drugostepeni sud pazi po slu benoj du nosti, a na relativno bitne povrede, sud pazi po prigovoru stranke. Kako bitne povrede proizvode ni tavost donesene presude, zato drugostepeni sud presudu ukida i predmet vra a na ponovno raspravljanje.

Pogre no i nepotpuno utvr eno injeni no stanje

Nedostaci u injeni nom osnovu presude mogu biti: 1. Nepravilno utvr eno injeni no stanje i 2. Nepotpuno utvr eno injeni no stanje. Nepotpuno utvr eno injeni no stanje postoji kad sud propusti da uzme u osnov odlu ivanja sve pravnorelevantne injenice. Nepravilno utvr eno injeni no stanje imamo kada sud uzme da je odre ena injenica istinita, iako bi na osnovu izvedenih dokaza trebalo da se izvede suprotan zaklju ak. Sud i na jedno i drugo injeni no stanje ne pazi po slu benoj du nosti, nego po prigovoru stranaka.

 Me utim, u slu bi je na ela materijalne istine ovla tenje drugostepenog suda, ukoliko se pojavi opravdana sumnja prilikom rje avanja o albi da injenice nisu pravilno utvr ene, da ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovno odlu ivanje. Stranke imaju mogo nost da i u albi iznose nove injenice i nude nove dokaze, to predstavlja ustanovu beneficium novorum, ali ako nisu bili izneseni u prvostepenom postupku, bez obzira da li su u to vrijeme postojali i bez obzira da li je za njih stranka znala ili nije, s tim da je sve ovo u slu bi materijalne istine, a drugostepeni sud je du an da uzme u obzir nove injenice i nove dokaze kad rje ava o albi. Drugostepeni sud ne mo e sam raspravljati i odlu ivati na bazi nove procesne gra e, zbog zabrane devolucije nadle nosti.

Pogre na primjena materijalnog prava ili error in iudicando

U vr enju sudske funkcije, sud je vezan samo za zakon, pa je zbog toga sud du an da poznaje pravo iura novit curia, ali nikako sudovi ne smiju stvarati pravo. U pravilu, zakoni nisu ni potpuni, ni jasni, ni konkretni, pa je zato nu no njihovo tuma enje u primjeni za svaki konkretni slu aj, to je veliki posao suda. Naj e e, nepravilna primjena materijalnog prava je posljedica pogre ne pravne kvalifikacije predmeta spora, pa na nepravilnu primjenu materijalnog prava drugostepeni sud pazi ex officio.

Postupak pred drugostepenim sudom

Drugostepeni sud je ovla ten da cijeli spor ponovo raspravlja i donosi odluku na bazi nove procesne gra e, pa je to zato samo nastavak prvostepenog postupka i oblikovan je po istim principima kao i prvostepeni postupak. Zato, ako se pobijana presuda preispituje na osnovu iste procesne gra e koja je bila pred prvostepenim sudom, onda i drugostepeni sud ima puna jurisdikciona ovla tenja, odnosno mo e neposredno presuditi o predmetu spora. Ali, ako drugostepeni sud, na osnovu nove procesne gra e koja je iznesena tek u albi, do e do zaklju ka da odluka prvostepenog suda nije pravilna, tada nema jurisdikciona ovla tenja, odnosno ne mo e neposredno presu ivati. Sud tada ima samo kasatorna ovla tenja, odnosno da ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlu ivanje, pa se na ovaj na in onemogu ava devolucija nadle nosti, odnosno preuzimanje ovla tenja prvostenog suda, pa je tako i uobli en drugostepeni postupak.

Podno enje i odlu ivanje o albi

alba se uvijek podnosi putem prvostepenog suda koji je donio o albenu odluku. Sudija prvostepenog suda utvr uje da li su ispunjene procesne pretpostavke za ulaganje albe i ukoliko utvrdi da nisu, odbacuje albu kao nedopu tenu, s tim da e i drugostepeni sud odlu ivati o dopu tenosti albe, ako je prvostepeni to propustio da u ini. Odlu ivanje u sjednici vije a drugostepeni sud o albi odlu uje, u pravilu, bez rasprave u zatvorenoj sjednici, i to u vije u od trojice sudija.

