Antun Jarm

IMENA I IMENDANI

OBITELJSKI IMENAR
Hrvatski institut za liturgijski pastoral Zadar 1996

PREDGOVOR Vanost imena Meu ljudima nema nikoga bez imena, kae prastari grki ep Odiseja. Ime nosi svaki ovjek; otkada, ne znamo. Zasigurno u nekom obliku oduvijek. S imenom ovjek ulazi u drutvo. Za ime pitamo ili ga kaemo kad se upoznajemo. Drago nam je kad nas netko zovne naim imenom. Njime nas roditelji zovu od roenja, zapisano je u nebrojenim evidencijama, potrebno nam je kad idemo glasovati, kad podiemo plau, kad aljemo pismo, kad traimo posao... Bi li meu ljudima uope mogao biti organiziran ivot bez imena? Znanost o imenima zove se onomastika (prema grkoj rijei noma ime). Jedna pak definicija veli da je ime rije ili vie rijei, koje se upotrebljavaju za razlikovanje pojedinog ovjeka. Uz ime imamo i prezime, pa i nadimak, ali o tome ovdje nije rije. Ovdje govorimo samo o osobnim imenima, imenima ljudi. Ime (latinski: nomen), osobno ime, u starim istonim kulturama i u biblijskoj tradiciji nije samo izvanjska oznaka osobe, obini znak raspoznavanja, nego izraz same ovjekove biti. Ime je bitni sastojak osobnosti onoga koji ga nosi. Tko nema imena, ne postoji. Kad bi ovjek, u tim kulturama, mijenjao ime, to bi znailo da mijenja zvanje, stale, svoju osobnu bitnost. U starozavjetnom dijelu Biblije, primjerice, Bog patrijarhu Jakobu mijenja ime u Izrael, a u Novom zavjetu Isus, namjenjujui apostolu imunu novu ulogu, mijenja mu ime u Petar. U kranstvu je i danas praksa da redovnik ili redovnica stupajui u samostanski ivot mijenjaju ime, dobivaju novo, redovniko ime. I novi papa uzima novo ime. Odabir imena Mnogi se prije ili poslije susretnu s pitanjem odabira imena. Osobito roditelji, kad treba da odaberu ime svojem djetetu. Iako je to naoko obian in, on u praksi stvara povelike probleme i dvojbe. Naravno je da taj izbor u redovitim sluajevima uine roditelji. Tu oni imaju glavnu rije i, razumljivo, odgovornost. Dakako, u tom mogu potraiti pomo rodbine, prijatelja, znanaca, knjiga koje govore o tome. I pozitivni zakon predvia to roditeljsko pravo. Zakon govori i o tome tko to treba da uini, kad roditelja nema: za ostavljenu djecu, nahoad i sline sluajeve. Pri davanju, odnosno izboru imena ravnamo se, uglavnom, prema nekim opim motivima. Njih je pak vie. esto prema tradiciji u obitelji i kraju u kojem ivimo. Tako se negdje prvom sinu daje ime oca ili djeda, a kerki ime majke ili bake: da ime ostane u obitelji! Nerijetko se ravnamo prema kranskoj tradiciji: odabiremo neko svetako ime iz kalendara ili ime koje si je dijete donijelo, tj. ime sveca ili svetice na dan roenja ili dan blizu djetetova roendana. Neki se u izboru imena ravnaju politikim motivima pa odabiru djetetu ime upravo popularnih osoba; ili literarnim, umjetnikim motivima pa djeci nadijevaju imena velikih pisaca, slikara, znanstvenika. U tu bismo skupinu mogli ubrojiti i nadjevanje imena poznatih osoba iz nacionalne povijesti. Neki odabiru ime koje im lijepo zvui, bez obzira na sve druge motive. Ima roditelja koji e djetetu rado odabrati strano ime, iz drugog naroda. Motivi za to su dosta magloviti pa i povrni. Kadto samo zato da bude kako nitko nema. Toj skupini pripadaju i sva modna imena: popularna u odreenu trenutku: imena glumaca, pjevaa, zabavljaa, portaa... Moda zakratko proe, a ime ostane cijeli ivot, pristajalo, ne pristajalo. Zapravo, mnogi e to roditelji potvrditi, nije lako odabrati ime. Navedeni i mnogi drugi motivi ukriuju se i suprotstavljaju. Modi i javnom miljenju nije se lako odhrvati. Savjetima i eljama rodbine i prijatelja teko je ugoditi. Upravo zato o imenu treba na

vrijeme i dobro promisliti. Pa i posavjetovati se. Ime nije nevano! Novi e ga ovjek nositi cijeli ivot. Treba teiti za tim da mu i pristaje cijeli ivot. Izvori imena Jezino podrijetlo pojedinih imena vrlo je razliito. U svim se krajevima svijeta za imena uzimaju nazivi raznih prirodnih bia i pojava (ivotinja, biljaka, nebeskih tijela, meteorolokih pojava, materijalnih predmeta). Ima dosta i takozvanih teoforinih imena, tj. takvih koji sadre ime Boga (Teodor = Boidar) ili nekog mitolokog boanstva (Diana). U semitskih naroda imena su esto cijele reenice (napr. Mi-ha-el = Tko je kao Bog!). U imenima su katkad izraene vrline koje bi dijete trebalo imati (primjer: Filomena = ljubljena ili Sreko). Ponekad ime zvui kao rije koja oznauje neki ljudski ideal (Slava, Mirko). Mnoga, u nas uobiajena imena, imaju korijen u latinskom, grkom ili u nekome drugom jeziku (Nikola, Klara, Agneza...). Poznati elementi slavenskih imena jesu -mir, -slav, -goj, -kaz i drugi (Trpimir, Berislav, Domagoj, Kazimir...). Ti su doeci nekad imali svoje znaenje, a danas su postali uobiajeni oblici imena na koje ne svraamo posebnu pozornost. Kranska kultura imena Ime kojim nekoga (na)zovu duboko ponire u ovjekovu osobnost, pripada njegovu identitetu, biu i dostojanstvu. Ime kojim su ga od najranije dobi zvali otac i majka nikada nee zaboraviti. Zato je imati ime neto jedinstveno i nezamjenjivo; jednako kao imati svoje lice. Imenom i licem ovjek je u mnotvu ljudskih bia jedinstven, neponovljiv, individua. Nema pa i ne moe biti ovjeka bez imena! Ipak, ovjek ne nosi ime samo zato da bi se razlikovao od drugih ljudskih bia. Kad bi sve bilo u tome, tada bi se mjesto imena mogle upotrebljavati i brojke. Osobno ime daje vie; ono ljudsku osobu uvodi u uzajamnost s drugim ljudima i ini je sugovornikom. Ljubav roditelja i djece, prijatelja i prijatelja, mua i ene upravo izgovaranjem imena dobiva svoju vrijednost, ljepotu, znaenje i uzvienost. Ako se o imenu razmilja vjerniki, kranski, ono ima jo jednu zasebnost. Prorok Izaija zapisuje Boju rije Izraelu: Imenom sam te zazvao: ti si moj! (Iz 43,1). Upravo to potvruju roditelji odabirui ime svojem novoroenetu. Prorok, meutim, eli rei jo neto udesnije i dublje: Bog svakoga ovjeka zna po imenu! Obraa se ovjeku kao sugovornik. To neto vano govori i o samom ovjeku! Ako mu se Bog obraa imenom, znai da Bog s njim rauna kao sa suradnikom. ovjek onda nije sluajnost, ve Boji odabranik, osoba, original. Upravo je zato kranima ve dvije tisue godina veoma vano ime. Kranstvo neprekinuto njeguje kulturu imena, smatra ga vanim. Krani biraju ime djetetu! Ne ostavljaju to sluajnosti. Ponajee odabiru ime sveca, da bi svake godine iznovice, na sveev kalendarski spomendan, imendanom, posvijestili sebi vanost imena i svetakog zatitnika. Za svece kao vane osobe iz mnotva provjerenih Bojih prijatelja Crkva vjeruje da su pred Bogom snani zagovornici, a ivotom uzori svojem imenjaku. Taj odabir kranskih roditelja znai i ukljuenje novoroenog i krtenog ovjeka u zajednitvo neba i zemlje, u perspektivu svakoga svjesnoga vjernikog ivota. Sadraj knjige Preteni dio knjige govori o u nas najeim imenima. Prvi stavak o pojedinom imenu najprije kratko tumai etimologiju imena, to jest trai korijene i "znaenje" imena. Ve tu ulazimo u slojevitu povijest ljudskih imena. Zatim redovito slijedi nabrajanje izvedenica ili inaica osnovnog ili temeljnog imena. Time je svagdanja praksa vrlo bogata, a nabrojene su samo odabrane inaice. Ve su i mnoge inaice postale

osnovna imena i izvor novih izvedenica. To se dogaa osobito danas. Zato tu nije mogue biti dosljedan. Mnoga su imena ula u ivot gledom na imena svetaca ili svetica. To je duboka kranska tradicija i jedna od znaajki ukorijenjenosti u europsku kransku kulturu. To je razlog to su - negdje krae, negdje due - donoene biografije relevantnih svetaca. To je nov i zanimljiv izlet u povijest i karakteristinosti pojedinih stoljea. Otkriva nam se koliko smo ve po samom imenu utkani u niti dubokih i isprepletenih povijesno-kulturnih korijena. Vrlo se esto upravo po imenu otkriva tko smo, odakle; jesmo li skorojeviki "od juer" ili promiljeni dionici velike zajednike batine. Radi boljeg snalaenja i lakeg traenja u knjizi su navedeni abecedni pregledi osnovnih imena i imenskih inaica te, na kraju, kalendar svetakih spomendana. Antun Jarm

IMENA I IMENDANI A Adam je ime s prvih stranica Biblije, a uz njega Eva. To su imena prvih ljudi, praroditelja ljudskoga roda. Adam je i ope ime za ovjeka ("svaki je ovjek Adam"). Korijen je imena u hebrejskoj rijei adamah (zemlja, njiva). Sveto pismo veli, da je Adam srodan sa zemljom, ona je njegov ivotni prostor. Eva (hebrejski Havv), dolazi od hebrejske rijei havvah koja ima vie znaenja: ona koja daje ivot, ivotna, majka ivih. Adam i Eva su "mu i ena". U hrvatskom su to dvije razliite rijei. U originalnom se svetopisamskom izriaju kae "i" i "iah". Rije "i" znai ovjek-mu, a "iah" je ista imenica, ali enskog roda i znai ovjekena. Oni su, dakle, naprosto ljudi, oboje jednako ljudi! U praksi je vie oblika ovih imena: Ado, Ada, Aca, Aco pa i enski oblici Adamka i Adica. Od Eva: Evica, Evika, Eva, Eca, Evita (prema panjolskom), Ita, Itica. O Adamu i Evi ne moemo iznositi ivotopisne podatke, kao o drugim ljudima. O njima zapravo treba razmiljati, pokuati shvatiti ovjeka. To tisuljeima ine vjernici, mislioci, umjetnici svake vrste. Adam i Eva su ljudi ukorijenjeni u zemlji i istodobno povezani s Bogom. Oni su jednostavno "svi ljudi i sva ljudska imena". Umjetnici, osobito slikari i kipari, odavna se i uvijek iznovice trude pokazati ljepotu i skladnost Adama i Eve, njihovu rajsku nagost, mladenaku svjeinu i polet pred mogunou novog ivota. Prikazuju ih kao ljude koji zrae ivotom, imaju idealna i u svemu harmonina tijela. Adam i Eva ljudi su nutarnjega sklada. Njihova uklopljenost u rajski okoli proeta je uzajamnim suglasjem te sigurnou i mirom. No to nije sve. Stavljeni pred kunju, zakazali su i vlastitim padom povukli za sobom svijet u kojem su ivjeli, svima namrli trpljenje. Moraju napustiti rajsko blaenstvo izgubili su nevinost. Sebino su posegnuli za plodovima drveta spoznaje, samovlasno su sebi pokuali prigrabiti i prisvojiti ono to su imali dobiti na dar! Nisu vie neporoni! U Adamu i Evi ovjek susree samoga sebe. On je bie s imenom, pozvano na velike stvari, ali se prema tome pozvanju ne postavlja pravilno, zakazuje i pada u nemilost. "Greni pad", "prvi" ili, kako tradicionalno kaemo, "istoni grijeh", (jasnije bi bilo rei: "izvorni"; onaj koji "istjee" od praroditelja), dogaa se u svakome ovjekovu ivotu. Izgon iz raja, gubitak neporonosti, osjeaj izgubljenosti muni su proivljaji ovjekove egzistencije. ovjek dapae i svijet doivljava kao neprijatelja, a rad kao muno breme. U cijelome Starom zavjetu Adam se vie ne spominje. Ali se zato u Svetom pismu Novoga zavjeta spominje "novi Adam", Isus Krist. On je poslunou "do smrti na kriu" poravnao djelo neposlunosti "staroga Adama". Teologija govori i o "novoj Evi", Mariji i, jo dalje, da je ta nova Eva - Crkva, "roditeljica" plodova novoga ivota. Nova Eva-Crkva iznovice raa, preporaa ovjeka. A drvo spoznaje sad je drvo ivota kri. Imena Adama i Eve prepuna su duhovnog sadraja, poruke: podsjeaju da je svaki ovjek, iako obiljeen slabou grijeha, pozvan na trajni unutranji preporod, na povratak u Eden. Spomendan je Adama i Eve 24. prosinca, neposredno uoi Boia. To nije sluajno, jer se eli naglasiti: stari, smrtni Adam je prolost, jer se novi Adam, Krist, upravo raa. Adela je kratica od Adelheid. Ime je sloeno od dviju starovisokonjemakih rijei: adal (adel) - plemenit, otmjen i heit - osoba, stas, rod. Dakle, ona koja je plemenita roda. Inaice su imena Ada, Adelka, Aida, Dela, Delka, Ela, Laida... I poznato ime

Heidi iz djeje literature vicarske spisateljice Johanne Spyri, kratica je od Adelheid. Ime je k nama dolo od Nijemaca. Sveta Adela (Adelheid) ivjela je od godine 931. do 999. Bila je kerka burgundskoga kralja Rudolfa 2. i ena rimsko-njemakog cara Otona 1. ivot joj je od djetinjstva bio povezan sa sudbinama kraljeva i careva, njihovim usponima i padovima. Podigla je vie samostana i crkava. Na dvoru je poticala izobrazbu ena, a u zemlji razvijala umjetnost i znanost. Kad je Oton 1. umro u Italiji, ona je regent sinu Otonu 3. Ostavila je politike i dinastijske borbe i sklonila se u samostan Selz u Alzasu, koji je bila sama ustanovila. Karakteristika je njezina ivota "krepost nad krepostima" - diskrecija i odluna usmjerenost Bogu. Umrla je i pokopana u samostanu Selz. U kalendaru se slavi 16. prosinca. U naim crkvama jedva da emo nai njezin lik. Prikazana je na jednom vitraju osjeke katedrale, koji je svojedobno darovala Osjeanka Adela Neuman. Sveticu obino prikazuju s carskom krunom kako dijeli milostinju, katkada i s ladicom koja podsjea na njezin bijeg iz tamnice. Agata znai jednostavno Dobra; to znai grka rije agath. Hrvatske su inaice imena: Aga, Agica, Agi, Gaa, Gaga, Gata... pa sve do Tica i Tijana. I ime Dobrila prijevod je imena Agata. Sveta Agata, kojoj je spomendan 5. veljae, vrlo je drevna svetica i muenica. Ime joj se spominje u prvom (najstarijem) misnom kanonu, sredinjoj euharistijskoj molitvi. Njezino je muenitvo primjer ljudske okrutnosti i divljatva. Dananjim bismo jezikom rekli primjer - genocida. ivjela je u 3. stoljeu i podnijela muenitvo zbog vjere u vrijeme progonstava cara Decija (249.-251.). tovana je od poetka, ali se pouzdani povijesni podaci o njoj nisu sauvali. Jednostavno - prela je u legendu. Vrlo je cijenjena zatitnica Sicilje, posebno tamonjega grada Katanije. Upravo legenda o svetoj Agati najbolje pokazuje svu strahotu muenitva, njezinu postojanost u vjeri i nain kako su tom, nekada vrlo estom knjievnom vrstom prenoene temeljne kranske vrednote. Evo legende: Kad je izala odluka cara Decija protiv krana, neki Kvintinijan prokazao je Agatu, da je kranka. Uspio je da su je predali zloglasnoj enetini koja ju je imala nagovoriti da ostavi krepostan i ist ivot. Agata se usrdno molila i stekla snagu ustrajnosti. Nato je Kvintinijan dovede na sud. Sudac je upita: "Kojega si roda?" Agata odgovori: "Moj je rod slobodan i plemenit, tome je svjedok sva moja rodbina." Sudac e na to: "Ako si slobodna i plemenita, zato si onda odabrala poniavajui ivot ropkinje?" Agata odvrati: "Ropkinja sam Kristova, jedino je u tome moje suanjstvo." Sudac joj odvrati: "Da si slobodna i plemenita roda, ne bi prihvatila ropsko sluenje." Agata e na to: "Biti Kristova ropkinja, najvee je plemstvo." Nakon nekoliko dana Agata je pri novom sasluanju pokazala istu postojanost vjere. Sudac je najprije osudi na rastezanje udova i bievanje. Zatim su joj eljeznim kukama trgali meso, a vatrom palili rane. Kad je Agata sve to smireno i radosno podnijela, sudac naredi - da joj odreu dojke. Tada Agata prekori suca: "Kruti tiranine, kako se osuuje tako sramotiti enu, kad si i sam othranjen na majinim prsima?" Prijekor nije koristio i Agata je morala podnijeti i tu muku. Zatim su je odveli u tamnicu. Tu joj se u noi ukazao sveti Petar i ozdravio je. Idueg su dana razliitim muenjima iznovice pokuali slomiti Agatinu postojanost, ali utaman, ona je i dalje ispovijedala vjeru u Krista. Opet dolazi mladi Kvintinijan i na njegovu zapovijed prospu po tlu tamnice otre glinene krhotine i uareno ugljevlje. Agati svuku odjeu i bace je na vrue tlo. U taj je as nastao potres, sruio krilo zgrade i poklopio nekoliko krvnika. Agata je na koljenima zahvalila Bogu za ustrajnost, a zatim pred oima prisutnih ispustila vjernu i junaku duu. Slikari je

prikazuju kako na pladnju nosi svoje dojke; u rukama ima i neko od orua svojega muenitva: kare, kuke ili klijeta. Agneza (latinski Agnes) ima svoj izvor u grkom i u latinskom jeziku. Grka rije hagn znai ist, nevin, neduan, a latinska agnus znai janje. Otuda, osobito u Slavoniji, ime u prijevodu - Janja. Drugi su oblici imena Agnezina, Agica, Agna, Agnica, Anela, Nela, Nelica, Nelka, Inela... sve do panjolskog oblika Ines. Slovenski je Nea. Sveta je Agneza prema predaji bila Rimljanka plemenita roda, kranka od djetinjstva. Kao djevojica od 13 godina podnijela je muenitvo u progonu krana za cara Valerijana (258/9.) ili, prema nekima, za Dioklecijana (304.). Ve u 4. stoljeu njezino je tovanje raireno. Ime joj se spominje i u misnom kanonu najstarijih liturgijskih knjiga. Kroza stoljea tovanja Agnezin su ivot ukrasile legende, to jo vie pokazuje vjerniko potovanje, divljenje i povjerenje prema njoj. Na osnovi pojedinosti iz legendi dobila je i razliite ikonografske atribute. U poecima je prikazuju bez atributa, u molitvenu stavu, rairenih ruku ("orans") i u antikoj odjei (tako na mramornom oltaru rimske crkve njezina groba, izvan zidina). Poslije je redovito uz njezin lik janje, no taj atribut ima i posebno znaenje. Janje je simbol Isusa Krista ("Jaganjac Boji") i, prema legendi, Agneza se ukazala svojim roditeljima osam dana nakon smrti u pratnji Janjeta, to jest Krista. Slikari Agnezu prikazuju s vrlo dugom kosom koja zakriva njezino nago tijelo. Kad su joj muitelji, da je osramote, svukli odjeu, ona stane moliti da joj tijelo ostane netaknuto za Krista. Uto joj, nastavlja legenda, naraste kosa i prekrije tijelo, a s neba se spusti bijela i sjajna haljina. Kad su je zatim odvukli na lomau, da je spale, ostala je Agneza neozlijeena usred plamena. Konano joj jedan od vojnika maem odrubi glavu. Stoga je i ma est atribut muenitva na njezinim slikama. Dakako, viamo joj u ruci i univerzalni znak pobjede i muenitva - palmu. Konstancija, kerka prvoga kranskog rimskog cara Konstantina, dala je sagraditi veliku baziliku nad Agnezinim grobom u Rimu (Via Nomentana). Crkva je tijekom stoljea mnogo puta pregraivana. Vrijedno je spomenuti obiaj koji se u njoj ponavlja sve do danas: na spomendan svete Agneze tu, uz posebnu sveanost, blagoslove dva janjeta, koja zatim predaju sestrama benediktinkama kod rimske crkve svete Cecilije. One goje jaganjce do Velikog petka, kad se oba, na uspomenu uskrsnog Jaganjca Isusa Krista, zakolju. A od njihove vune sestre tkaju nadbiskupske palije. Palij je duga bijela traka sa est utkanih kriia, znak nadbiskupske vlasti. Nadbiskupi ih nose kod sveanog bogosluja na svojemu misnom ruhu. Te palije papa blagosliva na blagdan apostola Petra i Pavla, a zatim ih u bronanoj i pozlaenoj krinji stave na grob svetog Petra, a dobivaju ih novoimenovani nadbiskupi ili patrijarsi. U kalendaru se spomendan svete Agneze jo od godine 354. slavi na dan njezine smrti 21. sijenja. Zatitnica je djevojake nevinosti, a takoer i vrtlara (Agnezini roditelji pokopali su njezino tijelo u vrtu svojeg ljetnikovca). - U kalendaru se nalazi i blaena Janja eka ili Praka (1205.-1282.); spomendan joj je 2. oujka, a 16. studenoga (u nekim kalendarima 19. studenoga) slavi se sveta Janja Asika, mlada sestra svete Klare. Na dan 20. travnja je spomendan svete Agneze koja je iz mjesta Montepulciano, u srednjoj Italiji. Bila je dominikanka. Umrla je 1317. godine. Alan dolazi od latinskog Alanus. Neki rije tumae kao pripadnik nomadskog plemena Alana. Drugi tu vide keltsku rije alun koja znai sklad. Ime je k nama dolo

od Engleza, u njih je Allan i Allen. Francuzi imaju Alain; Nijemci Alain i Alan; Talijani i panjolci kau Alano; Maari Aln; esi imaju i oblike Al(i), Alanek, Alik, Alou. U nas je Alan i Alen, a otuda jo Alo, Leno, Alenka, Alica, Lenica... Ima svetaca koji se tako zovu. Najpoznatiji je Alan iz Lilla, cistercitski redovnik, a spomendan mu je 30. sijenja. Zatim blaeni Alan, dominikanac, u kalendaru 8. rujna. Roen je 1428. u Bretagni, studirao je u Parizu, bio doktor teologije i profesor. Umro 1475. u mjestu Zwolle. A sveta Alena, djevica i muenica ivjela je u 7. stoljeu. Bila je kerka uglednih poganskih roditelja. U belgijskome mjestu Forest krstila se protiv oeve volje. Otac je naloio vojnicima da joj odsijeku ruku, od ega Alena umire. Spomendan joj je 19. lipnja, ali je neemo nai u obinom kalendaru, jer je u nas sasvim nepoznata. Albert je ime njemakog podruja i ondje ima starije oblike: Albrecht, Adalbert, odnosno Adalbrecht. Sastavnica je starovisokonjemakih rijei adal - plemenit i beracht - sjajan, slavan. Krai njemaki oblici su Abbo i Bert, a hrvatske izvedenice: Adalbert, Albertin, Albe, Tin, Berto, Bertica, odnosno enske: Alberta, Albertina, Albertica, Bertina, Ala, Alba, Berta, Ina, Inka, Inica, Tina, Tinica.. Vie je kranskih svetaca ovog imena. Sveti Albert Veliki nosi asni naslov crkveni nauitelj. Roen je oko godine 1200. u Lauingenu (augsburka biskupija). Stupio je u dominikance u Padovi, pa se vratio u Kln. Djeluje zatim kao profesor na uilitima u Hildesheimu, Freibrugu (im Breisgau), Regensburgu, Strassburgu i u Parizu. Meu njegovim uenicima bio je i poslije veliki Toma Akvinski. Albert je bio biskup u Regensburgu i vodei teolog na drugom koncilu u Lyonu. Posljednje godine ivota, od 1270., djelovao je u Klnu i tu umro 15. studenoga 1280. To je i nadnevak njegova spomendana. Vie nego i jedan srednjovjekovni mislilac Albert je suvereno poznavao cjelokupne filozofske i prirodne znanosti svojega vremena, a napose u 12. stoljeu ponovno otkrivenu aristotelovsku, arapsku i idovku filozofsku misao. Godine 1941. papa Pijo XII. proglauje ga patronom prirodoslovaca. Njegove relikvije poivaju u crkvi svetoga Andrije u Klnu. Albin je starorimsko obiteljsko ime (Albinus), a izvedeno je od latinske rijei albus bijel, blijed, sijed. Hrvatski su oblici jo i Albe, Albina, Albika, Bino, Bina. Svetac imenom Albin slavi se u kalendaru 1. oujka. Roen je oko godine 496. u francuskom mjestu Vannes od uglednih roditelja, krana. Stupio je u samostan i stekao solidnu naobrazbu. U to vrijeme samostani jo nisu imali zajednikih pravila, nego je svaka zajednica ivjela svojim nainom, oslanjajui sa na primjere i nauk pojedinih glasovitih asketa. Albinova je zajednica imala uzor u svetom Martinu. S 35 godina sposobni i prokuani Albin postaje opatom i samostanskom zajednicom upravlja 25 godina. Sa 60 godina izabiru ga za biskupa u mjestu Angers (zapadna Francuska). Iskazao se velikom aktivnou. To je vrijeme u kojem se proimlju starosjedioci Rimskog Carstva, koje je nestajalo, i novodoli, tek pokrteni i polupoganski Franci. Biskup Albin u to nepoueno mnotvo nastoji utisnuti evaneoske vrednote. Sudionik je na vanim sinodama u Orleansu 538., 541. i 549. U razgranati rad ukljuuje i kolovane redovnike. Umro je 1. oujka 554. Ikonografi ga prikazuju u biskupskom ornatu, najee kako slijepcu vraa vid. Uz svetog Albina u kalendaru je obino ime Zoran (Zorka). Radi se zapravo o pjesnikome prijevodu imena Albin: primjerice albente caelo znai kad je zora pucala; kad je svitalo. Isto znaenje ima ime Aurora. U pukim je kalendarima 16. prosinca sveta Albina, djevica i muenica. Predaja govori da je podnijela muenitvo u Cezareji (Palestina) za vrijeme rimskog cara Decija. Kalendar donosi 22. lipnja

svetog Albana (Albina), koji se asti kao prvi engleski muenik. Legenda pripovijeda da je prihvatio smrt maem mjesto sveenika koji ga je priveo kranstvu. U 10. stoljeu donesene su u Kln relikvije nekoga nepoznatoga rimskog muenika. Za spomendan mu je odreen isti datum, 22, lipnja, pa je u tijeku vremena pomijean s Albanom Engleskim pod malo izmijenjenim imenom: Albin. Aleksandar je u latinskom Alexander, izvorno grki Alxandros. Ime je stvoreno od glagola alxo - branim i imenice anr (u genitivu andrs) - ovjek, junak. U mnogim jezicima ime ima brojne inaice. U nas Aco, Alo, Aleks, Aleksa, Alja, Lalo, Lale, Leko, Leo, Sajo, Sandin, aa i Aljoa (prema ruskom), andor (prema maarskom); inaice su enskog roda: Acka, Alka, Alja, Anda, Ata, Caca, Lekica, Sanda, Sandra, Sanjica, Seka, ana, Staa i druge. Hrvatske su prevedenice Branimir i Branimira i njihove izvedenice. Slovenci e rei Ale; u Bugara je Aleko; u Talijana Alessandro; u Nijemaca Alexander, Alex, Lex, Sander, Xander; u Maara Sandor... Aleksandar je ime mnogih papa, vladara, vojskovoa i znamenitih ljudi. Leksikon nabraja vie od dvadeset svetaca toga imena, ali su u nas malo poznati. Dana 3. svibnja spomendan je svetog Aleksandra, koji je s nekoliko sudrugova u Rimu, za cara Hadrijana, oko godine 130. podnio muenitvo za vjeru. Istog dana, 3. svibnja, sveti je Aleksandar, papa, peti nasljednik apostola Petra, godine 107.-116. Jedan od svetaca ovog imena je Aleksandar, vojnik poznate Tebanske legije (mjesto Tebe u gornjem je Egiptu u negdanjoj istoimenoj rimskoj provinciji). Legija koja je imala vie stotina vojnika, veinom krana, pozvana je iz Afrike, preko Alpa, u Galiju, da u krvi ugui neku pobunu. Kranski su vojnici odbili sudjelovati u javnome rtvovanju idolima prije pokolja i u bespotednu ubijanju nevinih ljudi. Za kaznu legija je bila dvaput decimirana (desetkovana). Kad ih ni to nije uspjelo privoljeti da ubijaju nevine, svi budu pobijeni. Mnogi muenici te legije slave se poimence u razliite nadnevke. Ovaj Aleksandar ima spomendan 26. kolovoza. Najee u kalendaru nalazimo svetog Aleksandra, patrijarha u Aleksandriji (Egipat). Bio je sudionik poznata crkvenog sabora u Niceiji godine 325. Umro je 328. Spomendan mu je 26. veljae. Uz njega redovito stoji ime (prijevod) Branimir. - Spomenimo i sveticu Aleksandru iz Egipta. Spomendan joj je 2. listopada. Prema legendi, ivjela je u 4. stoljeu kao pustinjakinja, a onda i kao "rekluza" ("zazidana"). Naime, da bi se oslobodila i uklonila nekome nasrtljivom napasniku, dala se zazidati u isklesanu kamenu grobnicu. Tu je provodila vrijeme u molitvi i razmiljanju, a kroz prozori su joj dobroinitelji donosili hranu. Neobino i za legendu! No legenda upravo pamtljivom neobinou eli naglasiti vrednote neporona ivota. Alfonz. Podrijetlo imena je u starovisokonjemakim rijeima al (alles) - sve, a jo vjerojatnije adal (edel) - plemenit, otmjen i funs - spreman, revan; dakle, u prvotnom obliku: Adalfuns. Vrlo je proireno u panjolskoj, a preko Francuske se vratilo u Njemaku i druga eurospska podruja. panjolski je oblik Alfonso i Alonzo, talijanski Alfonso, francuski Alphonse i u modernoj enskoj izvedenci Alphonsine. U nas su izvedeni oblici u mukom rodu Alfo, Alo, Alko, Aco; u enskom rodu Alfonza, Alfonzina, Alfa, Alfica, Ala, Alka i druga. Najpoznatiji svetac ovog imena je sveti Alfonz Liguorski (potpunije, talijanski: Alfons Maria d' Liguori). Roen je 27. rujna 1696. u mjestu Marianella (predgrae Napulja) kao prvoroenac u plemikoj obitelji. Godine 1713. postaje u Napulju doktor obaju prava i vrlo traeni odvjetnik. Izgubivi godine 1723. jednu vanu parnicu okree se duhovnom staleu te godine 1726. postaje sveenikom. Ubrzo postaje uspjeni puki misionar najsiromanijih vjernikih slojeva te se posebno brine za formiranje laika

kao suradnika u apostolskom radu i za obnovu sveenika. Godine 1731. osniva redovniku drubu Redemptorista, pukih misionara. Plodni je pisac asketskih, moralnih, pastoralnih i dogmatskih djela. U svojim, napose pastoralnim djelima, uvelike je naglaavao Boje milosre spram ovjeka. Od godine 1762. do 1775. bio je biskup u mjestu Sant' Agata de' Goti, sjeverno od Napulja. Povukao se zatim u redemptoristiki samostan Pagani kod Napulja; tu je 1. kolovoza 1787. umro i pokopan. Svetim je proglaen (kanonizirali) godine 1839., a crkvenim nauiteljem 1871. Spomendan mu je 1. kolovoza. - Jo je jedan svetac istog imena u kalendaru 31. listopada: Alfonz Rodriguez, panjolac, isusovac (1787. - 1617.). Roen je u mjestu Segovia, nedaleko Madrida. Bio je trgovac, a nakon smrti supruge i djece, stupa u isusovaki red i cijeli ivot kao brat-laik - u mjestu Palma na otoku Mallorca obavlja razliite kune poslove. Ozbiljnou ivota, obdaren mistinim vienjima, vrlo je pozitivno djelovao na tamonje mlade isusovake novake. Alma je latinsko ime u nas preuzeto preko panjolske, a znai ona koja hrani, koja nosi plodove, koja dijeli blagoslov. Naime, latinski pridjev alma znai rodna, plodna, hraniteljica, dobrohotna, mila, njena. U rimskoj mitologiji ta se oznaka pridijevala bogu Suncu (izvoru ivota), Veneri (boici plodnosti), Cereri (boici zemljoradnje), muzama i drugima. U srednjem vijeku ista se oznaka pridaje sveuilitima (Alma mater = "majka hraniteljica"). eli se izrei da sveuilite prua duhovnu hranu. Izraz se nalazi i u liturgijskim himnima, u asoslovu, primijenjen na Boga Stvoritelja: "Telluris alme Conditor" i na Bogorodicu Mariju: "Ave maris stella, Dei Mater alma..." Pridodajmo da rije alma na turskom znai jabuka. Po nekim ime Alma dolazi od Amalija (Amalberga), u hrvatskome prijevodu Ljubica (usp. Violeta, Jolanda). U tom sluaju, svaka Alma ima imendan kad i Violeta, Jolanda. Alojzije. Jedni izvor ovog imena nalaze u starovisokonjemakoj rijei alwisi - koji sve zna, pametan (al - sve, wisi - znati, pametan). Drugi to poriu i korijen imena nalaze u podrijetlu svetog Alojzija. Naime, Alojzi-jevo je krsno ime bilo Ludovico, odmila (hipokoristik) Alliugi ili Luigi. To je zatim latinizirano i nastaje Aloysius (Aloisius). Tree je miljenje da je Alojzije isto ime kao i njemako Ludwig, sloeno od starovisokonjemakih rijei hiut - slavan i wig - boj, bitka. Od hrvatskih inaica navodimo neke: Lojza, Lojzo, Lojzek. Lojzika, Alojzijana, Alojzina, Lojzica, Lojzika, Zika, Zinka, Zina, Ina, Inica. Treba uoiti da se hrvatsko ime Vjekoslav(a) smatra (priblinim) prijevodom imena Alojzije(a) pa su u kalendaru 21. lipnja zajedno, istog im je dana imendan. Prevoditelji su, naime, smatrali da latinski Aloisius dolazi od biljke aloje. Ta biljka vrlo rijetko cvjeta, prema pukom vjerovanju, svakih stotinu godina, "svakog vijeka", pa je tom pojednostavljenom etimologijom Alojzije postao i ostao Vjekoslav; u izvedenicama Slavko, Slavo, Slavek, Vjeko, Vjekica, Lacika; Slavica, Slava, Vjeka, Laca, Vjekica... Sveti Alojzije roen je 9. oujka 1568. u talijanskom mjestu Castiglione, kod Mantove, kao prvi sin grofovske obitelji Gonzaga. Otac mu je slubovao na dvoru panjolskoga kralja Filipa II. Tu je upoznao i svoju enu, groficu, koja je svojom ozbiljnou i pobonou najvie utjecala na sina. Kao mladi Alojzije je bio pa na dvoru u Firenci, gdje je njegov otac bio neko vrijeme u slubi kod nadvojvode Francesca de Medicija. Premda je ivio na velikakome dvoru, upravo je tu najvie produbio i utvrdio svoj duhovni ivot. Svu je mladost ivio u velikoj istoi i pokori. Dunosti je obavljao vrlo savjesno. Odluio se u korist brata Rudolfa odrei svojih plemikih prava te stupiti k redovnicima isusovcima. Otac se tome dugo i estoko protivio, ali bez uspjeha. Godine 1585. Alojzije stupa u Rimu u Drubu Isusovu. Umro je nakon

10

est godina, 21. lipnja 1591. U to je vrijeme u Italiji harala kuga. Alojzije je po ulicama skupljao bolesnike, donosio ih u bolnice i dvorio. Tako je i sam postao rtva tada neizljeive bolesti. Godine 1727. papa Benedikt XIII. Alojzija proglaava svetim. Na slikama je redovito prikazan u crnome isusovakom talaru, s kriem u ruci i s ljiljanom (simbolom djevianske istoe), knjigom, biem te kneevskom krunom odloenom na stolu. Njegovi su kipovi i slike esti u isusovakim crkvama, kolama i zavodima. Zatitnik je studentske mladei. Zazivaju ga i kao zatitnika od onih i kunih bolesti. Nekada se na Alojzijevo u upama odravala sveanost prve priesti. Amalija je kratica od dvolanoga germanskog imena Amalberga. Sastavnica amal-, kau, dolazi od imena istonogotskog kraljevskog roda Amali te je vjerojatno izvedenica od korijena am, u znaenju vrijedan, marljiv, radin; nastavak -berg znai to i njemaki Burg (kula, zatita) pa bi Amalija znaila zatitnica amalskog roda ili, po nekima, zatitnica rada. Hrvatske izvedenice imena Amalija su: Ama, Amalka, Lila, Lili, Lilika, Mala, Mala, Malica. esto i u prijevodu: Ljubica. Svetica Amalija ima spomendan 10. srpnja. ivjela je u 7. stoljeu. Malo je o njoj podataka. Vjerojatno je bila redovnica u mjestu Maubeuge, u Francuskoj, uz belgijsku granicu. Usporedi: Violeta, Jolanda. Ambrozije. Grki je korijen imena u rijei ambrsios, a znai besmrtan, boji, boanski, svet; ambrosia je jelo bogova. Isto znaenje ima i latinska rije ambrosius. Ime dolazi i kao kratica: Ambroz, Ambro, Ambroza i u inaicama: Ambrozij, Ambro, Ambrozija, Ama, Amka, Ambra, Boska. Meu svetima u kalendaru zacijelo je najpoznatiji Ambrozije biskup i crkveni nauitelj. Spomendan mu je 7. prosinca. Roen je godine 339. u Trieru kao sin visokoga dravnog inovnika (prefekta) Galije. Dobio je najviu izobrazbu. Nakon oeve smrti nastavio je politiku karijeru u Rimu. Imenovan je konzulom u Milanu. Tu se dogodilo neto neobino. Posredujui nakon smrti tamonjega biskupa u svai dviju strana oko novog biskupa, bude upravo on glasom puka izabran za biskupa, premda je bio jo katekumen (pripravnik za krtenje)! Nekoliko dana nakon imenovanja za biskupa primio je krtenje, a 7. prosinca 374. posveen je za biskupa. Bio je karizmatiki propovjednik i svojim je govorima tisue priveo u Crkvu. Meu njima i svetog Augustina. Bio je pjesnik, skladatelj i pisac brojnih knjiga. "Ambrozijansko pjevanje" ostalo je do danas znaajka liturgije Milanske crkve. On je prvi za Euharistiju upotrijebio danas toliko poznati izraz "misa". Mnogima je bio duhovni voa i savjetnik triju careva. Posebice se brinuo za siromane slojeve stanovnitva. Svojom raznolikom djelatnou uvelike je utjecao na crkveni, politiki i kulturni ivot 4. stoljea i uope srednjega vijeka. Jedinstvena je osoba svojega vremena. Umro je 4. travnja 397. i pokopan u velianstvenoj milanskoj bazilici koju je bio utemeljio. Ona se i danas zove "Ambrozijeva bazilika". Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena, vrlo rairenih u svijetu. U izvornome hebrejskom pa zatim u grkom jeziku glasi Hannh i znai milost, ljupkost; dapae, kako je to kod svetopismaskih imena, u jednu je rije saeta reenica: Jahve (Bog) se smilovao. Inaica ovog imena u nas ima mnogo: Anica, Ankica, Anica, Anika, Anua; zatim Naka, Anera, Nera, Nea, Nua, Neska, Aka, katkad i Hana, u sloenicama Anamarija, Analiza, a u Hrvatskom zagorju jo i Jana, Janica. U Engleza Anne, Anny, Nancy; u Francuza Anne, Annette, Nanette; u veda Annika; u Rusa Anja i Anuka.

11

Sveta je Ana majka Marijina i, prema tome, baka Isusova. To donose neki apokrifi (drevni spisi biblijskog sadraja koji nisu u sklopu Svetoga pisma). Po kalendaru slavi se 26. srpnja, zajedno s muem Joakimom. Spomenuti apokrifi navode da nisu imali djece, to je u izraelskom narodu bila sramota. Svaka je Izraelka dapae ivjela u nadi da e ba ona roditi Mesiju. Joakim i Ana usrdno su molili i u hramu prinosili rtve da ih Bog obdari porodom. Bez uspjeha! Naposljetku su se zavjetovali da e, ako ih Bog uslii i dobiju sina, dijete sasvim posvetiti Bogu, na slubu u hramu. Tek pod stare dane rodilo im se dijete, djevojica Marija. Ve poslije tri godine, predali su je, kako su se zavjetovali, na odgoj i slubu u hramu. U pukoj pobonosti je Ana simbol materinstva. Apokrifi i legende spominju je ve od 2. stoljea. Za njezino tovanje postoje dokumenti iz 6. stoljea. Godine 550. u Carigradu su joj posvetili crkvu, a od 1548. njezin spomendan (26. srpnja) obvezan je za cijelu Crkvu. Osobito joj se utjeu ene prije poroaja i nerotkinje. Preporuuju joj se i mladenci za sretan brak, napose je tuju majke i udovice, radnice i kuanice. U pukoj pobonosti utorak je dan svete Ane pa su, vie nekad nego danas, s tim danom bile povezane neke pobonosti ("devet utoraka") ovoj svetici. U nekim europskim krajevima Anu kao zatitnicu tuju zlatari, krojai, rezbari, mlinari, tkalci. U dananje je vrijeme sve to i manje poznato i manje u praksi nego u stoljeima bujna tovanja svetaca. Tada je svaka drutvena organizacija, obrtniki ceh ili ustanova sebi odabirala pogodnoga sveca i to vrlo sveano i slikovito proslavljala, osobito na njegov kalendarski spomendan. Sveta je Ana i danas posebna zatitnica francuske pokrajine Bretagne. U nas su joj posveene brojne crkve i kapele. - Kranska umjetnost prikazuje Anu kao stariju enu u crvenoj haljini, ogrnutu zelenim platem s pokrivalom na glavi, s knjigom u ruci. Vrlo je est motiv Ana s Marijom u krilu, u naruju ili do nogu, kako svojoj keri tumai Sveto pismo. Anin je lik est i u ciklusima slika iz Marijina ivota. Anastazija dolazi iz grkog jezika: rije anstazis znai uskrsnue, uskrsnue od mrtvih ili dapae roen na Uskrs. U nas je ime u temeljnom obliku rjee, ali se pojavljuje u mnogim izvedenicama: Asja, Asta, Naca, Naa, Naja, Naka, Nana, Nasta, Stana, Stasa, Staa, Stoija, Stajka, Taka, Zija. U mukom rodu kao aa, Staa, Stao, Stako, Naco, Nacika... Sveta je Anastazija srijemska muenica u Sirmiju, u vrijeme cara Dioklecijana. Dan smrti joj je 25. prosinca 304. Tu je tovana i pokopana u vlastitoj bazilici. U 5. stoljeu njezine su relikvije prenesene u Carigrad, u crkvu Svetog uskrsnua (grki: Anastasis); ta je crkva preimenovana u crkvu svete Anastazije. Poetkom 9. stoljea (oko 804.) Anastazijine relikvije dobio je - od bizantskog cara Nicefora I. - u znak izmirenja Bizanta sa Zadrom, zadarski biskup sveti Donat. Pohranjene su u crkvi svetog Petra i otada (i danas) ta zadarska crkva (katedrala-bazilika) nosi ime svete Anastazije (Stoije). Kult svete Anastazije dospio je rano i u Rim. I tamo je crkva ispod Palatina dobila Anastazijino ime, a papa bi u njoj svakog Boia (na Anastazijin smrtni dan), u zoru, sluio svoju drugu boinu misu. Taj se obiaj proirio svijetom pa se sveta Anastazija sve do 1969. posvuda spominjala u boinoj misi zornici, a u kalendaru je bila 25. prosinca. Nakon reforme svetakog kalendara, od godine 1970., svetiin je spomendan premjeten na 15. sijenja, premda je neki kalendari jo uvijek donose na Boi, a drugi (pogreno) i na Boi i 15. sijenja. Anastazija je jedina od brojnih srijemskih muenika i muenica iz prvih kranskih stoljea ula u kalendar ope Crkve, u Rimski misni kanon i u stare Litanije svih svetih, to je znak osobita tovanja. Godine 1976. dio njezina praha (relikvija) posebnom je sveanou vraen iz Zadra u Srijemsku Mitrovicu, u tamonju upnu crkvu svetog Dimitrija akona i

12

muenika, koja je i konkatedrala akovake i Srijemske biskupije. U ikonografiji Anastazija se prikazuje na upaljenoj lomai ili s vazom (posudom) u kojoj nosi pomast za balzamiranje tijela muenika. Andrija u latinskom i u grkom ima isti oblik: Andreas. Izvor mu je grki pridjev andreios i znai muevan, hrabar. Brojne su izvedenice; muke: Andro, Andrea, Andre, Andras, Andrej, Andrijan, Andrijano, Andrino, Andra, Dao, Dasko; enske: Andreja, Andrejka, Andrela, Andreta, Anda, Andrica, Andrina, Deja, Drena, Drenka, Andrijana. U praksi su prihvaeni i "prijevodi" imena Andrija: Hrvoje, Hrvoslav, Hrvoslava. Meu svecima je najasniji Andrija apostol, muenik. Spomendan mu je 30. studenoga. Rodom je iz Betsaide u Galileji. Bio je brat imuna, kojega je Isus postavio apostolskim prvakom i promijenio mu ime u Petar. Braa su ivjela u Kafarnaumu na Genezaretskom jezeru kao ribari. Andrija je prvotno bio uenik Ivana Krstitelja, pa prvopozvani Isusov apostol. Dapae, on je Petra doveo Isusu. Po predaji, Andrija je propovijedao evanelje juno od Crnoga mora (u Skitiji, danas Rusiji), a prema nekim naznakama ak u Kurdistanu i u Georgiji (Gruziji), u donjem podunavlju (Trakija, danas Bugarska) te u Grkoj. Pod starost se kao biskup ustalio u Patrasu (Grka) i tu je, najvjerojatnije 60. ili 62. godine, 30. studenoga, za vrijeme cara Nerona, podnio muenitvo. Bievan je i raspet na kosome kriu (takozvani "Andrijin kri"). Njegove su kosti godine 356. prenesene u Carigrad, a 1208. u Amalfi (juno od Napulja); glava je 1462. donesena u Rim. Papa Pavao VI. vratio je ovu dragocjenu relikviju 1964. u Patras. Ikonografi apostola Andriju redovito prikazuju s karakteristinim kriem nalik na slova X, to je istodobno, prema grkom pismu, kratica za Krist. Andrija je patron Rusije, Ahaje (u Grkoj), panjolske i kotske. Zatitnik je vie europskih gradova (Napulj, Ravena, Bordeaux); u pukoj pobonosti zatitnik je ribara, trgovaca ribom, rudara, uara i mesara. Preporuuju mu se bolesni od uloga, grla, greva i crvenog vjetra (tzv. "Andrijine bolesti"). Budui da se Andrijin spomendan slavi neposredno prije poetka nove crkvene godine (Doaa), uz taj su dan po Europi povezani razliiti obiaji; primjerka "poloaj", koji je inae u hrvatskim krajevima najee uz Badnjak; obiaji u vezi s promjenom godine i u vezi sa enidbom i udajom. Nekada su posljednja vjenanja u godini bila oko Andrijeva, jer se u vrijeme Doaa nisu doputale sveane svadbe. Stoga Andriju ponegdje aste napose djevojke kao pomonika za dobru udaju. - U kalendaru ima jo nekoliko svetaca istog imena. Anelka je nainjeno od latinskog i grkog oblika angelus, ngelos u znaenju glasnik, poslanik, Boji poslanik. (O anelima, duhovnim biima vidi i usporedi kod: Mihael.) Od osnovne rijei nastalo je vie imenskih oblika, enskih i mukih: Anelka, Anela, Angela, Ana, Anica, eka, ela, elka, Anelina...; Anelko, Anel, Andelino, Angel... Mnogi svoj imendan veu uz 2. listopada, kad se kalendarski i liturgijski slave Aneli uvari. Drugi slave imendan na odgovarajue svetake spomendane. Tako je 4. sijenja sveta Anela Folinjska. Roena 1249. u mjestu Foligno (srednja Italija). Ljepota i bogatstvo omoguile su joj bezbrian i raskoan ivot. Mlada se udala, rodila vie djece, i nastavila lagodnim ivotom. Unato tomu zapisuje: "Nezadovoljna sama sobom poela sam razmiljati o svojem ivotu." Ova njezina reenica pokazuje da joj se pomalo otvarao put obraenja: "ovjek mora prije svega znati da Bog kadto dolazi u duu kad ga se i ne zaziva i jedva eli". U 40. godini stubokom se

13

mijenja. ivi pokorniki, postaje mistiarka. Osniva novu redovniku zajednicu. Umrla je 4. sijenja 1309. Na slikama se prikazuje s avlom na lancu. Sveta Angela Merici (Merii) u kalendaru se nalazi 27. sijenja. Osnivateljica je urulinki, najpoznatije redovnike drube za odgoj mladei. Druba dugo djeluje i u Hrvatskoj (Varadin, Zagreb, Slavonski Brod...). Angela se rodila i djelovala u Italiji (1474.-1540.). - U kalendaru je i sveti Anelko, muenik, 5. svibnja. Kao misionar je djelovao donjoj Italiji. Umro je muenikom smru na Siciliji godine 1220. Ime Anelko nai emo u kalendaru 7. studenoga, uz svetoga Engelberta. Ime Engelbert dolazi od starovisokonjemake rijei angul - ugao, uvala; otuda ime germanskog plemena Angli, koje je prvotno boravilo u morskoj uvali u pokrajini Schleswig i rijei beracht - sjajan, slavan: slavan kao Angli. Nakon kristijanizacije Germana Angil-bert postao je Engel-bert (njemaki Engel - aneo). Sveti Engelbert (1185.-1225.) bio je grofovski sin i nadbiskup u Klnu. U vrijeme burnih politikih dogaaja, sporova i borbi od nasilja i samovolje plemstva titio je siromane, nemone i ugroene. Time se zamjerio i vlastitoj rodbini pa su ga muki ubili. Antun je vrlo esto i poznato ime, ali mu etimoloki korijeni nisu jasni. Tumai kau da je izvedenica od rimskog plemena Antonius, no time nije mnogo protumaeno. Kau, korijen je imena vjerojatno jo stariji, dolazi od etrurske rijei antenium, kojoj je znaenje nepoznato! U nas od imena Antun ima mnogo izvedenih oblika; mukih: Anton, Anto, Ante, Antia, Antonio (prema talijanskom), Antal (prema maarskom), Ton, Tona, Tono, Toni, Tona, Toni, Tonek, Tuca, Tuna, Tuno, Tunica, Tunja... i enskih: Antica, Tica, Nija, Tonica, Tonica, Antonijeta, Jetica, Netika, Antonika... Francuski je Antoine, talijanski Antonio, engleski Anthony. Meu svecima vie je Antuna; dvojica su najtovanija: "zimski" Antun pustinjak i opat, 17. sijenja, i "ljetni" Antun Padovanski, redovnik i sveenik, 13. lipnja. Zimski Antun ima uz ime staleke oznake: pustinjak i opat. Pustinjak ili monah govori da je ivio u osami, u razmiljanju, molitvi, skromnosti i pokornikim ivotom, daleko od svjetovne buke i strke. A naziv opat oznauje poglavara skupine monaha (pustinjaka) koji su ivjeli svaki za sebe, a sastajali se povremeno na zajedniku molitvu i bogosluje. Antun opat roen je u Egiptu, u 4. stoljeu, od bogatih roditelja. Kad mu je bilo osamnaest godina, izgubio je roditelje. Odgojen kranki osjeao je u sebi poziv da to savrenije ostvari Evanelje. I kau njegovi ivotopisci: Kad je jednom prilikom sluao u crkvi Isusovu rije: "Hoe li biti savren, idi prodaj to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu!" shvatio je to kao reeno upravo njemu. Od velikoga naslijeenog imetka dio ostavlja mlaoj sestri, a ostatak dijeli siromasima. Zatim se pridrui skupini monaha u pustinji. Dvadeset je godina ivio u nekoj ruevini nedaleko od Nila, sam, uz vrlo skromnu hranu. Vrijeme je posvetio prouavanju Svetog pisma, esto zadubljen u molitvu i meditaciju, trsei se da ukroti svoje tjelesne strasti i ivi samo za Boga. Velikom borbom svladavao je najrazliitije napasti koje su ga spopadale i koje je on nazivao "demonima". Tim intenzivnim ivotom u samoi stekao je veliku duhovnu snagu i mudrost. Prouo se pa su mu odasvud dolazili po savjet, mnogi sa eljom da ive pod njegovim vodstvom. Doivio je veliku starost: 105 godina. Njegov ivotopisac Atanazije biljei: "Sve do smrti Antun je bio bistra oka, zdravih zubi i uspravna hoda. Njegovo je tijelo bilo ivahnije i ljepe nego u onih koji se za nj mekoputno brinu." Ovaj se Antun smatra ocem monatva od kojega su se kroz povijest razvili razliiti redovi, drube zajednikog, Bogu posveenog ivota, sve do danas. Primjerice: benediktinci, kartuzijanci, franjevci, dominikanci... Slikari Antuna Pustinjaka prikazuju u tamnome monakom habitu (plastu) s kukuljicom na glavi. Na lijevom ramenu nosi

14

modro slovo T, a u ruci staraki tap, takoer u obliku slova T i zvonce. Slovo T poetno je slovo grke rijei "Thes" - Bog. Znaenje se zvonca razliito tumai, no preteno je miljenje da se time oznaava sveeva sposobnost istjerivanja demona (napasti). esto je uz sveca naslikana i povea (ukroena) svinja, koja predouje demone poude i prodrljivosti i njegove pobjede nad grijehom. U kalendarima se uz Antunov spomendan kadto nalazi ime Zvonko. ee uz svetog Antuna 17. sijenja, rjee uz Antuna koji se slavi 13. lipnja. Razlog je, ini se, upravo puka asocijacija na sveevo zvonce. Iz naoko neobjanjivih razloga Zvonko stoji i u kalendaru 12. veljae. Razlog e biti u tome to je to spomendan malo poznate svetice Eulalije. Ime joj je nainjeno od dviju grkih rijei eu - dobro, razgovijetno, zvonko, i Ialein govoriti. Loginije bi bilo da na tome mjestu stoji enki rod: Zvonka, Zvonimira. Jo je poznatiji i po cijelome svijetu tovaniji sveti Antun Padovanski (1195.-1231.). U rodnome gradu Lisabonu pohaao je katedralnu kolu i tu stupio u samostan augustinaca. Preavi u Coimbru, pristupio je godine 1220. franjevcima. Kao vrstan propovjednik i poznavatelj Svetog pisma najvie djeluje u Italiji. Umro je u Padovi 13. lipnja 1231. u 37. godini ivota. To je i datum kada se po kalendaru slavi njegov spomendan. - Druge godine nakon smrti, 1232. progaen je svetim. Papa Pio XII. uzdigao ga je 1946. na ast nauitelja Crkve. Sveti je Antun Padovanski medu najomiljenijim pukim svecima na svijetu. tuju ga i mnogi nekatolici pa i nekrani. Pomonik je u svakoj nevolji i potrebi. Njemu se posebno utjeu oni koji trae izgubljene stvari. Kao patrona aste ga zaljubljeni, supruzi, ene, putnici, rudari. U njegovu svetitu u Padovi uvaju se i aste njegove relikvije. U likovnoj se umjetnosti prikazuje na vrlo razliite naine, sam ili u prizorima iz njegova ivota. Pojedinano najee u franjevakom habitu, s Djetetom Isusom u naruju, te knjigom ili ljiljanom u ruci. U kalendaru je jo nekoliko svetaca imenom Antun. Primjerice Antun Maria Claret (1842.-1915.), panjolac, redovnik i utemeljitelj redovnike drube koje se lanovi skraeno zovu klaretinci. Spomendan mu je 24. listopada. I ime Antonin istog je korijena; u kalendaru je sveti Antonin 2. svibnja. Bio je dominikanac i biskup; umro 1459. u mjestu Montughi kod Firence. Anzelmo. Etimoloke su mu sastavnice germanska rije ans (Bog) i starovisokonjemaka heim (kaciga, branitelj), pa je smisao od Boga zatien. Susreu se oblici Anzelm, Zelmo, Ano; u enskom rodu Anzelma, Zelma, Elma, Aja, Ajka... U kalendaru je 21. travnja sveti Anzelmo. Roen je 1033./34. u Italiji, mjestu Aosta (Piemont). Bio je benediktinski opat u Francuskoj (Bec, Normandija), a od 1093. nadbiskup u Engleskoj, u Canterburyju. Tu je, branei crkvena prava, doao u sukob s kraljem Vilimom II. i morao je u prognanstvo. Nakon Vilimove nagle smrti na prijestolje dolazi kralj Henrik I, koji Anselma vraa u Englesku. Osim za crkvena prava u kultu i u liturgiji, Anselmo se posebice trudio reformirati kler. Piui mnoga djela, na nove temelje postavlja tradicionalnu teologiju pa je nazvan ocem skolastike. Anzelmo je umro 21. travnja 1109. u Canterburyju. Papa Klement XI. podjeljuje mu 1720. asni naslov crkvenog nauitelja. Apolonija je enski oblik od imena Apolonije, prema latinskom Apollonius, odnosno grkom Apolonios u znaenju apolonov, posveen Apolonu. U grkoj je mitologiji Apolon sin Zeusa i Lete, boanstvo, zatitnik pjesnitva, glazbe i prave mjere; zatim mitski bog svjetlosti i sunca, lovaca, pastira i putnika. - Izvedenice su od osnovnog imena Apa, Apica, Lona, Pola, Polona, Polka, a u prijevodu Sunica, Zora, Zorislava.

15

Sveta je Apolonija ivjela u 3. stoljeu u Aleksandriji. U kranskoj je zajednici vjerojatno obnaala slubu akonise. Tu je u vrijeme progonstva s drugim kranima bila najprije zlostavljana, a potom su joj izbili zube (prema kasnijoj legendi vadili su ih klijetima). Skupinu su poveli izvan mjesta i ondje naloili lomau. Prijetili su da e ih ive spaliti ne budu li pred njima ponavljali rune i bogohulne rijei. Apolonija se istrgla iz njihovih ruku i sama skoila u vatru: mjesto da zataji vjeru izabrala je smrt. U pukoj pobonosti tuju je kao pomonicu kod zubobolje. U ikonografiji je prikazuju s klijetima na kojima su zubi, s dlijetom, maljem i klijetima; s palmom i goruom lomaom. Spomendan joj je 9. veljae. U kalendaru je 18. travnja i sveti Apolonije, muenik iz 2. stoljea. Bio je ugledni Rimljanin koji je branio kransku vjeru pred senatom i za to bio osuen na smrt. Kadto ga u kalendaru nalazimo 10. travnja. Ariel je biblijsko ime s karakteristinim zavrnim slogom -el (Bog). Prvi slog ari- znai lav, dakle Lav Boji. Ime je simbolini naziv za grad Jeruzalem, a upotrebljava ga prorok Izaija: "Teko Arielu! Arielu, gradu to ga opkoli David" (Iz 29,1). Ima i inaice: Ara, Arka, Arica. Meu svecima u kalendaru nema takvog imena pa se za imendan moe odabrati dan po volji. Arnold dolazi k nama s njemakog podruja. Tvore ga starovisokonjemaka rije arn (orao) i walt (vladati, gospodariti). U praksi su i drugi oblici: Arno, Arnoldo, Arni; odnosno enski Arnolda, Arna, Nolda. U kalendaru je sveti Arnold 18. srpnja. Nema o njemu pouzdanih biografskih podataka, osim tradicionalnog tovanja. Prema legendi, bio je svira na citri i doao je iz Grke (Bizanta) na dvor cara Karla Velikoga. Od njega je dobio posjed, nedaleko od Klna. Relikvije mu poivaju u njemu posveenoj kapeli u Drenu, kod Klna. Prikazuje se s citrom (harfom), a patron je glazbenika, orguljaa i graditelja harfi. Istog je datuma u kalendaru jo jedan Arnold (njemaki Arnulf, francuski Arnoul, talijanski i panjolski Arnold), koji je bio dravnik, biskup u Metzu i redovnik poetkom 7. stoljea. Plemikog je roda i predak Karla Velikoga. Njegov je ivotni put neobian. Bio je uspjeni dravnik, oenjen i imao je dva sina. Kad mu je ena otila u samostan, Arnold postaje sveenikom, a 614. biskupom u Metzu. Godine 629. odrekao se biskupske slube, podijelio sve svoje imanje i kao pustinjak otiao u Remiremont (u planinskim Vogezima) i ondje do smrti 18. srpnja 640. dvorio gubavce. Astrid. Ime je, tvrde tumai, izvorno vedsko ili norveko, sastavljeno od rijei as (Bog) i frith (lijep), odnosno trud, drut (ljubljena, draga). Inaice su Asta, Astra, Rida. Astra ima i drugi izvor: grku rije aster - zvijezda. U kalendaru nema sveca toga imena. Asunta. Latinska rije assumpta (talijanski assunta) znai uznesena. Ime i imendan su vezani za blagdan koji nosi latinski naslov "Beata Virgo Maria Assumpta" ("Blaena Djevica Marija Uznesena"), uobiajenije: Velika Gospa; u kalendaru 15. kolovoza. Izvedenice su Asa, Aska, Aka. To je jedno od mnogih imena vezanih za pojedine marijanske blagdane, poput Dolores, Mercedes, Karmela i dr. Augustin dolazi od latinskog imena Augustus, to je esto ime rimskih careva, a znai uzvien, velianstven. U nas su oblici: Augut, Ago, Gusta, Guta, Jago, Tin, Tika..., a u enskom rodu Augustina, Aja, Aka, Gustika, Tika, Tinka, Tina i drugi.

16

Augustin je roen 13. studenoga 354. u afrikom mjestu Tagasta u Numidiji (zapadno od Kartage). Od djetinjstva je pokazivao veliku nadarenost pa su roditelji sve uloili u njegovu izobrazbu. U svojoj esnaestoj godini Augustin je prekinuo kolovanje, jer je roditeljima ponestalo novca. Prepustio se pustopanu ivotu i k tome zabasao meu krivovjerce. ivio je kratko vrijeme u nezakonitu braku i dobio sina Adeodata, koji je ubrzo umro. Nastavlja kolovanje i postaje poznati uitelj govornitva u Tagasti, Kartagini i u Rimu. Otuda ga pozivaju u Milano. Posvuda ga je pratila majka, udovica, Monika. U Milanu je tada bio veliki mislilac i sjajni govornik, biskup Ambrozije. Augustin ga je dolazio sluati, najprije iz iste profesionalne radoznalosti. No na njega su sve vie djelovala Ambrozijeva razlaganja. Odrekao se krivovjerja i u svojoj 33. godini upravo od Ambrozija zatraio krtenje. Augustin se vraa u rodnu Afriku. U Hipponu postaje sveenikom, a 396. i biskupom istoga grada. Umro je godine 430. Jedan je od najveih crkvenih pisaca svih vremena, genijalni i najutjecajniji zapadni teolog u Crkvi, "crkveni otac". Pronicljivi i otri dijalektiar, poznavalac ljudi i psiholog. U svojim "Ispovijestima" potanko je opisao vlastiti ivot. Djela mu se i danas objavljuju, komentiraju i itaju. Kao svetac nosi naslov crkvenog nauitelja. Prikazuju ga kao biskupa s knjigom i sa srcem probodenim strijelom u ruci. U kalendaru mu je spomendan 28. kolovoza. Usporedi: Monika. U kalendaru je 27. svibnja sveti Augustin Kenterberijski (Canterbury). Godine 596. alje ga papa Grgur Veliki s 40 monaha u Englesku. Razvio je ondje veliku i uspjenu misionarsku djelatnost. Godine 601. imenovan je nadbiskupom u Canterburyju. Umro je godine 604. i pokopan u canterburyjskoj crkvi sv. Petra i Pavla, jednoj od nekoliko znamenitih koje je sagradio. Crkva u Hrvata, napose zagrebaka nadbiskupija, slavi blaenoga Augustina Kaotia. Roen je oko 1260./65. od poznate trogirske obitelji Kaoti. Ulazi u Dominikanski red, a godine 1286. poglavari ga alju na vii studij bogoslovije u Pariz. Postigavi doktorat, uspjeno se posveuje propovjednikoj slubi. Godine 1301. ulazi u papinsko poslanstvo koje je nekadanji dominikanski general kardinal Nikola Boccasini vodio u Hrvatsku i Ugarsku. Kad je Boccasini 1303. postao papom (uzevi ime Benedikt XI.), iste je godine postavio Augustina na praznu stolicu zagrebake biskupije. Agilni novi biskup obnavlja liturgijski ivot, reorganizira Kaptol i utemeljuje katedralnu kolu; na dvije sinode (1307. i 1314.) sa sveenicima raspravlja o obnovi duhovnog i materijalnog stanja biskupije, skrbi se za siromane, financira gradnju crkava i dobrotvornih ustanova. U vremenu od 1318. do 1322. Kaoti biskupijom upravlja iz Avignona, gdje je naao utoite pred osvetoljubivim kraljem Karlom I. Robertom. Kralj mu nije doputao povratak u Zagreb pa ga papa Ivan XXII. godine 1322. alje u Luceru, u junoj Italiji, gdje je u nepunu godinu dana stekao velike simpatije puka. Na glasu svetosti umro je 3. kolovoza (to mu je i kalendarski spomendan) godine 1323. Papa Klement V. proglasio ga je blaenim 4. travnja 1702. Aurora je ime rimske mitoloke boice svitanja. Izravni hrvatski prijevod je Zora. Od latinskog oblika Aurora nastaju izvedenice Ara, Arka, Ora, Orica, Orka, Rora, Rorka. Uz Zora inaice su Zorica, Zoja, Zorka; u mukom rodu Zoran. Ime Zora(n) pojavljuje se i kao "pjesniki prijevod" imena Albin(a). Nema svetice imena Aurora. Za imendan se najee odabire 1. oujka, sveti Albin (Zoran) ili neki drugi dan po volji. B

17

Baltazar ima korijen u jednom od semitskih jezika, akadskom, koji se govorio u Babiloniji, a pisao se klinovim pismom. Ime glasi bel-ara(ra)-usur; u znaenju Bel titio kralja! (Bel je bilo glavno babilonsko boanstvo), hebrejski Belazar, prema latinskom i grkom pohrvaeno Baltazar. Bilo je to babilonsko ime i proroka Danijela. Prema starozavjetnoj svetopisamskoj knjizi Danijel, Belazar je bio sin Nabukodonozorov i posljednji aramejski kralj Babilonije. Poznat je opis kad je za vrijeme gozbe opazio ruku kako na zidu ispisuje proroanske rijei: mene-tekel-peres, koje je Danijel (Dn 5, 25-28) protumaio kralju. Baltazar je i ime jednoga od triju mudraca (Gapar, Melhior, Baltazar) koji su se poklonili novoroenom Isusu. Predaja ih naziva kraljevima i daje navedena imena. Uobiajeno se zovu "sveta tri kralja", spomendan im je 6. sijenja, premda oni nisu sveci u strogome smislu rijei. Hrvatske su inaice imena: Balto, Bolto, Boltek, Boltina. Barbara. Grka i latinska rije barbara znai tuinka, barbarka, divlja. Inaice su imena mnoge: Barbika, Barba, Bara, Barica... Francuzi imaju Barbe, Babette, Betty; Nijemci Barbara, Barbe, Brbel; veani vele Barbro; esi Barbora, Bara, Barka, a Rusi Varvara, Varja. Barbara je ime svetice roene u 3. stoljeu u Nikomediji (danas Izmit, istono od Istanbula). Biografski su podaci izmijeani s legendom. Bila je djevojka izvanredne ljepote. Bogati i posesivni otac Dioskur, poganin, plaio se da e udajom izgubiti kerku. Dao je za nju podii luksuzno opremljenu i budno uvanu kulu. Barbara je pak doula za novu nauku, kranstvo, i poela se o njoj domiljato informirati. Uredila je da je posjeuje lijenik, zapravo prerueni kranski uitelj. Kau, bio je to glasoviti kranski teolog tadanjice, Origen. I, razumljivo, ubrzo se dala krstiti. Otac, zatrpan svojim gospodarskim poslovima, esto izbiva. Vrativi se jednom kui, opazi da kula njegove kerke ima tri prozora, jedan vie no to je bio sagradio. Barbara, na iji je poticaj ta preinaka uinjena, priznaje da je kranka, a tri su prozora, kae, simbolika Oca, Sina i Duha Svetoga, triju boanskih osoba, kranske istine o trojedinom Bogu. - Oeva se ljubav umah pretvorila u razjarenu mrnju. I kao to je to u legendama, a i u ivotu - slijedi najnevjerojatnije: otac predaje kerku vlastima, koje su i inae revno progonile krane. Dapae, zatrai da je sam smije smaknuti. Poslije okrutnih muka na koje su Barbaru stavile vlasti "po slubenoj dunosti", vlastiti joj otac maem odrubi glavu. Dok se poslije toga nedjela vraao kui, nasta strana grmljavina i smrtno ga pogaa munja. Tako legenda saima Barbarin ivot i muenitvo za vjeru. Kroz mnoga stoljea Barbara je mnogostruka zatitnica. Zaziva se u pogibelji od nesretnog sluaja, od epidemije, od groma i u smrtnome asu. Prije svoje smrti Barbara je molila da svaki kranin koji se sjeti Kristove muke i njezina muenitva bude poteen na posljednjem sudu. Nebo je, kae legenda, potvrdilo da e njezina molitva biti usliana. S tim u vezi Barbara se esto prikazuje s kaleom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije, poputbine umiruima. Uz njezin se lik neizostavno stavlja kula s tri prozora; esto i ma, znak njezina pogubljenja. Zatitnica je tvrava, tornjeva, graditelja, zidara, topnitva i ljevaa topova (esto je prikazana s topom), openito vojnika, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (u vezi s gromom i munjom iz legende). Poznata je i tovana zatitnica rudara, opet prema legendi koja kae, da joj se, kad je bjeala pred oevim bijesom, sama od sebe otvorila kamena stijena. Zato je tuju i buai tunela u stijenama i openito radnici s kamenom. Barbarin kip ili sliku nai emo u mnogim crkvama. I to postaje podlogom vjernikom puku, da se u svakojakim ivotnim okolnostima utekne

18

Bojoj pomoi po zagovoru junakinje Barbare. Kalendarski joj je spomendan 4. prosinca. I danas je iv obiaj da se na Barbarin spomendan otkinu granice trenje (ili ljive, vinje, jabuke, kruke) te u toploj prostoriji polau u vodu, da bi za Boi procvjetale. Tamo gdje se graniica lijepo rascvate, vjeruje se da e sljedee godine biti vjenanje ili da e u kui biti srea i zdravlje. Ponegdje se na svaku granicu privrsti papiri s imenom. ija granica prva procvjeta, sigurno e idue godine biti sretan. Openito: graniica koju se prisili da procvjeta - usred mrtve zime - znak je i jamstvo novog ivota. Na Barbaru se u tanjur ili u plitku posudu sije i redovito zalijeva penica (katkad i ponegdje i druge sjemenke). Ona e takoer do Boia potjerati zelene vlati. Probuena ivotna snaga u zrnju znak je da e se priroda istrgnuti iz zimskih okova smrti. Isti ovi obiaji povezani su i sa spomendanom sv. Lucije (13. prosinca). "Poloaj", obiaj, koji je u hrvatskim krajevima redovito u badnje jutro, u nekim europskim zemljama (Slovenija) upravo je na sv. Barbaru. Tako su u obiaju slikovito izraena ovjekova razmiljanja. Bartolomej. Ime je hebrejsko (aramejsko): Bar Tolomaj znai sin Tolmejev. Rije tolome(a)j znai hrabar, sran. Hrvatski su izvedeni oblici: Bartol (negdje BartuI), Barta, Bartolo, Mejo, Tola. U enskom rodu: Bartolina, Bara, Barica, Barka, Lina, Tola. Slovenski oblik Jernej nastao je povezivanjem rijei sanctus i Bartolomeus (am-bertelemj, am-ernej). Sveti je Bertolomej jedan od Kristovih apostola. Iz Svetoga pisma o njemu znamo malo. Spominje se na dva mjesta, u Markovu Evanelju i u Djelima apostolskim, u popisu apostola. U ranomu srednjem vijeku poistovjeivali su ga s Natanaelom, osobom koju spominje Ivan u svojem Evanelju, ali to miljenje nije sigurno. Predaja o Bartolomeju kae da je poao propovijedati evanelje u Malu Aziju pa sve do Indije. Na povratku, dok je propovijedao u Armeniji, pogani su ga uhvatili i "na perzijski nain" ivom oderali kou, a potom ga raspeli na kri ili mu odrubili glavu. Bilo je to po nalogu kralja Astiaga u gradu Albanopolisu. Stoga je njegova neizostavna oznaka veliki no neobina oblika, orue kojim je bio muen. Prikazuju ga s knjigom ili svitkom (predaja kae da je u Arabiju donio Matejevo Evanelje), sa stijegom, te katkad kao vrlo miiavu figuru, bez koe, a u podnoju s avlom ili baziliskom na lancu. Napose u vrijeme baroka slikari ga prikazuju i s ljudskom koom prebaenom preko ruke. Michelangelo je u svojoj velikoj kompoziciji Posljednjeg suda, u Sikstinsoj kapeli, Bartolomeja stavio do Krista Suca, a meu naborima oderane sveeve koe naslikao svoj autoportret. Bartolomej je patron napose onih koji rade s koom (knjigovea, rukaviara, krojaa, postolara). Relikvije svetog Bartolomeja danas se uvaju u njegovoj crkvi kraj Tibera u Rimu, a dio u Frankfurtu na Maini. Njemu je i u nas posveeno mnogo crkva, osobito filijalnih. U nekim je krajevima obiaj da se na njegov spomendan sabire ljekovito bilje. U poljodjelskim krajevima Bartolovo je rok kad su se plaale kamate i rauni i zahvaljivalo za uspjeno zavrenu etvu. Spomendan mu je 24. kolovoza. Bazilije. Izvorni je oblik imena grki: Basleios, a latinski Basilius. Ime je nastalo od grkog pridjeva basileios, a znai kraljev, kraljevski. Hrvatske su izvedenice Bazil, Bazo; u enskom rodu Bazilija, Bazilijana, Bazilisa, Bazila, Bazilka, Ila, lika, Zila, Zilka, Zilija, Isa, Lisa i druge. U Rusa je Vasilij (enski oblik Vasilisa); u Engleza Basile; u Poljaka Bazyli, Wasyl; u eha i Slovaka Vasil; u Nijemaca Basilius, u Rumuna Vasile, u Madara Bazil. U kalendaru je sveti Bazilije 2. sijenja, jedan je od etiriju velikih nauitelja Istone ckrve, zvan Veliki ili Kapadocijski. Roen je godine

19

330. u Cezareji Kapadocijskoj (Mala Azija). Utemeljitelj je i organizator redovnitva na Istoku i reformator istone liturgije. Plodni pisac, osobito protiv onodobnih hereza (arijanizma). Nadbiskup je u rodnome gradu, umro je godine 379. Prikazuje se u grkoistonome biskupskom ornatu, s golubom (simbolom Duha Svetoga) u rukama, katkad s vukom, pticom i crkvom u ruci. Na Zapadu mu je kult slabo rairen. Beata je latinska rije, znai blaena, sretna. Izvedenice su osnovnog imena Beatica, Ata i u mukom rodu Beato. Imendan je obino vezan uz neki marijanski blagdan, prema openitu nazivu za Isusovu Majku: Blaena (Beata) Djevica Marija. No u kodeksu svetaca postoji sveta Beata djevica i muenica, panjolka, koja je umrla godine 277. u Sensu (kod Pariza), a na njezinu je grobu poslije podignuta crkva. Spomendan joj je 29. lipnja. Postoji i sveti Beato iz Triera, pustinjak. ivio je u 7. stoljeu, a spomendan mu je 28. srpnja. I sveti Beato (latinski: Beatus) prvi je vjerovjesnik u vicarskoj, koji je takoer ivio u 7. stoljeu. U kalendaru je 9. svibnja; obino u prijevodu: Blaenko, Blaenka. Mnogi puki kalendari ne donose ove manje poznate svece. Benedikt. Izvor imena je latinski pridjev benedictus - blagoslovljen. A rije je dvolana: bene (dobro) i dictus (od glagola dicere - govoriti). Izvedbenice su ovog imena mnoge: Beno, Beneta, Benko, Diko, Dito Benedeto (prema talijanskom); u enskom rodu Benedikta, Bena, Benka, Dita, Ditka, Benediktina, Benedeta (prema talijanskom). U Engleza je skraeno Bennet; u Danaca Bent, u veana Bengt, u Francuza Benot; u Maara Benedek, u Nijemaca Benediktus, skraeno Bendix, Dix. Vie je svetaca toga imena, a najpoznatiji je sveti Benedikt iz Nursije, u kalendaru 11. srpnja (nekada bio 21. oujka). Roen je oko godine 480. u Nursiji (danas Norcia u Umbriji, sjeveroistono od Rima). Studirao je u Rimu, ali se povukao u samou provodei asketski i pustinjaki ivot. Ustanovitelj je glasovitog i vrlo zaslunog reda benediktinaca. Godine 529. sa skupinom monaha dolazi u Monte Cassino (mjesto izmeu Rima i Napulja) i tu osniva kolijevku Benediktinskog reda. Napisao je temeljno pravilo (Regula) redovnikog ivota, koje je postalo vodiem preteitom dijelu zapadnih redovnikih drubi. Pravilo je od redovnika zahtijevalo troje: molitvu (liturgiju), rad i studij. Saeto je u poznatoj izreci "Ora et labora!" ("Moli i radi!"). Zato Benedikta i zovu "ocem zapadnog mnotva". Na takvoj su ivotnoj osnovi sve brojniji redovnici gradili osobnu svetost i stvarali europsku duhovnu i materijalnu kulturu. Fizikim radom i studijem spasili su antiknu kulturu i sagradili kransku, europsku. Papa Pio XII. imenovao je Benedikta "ocem Europe", a Pavao VI. proglasio ga je godine 1964. zatitnikom Zapada, Europe. (Papa Ivan Pavao II. proglasio je godine 1980. suzatitnicima Europe svetu brau, slavenske apostole, irila i Metoda!). Benedikt je umro 21. oujka 547. Openito se smatra da nije bio sveenik, nego vjerojatno samo akon.. Likovno ga prikazuju u crnom (katkad u bijelom) benediktinskom habitu, s bujnom bijelom bradom; uz njega su razliiti atributi koji podsjeaju na neke injenice, dogaaje ili legende iz njegova ivota: opatski tap i mitra, golubica, kristalna aa sa zmijom ili razbijena aa iz koje otjee vino, gavran s kruhom u kljunu, vatrena kugla, s kaiprstom na ustima (znak utnje), razbijeni lonac, blistave ljestve, kri u ruci. Patron je uitelja i aka; od 1957. i speleologa (piljara). - U kalendaru je 8. listopada i svetica Benedikta, djevica i muenica. Podnijela je mueniku smrt 362. u vrijeme cara Julijana Apostate, nedaleko od Pariza (podruje Saissons).

20

Benjamin je biblijsko ime. Etimoloki znai sin desne ruke, odnosno sin juga ili sree (ben - sin, yamn - ruka). Opisuje se u starozavjetnoj Knjizi Postanka. Bio je najmlai od dvanaestorice sinova patrijarha Jakova i Rahele. U naim ga kalendarima redovito nema, a u grkom mu je spomendan 19. prosinca. U kalendaru se, meutim, 31. oujka nalazi sveti Benjamin, muenik u Perziji oko godine 424. U obinom se govoru Benjaminom naziva najmlai lan u obitelji ili u nekom drutvu. Hrvatske su inaice Benja, Benica, Mina, Minica, Minka, Inenka. Bernard dolazi od njemakog Bernhard, a tumai kau da su tu dvije starovisokonjemake rijei, morfemi: bero, ili bern, to znai medvjed i hart - snaan, izdrljiv. U praksi ive razliite izvedenice osnovnog imena: Bero, Berko, Berno, Nardo, Nardi, Bernardin, Dino, a u enskom rodu Bera, Berna, Brica, zatim Bernarda, Bernardica, Bernardeta (umanjenica prema talijanskom Berna(r)detta), Narda, Narica, Nardica, Dina. Meu svecima toga imena najpoznatiji je Bernard, opat iz CIairvauxa (1091.-1153.), u Francuskoj. Potjee iz burgundske plemike obitelji. Studije je zavrio u Parizu. Bio je izvanrednih umnih, organizatorskih i duhovnih kvaliteta. Godine 1112. s jo trideset mladih ljudi pristupa u reformirani cistercitski samostan u Citeauxu. Uskoro dobiva zadau da s 12 redovnika osnuje novi samostan. Odabrao je CIairvaux. Smatra se drugim utemeljiteljem cistercita, jedne od benediktinskih grana. U Clairvauxu je svojom razgranatom djelatonou postao duhovnim voom cijele Europe. Povjesniari ga nazivaju "neokrunjenim papom i carem svoga stoljea". Pape te engleski i francuski kraljevi traili su i posluali njegove savjete. Unato slavi ostao je skroman redovnik, svjestan svojih granica, odbivi ponuene nadbiskupske stolice (Milana, enove...). Pod njegovim je utjecajem Ljudevit VI. francuski pokrenuo 2. kriarsku vojnu. Bernard je bio teko razoaran, jer je sve krenulo kako on nije htio. Svoju je osobnu duhovnost hranio Svetim pismom i pisanim djelima crkvenih otaca. Bio je srednjovjekovni mistik (napisao i mistini spis "Meditationes"), a u svojim duhovnim djelima isticao je vjernikov osobni odnos prema Kristu. Pisac je mnogih spisa, pisama i propovijedi. Zbog svojega govornikog dara nazvan je "doctor mellifluus" ("uitelj tean kao med"). Intuitivno je slutio opasnosti od novih dijalektiko-racionalistikih uenja, pozivajui istodobno na obnovu i crkveno uiteljstvo: Svojim je djelima zamjetno utjecao na teologe, propovjednike, reformatore i askete iduih stoljea. Primjerice na Tomu Akvinskog, Luthera, Eckharta, Dantea, Ignacija Loyolskog, Tereziju Avilsku, Tomu Kempenca, Franju Salekoga i mnoge druge. Godine 1830. papa Pio VIII. proglasio ga je i poastio titulom crkvenog nauitelja. U kalendaru mu je spomendan 20. kolovoza. Likovni ga umjetnici prikazuju u bijelom habitu cisterctiskog opata, s kriem, knjigom ili perom u ruci, uz karakteristini atribut - konicu, znak njegove ljeporjeivosti. Stoga je, medu ostalim, i patron pelara. Znani je svetac istoga imena i Bernardin Sijenski (1380.-1444.), franjevac, glasoviti i utjecajni puki propovjednik u Italiji, obnovitelj Franjevakog reda, iritelj pobonosti prema Mariji, Josipu i Imenu Isusovu; uitelj sv. Ivana Kapistranskog. U kalendaru mu je spomendan 20. svibnja. Uz njegovo je ime u kalendaru ime Zvjezdan. To dolazi otuda to u ivotopisu Bernardina Sijenskog stoji da se za vrijeme jedne njegove propovijedi o Imenu Isusovu nad njegovom glavom pokazalo sunce (zvijezda) i u njemu slova IHS (Jesus Hominum Salvator - Isus Spasitelj ljudi). esto ga i slikaju s tim znakom nad glavom ili na prsima. Poznata je i sveta Bernardica Soubirous, u kalendaru 16. travnja. Puno joj je ime Marija-Bernarda (Marie-Bernard), puki Bernardica Lurdska. Ponegdje je stavljena u kalendar 18. veljae, odmah nakon spomendana Lurdske Gospe. Kao djevojici - u

21

vremenu od 11. veljae do 16. srpnja 1858. godine - ukazala joj se 18 puta Majka Boja ("Gospa"). Bilo je to kod massabiellske (Massabielle) spilje nedaleko od francuskog grada Lourdesa. Otada Lourdes (Lurd) postaje jedno od najpoznatijih svjetskih marijanskih hodoasnikih svetita. Bernardica je pretrpjela mnoga sumnjienja, ispitivanja i prezire, jer nisu vjerovali njezinim tvrdnjama o vienjima. Kad je smatrala da je svoju zadau izvrila, odlazi u samostan. I tu je naila na mnoga nerazumijevanja, a povrh toga dugo je i teko trpjela od bolesti. Znala je rei: "Moja je zadaa biti bolesna." Umrla je 16. travnja 1879. u Neversu. Njezino neraspadnuto tijelo poiva u tamonjoj samostanskoj crkvi. Svetom je proglaena 8. prosinca 1933. Likovno je najee prikazuju u lurdskoj spilji, kako klei pred Gospom. Bertold ima korijen u njemakom jeziku: starovisokonjemaki beraht znai slavan, glasovit, sjajan, blistav, a druga je sastavnica walt, walten - vladati, upravljati; moglo bi se, dakle, prevesti sa "slavni vladar". U praksi su uestalije muke i enske izvedenice osnovnog imena: Bero, Berica, Berti, Berto, Bertica, Tolda, Toldi, Toldica. U kalendaru je sveti Bertold 29. oujka. Rodom je iz jugozapadne Francuske, iz mjesta Salignac, a kao pustinjak ivio je u 12. stoljeu na gori Karmelu u Palestini. Bio je na elu skupine pustinjaka od koje je poslije godine 1200. nastao Karmelianski red. Ondje je i umro. Blandina dolazi od latinskog pridjeva blanda, viestruka znaenja: laskava, udvorna, umiljata, ugodna, uljudna. Hrvatske su izvedenice: Blanda, Blandica, Bladica, Ina, Dina. U kalendaru je spomendan svete Blandine, djevice i muenice, 2. lipnja, premda se malokad nae u obinim, pukim kalendarima. Bila je kranka-ropkinja i s velikom skupinom drugih krana podnijela muenitvo godine 177. u Lyonu. Ondje se i danas asti. Slikovno se prikazuje s likom bika i s mreom u rukama (jer su je u mrei bacili pred razjarenog bika). Zatitnica je kunih pomonica i openito djevojaka. Blanka dolazi od panjolske rijei blanca - bijela. U nas su i oblici: Blankica, Blana, Blana (prema francuskom blanche - bijel), a katkada i u mukom rodu Blanko, Blano. U kalendaru je 2. prosinca (kadto 1. prosinca) sveta Blanka, francuska kraljica. Roena je godine 1188. kao kerka kralja Alfonza IX. od Kastilje (panjolska). Godine 1200. udata je za francuskoga kralja Ljudevita VIII. Poslije rane mueve smrti neko je vrijeme vladala u ime maloljetnog sina Ljudevita IX. Umrla je 1. prosinca u cistercitskom samostanu Maubuisson. Bla je pohrvaena latinska rije Blasius, odnosna grki Blsios. O izvornu znaenju rijei jedni tvrde da je vjerojatno armenskog podrijetla, ali nepoznata znaenja. Drugi ime povezuju s grkim pridjevom blaiss u znaenju onaj koji ima iskrivljene noge prema van; u latinskom je blaesus - tepav, mucav. Radi se, dakle, o imenu koje prvotno znai neki tjelesni nedostatak. No danas na to nitko ne pomilja. Razliiti su oblici imena: Blaa, Blaek, Blako, Blakan, Blaja. Takoer, prema grkom izgovoru, Vlaho, Vlahica. tovanje svetog Blaa vrlo je raireno. Napose u Hrvatskoj. Grad ga Dubrovnik kao svojega zatitnika slavi od desetog stoljea. Ve su tada svojem "parcu" (zatitniku) sazidali crkvu, poslije veu i novu, koja i danas stoji. A u svim dubrovakim crkvama