 Ukoliko drugostepeni sud utvrdi da prvostepeni nije mogao na osnovu izvedenih dokaza da stekne uvjerenje o ta nosti spornih injenica ili je stekao pogre no uvjerenje, a nedostatak se ne mo e otkloniti bez izvo enja dokaza, tada mo e: 1. Da ukine donesenu presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlu ivanje, ili 2. Da otvori raspravu pred drugostepenim sudom. Zapamtite, samo na podru ju primjene normi materijalnog prava, drugostepeni sud ima potpuna jurisdikciona ovla tenja. Vije e drugostepenog suda mo e odlu ivati na raspravi samo ukoliko smatra da je radi pravilnog utvr ivanja injeni nog stanja potrebno da se ponovo izvedu ve izvedeni dokazi, odnosno da se ponove ve izvedeni dokazi, s tim da princip o zabrani devolucije nadle nosti ne dopu ta da se na raspravi pred drugostepenim sudom izvode novi dokazi, koji nisu bili izvedeni u raspravi pred prvostepenim sudom.

Granice ispitivanja prvostepene presude

U albenom, odnosno drugostepenom postupku, na elo dispozitivnosti trpi zna ajna ograni enja u korist na ela oficijelnosti. Na elo oficijelnosti u albenom postupku je nagla enije jer je alba sasvim pojednostavljena, kako bi je stranke mogle koristiti i bez stru nog punomo nika, te bi bez oficijelnih du nosti suda, stranke same snosile posljedice svoje neukosti. Ponavljam, na e pravo je ukinulo ustanovu nu nog punomo nika. Kad su u pitanju granice u pogledu predmeta pobijanja, instanciono se mo e odlu ivati samo o onome o emu je vo ena parnica, pa su enje mimo i preko tu benog zahtjeva predstavlja prekora enje i razlog je apsolutne ni tavosti.
Kad su u pitanju granice u pogledu obima pobijanja, drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se ona pobija albom, tako da ako stranka pobija presudu samo u jednom dijelu, tada dio u kome stranka presudu ne pobija postaje pravomo an, dok u dijelu u kome se pobija, mo e do i do ukidanja ili preina enja presude.

 Kad su u pitanju granice u pogledu razloga pobijanja, bez obzira na to da li alba sadr i razloge pobijanja ili ne, drugostepeni sud uvijek pazi ex officio na apsolutno bitne povrede parni nog postupka i na nepravilnu primjenu materijalnog prava. Da znate, albeni prijedlog nije obavezan elemenat albe. U zavisnosti od toga da li je alba dopu tena, a zatim da li je osnovana, drugostepeni sud e postupiti na jedan od na ina: 1. Odbaci e albu kao nedopu tenu, 2. Odbi e albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu, 3. Ukinu e prvostepenu presudu i dostaviti predmet prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odlu ivanje, 4. Ukinu e prvostepenu presudu i odbaciti tu bu ili 5. Preina i e prvostepenu presudu.

Odbacivanje albe
Nedopu tenu albu sud odbacuje rje enjem bez raspravljanja o njenoj osnovanosti, to zna i da ona ne proizvodi nikakva dejstva. alba je nedopu tena, kada je nepotpuna, neblagovremena ili kada je nedopu tena u u em smislu. alba je nepotpuna kada ne sadr i oznaku presude koja se pobija i potpis alioca. Ako se alba ulo i po proteku zakonskog roka, ona je neblagovremena. Nedopu tena alba u u em smislu je ako je izjavljena od lica koje nije ovla teno za njeno podno enje ili je ulo ena od lica bez postojanja pravnog interesa. Kad su u pitanju sporovi male vrijednosti, alba protiv presude se ne mo e ulagati zbog relativno bitnih povreda postupka.
Kada je u pitanju pravni interes, od njega zavisi dopu tenost, a ne osnovanost albe, pa pravni interes za ulaganje albe stranka ima samo onda kada albom mo e izdejstvovati za sebe povoljniju presudu.

Odbijanje albe
Kada drugostepeni sud utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje sud sam pazi ex officio, albi ne e udovoljiti, nego e je odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostepenog suda. Prema tome, dejstvo koje proizvodi neosnovana alba se sastoji u tome, to ona odga a nastupanje pravomo nosti i to pravomo nost nastupa u drugom stepenu-dono enjem drugostepene presude. Ukidanje prvostepene presude i vra anje predmeta prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odlu ivanje se de ava kada je alba osnovana, a presuda nepravilna i nezakonita. Nedostatak koji se ti e bitne povrede postupka, otklanja prvostepeni sud pred kojim su ti nedostaci i nastali. Zato, nepravilna primjena materijalnog prava predstavlja razlog za pobijanje donesene presude.