22

pa i u okolici nalazimo njegovu sliku, kip ili reljef. On je njihov "Sveti Vlaho". U katedrali, u dragocjenu relikvijaru, uvaju i dio tjelesnih ostataka svojega patrona. Dok je Dubrovnik bio samostalna republika, sveti je Vlaho bio na dravnoj zastavi, na dravnom peatu i na kovanom novcu. U gradu su posebno velike sveanosti za njegov spomendan. Za cijelu Crkvu sveti je Bla zatitnik od bolesti grla i vrata. Malo se zna o njegovu ivotu i muenitvu. Legenda, temeljena na povijesnom dogaaju, pripovijeda da je Bla bio najprije lijenik, a zatim biskup u Sebasti u Armeniji. Kad je vladar Licinije poeo progoniti krane, uhvatili su i Blaa. Vodili su ga pred suca. U susret mu je dotrala udovica sa svojim sinom jedincem te u suzama molila sveca da joj spasi sina od smrti. Mladi je, naime, bio progutao riblju kost koja mu je zapela u grlu. Od boli se ve guio. Uz kratku molitvu sveti je Bla mladia blagoslovio i ozdravljena vratio majci.,, A sam je poao naprijed u mueniku smrt. Tijelo su mu raskidali eljeznim eljem (grebenom) i potom bacili u jezero. Legenda nastavlja kako su mu Bojom pomou zacijelile rane i kako je hodao po vodi propovijedajui mnotvu. Napokon mu je odrubljena glava: oko. godine 316. U vezi sa spomenutim udom u crkvama se svake godine na spomendan svetog Blaa 3. veljae (ili u nedjelju poslije sveeva spomendana) prisutnim vjernicima blagosliva grlo. Misnik najprije blagoslovi dvije svijee, ukrteno povezane i pokropi ih blagoslovljenom vodom. Svijee priblii svakome tko eli primiti blagoslov uz rijei: "Po zagovoru svetoga Blaa, biskupa i muenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakoga drugoga zla. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Vjernik se pritom prekrii i odgovori: "Amen". U slikarstvu se sveti Bla prikazuje kao starac sa sijedom bradom, odjeven u biskupski ornat. U ruci dri eljezni ealj, znak muenitva, i upaljenu svijeu, na spomen svoje posljednje elje da lijei bolesne. Zatitnik je lijenika, tkalaca, koara, krojaa, postolara. Smatra se jo i zatitnikom divljih i domaih ivotinja. To je u svezi s njegovim ivotom, kad je prije no to je ostavio lijeniko zvanje, neko vrijeme proboravio u razmiljanju u spilji, gdje se bio sprijateljio s divljim ivotinjama. Kao zatitnik Dubrovnika dri u ruci model grada. Bonaventura. Ime sastavljaju dvije latinske rijei: bona dobra, estita i ventura budunost. Dakle: sretna budunost ili dobra budunost. O nastanku imena postoji mala pria koja se odnosi na svetog Bonaventuru: njegova majka Marija Riteli donijela je svoje bolesno novoroene, koji se zvalo Giovanni (Ivan), svetom Franji Asikom i zamolila da ga blagoslovi. Nakon nekoliko godina, kad je Franjo leao na smrtnoj postelji, donijela je majka ponovno svojega djeaka, da mu zahvali za ozdravljenje. Tada Franjo usklikne: O bona ventura!, to bi se moglo prevesti O, sretne li budunosti! ili O dobre li sree!. Otada su djeaka prozvali Bonaventurom. Skraeni su oblici imena Bono, Veno, Bonko, Venko. Prevedeni je oblik Dobroslav, Dobroslava i od njih mnoge izvedenice: Bobo, Bobika, Borko, Borka, Dobro, Dobria, Dobrica, Dobreta, Dobrila, Boca, Bolka, Brina, Brenka, Dobrenka i druga. Sveti je Bonaventura franjevac, biskup, kardinal i crkveni nauitelj. Roen je u toskanskom mjestu Bagnoreggio kod Viterba godine 1221. Studirao je u Parizu i nakon studija, godine 1243. stupio u Franjevaki red. S 35 godina postao je doktor teologije i pariki profesor. Godine 1256. postaje general Franjevakog reda i iste godine kardinal. Umro je 1274. u Lyonu kao tajnik pape Grgura X. za vrijeme Lyonskog koncila. Jedan je od najveih franjevakih ideologa, teologa, uenjaka i mistika. Uz Tomu Akvinskog Bonaventura je najsjajniji predstavnik visoke skolastike. Toma je svoju kransku filozofsko-teoloku misao temeljio na Aristotelu, a

23

Bonaventura na neoplatoncima. Smatraju ga drugim osnivaem Franjevakog reda. Napisao je mnoge teoloke rasprave i ivot svetoga Franje u dvije verzije, kraoj i opirnijoj. Jedna od anegdota o njemu kae: Kad su mu donijeli kardinalski eir (znak papina imenovanja na tu ast i slubu), zatekli su ga kako u samostanskom dvoritu pere posude. Bonaventura ih zamoli da objese eir na stablo, dok ne zavri posao. U kalendaru je 15. srpnja. Prikazuju ga u franjevakom habitu ili kao biskupa, a uz njega (ili na stablu) crveni kardinalski eir i raspelo. Patron je franjevaca, teologa, fizikih radnika, djece i svilara. Zatitnik je Banjaluke biskupije i tamonje katedrale. Bonifacije tvore dvije latinaske rijei: bunus dobar i faciens - koji ini. Izvedenih oblika ima vie: Bonifacij, Bono, Boneta; Bonifacija, Bonka, Bonica, Cija, Facija. Prema Bonifacije izvedena su i imena Bonislav, Bonislava. Vie je svetaca toga imena. Sveti Bonifacije biskup iz Lausanne (1180.-1265.) ima spomendan 19. veljae. Drugi sveti Bonifacije, ueni benediktinac i biskup, doao je poetkom 8. stoljea kao misionar iz Engleske na podruja dananje Njemake. Kao legat pape Grgura II. kristijanizira s mnogim suradnicima poganske Germane, osniva samostane, organizira crkveni ivot i ureuje granice biskupija u Njemakoj. Zbog svojeg uspjenog i mnogostrukog djelovanja dobio je ime "Apostol Njemake". Godine 754. podnio je mueniku smrt. Tijelo mu je u kripti katedrale u Fuldi, a kalendarski spomendan 5. lipnja. Boris. Ime Boris je dolo k nama od Rusa, na prelasku iz 19. u 20. stoljee. Zapravo je to kratica od dvolanoga slavenskog imena Borislav. Prvi je lan od glagola boriti se, drugi je morfem -slav (slav-a) est u slavenskim imenima, a po znaenju ve "ispraenjen". Inaice su Borislav, Boro, Borko; u enskom rodu: Boriska, Borislava, Bola, Bolka... Sveti je Boris bugarski nacionalni svetac. Bio je knez (kralj) u vremenu od godine 853. do 889. Krtenje je primio od bizantskih vjerovjesnika godine 864./65. irio je kranstvo medu Bugarima. Nakon godine 885., kad su iz Moravske bili protjerani uenici svetog irila i Metoda (Klement, Naum i drugi), Boris im doputa da meu Bugarima ire slavensku liturgiju i kulturu. Godine 889. Boris se odrekao vlasti i postao monahom. Umro je 7. svibnja 907. Stoga mu je i kalendarski spomendan 7. svibnja. Neki ga kalendari stavljaju 2. svibnja. Boidar je slavensko ime, sastavljeno od starog pridjeva boi (=boji) i imenice dar. No moe se tumaiti i kao prijevod imena Teodor (vidi pod Teodor!). Povrh toga mnogi Boidari i Boidarke slave imendan na sam Boi, budui da je Dijete Isus, "Boji dar" ljudima. Istu vezu s Boiem imaju i imena Boimir, Boimira, Boica. Branislav je ime tvoreno od imperativa glagola braniti i rijei slava. U mukom i enskom rodu ima mnogo inaica: Brano, Branko, Brane; Branislava, Branica, Brana, Branka. U nekom od navedenih oblika ime se pojavljuje u katolikim pukim kalendarima 1. rujna; katkada i u obliku Branimir, Branimira. Nema sveca toga imena, ali je tog nadnevka spomendan blaenice vrlo slina imena: Bronislava. Roena je oko godine 1200. u mjestu Kamien (tada Gornja leska). Sa 16 godina stupila je u samostan premonstratskih redovnica nedaleko od Krakova. Umrla je 1259.

24

Brigita. Korijenima imena Brigita bavili su se mnogi jezikoslovci i, kao to biva, ne slau se u zakljucima. Po jednima dolazi od keltske rijei bryd - uzvisina, uzbrdica, po drugima to je keltska, odnosno irska rije brigh koja znai mo, sila, snaga, jakost, krepost. Nijemci kau da je to starovisokonjemaka rije i znai krasna, sjajna, znamenita, blistava. Svakako je vano uoiti da samo ime ima dvije inaice: Brigita i Birgita. Drugi oblik rairen je napose u vedskoj, ali i u Nijemaca. Danci kau Birte; Englezi i koti Bride. A u hrvatskom podruju pojavjuje se kao Brigita (katkad i Birgita), zatim u inaicama Biga, Briga, Gita, Ita. Jedna sveta Brigita (Brida) zatitnica je Iraca. ivjela je u 6. stoljeu, umrla 1. veljae 523. pa je taj nadnevak i njezin kalendarski spomendan. Brojne su njezine crkve u Irskoj, vrlo je aena. Zovu je i "irska Marija", jer je brojni njezini biografi zanosno opisuju kao osobu po svetosti najsliniju Mariji, Majci Isusovoj! Osim ove Brigite, kau, Irci imaju jo 25 svojih zemljakinja-svetica istog imena! Irsku inae zovu "otokom svetaca". Jo je jedna sveta Brigita (Birgita) vrlo slavna. Zapanjuju i najsaetiji podaci o njoj. veanka je i zadivljuju raznoliki pothvati i brojna putovanja te ene - prije sedam stoljea. Djelovanje joj je povezano i s povijeu njezine domovine pa povjesnici kau da je "najvea ena koju je rodila vedska". Roena je 1302. u Finstadu kod Uppsale. Udala se vrlo mlada (1316.) za Ulfa Gudmarssona, bogata i ozbiljna ovjeka, kojemu je rodila osmero djece. Prihode je troila na pomaganje siromaha, posluivanje bolesnika, gradnju bolnica, kola, samostana i crkava. Bila je uena, voljela je knjigu i rasprave sa znanstvenicima o svim ivotnim pitanjima. I na samome dvoru kralja Magnusa II. Eriksona sluala se njezina rije (bila je u rodu s kraljevskom kuom). Jo vie od svjetovnih zaokupljala su je duhovna pitanja i teme. Osnovala je redovniku drubu Presvetog Otkupitelja u Wadsteni. Mu joj se, teko oboljevi, povukao u cistercitski samostan u Alvastri te 1344. umro. Brigita 1349. polazi na hodoae u Rim i ostaje u Italiji do smrti. Velika joj je suradnica bila kerka Karin, koja je pod imenom Katarina vedska takoer proglaena svetom i ima spomendan 24. oujka. Brigita je mnogo putovala po europskim kraljevskim dvorovima i posjetila mnoga hodoasnika mjesta u Svetoj zemlji, te u panjolskoj i u Italiji. Veliku je popularnost (odobravanja i poricanja) stekla opisima svojih vienja, koji su tada sa vedskog prevoeni na latinski i kruili Europom. U njima je predviala mnoge dogaaje u vedskoj, u drugim europskim zemljama i u Crkvi. U svojem politikom djelovanju vrlo se odluno zauzimala za slogu meu drutvenim staleima, za mir meu narodima te za pomirenje izmeu pape i cara. Neustraivo im je iznosila istinu. I zbog toga je doivljavala mnoge neugodnosti. Iscrpljena je umrla u Rimu 23. srpnja 1373. Taj joj je datum i spomendan u kalendaru. I danas je u vedskoj tuju kao narodnu sveticu: podjednako katolici i protestanti. Prikazuju je s hodoasnikim eirom i tapom ili kako pie, s perom u ruci; takoer i kao redovnicu s jeruzalemskim kriem, odnosno kako u vienju klei pred kriem. Zatitnica je hodoasnika i dobre (kranski pripravne) smrti. Bruno je izvorom njemako ime. Dolazi, kau, od starovisokonjemake rijei brunni i znai oklop ili jo vjerojatnije od rijei brun - sme, tamnoput. Neki u imenu slute njemaku rije Br (medvjed). U nas uz oblik Bruno ponegdje dolazi i Brunko, a u enskom rodu Bruna, Brunka, Brunica, Brunela (umanjenica prema talijanskom). Nekoliko je svetaca s ovim imenom, ali je najpoznatiji Bruno, utemeljitelj Kartuzijanskog reda, u kalendaru 6. listopada. Svoj strogi red osnovao je godine 1084. u divljim francuskim brdima podruja Chartreuse (latinski Chartusia). Otuda se njegovi redovnici zovu kartuzijanci, a svaki samostan Kartuzija. Geslo im je "Stat crux

25

dum volvitur orbis. - Kri stoji dok se svijet mijenja." Kartuzijanci uvaju strogu utnju i vjebaju se u mnogolikom odricanju. Svaki od njih ivi sam, u zasebnoj kuici (eliji) i tu slui Bogu u molitvi, studiju i obraivanju svoga vrta i vonjaka. Zajedno su samo kod jednog dijela molitve, kod mise, kod nedjeljnog objeda i za kratke tjedne etnje. Pri susretu ipak ne prolaze jedan mimo drugoga utke, nego se pozdravljaju karakteristinim pozdravom "Memento mori!" ("Sjeti se da e umrijeti!" ili "ivot je prolazan!"). Nama najblii njihov samostan nalazi se u Sloveniji (Pleterje, kod Novog Mesta). Sveti je Bruno roen godine 1030. Pohaao je kolu u Klnu, studirao u Reimsu i Parizu. Vrativi se u Kln, zareen je za sveenika. Bio je dvadeset godina ugledni predava teologije, filozofije te latinskog i grkog jezika. Njegovoj ozbiljnosti nisu odgovarale rasko, pokvarenost i gramzljivost koje su zahvatile i crkvene uglednike. Ostavlja slube i asti i ulazi u benediktinski samostan u Molesme. I tu je naao previe popustjivosti i traenje lagodnosti pa godine 1080. sa estoricom istomiljenika naputa samostan. Blizu Grenobla, usred tihih brda, podigli su jednostavnu drvenu kuu za molitvu i oko nje svakom elijicu te zapoeli smiren ivot rada, razmiljanja, studija i trajne utnje. Za najnunije potrebe "razgovarali" bi znakovima. Nedjeljom bi se sabrali na zajedniko bogosluje. Od tih skromnih poetaka malo-pomalo razvijala se nova redovnika pustinjaka zajednica s posebnim pravilima. Samostan se na Brunino zadovoljstvo proirivao novim lanovima. Iznenada Bruno dobiva poziv od pape Urbana II. (njegova biveg uenika koji se zvao Odo von Chtillon) da doe u Rim. Papa je trebao mudra i pobona savjetnika. Samo iz puslunosti Bruno se odaziva i ostavlja svoju eliju. Nije mu odgovarao ni buni ivot papinskoga dvora. Odbacuje papinu ponudu da ga imenuje nadbiskupom. Papa potuje njegov odabir i Bruno se vraa pustinjakom ivotu: osniva novu kartuziju u La Torre, pustom podruju Kalabrije. I tu je sa estoricom nove brae nastavio smireni ivot reda, rada i odricanja. Iskrili su zemljite i podigli kuice. U iduih deset godina Bruno je poglavar, opat, novog samostana. Uz rad i molitvu pie knjige. Umro je 9. listopada 1101. Kad su nakon 400 godina otvorili njegov grob, tijelo mu je bilo posve ouvano. I sada lei u tamonjoj crkvi. Svetim je proglaen godine 1623. Ikonografi ga prikazuju u bijeloj, dugoj redovnikoj odjei, pritegnutoj o pojasu. Knjiga u ruci oznauje ustanovitelja reda, pod nogama mu je kugla zemaljska i do nogu mrtvaka lubanja, znak odricanja od ovozemaljskih asti i bogatstava. Vijenac zvijezda iznad njegove glave znai ljubav prema utnji i samoi. Svetac istog imena, Bruno iz Klna, u kalendaru ima spomendan 11. listopada. Sin je njemakoga kralja Henrika I. i kraljice Matilde, a roen godine 925. Bio je vrlo aktivan na crkvenom i politikom podruju. Osobito se brinuo za odgoj puka i obrazovanje sveenika. Umro je godine 965. C Cecilija je latinsko ime (Caecilia). Rije caecilius je umanjenica i povezuje se s rijeju caecus, slijep. Drugi tumae da je ime Caecilia sloeno od dvije rijei: caeli lilia, to znai nebeski ljiljan(i). U nas su oblici ovoga imena jo Ceca, Cica, Cija, Cilka, Cilija... U Engleza je Cecily (pa i muki oblik Cecil), a skraeno Sissy, Celia, Sheila. U Francuza Ccile i Cicile. U Nijemaca Ccilia, Zzilie, Cilly. Spomedan je svete Cecilije 22. studenoga. Ona je zatitnica (crkvene) glazbe i glazbenika pa njezin lik esto nalazimo na orguljama ili u njihovoj blizini. Prikazuje se (tek od 15./16. stoljea) i s drugim instrumentima; a ve otprije s knjigom, palmom i

26

dubokom ranom na vratu. tuje se i kao zatitnica pjesnika, graditelja orgulja i glazbenih instrumenata. Cecilijin je ivot isprian legendom. Bila je kerka rimskog patricija, kranski odgojena. ivjela je u 3. stoljeu. Nakon vjenanja s plemiem Valerijanom otkriva muu da je poloila zavjet djevianstva, molei ga da taj njezin zavjet potuje. Valerijan pristaje uz uvjet da i on moe vijdeti anela za kojega je Cecilija tvrdila da nad njom bdije. Ona Valerija poalje papi Urbanu, koji se s mnogim kranima krio u katakombama. Tu se i Valeri-jan obratio na kranstvo, a kad se vratio Ceciliji zapazio je do nje anela, kako u ruci dri dvije cvjetne krune. Onu od ljiljana poloio je na Cecilijinu glavu, a drugu, od rua, na Valerijanovu. Odsad je Valerijan s bratom Tiburcijem, koji se takoer pokrstio, irio kranstvo i tako izazvao bijes rimskog upravitelja, koji ih obojicu daje pogubiti. Ceciliju je u prvi mah potedio, nadajui se domoi njezina velikog bogatstva. Kad je ona to odbacila, pokuao ju je zadaviti. Budui da je udom ostala neozlijeena, upravitelj alje krvnika da joj odrubi glavu. Ovaj je to tri puta pokuao, no samo joj je ozlijedio vrat. Cecilija ivi jo tri dana i za to vrijeme sve svoje imanje podijeli siromanima. Smatralo se da je Cecilija za svojega ivota bila toliko bliska nebu da je mogla uti aneosko pjevanje. Znala je, nastavlja legenda, svirati na svakom glazbalu. No i rana na vratu moe se povezati s (ne)mogunou slavljenja Boga glasom. - Legenda zapravo sintetizira mnoge kranske vrednote: djevianstvo, obiteljski odgoj, karakternost, brigu za siromane, stalnost u vjeri, duboku povezanost s Bogom i druge. Tako Cecilijin lik ne podsjea samo na vrijednost crkvene glazbe nego na mnogota vie. Celestina (Tina, Tinka, Ina; u mukom rodu Celestin) izvire iz latinske rijei caelestina - koja je nebeska, odnosno od pridjeva caelestis - nebeski, boanski, divni. Slino je i ime Celina (Celka, Cela, Inka, Lina), prema latinskoj rijei caelum nebo. Imendani Celestine i Celine veu se uz svetog Celestina V. (1215.-1296.), pape; u kalendaru je 19. svibnja. Taj je sveti Celestin (tono: Petar Celestin) ivio strogim pustinjakim ivotom u brdima nedaleko od Rima. Zbog neporona ivota izabrali su ga za papu, ali je on ubrzo uvidio da takva sluba nije za njega. Poslije etiri mjeseca odrekao se asnoga bremena. Kanio se vratiti u svoju pustinjsku eliju, molitvi i pokori, no ljudska zloba i sam njegov nasljednik priredie mu mnoge gorke trenutke: progonstvo i tamnovanje u dvorcu Fumone kod Anagnija (75 kilometara istono od Rima). Jo je jedan papa i svetac istog imena: Celestin I. Upravljao je Crkvom od godine 422. do 432. i nastojao je oistiti od pelagijanizma i semipelagijanizma (tadanjih krivovjerja), napose u Engleskoj, Irskoj i Galiji. Spomendan mu je 6. travnja. aslav je ime sastavljeno od dviju rijei: od korijena starog glagola a-jati, to znai ekati i estog dodatka u slavenkim imenima -slav (slava). Inaice su ajo, ane, ale. No ime aslav tumai se i kao prijevod latinskog imena Honorat(us), stvorenog od rijei honor (ast), odnosno honoratus (astan, ugledan, potovan). U hrvatskom su podruju rijetkost osobna imena Honorat, Honorata, no susreu se izvedenice Rato, Ratko; u enskom rodu Nora, Norica, Rata, Ratka. Isto je znaenje imena Honorije pa otuda i jednake izvedenice kao od imena Honorat. U Katalogu svetaca tri su razliita sveta Honorata istog nadnevka: 16. sijenja (Honorat iz Arlesa, biskup u 4. stoljeu, Honorat iz Fondia, opat u 6. stoljeu i Honorat iz Subiaca, benediktinski opat, takoer iz 6. stoljea; no nai kalendari ovo ime, bez prava razloga stavljaju 11.

27

sijenja. U kalendaru nalazimo jo jednoga svetog Honorata 22. prosinca; u rano kransko doba podnio je muenitvo u Ostiji kod Rima. Uz njega redovito stoji i ime (prijevod) aslav. Svi su ovi sveci vrlo malo poznati. iril i Metod imena su velikih i vanih djelatnika na vjerskom i kulturnom podruju medu Slavenima i - moemo tako rei - posebno medu Hrvatima. Unato tomu u nas su njihova imena rijetkost. Podrijetlo je obaju imena starogrko. iril dolazi od kyrillos, to znai gospodski ili gospodarski. Metod je od rijei methdios - koji istrauje, odnosno od glagola methodeo - istraivati pronalaziti. iril (roen u Solunu 826., umro u Rimu 869.) i Metod (roen u Solunu 812., umro u Velehradu 885.) podrijetlom su Grci, roena su braa. Stekli su visoku naobrazbu na carskim uilitima u Carigradu. U kalendaru im je zajedniki spomendan 5. srpnja. Godine 862. moravski knez Rastislav alje poslanstvo u Carigrad traei savez i zatitu od prijetnji franakoga kralja. elio je i crkvenu samostalnost (pred pritiskom franakih/njemakih vladara u ijoj su vlasti esto bili i misionari) pa je od Carigrada traio biskupa i vjerovjesnike koji e biti vjeti slavenskom jeziku i utemeljiti samostalnu crkvenu pokrajinu, sa slavenskim bogoslunim jezikom. Treba uoiti da je to 9. stoljee, dakle, prije istonog crkvenog raskola i kasnijega turskog osvajanja. Car Mihael za tu zadau odredi irila i Metoda. Oni su poznavali slavenski jezik, jer su odrasli u Solunu, a na tom je podruju tada ivjelo mnogo Slavena. iril sastavlja slavensku abecedu - glagoljicu. Na slavenski prevodi Evanelje i bogoslune knjige. Bio je to, mogli bismo rei, opi slavenski jezik, dananjih jezinih razlika jo nije bilo. To su prve slavenske knjige i po njima Slaveni ulaze u krug pismenosti i kulture. To je temeljno djelo irila i Metoda i razlog da nose naslove slavenskih Prosvjetitelja i Apostola. Na Brau su navalili optubama njemaki misionari pa iril i Metod moraju poi u Rim, pred papu, da se opravdaju. Papa Hadrijan II. srdano ih prima i odobrava njihovo djelovanje. Zaivljava velika novost: slavenski jezik postaje slubenim liturgijskim jezikom, to su do tada bili samo grki, latinski i hebrejski. Mnogi su tada mislili da drugi jezici nisu toga dostojni. Danas jedva moemo pojmiti znaenje toga pothvata. U Rimu se iril razbolio i umro, a pokopan je u drevnoj crkvi sv. Klementa. Grob mu je i danas mjesto hodoaa svih slavenskih naroda. U susretu s Braom papa je zaredio i imenovao Metoda panonskim biskupom i srijemskim metropolitom. Odsad je njegovo sjedite, pravno, Srijemska Mitrovica, najstarija biskupska katedra na ovom podruju, pa su Metodu, gledamo li povijesno-pravno, nasljednici svi srijemskodakovaki biskupi. Vrativi se iz Rima, Metod nastavlja sa svojim uenicima prosvjetiteljski rad i propovijedanje i po podrujima dananje Ugarske i Slavonije. I dalje uz mnoge optube protivnika, koji se s tim nisu znali pomiriti. Bogosluni staroslavenski jezik i pismo najdue su se odrali u Hrvatskoj, u primorskim biskupijama: sve do najnovije koncilske reforme (1962.-1965.), kada je u liturgiju uveden suvremeni narodni jezik. tovanje i poznavanje irila i Metoda osobito je oivio biskup Strossmayer. U mnogim emo crkvama susresti njihove kipove. U Osijeku i Vinkovcima njima su, u novije vrijeme, posveene novoosnovane upe. U akovakoj, Strossmayerovoj, katedrali, sveta Braa imaju svoj oltar, nalaze se na fresci Oplakivanje Isusa i u reljefu na Strossmayerovoj nadgrobnoj ploi u katedralnoj kripti. U novije vrijeme (godine 1980.) papa Ivan Pavao II. proglasio je irila i Metoda suzatitnicima Europe (uz sv. Benedikta). Godine 1985. odrana je sredinja sveeuropska proslava 1100. obljetnice smrti sv. Metoda upravo u akovu.

28

Izvedeni su oblici ovih imena iro, iko, irila i irka (enski rod), zatim Meto, Metko, Todo, Todi i enski rod: Metoda, Toda, Metodica. A Slaven, Slavena, Slavenka slave imendan upavo na spomendan slavenskih Apostola. akovaki biskup J. J. Strossmayer bio je veliki promicatelj irilometodske batine pa je u svojim poslanicama preporuivao roditeljima da svojoj djeci daju imena irila i Metoda. U kalendaru je i sveti iril Jeruzalemski 18. oujka. ivio je u 4. stoljeu. Bio je biskup, spada meu rane kranske pisce i stoga nosi poasni naslov "crkveni nauitelj". D Damjan dolazi od latinskog oblika Damianus; izvorno je to grko ime Damjans, korijen mu je glagol damzo, a znai krotim, prisiljavam, pobjeujem. Katkad su u nas i oblici Damljan, Damljanko; u enskom rodu Damjana ili Damjanka, Damljanka. U Francuza je oblik Damien, Damian; u Talijana Damiano; u Rusa Djma; u Maara Demjn. - U kalendaru je sveti Damjan 26. rujna, i to uvijek sa svojim bratom blizancem Kuzmom (ostalo v. Kuzma). Danijel je biblijsko ime, glavno je lice istoimene starozavjetne knjige. Hrvatski je oblik imena prema latinskom jeziku, a rije je izvorno hebrejskog (idovskog) korijena, sloena od dan - onaj koji sudi (izvedenica od glagola din) i rijei El, este u hebrejskim imenima, a znai Bog. Stoga bi prijevod imena Danijel bio Bog sudi ili Bog je moj sudac. U svagdanjem ivotu mnogi su oblici ovoga imena, primjerice: Dan, Dane, Dajan, Danko; u enskom rodu osim Danijela jo i Dana, Danka, Daa, Dada i druga. Spomendan je u kalendaru 21. srpnja. Danijel je bio idov koji je zajedno sa svojim narodom dospio u dugogodinje babilonsko suanjstvo godine 605. prije Krista. Kralj Nabukodonozor uzima Danijela s jo tri mladia u slubu na svojem dvoru. Tu je Danijel nauio jezik i kaldejsku tajnu mudrost, a svojim znanjem ubrzo je stekao ugled i poloaj. Unato spletkama i protivnicima zadrao se na poloaju i pod sljedeim vladarima: Baltazarom, Darijem i perzijskim kraljem Cirom. Knjiga o Danijelu opisuje njegova proroka vienja i djela te Boje zahvate u vezi s Danijelom. Donosi mnoge zanimljivosti njegova ivota. Spomenimo tek neke: Danijel Bojom pomou tumai Nabukodonozoru udnovati san o kipu sastavljenom od razliita materijala: glava mu je od zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od eljeza, a stopala od eljeza i gline. Iznenada - kae dalje san odvalit e se kamen od brda, sam od sebe, a ne od ljudske ruke, i udarit e u kip, a kip e se smrviti. Sam taj kamen prerast e u planinu koja e napuniti svu zemlju. Danijel tumai: glava od zlata znai kralja. Nakon njega doi e slabije kraljevstvo (od srebra), pa tree (od mjedi) i etvrto (od eljeza). Na kraju e se kraljevstvo razdijeliti (eljezo i glina). Kamen pak koji rui to kraljevstvo, to je kraljevstvo Boje, "koje nikada nee propasti". Motiv kamena koji se od brda odvaljuje bez ljudske ruke predslika je Krista koji je zaet po Duhu Svetom u tijelu Bogorodice Marije. Poznat je takoer prizor triju mladia, Danijelovih drugova, koji su odbili pokloniti se zlatnom idolu. Za kaznu Nabukodonozor ih baca u uarenu pe, ali su udesno spaeni. Ili pak Danijelovo tumaanje triju tajanstvenih rijei kralju Baltazaru. Iz ope su kulture znani i motivi o istoj Suzani, koju Danijel spaava od pohotnih staraca i, moda ponajvie poznat, dogaaj s Danijelom u lavljoj jami. Babilonci su bili ozlojeeni Danijelovom borbom protiv njihovih idola pa ga bacaju u jamu u kojoj je sedam gladnih lavova. Otvor jame zatvaraju golemim kamenom i zapeate kraljevim

29

peatom. Lavovi, meutim, ne uine Danijelu nita naao. Kad je to vidio kralj Cir, dade ga izvui iz jame, hvalei pravoga Boga, a njegove tuitelje baciti u jamu. Prizori triju mladia u uarenoj pei i Danijela u lavljoj jami vrlo su omiljeli u kranskoj umjetnosti od najranijega vremena: nalazimo ih ve u katakombama i osobito na sarkofazima (kamenim grobnicama). Dogaaj s Danijelom koji je baen medu lavove, a vratio se iv, simbol je nade u spasenje i uskrsnua od mrtvih i predslika Kristova uskrsnua, pobjede nad smru i avlom. Zanimljivost je da su ve od 15. stoljea Danijela za svojeg patrona odabrali planinari (zato to je spaen iz jame), premda planinari imaju i druge svetake patrone: Anu, Barbaru, Helenu. U kalendaru emo nai Danijela i 10. listopada. Zapravo su tog nadnevka dvojica: Danijel Comboni, biskup (1831.-1881.), misionar i organizator misija u Africi i osnovatelj misijskog asopisa u Italiji. Upravo se radi na njegovu proglaenju svetim. Drugi je Danijel, talijanski franjevac, koji je takoer bio misionar u Maroku. Ondje je 1227. izgubio glavu. Darija. Latinski (muki) oblik imena Darius dolazi od grkog Daris, a svemu je poetak staroperzijsko ime Darayavahu. Darayat znai drati; vahu - bogatsvo; dakle Darije (imena triju perzijskih kraljeva!) je onaj koji dri bogatstvo, ili posjednik, imunik, bogata. Nae su inaice Dara, Daca, Daa, Dada, Darka, Daa. U mukom je rodu Darije, Dario, Dajo, Daro. U svetakom je kalendaru sveta Darija 25. listopada, zajedno sa svojim muem Krizantom. Oboje su umrli muenikom smru u 3./4. stoljeu i pokopani su na rimskome groblju Traso kod Via Salaria Nuova. Njihovo je tovanje zabiljeeno ve godine 450. A kad je u 9. stoljeu dio njihovih relikvija donesen u Kln i Salzburg, rairilo se izvan Rima, po Italiji, Francuskoj, Njemakoj i Austriji. U slikarstvu se prikazuju sa sjekirom i bakljom (oruima muenja) i jamom punom mulja (jer su ih muitelji izrmrcvarene, ali jo ive, bacili u jamu punu gliba i zasuli pijeskom). Darko je narodno ime, u temelju mu je rije dar (katkada ima i oblik Daroje). Moe se uzeti i kao inaica imena Dario (v. Darija), kratica od Boidar (v. Teodor), moe biti i prijevod imena Matej (v. Matej), takoer i prijevod imena Donat. Latinski oblik Donatus znai od Boga darovan, Boji dar. U kalendaru Darka najee nalazimo uz svetog Donata, 29. listopada. Sveti je Donat zadarski biskup u IX. stoljeu. U Zadru mu je spomendan 27. veljae. Potjee iz ugledne zadarske obitleji. Bio je biskup u vrijeme careva Karla Velikoga na zapadu i Nicefora na Istoku. S mletakim dudom Benenatom krenuo je kao poslanik dalmatinskih gradova u Carigrad, ne bi li sprijeio sukob careva. Ondje je otkrio relikvije svete Anastazije (Stoije), srijemske muenice i nakon zavretka poslova donio ih je u Zadar, prenio u biskupsku crkvu svetoga Petra, dao za njih izraditi kameni sarkofag i oltar, a crkvu posvetio svetoj Stoiji. (Usporedi: Anastazija). Donat je ime jo mnogih svetaca. Ima ih u popisu etrdesetak. Sveti Donat kojemu je spomendan 29. listopada malo je poznat. Bio je biskup Epira. Davno je tovan i odavna u kalendaru, ali mu se ivotopis pomijeao s drugim svecima istoga imena. Zato se o njemu sa sigurnou ne moe mnogo rei. Jedan je sveti Donat i 7. kolovoza. Kao biskup u Arezzu (Italija) djelovao je u 4. stoljeu. David je ime iz Svetoga pisma Starog zavjeta, hebrejsko, a sama rije izvorno znai ljubimac, ljubljeni, prijatelj. Izvedenice su Davitko, Dado, Dajko, Davo, Dalo i druge. U kalendaru je 29. prosinca.

30

ivio je oko godine 1012.-972. prije Krista, ivotom punim dramatinih dogaanja. On je izraelski kralj i prorok, predak Kristov, junak, pjesnik, glazbenik, grenik i pokajnik. Kao pobjedniki kralj on je predslika Krista Spasitelja i Kralja. U svim tim ulogama pojavljuje se kao tema umjetnika, esto u ilustracijama Biblije, napose psalama. Najuestaliji je starozavjetni lik u kranskoj ikonografiji. Davidov ivot, njegova djela i nedjela, vrlo su nairoko opisani u Svetom pismu. Podsjetimo se samo na najpoznatiju i ve poslovinu zgodu Davidove borbe s Golijatom. - U pozadini je dogaaja sukob s poganskim Filistejcima, koji ele proiriti svoje gospodstvo nad izraelskim plemenima. Bio je to ponajprije psiholoki rat. Filistejci su se utaborili na jednome brdu, Izraelci na drugom. Iz filistejskih redova svakog bi jutra i veeri, etrdeset dana, izlazio Golijat i izazivao Izraelce. Ve svojom pojavom ulijevao je strah izraelskim etama, jer "visok bijae est lakata i jedan pedalj..., a oklop mu teak pet tisua mjedenih ekela. Na nogama je imao mjedene nogavice..., a iljak koplja teak est stotina eljeznih ekela." ("lakat" je oko pola metra, a jedan "ekel" - to je bio novac - teio je oko 14 grama). Golijat je izazivao Izraelce ruganjem i pogrdama. Dovikivao im je: "Izaberite izmeu sebe jednoga ovjeka pa neka sie k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi emo biti vai sluge." - Nitko se nije usudio izai... David se tu naao sluajno. Poslao ga je otac Jiaj da donese hrane brai koji su kao vojnici bili u taboru. Stigao je ranim jutrom, upravo kad se vojska svrstavala u bojni red, a Golijat opet izaao i izazivao. Filistejeve rijei doivio je kao uvredu Bogu i sramotu svom narodu. Pred aulom, kraljem, izjavljuje, da je spreman izai na dvoboj s Golijatom. aul ga blago odvraa: "...ti si jo dijete, a on je ratnik od svoje mladosti". No David ne odustaje. Nabraja kako je kao pastir u borbi za svoje ovce ubio i lava i medvjeda pa e tako i ovog "neobrezanog Filistejca". I dometne glavni argument: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pande i medvjee ape, izbavit e me i iz ruku tog Filistejca." aul popusti i obue Davida u svoj metalni oklop. Naravno, u njemu se David nije mogao kretati, nekmoli boriti. "Zato sve skinu sa sebe". I - "uze svoj tap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je sluila i za praku, te s prakom u ruci pode prema Filistejcu." - "A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijae David mladi, rumen, lijepa lica." I nastavi prezirno: "Zar sam ja pseto te ide na me sa tapovima? Ni David nije utio, ali su njegovi motivi sasvim drukiji: "Ti ide na me s maem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih eta koje si ti izazivao. Danas e te Jahve predati u moje ruke... Sva e zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav e ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke..." - "David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz prake. I pogodi Filistejca u elo; kamen mu se abi u elo, i on pade niice na zemlju.... David potra i stade na Filistejca, zgrabi njegov ma, izvue ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavi mu glavu." Debora je ime iz Biblije, hebrejsko, i znai pela, u prenesenu znaenju marljiva. Vie starozavjetnih ena nosi to ime. Tako se zove Rebekina dadilja (v. Rebeka) i Tobijina baka po ocu (Tob 1,8). Najpoznatija je Rebeka ena Lapidotova, proroica u Efrajimu i suditeljica u Izraelu (Suci 4). Povrh toga to je bila sutkinja, Debora je morala poi jo jednim mnogo neobinijim ivotnim putem. Bila je pozvana da s plea svojega naroda skine teret kanaanske vlasti i njegovu sudbinu skrene drugim pravcem. U prosvjetljenju Bog joj je pokazao kako e osloboditi svoj narod. Izraelcu Baraku prenosi Boju naredbu da s etama Naftalijevih i Zebulonovih sinova krene na goru Tabor. I tu e Sisera, Jabinov

31

vojskovoa, sa svom njegovom vojnom opremom, biti predan u Barakove ruke. No Barak ne eli prihvatiti zadau koju mu Bog namjenjuje. Spreman je, napokon, ui u pothvat, ali samo ako u borbu protiv Sisere s njim pode i Debora. Debora polazi. Do krajnosti odluna proroica daje Baraku na znanje, da e Gospodin neprijateljskog vodu Sisera predati u ruke jedne ene te da slava uspjenog pohoda nee pripasti njemu. Debora, naime, prorie da e Siseru stii smrt od Jaele, ene Kenijca Hebera. Tako je, eto, ona uloila svu sebe, sav svoj osobni ugled, da odgovori Bojem traenju i svojem narodu donese obeano osloboenje. Okolnosti u kojima se nala zaista su bile vrlo neobine. U drutvu koje se iskljuivo temeljilo na mukarcima, Debora, ena, promie pravo i pravicu i tumai Boju rije. Ona, ena, poziva mua Baraka da oslobodi njezin narod. I kad se taj krzmao, motivira ga spremnou da i sama s njim krene u borbu, hrabrei ga tako da se dosljedno zauzme. Na zavretku izvjetaja o osloboenju od kanaanskog gospodstva navedena je duga "Deborina i Barakova pjesma". To je hvalospjev i zahvalnica Bogu koji po ljudskim rukama izvodi svoje planove. U njoj se za Deboru veli da je "majka Izraela", majka, koja je "ustala": "Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh, ja Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu" (Suci 5,7). - Debora se ne pojavljuje meu svetakim imenima u kalendaru, ali je neki ipak stavljaju 21. rujna. Ime se moe susresti i u inaicama Deba, Debica, Debi. Denis, u mukom i enskom rodu, nema tradiciju na hrvatskom tlu, ali se u posljednje vrijeme pojavljuje kao pomodno ime. Korijen mu je u latinkom imenu Dionisius, to je zapravo pridjevni oblik grkog imena Dinisos. Tako se zove antiki mitoloki bog plodnosti, uivanja, opojnosti i vina. Sin je Zeusa i Semele. Jedno mu je od kultnih imena Bakho. Hrvatski bi bilo Dioniz i Dionizije. Ime Denis francuski je oblik latinskog Dionisius. U francuskom je esto i prezime. U Engleza je Denys. Hrvatske su inaice Deni, Deno, zatim Denisa, Dena, Denica, Nisa. U kalendaru se 9. listopada slavi sveti Dionizije Pariki (francuski: Saint Denis), prvi pariki biskup. O njemu Grgur Tourski u svojem djelu Historia Francorum (Povijest Franaka) pie da ga je papa Fabijan oko godine 250. s jo estoricom biskupa poslao iz Rima u Galiju (Francusku) propovijedati Evanelje. Podigao je crkve u Parizu i u Chartresu. Zajedno sa sveenikom Rustikom i akonom Eleuterijem, umro je muenikom smru oko 285. u Parizu, na Montmartru (latinski "mons martyrum", "brdo muenika"). Denis je i danas nacionalni patron Francuske, i posebno zatitnik grada Pariza. Vjerojatno je on postavio prvu kransku crkvu na otoku usred rijeke Seine. Kralj Dagobert njegove je kosti dao premjestiti u crkvu benediktinske opatije Saint Denis koja je postala jedno od najveih svetita u Galiji i mjesto gdje su pokapali gotovo sve francuske kraljeve. Svetog Dionizija (Denisa) slikaju neobino: u biskupskom ornatu s odsjeenom vlastitom glavom u desnici. Prizor njegova muenitva prikazali su mnogi, osobito francuski umjetnici. Prema nekim legendarnim podacima asti se kao zatitnik u ratu (crkvena zastava opatije Saint Denis postala je ratnom zastavom francuskih kraljeva); zatim kao zatitnik protiv bjesnila i ugriza pasa, jer je bio baen pred divlje zvijeri, a napose protiv glavobolje, jer je - opet kae legenda - svoju odrubljenu glavu u rukama nosio do mjesta gdje je poslije podignuta opatija Saint Denis. U pukoj pobonosti zatitnik je i od sifilisa. U kalendaru ima jo nekoliko svetaca toga imena, primjerice biskup Dionizije Korintski, koji je ivio u 2. stoljeu, pisac vrijednih poslanica; u kalendaru je 8. travnja.