 Drugostepeni sud koji ukida presudu, du an je da u rje enju kojim ukida prvostepenu presudu navede povrede koje su u injene i u emu se one sastoje. Drugostepeni sud ukida prvostepenu presudu i kada na e da je nepravilno i nepotpuno utvr eno injeni no stanje na kojem je ta presuda zasnovana, pa je tada potrebno prikupiti novu procesnu gra u- injenice i dokaze, te se predmet uvijek vra a prvostepenom sudu. Povreda normi procesnog prava naj e e ima za posljedicu nepravilno utvr eno injeni no stanje, a povreda normi materijalnog prava ima za posljedicu nepotpuno utvr eno injeni no stanje. Upute koje se ti u otklanjanja povreda normi procesnog prava, kao i upute koje se ti u utvr enja novih injenica i izvo enja novih dokaza, obavezni su za prvostepeni sud, me utim, ni i sud, po na elu sudske nezavisnosti, nije vezan za pravna shvatanja vi eg suda.

Ukidanje prvostepene presude i odbacivanje tu be, preina enje prvostepene presude i reformatio in peius
Ukidanje prvostepene presude i odbacivanje tu be imamo: 1. Ako o tu benom zahtjevu ve te e parnica, 2. Ako je o tu benom zahtjevu ve donesena prvomo na presuda i 3. Ako je o tu benom zahtjevu sklopljeno poravnanje. Preina enje prvostepene presude vr i drugostepeni sud iz razloga: 1. Kada utvrdi da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio injeni no stanje, ali je nepravilno primjenio norme materijalnog prava; 2. Zbog nepravilno utvr enog injeni nog stanja, ali onda kada drugostepeni sud na istim injenicama i dokazima izvede druga iji injeni ni zaklju ak o ta nosti pravno relevantnih injenica u odnosu na zaklju ak prvostepenog suda; 3. Zbog povrede normi procesnog prava, onda kada je prvostepeni sud napadnutom presudom prekora io tu beni zahtjev, s tim da se ovdje zapravo i ne radi o preina enju presude, nego o ukidanju onog njenog dijela u kome je tu beni zahtjev prekora en.

 Reformatio in peius, zna i da albeni sud nije vezan prijedlogom alioca, te zbog toga albeni sud mo e ukinuti presudu i onda kada stranka tra i njeno preina enje, odnosno preina iti je i onda kada stranka tra i da se ona ukine. Me utim, albeni sud ne mo e preina iti presudu na tetu stranke koja se alila, pod uslovom da je samo ta stranka podnijela albu princip zabrane reformatio in peius, to zna i da ishod odlu ivanja pred drugostepenim sudom po albi koja je usvojena, ne mo e biti manje povoljan po alioca, nego da mu je alba odbijena.

alba protiv rje enja

Dok je protiv presude prvostepenog suda alba uvijek dopu tena, protiv rje enja nije. Mogu nost ulaganja albe protiv rje enja trpi zna ajne izuzetke: 1. Protiv jednih rje enja nije uop e dopu tena alba i 2. Protiv drugih nije dopu tena samostalna alba. Samostalna alba je u pravilu dopu tena protiv onih rje enja prvostepenog suda koja sprje avaju dalji nastavak postupka, odnosno sprje avaju okon anje postupka dono enjem meritorne odluke, npr. samostalna alba je dopu tena protiv rje enja kojim se odbacuje alba kao nedopu tena, zbog nepostojanja neke od procesnih pretpostavki.

 Nesamostalna ili vezana alba se ula e protiv onih rje enja prvostepenog suda koja se ti u upravljanja postupkom, ali se njima ne dovodi u pitanje dalje odvijanje i okon anje postupka, npr. alba protiv rje enja koje se odnosi na rukovo enje glavnom raspravom, ili rje enje o isklju enju javnosti i sl. Nedopu tena alba protiv rje enja zna i da je isklju ena, uglavnom kod rje enja kojima se odlu uje o raznim procesnim pitanjima, npr. nemogu nost pobijanja rje enja kojim sud odre uje ro i te, ili rje enje sudije koje se ti e pripremanja glavne rasprave ili upravljanja postupkom i sl. Rje avaju i o albi protiv rje enja, drugostepeni sud mo e: 1. Odbaciti albu, 2. Odbiti albi i 3. Uva iti albu. U postupku po albi protiv rje enja, shodno se primjenjuju procesna pravila o albi protiv presude.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Revizija
Vanredni pravni lijekovi se ula u protiv pravomo nih sudskih odluka i njihovo ulaganje ne sprje ava mogu nost prisilnog izvr enja napadnute odluke revizijim ili ponavljanjem postupka. Ustanova revizije je nastala u zemljama germanskog prava, a kasacije u Francuskoj. Zajedni ko kod obje ove ustanove je da su uobli ene kao pravni instrumenti u slu bi garancija kojima se obezbje uje ve i stepen zakonitosti u vr enju sudske funkcije. Razlika izme u ove dvije ustanove je u tome to kasacioni sud ne mo e izmjeniti odluku ni eg suda i donijeti drugu odluku, dok revizijski sud mo e, ne samo ukinuti odluku ni eg suda, nego donijeti i novu odluku kojom odlu uje o predmetu spora. Revizija nije dopu tena u posesornim, mali nim i bra nim sporovima.