32

Dijana je ime iz rimske mitologije: boica lova i (personifikacija) Mjeseca, svjetlosti i plodnosti. Stariji oblik Divijana vee se uz rije divus, diva (bog, boica) i divinus (boanski, nebeski). Paralelna boica u grkoj mitologiji jest Artemida (grki: Artemis), ki Zeusa i Lete. Inaice i umanjenice ovog imena su Dijanka, Dica, Dija, Dila. Postoji i svetica ovog imena: Dijana d'Andal. Stupila je u dominikanski samostan Ronzano u Bologni. No, roditelji i roaci silom su je vratili i pritom joj, kae ivotopisac, slomili rebro. Poslije su roditelji odustali od svoga protivljenja i ona se, ozdravivi, vratila u samostan. Spomendan joj je 10. lipnja, na dan njezine smrti (godine 1236.). Dimitrije. Iz grke mitologije poznajemo Demetru, boicu plodnosti, zatitnicu poljodjelstva i civiliziranog ivljenja. U imenu su stegnute dvije rijei gha - zemlja i meter - majka. Nai su oblici imena su razliiti: uz Dmitrije, jo Dmitar, Mitar, Dometar, Demetrije, pa Mio, Mitran, Mito, Tuo; u enskom rodu Dimitrija, Mitra, Mitrana, Trena, Mitrica. Sveti je Dimitrije u kalendaru 26. listopada. To je svetac o kojem je napisano "udo knjiga", rasprava i strunih, znanstvenih istraivanja. Najkrae je i najtonije za njega rei: sveti Dimitrije Srijemski, akon i muenik. Kao mladi akon srijemskog biskupa i muenika Ireneja (u Sirmijumu, velikom panonskome carskom gradu, danas Srijemskoj Mitrovici) i sam je bio predveden pred naelnika Panonije, Proba, optuen da nee predati svete knjige kojih je bio uvar i tuma. Budui da je odbio bezboni zahtjev i pokazao postojanost u vjeri, osuen je na smrt i pogubljen izvan gradskih zidina Sirmija, na cesti prema istoku. Bilo je to tri dana nakon Irenejeva smaknua, na sam Uskrs, 9. travnja 304. Pogubljen je sa skupinom drugova, vjerojanto akona, sedam kanonskih djevica i nekih drugih krana. Pokopan je na mjestu smaknua. Ondje je poslije podignuta cemeterijalna bazilika, od koje vie nema traga. Poslije su mu relikvije prenesene u Solun. Otuda se njegovo tovanje rairilo Istokom. ivotopis mu prelazi u legendu, od srijemskog akona postaje domai svetac, i to vojnik i prokonzul Grke! U 5. stoljeu Dimitriju su podignute dvije bazilike, jedna u Sirmiju, druga u Solunu. Ova druga i danas je sredite njegova tovanja za sav Istok. tuju ga napose pravoslavni Slaveni: Rusi, Bugari, Srbi i Makedonci. Kod katolikih Hrvata vie je tovan u prolosti (juni Jadran, Zadar, Zagreb, poeki kraj, Burgenland-Gradie). Sveti je Dimitrije slubeni patron srijemskog dijela akovake i Srijemske biskupije. Njemu je posveena upna crkva (konkatedrala) u Srijemskoj Mitrovici, zatitnik je tako upe i grada koji nosi njegovo ime. U likovnoj umjetnosti (ikongrafiji) Dimitrije se prikazuje u dvije tradicije: solunskoj (kao vojnik sa titom, kopljem...) i u srijemskoj (kao akon, u akonskoj odjei, dalmatici, s knjigom). Njegov kip na pokrajnom oltaru u akovakoj katedrali raen je prema solunskoj ikonografiji, koja je u to doba bila naglaenija. Uz svetog Dimitrija u kalendaru je esto dodano ime Zvonimir. A razlog je sijedei: hrvatski kralj Zvonimir (1076.-1089.), "najkranskiji hrvatski vladar", zvao se kranskim imenom Dimitrije. Bio je to obiaj u kranskih vladara. Neki povjesniari misle da je to ime nosio upravo od krtenja i da je to "jeka" njegova panonskog zaviaja. To znai da na spomendan svetog Dimitrija mogu slaviti svoj imendan oni koji nose to narodno ime (usporedi: Antun). Nekada se u kalendaru nae Zvonimir i 8. listopada, jer je to, uz 26. listopada jo jedan od datuma kad se slavi isti Dimirije, ali kao Solunski (na Istoku).

33

Dobroslav dolazi od korijena dobr (dobar) i slav-a. Pojavljuju se i oblici Dobrislav, Dobrislava, zatim mnoga izvedena imena: Boba, Dobro, Dobrica, Dobria, Doko; u enskom rodu Dobra, Boba, Boca, Dobrenka, Brenka... U kalendaru ime Dobroslav esto stoji uz svetog Agatona, 10. sijenja. Radi se o prijevodu: grka rije agaths znai dobar, pa je spomendan svetog Agatona imendan svakog Dobroslava. Agaton je rodom sa Sicilije. Bio je papa od godine 678. do 681. Neki, bez razloga, u kalendar stavljaju svetog Agatona i 7. prosinca. Dolores. Ime je nastalo od jednog naslova Marije Bogorodice: panjolski on glasi Nuestra Seora Maria de los Dolores, latinski Mater Dolorosa, hrvatski Marija alosna ili i ee, alosna Gospa, (latinski dolor - duevna bol, alost). U srednjem vijeku, vremenu nastanka mnogih pobonosti, u vezi s rairenim tovanjem Isusove muke (primjerice Krini put), vrlo se razgranalo i tovanje "Marije od sedam alosti". U tom pukom tovanju Bogorodice isticano je sedam posebno tekih asova Marijina ivota: 1. imunovo proroanstvo u Hramu da e joj "ma probosti duu"; 2. bijeg s Djetetom Isusom u Egipat; 3. briga dok je traila dvanaestogodinjeg Isusa u Hramu; 4. bol koju je utjela za vrijeme Isusovog krina puta; 6. potresni doivljaj Isusova raspea; 7. alost pri Isusovu polaganju u grob. S tim u vezi umjetnici prikazuju Mariju u suzama, sa sedam maeva koji joj probadaju srce. Ili, mjesto maeva, oko Bogorodice je sedam medaljona s prizorima sedam alosti. U 15. stoljeu uveden je i blagdan alosne Gospe, koji je papa Pio VII. godine 1814. proirio na cijelu Crkvu. Ime Dolores ima i svoje skraene oblike: Dola, Lola, Lolita, Lora, Lorka i druge. U kalendaru je 15. rujna. Toga dana slave imendan i oni koji nose imena Tugomil, Tugomila. Dominik. Latinski pridjev dominicus znai gospodinov, gospodarev. Pisano velikim poetnim slovom znai onaj koji pripada Gospodinu, Bogu. Osim toga, latinski izraz dies Dominica (ili samo Dominica) znai dan Gospodnji, to jest, hrvatskom kranskom terminologijom reeno, nedjelja. Izraz dolazi meu osobna imena i zato to je bio obiaj djetetu koje se rodilo nedjeljom, na "dan Gospodnji", dati ime Dominik. U hrvatskom je podruju uz oblike Dominik, Dominika, Domo, Doma, Menko, Dinko, Dominko, i prijevod: Nedjeljko i Nediljko, Nedjeljka i Nediljka, Nedo, Neda, Nea. Njemaki je Dominikus; engleski Dominic; francuski Diominique, za muki i enski rod; panjolski Domingo; talijanski Domenico, Donnino, Mino. Svetac imenom Dominik poznati je osnivatelj redovnike drube dominikanaca. Roen je u mjestu Caleruega u panjolskoj 1170. Od djetinjstva je pokazivao veliku elju za znanjem. Zavrio je filozofiju i teologiju u katedralnoj koli u Palenciji (sjeverno od Valladolida). Kao sveenik najprije je postao lanom kanonika augustinaca u biskupijskome sreditu u Osmi i ubrzo doao na glas kao vrstan propovjednik. Godine 1215., okupivi oko sebe skupinu propovjednika, poe u Rim da ishodi papinsko odobrenje za osnivanje nove redovnike drube. To mu je udijeljeno i u nekoliko godina njegova crno-bijelo odjevena subraa preplavie Europu krstarei njome najee pjeice, propovijedajui, napose opovrgavajui vrlo nasrtljive gnostiko manihejske hereze valdenza i albigenza. Red se brzo umnoio i rairio po Europi. Dominik je veliku vanost polagao kolovanju svoje "subrae propovjednika", kako ih je zvao. To je urodilo plodom osobito nakon njegove smrti. Iz Domikanskog su reda izali mnogi znanstvenici, teolozi i umjetnici. Osnovao je i ensku redovniku granu, sestre dominikanke, traei da i one dobiju to kvalitetniju izobrazbu. Iscrpljen golemim radom Dominik je umro i pokopan u Bologni 1221.

34

U Hrvatskoj je prvi dominikanski samostan osnovan u Dubrovniku 1225., a zatim u azmi; rairili su se potom po svoj Hrvatskoj. U 16. stoljeu zbog nepoznatih razloga naputaju sjevernu Hrvatsku, a zadravaju se samo u Dalmaciji. Danas imaju svoje samostane u Zagrebu i u Dalmaciji. Osim povijesnih injenica, o svetom Dominiku nikle su i legende koje izraavaju razliite znaajke njegova rada. Slikaju ga u bijelom habitu s crnim platem. Posebna mu je oznaka krunica. Smatra se, naime, da je on ustanovio tu pobonost. Zapravo su je dominikanci samo zduno irili. Na slikama uz njega esto vidimo psia, i to s bakljom u gubici. I to je po legendi koja kae da je njegova majka, prije no to je Dominika rodila, usnula da je rodila psa s goruom zubljom. Legendarni je san postao simbolom dominikanske djelatnosti u irenju evanelja: bili su "neukrotivi" propovjednici i iritelji Evanelja. No taj simbol (pas) ima korijen i u samom njihovom imenu. Ako se latinska rije dominicanes (dominikanci) rastavi (domini canes), onda to znai "Gospodinovi (tj. Boji) psi" (latinski canis - pas). I ova igra rijei ima kazati da dominkanci svojim glasom, propovijedanjem, brane uvaju Gospodina, Dom Gospodnji, Crkvu. Spomendan je svetoga Dominika u kalendaru 8. kolovoza. - Jo je jedan svetac novijeg doba istog imena, talijanski djeak: sveti Dominik Savio (1842.1857.), spomendan mu je u nas 6. svibnja. Donat, v. Darko Doris. Moe se uzeti da je ime grko; Dors (Dorida) u grkoj se mitologiji zvala boica mora, ki Oceana i ena starca Nereja. Grki Dors znai i Doranka, ena iz plemena Dorana. U imenu je osnovna rije doron - dar. Za europski je kranski krug ime Doris skraenica od Doroteja (v. Teodor). Dujam. Ime dolazi od latinske rijei dominus - gospodar, gospodin, to od izmijenjenog, "pukog" oblika domnius. U nas je esto u junoj Hrvatskoj. Pojavljuje se u vie oblika: u mukom rodu kao Duje, Dujo, Dujan, Dujas, Duno, Dujko; u enkom kao Duja, Dujica, Duna, Dujka... Sveti Dujam je solinski biskup i muenik iz treeg stoljea. Predaja ga, meutim, stavlja u 1. stoljee i smatra jednim od apostolskih uenika. Teko je iz tako davna vremena oekivati o njemu podrobnije ivotne podatke; to zamjenjuje legenda i kae da je rodom iz Sirije, da se obratio na kranstvo sluajui apostola Petra u Antiohiji, da je zatim pratio Petra u Rim, odakle ga je apostolski prvak uputio preko Jadranskog mora u Salonu (Solin), tada glavni grad Dalmacije. Tu je Dujam osnovao kransku, crkvenu zajednicu, priveo evanelju mnoge pogane, ali i - po nalogu gradskog upravitelja, poganina Maurilija - podnio mueniku smrt; odrubljena mu je glava. Tijelo su mu iz Solina prenijeli u Split. Tu se i danas veoma sveano tuje kao zatitnik splitske nadbiskupije i grada. Blagdan mu je 7. svibnja. Duica je narodno ime, prema imenici dua. Nema svetice toga imena, ali se ime redovito nalazi u kalendaru uz Duni dan ("spomendan svih dua"), 2. studenoga, i taj nadnevak moe uzeti kao imendan. E Edgar. Ime nas odvodi na englesko podruje. Izvor mu je anglosasko ime Eadgar. U njemu su dvije rijei: ead - srea, zdravlje i gar - koplje, odnosno starovisokonjemake rijei ot (posjed) i ger (koplje). Dakle: sretno koplje, ili: koji svoj posjed brani kopljem. Ime je sa Shakespearovim dramama (Kralj Lear) dolo u

35

Europu. Imenski su oblici u svagdanjemu ivotu Edo, Etko, Gari, Garo, Edgaro (po talijanskom); u enskom rodu Edgarija, Edika, Etka, Edga, Rija. U kalendaru je sveti Edgar 8. srpnja. Bio je anglosaski kralj. Izabran godine 957. Ujedinio je kraljevstvo i ojaao granice prema Keltima. U njegovo je doba vladao mir u najveem dijelu Engleske. U sporazumu s biskupima brinuo se za obnovu Crkve u dravi. Umro je godine 975. Jo je jedan, manje poznati, sveti Edgar 10. rujna. Bio je misionar u Nizozemskoj potkraj 7. stoljea. Edita dolazi od engleskog imena Edith, a ono od staroengleskog Eadguth, koje sadri sloenice: ead - posjed, blago, srea i guth - boj, rat. Hrvatske su inaice Editica, Edith, Dita, Ditka, Eda, Etka, Itica. Latinizirani je oblik Editha; francuski Edithe; njemaki Edith; nordijski skraeni Ditte. U kalendaru je 16. rujna sveta Edita iz Wiltona, benediktinka. Bila je kerka engleskoga kralja Edgara. Uzornim ivotom ivjela je u samostanu Wilton. Umrla je na glasu svetosti godine 984. u 23. godini ivota. Edmund. Prvi, staroengleski, oblik ovog imena jest Eadmund. Sloeno je od rijei ead - posjed, blago, srea i mund - obrana, zatita, vlast nad neim. U nas ima i izvedenih oblika: Edmond, Edo, Edi, Edika; u enskom rodu Edmunda, Eda, Edica, Edika. Tri su engleska sveca toga imena: Edmund iz Abingtona, nadbiskup u Canterburyju. Roen je godine 1180. Studirao je u Parizu; godine 1214. postaje profesor teologije u Oxfordu, a godine 1233. nadbiskup. Branei crkvena prava, imao je mnoge sukobe s kraljem Henrikom II. Umro je na putu u Rim godine 1240. Spomendan mu je 16. studenoga. - Drugi je sveti Edmund Campion, isusovac, muenik. Roen je u Londonu 1540. Studirao je u Oxfordu i ubrzo postao poznati predava i govornik. Zbog sukoba s anglikancima morao je bjeati u Irsku. Otuda se potajice vraao u domovinu. Nastavio je zatim studije u Beu i Pragu i stupio u Isusovaki red u Rimu. Uhvaen je Londonu i zatvoren te s jo dvojicom sveenika godine 1581. javno objeen. Svetim je slubeno proglaen 1970. Spomendan mu je 1. prosinca. - Trei sveti Edmund posljednji je kralj Istone Engleske. Godine 870., prilikom upada Danaca, uhvaen i, budui da se nije htio odrei vjere, gol je objeen na stablo, iiban, proboden strelicama i obezglavljen. Spomendan mu je 20. studenoga. Eduard pripada skupini engleskih imena s poetnim slogom ed-. To je staroengleska rije ead - u znaenju posjed, blago, srea, a drugi slog weard znai uvar; prijevod imena bio bi uvar posjeda. U nas su esto i skraeni oblici Edo, Edica, Edika, Etka, u mukom i enskom rodu. Eduard je ime mnogih engleskih kraljeva. Medu njima je i nekoliko svetaca. Sveti Eduard engleski kralj i muenik ivio je u 10. stoljeu. Godine 975. postao je uz pomo nadbiskupa u Canterburyju Dunstana (takoer sveca) nasljednikom svojega oca, kralja Edgara. Protivnici su ga umorili prilikom jednog lova godine 978. Spomendan mu je 18. oujka. Drugi sveti Eduard takoer je bio engleski kralj. Na prijestolje je doao godine 1042. Podigao je benediktinsku opatiju svetog Petra, danas poznatu kao Westminsterska opatija. Bio je posljednji anglosaski kralj, umro je godine 1066. Spomendan mu je 5. sijenja (dan smrti), a esto je u kalendarima i 13. listopada (dan prijenosa njegovih relikvija u Westminstersku opatiju).

36

Edvin. Izvorni, engleski, oblik imena jest Edwin, a staroengleski Eadwin. Tvore ga dvije staroengleske rijei ead - posjed, blago, srea i wine - prijatelj. Iz temeljnog imena dolaze izvedenice Edi, Edika, Edo; Edvina, Eda, Edica, Ina, Inka, Inica. Sveti Edvin ima spomendan 12. listopada. Bio je engleski kralj, roen godine 584. ena, kranka, Ethelburga od Kenta, privela ga je katolikoj vjeri te se, nakon podueg krzmanja, dao krstiti zajedno s brojnom obitelji i mnogim kraljevskim velikaima. Bilo je to na Uskrs godine 627. Nakon toga nastojao je i sve podanike privesti kranstvu. Ubio ga je susjedni poganski kralj Penda u bici godine 633. Slavi se kao muenik. Eleonora dolazi od arapskog imena Ellinor, a izvorno mu je znaenje Bog je moja svjetlost. Ime je s Maurima dolo u panjolsku, a otuda u Francusku (francuski je oblik Alienor) i u Englesku. Po Shakespearovoj drami "Kralj Ivan" i drugima, ime se u 18. stoljeu proirilo u cijeloj Europi. ee se pojavljuje u umjetnikim djelima, primjerice u Goetheovoj drami "Tasso"; ime Eleonora nosi i uvertira Beethovenove opere "Fidelio"; Nora, naslovna junakinja Ibsenove drame kratica je imena Eleonora. Na hrvatsku su podruju oblici ovoga imena Leonora, Nora, Lora, Lorka, Norka, Ora, Ela, Nela, Lonika, Leja i slino. Sveta Eleonora bila je kerka grofa Rajmunda IV. od Provence i ena engleskog kralja Henrika II. Roena je godine 1222. Nakon smrti svojega mua stupa kao redovnica u benediktinsku opatiju Amresbury; tu je umrla godine 1291. Spomendan joj je u kalendaru 25. lipnja, jer je to dan njezine smrti, no u naim se kalendarima "po starom" nalazi 21. veljae. Elizabeta je vrlo staro ime, raireno po cijelome svijetu. Dolazi iz Biblije: tako se zove majka Ivana Krstitelja. Hebrejski Elieba sadri dvije rijei: Eli - Bog i eba - sedam, u znaenju Bog je savrenost, Bog je sedmica, Bog je prisega, zakletva. Seba (sedam) sveta je brojka na koju su se ili kojom su se tada zaklinjali. U simbolici brojki sedmica je zbroj 3 (Bog) i 4 (svijet). Preko grkog (Elisbet) i latinskog (Elisabeth), dolazi do naeg oblika Elizabeta. - Od izvornog pak oblika nastaju brojne inaice: Ela, Eliza, Liza, Elza, Eli, Elica, Elka, Elko, Eta, Beta, Beti, Betika, Lizabeta, Lizika, Lili, Spela, Spelica, Izabela, Jelisaveta, Jelica, Jala, Jalabeta... U Engleza Elisabeth, Bess, Bessy, Betsy, Betty, Lizzy, Lily; u Francuza Isabelle, Lisette, Babette; u Nijemaca Elisabeth, Elsbeth, Liesbeth, Ilisa, Ilse, Ella, Liesa, Lia, Sissy; u eha Albta; u Poljaka Elbieta; u Madara Erzsebet, Erzsi. Vie je svetica toga imena, ali u obinom kalendaru nalazimo jednu ili dvije. Sveta Elizabeta Ugarska ili Turinka (Thringen) ki je ugarskoga kralja Andrije II. Roena je 1207. u madarskome dvorcu Saro. Iz politikih razloga zaruena je jo kao jednogodinje dijete za Ludwiga IV., sina landgrofa od Thringije te je ve s etiri godine bila dovedena da ivi kod obitelji svojega budueg mua. Odgajala ju je ozbiljna grofica Sofija. Vjenala se u etrnaestoj godini. U sretnom, ali kratkotrajnom braku rodila je troje djece: sina i dvije keri. Mu joj je umro dok je bio na kriarskoj vojni godine 1227. Zbog izuzetne ljepote zavidjele su joj dvorske dame i na razliite joj naine zagoravale ivot. Elizabeta se stoga vie posvetila duhovnom ivotu i od svojeg imetka obilno pomagala siromahe. Osobno je njegovala i posluivala najtee bolesnike. Djever ju je otjerao s dvora elei osigurati nasljedstvo svojem sinu. Oduzeli su joj i djecu. Primljena je u Franjevaki red godine 1228. Sve ju je to skrilo te je mlada umrla, u dobi od 24 godine (17. studenoga 1231.). Pokopana je u Marburgu. Smatra se jednom od glavnih svetica Franjevakog reda. Svetom je

37

proglaena 1235. Elizabeta je zatitnica Caritasa, kranskih dobrotvornih ustanova. Njoj su posveene mnoge redovnike zajednice koje su nastavile ivjeti u duhu njezine djelotvorne ljubavi prema blinjemu. Koliko je puku bila bliska njezina dobrotvornost, pokazuju mnoge legende. Jedna pripovijeda da je Elizabeta usred zime izlazila iz dvorca s pregaom punom hrane za siromahe. Susretne je mu i zapita to nosi. Kad je razgrnula pregau, on opazi da je puna rua, a kad se sagnuo da je poljubi, ugleda njezino lice preobraeno nebeskim sjajem. - Slika se kao redovnica franjevka. Redovito s pregaom punom rua, no katkad i s kneevskom krunom ili okruena sirotinjom, kako im dijeli kruh. U mnogim je crkvama njezin kip ili slika. Kalendarski se slavi 17. studenoga (negdje 19. studenoga). A 4. srpnja slavi se sveta Elizabeta (Izabela) Portugalska, kraljica, praneakinja Elizabete Ugarske. Zato ih kadto i zamjenjuju. Ki je aragonskog kralja Petra III. roena u panjolskoj, udana za portugalskog kralja Dionizija. Umrla 1334. i pokopana u Coimbri. Svetom je proglaena 1625. - Elizabeta, majka Ivana Krstititelja, u kalendaru je 5. studenoga. Elvira je panjolsko ime, ali mu je izvor germanski. Kau da dolazi od gotskog imena Alahwara, Alwara, sastavljenog od dviju rijei: alo - sve i wards - ona koja uva; dakle uvarica, straarica. Drugi tvrde da ime sainjavaju dvije zapadnogotske rijei: alah svet, svetite i rije wara - uvarica. Elvira je, dakle, uvarica svetita. Trei kau da je to samo inaica arapsko-panjolskog imena Elvira, a znai kneginja. Ime se iz panjolske, u vrijeme romantike, rairilo Europom. Poznato je postalo po Molirovoj komediji "Don Juan", iz Bellinijeve opere "Puritanci", Verdijeve "Ernani" i drugih tadanjih umjetnikih djela. U kalendaru je 16. srpnja sveta Elvira, opatica samostana hren kod Triera u Njemakoj, u 12. stoljeu. U nas su od Elvira izvedeni oblici: Elvirka, Elka, Elva, Ira, Irka... Ema. Ime dolazi k nama, kao i mnoga druga, s njemakog podruja. Tamo je ono Emma, Hemma ili Imma i zapravo je kratica njemakih imena koji u prvom dijelu imaju Irm- ili Erm-, primjerice Irmgard, Irmhild, Ermengard, Emengard. A same te sastavnice dolaze od imena Irmin, Ermin, to je opet naziv drevnoga germanskoga plemenskog boantva i u starovisokonjemakom jeziku znai velik, sveobuhvatan. Drugi tumae da je lanu Irm- i Erm- izvor grka rije rmenos u znaenju dodan. Dakle, vrlo je dug i zakuast put do tako ljupkog i kratkog imena kao to je Ema. A u nas je to jo "usitnjeno" u Emi, Emica, Emka. Sveta je Ema vrlo tovana slovenska svetica. Zovu je i Hema. ivjela je na prelasku iz desetog u jedanaesto stoljee (oko 980.-1045.), u tadanjoj donjoj tajerskoj. Bila je iz grofovske obitelji. Udala se za grofa Vilima koji je upravljao velikim posjedima na tlu dananje Austrije i Slovenije. Nakon mueve smrti izgubila je i oba sina. Ostavi tako udovica, svoja je imanja troila na osnivanje upa, zidanje crkava, podizanje samostana, podupiranje dobrotvornih ustanova i pomaganje potrebnih. Bila je vrlo bliska obinom puku, koji je na tom podruju bio uvelike slovenski. Naposljetku stupa u samostan Gurk, koji je sama osnovala. Tu njezini tovatelji hodoaste u njezinu crkvu, na njezin grob u kripti. Njezino je tovanje Crkva slobeno odobrila godine 1287., a proces proglaenja svetom zakljuen je, na poticaj slovenskih i austrijskih biskupa, u nae vrijeme, godine 1938. I danas iz mnogih krajeva Slovenije tovatelji svete Eme hodoaste u Gurk. U Sloveniji pak njoj je posveeno nekoliko crkava i mnogo kapela. Slikari svetu Emu prikazuju u nonji ondanjega doba - s ruom, simbolom ljubavi prema siromanima, u ruci. Kalendarski joj je spomendan 27. lipnja. - Manje je poznata sveta Ema iz Paderborna. I ona je nakon smrti mua grofa

38

Ludgera sve imanje podijelila siromanima. Umrla je godine 1040., grob joj je u Bremenu, a kalendarski spomendan 19. travnja. U kalendaru je 23. sijenja rimska muenica u vrijeme cara Dioklecijana, sveta Emerencijana (korijen je imena latinski pridjev emerita - isluena, zasluna, umirovljena) uz koju je redovito pridodana kratica - Ema. Emanuel ee susreemo u enskom rodu - Emanuela. Po korijenu je hebrjesko immanu'el i znai Bog s nama. Izraz se nalazi u jednome Izaijinu mesijanskome prorotvu (Iz 7, 14) i primjenjuje se na Isusa, on je prvi Emanuel, "Bog s nama". Hebrejska sastavnica -el znai Bog i nalazimo je u mnogim imenima (Mihael, Danijel...) Ime Emanuel u svakodnevici se skrauje kao Emo, Emko, Mano, Manko. U Engleza i Ferancuza je Emmanuel; u Nijemaca ima i oblike Immanuel, Nanuel, Mani; u eha Eman. Medu svecima u kalendaru 26. oujka je Emanuel muenik. Sa skupinom drugih krana dao je ivot za vjeru u vrijeme Dioklecijana (284.-305.). Manje je poznati blaeni Emanuel biskup iz Cremone (Italija) koji je umro na glasu svetosti 1198. i spomendan mu je 1. listopada; malokad se nalazi u obinim kalendarima. Emilijan (latinski je oblik Aemillius) ime je drevnog i poznatog rimskoga patricijskog plemena. U korijenu je latinska rije aemulus (u enskom rodu aemula) znai takmac, zavidnik. U enskom su rodu inaice Emilija, Emilijana, Emila, Ema, Lijana, Emica, Milana, Milka; u mukom pak rodu Emilijan, Emil, Emilije, Milo, Milko. U kalendaru je sveta Emilijana 5. sijenja. (Neki kalendari pogreno navode ime u mukom rodu.) Bila je ena uzorna ivota, teta pape Grgura Velikoga. Povukla se u samostan na Siciliji i umrla godine 550. Uz Emilijana u kalendarima esto stoji Miljenko, to nije prijevod, ve slinost po sluhu sa Emilijan(a). Zatim je u kalendaru 12. studenoga sveti Emilijan. Potjee iz panjolske. Bio je najprije pastir, zatim 40 godina pustinjak, nakon toga sveenik i upnik u mjestu Verdejo, uitelj i udotvorac. Umro je 12. studenoga 574. u stotoj godini ivota. U kalendaru je 10. oujka sveti Emilijan (oznaen kao Emil), Irac, koji je oko godine 640. doao u kolu u Francusku, tu ostao kao monah i postao opatom samostana Lagny. Na dva mjesta u kalendaru nalazi se sveta Emilija: 17. lipnja i (pravilnije, dan smrti) 24. kolovoza. Roena je 1797. u junoj Francuskoj (Gaillac), a umrla u Marseilleu 24. kolovoza 1856. Osnovateljica je enske redovnike kongregacije "Sv. Josipa od ukazanja" za pomo siromanima i bolesnima. Svetom je proglaena godine 1959. Erik je esto nordijsko ime, dolazi od starijeg oblika Erich (ere znai slava, ast, a drugi dio richi - vladar, poglavar, monik). Moe biti i kao Ero, Eri, Erih, Riko, Riki... U enskom je rodu Erika, a inaice su Era, Erka, Ika, Rika. Sveti Erik muenik slavi se 18. svibnja. To je vedski kralj Erik IX. Jedvardsson. Njega je danski princ Magnus, elei vedsku krunu, zavjereniki ubio za vrijeme bogosluja na blagdan Uzaaa, 18. svibnja 1160. godine u Gamla Uppsali. To je vrijeme prije protestantizma, kada je vedska bila katolika. Slavi se kao zatitnik i nacionalni svetac vedske. Njegov je spomendan i vedski dravni blagdan. U ikonografiji se prikazuje kao mladi vladar, u sjajnoj bojnoj opremi, s krunom, kraljevskom jabukom i maem u ruci. Jo je jedan svetac Erik, prvi danski kralj. ivio je u 13. stoljeu, a spomendan mu je 10. kolovoza.

39

Ernest. Izvorno njemako ime glasi Ernst. Korijen mu je starovisokonjemaka rije ernust - ozbiljnost, odlunost, ustrajnost. U hrvatskom su podruju izvedenice Ernestin, Erno, Erni, a u enskom rodu Ernesta, Erna, Ernica, Ernestina. U svetakom je kalendaru sveti Ernest, rimski muenik, 12. sijenja. Malo je podataka o njegovu ivotu. Podnio je muenitvo sa skupinom kranskih vojnika u prvim kranskim stoljeima i bio s njima pokopan na rimskom "Groblju svete Helene". Potkraj 17. stoljea groblje je naputeno pa je 26. rujna 1694. sveeve ostatke dobio na dar salzburki knez-biskup Johan Ernst grof von Thun. Biskup je relikvije svojega imenjaka dopratio u Salzburg i tu ih 6. lipnja 1700. sveano poloio u crkvu Presvetoga Trojstva koju je sam bio sagradio (1694.-1702.). Crkva je u sklopu bogoslovnoga sjemenita i tu se sveti Ernest i danas slavi. U kalendaru ima jo nekoliko svetaca istoga imena: sveti Ernst von Hohenstein, benediktinac slavi se 27. oujka; sveti Ernst von Neresheim, muenik, takoer benediktinski opat je 7. listopada, a blaenom Ernestu, prakom nadbiskupu je spomendan 30. lipnja. Sva trojica se u redovitim poukim kalendarima rijetko nau. Estera je ime perzijskog podrijetla: od rijei sitareh (ili stara), a znai zvijezda. Otuda hebrejski ester pa grki astr. Odgovara naem imenu Zvjezdana. Premda je ime Zvjezdana vjerojatnije prijevod latinske rijei stella (zvijezda) te se i pojavljuje kao ime Stela. Ime je Stela i u vezi s pjesnikim nazivom Marije Bogorodice - Stella maris (Zvijezda mora) te se kao osobno ime moe povezati (slaviti imendan) uz neki marijanski blagdan, po izboru. Izvedenice imena Eestera jesu Ester, Eca, Ea, Era, Erica, Esta, Estica, Estika, Tika, Tera, Terica, Terka, Teruka i druge. Estera je naslov jedne od biblijskih knjiga Staroga zavjeta, u kojoj je glavno lice Estera, idovska djevojka koja je postala enom perzijskoga kralja Ahasvera (Kserkso I., vladao od 486. do 465. prije Krista). Knjiga je umjetniki izvjetaj o progonu i izbavljenju idova u Perzijskoj dravi. Mlada i mudra idovka Estera ivi u tvravi grada Suze kod svojega roaka i skrbnika Mordokaja. Njih je, zajedno s drugim idovima, babilonski kralj Nabukodonozor odveo iz Jeruzalema i sada su pod tuim gospodstvom. Ahasver je otjerao svoju enu Vati. Traei kralju novu suprugu, dovode pred njega najljepe djevojke iz svih pokrajina kraljevstva. Meu odabranicama nala se i Estera. Bila je "pristala i lijepa izgleda". Njezin skrbnik Mordokaj zabranio joj je da ikome kae ijeg je roda i naroda. Esterina je ljepota pobudila udivljenje svih prisutnih. I kralju se svidjela vie od drugih djevojaka te joj on poklanja svoju naklonost i ljubav: na njezinu glavu stavlja kraljevsku krunu. Mordokaj je, meutim, upao u veliku nepriliku. Kraj Ahasver bio je promaknuo uglednog Agadanina Hamana nad sve dostojanstvenike u pokrajini i svi kraljevi slubenici morali su pred Hamanom prigibati koljena i padati niice. Mordokaj to nije htio. Kao vjerni idov, nije se smio klanjati ljudima, jer takvu je ast iskazivao samo Bogu. Na taj se nain izdao kojem narodu i kojoj vjeri pripada. Haman plane bijesom i smisli osvetu i Mordokaju i cijelome idovskom narodu. Ve otprije taj mu je narod, drukiji od ostalih naroda, bio trn u oku. Uime kralja i s njegovim peatom razaalje pisane okrunice u sve pokrajine kraljevstva da se svi idovi pobiju, unite, zatru, a njihova dobra zaplijene. Zakon bi objavljen i u tvravi Suze. Jauk i kuknjava nasta meu idovima. Mordokaj nato javi Esteri neka poe kralju i zatrai, da tu nesreu sprijei. Estera se krzmala; ta upravo joj je Mordokaj bio naloio da krije svoje podrijetlo, a sada trai da ga javno prizna. Mordokaj Ijutito odgovara da e, bude li ona utjela, idovima doi pomo i spas s druge strane. I jo doda: "Tko zna nisi li se ba i popela do kraljevske asti zbog asa kao to je ovaj?"

40

Tada Estera odlui: prekinut e utnju o svojem podrijetlu i oitovati da je idovka; tako e iznovice uspostaviti vjernost samoj sebi. Zamolit e kralja da potedi njezin narod. Svjesna je smrtnog rizika, no i spremna na sve: "Treba li da poginem, poginut u". Usrdnom molitvom trai Boju zatitu... Kralj ju je dobrohotno primio i sasluao paljivo. Uspijeva raskrinkati Hamana i izmoliti potpuni opoziv plana o unitenju njezina naroda. Kralj je shvatio opake Hamanove nakane koje je u njegovo ime kanio ostvariti. Pun gnjeva daje ga objesiti, a Esteri i Mordokaju povjerava da opozovu okrunicu o zatoru. Smjesta su kraljevi skorotee ponijeli naredbu u korist idova: "U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada medu idovima veselje, radost, gozba i blagdan." Na spomen tog dogaaja slavi se idovska svetkovina radosti i darivanja - Purim. - Biblijska Estera bude u kalendaru 24. svibnja, premda se ne slavi kao svetica u dananjemu smislu. U taj dan mogu svoj imendan slaviti sve Stele i Zvjezdane. U vrlo starom latinskom martirologiju navodi se 1. srpnja. Eugen je ime preuzeto od grkog oblika Eugnios, u enskom rodu Eugena, a korijen im je grki pridjev eugens - plemenita roda, plemenit, velikoduan. Mnogi su oblici imena u praksi: Eugenio, Ego, Geno, Udo, eno, Ugo; Eugena, Eugenija, Ega, Egica, Gena, Genica, Genika, ena, eni, enka. Vie je svetaca toga imena. Jedan sveti Eugen ima spomendan 20. prosinca, zajedno sa svetim Makarijem. Bili su sveenici. U vrijeme Julijana Apostate (361.363.) oba su uhiena u Antiohiji Sirijskoj (danas se mjesto zove Antakije) i teko mueni. Odvedeni su zatim na prisilni rad u Mauretaniju, gdje je Eugen do smrti irio evanelje. Sveta Eugenija, djevica i muenica iz Cordobe u kalendaru je 26. oujka. Mueniku smrt je podnijela u vrijeme vladanja Maura, godine 923.. Eva, v. Adam Evald je ime sastavljeno od starovisokonjemakih rijei ewa (zakon, red, pravo) i walt (vladati, gospodariti). U inaicama je Valdo, Valdi, Valdin. U kalendaru nalazimo svetog Evalda 3. listopada. Zanimljivost je da se tu radi o dvojici Evalda iz 7. stoljea, koji su bili rodom iz Irske, a kao sveenici i misionari djelovali su u Saskoj. Tu su ih ubili poganski Sasi (oko godine 695.). Po kosi su ih zvali "crni" i "bijeli" Evald. Kadto se navode kao "braa", ali su zapravo bili subraa, na istom misionarskom poslu. Slave se napose u Klnu, patroni su Vestfalije. F Fabijan dolazi k nama od latinskog imena Fabianus i prvotno znai onaj koji pripada rimskom patricijskom rodu Fabius. U imenu je latinska imenica faba - bob (vrsta mahunarke, "grah") pa bi Fabius znailo bobov ili uzgajatelj boba. Ime ima muke i enske oblike: Faba, Fabo, Fabjan; Fabija, Fabijana, Fabjana, Fabica, Fabika, Fabiola. Sveti Fabijan je bio rimski biskup i papa od godine 236. do 250. To je doba kada su carske vlasti organizirale velike progone krana. Njihov je broj unato tomu rastao. Fabijan je zasluan za reorganizaciju rimske crkvene zajednice: podijelio ju je na sedam okruga te ih povjerio sedmorici akona. akoni su imali notare, zapisniare, koji su brino skupljali i biljeili podatke, napose o kranima-muenicima. Usto su se brinuli za to da svi muenici budu dostojno pokopani u podzemnim grobljima, katakombama. Kad je 249. nastupio novi car Decije, novom je estinom nastavio

41

zatirati kranstvo. Prvi je uhien papa Fabijan. Po kratkom postupku osudio ga je sam car. Osuda je izvrena 20. sijenja 250.: odsjeena mu je glava. Pokopan je u Kalistovim katakombama. Njegov kameni sarkofag otrkiven je godine 1915. Fabijanovo tovanje proteglo se kroz sva stoljea. Slikari ga prikazuju u biskupskom ornatu s maem i golubom. Fabijan spada u "zimske svece", dolazi pri kraju zime 20. sijenja (uvijek zajedno sa Sebastijanom) - kad u stabla poinje navirati sok, znak blizine proljea. Feliks. Latinski pridjev felix - sretan, blaen, rodan korijen je ovom imenu. Iz izvornog (latinskog) imena granaju se mnoge, osobito enske izvedenice: Feliksa, Felicija, Felica, Felka, Lica, Licija, Felicijana, Felicisima (felicisimus je superlativ od felix), Felicita, Felicitas (latinski felicitas - srea), Felicitata, Felie. Ima i mukih imenskih oblika: Felicij, Felicije, Felicijan, Felie. Zatim su mnogi oblici prijevoda: Sreko, Sretko; Sreka, Sreica, Sretka, Sretna. Sveti Feliks, muenik, u kalendaru je 14. sijenja. Malo je podataka o njemu, a ti su vrlo neobini i teko objanjivi. Bio je sveenik i uitelj u Rimu. Na rimskom podruju Monte Pincio ubili su ga iljastim pisaljkama vlastiti uenici. Nepoznato je vrijeme, kad se to dogodilo. Istog je datuma spomendan drugoga sveca istog imena, Feliksa iz Nole (kod Napulja), koji je umro godine 260. i osobito je tovan u rano kransko doba. Trei je sveti Feliks iz mjesta Cantalice u Umbriji, a ima spomendan 18. svibnja. Roen je godine 1515. Stupio je u kapucine kao brat-laik. Vie od 40 godina u Rimu je imao dunost skupljati milostinju za samostan (kapucini su ivjeli od isproenih darova!). Zbog prirodnog i blagog ponaanja postao je vrlo popularan meu pukom. Budui da je za svaki dar uzvraao "Deo gratias" ("Bogu hvala!") prozvali su ga jednostavno "brat Deogratias". - Sveti Feliks Valois ima spomendan 20. studenoga. Roen je 1127. u francuskom podruju Valois. Suutemeljitelj je Reda trinitaraca. Umro je 1212. u Parizu. A 30. prosinca u kalendaru je spomendan svetog Feliksa I. koji je bio papa godine 268. do 274. Sveta je Felicita u kalendaru 7. oujka, uvijek sa svetom Perpetuom. Bile su to dvije ene, kranske katekumene (pripravnice za krtenje), koje su godine 203. u Kartagi, zajedno s drugim kranima, baene pred divlje zvijeri u arenu. Obje su preivjele, a zatim ubijene noem. Ferdinand. Ime ine gotske rijei frithu (mir, zatita) i nanth (smion, hrabar, drzak). U hrvatskom se jeziku pojavljuje i kao Ferdo, Ferika, Feri, Fernando (prema panjolskom), Nando; u enskom pak rodu Ferdinanda, Fernanda, Ferka, Ferda, Ferdina. U kalendaru je spomendan svetog Ferdinanda 30. svibnja. Ferdinand je sin kralja Alfonza IX. roen godine 1199. Kao kralj Ferdinand III. naslijedio je i udruio kraljevstva Kastilje (sredinja panjolska) i Lena (sjeverozapadna panjolska) i s velikim uspjehom vodio borbe protiv Maura. Godine 1221. utemeljio je glasovitu katedralu u Burgosu, a 1243. sveuilite u Salamanci. Umro je 30. svibnja 1252. u Sevilli i pokopan u tamonjoj katedrali. Kao svetac slavi se 15. lipnja i portugalski prestolonasljednik Ferdinand koji je godine 1437. bio predan kao talac Maurima; zbog poznatijih svetaca malokad je u kalendaru. Fidel(is). Latinski pridjev fidelis znai vjeran, pouzdan, iskren, poten, estit. U hrvatskom su podruju imenske izvedenice Fidelij, Fidelije, Fidelio, Fidel (prema panjolskom), Fido, Fico, Filja, a u enkom obliku: Fidelija, Fidela, Fidelka, Fidelica, Fida, Fidica, Ela, Elica, Dela, Delka, Delica, Fidelisa. U prijevodu uz Vjeran jo Vjero,

42

Vjere, Vjerko, Vjeranko, Vjerislav, u enkom rodu Vjera, Vjerica, Vjerka, Vjerna, Vjeranka, Vjerana, Vjerena, Vjerislava... (Usporedi i kod: Sofija). U kalendaru je 24. travnja sveti Fidelis (Fidel) Sigmarinki, kapucin, muenik. Roen je 1578. kao sin gradonaelnika Roya u Sigmaringu (na Dunavu, sjeverno od Bodenskog jezera). S 20 godina zapoeo je studije u Freiburgu/Br. i 1603. doktorirao iz filozofije, a 1611. iz obaju prava. Bio je pravnik i sudac. Puk ga je zbog njegova potenja i pravednosti nazvao "advokatom sirotinje". Odrekao se svjetovne karijere i stupio u Kapucinski red te je zareen za sveenika. Nastavlja teoloki studij, a zatim kao slubeni propovjednik putuje po njemakim i vicarskim mjestima branei vjeru. Bilo je to vrijeme vrlo estokih sukoba katolicizma i protestantizma. Godine 1622. umorili su ga kalvinistiki seljaci nedaleko od vicarskog grada Chura. Fidelis je prvi muenik Kapucinskog reda. Patron je pravnika. Filip ima zanimljivu etimologiju. K nama dolazi preko latinskog oblika Philippus, ali od grke sloenice Filippos: filo znai volim, a hppos - konj. Filip je, dakle, onaj koji voli konja, ljubitelj konja. - U praksi su oblici imena mnogobrojni: Fila, Fili, Fico, Filo, Filko, Pilip, Pipa, Pipo..., a u enskom rodu Filipa (i Filippa), Filipka, Filka, Fileta, Lipa, Filipina, Ficka, Ina, Pina, Pinka. Vie je svetaca imenom Filip. Prvi je - Filip - Isusov apostol. O njemu Sveto pismo donosi vrlo malo. Bio je najprije meu uenicima Ivana Krstitelja. Isus ga, biljei evanelist, poziva kao petoga u svoj krug Dvanaestorice (nakon to je pozvao dva para brae: Petra i Andriju te Jakova Starijega i Ivana). Rodom je s obale Genezaretskog jezera, kao i spomenuta etvorica, iz Betsaide. Evanelje navodi da je Filip, odazvavi se Isusovu pozivu, doveo i svojega prijatelja Natanaela, kojega Isus takoer prima meu apostole, koji se poslije spominje pod imenom Bartol(omej). Daljnji Filipov ivot nije poznat. Prema predaji, mnogo je godina irio evanelje u Skitiji (danas podruje june Rusije). U visokoj starosti raspeli su ga pogani grada Hierapolisa u Frigiji; uz njega i dvije njegove kerke. Zatim su ih dotukli kamenjem. O njegovu djelovanju govori vie legendi. Obino se prikazuje sa tapom koji na vrhu ima kri i s knjigom u ruci. U vezi s legendom do nogu mu je pokatkad zmaj, ponegdje i znakovi muenja, kamenje. U kalendaru su 3. svibnja zajedno Filip i Jakov Mlai (takoer apostol). Meu svecima je poznat i Filip Neri (1515.-1595.) koji je novim pastoralnim metodama s velikim uspjehom duhovno obnovio Rim i utjecao na cijelu Europu. Spomendan mu je 26. svibnja. Florijan je u latinskom obliku Florianus; inaica je imena Florentinus i Florus. U svakom od tih imena nalazi se imenica flos (cvijet) ili florens (cvatui). Florens moe znaiti i sjajan, odlian, bogat, imuan. Hrvatske su izvedenice Floro, Florika, Florije, a u enskom rodu Flora, Florija, Florica, Florijana, Lora, Lorka, Lorika i druge. Tu spadaju i imena Florencija, Florentina. Ime se pojavljuje i u prijevodu: Cvjetko, Cvijeta. Sveti je Florijan muenik, ubijen za vjeru godine 304. u Noriku (dananjemu gornjoaustrijskome mjestu Lorch). Kao Florijanovo rodno mjesto spominje se seoce Zeiselmauer, nedaleko od Bea, i zato ga Be slavi kao gradskog patrona. Nekih etrdesetak krana-vojnika bilo je u zatvoru i trebalo je da budu osueni. Florijan, asnik-veteran, da bi ohrabrio uhiene, iz solidarnosti je priznao sucu da je kranin. Odmah je zatvoren. Bievali su ga, a zatim bacili u rijeku Anisus (danas Enns) s kamenom o vratu. Po legendi tijelo mu je sauvao orao, a s potovanjem su ga pokopali krani. Tu su podigli kapelu, a ubrzo je nastalo i naselje te glasoviti benediktinski samostan.

43

Kipari i slikari prikazuju Florijana kao postarijega vojnika, u rimskoj vojnikoj odjei, kako s vjedrom u ruci gasi poar kue. Njegovi se kipovi kadto stavljaju u zidne nie obiteljskih kua, s uline strane, a osobito na vatrogasne domove i pivovare ili na poasna mjesta u naselju. Florijan je zatitnik pivara (koji su proizvodili pivo u drvenim zgradama), bavara (zbog vjedra s kojim Florijan na slikama gasi poar). Zatitnik je i dimnjaara, jer je i njihov posao u vezi s vatrom. Florijana posebno tuju vatrogasci i vatrogasna drutva. Budui da je Florijan bio vojnik, utjeu mu se vojnici i ratnici. Zatitnik je u opasnosti od oluje, a ratari ga potuju kao patrona protiv neplodnosti polja i u opasnostima od poplava. Vie je naglaena vatra od koje titi sveti Florijan, premda je u simbolici punog vjedra naglaenija voda koju Florijan uvijek dri u pripremi. O njoj ovisi plodnost njiva, pa upravo zbog vode svetoga Florijana aste poljodjelci. U kalendaru je 4. svibnja. Na dan 20. lipnja po kalendaru je sveta Florencija ili Florentina, rodom iz Cartagene u junoj panjolskoj. Umrla je godine 600. u Sevilli. Tijelo joj poiva u tamonjoj katedrali, a 24. studenoga malo je poznata sveta Flora, djevica i muenica. Zavrila je ivot u Cordobi godine 851. Franjo je pohrvaeno latinsko ime Franciscus (talijanski Francesco). Izvire iz starofrancuske rijei franc, a znai slobodan. Istog je izvora ime germanskoga plemena Franci, koje u 5. stoljeu osvaja rimsku provinciju Galiju (danas Francuska) i tu utemeljuju jaku dravu. Ime je u kranskoj okolini postalo poznato po Franji Asikom, ustanovitelju franjevakog reda. Izvedeni oblici su brojni: Francisko, Franesko, Fran, Frane, Frano, Franko, Francek, Franja... i u enskom rodu: Franjica, Franjka, Franciska, Cina, Nina, Franeska, Franica, Franja, Fani, Fana... U Slovenaca Franc, France, Franca; u Engleza Francis, enski oblik Frances, skraeno Fanny, Francie; u Nijemaca Frank, Franz, skraeno odmila Fanni, Ziska, Zissi, Sissy; u Francuza Franois (a Francuz je Franais); u eha je Frantiek, Franta; u Madara Ferenc. Mnogo je svetaca koji nose to ime. Najpoznatiji je Franjo Asiki. Roen 1182. u Asizu. Po naravi veseo i drutven. Iz bogate je kue: otac mu je trgovac, a majka Francuskinja. Zanesen romantinim eljama poao je u rat, kad se Asiz bio sukobio sa susjednim gradom Peruggiom. Tu je zarobljen, a kad se nakon godinu dana vratio, teko oboli. To ga je privelo promjeni. Posvetio se molitvi i meditaciji. Ideal mu je postao ivot po evanelju: u jednostavnosti, istinskom siromatvu i slobodi duha. Pridruilo mu se u poetku 12 drugova, koji se nazvae "manjom braom". Svojoj mladoj zajednici daje Franjo pravila koje papa Inocent III. usmeno odobrava. Dobili su i ovlast propovijedanja. Zajednica se ubrzo poveavala. Nastaje nova redovnika druba u Crkvi - franjevci. Franjin je pokret reformatorski. Svojim nastojanjem da doslovno nasljeduje Krista Franjo se ubraja meu najvee svece. Njegov je utjecaj bio vrlo zamaan, a Franjevaki se red proirio cijelim svijetom. I danas je vrlo brojan. Franjo je umro je 3. listopada 1226., a u kalendaru se slavi 4. listopada. Ikongrafija ga prikazuje u franjevakom habitu, s Kristovim ranama na rukama (stigmama), esto okruena ivotinjama, napose pticama. Glavni je patron Italije. Drugi je poznati svetac istog imena Franjo Ksaverski. Roen je godine 1506. u panjolskoj. Kao student u Parizu pridruuje se godine 1533. Ignaciju Loyolskom, utemeljitelju isusovake redovnike drube. Postavi sveenikom, kree 1541. kao misionar u Indiju i tu uspjeno djeluje deset godina. Svojim brojnim pismima oduevio je vrlo mnogo mladih Europljana za misionarsku slubu. Umro je 3. prosinca 1552. na otoku Sancionu (San ao) kod Kantona, upravo kad se spremao proiriti svoje

44

djelovanje u Kinu. Patron je vjerovjesnika i brodara. Godine 1927. proglaen je zatitnikom svih misionara. Prikazuju ga u isusovakom talaru, s kriem u ruci. U kalendaru se slavi 3. prosinca. Spomenimo i svetoga Franju Salekoga (1567.-1622.) iz Savoye. Pravo i teologiju studirao je u Parizu i Padovi. Bio je vrlo agilni biskup u enevi, a svojim knjigama "Filotea" i "Teotim" jo je i danas uitelj duhovnog ivota. Zatitnik je pisaca, novinara i katolikog tiska; u kalendaru je 24. sijenja. Sveti Franjo Paulski (1436.-1507.) u kalendaru je 2. travnja. Meu svecima je ovoga imena i sveta Franciska (Franjka) Rimska, u kalendaru 9. oujka, a 12. prosinca slavi se sveta Ivana Franjka de Chantal (1572.-1641.). G Gabrijel. U Bibliji Gabrijel nastupa kao glasnik Bojih odluka. On u Starom zavjetu tumai proroku Danijelu vienje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i znaenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu sveeniku Zahariji navijeta roenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i navijeta roenje Isusovo (Lk 1, 26-38). Do reforme katolikog kalendara (1969.) Gabrijelov je kalendarski spomendan bio 24. oujka, dan uoi blagdana Blagovijesti. Sada je zajedno s Mihaelom i Rafaelom 29. rujna. U ikonografiji se najee prikazuje kao navjestitelj, s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglaen zatitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, potara i filatelista. O izvedenicama i ostalo vidi kod: Mihael. U kalendaru je 27. veljae spomendan svetog Gabrijela od alosne Gospe (1838.1862.). Bio je redovnik manje poznatog Reda pasionista. Samo ime govori da je posebno tovao Bogorodicu (alosnu Gospu). Upravo stoga uz njega u kalendaru stoji ime Tugomil, Tugomir, Tugomira kao datum imendana za one koji nose ova narodna imena. Gapar je izvorno perzijsko ime: ga(n)z-bar znai rizniar; aramejski mu je oblik ghizbar. Neki ovo ime smatraju oblikom perzijskog imena Gathaspar i povezuju ga sa staroperzijskom rijeju windahwarene - koji ima sjaj u sebi. To je ime jednoga od "triju kraljeva" koji su se doli pokloniti Djetetu Isusu. Ostala su dvojica Melhior i Baltazar. Evanelje ne kae ni da su bili kraljevi ni da su bili trojica, ni da su imali ta imena, ve ih naziva "mudracima s Istoka". Tijekom povijesti nastale su legende o trojici (nekada i vie) kraljeva i njihovim imenima koje u sebi nose vrlo bogata simbolina tumaenja i ideje. Gapar, Melhior i Baltazar nisu u pravome smislu sveci ve simbolina imena, premda se u pukom govoru i u pukim kalendarima tradicionalno zovu "Sveta tri kralja" i u kalendar stavljaju 6. sijenja, na svetkovinu Bogojavljenja. Drugi su hrvatski oblici imena Gao, Gapo, Gaspar; a u enskom rodu Gapara, Gaca, Gaa, Gaparina, Rina, Rinka, Ina i slino. Nijemci imaju oblik Kaspar; Talijani Gaspare, Gasparo; Francuzi Gaspard i Jaspard; Englezi kau Gaspar, Jasper; esi Kapar. Tri se kralja gotovo iskljuivo prikazuju zajedno, i to ponajvie pri uprizorenju boinih jaslica, premda njihovih likova ima i na oltarima pa i njima posveenih crkava. Genoveva. Tumai imena nemaju sigurnosti od ega je tvoreno ovo ime. Jedni kau da je germanskog podrijetla: od rijei gandi (vukodlak) ili gandy (ar, arolija) i starovisokonjemake wib, wifa (ena); dakle: arobnica. Drugi tvrde da su u imenu zajedno keltska rije geno (rod, pleme) i germanska vvifa (ena, supruga); dakle: plemenska (ili plemenita) ena, koljenovika. Izvedeni su oblici Gena, Genica, Veva, takoer ponegdje ena, ela, enka.

45

Genoveva je znamenita parika svetica iz 5. stoljea. Francuski je oblik imena Genevieve. Smatra se da je ona svojom molitvom spasila Pariz od razaranja divljih Huna i njihova voe Atile godine 451. Ona je i utemeljiteljica poznate parike crkve St-Denis (svetoga Dionizija). Uz Ivanu Arku, najtovanija je francuska svetica i posebna zatitnica Pariza. Njoj u ast sagraena je godine 1790. velianstvena crkva, ali je ve idue godine, u burnim dogaajima francuske revolucije, pretvorena u "panteon". Genovevine su relikvije bile javno spaljene. Od godine 1852. opet je u njoj katoliko bogosluje, ali je 1885. konano proglaena profanom graevinom, premda su i danas u njoj sauvane glasovite zidne slike Puvis de Chavannesa koje prikazuju Genovevin ivot. Danas je sredite Genovevina tovanja parika crkva Sttienne-du-mont. U kalendaru je svetiin spomendan 3. sijenja. Gertruda. Ime je sastavljeno od starovisokonjemake rijei ger (koplje) i trud ili drud (snaga, jakost, odnosno, po nekima, drag, vjeran). Izvedeni su imenski oblici jo Gera, Gerica, Geri, Geca, Gerda, Gerta, Truda, Trudica; u akavskom podruju Jeltruda. U Slovenaca su kratice Jera, Jerica, Gera, Jedrt. U Nijemaca su jo oblici Gertraud i Gertraut. U Francuza Gertrude i skraeno Trudeao, Trudelle, Trudon. Meu nekoliko svetica toga imena poznatija je sveta Getruda iz njemakog grada Helfte. U cistercitskom je samostanu bila od djetinjstva i kao redovnica dobila je solidnu humanistiku i teoloku izobrazbu. Od godine 1289. zapoela je zapisivati i objavljivati svoja mistika vienja. Time je mnogo pridonijela tovanju Srca Isusova u srednjem vijeku. Gotovo svi zazivi litanija na ast Srca Isusova, koje se i danas mole, potjeu iz njezine pisane ostavtine. Pripada najveim mistiarkama te je naknadno dobila naziv "Velika". Umrla je godine 1302. Tijelo joj poiva u Helfti. Spomendan joj je 16. studenoga (u Njemakoj 17. studenoga). Slikari je prikazuju u redovnikoj odjei, s knjigom i perom u ruci i sa srcem na prsima koje plamti od ara Isusova Srca. Gizela dolazi od njemakog oblika Gisela. O nastanku imena nema pouzdana tumaenja, ali ima vie pokuaja. Jedni hoe da dolazi od staronordijske rijei gisli, geils(i) u znaenju strijela ili palica. Drugi ime tumae starovisokonjemakom rijeju gisal u znaenju talac ili dijete plemenita roda. Po treima rije gisal znai jamstvo, zalog. U staro su se doba u Germana kao potvrda ugovoru izmeu velikakih obitelji - izmjenjivala djeca i u novoj sredini briljivo odgajala! Razliite su izvedenice ovog imena: Giza, Gizika, Zika, Zela, Zelka, Selka, Gizelda. U kalendaru nalazimo blaenu Gizelu. Bila je ugarska kraljica, zatim redovnicaopatica. Spomendan joj je 7. svibnja. Roena je godine 985. kod Regensburga. Bila je kerka bavarskog vojvode Henrika II. i njegove ene Gizele Burgundske. S deset godina udana je za ugarskoga kralja Stjepana I. (takoer svetac, usp. Stjepan). Rodila mu je sina Emerika (takoer svetac, usp. Mirko). Imala je odluujui utjecaj na pokrtenje Maara, podizala je crkve i samostane, meu njima i katedralu u Veszprmu, to je posvuda bio poetak pismenosti i kulture. Kad je 1038. izgubila mua, pretrpjela je mnoga zlostavljanja od protivnike strane. Godine 1045. oslobodio ju je kralj Henrik III. i dopremio u Passau. Tu je stupila u benediktinski samostan Niedernburg, postala redovnica, zatim i samostanska poglavarica opatica. U Passauu je umrla 7. svibnja 1060. I danas se tuje kao blaenica (nije slubeno proglaena svetom) u Njemakoj i Maarskoj. Nai joj kalendari spomendan, bez prava opravdanja, stavljaju 18. veljae. Goran je ime raireno na hrvatskom podruju posljednjih desetljea. Etimoloka mu

46

je podloga rije gora, to jest uma, planina. Ime se uvrijeilo osobito u komunistiko vrijeme, kad su se neki ustruavali djeci davati svetaka imena, a drugi se povodili za trenutnom modom. Ime ima mnoge muke i enske inaice: Goranko, Goro, Gorica, Gorko, Ranko; Gorana, Goranka, Goga, Gogica, Gorica, Goa... U kalendaru ime Goran redovito nalazimo 24. veljae, i to uz svetoga Montana. Latinska rije mons znai gora, planina (u genitivu montis); montanus je pridjev gorski, planinski. Narodno je ime, dakle, kao prijevod, stavljeno uz svetako, to nije iznimka. Sveti je Montan ivio u 3. stoljeu. Bio je akon kranske zajednice u Kartagi. Tadanja rimska vlast estoko je progonila krane. Godine 259. uhvaen je Montan i s njim skupina krana. Nakon sasluanja i tekih zlostavljana u tamnici, neki su umrli od udaraca, neistoe, gladi i ei, a preostalima je odrubljena glava. Sauvani opis tih muenja ide meu najpotresnija svjedoenja o ponaanju krana u tekim vremenima. Uz Montana, spominju se akoni Lucije, Julijan, Viktorik i Flavijan. Ostali su bili laici. Dan 24. veljae zajedniki im je kalendarski spomendan. Svi Gorani i Gorane mogu s pravom toga dana slaviti svoj imendan, Na podruju akovakosrijemske biskupije liturgijski se tuju, u puku malo poznati, sveti Montan i Maksima, muenici Dioklecijanova progonstva godine 304. Montan je bio sveenik u Singidunumu (danas Beograd), oenjen Maksimom. Sklonio se u Sirmij (Srijemska Mitrovica), ali je uhvaen i baen u Savu, vjerojanto zajedno sa suprugom. U opem kalendaru oni su zajedno 26. oujka. Na podruju akovako-srijemske biskupije, meutim, zbog mjesnih se liturgijskih razloga, slave 26. travnja. Ime Goran nekada se u kalendaru nalazi i 31. prosinca uz svetog Silvestra. I tu je posrijedi prijevod: latisnki silvestris znai umnski, koji boravi u umi, a otuda u iremu znaenju i gorski, goranski. Gracijan. U imenu je latinska rije gratia - milost, ljubav, milina, draest, ljupkost, odnosno pridjev gratus - ugodan, prijazan, mio, drag. Inaice su u mukom rodu Gracija (kao muko ime), Graco, Grano, Grao, Granko, a enski su oblici Gracijana, Gracija, Gracijela, Graca i slino te ime Draen, prijevod imena Gracijan. U antikoj su mitologiji poznate Tri Gracije, djevojke koje oznaavaju tri oblika plemenitosti: davanje, primanje i uzvraanje darova ili dobroinstava, odnosno, po drugom shvaanju, personifikacije istoe, Ljepote i Ljubavi (latinski: Castitas, Pulchritudo, Amor). U kalendaru je 18. prosinca sveti Gracijan. Papa Fabijan ga je oko godine 250. kao vjerovjesnika poslao u Galiju (Francusku) i tu je bio prvi biskup grada Toursa. Umro je 18. prosinca 301. Sveti Martin, takoer biskup u Toursu, prenio je godine 380. njegove kosti (relikvije) u novodograeni dio dananje tourske katedrale. U kalendarima je i blaeni Gracija Kotorski. Roen je 1438. u mjestu Muo (Boka Kotorska). Kao ribar dospio je 1468. u Mletke i stupio u Red augustinaca. Krsno ime Pavao mijenja u redovniko - Gracija. Isticao se pokornikim ivotom i ljubavlju prema euharistiji. Umro je 9. studenoga 1508. na otoku sv. Kristofora u Veneciji. U Hrvatskoj mu je spomendan 8. studenoga. Grgur. Korijen je drevnom imenu u grkom glagolu gregoro - budan sam, ivim, odnosno u pridjevu grgoros - budan, oprezan, pozoran. Niz je izvedenica toga imena: Grga, Grgo, Grgan, Gro, Grgica, Gregor, Grega, Gregica; u enskom rodu Grgica, Gregorija, Grega, Gregica, Grga, Gria... Ime je vrlo proireno u europskim narodima. U Engleza je Gregory; u Francuza Grgoire; u Talijana i panjolaca Gregorio; u eha Rehor; u Rusa Gregorij, skraeno Gria, Grika; u Maara

47

Gergely, skraeno Gere, Ger, Gyer; u Poljaka Grzegorz; u Finaca skraeno Reijo, Reko; u Flamanaca Gregh. Vie desetaka svetaca nosi ime Grgur, medu njima i vie papa. Grgrur Veliki, papa i crkveni nauitelj, u kalendaru je 3. rujna (prije reforme kalendara bio je 12. oujka). Roen je u Rimu godine 540. Nakon oeve smrti obiteljsku je palau pretvorio u poslije vrlo poznati benediktinski samostan svetoga Andrije. Suradnik je i savjetnik nekoliko papa. Godine 590. izabran je za papu. Povjesniari ga smatraju genijalnim i najutjecajnijim papom prvoga tsuljea. Velike su mu zasluge za kristijanizaciju Engleske, kamo je poslao priora samostana sv. Andrije i 40 monaha. Kao plodni pisac snano je utjecao na srednjovjekovnu teologiju. Uz njegovo su ime vezane i vane socijalne, pastoralne i liturgijske reforme. Napose je poznato njegovo ureenje crkvenoga pjevanja (poznati "gregorijanski koral"). Umro je godine 604. Iz kalendara jo spominjemo svetog Grgura Nazijanskog, mlaeg, carigradskog nadbiskupa i crkvenog nauitelja. Bio je izvanredni govornik, teoloki pisac i pjesnik. Osim teolokih djela i govora, napisao je oko 400 pjesama koje zajedno imaju oko 16.000 stihova. Prvi je veliki predstavnik kranskog humanizma, otvoren za sva pitanja tadanjega vremena. Umro je godine 309., a spomendan mu je 2. sijenja. Slikaju ga u biskupskom ornatu s golubicom na ramenu. Njegov otac Grgur Nazijanski St., krten je u 45. godini ivota. Bio je biskup u rodnome mjestu Nazians, danas Nenisi, u Turskoj. Umro je godine 374. u dobi od oko stotinu godina. Kalendarski mu je spomendan 1. sijenja, ali se zbog veih blagdana toga dana, malokada nae u kalendaru. U povijesti je poznat i sveti Grgur VII., papa. ivio je u 11. stoljeu u vrijeme vrlo burnih dogaanja. Bio je veliki crkveni reformator, borac za crkvena prava i slobodu. Poznat po tome to je ekskomunicirao Henrika IV. i time mu na taj, do tada neuveni nain, oduzeo kraljevsku vlast. Knezovi su od Henrika zatraili da se ponizi i od pape trai oprotenje, to je on i uinio - putujui u Njemaku - u sijenju godine 1077., u gradu Canossi. Otuda izraz "ii u Canossu" znai poniziti se, zamoliti oprotenje. Spomedan je svetoga Grgura VII. u kalendaru 25. svibnja. H Hedviga. Ime je nainjeno od starovisokonjemakih rijei hadu u znaenju boj, bitka i wig s podjednakim znaenjem. Ime se u nas pojavljuje i u skraenim oblicima: Heda, Hedi, Hedica, Iga, Igica, Viga, Vigica. Sveta je Hedviga bila leska vojvotkinja, poslije redovnica. Roena je 1174. na dvorcu Andechs u gornjoj Bavarskoj. Odgojena je u benediktinskom samostanu Kitzingen. U braku s Henrikom I. Bradatim imala je sedmero djece (koju je svu nadivjela), bila je uzorna supruga i majka, a ujedno mueva suradnica i savjetnica. Utemeljila je mnoge redovnike zajednice u leskoj, irila kulturu, ali i germanizirala te krajeve. U trzebnici (sjeverno od Wroclawa) osnovala je samostan cistercitkinja, u koji se, nakon mueve smrti, i sama povukla; tu je umrla 15. listopada 1243. I danas na njezin grobu Trzebnici dolaze hodoasnici. Spomendan joj je 16. listopada. Blaena Hedviga (Jadviga) bila je poljska kraljica, najmlaa kerka ugarskohrvatskog i poljskog kralja Ljudevita Anuvinskog i Jelisavete Kotromanike, bosanske kraljevne (kerke bosanskog hercega Stjepana II.). Roena je 1374.; godine 1380. okrunjena za kraljicu Poljske, a 1386. vjenana (iz politikih razloga) s Jagjelom, litavskim knezom. Tim je vjenanjem provedena kristijanizacija Litve. Nastojala je u liturgiju uvesti puki jezik. Stoga je u Krakovu utemeljila benediktinski samostan u kojem je bogosluje bilo na poljskom jeziku. Na krakovsko je sveuilite

48

uvela i teoloki fakultet. Uz to se uvelike brinula za siromane. Jadviga je umrla na glasu svetosti u Krakovu 17. srpnja 1399. Tijelo joj je u krakovskoj katedrali. Nije slubeno proglaena svetom, nego je blaenica. Po dekretu pape Ivana Pavla II. njezin je spomendan 17. srpnja zapovijedani blagdan u Krakovskoj biskupiji. U naim se pukim kalendarima malokad nalazi. Helena je izvorom grko ime: Helne, prema grkoj rijei helne, helne, znai baklja, sjaj, blistavost. U grkoj mitologiji Helena je ki Zeusa-labuda i Lede. Homer u Ilijadi pjeva o njoj kao o "lijepoj Heleni" eni kralja Menelaja, koju otima trojanski kraljevi Paris, to je bilo povod trojanskom ratu. Ime u hrvatskom podruju ima niz oblika: Helenka, Hela, Ela, Helica, Lena, Lenica, Nena, Nela, Nelica, Nelka; zatim Jelena, Jela, Jelka, Jelica, Jele, Jena, Keka, Kekica, Lela, Lelica, Lelka, Lelina, Lenita. U drugim narodima takoer su razliiti oblici: u Engleza Helen, Ellen, a prema irskom Eileen; u Nijemaca Helena, skraeno Elna, Ena, Hela, Nelli; u Maara Ilona, skraeno Ilka, Ilonka; u Finaca Eila; u Rusa Elena, puki Alna, umanjenica Llja. Najpoznatija je svetica Jelena (Helena) Kriarica, carica, majka rimskog cara Konstantina Velikoga, koja je imala veliki utjecaj na religioznu politiku svojega sina. Roena je oko godine 255. u Maloj Aziji. Kad joj je sin postao carem, dolazi u Rim. Konstantin godine 312. do tada progonjeno kranstvo proglaava slobodnom, dravnom vjerom. Helena postaje krankom nakon svoje 60. godine. Svoju je plemenitost svjedoila brojnim karitativnim djelima. U osamdesetoj godini odlazi na hodoae u Jeruzalem. Uz njezin poticaj i potporu graene su poznate crkve: bazilika svetoga Kria u Jeruzalemu, crkva Isusova roenja u Betlehemu, crkva na Maslinskoj gori, zatim crkve u Rimu i u Konstantinopolu. Jelena je ponajvie poznata po Isusovu kriu, koji je s avlima, prema predaji, pronaen njezinim nastojanjem. No sigurnih povijesnih svjedoenja o tome nema. Dogaaj je nairoko opisan legendom. Jelena je umrla godine 330. u Nikomediji (danas Izmid, istono od Carigrada). Navodi se da su njezine relikvije u rimskoj crkvi S. Maria Aracoeli, u francuskom mjestu Hautvillers i u njemakom Trieru. U ikonografiji se prikazuje s krunom na glavi, rukom pridrava povelik Isusov kri, te avle i eki. Kalendarski joj je spomendan 18. kolovoza. Henrik. Prvotni su oblici ovog imena Haganrich ili Heimrich, a sastoje se od starovisokonjemakih rijei hag (ograeno mjesto, branjevina, posjed), odnosno heim (dom, domovina) i rijei rihhi (bogat, moan, gospodstvo). Dakle, onaj koji je moan na svojemu posjedu (u svojem domu). U nas su, ini se, uestalije izvedenice od temeljnog imena: Heni, Heno, Hino, Hinko, Riki, Rikica, Henrijeta, Henrika, Hena, Rika... Vie je svetaca imenom Henrik. U kalendaru 13. srpnja nalazimo spomendan svetog Henrika II., rimsko-njemakog cara. Rodio se godine 975. Godine 1002. izabran je i okrunjen za kralja, a 1014. papa Benedikt VIII. kruni ga u Rimu za cara. Utvrdio je njemako gospodstvo u Italiji i zadobio Burgundiju. Sa enom Kunigundom (takoer sveticom) nije imao djece. Dao je sagraditi katedralu u Bambergu. Umro je 13. srpnja 1024. i pokopan u Bambergu. Kult mu se iz bavarske rairio po njemakim krajevima sve do Slovenije, gdje su svoje posjede imale biskupije Freising i Briksen. Herbert. Izvorni je oblik imena Heribert i Heriberaht. Sastavnice su mu starovisokonmjemake rijei heri - vojska, veliko mnotvo i beraht - sjajan, slavan. U praksi ime dobiva vie oblika: Berti, Berto, Hero, Herko, Heribert; a u enskom rodu

49

Herberta, Berta, Bertica, Hera, Herica, Herka i slino. U kalendaru je 16. oujka spomendan dvojice svetaca imenom Herbert, koji i u svom ivotu i djelovanju nisu meusobno bili povezani. Sveti je Herbert pustinjak ivio strogim i svetim ivotom u mjestu Bois-Villers kod Namura u Belgiji. Umro je godine 1210. Drugi je sveti Herbert, biskup u Klnu, sin grofa Huge iz Wormsa. Bio je briljivo odgojen i odkolovan i vrlo spospoban te je od mladenakih godina uspjeno sudjelovao u politikom i crkvenomn ivotu. ivio je od godine 970. do 1021. Hijacint. U starogrkoj se mitologiji Hijacint (Hijakinthos) zvao lijepi sin spartanskoga kralja Amikla i bio je miljenik Apolona. Kad je Apolon - nastavlja mitska pria - s Hijacintom vjebao bacanje diska, ljubomorni bog blagog vjetra Zefir, skrene disk na mladia i on pogine. Apolon zatim stvori od Hijacintove krvi cvijet hijacint (zumbul). Hijacint je i ukastocrvena vrsta minerala, poznati i skupocjeni dragi kamen. Uz ime Hijacint susreemo i skraeno Jacinta, Jaca. Muki je oblik Hijacint rijetko ime. Sveta Hijacinta (Jacinta) ima spomendan 30. sijenja, iako emo je - zbog konkurencije poznatijih svetaca - malokad zatei u pukom kalendaru. ivot joj je bio zanimljiv, buran i pun obrata. Roena je 1585. u Viterbu u plemenitakoj obitelji Mariscotti. Otac je Mark Antonije grof, a majka kneginja iz plemike loze Orsini. Sjaj i bogatstvo okruivali su malu Klaru (to joj je bilo krsno ime) ve od kolijevke. Imuni su joj roditelji priskrbili najbolje odgajatelje, ali je Klara od najranije dobi bila preko svake mjere nestana, pustopana i oarana bljetavilom rastronog velikakog ivota. Sva su joj briga bile zabava i buna drutva. Kad je roditelji nisu mogli uozbiljiti, alju je, kako je u ta vremena bio obiaj bogatih plemia, na "preodgoj" u samostan klarisa u Viterbo. Ali ni pedagogija redovnica nije pomogla. Klara se vratila kui i nastavila veseli i bezbrini ivot, poela se mijenjati kad se zaljubila u mladoga grofa Capiruccija, koji je k njima dolazio na zabave. Bila je uvjerena da dolazi zbog nje, da e se njome oeniti. No grof odabire njezinu mlau sestru Hortenziju. Klaru je to potreslo i nasmrt uvrijedilo. Postala je tuna, razdraljiva, povuena, nesnosna svojoj okolini. I sad je, po drugi put, sama poeljela poi u samostan. Zaeljela je biti redovnicom, ali opet na svoj nain. Pri polaganju zavjeta dobiva redovniko ime Hijacinta. Promijenila je samo odjeu, ni narav ni navike. Od oca je zahtijevala ultimativno: "Iako sam redovnica, elim ivjeti kao grofica." Svoj je stan opremila kao u dvorcu, imala je vlastitu kuhinju, odijevala se raskonije no itko u zajednici. Grofovskim je kerima i to moglo biti. S drugim bi redovnicama odlazila samo na zajedniku molitvu. Deset godina trajao je taj tobonji samostanski ivot. Zajednica je to trpjela iz obzira prema uglednoj, utjecajnoj i bogatoj obitelji Mariscotti. A onda je Hijacinta iznenada oboljela. Zatraila je sveenika i zaeljela se temeljito ispovijediti. On je stavlja pred odluku: ili se vratiti k obitelji ili zapoeti ozbiljan redovniki ivot. Izabrala je ovo drugo. I otada je velikom upornou poela ivjeti redovnici primjerenim ivotom. Dobrovoljnom pokorom nastojala je zadovoljiti za sve propuste, a djelima dobrote nadoknaditi sablazni koje je uzrokovala svojoj zajednici. Pomalo je zagospodarila sama sobom, rasla u ozbiljnoj pobonosti, osobito prema Euharistiji i Mariji. Kao drugi ovjek umrla je dvadeset godina poslije svojega obraenja, 30. sijenja 1640. Sav je svoj ivot opisala u sauvanom dnevniku. U kalendaru je 17. kolovoza i sveti Hijacint, poljski dominikanac. Djelovao je u 13. stoljeu, u Poljskoj i u okolnim slavenskim narodima, vrlo tovan u Krakovu. Poljaci ga zovu Jacek. Jo su u kalendaru 11. rujna zajedno sveti Prot i Hijacint, rimski muenici u 3. stoljeu.

50

Hilarije je ime od grke rijei hilrios, odnosno latinske hilarius, a znai radostan, veseo. Oblici su mu i Hilari, Hilko, Hilarija, Hila, Laro, Lara. No ei je prevedni oblik ovoga imena: Radovan, Rade, Rajko, Rao i slino, sve do Obrad. (usporedi: Veseljko). U kalendaru je sveti Hilarije 13. sijenja. Bio je biskup u gradu Poitiersu. Nosi naslov crkvenog nauitelja, to znai da je bio znaajni crkveni i teoloki pisac. Roen je godine 315. u Francuskoj, krten u 30. godini, a biskupom je postao u 35. Veliki duhovni borac protiv krivovjerja (arijanizma). Pretrpio je mnoga prognanstva i zlostavljanja. Umro je godine 367. Jo je jedan sveti Hilarije, papa, 28. veljae. ivio je u 5. stoljeu. Kad veljaa ima 29. dana, onda mu je spomendan u taj dan, jer je to toan dan njegove smrti godine 468. Hilda je na oblik njemakog imena Hilde, kratice imena Hildegard. U sebi spaja starovisokonjemake rijei hilta ili hiltja (boj, bitka, borba) i garta ili gerta (iba, prut). Sveta Hilda (614.-680.) bila je benediktinska opatica u Engleskoj; spomendan joj je 17. studenoga. Sveta Hildegarda iz Bingena u Njemakoj (1089.-1179.) takoer je bila benediktinska opatica. Unato bolesti poduzimala je mnoga putovanja po Njemakoj i drala glasovite pokornike propovijedi kleru i puku. Vrlo je poznata mistiarka koja je nairoko opisala svoja mistika iskustva. Pisala je pjesme i mnoge je od njih sama uglazbila. Ostavila je i vie medicinskih spisa. Spomendan joj je 17. rujna. Zatitnica je jezikoslovaca i esperantista. Honorat, v. aslav Hubert tvore straovisokonjemaka rije hudu (misao, razum) i beraht (sjajan, glasovit). Dakle Hubert bi se moglo prevsti kao glasoviti mislilac. Latinski je oblik Hubertus. U nas su i oblici Berti, Berto, Bertica. U kalendaru je 3. studenoga sveti Hubert, biskup Tongerna (Belgija) i Maastrichtsa (juna Nizozemska). Roen je oko godine 655. u uglednoj franakoj obitelji. U rodu s dinastijom Merovinga. U mladosti je doao u Pariz na dvor Teodorika III. Dobio je titulu grofa i odao se svjetovnim poslovima. No zbog dvorskih intriga mora bjeati u Metz. Tu je dvorski nadmetar. Iz braka s grofovskom kerkom Floribanom dobio je sina Floriberta. Godine 695. nakon smrti svojega oca i supruge povukao se sedam godinu u umsku pustinju u Ardene (juna Belgija). Vrijeme je posvetio molitvi i studiju Svetoga pisma. Godine 702./3. hodoasti u Rim. Postaje biskup i godine 717./18. biskupsku stolicu iz Maastrichta prenosi u Lige (Belgija). Tu je sagradio katedralu u ast svojem biskupu-prethodniku i uitelju svetom Lambertu. S velikim je arom iskorjenjivao poganstvo u Ardenima, putujui pritom i podiui mnoge crkve. Otuda mu i nadimak "Apostol Ardena". Umro je 30. svibnja 727. u Tervuerenu kod Bruxellesa, a sahranjen u samostanu sv. Huberta u Ardenima. Sveti je Hubert najpoznatiji kao zatinik lovaca. I sam je bio stravstveni lovac. Prema legendi, dok je lovio na Veliki petak, ukazao mu se jelen sa sjanim kriem meu rogovima. To ga je potaklo da promijeni svoj ivot. No ova se legenda ve u 2. stoljeu pripisuje sv. Eustahiju, a Hubertu poslije, tek od 15. stoljea. Stare kronike ardenskog samostana govore da su tamo dolazila mnoga hodoaa i da su neki udesno ozdravljali od bjesnila, koje je tada bilo esto u ljudi i u ivotinja. Unato tomu, Hubert ostaje zatitnik lovaca. To je, zasigurno, dolo od njegovih brojnih misionarskih putovanja po Ardenima. Istrebljujui poganstvo, svetac je i lovcima zabranjivao poganski obiaj da prvu lovinu rtvuju boici Dijani.

51

Slikari Huberta prikazuju s jelenom koji ima kri meu rogovljem ili pak kao biskupa s knjigom na kojoj je jelenja glava s kriem. Osim lovaca, zagovornik je umara, krznara, lovakih pasa, optiara, ljevaa i zatitnik protiv bjesnila i pseeg ugriza. I kaput "hubertus", karakteristinoga kroja, obino zelene boje, lagan i nepromoiv, kojega nose lovci (i drugi), dobio je ime po ovom svecu. Spomendan mu je 3. studenoga, dan otvorenja lova. Hugo je kratica njemakog imena Hubert (v. gore). Ima nekoliko svetaca koji se tako zovu i veina ima spomendan u travnju. To je i sveti Hugo biskup u Grenoblu (Francuska). Roen je 1053. Kao biskup energino je provodio crkvene reforme tadanjega pape Grgura VII. Zbog velikih neprilika odrekao se biskupske slobe i stupio u benediktinski samostan Chaise-Dieu. No na papin poziv nastavlja svoju biskupsku slubu. Umro je 1132. a spomendan mu je u kalendaru 1. travnja. Prikazuju ga s labudom, simbolom samoe i ljubavi ili sa svjetiljkom. Drugi je sveti Hugo bio benediktinac i nadbiskup grada Rouena (zapadno od Pariza). Roen oko godine 680., a umro godine 730. Spomendan mu je 9. travnja. Trei je sveti Hugo benediktinac, opat u Clunyju. Roen je 1024. Stupa u benediktinski samostan godine 1039. Kao dugogodinji poglavar bio je vrlo strog prema sebi, a blag prema drugima. Bio je savjetnik devetorice papa koji su se redali za njegova ivota i prijatelj nekoliko kraljeva. Samostan Cluny za njegova je upravljanja stekao veliki ugled. Utemeljio je savez benediktinskih samostana povezanih s Clunyjem. Podigao je velianstvenu romaniku baziliku s pet uzdunih i dvije popreene lae i pet zvonika. Tada je to bila najvea crkva na svijetu, dugaka 180 metara. Razorena je u francuskoj revoluciji. Opat Hugo umro je godine 1109. Spomendan mu je u kalendaru 28. travnja. U pukim se kalendarima imena spomenutih svetaca malokad nau, jer su isti dan spomendani drugih svetaca. I Ida je ime-kratica negdanjih imena koja su zapoinjala slogom Id-. Za taj morfem neki kau da dolazi od staronordijske rijei idh u znaenju rad, revnost; drugi ga povezuju sa starovisokonjemakom rijeju itis - ena. U hrvatskom se podruju pojavljuju i oblici Idica, Iduka. Nekoliko je svetica toga imena. U kalendaru je 13. travnja sveta Ida iz Boulognea (kod Pariza). Roena je godine 1040. Udala se 1057. za grofa Eustaha II. de Boulogne. Njihovi su sinovi Gottfried de Bouillon i Balduin, poznati voe u prvom kriarskom ratu, u koji su, uz druge europske feudalce poli preko Balkana i Bizanta. Godine 1099. odnosno 1100. proglasili su Jeruzalem kraljevinom. Kad je Ida izgubila svojega mua, podijelila je svoja dobra Crkvi i samostanima. Umrla je 1113. i pokopana u benediktinskom samostanu St-Vaast u Arrasu (sjeverna Francuska). Jo je jedna sveta Ida (potpuno: Iduberga). Bila je ena majordoma Pipina Starijeg. Nakon mueve smrti ivjela je kao redovnica u samostanu Nivelles (juno do Brisela) koji je sama utemeljila. Tu je umrla 8. svibnja 652. To je i nadnevak njezina kalendarskog spomendana. A 29. listopada spomendan je svete Ide iz Leewena (Belgija), redovnice i mistiarke iz 13. stoljea. Ignacije. Vie je tumaenja o izvoru ovog imena. Prema jednima, to je latinska rije (ime) Ignatius, a stariji mu je oblik Egnatius. Drugi kau da Egnatius znai ovjek iz Egnatia (dananjega lukog grada Egnazia na Jugu Italije). Drugi to povezuju s jo starijim etruanskim izrazom Ecnata, Ecnatna, nepoznata znaenja. Ime Ignacije

52

prema pukoj etimologiji dolazi od latinske rijei ignis - vatra, oganj, pa otuda hvatski oblik imena Vatroslav, Ognjeslav i Ognjen(a). U skraenu obliku ak i Slavko, Slavka i Goco, Goca. Drugi su tumai, ini se, blie istini kad kau da ime Ignatius vue korijen od latinskoga pasivnog pridjeva gnatus - roen, zastarjelog glagola gnascor, pa bi mu, prema tome, bilo znaenje onaj koji je roen. Izvedeni oblici i oblici odmila u nas su Ignjo, Ignja, Ceno, Ico, Ica, Igo, Icko, Ica, Igica, Naco, Naca, Nacko, Nacika i jo mnogi slini. Vie je svetaca imenom Ignacije. U nas je najpoznatiji Ignacije Loyola, osniva redovnike Drube Isusove, isusovaca (jezuita). ivot mu je bio zanimljiv, buran i pun preokreta. Roen je u panjolskoj 1491. u katelu Loyola. Rano mu je umrla majka pa ga je odgojila seoska doilja. Tu je nauio baskijski jezik, puke pjesme i plesove kojima je i poslije uveseljavao prijatelje. ivio je zatim kao pa na kraljevskome dvoru, a kao vitez sudjelovao na estim turnirima. Pohlepno ita tadanje popularne viteke romane, trubadursku i erotsku poeziju. S vitezovima sudjeluje i u mnogim pravim bitkama. U obrani tvrave Pamplone biva ranjen topovskim zrnom u nogu. Dugo se lijeio. U to vrijeme prisilna mirovanja elio je itati romane na koje je bio navikao, ali ih nije imao priliku dobiti. Pod ruku su mu doli tada takoer vrlo popularni ivotopisi svetaca i opisi Isusova ivota. To je sasvim izmijenilo njegov ivot. U 30. godini doivio je nutarnje obraenje. arko je elio posjetiti Jeruzalem i mjesta Isusova djelovanja. Kad je prizdravio (ostao je cijeli ivot epav), povukao se u osamu, u mjesto Manreza, nedaleko velikoga marijanskog hodoasnikog mjesta Montserrata. Tu se predao meditaciji i sasvim izmijenio. Napisao je i glasovitu knjiicu o duhovnim vjebama. Od viteza postaje mistik. Krenuo je zatim, ponajvie pjeice, prema Rimu pa do Venecije i dudovom dobrotom brodom put Jeruzalema i pritom posjetio sva znaajnija sveta mjesta u Palestini. Vrativi se, poao je u 33. godini ivota s mladim acima u kolu i na teajeve filozofije i teologije. Uz mnoge potekoe nastavlja studij u Parizu. Poslije sedam godina postie doktorat iz filozofije. Istodobno je okupljao kolovane i uene istomiljenike i osniva Drubu Isusovu (1534.). Godine 1537. Ignacije postaje sveenikom i sa svojom se drubom daje potpuno na raspolaganje papi. Unato trajnoj bolesti, iz Rima uspjeno i ustrajno upravlja velikim drubinim zadacima. Preporoditeljska djelovanja i uspjesi isuovaca u cijeloj Crkvi, sve do danas, neizmjerivi su. Ignacije je umro 31. srpnja (to je i njegov spomendan u kalendaru) 1556. Pokopan je u Rimu. Godine 1622. proglaen je svetim. Likovno se prikazuje u crnoj redovnikoj odjei (isusovakom talaru) ili u misnom odjelu sa zmajem pod nogama. Iz 1. stoljea u kalendaru je sveti Ignacije biskup i muenik. Za biskupa u Antiohiji postavio ga je apostol Ivan i tu je slubu obavljao etrdeset godina. Dragocjene su njegove poslanice, "pisma", mnogim kranskim zajednicama. U njima on prvi u povijesti upotrebljuje izraz "katolika Crkva". Car Trajan, progonei krane, dao ga je godine 117. uhititi. Odveden je u Rim i u Koloseumu je baen pred lavove, koji su ga rastrgali. Kalendarski mu je spomendan 17. listopada. Ilija je starozavjetno svetopisamsko ime. Latinski i grki oblik mu je Elias i otuda je ime dolo k nama. Izvorno, hebrejski glasi Elijjhu i znai moj Bog je Jahve. Ime se u nas pojavljuje i u izvedenim oblicima, evo nekih: Ilijas, Ilija, Ilijica, Iljo, Ico, Io, Iko, Ika, Liko, Likan. U enskom rodu Ilijana, Ilinka, Iljka, Ika, Ikaa, Ikica, Ila, Ilenka, Lina, Linka. Sveti Ilija pripada malobrojnima starozavjetnim svecima koje rimska Crkva ima u kalendaru. Bio je putujui Prorok. Biblija o njemu nadugo pripovijeda u Prvoj i Drugoj

53

knjizi o Kraljevima. Ilija potjee iz Tibe u Gi-leadu, brdovitom podruju istono od Jordana. Otuda mu nadimak Tibijac. Tada se (nakon Salomonove mrti) Izrael bio podijelio na Sjeverno i Juno kraljevstvo. Ilija je ivio u Sjevernom kraljevstvu, u vrijeme kraljeva Ahaba (875.-854. prije Krista) i Ahazje (854.-853. prije Krista). Njegovo ime bio je njegov ivotni program: sve uiniti za tovanje jedinoga pravog Boga Jahvu. Energino se suprotstavljao poganskim kultovima, koji su se s kraljevskog dvora poeli iriti u narod. Kralj Ahab, a jo vie njegova ena Izebela (kerka poganskoga sidonskoga kralja), promicali su tovanje poganskog boga Baala. ak su mu u Samariji podigli svetite koje je opsluivalo osamsto pedeset sveenika. Ilija otvoreno napada Ahaba to je ostavio pravoga Boga. Biblija - elei pokazati Ilijinu veliinu - nairoko pripovijeda o mnogim Ilijinim udesnim djelima, napose o tome kako je osramotio i smaknuo Baalove sveenike. Na vie mjesta Ilija se spominje i u Svetom pismu Novoga zavjeta. U kranstvu Ilija nije imao toliko znaenje kao u (starozavjetnom) idovstvu, ali je postao pukim svecem - simbolom borbe protiv bezbonosti - osobito na Istoku i meu slavenskim narodima. U nas ponajvie u Bosni i Hercegovini te u Hrvatskoj. Prema nekima, Ilija je bio "zamjena" za staro slavensko boanstvo Peruna. Zbog svojega asketskog ivota shvaan je i kao pretea kranskog monatva i asketskog ivota. tuju ga napose Karmeliani, koji svoje ime nose prema gori Karmelu, znaajnoj u Ilijinu ivotu. Ne, dodue, kao svojeg osnovatelja, ve kao "predvodnika i oca". U slikarstvu ga prikazuju s gavranom koji dri kruh u kljunu ili s anelom koji mu donosi kruh i vr vode, a kadto i kako se na vatrenim kolima vozi u nebo. Spomendan mu je 20. srpnja. Zatitnik je cepelina i zrakoplova, od oluje, groma i vatre. Iluminata je ime nainjeno od latinske rijei illumino - osvjetljujem, rasvjetljujem; u nas je ime u tom obliku rijetkost. U kalendaru je sveta Iluminata 29. studenoga, a uz nju redovito stoji Svjetlana, dakle hrvatski prijevod imena pa, prema tome, i mogui imendan svih Svjetlana. O svetoj Iluminati malo se zna. Prema legendi bila je obraena poganka iz Ravene. Godine 303. podnijela je muenitvo. asti se u talijanskim gradovima Todi, Montefalcu i Avianu. Irena, ensko ime, dolazi od grkog imena Eirne. Po grkoj mitologiji, ona je boica mira, ki Zeusa i Temide, najmlaa Hora. Grka rije eirne znai mir. U nas je vie oblika toga imena: Irenka, Ena, Ira, Rena, Irna. Sveta Irena ivjela je u 7. stoljeu u Portugalu, u mjestu Tomar. Ugledni roditelji brinuli su se za njezin odgoj i izobrazbu. U pisanju, zemljopisu, glazbi i tjelovjebi pouavao ju je neki uitelj-redovnik. Unato velikoj ljubavi uglednog mladia Bertauda, koji se njome elio oeniti, Irena je namjerila poi u samostan. No, njezina ljepota zaslijepila je i raspalila strasti uitelja-redovnika. Kad ga je ona s uasom odbila, on je javno oklevee da oekuje dijete. To je povjerovao i mladi Bertaud pa iz oaja i osvete unajmi ubojicu koji noem ubija Irenu, a njezino tijelo baca u rijeku Tajo. Tijelo su nali benediktinci i briljivo ga pokopali. Poslije to mjesto, u kojem se sveta muenica osobito tuje, dobiva ime Santarm (Sant-Irene). U kalendaru se ova sveta Irena slavi 20. listopada. Zatitnica je osoba nesretnih zbog ljubavi. Jo je nekoliko svetica istog imena: Irena, muena i smaknuta u Solunu (4. stoljee); spomendan joj je 5. svibnja. Irena Rimska, udovica, koja je vidala rane svetom Sebastijanu nakon to su ga isprobadali strelicama; umrla je godine 288., a spomendan joj je 22. sijenja.