 Revizija je devolutivan, prekluzivan i nesuspenzivan vanredni pravni lijek i dvostruko je ograni ena: 1. Revizija se mo e ulagati samo protiv pravomo nih drugostepenih presuda i 2. Mo e se ulo iti samo protiv odre enih drugostepenih presuda kod kojih je primjenjen materijalni zakon BiH ili entiteta, odnosno me unarodni ugovori. Dakle, pravomo na prvostepena presuda suda se ne mo e pobijati revizijom. Pri odre ivanju dopu tenosti pobijanja drugostepenih pravomo nih presuda revizijom, zakonodavac se rukovodi sa dva kriterija: kriterij vrijednosti i kriterij prirode predmeta spora. Ipak, revizija se mo e ulagati bez obzira na vrijednost predmeta spora kad su ti sporovi taksativno navedeni u zakonima, a to su: sporovi za zakonsko izdr avanje i sporovi iz porodi nih odnosa. Revizija se mo e ulo iti zbog bitnih povreda parni nog postupka i nepravilne primjene materijalnog prava. Revizija se mo e izjaviti zbog apsolutno bitnih povreda, bez obzira da li je povreda u injena pred prvostepenim ili drugostepenim sudom, s tim da i ovdje postoje ograni enja, pa se ona ne mo e izjaviti zbog povrede pravila o: 1. Mjesnoj nadle nosti, 2. Su enju na osnovu glavne rasprave, 3. Ne bis in idem, 4. Na ela javnosti, ako je protivno zakonu bila isklju ena javnost sa glavne rasprave.

 Zbog relativno bitnih povreda postupka, revizija se mo e ulo iti samo ako je takva povreda u injena u postupku pred drugostepenim sudom. Zbog pogre ne primjene materijalnog prava, revizija se mo e izjaviti bez ikakvih ograni enja. Nepravilno utvr eno injeni no stanje ne mo e biti revizijski razlog. O reviziji odlu ujuju vrhovni sudovi entiteta u BiH u vije u petorice. Revizija je ne samo devolutivan, nego i prekluzivan pravni lijek i ula e se u roku pd 30 dana, od dana dostavljanja strankama prepisa presude. Revizijski sud ispituje pobijanu pravomo nu drugostepenu presudu samo u onom dijelu u kome se ona pobija revizijom i, u pravilu, u granicama razloga navedenih u reviziji.

 Va no je znati, stranka koja nije izjavila albu protiv prvostepene presude, nema pravo da izjavi reviziju protiv pravomo ne presude donijete u drugom stepenu, pod uslovom da prvostepena presuda nije izmjenjena na njenu tetu. Revizija jeste devolutivan pravni lijek, ali se podnosi sudu koji je odluku donio u prvom stepenu, s tim da prvostepeni sud nije ovla ten da odbaci reviziju koja je podnesena iz razloga zbog kojih se po zakonima ne mo e izjaviti. Nakon izja njenja o reviziji ili po proteku roka od 8 dana za odgovor, prvostepeni sud sa svim spisima dostavlja reviziju revizijskom sudu, preko drugostepenog suda. Odluke koje donosi revizijski sud su iste po svojoj sadr ini, kao i odluke albenog suda.
Revizija protiv rje enja je dopu tena samo protiv pravomo nih drugostepenih rje enja kojima se postupak pred sudom zavr ava, s tim da je revizija uvijek dopu tena protiv rje enja drugostepenog suda kojim se alba odbacuje, odnosno potvr uje rje enje prvostepenog suda o odbacivanju revizije.

Ponavljanje postupka
Ovo je vanredni pravni lijek koji ula u stranke i mo e se tra iti, neovisno od toga da li je postupak zavr en presudom ili rje enjem, pod uslovom da je tim odlukama pravomo no postupak okon an. Razloge za ponavljanje postupka mo emo svrstati u tri grupe, i to zbog: 1. Nekih apsolutno bitnih povreda parni nog postupka, 2. Protivpravnih radnji i krivi nih djela i 3. Novih injenica i dokaza. Ponavljanje postupka se ne mo e tra iti zbog nepravilne primjene materijalnog prava. Ponavljanje postupka zbog nekih apsolutno bitnih povreda parni nog postupka je dozvoljeno npr. zbog: povrede na ela nepristrasnosti, kontradiktornosti, nedostataka koji se ti u stranaka i zastupanja u parnici i povrede pravila ne bis in idem. Me utim, ni iz svih ovih razloga apsolutne ni tavosti, ponavljanje postupka se ne e mo i tra iti ako su oni bezuspje no bili izneseni u ranijem postupku.

 Ponavljanje postupka se mo e tra iti i zbog protivpravnih radnji koje predstavljaju krivi na djela, npr. ako se odluka zasniva na la nom iskazu svjedoka ili vje taka; ili ako je isprava falsifikovana ili je u njoj ovjereni sadr aj neistinit; ili ako je do odluke suda do lo usljed krivi nog djela sudije, zakonskog zastupnika odnosno punomo nika stranke, protivne stranke ili nekog tre eg lica. Da li po injeno krivi no djelo, dokazuje se pravomo nom osu uju om presudom donesenom u krivi nom postupku. U nove injenice i nove dokaze, kao razloge za ponavljanje postupka ubrajamo: a) ako je odluka zasnovana na drugoj odluci suda ili organa, pa ta odluka bude pravomo no preina ena, ukinuta, odnosno poni tena; i b) ako stranka sazna za nove injenice i dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te injenice i dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Sud mo e dozvoliti ponavljanje postupka samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla da te okolnosti iznese ranije, prije pravomo nosti odluke.

Rokovi za tra enje ponavljanja postupka, postupak i nadle nost

Za tra enje ponavljanja postupka predvi ena su dva roka: subjektivni i objektivni. Subjektivni rok traje 30 dana od dana kada je stranka saznala za postojanje razloga za ponavljanje postupka, odnosno od kada je stekla mogu nost da taj razlog upotrijebi. Objektivni rok traje 5 godina od pravomo nosti odluke, pa kada protekne ovaj rok, ponavljanje se ne mo e tra iti ni pod uslovom da subjektivni rok jo nije ni po eo da te e. Me utim, ako se ponavljanje tra i zbog povrede na ela kontradiktornosti i povrede pravila o strana koj i parni noj sposobnosti i pravila o njihovom pravilnom zastupanju, onda se ponavljanje mo e zahtjevati i nakon proteka objektivnog roka, pod uslovom da se samo po tuje subjektivni rok. Postupak ponavljanja se odvija u tri faze: 1. Podno enje prijedloga i utvr ivanje pretpostavki za ponavljanje postupka, 2. Raspravljanje o osnovanosti prijedloga za ponavljanje i 3. Ponovno raspravljanje.

Faze ponavljanja postupka

Kod pretpostavki za odlu ivanje o prijedlogu, u pravilu, nadle an je sud koji je donio odluku u prvom stepenu. Izuzetno, ako se razlog ponavljanja postupka odnosi isklju ivo na postupak pred vi im sudom, onda o prijedlogu odlu uje taj sud. Zbog navedenog, prijedlog za ponavljanje postupka je u pravilu remonstrativan i nedevolutivan pravni lijek. O osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka raspravlja se na ro i tu, s tim da sud odlu uje samo u granicama razloga koji su navedeni u prijedlogu. Nakon odr anog ro i ta za raspravljanje o osnovanosti prijedloga, donosi se odluka u vidu rje enja kojim se odbija ili usvaja prijedlog za ponavljanje. Protiv rje enja o prijedlogu za ponavljanje, dozvoljena je posebna alba.

 Do ponovnog raspravljanja o glavnom predmetu dolazi samo onda kada sud u stadiju raspravljanja o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka donese odluku kojom utvr uje da je prijedlog osnovan i ukida pravomo nu odluku iz ranijeg postupka. to se ti e odnosa prijedloga za ponavljanje postupka i revizije, zakon izri ito regulira taj odnos. Oba pravna lijeka ula u stranke, a djelimi no se podudaraju i u razlozima zbog kojih se mogu ulagati. Zbog navedenog, ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje, i to samo iz razloga iz kojih se mo e izjaviti i revizija, tada e se prijedlog smatrati kao revizija, jer su uslovi za ulaganje revizije za stranku povoljniji. U svim drugim slu ajevima, kad su izjavljena oba vanredna pravna lijeka, sud odlu uje koji e postupak prekinuti, a koji nastaviti. to se ti e ponavljanja postupka zavr enog rje enjem pred prvostepenim sudom, stranke mogu i protiv njih predlo iti ponavljanje postupka, ali samo ako su ta rje enja podobna za materijalnu pravomo nost. Ovo se naravno ne bi nikada inilo, ukoliko se isti cilj mo e posti i ponovnim podno enjem tu be sa istim tu benim zahtjevom.