54

Ivan je u nas i u kranskome svijetu jedno od najuestalijih imena. U kalendaru su mnogi i razliiti Ivani. K nama je ime dolo preko grke i latinske verzije, a originalno je u hebrejskom jeziku Johanan (Jehohanan), sastavljeno od Jahveh (Bog) i hanan (milostiv), dakle Bog je milostiv. Mnogo je oblika toga imena u svim jezicima pa i u hrvatskom: Ivo, Iva, Ivica, Ico, Io, Iko, Ivo, Vana..., a enski oblici su Ivana, Iva, Ivanka, Ivanica, Inka, Ika, Kika, Nana, Vana... Slovenci e rei Janez, Englezi John, Francuzi Jean, Njemci Johann, Hans, Talijani Giovanni, panjolci Juan, a za ene Juanita, Finci Juhani i tako dalje. Meu svecima su najpoznatiji Ivan Evanelist, 27. prosinca, i Ivan Krstitelj, 24. lipnja. Oba su ocrtana u Evanelju. A u kalendaru je jo etrdesetak poznatih svetaca Ivana i mnogo - manje poznatih. Spomenimo tek neke s naznakom vremena u kojem su ivjeli i spomendana u kalendaru: Ivan Bosco (1815.-1888.) 31. sijenja; Ivan od Boga (1495.-1550.) 8. oujka (po njemu neki nose ime Boko); Ivan de la Salle (1651.-1719.) 7. travnja; Ivan Nepomuk (1350.-1393.) 16. svibnja; Ivan Vianney (1786.-1859.) 4. kolovoza; Ivan Berchmans (1599.-1621.) 13. kolovoza; Ivan Eudes (1601.-1880.) 19. kolovoza; Ivan Zlatousti (354.-407.) 13. rujna; Ivan Kapistranski (1386.-1456.) 23. listopada; Ivan Damaanski (675.-749.) 4. prosinca; Ivan od Kria (1542.-1591.) 14. prosinca. A 26. lipnja u kalendaru su sveti Ivan i Pavao, rimski muenici. O njihovu je ivotu malo podataka, premda su im imena u rimskome misnom kanonu. Legenda ih smatra braom i visokim dvorskim inovnicima cara Konstantina. Podnijeli su mueniku smrt za progona Julijana Apostate i pokopani su u Rimu. Ivan Kapistranski svojim je djelovanjem povezan s hrvatskim krajevima. Rodio se u talijanskome mjestu Capestrano 1386. Studirao je rimsko i kanonsko pravo na sveuilitu u Perugi i kao najbolji student lako je dobio slubu dvorskog suca u Napulju, a potom u Perugi. Tu je imenovan i kraljevim namjesnikom. Odlikovao se odlunou i potenjem. Pao je u ratno zarobljenitvo i kod pokuaja bijega slomio nogu. Od toga je trpio posljedice cijeli ivot. Boravei u tamnici, osjetio je poziv za redovnikim staleom. Nakon mnogih premiljanja godine 1415. pristupa franjevcima. Papa Martin V. povjerava mu da kao puki misionar propovijeda, obraa krivovjerce te osniva i ureuje franjevake samostane u Italiji, Njemakoj, Austriji, Nizozemskoj, Poljskoj, Ugarskoj i u Hrvatskoj. Bio je najvei i najatraktivniji propovjednik svojega doba. Sluatelji su k njemu toliko hrlili te ni jedna crkva nije bila dovoljno velika. esto govori na otvorenom, a zbog mnotva svijeta njegove bi rijei istodobno drugi redovnici ponavljajui prenosili te ih pritom odmah i prevodili da bi ih svi mogli uti i razumjeti (Ivan je, naime, govorio latinski). Kad su 1453. Turci osvojili Carigrad, oekivao se njihov napad na Srednju Europu. Na mnogim dravnim saborima Ivan Kapistranski nastoji pridobiti knezove za organiziranu obranu. Europa je bila u velikoj opasnosti i strahu. Ivan je preuzeo na sebe da sakupi protutursku kriarsku vojsku. Pomaui Sibinjanin Janku (Janou Hunjadiju), Ivan je bitno pridonio osloboenju Beograda i u boju koji se razvio 22: srpnja 1456. spaen je grad od turskih navala. Time je, uoavaju povjesniari, sedamdeset godina odgodio pad Srijema i Slavonije pod Turke. Nekoliko mjeseci nakon ove pobjede Ivan je obolio od zaraze koja je harala i umro u franjevakom samostanu u Iloku 23. listopada 1456. Tu je i pokopan, ali mu je tijelo nestalo nakon nove najezde Turaka i do danas, unato mnogim nagaanjima i istraivanjima, ne zna mu se sigurno mjesto. Papa Leon X. proglasio ga je svetim godine 1690. U ilokoj crkvi njegova je slika na glavnom oltaru. Prikazuje se najee u franjevakom habitu, s razvijenom kriarskom zastavom i knjigom u ruci ili s

55

crvenim kriem na prsima. Kao posebnu oznaku slikari mu stavljaju ponad glave estokraku zvijezdu a pod noge Turina. Ovdje je mjesto spomenuti i zacijelo jednoga buduega sveca. U nekim se kalendarima ve nalazi: 10. svibnja - Ivan Merz. On je izuzetna osoba novijega vremena na hrvatskome tlu. Pokrenut je proces za njegovo proglaenje blaenim. U ovome trenutku nosi za stupanj nii naslov: "sluga Boji". Ivan Merz roen je u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. Nakon mature, godine 1914., stupa u Vojnu akademiju u Bekom Novom Mjestu. Ali to ubrzo naputa te 1915. upisuje studij prava u Beu. U ljeto iste godine pozvan je u vojsku i rasporeen na talijanskoj bojinici do kraja rata. Nakon toga (1919.) upisuje u Beu studij knjievnosti. Sljedee godine nastavlja studij na Sorboni u Parizu. Zavrivi knjievnost, vraa se u Hrvatsku i 1922. postaje profesor na Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1923. na Zagrebakom filozofskom fakultetu postie doktorat iz knjievnosti. Privatno studira filozofiju i teologiju. U Zagrebu razvija veliku apostolsku i odgojnu djelatnost meu mladima u Hrvatskome orlovoskom savezu, katolikoj organizaciji, kojoj je 1923. bio suosnovatelj. U nastojanju da mlade oduevi za osobne duhovne vrednote, promie liturgijsku obnovu i euharistijski ivot. Uz veliku aktivnost bio je istinski uzor vlastitim ivotnim svjedoenjem. Umro je mlad 10. svibnja 1928., od posljedica neuspjele operacije sinusa. Smatra se duhovnim utemeljiteljem kriarske organizacije koja je formalno osnovana godine 1930. godine, nakon njegove smrti. Godine 1958. pokrenut je informativni biskupijski postupak za njegovo proglaenje blaenim. Godine 1957. njegovo je tijelo preneseno sa zagrebakog groblja Mirogoja u isusovaku baziliku Srca Isusova. Ivani i njegov spomendan mogu odabrati za svoj imendan. Izidor. Ishodite ovog imenskog oblika je u grkom imenu Isdoros sastavljenom od imena egipatske boice Isis (Izida) i grke rijei dron - dar. Izidor, dakle, znai Izidin dar. Hrvatski su oblici imena: Izidor, skraeno Iso, Doro, Sidor, a u enskom rodu Izidora, Dorka, Ica. Slovenski je Izdor, Zidorek, idor; panjolski Isidro. Rusi i Ukrajinci imaju oblik Sidor. U kalendaru su dva sveca s imenom Izidor. Izidor (Madridski, poljodjelac) je, roen u panjolskoj oko godine 1070. Sluio je kod nekog plemia de Verga, blizu Madrida. Dobivi neto zemlje u najam, obraivao ju ie velikom marljivou i upornou, istovremeno dareljivo pomaui siromahe. ivotopisci istiu njegove vrline: dareljivost, molitvu i savjesno ispunjavanje dunosti. Umro je 15. svibnja 1130. i pokopan u Madridskoj crkvi sv. Andrije. Godine 1622. proglaen je svetim. Zatitnik je grada Madrida. Osobito ga ondje tuju poljodjelci. Oko njegova ivota isplele su se mnoge legende. Prema jednoj, gospodar je znao da Izidor jutrom odlazi na misu pa je ljut doao vidjeti je li na poslu. Zatekao je same volove zapregnute pred plugom kako oru njivu; vodio ih je aneo. Po kalendaru Izidorov je spomendan 15. svibnja (u nekim krajevima 10. svibnja). Iz panjolske se Izidorovo tovanje proirilo osobito meu alpskim seoskim stanovnitvom (Njemaka, Austrija, Slovenija, vicarska, Francuska) pa sve do sjeverne Hrvatske. Slikari ga prikazuju u seljakom ruhu, sa snopom ita, vilama, srpom ili kosom, mlatilom za penicu ili nekim drugim starim ratarskim oruem. Katkada ga prikazuju i kako moli (s krunicom ili kriem u ruci), dok mu aneli oru njivu. Zaziva se za dobru etvu i u vrijeme sue. Jo je jedan svetac istoga imena, takoer iz panjolske: Izidor Seviljski (ili Hispalski), biskup. Spomendan mu je 4. travnja. Roen je 560. u Cartageni, umro godine 636.

56

To je vrijeme velikih promjena i. borbi: propada rimska mo i nastaje vladavina germanskih naroda. Poznat je kao reformator crkvenog ivota, osobito redovnikog i kao plodni teoloki pisac i povjesnik. Najpoznatije mu je djelo "Etymologiae" u dvadeset svezaka, svojevrsna enciklopedija znanja staroga vijeka. Nacionalni je patron panjolske i posljednji u redu latinskih crkvenih otaca, uenih pisaca-teologa staroga vremena. O njemu je i u 16. stoljeu pohvalnice pisao veliki panjolski dramski pisac Lope de Vega. Papa Inocent XIII. podijelio mu je Je 1722. naslov crkvenog nauitelja. Likovno ga prikazuju u bijelom biskupskom ornatu s knjigom i perom. U nas je gotovo nepoznat, ali u mnogim, osobito zemljama panjolskog jezika, vrlo je tovan. J Jakov (ili Jakob) esto je ime u Bibliji. Na izovru, u hebrejskom jeziku glasi Jaakbh i sastoji se od dvije rijei Ja (kratica od Jahve - Bog) i akebh (peta). Prevedeno: koji slijedi Jahvinu (Boju) petu (tj. trag), jednostavnije: koji ide za Bogom. Drugi tumae da ime dolazi od arapske rijei jahakub, a znai jarebica kamenjarka. Napose u davna vremena nadijevala su se ljudima i imena ivotinja. Ima jo nekih pokuaja tumaenja etimologije ovog imena. Inaice su Jaka, Jao, Jaka, Jakica, Jakobina, Jakina. Sveti apostol Jakob Mlai je u kalendaru 3. svibnja, zajedno s apostolom Filipom. Bio je, poslije Petra, prvi biskup u Jeruzalemu; pisac je poslanice koja se nalazi u sastavu novozavjetnoga Svetog pisma, a upuena je kranima obraenicima sa idovstva. Prozvan je "Pravedni" zbog svojega asketskog ivota. Apostol ga Pavao u svojoj poslanici Galaanima naziva "stupom Crkve". Ovaj Jakob Mlai (meu apostolima je i Jakob Stariji, u kalendaru 25. srpnja) bio je Isusov roak i vjerojatno oblijem vrlo slian Isusu. Upravo je zato Juda Ikariotski (meu apostolima je jo jedan istog imena: Juda Tadej!), Isusov izdajica, idui s gomilom u Getsemanski vrt, gdje su upravo bili Isus i apostoli, da bi pretekao svaku zabunu, rekao pratiocima: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" Ikonografi Jakoba Mlaeg prikazuju u licu slinog Isusu, s apostolskim atributom knjigom, zatim toljagom ili mlatom, oruem kojim je bio muen i ubijen. Najveu crkvu svetih apostola Filipa i Jakova u Slavoniji imaju franjevci u Vukovaru. U ratu protiv Hrvatske 1990./91. doivjela je sudbinu grada, potpuno je razorena. Jo ima svetaca s imenom Jakob; primjerice Jakob Markijski (1394.-1476.) franjevac, reformator svojega reda, puki propovjednik, estoki borac protiv krivojerja po Europi, u naim krajevima i u Bosni; spomendan mu je 28. studenoga. Jeronim je ime sastavljeno od dviju grkih rijei: hiers - svet, boanski i noma ime, dakle onaj koji ima sveto, boansko ime. Izvedenice su ovoga imena: Jerko, Jero, Jerica; enski: Jeronima, Jeca, Jera, Jeka... Sveti Jeronim na je zemljak burna i bogata ivota, vrlo znaajna osoba, znanstvenik. Roen je oko 345. u rimskoj Dalmaciji u mjestu Stridon, no taj lokalitet ni do danas nije identificiran. Kao mladi dolazi u Rim na nauke i tu se nakon solidne priprave dao krstiti. Putovao je zatim Europom nadopunjujui svoje znanje te otiao i na Istok u sirijsku pustinju Halkis, gdje je ivjelo mnogo uenih pustinjaka i redovnika. Ondje je, uza strogi pokorniki ivot, napose uporno uio hebrejski i grki jezik. Vraa se u Rim i bude zareen za sveenika godine 379. Potom tri godine boravi u Carigradu i druguje s poznatim i uenim biskupom Grgurom Nazijanskim. Temeljito upoznaje teologiju i teologe istone Crkve. Opet se vraa u Rim, kao znastvenik od

57

glasa. Postaje tajnikom i savjetnikom pape Damasa I. Od pape dobiva veliku zadau - da na latinski jezik prevede cijelo Sveto pismo. Svojom otrom kritikom rimskoga klera pribavio je sebi mnoge neprijatelje te mora napustiti grad. Preko Antiohije i Aleksandrije stie u Betlehem i ondje ostaje do kraja ivota. Posao oko prijevoda Biblije nije naputao. Uz mnogo rada i najrazliitijih potekoa to je i ostvario: autor je najpoznatijega prijevoda Biblije na latinski jezik, takozvane "Vulgate". S pravom moemo rei da je "kralj prevoditelja". Autor je i velikog broja egzegetskih, dogmatskih, poleminih spisa, homilija, historiografskih i enciklopedijskih djela, a posebno mjesto zauzimaju poslanice. Uz svetog Augustina ubraja se meu utemeljitelje srednjega vijeka. - U Hrvatskoj se tuje kod glagoljaa i kod latinaa jo od 12. stoljea kao na pisac i na svetac. Neko se vrijeme dralo da je on izumitelj glagoljice. Od 12. stoljea Jeronim je na slikama vrlo esto prikazan u pratnji lava. To je na osnovi duhovite prie koja kae kako se neki lav, dok je Jeronim boravio u samostanu u Betlehemu, iznenada pojavio teko epajui. Redovnici su se od straha razbjeali, a Jeronim je odvano priao lavu, pregledao mu apu i izvadio iz nje duboko zaboden trn. Zahvalni lav postao je Jeronimov nerazdruivi pratilac. Pria nastavlja da su redovnici zahtijevali od Jeronima da i lav, eli li ostati u samostanu, mora zaraivati svagdanji kruh, kao i svi ostali samostanci. Jeronim je na to pristao i naredio lavu da prati i titi samostanskog magarca koji je iz ume donosio drva. Neko je vrijeme sve bilo dobro. No jednoga dana lav odluta u svoju pustinju, a magarac osta nezatien. Naiu razbojnici, otmu magarca i prodaju ga trgovakoj karavani. Kad se lav vratio, nije vie naao magarca. Pokunjen je doao u samostan. Redovnici, itajui s lavljeg lica krivicu, zakljue da je on poderao magarca. I od sada je kralj ivotinja, za pokoru, morao nositi drva na svojim leima mjesto magarca. Radio je to s najveom poniznou. No jednoga dana spazi svoga magarca u karavani pa - pobjedonosno dogna cijelu karavanu u samostan kao dokaz svoje nevinosti. Svetoga Jeronima slikaju kao mrava asketa, u grimiznoj odjei (tako ga je prikazao Ludwig Seitz na freski Oplakivanje Isusa u junoj apsidi akovake katedrale), a mnogo ee kao pokornika u pustinjskoj spilji. Obino se kamenom udara u prsa, govorei, navodno: "Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum!" ("Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!"). Na drugim pak slikama Jeronim u spilji moli ili pie, a u blizinu se vide raspelo i ovjeja lubanja, simboli prolaznosti zemaljskog ivota, lav ili sova - znakovi pustinjake samoe i mudrosti. Spomendan svetog Jeronima, 30. rujna, dan je njegove smrti u Betlehemu godine 419. ili 420. Njegove tjelesne ostatke donijeli su u 13. stoljeu u Rim i poivaju u bazilici Santa Maria Maggiore. Zatitnik je prevoditelja, korektora, asketa, teologa, uitelja, sveuilita i znanstvenih drutava. Glavni je zatitnik Dalmacije. Jolanda. Tri imena Jolanda, Violeta i Ljubica istog su znaenja. Jolanda ili Jolanta dolazi od grke rijei jolnthe, koja je u vezi s latinskom rijeju viola, a obje znae ljubica, ljubiica. Ima i drukije tumaenje: u francuskom se podruju ime Jolanda pojavljuje i u obliku Violan pa kau da mu je izvor starofrancusko ime Yolant, koje, tako misle, dolazi od latinskog oblika Violantis ili kao umanjenica Viollentila, a ovo opet od latinskog viola, ljubica. Drugi pak tvrde da je starofrancuski oblik Yolans kratica germanskog oblika Yolind u znaenju tit, zavjetrina. Neki ime Yolans povezuju sa starim imenom iz 8. stoljea Eutlind i tvrde da prvi slog (Eut-) dolazi od nordijskog jdh - djeak, mladi, a povezano je, kau dalje, i s drevnim imenom Idislint u kojem prva dva sloga idis u

58

starosaksonskom znai enska, djevica. Sve samo pokazuje kako su ljudska imena duboko ukorijenjena u povijest i njihov je put do nas svojevrsna zanimljiva pria. Jolanda u hrvatskom ima oblike: Anda, Andica, Jolka, Jocka, Jolanka, Landa i druge, a Ljubica je jo i Bica, Buba, Cica, Ljuca, Ljupka, Ljuba (usp.: Violeta). Madari kau Ibolya, Ibojka, Ibolka. Jolanda se zove ak i jedan mali planet (broj 509), koji je 1903. otkrio Max Wolf. U popisu svetaca dvije su Jolande. Prva je sveta Jolanda ili Jolenta, djevica i muenica. Spomendan joj je u kalendaru 17. sijenja, no tamo emo je malokad nai, Jer je isti dan popularniji sveti Antun Pustinjak. Druga je blaena Jolanda, kerka ugarskoga kralja Bele IV. Nakon smrti svojega mua, poljskoga kneza Boleslava, stupila je u samostan sestara klarisa. Spomendan joj je 11. lipnja, to je i dan njezine smrti godine 1298. Ona je sestra poznatije svetice Margarete Ugarske. Josip je meu najpopularnijim imenima u kranskim narodima, a kau da se Europom pelo iriti relativno kasno, od 18. stoljea. Njegov oblik k nama dolazi preko grkog i latinskog jezika. Korijen mu je u hebrejskom: Johosef, sloen od dviju hebrejskih rijei Jo, to je kratica od Jahve (Bog) i glagolskog oblika jasaf (dodao je, umnoio). Ime je zapravo - kako je to kod biblijskih imena esto - reenica: Bog neka doda (umnoi)! U nas se ime razvija u mnoge oblike: Josip, Joko, Jozo, Jozan, Jozeta, Joika, Joa, Josa, Joco, Joja, Pepa, Pepika, Zefo, a u enskom rodu: Josipa, Jojica, Joka, Sipa, Jozefa, Zefa, Jozefina, Pepa, Pepica, Jocka, Joza, Jozica... U Engleza je skraeno Joe; u Nijemaca Josef, skraeno Jupp, Sepp; u Slovenaca Joef; u Talijana Giuseppe, skraeno Beppo, Peppo; u Rusa Osip, Josif. Arapski i turski Jusuf. O svetom Josipu, koji se kalendarski slavi 19. oujka, bitne podatke donosi Evanelje. On je neposredno povezan s Isusovim ivotom: njegovim roenjem i odrastanjem. Zarunik je Isusove majke Marije. Dapae, s njom je vezan zakonskim brakom. ivio je u Nazaretu i bio tesar. Ima zasebnu ulogu u najveem dogaaju: u otajstvu vjere - utjelovljenju, roenju Mesije, dolasku Isusa Sina Bojega na svijet. -Josip je vrlo tovan meu vjernicima. Odmah do Marije. Njegove osobne karakteristike Evanelje saima u dvije rijei: pravedan i vjeran. Upravo na osnovi toga i njegove ivotne uloge - uvara i hranitelja Isusa i Marije, "prve Crkve" proglasio ga je papa Pio IX. godine 1870. zatitnikom cijele Crkve i svake obitelji. Patron je oeva, mueva i svih obrtnika i radnika. tuje se i kao pomonik u smrtnom asu. Slavi se jo jednim spomendanom u godini, 1. svibnja, s nazivom Josip Radnik, to je u Crkvu uveo papa Pio XII. 1955. Josip je posebno tovan u Hrvatskoj. Hrvatski ga je sabor prije vie od 300 godina, 1687., odabrao i proglasio Zatitnikom Hrvatske, dva stoljea prije no to je proglaen zatitnikom cijele Crkve. U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga najee kao srednjovjena ovjeka blagih, ali odlunih crta, s bradom, u ruci mu je tap, a Dijete Isus u naruju ili uz njega. Putniki tap to ga Josip dri u ruci esto zavrava (gledom na legendu) cvijetom, ljiljanom. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Ima i drugih svetaca toga imena, u nas manje poznatih: 18. rujna Josip Kupertinski (1603.-1663.), 23. linpja Josip Cafasso (1811.-1860.) i drugi. Iz Staroga zavjeta poznati je lik Josipa Egipatskog sina Jakoba i Rahele. Nairoko ga opisuje Knjiga Postanka u poglavljima 37. i 39.-50. Njegov je ivot vrlo esta tema u knjevnosti, filmu i slikarstvu. Malo ih je koji znaju da mu je kalendarski spomendan 11. prosinca. Judita je biblijsko ime. Hebrejski Jehudit znai idovka, iz Judeje, idovska. Latinski je oblik Judith. Hrvatski: Judita, Dita, Ditka. U Nijemaca Judith, Jutta. U mukom

59

obliku to je ime Juda, hebrejski Jehud. Knjiga o Juditi u sklopu je Biblije. Nije povijesni izvjetaj nego pria puna duhovne poruke. Kalendar Juditu smjeta na datum 10. prosinca. Mlada idovska udovica Judita ivjela je u Betuliji, u vremenu kad se njezin narod naao u velikoj opasnosti. Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske zakleo se da e iskorijeniti Hebreje, da e "njihovi ranjenici ispuniti doline", i da e se razliti "svaki potok i rijeka... nabujavi od njihovih mrtvih tijela". Svi su se narodi morali pokoriti njegovom kralju Nabukodonozoru, a pogotovo siuni idovski narod. Ahior, voda Amonaca u asirskoj slubi, odvraao je Holoferna od rata protiv Izraelaca (idova). Jer, savjetovao je Ahior, taj narod prati srea sve dok ne sagrijei. Bog je uz njih. Te su rijei Samo razdraile Holoferna i Ahior je to teko ispatao: odveli su ga i svezali u podnoju brda pred Betulijom i ostavili na milost i nemilost Izraelcima. Neka tu, naredio je Holoferno, eka pobjedu Asiraca, a zajedno s Izraelcima smrt od maa. idovi su ga oslobodili, uveli u grad, ispitali i s njim blagonaklono postupali. Heloferno krene s cjelokupnom vojskom i svim saveznicima u dolinu i opkoli Betuliju. Veliki strah obuze Izraelce pred nadmonim neprijateljem. No ipak su uzeli oruje i svu no drali strae "pod luima na svojim kulama". Holoferno i njegovi vojskovoe odabrali su taktiku iscrpljivanja. Prekinuli su dotok vode u grad. Predaja je bila samo pitanje vremena. Nakon trideset i etiri dana ispraznile su se gradske nakapnice. Izraelce je poela hvatati panika, predbacivali su voama, to ne pregovaraju s Asircima. Judita je proivljavala veliki strah svojega naroda. Govorila im je odluno: "Gospod e rukom mojom donijeti spas Izraelu!" Ali nije htjela iscrpnije rei kako je to namislila. U molitvi je sabrala svu svoju snagu vjere. Prisjetila se kako je Bog u doba praoca imuna zavrio sramotu Izraela... Zato ne bi i po njoj, eni, obuzdao opaku asirsku nadutost? Molila je: "O Boe, moj Boe, posluaj i mene udovicu!... Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udoviku ruku ojaaj za naumljeno djelo... Razori drzovitost njihovu rukom jedne ene. Tvoja snaga nije u mnotvu niti mo tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomonik malenih, potporanj slabih, utoite naputenih, spasenje oajnih." Bez skanjivanja predala se Judita svom naumu. Oprala je i miomirisima namazala svoje tijelo, obukla sveanu odjeu, "uresila se to je mogla ljepe da bi oarala oi ljudi koji je budu gledali". S jednom slukinjom, koja je za njih dvije ponijela hrane i pia, napusti grad i poe u asirski tabor. Predstrae je uvjerila da je pobjegla od Hebrejaca, jer e im se oni uskoro predati, a ona e vojskovoi Holofernu pokazati najpogodniji prilaz gradu. Kad je Holoferno primio Juditu, zablijetila ga je njezina ljepota. Ganula ga i njezina hrabrost, pogotovo kad je spomenula da zna to je bio rekao Alhior. Uvjerila je Asirca da e samo njemu biti dano satrti Izraelce.No Holoferna je obuzela udnja za Juditom. Pozva je na nonu gozbu u svoj ator. U dobru raspoloenju popio je obilno vina. Ostavi Judita sama s pijanim Holofernom, ree u svom srcu: "Gospode, Boe svake sile, svrni u ovom asu pogled svoj na djelo ruku mojih... ojaaj me danas!" Zatim se primakne Holofernu na postelji i njegovim mu maem - odrubi glavu. Izie iz atora i glavu preda slukinji, a kao trofej ponese jo i zastor pod kojim je Asirac pijan leao. Pod okriljem noi njih dvije napustie tabor. Pred Betulijom Judita ve izdaleka povie strai, da joj odmah otvore. Sav se grad strao. Kad su ugledali Holofernovu glavu, padoe niice hvalei i slavei Boga. Judita ih uputi da odrubljenu glavu objese na krunite gradskih zidina; a kad zarudi zora neka se svi hrabri muevi skupe pred gradom, kao da toboe kreu u napad. Kad Asirci to opaze poletjet e probuditi svoga vojskovou... I tad e ih spopasti uas

60

i pobjei e. "Vi, i svi koji ive u granicama Izraela, progonite ih i unitite na putu njihova uzmaka." - Tako se i dogodilo. Julije je rimsko plemensko ime, kratica od Jovilius, u znaenju Jupitrov, boji (latinski Jupiter u genitivu glasi Jovis!). A izvedenice Julijan i Julijana, pridjevi su u znaenju onaj koji pripada Juliju. Rije je, dakle, o etimoloki istim, ali praktino razliitim imenima: Julije, Julija, Julijan, Julijana. Njihovih je izvedenica, mukih i enskih, mnogo, navodimo neke: Julo, Julko, Juko; Julka, Jula, Julika, Julinka, Ula, Ulka, Ulica, Julijeta, Lilka, Lijana... Julije je u Nijemaca Julius; u Francuza Jules, Juline, enski oblik Julienne, Juliette; u Talijana je Giulio, Giulia; u Nizozemaca Iliane; u Rusa Uljana. Meu svecima je sveti Julijan muenik (oko godine 305. za Dioklecijana, na Nilu u Gornjem Egiptu), ima spomendan 9. sijenja. Zatim sveti Julije I. papa, u kalendaru 12. travnja. upravIjao je Crkvom od godine 337. do 352. Izabran je iste godine kad je umro car Konstantin Veliki, koji je Crkvi poznatim milanskim ediktom dao slobodu. U to se vrijeme pojavljuje - u istonom dijelu Rimskog Carstva - Arije sa svojim krivovjerjem. Na I. opem crkvenom saboru u Niceji godine 325. arijanizam je osuen i car je to potvrdio, ali je istodobno sve vie padao pod utjecaj nikomedijskog metropolita Euzebija, koji je arijanstvo promicao. Papa Julije I. godine 340. saziva sinodu u Rimu, koja podupire papu, ali joj nisu prisustvovali proarijevski (istoni) biskupi. Oni se, naprotiv, sabiru u Antiohiji i trae da papa prizna njihove zakljuke. Papa Julije posebnim pismom poziva sve biskupe na jedinstvo, no car Konstancije i dio biskupa za to ne haju. Ostaje dokument da je papa na najbolji mogui nain titio prava i red u Crkvi, ali u tome nije uvijek uspijevao. U kalendaru je 16. veljae spomendan svete Julijane, muenice u Nikomediji (danas Ismid, istono od Carigrada). ivjela je u 3. stoljeu. Juraj. Podrijetlo imena vee se uz grku rije georgs poljedjelac, ratar. Sloenica je rijei gea (zemlja) i ergon (djelo). U praksi ima mnogo razliitih oblika: Jure, Juco, uro, urica, uka, Georg, urica, Georgina... Juraj je i na Istoku i na Zapadu odavna medu najtovanijim svecima. Pravi je puki svetac, donositelj proljea. Spomendan mu je 23. travnja (u nekim krajevima 24. travnja). S njim je povezano mnogo obiaja i poslova. Bio je rimski vojnik, asnik. Rodom je iz Kapadocije (danas istona Turska). Zbog vjere muen i ubijen godine 303., za Dioklecijanova progona krana. Ve u 4. stoljeu podignuta je u palestinskome mjestu Lydda, na njegovu grobu, bazilika. Stoljeima su hodoasnici u Svetu zemlju pohaali i to mjesto. Razorio ju je, zajedno s gradom, godine 1191. sultan Sirije i Egipta Saladin. Na ruevinama je podignuta damija, poslije i manja grkopravoslavna crkva. U njezinoj kripti danas pokazuju Jurjev grob. U tijeku tolikih stoljea aenja Jurjev je ivot ovjenan mnogim legendama. Od 11. stoljea primijenjena je na nj stara saga o borbi sa zmajem: Nekom gradu prijetio je zmaj svojim vatrenim i otrovnim dahom. Graani su prodrljivoj nemani bili prisiljeni rtvovati ovce, naposljetku, kad je ponestalo ovaca, i djecu. Doao je red i na kraljevu kerku. Vitez Juraj stie u pravi as i spaava je. Nainivi znak kria, on upokorava neman snanim udarcem koplja, a zatim joj maem zadaje smrtni udarac. Kraljeva je kerka tako spaena, a cijeli se grad, na sveev poziv, pokrsti. Druga legenda iznosi kako je Juraj pomagao kriarskim vitezovima pri osloboenju Jeruzalema od Saracena... i slino jo mnoge legende. Sve to pokazuje da Juraj -kroz povijest - nije bio promatran u prvom redu kao konkretna osoba, nego kao tip osobe: kao plemeniti vitez koji se svjesno, netedimice, bori protiv zla i pomae

61

blinjega. Juraj je poput poglavlja kranske etike i duhovnosti, dio crkvene povijesti. Podruje Jurjeve zatite veoma je veliko: zaziva se u kunim bolestima, u pogibeljima na moru, u ratu, pred sudom, u svim ivotnim opasnostima. U agrarnoj i stoarskoj sredini, kakva je bila i u nas, Juraj je zatitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke. Patron je kriara, vitezova, konjanika, vojnika i svih obrta koji su u vezi s ratom; zatinik je ratara, pastira pa i konja. Umjetnici ga najee prikazuju na konju i to bijelcu. Bijelac je odvajkada simbol moi i pobjede. Apostol Ivan u Apokalipsi crta Krista kako pobjedniki jae na bijelcu nakon to je pobijedio avolsku silu. Jurjev bijelac upuuje na to. Juraj je u odjei ratnika, opremljem titom i kopljem ili maem. Na sjajnome titu crveni je kri. Do Jurjevih nogu stenje svladani zmaj. Svetom Jurju posveene su mnogi narodi, zemlje i gradovi. Merovinka dinastija (5. stoljee) koja je utemeljiteljica franakoj dravi smatrala je da potjee od svetog Jurja. Pod njegovu su se zatitu stavile drave Portugal, Engleska (zastava stare Engleske - crveni kri na bijelom polju - Jurajeva je zastava), Rusija; pokrajine Armenija, Ligurija, Katalonija, Gruzija (koja se prvotno zvala i sada je opet Georgija); gradovi Genova, Barcelona ili u nas Senj, Lovran i drugi. U akovakoj katedrali (djelu biskupa J. Jurja Strossmayera) lik svetog Jurja na najveoj je fresci, a kameni kip na jednom od oltara. Justa. Istovrsna su jo imena Justina, Justinijana, Just, Justinijan. Svima je podloga latinski pridjev justus (u enskom rodu justa) - pravedan, poten, blag, pristojan. Ta je rije korijen i imena Justicije, starorimske boice pravde (latinski justitia - pravda, pravednost). Skupina ovih imena grana se u mnoge inaice: Justica, Justika, Jutica, Juca, Jucka, Inena, Inka, Nina, Ninica, Ninka, Tina, Tinka; jednako u mukom rodu Justo, Nino, Ninko, Tin, Tino, Tinko, Justin, Jut, Juto. Vie je svetaca i svetica toga imena. U kalendaru je spomendan svete Juste 14. svibnja. Malo je o njoj sauvanih podataka, tek toliko da je muenica, rodom sa Sardinije i da se ondje tuje. Druga sveta Justa ima spomendan 19. srpnja, zatinica je panjolskog grada Sevilje. Ondje je, prema predaji iz 6. stoljea, uhiena i muena zajedno sa svojom sestrom Rufinom. Sveti Justin, filozof i muenik, ima kalendarski spomendan 1. lipnja. Rodio se u rimskoj aristokratskoj obitelji poetkom 2. stoljea u poganskome gradu Nablusu, u Palestini. Kao mladi mu, odlino kolovan i eljan znanja, uz filozofske sustave susreo se s Biblijom i s kranima te postupno prigrlio kranstvo. To je vrijeme kada u Crkvu sve vie stupaju obrazovani ljudi, filozofi, patriciji. Istodobno o kranstvu ive razliite predrasude, mnogi ga filozofi napadaju ili pogreno tumae. Justin je bio putujui uitelj, spreman da se tomu suprotstavi. Poznavao je filozofska uenja i misaoni svijet svojega vremena, prihvaao ga ili pobijao, traei samo istinu. Osnovao je posebnu kolu u Rimu. Poznajui dobro grku filozofiju i znanost, on je na tom temelju tumaio kranske istine. U tome je smislu Justin u jo mladoj Crkvi prvi teolog koji znanstveno obrazlae kranske istine. Svoje kransko uvjerenje sa skupinom drugih krana posvjedoio je muenikom smru godine 165. Ostala su i danas vrijedna njegova teoloka djela kojima je sredinja toka nauk o Logosu koji se u svoj punini objavio u Kristu. Patron je filozofa. K Kalist i Kalista dolaze nam iz grke batine: kllistos, znai najljepi, krasan. U nas ova imena nisu esta. U kalendaru, meutim, nalazimo spomendan svetog Kalista

62

14. listopada i uz njega redovito enska imena Krasna i Divna, prijevode izvornog imena. Spomenuti sveti Kalist bio je papa (217.-222.) i muenik. Bio je sin roba i sam rob i postao papa. Poznat je po tome to je kao papa izdao odluku da se mogu sklapati kranski brakovi izmeu slobodnjaka (graana) i robova, te plemikih i neplemikih osoba. Drugim rijeima, staleke razlike nisu zapreke za valjanu kransku enidbu, to je bilo protiv tadanjega rimskoga dravnog zakona. Nisu tono utvreni godina i nain Kalistove smrti, a postoje povijesni dokumenti iz godine 354., da su ga astili kao muenika. Kalendari donose spomendan svete Kaliste 2. rujna. Radi se zapravo o troje muenika koji imaju zajedniki spomendan. To su dva brata Evodije i Hermogen i njihova sestra Kalista, a muenitvo su podnijeli zajedno godine 303./304. u Sirakuzi. I tu, uz Kalistu esto stoji prijevod - Divna. Kamilo. Duboki korijeni ovog imena kriju zanimljivo znaenje. Fenika rije qadml (qamil) sastavnica je od qadm (glasnik, vjesnik, tekli) i El (Bog). Dakle, Boji glasnik, Boji sluga ili, prema grkom, kadmlos u znaenju rtveni sluga. U latinskom je ime dobilo oblik Camillus, Camilla. U starom Rimu tako su zvali mladie ili djevojke koji su posluivali kod rtava poganskim bogovima. U nas su uz Kamilo i Kamila (katkad Kadmilo i Kadmila) izvedenice Kamo, Milo, Milko, Milan, Miroslav; u enskom rodu Kama, Kamica, Mila, Milica, Milka, Miroslava. U kalendaru je 14. srpnja sveti Kamilo de Lellis, talijanski sveenik i utemeljitelj Reda kamilijanaca koji posluuju bolesnike. Na redovnikoj odjei (na prsima) nose uoljivi crveni kri, koji je od njih preuzela meunarodna organizacija Crvenog kria. Kamilo je roen godine 1550. Bio je sin asnika u slubi cara Karla V. Sudjelovao je u ratu Venecije protiv Turaka (1569.-1574.), rasuo sve svoje imanje i naao se kao obini radnik na gradilitu kapucinskog samostana u mjestu Manfredoniji na talijanskoj jadranskoj obali. Obratio se i pristupio kapucinima, ali je ubrzo zbog teke bolesti noge otputen. U rimskoj se Jakobovoj bolnici izlijeio i tu ostao kao bolniar. Pod vodstvom (svetoga) Filipa Nerija duhovno je dozrijevao i godine 1582. osnovao zajednicu za njegu bolesnika, koja je prerasla u Kamilijanski red. Drugima je prepustio vodstvo reda, a sam se posvetio njezi bolesnika. Nakon teke bolesti, u posljednjim godinama ivota, umro je 14. srpnja 1614. Patron bolniara, bolesnika i bolnica. Karlo. Puka etimologija smatra da ime Karlo dolazi od latinske rijei carus - drag, pa bi mu prema tome u hrvatskom odgovaralo ime Drago. Istini za volju, nije tako. Karlo je po izvoru germanska, starovisokonjemaka rije: kar(a)l znai mu, ovjek, suprug. Unato tomu u svakodnevnoj praksi ostaje da Dragutini, Drage i Dragice (kojima je podloga hrvatski pridjev drag), imendan slave na kalendarski spomen svetog Karla. Izvedenice su istog imena i: Karla, Karle, Karlo..., u enskom rodu: Karla, Karolina, Karlina, Karlota, Lota, Lotica. Uoljivo je da je Karlo vrlo esto ime europskih vladara. Podloga je i za mnoga prezimena (Karli, Karlovi) i imena gradova (Karlovac, Karlobag...). I Drago ima mnoge oblike, evo nekih: Dragutin, Draen, Dragan, Dragec, Drako, Gaga, Tin. Ili u enskom rodu: Dragica, Dada, Draka, Draenka, Giga... Karlo je u Engleza Charles i Charley; u Francuza je enski oblik Charlotte; panjolci imaju Carlos; Talijani Carlo, Carolo; Nizozemci Karel; Maari Kroly. Meu svecima ovog imena najpoznatiji je Karlo Boromjeski (1538.-1584.), u kalendaru 4. studenoga. Njegovo tijelo poiva u kripti milanske katedrale. Po tadanjim navadama ve je od djetinjstva odreen za kleriki stale i u vezi s tim dobio je bogate crkvene posjede, nadarbine. Sa esnaest godina polazi na

63

sveuilite u Paviu i studira pravo. Nakratko zbog bolesti prekida studij, a zavrava ga u 21. godini "summa cum laude" ("s najveom pohvalom"), doktoratom. S 22 godine, dok jo nije bio zareen za sveenika, papa Pio IV. uzima ga u visoku slubu dravnog tajnika u rimskoj kuriji i imenuje ga kardinalom, a potom i biskupom Milana. Bilo je to vrijeme velikih politikih i vjerskih gibanja u Europi. Iznova je bio sazvan vani i poslije dalekoseni Tridentinski koncil. A u Novom svijetu, tako su tada zvali otkrivenu Ameriku, trebalo je uvesti pastoralnu djelatnost i osnovati biskupije. Mladi je Karlo velikom energijom izvravao papine planove i odredbe. U isto se vrijeme pripravljao na sveeniko i biskupsko reenje. Tada preuzima upravu velike milanske nadbiskupije. Tu se, obogaen iskustvom, posveuje provedbi tridentinskih saborskih odredaba i smjernica i vjerskoj obnovi. Osniva sjemenita za izobrazbu buduih sveenika i odgojne zavode za formaciju laika. Obnavlja liturgiju, ureuje upravljanje crkvenim imanjima, osniva dobrotvorne ustanove, propisuje ujednaeno voenje crkvenih slubenih knjiga (matica). Razvija silnu korespondenciju pa je u Ambrozijanskoj biblioteci samo od njegovih pisama sauvano stotinu svezaka. Uvelike propagira knjigu. Kad je godine 1576./77. gradom harala epidemija kuge, KarIo je uloio sav svoj autoritet, sposobnosti i materijalna dobra da pomogne bolesnima i umiruima. asti se kao zagovornik duhovnih pastira, odgojnih zavoda, kola (primjerice: patron je sveuilita u Salzburgu), bogoslovnih sjemenita i branitelj od kuge. Svetim je proglaen godine 1610. Likovnjaci ga prikazuju u kardinalskom purpuru, s kriem u ruci, nekada kako dijeli priest okuenim bolesnicima ili samo kao portret. Redovito je 3. lipnja u kalendaru jo jedan svetac istog imena: Karlo Lwanga iz Ugande. U vremenu izmeu 1885. do 1887. ugandski kralj Mwanga pogubio je - to maem, to spalio - iz mrnje prema kranstvu mnoge krane. Tako i Karla s dvadeset i jednim drugom. Sveta Karolina Kzka, muenica, manje je poznata i malokad je nalazimo u kalendaru; spomendan joj je 18. studenoga. Roena je godine 1899. u poljskom mjestu Wal-Ryda. U poetku prvoga svjetskog rata (18. studenoga 1914.) napao ju je neki ruski vojnik; budui da mu se nije podala, nego se svim silama opirala, ubio ju je. Proglaena je blaenicom godine 1987. Karmela je ime nastalo prema marijanskom blagdanu Karmelska Gospa (tonije: blagdan Blaene Djevice Marije od brda Karmela), koji je za cijelu Crkvu proglaen godine 1726., a u kalendaru je 16. srpnja. Karmel je ime gore u Palestini. U prijevodu znai vonjak. Spominje se i u Svetom pismu (usporedi: Ilija). Ondje su od 12. stoljea boravili eremiti (pustinjaci) koji su napose astili Mariju Bogorodicu, smatrajui da vuku podrijetlo ak od proroka Ilije. U 13. stoljeu rastjerali su ih muslimani pa su mnogi potraili utoite u Europi. Uz poetne potekoe pomalo su se prilagodili, dobili papinska odobrenja i njihove karmelianske zajednice (muke i enske) poele su se uveavati. Uvelike su reformirani u 16. stoljeu nastojanjem svetoga Ivana od Kria i svete Terezije Velike. Puka pobonost Karmelskoj Gospi (koju su osobito irili karmeliani) nastala je na osnovi vizije imuna Stokka, generala Karmelianskog reda, kojemu se - prema njihovoj tradiciji - godine 1251. ukazala Bogorodica pruajui mu kapular, uz obeanje da e svatko tko ga bude s potovanjem nosio i s njime umro biti poteen muka u paklu. Na osnovi te, sada rijetke, pobonosti, nastaje ikonografija Karmelske Gospe i - ime Karmela. Oblici su imena redovito enski: Karmela, Karmelita, Lita, Karma, Mela, Melka. U mukom rodu: Karmelo, Elko, Melko. Prema panjolskom

64

jeziku, ime glasi Karmen (Carmen), umanjeno Karmencita te izvedenice Cita, Citica, Ita, Itica. Menca. Svima je imendan 16. srpnja. Katarina je ime koje ivi bar dvije tisue godina! Ime je zapravo kratica grkog oblika Aikatherne; starogrki (eolski) i znai uvijek, a kathar - ist, dakle, uvijek ista. Ime je esto u svim kranskim narodima. Hrvatske su inaice Kata, Katica, Kaja, Katja, Kaca, Katka, Trina, Rina... U Nijemaca je Katharina, Karin, Kathrein, Kathrin, Kati, Trina; u Engleza Katherine, Cathlin, Kathie, Kittie; kod veana Karin, Kari; u Danaca Ka-ren; u Francuza Catherine; u Talijana Caterina; u panjolaca Catalina. Poznata svetica imenom Katarina ivjela je u 3. stoljeu u egipatskom gradu Aleksandriji. Stoljea su njezin ivotopis prenijela u legendu. Bila je plemikog roda i izvanrednene ljepote. Neki ju je kranski pustinjak pouio u kranstvu i pokrstio. ivei na carskome dvoru, odvaila se poi caru Maksenciju i protestirati to progoni krane. Car je bio zapanjen temeljitou kojom je izlagala vrednote kranske nauke. Stoga sazove najglasovitije filozofe Carstva da je pobiju, ali Katarina razumnou i razlonou svojeg izlaganja filozofe pridobije za kranstvo. Car nije sebi mogao dopustiti poraz. Filozofe daje smaknuti, a Katarinu strpa u tamnicu, morei je glau. Drama se nastavlja, kad Katarina iz zatvora uspije kranstvu privesti carevu enu i njezinu pratnju. Oni su je, naime, to iz radoznalosti, to iz samilosti, posjeivali. To je stajalo glave ne samo njih, nego car iskaljuje svoj bijes osuujui posvuda krane na smrt, a Katarini, koja ga je oito privlaila i svojom ljepotom i umnom superiornou, ponudi da mu bude ena i nova carica. Katarina to odbija. Car naredi da se Katarina rastrga izmeu etiri kotaa koji su bili nazubljeni metalnim iljcima. To, meutim, nije bio kraj. Kad su se kotai poeli okretati, prsnue, a krhotine ozlijede mnoge prisutne poganske vojnike. Ostalo je jo da joj maem odrube glavu. Legenda dodaje jo jednu neobinost: Kad su joj odrubili, glavu, iz njezinih rana potee mlijeko mjesto krvi, a aneli joj ponesoe mrtvo tijelo na Sinaj! Katarina se osobito tuje kao zatitnica djevojaka i djevianstva, zatim sveuilita (mudrost), tiskara, knjiniara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, uitelja i uenika; svih zvanja koje rade s kotaima ili s noevima (gledom na njezino muenitvo), majki koje doje djecu. Preporuuju joj se oni koji boluju od migrene i bolesti jezika, oni koji trae utopljenika i oni koji misle na sretan i kranski pripravan smrtni as. Likovni je umjetnici redovito prikazuju s nazubljenim (izlomljenim) kotaem u ruci ili do nogu, s krunom na glavi i s knjigom ili kriem u rukama; katkad s prstenom. Ponekad su tu i ma, orue muenitva i palma, znak pobjede u muenitvu. Ima i duhovitih slika na kojima je do Katarininih nogu ili pod njima car Maksencije kao sitna, nadvladana figura. Atributi zorno sintetiziraju njezin ivot i ulogu u ivotu njezinih tovatelja. U kalendaru je spomendan svete Katarine 25. studenog. Jo je jedna velika svetica toga imena: Katarina Sijenska, slubena zatitnica Italije (uz sv. Franju Asikog), a spomendan joj je 29. travnja. U kalendaru se nalazi 13. veljae (negdje 1. veljae) i Katarina de' Ricci (1447.-1510.), talijanska dominikanka i reformatorka. Kazimir. U imenu su slavenski korijeni. Stara rije kaziti znai nititi, unitavati, ruiti (kazi je imperativ), uz dodatak rijei mir, prema tome onaj koji rui mir, katkad je i u enskom rodu Kazimira. Ime je ee u Poljaka, u oblicima Kazimierz, skraeno Kazik, i u Litvi: Kazimieras. Nosi ga i nekoliko poljskih kraljeva. U kalendaru je 4. oujka spomendan svetoga Kazimira, kraljevia. Roen je godine 1458. u Krakovu kao tree od trinaestero djece (est sinova i sedam keri) poljsko-

65

litvanskoga kralja Kazmira IV. Jagjelovia. Pobunjeni su ga ugarski velikai izabrali za kralja kad je imao trinaest godina, elei se na taj nain rijeiti tvrdog i ratobornog kralja Matije Korvina. Plan nije uspio, a Kazimir je jedva umakao Korvinu. Zatim je zakratko vladao Poljskom, a njegov je otac bio u Litvi. Bio je vrlo neporona ivota, duboko religiozan i osobiti tovatelj Marije Bogorodice. Umro je mlad, 4. oujka 1484. Tijelo mu poiva u katedrali u Vilnu. Patron je Poljske i Litve i openito mladei. Klara je poznato i esto ensko ime. U nas se javlja u prijevodu: Jasna, Jasnica, Svjetlana (to su, dodue, i prijevodi imena Lucija; usporedi takoer: Iluminata) i kao Klarika, Lara. Naime, latinski pridjev enskog roda clara znai jasna, glasna, zvonka, svijetla, ista, bistra, slavna. Englezi imaju Clare; Francuzi Claire, Clairette; Nijemci Klara, Klarina, Klarissa; esi Klara, Klarka, Klarinka. Sveta je Klara roena 1194. u Asizu, od plemikih roditelja. U bogatoj kui dobila je temeljiti vjerski odgoj, primjerenu naobrazbu, dobro je vladala latinskim jezikom, a jednako je bila vjeta u vezenju i kuanskim poslovima. To je vrijeme velikih nemira i estokih sukoba graana i plemstva. Medu graanima i trgovcima koji su se dizali protiv plemstva bio je i Franjo, sin bogata trgovca suknom, poslije sveti Franjo Asiki. Ostavivi dom, okupio je oko sebe mlade ljude, osnovao novu redovniku zajednicu franjevce (Red je odobrio papa Inocent II. godine 1210.) i zapoeo veliku duhovnu obnovu Crkve. I Klara, umjesto da se uda, kako su to planirali njezini roditelji, godine 1212. (s 18 godina), potajno bjei od kue u samostan benediktinki, da bi se poslije prikljuila novoj redovnikoj zajednici, kao Franjina uenica. Iako se rodbina tomu estoko protivila, Klari se pridruila i roena sestra Agneza. Po Franjinu savjetu Klara osniva ensku redovniku zajednicu, takozvane klarise, koje e ivotom po evanelju, u radu, pokori i siromatvu, nasljedovati Krista. Klari su se ubrzo pridruile brojne djevojke iz otmjenih asikih obitelji. Meu njima i druga sestra Beatrica pa i majka Ortulana, nakon to je obudovjela. Glavno podruje djelovanja Reda postali su zbrinjavanje i odgoj siromanih djevojaka. Svladavi mnoga protivljenja i zapreke, nova je zajednica konano dobila crkveno odobrenje i u samostanu sv. Dajmana, izvan Asiza, zapoela svoju preporoditeljsku ulogu. Klara je bila prva redovnica kojoj je papa dopustio da zajedno sa svojim sestrama ivi u potpunu siromatvu. Sam papa Inocent IV. dvaput je posjetio Klaru dok je leala teko bolesna. Umrla je 11. kolovoza 1253. u San Damjanu kod Asiza. Na zadnji poinak ispratio ju je papa s kardinalima i nepregledno mnotvo svijeta. Svetom je proglaena nakon tri godine (1255.). Godine 1260. njezino je tijelo preneseno u novu crkvu, sagraenu njoj u ast. Tu je i sada. Red se proirio po Europi. Djeluje i danas. U nas su samostani klarisa u Zadru, Splitu (gdje su sestre godine 1824. otvorile prvu ensku kolu) i u Zagrebu. Klaru prikazuju u crnome redovnikom odijelu, a u rukama najee dri pokaznicu ili kri, knjigu redovnikih pravila, ljiljan, kadto svjetiljku. Zanimljivost je da je papa Pio XII. godine 1958. svetu Klaru proglasio zatitnicom televizije i elektronskih medija, jer je, prema podatku iz njezina ivotopisa, za vrijeme teke bolesti, leei u samostanu, u vienju vidjela cijelu misu u asikoj crkvi. Kalendarski joj je spomendan 11. kolovoza. Klaudije ili Klaudija izvorno je starorimsko plemensko ime, povezano s latinskom rijeju claudus, koja znai hrom, epav, nepotpun. Inaice su imena: Dija, Klaudica, Klauda, Klaudijana, Klaudina; u mukom rodu Klaudij, Klaudijo, Klaudijan, Dijo.

66

Francuski je oblik, za muki i enski rod, Claude, a umanjenica Claudette. Meu svecima se 8. studenoga slavi malo poznati sveti Klaudije, muenik, jedan od "etvorice okrunjenih", koji su, prema nekim istraivanjima, bili panonski muenici za Dioklecijanova progona na Frukoj gori, a u 4. stoljeu preneseni su u Rim i ondje tovani. Malo je poznata i sveta Klaudija, koja je takoer uz druge ene bila muena u 3. stoljeu, u vrijeme progona krana u Maloj Aziji. U kalendaru joj je spomendan 20. oujka. A 15. veljae spomendan je blaenog Klaudija de la Colombiere. Roen je 1641. kod Lyona. Bio je isusovac i duhovni voa svete Margarete Marije Alacoque i podupirao ju je u irenju tovanja Srca Isusova. Klement dolazi od latinskog pridjeva clemens (u genitivu clementis), a znai blag, krotak, umiljat, milostiv, dobar. Od Klement su izvedenice: Klemi, Menci, Mento; od Klementina: Klemica, Menca, Menta, Tina, Tinka, Klemencija i sline. Klement je esto ime papa i nekoliko svetaca. Sveti Klement Rimski bio je uenik svetog Petra i Pavla. Jedan je od prvih rimskih biskupa i ranokranski pisac. Kao papa trei je nasljednik apostola Petra. Prema predaji umro je muenikom smru na Krimu. Njegove je relikvije u Rim godine 868. donio slavenski Apostol sveti iril, brat svetoga Metoda. Poloene su u baziliku svetoga Klementa. Bazilika je graena u 4. stoljeu na posjedu nekog kranina Klementa, a naknadno je postala spomenbazilikom pape Klementa. Sveti se Klement prikazuje sa sidrom oko vrata ili uz njega. Tako je, prema legendi, bio baen u Crno more. Spomendan mu je 23. studenoga. U kalendaru je i sveti Klement lridski, jedan od uenika svetih irila i Metoda. Djelovao je u blizini Ohridskog jezera kao biskup veliki i osniva kole. Umro je u Ohridu 916. godine. U kalendaru je 27. srpnja. Koleta je kratica imena Nikoleta, umanjenica od Nikola, a spaja u sebi dvije grke rijei nke - pobjeda u boju i laos - narod. Inaice su imena Kola, Eta, Etica, Nika. Francuzi esto imaju Collete, Nicollete. Sveta Koleta je u kalendaru 6. oujka. Roena je u mjestu Corbie (sjeverna Francuska) 13. sijenja 1381. Od djetinjstva je pokazivala intelektualnu nadarenost i duboku religioznost. Rano je izgubila roditelje pa je skrb za nju preuzeo opat oblinjeg benediktinskog samostana. Nije udno to je poeljela postati redovnicom. No benediktinke, a napose klarise kojima je pokuala pristupiti, nisu joj se svidjele zbog mlakog i nediscipliniranog duhovnog ivota. Tada se odlui ivjeti kao "rekluza" ("zakljuana"). Taj vrlo neobian pokorniki ivot bio je i u ono doba rijetkost, a sastojao se u tome da se osoba dade dobrovoljno zatvoriti (zazidati) u kuicu, redovito prizidanu crkvi. Tu je, ne izlazei, provodila duhovni i pokorniki ivot. Jedan prozori u zidu gledao je u crkvu i kroz njega je pratila bogosluje i primala sakramente, a kroz drugi, jo manji, dobroinitelji bi joj donosili najpotrebnije za ivot. U Koletinu ivotu bila je to priprava za veliku zadau: obnovu Reda klarisa. Na taj se posao dala uz pomo revnoga franjevca Henrika de la Baume. Velikom upornou uspjela je neke zajednice klarisa obnoviti, a mnoge nove osnovati: u Francuskoj, vicarskoj i u Belgiji. Upravo reformiranje redovnitva najvee je Koletino djelo i zasluga. Umrla je 6. ouja 1447. u belgijskom gradu Gentu. Papa Pio VII. pribrojio ju je 1807. svetima. Prikazuje se u smeoj redovnikoj odjei s knjigom i raspelom i pripitomljenom evom, koja ju je pratila. Zatitnica je kunih pomonica, sama je sebe nazivala "poniznom slubenicom Gospodnjom". Korina je ime prema grkoj rijei kre, a znai djevojka, djevica, mlada ena. Tako se zvala grka lirska pjesnikinja iz Tanagre u Boetiji. U svojim je pjesmama (u pet

67

knjiga) iznosila domae mitske motive na boetskom narjeju. ivjela je u 5. stoljeu. Inaice su Korinka, Rinka, Kora, Inka. Nema svetice toga imena. Kornelije je latinsko ime; Cornelius prvotno znai onaj koji pripada starorimskom Kornelijevom plemenu. Sama rije dolazi od imenice cornu i znai rog, krilo vojske, luk, lijevak od roga, (frigijska) svirala. Drugi dre da je imenu izvor rije cornum, koja znai dren, drenovina, koplje od drenovine. U hrvatskom su jeziku oblici ovog imena: Kornelij, Koljo, Koro, Korno, Kornel, Nelo, Nelko...; zatim Kora, Korica, Kornelijica, Korna, Kornica, Lilica, Lilika, Nelija, Nelica, Nelka... Sveti Kornelije bio je papa i vodio je Crkvu dvije godine (251.-253.). U njegovo se vrijeme u Rimu uvelike raspravljalo o pitanju otpadnika (takozvani "lapsi") od kranske vjere. Buna je manjina zastupala miljenje da takvi ne mogu dobiti sakramentalno oprotenje toga grijeha niti se smiju ponovno primiti u crkvenu zajednicu. Kornelije s veinom zastupa blae miljenje: otpadnici, nakon primjerene pokore, mogu dobiti sakramentalno odrjeenje i ponovno postati lanovima Crkve. O istom pitanju Kornelije pie u tadanja kranska sredita Aleksandriju, Antiohiju i Kartagu. To je jo uvijek vrijeme kad rimska vlast progoni krane. Car Gal protjerao je i Kornelija izvan Rima, gdje je, ini se prirodnom smru, umro godine 253. Spomendan mu je 16. rujna. Krispina. Ime se pojavljuje u mukom i enskom rodu: Krispin, Krispina i u izvedenicama: Krispo, Pino, Krispa, Pina, Pinka, Ina, Inica, Inka. Korijen mu je u inskoj rijei crispus - kovrav, kudrav, kovrave kose. Sveta je Krispina u kalendaru 5. prosinca. Istog je datuma i svetica slina imena Kristina. Krispina je muena i usmrena zbog vjere. Osudio ju je prokonzul Anulin 5. prosinca 304. u mjestu Tebessa u Numidiji (Alir). Osobito je (bila) tovana u Africi, ali i na Zapadu. Poznat je njezin mozaik u Raveni. Sauvana su i dva govora svetog Augustina Krispini u ast. U kalendaru je i sveti Krispin 25. listopada, malo poznati muenik s poetka 4. stoljea. Kristina je inaica imena Kristijana, koje je enski oblik imena Kristijan, latinski Christianus. Latinsko je ime vezano uz grku rije hristinos, hrvatski kranin. A sve dolazi od imena Krist (Isus Krist). Naziv Krist je u prvome znaenju naslov, a tek poslije postaje ime. Grka rije christs znai pomazan, onda Pomazanik. U hebrejskom je to meiha, otuda - Mesija. Dakle, Krist i Mesija su istoznanice. Naziv krani (latinski christiani) za sljedbenike Isusa Krista pojavljuje se ve u apostolsko vrijeme, i to prvi put u Antiohiji, glavnom gradu tadanje Sirije ("...te se u Antiohiji uenici najprije prozvae kranima", Dj 11, 26). Danas je ime dobilo mnoge oblike: u enskom rodu Kristinka, Kristana, Kristijana, Krista, Kristeta, Kristica; u mukom rodu Kris, Kriste, Kristo, Kristan, Kristijan, Krist. Mnoge svetice nose ovo ime. Sveta Kristina Spoletska ima spomendan 13. veljae. Malokad je u obinim kalendarima. Roena je godine 1435. u mjestu Porlezza kod Luganskog jezera (juna vicarska). Otac joj je bio lijenik. Rano se udala i ubrzo obudovjela. U poetku je ivjela lakoumno, a onda je pristupila Treem redu svetoga Augustina i pritom uzela ime Kristina. Nastavila je ivot pokore i djelotvorne ljubavi prema blinjima. Umrla je 1456. u Spoletu, sjeverno od Rima. Druga je sveta Kristina muenica u Perziji, u 6. stoljeu; spomendan joj je 13. oujka. Trea, najpoznatija, jest sveta Kristina iz Bolsena. Najvjerojatnije je podnijela muenitvo godine 304., za vrijeme Dioklecijana u Bolsenu (sjeverozapadno od Rima). ivot joj je isprepleten mnogim legendama. Prikazuje se sa znakovima

68

muenitva: mlinskim kamenom ili s dvije strelice. Spomendan joj je 24. srpnja. Istog je datuma spomendan jo jedne svete Kristine, roene godine 1150. u Brustemu (Belgija). Zato je zovu Kristina Belgijska. S 15 godina ostala je bez roditelja, a cijeli je ivot bolovala. Umrla je godine 1224. u samostanu svete Katarine u St-Trondu. Tijelo joj poiva u tamonjoj redemptoristikoj crkvi. Kalendari donose jo jednu svetu Kristinu 15. prosinca (trebalo bi stajati Kristijana!). Rije je o svetoj Kristijani Gruzijskoj. ivjela je u 4. stoljeu u Gruziji, kao zarobljenica. Svojim kreposnim ivotom, znanjem i udesnim djelima privela je kranstvu kraljevsku obitelj i mnogo puka. aste je napose Gruzijci i Armenci. U Europi je postala poznatija kao zatitnica redovnike drube "Sestara svetog djetinjstva Isusa i Marije", koju je godine 1807. utemeljila Victoire de Mjans za odgoj enske kolske mladei. Jedva da je poznata Kristina iz Tyrosa u Feniciji, djevica i muenica iz prvih kranskih stoljea. Spomendan joj je 6. rujna, slavi se na Istoku, vrlo se rijetko nae u naemu pukom kalendaru. Nije poznata ni sveta Kristina kojoj je spomendan 5. prosinca (isti je dan i svetica slinog imena Krispina!). Ova je sveta Kristina roena u Engleskoj godine 1097. Nakon prisilne udaje pobjegla je od mua i u mjestu Markyate osnovala neku vrstu redovnike enske zajednice. Tu je umrla godine 1161. Ima i nekoliko svetih Kristijana. U kalendaru se malokad nadu, jer su istoga datuma u prednosti poznatiji sveci. Sveti Kristijan patrijarh u Antiohiji, muenik, ivio je u 12. stoljeu; spomendan mu je 18. svibnja. Sveti Kristijan, cistercit i biskup, misionar u Pruskoj u 13. stoljeu; ima spomedan 4. prosinca. Kristofor. Skupini s Kristijanom i Kristinom pripada i simbolino ime Kristofor, sastavljeno od grkih rijei Hristos (Krist) i fero (nosim), dakle Kristo-nosac. Svetoga Kristofora slikaju kao diva koji, opirui se o golemi zeleni tap, nosi na ramenu, preko nabujale rijeke, Dijete (Isusa). To je ilustracija jedne od mnogih legendi koje okruuju ovaj svetaki lik. U kalendaru je 25. srpnja. Zatitnik je od nagle i nepripravne smrti, patron splavara i brodara, putnika i hodoasnika, a u nae se vrijeme tuje kao patron automobilista. Skraeni su oblici imena Kristo, Kristof. Krevan. Ime je hrvatski oblik izvornog grkog imena Krizogon (grki Khrysgonos, latinski Chrysogonus), a nastalo je od dviju grkih rije chryss - zlato i gonos podrijetlo. Izvorni, grki oblik imena se u nas malokad pojavljuje, a hrvatski oblik susreemo ponajee u junoj Hrvatskoj. Ima i inaice Kro, Kre, Kran... Mnogi povijesni podaci govore o tovanju svetog Krevana (Krizogonu); ivotni put mu je preteito pretoen u legendu. Bio je plemikog podrijetla, kranski odgojen. Zbog propovijedanja evanelja baen je po nalogu cara Diokelcijana u tamnicu, iz Rima je zatim odveden u Akvileju (grad na talijanskoj Jadranskoj obali, juno od dananjeg grada Udine) i tu osuen na smrt. Odsjeena mu je glava, a tijelo baeno u more. Sveenik Zoil, nastavlja legenda, izvukao je njegovo tijelo iz vode i dostojno ga sahranio. Iz Akvileje mu je tijelo preneseno u Zadar te je i danas drugotni zatitnik grada, uz svetu Anastaziju (Stoiju), prvu zatitnicu zadarske nadbiskupije i katedrale. U Zadru ima svoju drevnu crkvu. Prema predaji, Krevan je bio odgojitelj u vjeri upravo svete Anastazije. Oboje se kao sveci spominju u "Rimskom kanonu", prvoj misnoj euharistijskoj molitvi, to je ne samo asno mjesto nego i pouzdana potvrda njihova tovanja od prvih stoljea. K tome se oboje smatraju i rimskim muenicima. U kalendaru je sveti Krevan 24. studenoga. Ksenija. Latinski se ovo ime pie Xenia, ali je rije grka ksena, i znai

69

gostoljubivost. No drugi smatraju da ime dolazi od sline grke rijei ksnos, koja znai tu, nepoznat. Prema tome, Ksenija bi u prijevodu znaila tuinka. Ksenija je najee ensko ime. Inaice se Ksena, Ksenica, Nena, Nenka, Sena, Senka, Senija. Malokad je u mukom rodu Ksenije. U kalendaru je 24. sijenja sveta Euzebija Rimska, iz 5. stoljea. Nije se eljela udati pa se skrivala pod konspirativnim imenom Ksena (Ksenija). A 23. rujna je sveta Poliksena panjolska, iz prvog stoljea. Prema nekim zapisima, primila je krtenje od svetoga Andrije apostola. Obje svetice se malokad nau u pukim kalendarima. Sve Ksenije mogu svoj imendan slaviti u jedan od spomenutih spomendana; ili nekoga drugog datuma, po volji. Kuzma je u grkom jeziku Kosmas. Povezuju ga s grkom rijeju kosmos i znai ures, ukras, red u svemiru (stari su smatrali da su bogovi stavili zvijezde kao ukras na nebeski svod, ljudima za uitak!), raspored, svemir. Suprotna je grka rije kaos (has - nered, praznina). Hrvatske su izvedenice Kuzmo, Kuzo, Kuo. Ovo ime u Nijemaca glasi Kosmas, u Francuza Cosme, Cme, Cosmy. Sveti se Kuzma uvijek spominje s bratom blizancem Damjanom (usp. Damjan). Zajedno su i u kalendaru 26. rujna. Bili su lijenici. U sveopoj se Crkvi tuju ve sedamnaest stoljea. Roeni su u 3. stoljeu u Arabiji. Studirali su medicinu u Siriji. Arabija je inae kolijevka medicine! Nema mnogo egzaktnih podataka o njima, ali je njihovu udesnu aktivnost prenijela legenda, najstariji, najefektniji i istodobno knjievno-umjetniki najjednostavniji komunikacijski nain prenoenja. I to vie ideja i poruka nego datuma. Legenda kae da su lijeili sve ugroene, bez iznimke, krane i pogane. Njihovi su zahvati raali toliko udesnim rezultatima da su ih srnatrali arobnjacima. U jednome spisu oni s velikom skromnou odgovaraju na to: "Nas dvojica nismo arobnjaci i ne zavodimo narod. Po zvanju smo lijenici, po vjeri krani. Ne obavljamo svoje zvanje iz sebinosti ili lakomosti, jer ni od koga nita ne uzimamo. A to to toliko bolesnika ozdravlja, ne dogaa se po naoj umjenosti, ve po snazi Isusa Krista." Njihovi ivotopisci kau: Nad bolesnikom bi se najprije kratko pomolili i blagoslovili ga, gledajui tako u njemu prije svega Boje stvorenje. Budui da su bili materijalno situirani, lijeili su bez plae, iz ljubavi prema Bogu i blinjemu. Zato su dobili nadimak "Anrgyroi" ("bez novca"). Bilo je to u doba kad je rimski car Dioklecijan estoko progonio krane. Izvritelji njegovih naredbi nisu potedjeli ni Kuzmu i Damjana. Odrubljene su im glave. Patroni su lijenika, ljekarnika i bolesnika. U ikonografiji se prikazuju mladoliki, bez brade, s medicinskim instrumentima i posudama. Kvirin latinski glasi Quirinus. Tako se zvao jedan od rimskih bogova rata. Kultno mu je mjesto bilo na najsjevernijem od sedam rimskih breuljaka, koji je po njemu dobio i ime Kvirinal. Jupiter i Mars i Kvirin bili su "trio ratnih boanstava". U 1. stoljeu prije Krista Kvirin je identificiran s osnivaen Rima Romulom, koji je takoer uvrten meu bogove. Ve je tada to bilo i uobiajeno osobno ime. U nas je ime rijetkost. Oblici su mu jo Kviro, Kvirica, Rino, Rinko, a u enskom rodu Kvirina, Kvira, Kvirica, Rina, Rinka, Inena, Inenka, Inica, Inka... Meu svecima je sveti Kvirin Sisaki, biskup, muenik. Zapisi ("akta") svjedoe da je poetkom 4. stoljea bio biskup u Sisku (Siscia) u tadanjoj panonskoj pokrajini Savia. Uhvatio ga je prezes (naelnik) Maksim i nakon presluanja poslao u Sabariju (madarski Szombathely) namjesniku Amanciju, koji ga je osudio na smrt utapljanjem u rjeici Sibaris (madarski Gyngys, njemaki Gns). O vrat mu je objeen mlinski kamen, to mu je poslije, na slikama, postalo redovitim atributom. Slavi se posebno u Sisku. Zatitnik je krke

70

biskupije, mjesta Krk i beke metropolije. Spomendan mu je 4. lipnja. Jo je jedan sveti Kvirin, rimski muenik, u kalendaru 30. oujka. L Ladislav je ime nastalo od Vladislav gubitkom prvoga slova. Sastoji se od starog imperativa vladi, vlasti, to znai vladati i rijei slava. I oblik Vladimir ima isto znaenje. Po miljenju etimologa Petra Skoka i Frana Mikloia sastavnica mir nastala iz starije rijei mer, a znai slavan, velik. Ime Vladimir je po sastavu i znaenju jednako i germanskom imenu Waldemar, sastavljenom od starovisokonjemakih rijei waltan (vladati) i mar (slavan). Ovo se ime nalazi u svim slavenskim jezicima. U hrvatskom postoje i enski oblici: Ladislava, Vladislava, Vladimira, Ladimira. Usto i mnoge izvedenice; muke: Vlado, Vlatko, Dado, Lado, Ladan, Ladika, Laco, Lacika, Lacko, Latko; enske: Vlada, Vlatka, Dada, Dadica, Lakka, Kada, Ladica, Dika, Dikica, Lalica, Lalka, Latica. Iz kalendara spomenimo svetog Ladislava (1041.-1095.). Za ugarskoga kralja okrunjen je godine 1081. Madarski mu ime glasi Laszlo, a Poljaci i Rusi zovu ga Vladislav. Osnovao je zagrebaku biskupiju (1094.), patron je grada Varave. Bio je mu kranskog znaaja, promicao pravdu, poticao i branio red i zakon. Borio se protiv tragova poganskih obiaja u Madara, navikavajui narod na kransku praksu, crkvene odredbe i obiaje. Kad je 1089. ubijen hrvatski kralj Zvonimir, zavladali su meu Hrvatima nered i borba za vlast. Ladislav, kao brat Zvonimirove udovice Jelene, dobiva dio Primorja i zatim sjevernu Hrvatsku. Ladislav je umro u Nitri (Slovaka), a pokopan je u Velikom Varadinu (Nagyvrad), nedaleko od mjesta Oradea (danas Rumunjska), gdje je bio sagradio samostan, osnovao biskupiju i podigao katedralu u ast Majci Bojoj. Spomendan mu je 27. lipnja. Kult mu je proiren po Madarskoj, Austriji, Italiji i Hrvatskoj (Slavonija). Sveti Vladimir Kijevski u kalendaru je 15. srpnja. Roen je godine 960., sin je kneza Svjatoslava i unuk svete Olge. elio je dravi dati nutarnju snagu, povezati razliita plemena, da bi se mogao oprijeti bizantskoj prevlasti. Na njegovo su podruje prodirali kranstvo i islam. Staroslavensko se poganstvo raspadalo. Prihvaa kranstvo i uvodi ga u svoju uglednu kijevsku kneevinu. Jaki narodi uokolo (Poljaci, Madari, Norveani, a napose Bizant) bili su vie ili manje kranske vjere. I sam je Vladimir bio novokrtenik. Kranstvo je uinio dravnom vjerom, a poganstvo zabranio. U masovnim krtenjima mnogi se, dakako, krstie iz poslunosti i straha pred vladarevom voljom. Iako je Vladimir primio kranstvo iz Bizanta, uveo je slavenski jezik u liturgiju, a ne grki, odravao je veze s Rimom i prihvatio zapadne obiaje. No pred snanim Bizantom nije mogao sauvati kulturnu i vjersku samostalnost. Umro je godine 1015. U kalendaru se nalazi jo jedan Vladimir 19. prosinca. Rije je o zetskom knezu (oko 970. do 1016.). Lazar je biblijsko ime sloeno od dviju hebrejskih rijei: EI - Bog i hazar - pomogao; prevedeno: Bog je pomogao. U grkom je dobilo oblik Eleazr. U nas se pojavljuje i u izvedenim oblicima: Lazo, Laco, Lacika, Lasko, Zaro, Zarko; u enskom rodu Lazara, Laka, Lazica, Zara, Zarka. Lazara iz Betanije nekoliko puta spominje Ivanovo Evanelje. Bio je brat Marije i Marte i vrlo dobar Isusov prijatelj. Evanelje iscrpno pripovijeda o tome prijateljstvu i o Isusovu navraanju u tu obitelj (Iv, 11). Kad je Lazar umro, Isus ga, navodi Evanelje, nakon to je etiri dana leao

71

u grobu, uskrisava. To Isusovo udesno djelo podijelilo je njegove sluatelje: jedni u nj povjerovae, drugi to dojavie farizejime, koji otada odluie smaknuti Isusa, a i Lazara. O Lazaravu daljnjem ivotu nema pouzdanih podataka. Legenda iz 11/12. stoljea pripovijeda da je zajedno sa sestrama Martom i Marijom dospio u Francusku (Provence) i zatim postao biskup u Marseillu. U Betaniji se od 4. stoljea pokazuje njegov grob i crkva na tom mjestu. U kalendaru mu je spomendan 17. prosinca. Evanelist Luka spominje drugu osobu istog imena, i to u Isusovoj prispodobi o siromanom i punom rana Lazaru i bogatau (Lk 16, 19-31). S tim Lazarom u vezi nastalo je nekoliko poznatih izraza: lazaret (ustanova u koju se smjetaju bolesnici od zaraznih bolesti, primjerice gubavci; odnosno vojnika, "poljska" bolnica koja se smjeta u blizini bojita). Izraz lazarist dolazi od francuskog samostana Saint Lazare (nedaleko je od Pariza) i znai lana toga Reda. Izraz "lazar" u svagdanjem govoru znai siromah, bijednik, bogalj, prosjak, epavac. Lea je enski oblik imena Leon. Izvorno je to latinska rije leo (genitiv: Ieonis) - lav, lea - lavica. I Lea i Leo(n) mogu biti i kratice od imena Leonard(a), Leonida, Leopold(ina). U kalendaru se navodi sveta Lea, plemenita ena iz Rima, udovica i pokornica. Umrla je godine 384., a spomendan joj je 22. oujka. Inaice vidi pod Leo(n). U starozavjetnom dijelu Biblije opisuju se roene sestre Lea i Rahela. (Prema hebrejskom korijenu Lea znai vrsta antilope, a takoer i divlja krava ili zmija; Rahela izvorno znai ovca.) Izvedenice imena Rahela jesu Rahelka, Elica, Hela, Ela. Dogaaji s Leom i Rahelom vrlo su neobini. Vode nas u vrlo daleku prolost. Spominju se u Knjizi Postanka, prvoj starozavjetnoj knjizi. Kerke su Labana koji je bio dopustio Abrahamovom poslaniku da odvede njegovu sestru Rebeku za enu Izaku. (Ta je Rebeka u kalendaru 30. kolovoza, u liturgiji se ne slavi kao svetica. Inaice su imena Beka, Bekica, Reba i druge.) Mlaa od dviju sestara, Rahela, nadvisivala je svoju stariju sestru ljepotom i vedrinom. O Lei se kae da je bila slabovidna. - Ove Lee nema meu kalendarskim svecima, no neki kalendari donose Rahelin spomendan 11. srpnja. Leo. Imenu je osnova latinska rije leo (genitiv leonis), lav. Pojavljuje se u izvornu obliku: Leo, Leon, Leonije; Leona, Leonija, Leonka, Leonila, Leonina, Leonita i prijevodi: Lav, Lavko; Lavica, Lavka. U kalendaru je 20. veljae sveti Leon udotvorac. Potjee iz Ravenne, a bio je biskup u Cataniji na Siciliji. Za ivota je postao glasovit zbog svetosti i udotvornosti. Umro je godine 785. tuje se na Istoku. - Sveti Leo III. papa tuje se u kalendaru 12. lipnja. Za papu je izabran godine 795., umro je 816. - Sveti Leo Veliki, papa, crkveni nauitelj, u kalendaru je 10. studenoga. Godine 440. nasljeduje papu Siksta. Bio je izvanredan propovjednik, teoloki pisac, borac protiv krivovjerja i odluni zastupnik primata Rimske Crkve. Dvaput je spasio Rim od barbara: od Huna koje je vodio Atila i od Vandala koje je vodio Genezerih. Smatra se jednim od najveih papa starog doba. Umro je godine 461. Zatitnik je grada Rima i glazbenika. - Sveti Leo IX. papa, u kalendaru je 19. travnja. Smatra se najznaajnijim papom (Nijemcem) srednjega vijeka. Uvelike se suprotstavljao simoniji, laikoj investituri i krivovjernim uenjima. Reformirao je mnoge samostane. Udario temelje kardinalskom kolegiju. Odrao je dvanaest sinoda. Leonard. Sloeno ime Leonard(o), Leonarda, sastavljaju latinska rije leo (lav) i

72

starovisokonjemaka hart (jak, hrabar, drzak). Inaice su Leonardo, Leco, Nardo; Leca, Nardica, Nardina i druge. - Sveti je Leonard u kalendaru 6. studenoga. ivio je u 6. stoljeu kao pustinjak kod Limogesa u Francuskoj. Malo je o njemu povijesnih, a vie legendarnih podataka. asti se u europskim zemljama (u Bavarskoj, Austriji i u Sloveniji) kao zatitnik zarobljenika. Stoga se i slika s raskidanim lancima, a ponegdje su crkve njemu posveene izvana opasane golemim lancima. Poljodjelicima je Leonard zatitnik blaga (osobito konja) i uvar od nevremena. S tim u vezi nastali su u spomenutim krajevima i mnogi obiaji. Jo je jedan sveti Leonard 26. studenoga. Roen je 1676. U Rimu je studirao filozofiju, teologiju i medicinu, stupio u Franjevaki red i postao sveenik. etrdeset godina bio je neutrudivi puki misionar te nazvan "apostolom Italije". Osobito je irio pobonost krinog puta i tovanje Bogorodice. Umro je godine 1751. u Rimu. Leopold je latinizirani oblik njemakog imena Luitpold (Luitbald), sastavljenog od starovisokonjemakih rijei liuti (narod) i bald (smion, odvaan). Izvedenice su Polda, Poldo, Poldika i Leopolda, Lelka, Luta, Polka, Polda, Poldica, Leopoldina. U kalendaru je 12. svibnja sveti Leopold Bogdan Mandi. Roen je 12. svibnja 1866. u Hercego-Novom. U Bassanu je stupio u Kapucinski red godine 1884., a za sveenika je zareen u Veneciji 1890. Poglavari su mu povjerili slubu ispovjednika u venecijskoj pokrajini, u poetku na razliitim mjestima, a zatim u Padovi, u kapucinskom samostanu Svetoga Kria. itav je ivot proveo u ispovjedaonici pomirujui i savjetujui brojne vjernike-pokornike koji su dolazili odasvud. Umro je u Padovi 30. srpnja 1942. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaenim 2. svibnja 1976., a Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. U kalendaru je i sveti Leopold markgorf austrijski. Roen je 1075. Vana osoba u austrijskoj povijesti. Umro je u lovu 1136. Spomendan mu je 15. studenoga. Lidija je biblijsko ensko ime. Znai ena iz Lidije, pokrajine u Maloj Aziji. U korijenu je asirska rije luddi i znai ljudi (zanimljiva slinost s hrvatskom rijeju ljudi!). Novozavjetna knjiga Djela apostolska u samo nekoliko redaka crta Lidijin lik. Piui o propovijedanju apostola Pavla biljei: "Sluae tako i neka bogobojazna ena, imenom Lidija, prodavaica skerleta (grimizno bojale tkanine, op. m.) iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati to je Pavao govorio. Poto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: 'Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uite u moj dom i ostanite u njemu.' I prinudi nas". Lidijin je spomendan u kalendaru 3. kolovoza. Inaice imena su Lida, Lidica, Lidika, Lidonka, Lidona. Zatitnica je bojadisara sukna. Longin dolazi od latinskog pridjeva longus - dug, irok, dalek, velik. U tom osnovnom obliku ime nije uestalo, ali se susree u inaicama: Longo, Gino, Lonin, ino, ina, Longa, a zatim i u priblinome prijevodu Veljko, Veljka. U kalendaru je sveti Longin 15. oujka. To je rimski vojnik koji je, kako spominje evanelist Ivan (19,34) mrtvom Isusu na kriu kopljem probo rebra. Evanelist Matej zove ga satnikom (27,54) koji je s vojnicima uvao Isusa na kriu. Prema predaji Longin je poslije postao biskup u Kapadociji. Lovro u latinskom jeziku ima oblik Laurentius, prema rimskom gradu Laurentumu (Lovorov gaj), koji se nalazio juno od Rima, danas Castel Porciano, a korijen imena mu je latinska rije laurus, lovor, lovorov vijenac ili granica. Lovro, dakle, znai ovjenana lovorom. Biljka lovor inae je simbol vjenosti. Ime se rairilo u mnogo oblika, mukih i enskih: Lovra, Lovre, Lovrek, Lovren,