POSEBNI PARNI NI POSTUPCI

Postupak u bra nim sporovima

I u ovim postupcima, odredbe op ih procesnih pravila primjenjuju se samo ukoliko nisu derogirane odredbama posebnih postupaka (lex specialis derogat legi generali). Zahtjevi koji se ovdje ostvaruju mogu biti razli iti, a naj e e se svode na obezbje enje ve ih garancija za pravilno ostvarenje pravne za tite ili na pru anje to br e i efikasnije pravne za tite. Postupak u bra nim sporovima prete no je reguliran, kao to znate iz porodi nog prva, imperativnim normama. Tako er znate, bra ni sporovi su: razvod braka; poni tenje braka; i poni tenje braka i progla enje braka nepostoje im odnosno postoje im. Ne smatraju se bra nim sporovima imovinskopravni sporovi koji nastaju povodom braka, a samo izuzetno, sa bra nim sporovima je dopu teno kumuliranje zahtjeva koji se ti u uvanja, vaspitanja i izdr avanja zajedni ke djece i zahtjeva za izdr avanje bra nog druga.

Sporovi za razvod braka

Postupak za razvod se pokre e po principu dispozitivnosti, na tri na ina: 1. Tu bom za razvod braka, 2. Zajedni kim prijedlogom za razvod braka i 3. Zahtjevom za sporazumni razvod braka. Tu ba za razvod braka ima karakter konstitutivne tu be. Zajedni ki prijedlog za razvod se koristi kada oba bra na druga sporazumno i saglasno zahtjevaju razvod braka, a koristi se kada bra ni drugovi imaju zajedni ku djecu, maloljetnu ili usvojenu, ili djecu nad kojom je produ eno roditeljsko pravo. Kad bra ni drugovi nemaju zajedni ku djecu, postupak se mo e pokrenuti zahtjevom za sporazumni razvod braka, ali tada sud ne utvr uje injenice, po to se presuda donosi na osnovu sporazuma bra nih drugova. Sporovi radi poni tenja braka i radi utvr ivanja postojanja ili nepostojanja braka, pokre u se uvijek tu bom.

Tu ba za poni taj braka je konstitutivna, dok je tu ba za utvr enje da li brak postoji ili ne, deklarativna. Kada ove tu be podi e javni tu ilac ili organ strateljstva, bra ni drugovi imaju polo aj jedinstvenih i nu nih suparni ara. Na elo dispozitivnosti u bra nim sporovima je ograni eno, pa sud ne mo e izre i presudu na osnovu odricanja, priznanja ili na osnovu izostanka, ali isto tako, sud kod odlu ivanja o uvanju i izdr avanju djece nije vezan zahtjevom stranke. Na elo inkvizitornosti u bra nim sporovima ima vrlo iroku primjenu, pa sud nije vezan za injenice i dokaze koje mu stranke prezentiraju, ve je ovla ten da utvr uje ak i injenice koje me u strankama nisu sporne. Poku aj mirenja bra nih drugova je sada vrlo va an institut, posve uje mu se velika i du na pa nja, a u nadle nosti je organa starateljstva. Presuda kojom se brak razvodi na osnovu sporazuma bra nih drugova, ne mo e se pobijati zbog nepravilno i nepotpuno utvr enog injeni nog stanja, niti zbog pogre ne primjene materijalnog prava, ali se mo e pobijati zbog bitnih povreda postupka, zbog nedostataka u izjavi volje sadr ane u sporazumnom prijedlogu, kao i zbog neispunjenja ostalih zakonskih uslova za razvod braka na osnovu sporazuma. Vanredni pravni lijekovi se mogu ulagati, ali se njima, kao ni prijedlogom za povra aj u pre a nje stanje, ne mo e izmjeniti pravomo na presuda u dijelu o prestanku braka, bez obzira da li je koja od stranaka zaklju ila novi brak.

Postupak u sporovima o o instvu i materinstvu

Pravila roditeljskog prava su, kao i pravila bra nog prava, prete no imperativnog karaktera. Postupak u paternitetskim sporovima se pokre e tu bom i postoji vi e vrsta ovih tu bi: 1. Tu ba radi utvr ivanja o instva djeteta ro enog van braka, 2. Tu ba za osporavanje o instva ili materinstva, pa je za osporavanje o instva predvi en prekluzivan rok, odnosno otac mo e podi i tu bu u subjektivnom roku od 6 mjeseci, a majka u objektivnom roku od 6 mjeseci, a dijete do navr ene 25-e godine i ova odluka svojom pravomo no u djeluje erga omnes. Sve ovo ukazuje da se podno enjem tu be za osporavanje o instva zasniva nu no i jedinstveno suparni arstvo, bilo na aktivnoj ili na pasivnoj strani; 3. Lice koje sebe smatra ocem djeteta ro enog van braka, mo e osporavati o instvo drugog lica koje je to dijete priznalo za svoje, pod uslovom da istovremeno deklaratornom tu bom postavlja zahtjev da se utvrdi njegovo o instvo. Paternitetski postupak se ne razlikuje od postupka u bra nim sporovima.

Postupak u parnicama iz radnih odnosa

ta je spor iz radnog odnosa, poznato nam je iz materijalnog radnog prava. Odredbe posebnog postupka u parnicama iz radnih odnosa primjenjuju se i na sporove u kojima radnik tra i za titu svoga prava, s tim da za sporove po tu bi poslodovca protiv radnika, va e odredbe op eg parni nog postupka. Sud uvijek obra a naro itu pa nju na potrebu HITNOG rje avanja radnih sporova, pa u toku postupka sud mo e i ex officio odrediti privremene mjere, a protiv ovakvih rje enja nije dopu tena posebna alba. Sud izvr enje kakve radnje nala e u roku od 8 dana za njeno dobrovoljno izvr enje-paricioni rok, dok je rok za podno enje albe iz radnih odnosa isto 8 dana. U sporu u kome je radnik tu ilac, mjesna nadle nost je izberiva.

Postupak u sporovima zbog smetanja posjeda

Kao to znate, posjed nije pravo, ali u iva posjedovnu za titu. Cilj pravne za tite posjeda kao fakti kog stanja je u tome da se onemogu i samopomo ili samovlasno pribavljanje prava. Pod sporovima smetanja posjeda podrazumjeva se: uznemiravanje posjeda i oduzimanje posjeda. U ovim postupcima poseban zna aj ima primjena na ela ekonomi nosti, tako da postupak treba da obezbjedi hitno i efikasno uspostavljanje poreme enog posjedovnog stanja, mada posjedovna za tita, pravnopoliti ki gledano, ne ispunjava uvijek cilj kome slu i. U pravilu, posjedovnu za titu u iva svaki posjednik, a ne samo onaj iji je posjed savjestan i koji ima neki pravni osnov. Tu ba za za titu posjeda je kondemnatorna, jer se njome tra i zabrana budu eg smetanja ili uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja.

 Sud kod podno enja tu be za za titu posjeda mo e odrediti i kra e rokove od onih predvi enih odredbama iz parni nih zakona o op em postupku. U postupku zbog smetanja posjeda, kao pravnorelevantne injenice, utvr uju se samo dvije: dokazivanje posljednjeg posjeda i dokazivanje nastalog smetanja posjeda. Pravo na za titu posjeda ne mo e se priznati onome ko je posjed pribavio na nedopu ten na in (vi, clam, precario). U ovom postupku sud svoju odluku donosi u formi rje enja, a ne presude, to je specifikum posesorne za tite. Razlog za ulaganje albe ovdje iznosi 15 dana, a iz va nih razloga, sud mo e oduzeti albi suspenzivno dejstvo. Uz ovo, revizija nije uop e dopu tena, a pravo na tra enje ponavljanja postupka je zna ajno ograni eno. Kada je u pitanju prinudno izvr enje, tu ilac gubi pravo da tra i prinudno izvr enje rje enja kojim se tu enom nala e izvr enje odre ene radnje, ako nije tra io izvr enje u roku od 60 dana, nakon proteka roka koji je tu enom ostavljen za dobrovoljno izvr enje.

Postupak u sporovima male vrijednosti

Ovaj postupak je tzv. sumarni postupak, a to zna i pru iti pravnu za titu u pravo vrijeme i sa to manje utro ka sredstava i vremena na strani suda i stranaka, a da se pri tome ne dovede u pitanje pravilno i zakonito ostvarenje pravne za tite. Mali an spor je onaj kod kojeg se tu beni zahtjev odnosi na potra ivanje u novcu koje ne prelazi iznos od 3.000 KM. U mali nim sporovima, ako tu ilac ne do e na prvo ro i te za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, smatrat e se da je povukao tu bu, osim ako se tu eni na tom ro i tu ne upusti u raspravljanje. Ako sa kojeg kasnijeg ro i ta izostanu obje stranke, sud e odlo iti ro i te, pa ako ni na novo ne do u, smatrat e se da je tu ba povu ena-tzv. fikcija o povla enju tu be.

 U zapisnik se unosi samo ono to je najnu nije, a presuda se objavljuje odmah nakon zaklju enja glavne rasprave. Prepis se dostavlja samo stranci koja nije bila prisutna objavljivanju presude. alba protiv prvostepenog rje enja je dozvoljena, samo ako se rje enjem okon ava postupak. Ostala rje enja se mogu pobijati samo albom protiv odluke kojom se postupak okon ava. alba se mo e izjaviti u roku od 8 dana, samo zbog apsolutno bitnih povreda postupka i nepravilne primjene materijalnog prava, to zna i da se u albi ne mogu iznositi nove injenice i dokazi.

Postupak pred arbitra om

Ugovor o arbitra i je valjan samo ako je sklopljen u pismenoj formi, zbog ega se mo e dokazivati samo ispravama. Broj arbitara izabranog suda mora biti neparan. Ako arbitar arbitra e ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizilazi ni ta drugo, arbitra e tada na prijedlog stranke postaviti sud koji bi za rje avanje spora u prvom stepenu bio nadle an da nije zaklju en ugovor o arbitra i. Pravila o izuze u sudija se odnose i na arbitre. Zaklju enjem arbitra nog ugovora, stranke svojevoljno derogiraju nadle nost redovnog suda koji bi bio nadle an, da ugovor o izabranom sudu nije sklopljen. Prigovor apsolutne nenadle nosti, mo e se izre i, ali prije nego to se tu eni upusti u raspravljanje o meritumu spora, a posljedica neblagovremeno ulo enog prigovora je prekluzija-gubljenje prava.

 Odnos izme u redovnog i izabranog suda regulira se po pravilima o apsolutnoj nadle nosti, a ne prema pravilima o stvarnoj nadle nosti. Ako se stranke druga ije ne sporazumiju, postupak pred arbitra om e odrediti arbitri, s tim da arbitra a ne mo e upotrijebiti prisilna sredstva, niti izricati kazne. Arbitra a mo e donijeti presudu po pravi nosti, samo ukoliko su joj stranke dale takva ovla tenja. Parni ni zakoni propisuju da presuda arbitra e prema strankama ima snagu pravomo ne presude res iudicata, ako ugovorom nije predvi ena mogu nost pobijanja presude pred arbitra om vi eg stepena.

 Zakoni taksativno odre uje razloge za poni tenje presude arbitra e, i to: 1. Ako ugovor nije punova an, 2. Ako je u pogledu sastava arbitra e ili u vezi sa odlu ivanjem, povrije ena odredba ZPP-a ili arbitra nog ugovora, 3. Ako presuda nije obrazlo ena ili ukoliko izvornik i prepis presude nisu potpisani na zakonom odre eni na in, 4. Ako je arbitra a prekora ila granicu svog zadatka, 5. Ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrje na, 6. Ako postoji neki od razloga za ponavljanje postupka i 7. Ako je arbitra na odluka u suprotnosti sa Ustavom BiH i ustavima entiteta. Tu ba za poni tenje arbitra ne presude se mo e podnijeti nadle nom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci.
Nakon proteka jedne godine od pravomo nosti arbitra ne presude, ne mo e se zahtjevati njen poni taj. Zakoni posebno nagla avaju da stranke ne mogu sporazumno isklju iti primjenu odredaba o izuze u arbitara, potpisivanju i dostavljanju arbitra ne presude, te pobijanje presude.

 Gra ansko procesno pravo, autora: dr. Branko alija i dr. Sanjin Omanovi , Pravni fakultet Sarajevo, 2000. godina; Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Ra i , Parni no procesno pravo, Trebinje, 2008. Zakoni o parni nim postupcima: BiH, FBiH, RS-e i BD BiH; Predavanja sa unesenim izmjenama i dopunama predmetnog ud benika.

PO TOVANE KOLEGICE I KOLEGE, NA KRAJU, SRETNO I USPJE NO NA ISPITU!