73

Lovrenko, Lovreta, Lovrenac, Lovrica, Laura, Laurencija; zatim Lovorko, Lovorka, Lovrina, Loko, Lola, Lora, Lolica, Lovica, Lokica, Lovri-na, Rina, Rinka... I drugi narodi imaju svoje oblike: u Engleza je Lawrence, Larry; u Nijemaca Lorenz; u Danaca Laurids; u veda Lars; u Francuza Laurent; u panjolaca i Talijana Lorenzo, Renzo; u eha Lorenc, Lorek, Loch. Meu svecima je najpoznatiji sveti Lovro akon, u kalendaru 10. kolovoza. Roen je u panjolskoj u 3. stoljeu, a djelovao je i ivio kao bliski suradnik pape Siksta II. u Rimu. akoni su, osobito u prvim stoljeima Crkve, imali brigu za crkvena materijalna dobra. Lovro je bio odgovoran za crkvene riznice. To je bilo vrijeme kad su rimske vlasti estoko progonile Crkvu. Rimski prefekt daje uhititi papu. Znajui to se sprema, papa iz tamnice porui Lovri da crkveno blago podijeli siromasima. Papu su pogubili, a prefekt od Lovre zatrai blago. Lovro porui da e mu blago pokazati za tri dana. Kroz to je vrijeme sazvao siromahe i bolesnike kojima je bio podijelio blago. Pokazujui na njih, ree prefektu: Evo crkvenoga blaga! Prefekt osuuje i Lovru na mueniku smrt. Nareuje da ga polagano pre na eljeznoj reetki. ivotopisac navodi i pojedinost koju bismo mogli nazvati crnim humorom: Lovro, ne marei za muke, prei se na vatri dovikne prefektu: "Ve sam peen s jedne strane, sad me ispeci s druge...!" Izdahnuo je 6. kolovoza 258. Nad njegovim grobom oko godine 330. sagraena je jedna od sedam glavnih rimskih crkava (bazilika), a svi je hodoanici neizostavno posjeuju. Podaci govore da je Lovrin spomendan sveano slavljen ve u prvoj polovici 4. stoljea. Svetog Lovru slikaju u akonskoj odjei s pravokutnom eljeznom reetkom, rotiljem; s knjigom Evanelja, kriem i muenikom palmom, pokadto i kako dijeli milostinju; nekada sa zdjelicom ili vreicom novca u ruci. Veliki lik svetog Lovre naslikao je Michelangelo na glasovitoj slici Posljednji sud u Sikstinoj kapeli i postavio ga tik pred Krista. U pukoj se pobonosti asti kao zatitnik sirotinje, knjiniara (jer je kao akon uvao crkvene knjige!) i svih zvanja koja imaju neku vezu s vatrom: pivara, vatrogasaca, staklara, pekara i kuhara, ugljenara; zatim i uenika, studenata i ravnatelja (direktora)... Preporuuju mu se za dobru berbu vinogradari, a za dobru prodaju gostioniari... U pukom odreivanju vremena njegovim spomendanom zavrava ljeto i nastupa jesen. U kalendaru je 21. srpnja i sveti Lovro Brindizijski (1559.-1619.), kapucin s poasnim naslovom crkveni nauitelj. Glasoviti propovjednik, poliglot i diplomat. Posebno je uzimao u zatitu idove. Organizirao je Europljane za obranu protiv Turaka. Jo je jedan svetac ovog imena: Lovro Justinijani, u kalendaru 5. rujna. Roen je u Veneciji godine 1381. Bio je redovnik-augustinijanac, biskup i prvi venecijanski patrijarh. Bio je veliki asket, dareljiv prema siromanima. Umro je u Veneciji 1455. Lucija dolazi od latinske imenice lux (u genitivu lucis), a znai svjetlo, sjaj, jasnoa, u daljnjem smislu: oko, ivot. Stoga ime Lucija "u prijevodu" znai i Svjetlana, i Jasna (to su izvedenice i od imena Klara). Mnogo je i inaica: Luca, Lui, Cija, Lucana, Lucijana, Lucika, Luja, Lucida, Lucila, Lucijeta... Ima, premda rijetko, i mukih oblika ovog imena: Lucije, Lucijan. Strani oblici imena: u Engleza je Lucy; u Nijemaca Luzie i Luzia, Luzinde; u Francuza Lucie i Lucienne; u eha Lucka. Vie je svetica imenom Lucija, najpoznatija se slavi 13. prosinca. Rodom je iz Sirakuze na Siciliji. Kao kranka je uhiena, muena i maem ubijena oko godine 303., za velikih progona krana koje je provodio rimski car Dioklecijan. Iscrpnijih podataka o njezinu ivotu nije dugo naeno. No u novije su vrijeme otkrivene "Lucijine katakombe" i njezina grobna jama, to su pouzdani podaci da je povijesna osoba. Nad njezinim je grobom jo u bizantsko vrijeme stajala oktogonalna crkva i

74

velika bazilika. Lucija pripada medu najdrae svetice staroga doba. Ime joj se spominje i u rimskome misnom kanonu. O njoj su, osobito u Italiji, nastale mnoge legende i puke pjesme, ak ih i Dante spominje. U srednjem vijeku ponovno je oivjelo njezino tovanje. Lucijin je spomendan, sve do gregorijanske promjene kalendara (1582), bio sredinji dan zime. Stoga je to bio uobiajeni rok za mnoge poslove, ugovore i isplate te zavretak tadanje kolske godine. Budui da je to bio zimski solsticij (suncostaj, vrijeme najkraih dana) i izmjena godine, sve je povezivano s razliitim vjerskim i drugim tumaenjima i sveanostima. Dan je bio ispunjen razliitim veseljima i igrama; uobiajilo se da se na taj dan ne rabi iljato orue (na uspomenu Lucijina muenitva iljatim maem). U tim obiajima ima, primjerice, svoj korijen i dananji, osobito seoski, obiaj "poloaja", kada djeca (u nas vie za Badnjak!) idu ranim jutrom po susjednim kuama, sjednu za pripravljeni stoli i recitiraju dobre elje za iduu godinu: "Rodilo se, kotilo se, prasilo se, macilo se...", a domaica estitara posipa zrnjem i nagrauje darom. O Lucijinu se spomendanu u razliitim oblicima nose simboli svjetla. "Lucija" se naziva svijea u bundevi, u kojoj su izrezane "oi, nos, usta" te nalikuje na ljudsku glavu. Negdje je to u bijelo odjevena djevojka sa svijeama na glavi. I danas je vrlo iv obiaj, da se na Lucijino sije penica: na tanjur ili u plitku posudu, koja u vlazi i toplini doma poraste te se o Boiu stavlja kao ukras na stol, pod boino drvce i na oltar u crkvi. Zelene se vlati jo opau ukrasnom vrpcom, a u sredinu se stavi svijea. Na Lucijino se takoer u vodu potapaju granice ljive, vinje ili slina drvea, koje do Boia procvjetaju. (Ponegdje se ito i granice stavljaju ve na sv. Barbaru, 4. prosinca.) U nekim se krajevima na Lucijin spomendan obiu sve prostorije u kui i staje s blagom. Pritom se moli za Boji blagoslov, kropi blagoslovljenom vodom i kadi tamjanom protiv zloduha i nesrea. Ikonografi prikazuju Luciju s brazgotinom od maa na vratu, esto s dva oka na pladnju ili sa zapaljenom uljanicom u ruci i palminom granicom. Puk tuje Luciju kao zatitnica poljodjelaca, slijepaca, zatim tkalaca, krojaa i staklara, pisara (iljato pero!) pa i obraenih i raskajanih bludnica. I ime Lucila izvedenica je od Lucija. Sveta Lucila, djevica i muenica iz 3. stoljea ima kalendarski spomendan 31. listopada. Luka. Neki tumai tvrde da je ime kratica latinske rijei Lucanus, to bi znailo onaj koji je iz Lukanije, junotalijanske pokrajine. Drugi ga povezuju s latinskom rijeju lux (u genitivu lucis), u znaenju svjetlost, sjaj oganj, ivot. Neki s latinskom rijeju lucus - gaj, umica. Ime Luka dolazi i u obliku Lujo, Lukas, Lukan, Luka; katkad i u enskom rodu Luka. Sveti je Luka rodom iz Antiohije u Siriji. Po roenju je bio poganin, a po zvanju lijenik. Umro je u Boeciji (Grka) u dobi od 84 godine. Ne zna se kad je postao kraninom ni gdje se susreo i sprijateljio s apostolom Pavlom, kojemu je postao stalnim pratiocem na velikim misijskim putovanjima, zapravo tajnikom, jer je vjerno biljeio Pavlovo djelovanje. Luka je jedini Grk medu piscima knjiga Svetoga pisma Novoga zavjeta. Napisao je Evanelje i Djela apostolska. Prema legendi, bio je slikar i naslikao je nekoliko slika Djevice Marije s Isusom. Ikonografi ga prikazuju s knjigom, pisaim priborom, sa Marijinom slikom, slikarskim ili lijenikim priborom. Najpoznatija mu je oznaka krilati vol, simbol njegova Evanelja. Tumai se da je to stoga to u Evanelju istie Kristovo sveenitvo, a vol je, prema tom tumaenju, simbol rtvovanja. tuje se kao patron lijenika i slikara. Blagdan mu je 18. listopada.

75

M Magdalena je svetopisamsko ime, drugi dio dvojnog imena Marija Magdalena, u znaenju Marija iz Magdale, mjesta na zapadnoj obali Genezaretskog jezera u Palestini. U tamonjemu aramejskom jeziku ime je izvedeno od rijei gedhal i znailo bi postao je velik. Mnogo je inaica i izvedenica ovog imena: Alena, Alenka, Lena, Lenka, Lenica, Lenita, Maga, Magda, Masa, Manda, Mandena, Mandica, Manja, Minja; zatim Madelina, Madlena, Magdalina, Magdolena... (Marija) Magdalena jedna je od evaneoskih ena "koje bijahu izlijeene od zlih duhova i bolesti" (Lk 8,2) i koje su Isusa slijedile i posluivale. Iz nje je, nastavlja evanelist, Isus "izagnao sedam avola". Magdalena je prisutna na Isusovu krinom putu, kod njegove smrti i ukopa. Ona je i kod praznog groba na uskrsno jutro, gdje joj se ukazao Uskrsnuli i naloio joj je da to dojavi apostolima (Mk 16,1-8). Daljnih podatka o njoj evanelist ne zapisuje. Tradicija je Magdalenu poistovjetila s Marijom iz Betanije, sestrom Marte i Lazara, Isusovih prijatelja i gradskom grenicom (usp. Lk 7,36). Takvo je gledanje prelo u literaturu, ikonografiju pa i liturgiju. Paljivo itanje evanelja pokazuje da je to poistovjeivanje netono, da je rije o dvjema razliitim osobama. Unato injenicama, Magdalenu je osobito likovna umjetnost, u vrijeme renesanse i poslije, prikazivala kao grenicu-pokornicu, odjevenu u grubo krzno, s dugom rasputenom kosom, naglaenih tjelensnih oblika, a uz nju su slikani znaci skruenja i pokore (ovjeja lubanja, bi, iskidani nakit i priruno nainjen kri), zatim alabastrena posuda i Biblija. asti se kao zatitnica raskajanih grenica, openito ena, frizera, eljara (zbog bujne kose), vrtlara (Uskrsnuli joj se Isus ukazao u vrtu). Spomendan joj je 22. srpnja. Makrina u latinskom glasi Macrina, dolazi od latinske rijei macra (u mukom rodu macer), a znai mrava. Izvedeni su oblici Maka, Makica, Makra, Makrica, Rina; katkad i Makrena. Svetica Makrina (mlaa) u kalendaru je 19. srpnja. Roena je daleke godine 327. u Cezareji u maloazijskoj pokrajini Kapadociji. Bila je starija sestra svetog Bazilija Velikog i Grgura Nisanskog. Nakon zarunikove smrti povukla se s majkom na obiteljsko dobro uz rijeku Iris i ondje su provodile ivot u intenzivnoj meditaciji, molitvi i pokori. Imala je temeljitu teoloku naobrazbu. Umrla je oko godine 340. Kao sveta asti se i njezina baka Markina (starija) 14. sijenja. Maksimilijan dolazi od dvaju imena: Maximus i Aemilianus. Ime Maximus ima korijen u latinskoj rijei maximus - najvei (to je superlativ od rijei magnus - velik). A ime Aemilianus, hrvatski Emilije, izvedenica je iz poznatoga starorimskoga patricijskog plemena Aemilius i vjerojatno se u njemu krije znaenje "onaj koji se natjee, nadmee" (latinski aemulor - natjeem se; aemulus - takmac). Od toga sastavljenog imena u hrvatskoj ima razliitih izvedenica, enskih i mukih: Maksimilijana, Maks, Makso, Maki, Maksa, Maa, Maksim, Maksima... Vie svetaca nosi to ime. O svetom Maksimilijanu mueniku godine 295. za vrijeme cara Dioklecijana, u Sjevernoj Africi (dananja Tebessa), kae se da je bio pozvan u vojsku, ali je to odbio. Vjerojatno zato to kao kranin nije htio sudjelovati u ubijanju ni sluiti poganskom vladaru. Bio je u 21. godini ivota kad mu je odrubljena glava. Spomendan mu je 12. oujka. Jo je jedan sveti Maksimilijan u kalendaru 12. listopada. Zna se da je bio biskup na podruju dananje Austrije (mjesto Lorch) i oko

76

godine 284. u progonstvima krana izgubio ivot. Patron je biskupija Passau i Linz. Mnogo je poznatiji svetac naega vremena Maksimilijan Kolbe. Roen je 1894. u Poljskoj. Stupa u Franjevaki red, studije zavrava u Rimu (1912.-1919.) doktoratom iz filozofije i teologije. Godinu dana bio je profesor na franjevakoj bogosloviji u Krakovu, ali je to, zbog bolesti, morao prekinuti. U Rimu se veoma angairao u molitvenoj udruzi pod imenom "Vojska Bezgrene" koje su se lanovi posebno molili za obraenje grenika i nevjernika. Pokrenuo je i mjesenik te udruge "Vitez Bezgrene Djevice". Udruga se vrlo razgranala, osobito u Poljskoj. Godine 1930. Maksimilijan na elju pape Pija XI. odlazi u Japan i ondje, nedaleko od Nagasakija, s jo etvoricom subrae, osniva misijsku postaju. Spomenuti mjesenik izdaje ovdje na japanskom jeziku. Godine 1936. vraa se u Poljsku. Kad je godine 1939. buknuo drugi svjetski rat, Maksimilijana su s jo 40 brae-redovnika uhitili nacisti, no ubrzo su ih pustili. Sad je Maksimilijan sve sile uloio da pomogne rtvama rata, poljacima, Nijemcima, a napose progonjenim idovima. Upravo je zato godine 1941. s jo etvoricom redovnike brae ponovno uhien i zatvoren u mjestu Pawiak, nedaleko od Varave. Zatim je deportiran u koncentracijski logor Auschvvitz (Oswiecim), pedesetak kilometara od Krakova. Kad je potkraj srpnja 1941. iz bloka u kojem je bio i Maksimilijan Kolbe pobjegao jedan logora, zapovjednik logora Karl Frisch za kaznu je osudio desetoricu logoraa na smrt glau u "bunkeru gladi". Meu osuenicima bio je i Franz Gajowniczek, koji je kod kue imao enu i dvoje djece. Bio je zdvojan znajui da ide u stranu smrt. Maksimilijan Kolbe se nato dobrovoljno prijavio u bunker mjesto njega. Zapovjednik logora sloio se sa zamjenom. Iz bunkera su se prvih dana uli molitva i pjevanje, ali svakim danom slabije. Bez hrane i pia osuenici su jedan za drugim umirali. Uoi Velike Gospe, 14. kolovoza 1941. jo je samo Maksimilijan davao znakove ivota. Skonali su ga injekcijom fenola, a tijelo mu sagali u krematoriju. Proglaen je svetim 17. listopada 1971. U kalendaru mu je spomendan 14. kolovoza. Marcel. Etimologija imena nije sasvim jasna. Latinski je oblik Marcellus (starorimsko obiteljsko ime) i smatra se umanjenicom od Marcus (Marko). Za Marcus dri se da je kratica od Marticus i prvotno znai onaj koji pripada bogu rata Marsu. Ime se grana u mnogo mukih i enskih oblika: Maki, Mako, Makica, Maro, Marcelo, Marcelino, Marselino, Marelo; Marcela, Cela, Celka, Marcelina, Marselina, Elina, Lina, Linica... Meu svecima je Marcel I. papa. Bio je na elu Crkve godinu dana i umro u izagnanstvu godine 308. U kalendaru je 16. sijenja. Vrijedno je spomenuti svetog Marcela iz Tangera (Maroko), muenika, asnika u carskoj vojsci. Kao kranin nije htio sudjelovati u poganskim sveanostima i astiti poganske bogove. Maem su mu odrubili glavu godine 298. u Tangeru. - Malo je poznata i sveta Marcela, koja potjee iz starorimske plemike obitelji MarselIi. ivjela je u 4. stoljeu. Rano je izgubila oca i uskoro nakon udaje mua. U njezinoj su se palai sabirale kranske ene, prouavale Sveto pismo, njegovale intenzivni kranski i kulturni ivot i promicale djela ljubavi prema blinjemu. Sveti Jeronim pouavao ju je u filolokim, egzegetskim i katehetskim temama i dopisivao se s njom. Kad su Goti pod Alarikom godine 410. opljakali Rim, Marcela je teko zlostavljana i ubrzo zatim umrla. Spomendan joj je 31. sijenja, ali se malokad susree u obinom kalendaru. Na dan 18. lipnja spomendan je svetog Marcelijana, koji je zajedno s bratom Markom (obojica su bili akoni) muen u Rimu poetkom 4. stoljea. Na dan 26. travnja neki kalendari donose svetog Marcel(in)a. Radi se o gore spomenutom papi koji je

77

upravljao Crkvom od godine 296. do 304. Prema novijim istraivanjima on je umro 16. sijenja, i njegov je spomendan 26. travnja dokinut, ali se jo uvijek nae u kalendarima. Margareta je ime od grke rije margartes - biser, biserno zrno; pridjev margarta biserna. Od osnovnog se imena granaju izvedenice i umanjenice: Gita, Giga, Gitica, Gitka, Ita, Maga, Magica, Marga, Margita, Margit, Marjeta, Maa, Margerita, Reta, Reti, Retica. Od desetak svetica toga imena, u kalendaru redovito susreemo dvije. Sveta Margareta Ugarska ima spomendan 18. sijenja. Kerka je ugarskoga kralja Bele IV., roena godine 1242. To je vrijeme velike opasnosti od provale Mongola. Otac se zavjetovao, kako je tada bio obiaj, da e, mimoie li ga ta opasnost, svoje prvo dijete posvetiti Bogu. Mongoli nisu poharali zemlju, a on je ispunio svoj zavjet. Kad se godine 1242. rodila Margareta, od tree je godine predaju na odgoj dominikankama u Veszpremu, s deset je godina stupila u redovniki stale, a u dvanaestoj poloila redovnike zavjete. Kad je odrasla, imala je nekoliko ponuda za udaju (poljski princ Boleslav, napuljski kralj Karlo Anuvinac), i otac ju je na to nagovarao, ali ona nije htjela prekinuti svoje redovnike zavjete. Sva se posvetila slubi bolesnika i asketskom ivotu. Umrla je u 28. godini (1270.). Puk ju je astio kao sveticu odmah nakon smrti, a njezino svetako tovanje proireno je na cijelu Crkvu godine 1943. Sveta Margareta kotska, kraljica, u kalendaru je 16. studenoga. Potjee od engleske kraljevske loze. Otac Eduard Eteling morao je pobjei u Ugarsku i tu se oenio ugarskom princezom Agatom. Tu, u Ugarskoj, rodila se Margareta oko godine 1045. Kad su prilike bile povoljne, vratila se s ocem i majkom u Englesku. Otac umire, a kad su prodrli Normani, Margareta s bratom bjei u Ugarsku. No morske su ih oluje prisilile da se zaustave u kotskoj. Margareta odrasta na kotskome dvoru, razvija se u pristalu djevojku i u 24. se godini udaje za kotskoga kralja Malkolma. Svojom blagou i razboritou blagotvorno je utjecala na mueve odluke. Rodila je est sinova i dvije keri. Osobito se brinula za bolesne i siromane. Putujui zemljom, nastojala je poblie upoznati prilike u kojima ive njezini podanici. U 46. godini teko je oboljela i godine 1093. umrla. - Spomenimo i Margaretu Antiohijsku, muenicu u 3. stoljeu, koju nalazimo (malokad) u kalendaru 20. srpnja. Marija je biblijsko ime. Nosi ga vie osoba koje se spominju u Svetom pismu. Najasnija je Isusova Majka, koju krani oslovljavaju: Blaena Djevica Marija, Majka Boja (Bogorodica). Upravo s obzirom na nju, Marija je stoljeima najrairenije ime u kranskim zemljama, s vrlo mnogo inaica, a esto i u sklopu s drugim imenima. Na je oblik Marija prema latinskom izriaju: Maria. U izvornome hebrejskom jeziku je Mirjam. Mariolozi iznose ezdestak pokuaja tumaenja ovog imena, ali znaenje rijei ostaje i dalje dvojbeno. U aramejskorn jeziku ime se izgovara Mariam, pa jedno tumaenje kae da dolazi od rijei mar(a) - gospoa, uzviena ili prema staroegipatskoj rijei mry(t) - ona koju Bog ljubi. Drugi tumae da hebrejska rije Mirjam dolazi od hetitske rijei (imena) Maria u znaenju koja je kao koplje, rije mari, naime, znai koplje. Iz niza hrvatskih oblika i inaica ovog imena navedimo samo neke: Marica, Mara, Mare, Marijica, Maca, Maka, Mani, Mareta, Marela, Maruna, Maa, Marika, Mica, Mija, Mima, Mimi, Mimica, Minka, Marijana, Mirjana, Maja, Jana, Marijeta, Marika, Rika, Meri, Merina, Merinka, Merilin, Lina... I oblici mukih imena dolaze od Marija: Marijan, Jano, Janko, Maro, Mario, Marinko, Maroje, Mariofil, Marioljub... Zanimljivo je spomenuti da je ime Marija stoljeima bilo rijetkost. Naime, u prvim

78

kranskim stoljeima, vjernici iz potovanja prema Isusovoj majci nisu ovo ime nadijevali djeci (kao ni ime Josip). To potovanje u nas vrijedi i danas za ime Isus. Ne nadijeva se, dok je, primjerice, u zemljama panjolskoga govornog podruja vrlo esto (Jesus, prema latinskom). Ni u srednjem vijeku ime Marija nije bilo raireno u puku, premda su upravo tada nastajale i bile vrlo ive mnoge marijanske pobonosti. Ime se tada davalo ponajvie osobama kraljevskoga i plemikoga stalea. Tek od 15. stoljea do danas ime se proiruje u svim drutvenim slojevima. Kod redovnica je Marija esto kao prvo ime uz jo jedno redovnike ime, na primjer sestra Marija Klementina, sestra Marija Blaenka... I inae, da bi se razlikovale mnoge Marije, ula su u obiaj dvojna imena, pisana rastavljeno ili sastavljeno: Marija Ana (Marijana) ili Anamarija, Vjeramarija, Marijaterezija, Marijalujza, Marijandela, Rozamarija i slino. I drugi narodi, uz puni oblik, imaju i skraene oblike Marijina imena: u Engleza je Mary, skraeno May, Molly; u Nijemaca skraeno Mia, Ria; u Frnacuza su umanjenice Marion, Manon; u Talijana umanjenice Marietta, Maritta, skraeno Rita, Mariella; u panjolaca umanjenica Marita; kod Rusa Mara, Marja, Manja, Maa... Osobe koje nose Marijino ime slave imendan na jedan od mnogih marijanskih blagdana u kalendaru, i to po izboru. Redovito onaj koji je najblii datumu roenja. Tako mnoge imaju imendan na blagdan Imena Marijina (12. rujna), na Blagovijest (25. oujka), na Veliku Gospu (15. kolovoza), na svetkovinu Bezgrenog zaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca). Na spomendan Blaene Djevice Marije Kraljice 22. kolovoza, imendan slave osobe koje nose ime Regina (latinski regina - kraljica), takoer i Vladislava. Posebno bi se moglo govoriti, a ovdje tek spomenimo, o imenima prema nekim Marijinim vlastitostima: na primjer Imakulata, Blaenka, Beata, Vizitata, Benedikta, Inviolata... U knjevnosti i u likovnoj umjetnosti Marija je tema bezbrojnih djela. Dovoljno je rei da nema crkve bez njezine slike ili kipa. U kranstvu je Marija tovanija od svih svetaca. Posveene su joj nebrojene ckrve, oltari i kapele, pod njezinu su se zatitu svrstale mnoge i raznolike redovnike i laike zajednice, skupine i drutva. Ona je (teoloki gledano) slika Crkve i uzor svakoga vjernika. Mnogo je svetica imenom Marija, ali su one manje poznate, malokad u pukim kalendarima i malo tko ih odabire kao svoj imendan. Spomenimo samo jednu: Mariju Goretti (1890.-1902.), djevojicu-muenicu, rodom |z Italije. Branei svoju nevinost od napasnika, zadobila je mnoge ubode noem i od toga ubrzo umrla. Svetom je proglaena godine 1950. Spomendan joj je 6. srpnja. Meu sveticama slavi se i Marija Saloma, Isusova uenica, ena Zebedejeva i majka dvojice Isusovih apostola Jakova i Ivana. Ona je stajala pod kriem kad je Isus umirao i bila meu enama koje su prve otkrile prazan Isusov grob na uskrsno jutro. U kalendaru je 22. llstopada. Marijan ima poetak u latinskom obliku Marianus, a znai Marijin; skraeno jo i Marinus (Marin). Neki, dodue, Marianus i Marinus povezuju s latinskim rijejirna mare - more, marinus - morski, to je, gledom na kransko ozraje nastajanja imena u mnogo sluajeva (ali ne u svima) manje vjerojatno. Relativno novo ensko ime Marina moe biti od pridjeva marinus (morski), no i saeto od Marianus (Marijin). Imena Marijan i Marin najee se povezuju s imenom Marija, a imendan im je na Svijenicu, 2. veljae, ili na neki drugi marijanski blagdan. Usporedi ime: Marija. Sveti Marijan, rimski muenik, po kalendaru je 11. svibnja. O njemu se zna tek toliko da je papa Inocent X. (1644.-1655.) njegove tjelesne ostatke (i jo nekih svetaca) prenio u benediktinski samostan sv. Lambrechta u Austriji. U kalendaru se nalazi i sveti Mario 19. sijenja. Zajedno sa suprugom Martom i dva sina podnijeli su

79

muenitvo u Rimu, kamo su, prema jednoj predaji, doli iz Perzije na hodoae. U kalendarima su katkada zajedno, ponekad samo jedno. U pukim je kalendarima sveti Marin 3. oujka. ivio je potkraj 3. stoljea kao asnik i kranin u rimskoj vojsci. U progonima krana, koje je provodio car Publije Licinije Galijen, zbog vjere mu je odrubljena glava. Marko. O etimologiji imena Marko nema ba jasnih spoznaja. Neki tumai ime povezuju s rimskim boanstvom Marsom. Po Marsu je dobio ime mjesec mart (oujak): Martius mensis - Marsov mjesec, a djeci, tako pretpostavljaju ti tumai, roenoj u tom Marsovu mjesecu davali bi ime Marcus (Martius, Marko). Hrvatske su inaice Markica, Merketo, Marketa, Marke... Sveti je Marko pisac Evanelja. Iz Svetog pisma znamo da mu se majka zvala Marija i da se u njihovoj kui u Jeruzalemu skupljala na bogosluje tamonja mlada kranska zajednica. Vremenski gledano, prvi je od etvorice evanelista napisao Evanelje. Mnogo je putovao pratei apostola Pavla i njegova suradnika Barnabu. Predaja kae da je zatim, napustivi Pavla, otputovao u Rim i postao "tajnik" apostolu Petru. Prema Petrovu je kazivanju i napisao Evanelje. Vaniji posao od pisanja bilo mu je propovijedanje i irenje Evanelja. Predaja kae da je misionario du Jadrana, a zatim u Libiji. Doputovao je u Aleksandriju (Egipat) i tu osnovao kransku Crkvu. Tu je i svoju vjernost Kristu posvjedoio muenitvom. Nakon nekoliko stoljea mletaki su pomorci prenijeli njegovo tijelo (relikvije) u Veneciju. Otad postaje zatitnikom toga poznatog jadranskog grada. U 11. stoljeu tu je njemu u ast sagraena bazilika. Markov je simbol krilati lav, koji je uao i u venecijanski gradski grb. Umjetnici Marka redovito prikazuju s lavom, te kao i druge evaneliste, s perom, tintarnicom, knjigom ili svitkom u ruci. Zatitnik je ratara i usjeva (blagoslov usjeva obavlja se na njegov spomendan), staklara, slikara na staklu, notara i pisara. Njegov je blagdan 25. travnja. Na dan 18. lipnja spomedan je svetih Marka i Marcelijana, koji su bili braa i akoni i podnijeli su mueniku smrt u Rimu poetkom 4. stoljea. U kalendaru je 7. rujna sveti Marko Krievanin, muenik. Roen je u Krievcima oko 1580. Studirao je u isusovakim zavodima u Grazu i u Rimu. Bio je duobrinik zagrebake nadbiskupije, a od 1616. profesor i ravnatelj sjemenita u Trnavi (Slovaka), ostrogonski kanonik i upravitelj bive benediktinske opatije Szplak kod Koica. S dvojicom isusovaca podnio je muenitvo u Koicama 7. rujna 1616. pod kalvinom G. Rakczyjem, vojvodom Gabora Bethlena. - Svu trojicu proglasio je svetim papa Ivan Pavao II. u Koicama 2. srpnja 1995. Marta je ime iz Svetoga pisma, aramejski znai gospodarica. Pojavljuje se katkad i u oblicima Martica, Maca, Maka, Magica, Manja, Maa, Maa... Evanelist Ivan zapisuje da je bila sestra Marije i Lazara u Betaniji, a Isus im je bio kuni prijatelj. Marta se skrbila da Isusa to ljepe pogosti. Bila je najstarija pa stoga i odgovorna za kuu. Marta je, nastavlja Evanelje, pola s Isusom na Lazarov grob i potvrdila svoju vjeru u Isusa Mesiju, Sina Bojega. Zatitnica je kuanica. U kalendaru joj je spomendan 29. srpnja. Druga je sveta Marta 19. sijenja (usporedi pod: Marijan). Martin. Latinski oblik imena Martinus izveden je od Martius u znaenju "Martov", a Mars (u genitivu Martis) u starorimskoj je mitologiji bog rata. Doslovno prevedno, Martinus je onaj koji pripada Martu, Martov. Ime u nas ima izvedene oblike: Marca, Maki, Martinko, Tin, Marton (madarski). U enskom rodu Martina pa zatim Maca, Maka, Manja, Masa, Martinka, Tina, Tinka, Martinela...

80

Martin je ime nekolikih svetaca, a najpoznatiji je i najtovaniji sveti Martin biskup iz Toursa (Turki), u kalendaru 11. studenoga. Hagiografi za nj biljee: "Najomiljeniji eurospki svetac, zatitnik svih nevoljnika, strah i trepet nasilnika." tuje se od 5. stoljea. Sveev grob u velianstvenoj bazilici u Toursu cilj je premnogih hodoasnika i francusko je nacionalno svetite. Legendarni Martinov plat uvao se i kao relikvija tovao u posebnoj nevelikoj prostoriji kraljevskoga dvora u Parizu, koja je po rijei "cappa - plat" dobila naziv "capella" (umanjenica od "cappa"), hrvatski "kapelica". Otuda se izraz kapelica ili kapela proirio na sve liturgijske prostore u dvorcima, zgradama i unutar velikih crkava (kuna kapela, dvorska kapela, samostanska kapela, bolnika kapela, poljska kapela, krsna kapela...). Naziv se prenio i na sveenike (kapelani) i glazbenike (kapele, kapelnici). Martin je roen godine 316. u Panoniji (u mjestu Sabaria, danas Szombathely, u Madarskoj). Roditelji su mu bili pogani. Poslali su ga kao djeaka u Paviju na kolovanje i odgoj. Tu on sluajno upoznaje kranstvo i kao djeak pristupa katekumenima (kandidatima, prIpravnicima za krtenje). Otac, asnik rimske vojske, ne osvre se na to, ve sina privoli da prihvati vojniko zvanje. S petnaest godina Martin postaje vojnikom konjanikom u Galiji (Francuska). U gradu Amiensu kao osamnaestogodinjak zatrai krtenje. Na tu odluku potaknuo ga je, pripovijeda legenda, neobini doivljaj. S kolegama je neke zimske veeri jahao od Lyona prema Amiensu, u vojniki logor. Na gradskim vratima izae preda nj siromah vrlo oskudno odjeven i drhtei od hladnoe prui ruku traei milostinju. Martin nije imao uza se novca. Videi ovjeka u nevolji, saali mu se pa maem odsijee polovicu svojega vojnikoga plata i zaogrne promrzlog prosjaka. Na smijeh i ruganje svojih pratilaca nije se osvrtao. Iste noi u snu ugleda Krista okruena anelima i ogrnuta polovicom njegova plata kako govori anelima: "Martin, koji jo nije krten, ovim me zaogrnuo!" Martin to shvaa kao poziv i ubrzo se zatim dade kristiti. Tako legenda saimlje sveev ivot. Povijest biljei da je Martin istupio iz vojske i posvetio se redovnikom ivotu u samoi, molitvi i u itanju. Najprije na otoku Gallinaria u Tirenskom moru, a zatim u Ligugu nedaleko od Poitiersa u Francuskoj. Tu je ubrzo nastala cenobitska (pustinjaka) zajednica. Poslanici grada Toursa (zapadna Francuska) dooe mu s vijeu da su ga graani izabrali za biskupa! I sad opet nastupa legenda: guska je svojim gakanjem otkrila skorvite kamo se Martin bio sakrio da ga ne odvedu za biskupa i on moradne prihvatiti novu dunost. Pokraj Toursa osniva samostan Marmoutier, koji je u srednjem vijeku bio francusko duhovno sredite. Martin je umro 397. Slikari Martina prikazuju kao vojnika na konju dok maem odsijeca dio svojega plata ili kao biskupa s knjigom i biskupskim tapom, a do nogu mu katkad stave gusku. Mnogo mu je crkava i upa po svijetu posveeno. S njegovim spomendanom povezani su i razliiti obiaji od peenja "martinjske guske" do "krtenja novoga vina". Ti su obiaji u vezi s njegovim mjestom u kalendaru (prije Doaa). Jo su dva sveca imenom Martin u kalendaru: Martin iz Porresa (Peru), (1569.1639.), 3. studenoga, i Martin I., papa (7. stoljee), 13. travnja. U kalendaru je i sveta Martina: 30. sijenja. Prema predaji, zbog kranske vjere podnijela je muenitvo u Rimu u 3. stoljeu; povijesna svjedoenja o njezinu tovanju seu u 7. stoljee. Matej je biblijsko ime. U hebrejskom (idovskom) glasi Matitjhu, sloeno od dviju rijei matt - ovjek i jah(on) - Jahve, Bog. Zani, dakle, ovjek od Boga, Boji ovjek. Drugi tumae kao Boji dar, Jahvin dar. Grki je oblik Matthios i Matthas, a latinski Mathaeus i Mathias. Iako su imena Matej i Matija istoga izvornog znaenja, u praksi se razlikuju (a i mijeaju!); odnose se, naime, na dva razliita sveca. U nas je mnogo

81

inaica imena Matej: Mateo (prema talijanskom Matteo!), Matia, Mato, Mato, Matan, Mate, Mata, Matko, ili Meteja i Matea, Matejka, Maa. Tu pripadaju i (prevedena) imena Bogdan, Bogdana i njihove inaice. Matej je apostol i evanelist, muenik. Blagdan mu je 21. rujna. Prije no to ga je Isus bio pozvao bio je carinik, ubiratelj poreza, idov u slubi Rimljana, okupatora. Takvi su bili omraeni od svojih sunarodnjaka. Sunarodnjaci su ih jednostavno zvali grenicima. Mora da je u njemu bilo plemenitih kvaliteta kad ga je Isus odabrao u najblie suradnike. Prema predaji, Matej je svoje Evanelje napisao u Judeji (Palestini), hebrejskim jezikom (ostali su evanelisti pisali grkim), a zatim poao propovijedati u Etiopiju, gdje je umro muenikom smru. Likovni umjetnici Mateja prikazuju s knjigom u ruci. Uza nj je redovito lik anela u ljudskom obliju. To mu je medu etvoricom evanelista osnovni atribut. Da se ne bi zaboravilo ime se bavio prije no to je stupio u Isusovu drubu, slikaju ga i s vreicom novca. Na nekim slikama Matej sjedi za pisaim stolom, umae pero u tintarnicu i pie. Oznake su mu jo ma ili dvosjekla sjekira (helebarda), od koje je podnio mueniku smrt. Kadto Matej dri okruglu daicu s nekim znakovima. To je vrsta raunala kojim su se sluili tadanji carinici. Osim to ga tuje cijela Crkva, Mateja kao svojega zatitnika aste financijski i porezni slubenici, carinici, bankari, knjigovoe. Matija. O etimologiji i inaicama imena napisano je pod imenom Matej. Premda Matej i Matija imaju etimologjski isti korijen, to su dva razliita imena, a u kalendaru dva razliita sveca. Matija je meu dvanaestoricu apostola izabran naknadno, iz irega kruga Isusovih uenika, mjesto izdajnika Jude Ikariotskoga. Sveto pismo donosi da je Petar sazvao zbor: apostole i skupinu prvih Isusovih sljedbenika da Judi izaberu zamjenu. Imali su dva kandidata: nekoga Josipa i Matiju. Pomolie se. "Onda bacie kocku, i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen k jedanaestorici apostola." (Dj 1,15-26). - Predaja dodaje da je Matija (kao i Matej) propovijedao Evanelje u Etiopiji i u Judeji. Umro je muenikom smru. Najprije su ga kamenovali, a onda mu bradvom odsjekli glavu. Zato ga i slikaju s knjigom i bradvom, kamenjem ili kockom. Helena, majka rimskog cara Konstantina, darovala je Marijine relikvije svojemu rodnom gradu Trieru. Otuda se Matijino tovanje proirilo Europom. Zatitnik je stolara, tesara, mesara i slastiara. Izvedenice su u mukom i enskom rodu, primjerice Matijica, Matija, Matica, Matula, Mata, Mako, Makica, Tija, Tijana... Matija se po kalendaru sve donedavno slavio 24. veljae, a u prijestupnoj godini 25. veljae. Tada je vrijedila i uzreica "Sveti Matija led razbija!" Nakon reforme svetakog kalendara godine 1969. spomendan mu je 14. svibnja, pa stara izreka vie ne odgovara. Matilda. Ime k nama dolazi s njemakih podruja i ondje ima dva oblika: Mathilde i Mechthilde; a sastavljeno je od dviju starovisokonjemakih rijei: macht (sila, mo) i hilta ili hiltja (bitka). U nas od Matilda dolaze inaice Matildica, Ilda, Ildica, Tila, Tilija, Tilka, Tilda. Sveta je Matilda u kalendaru 14. oujka. Roena je oko godine 895. u Saskoj, u grofovskoj obitelji. Godine 909 udala se za kasnijega kralja Henrika I. i rodila mu petero djece. Godine 936. umire joj mu, kralj. Nala se tako u vrlo delikatnim politikim i obiteljskim previranjima. Sinovi su se sporili oko vlasti, to je i njoj donijelo gorke trenutke. Po Njemakoj je sagradila vie crkava i osnivala samostane. Pri kraju

82

ivota odabrala je za se samostan Quedlinburg. Tu je umrla godine 968. i pokopana u dvorskoj kapeli uza svojega mua. Jo je jedna sveta Matilda (Mechthild), i to 19. studenoga. Roena je 1241. u Hackebornu. Bila je redovnica (cistercistica) i voditeljica samostanske kole. Imala je dar mistinih vienja, koja su njezine susestre - prema njezinu pripovijedanju, ali bez njezina znanja - zapisale u knjizi "Liber specialis gratiae" ("Knjiga posebne milosti"). Knjiga je svojedobno bila vrlo itana. Matilda je umrla 19. studenoga 1299. Melita (kadto i Melisa) ime je grkog podrijetla. Do nas je dolo ili preko latinskog ili preko njemakog jezika. Grka rije mlissa i mllitta znai pela, med. U kalendaru se 15. rujna slavi sveta Melitina, muenica u Marcianapolisu u Traciji u 2. stoljeu. Ime Melita ima i druge oblike: Mela, Melica, Meca, Ita, Melitina, Melisa, Isa. Ne pojavljuje se u mukom rodu, ali zanimljivosti radi, spomenuti valja jednu osobitost. U bivim komunistikim zemljama svojedobno su propagirali muko ime Melis, sloeno od poetnih glasova prezimena Marx, Engels, Lenjin i Staljin! Melanija je ime nainjeno od grkoga pridjeva mlas - crn, taman, mraan, alostan (u drugom padeu mlanos). Oznaka se ponajprije odnosi na boju koe, puti i kose, dakle - crnka. Izvedeni su oblici Lana, Lana, Lanka, Lanica, Melka, Mejica, Melana, Nija. Spomendan je svete Melanije (mlae) 31. prosinca, ali se jedva moe nai u redovitim pukim kalendarima, jer je toga dana "jai" sveti Silvestar. Melanija je bila kerka uglednog i vrlo bogatoga rimskog senatora Valerija Publikola, roena godine 383. U njezinoj 13. godini prisili su je na udaju, i to za roaka Valerija Severa Piniana. Kod rimskoga plemstva bile su este enidbe medu rodbinom, da bi se tako sauvalo bogatstvo. Oboje djece iz toga braka rano je umrlo. Nakon toga Melanija se s muem povukla iz bunoga javnog ivota. Unato protivljenju rodbine imanje su troili za pomo siromanima (na njihovim je posjedima radilo 8.000 robova kojima su podarili slobodu!), podizanje samostana i crkava. Pred navalom Gota (koji su opljakali Rim) sklonili su se na imanje u Siciliju. Tu je Melanija ivjela zasebno, u skupini kranskih djevojaka i ena, poput redovnica u samostanu, a mu sa skupinom krana, poput redovnika. Bilo je to vrijeme nama malo poznatih i za naa shvaanja neobinih pokreta i oblika duhovnog ivota. Melanija je ponajvie pomagala njegovati bolesnike i skrbila se za bjegunce i prognanike. Budui da su na Siciliju provaljivala germanska plemena, Melanija se s cijelom zajednicom godine 411. godine preselila u Tagastu u Sjevernoj Africi. Tu su Melanija i njezin mu Pinian imali posjede. Dijelili su ih samostanima i crkvama, a sami osnovali po jedan muki i enski samostan. Nakon sedam godina Melanija s muem i majkom Albinom prelazi u Palestinu. Nastanili su se u Jeruzalemu. Umire joj majka, a ubrzo i mu (431.). Melanija boravi u samostanu nedaleko od Maslinske gore, koji je sama utemeljila. Uz intenzivni duhovni ivot posluivala je bolesnike i hodoanike. Budui da je dobro znala latinski i grki, prepisivala je stare rukopise. Umrla je u Jeruzalemu u posljednji dan godine 439. Na dan 8. lipnja spomendan je svete Melanije starije, bake spomenute svete Melanije mlae. Mercedes je ime prema marijanskom blagdanu, koji se panjolski zove Maria de las Mercedes, latinski Maria de Mercede (captivorum), a hrvatski Gospa od otkup(ljenj)a (sunjeva) ili Marija od milosti. Blagdan je nastao u povijesnoj nevolji 12. i 13. stoljea. Maurski gusari, muslimani, zalijetali su se na panjolske obale hvatali i

83

odvodili krane te ih kao roblje prodavali na gradskim trgovima Tunisa i Alira. Iz elje da se toj nevolji doskoi u Barceloni je osnovana najprije bratovtina, a zatim godine 1235. i posebna redovnika druba, koja se posvetila otkupu sunjeva od muhamedanaca. Osniva joj je bio sveti Petar Nolasco (1182.-1256.), laik. Drubu posveuje Djevici Mariji "od otkupa", latinski "de mercede". Redovnike su prozvali mercedari (latinski mercedes - plaa, otkupnina). lanovi su bili mnogi plemii, laici i sveenici. Redovnika im je odjea bila bijela s crvenim kriem (zametak dananjega Crvenog kria!). Svoja materijalna sredstva i darove dobroinitelja upotrijebili su za otkup zasunjenih u Africi. Kad je oko godine 1500. prestala potreba otkupa sunjeva, Red je prihvatio druge misionarske zadae. Ustanovili su i svoj blagdan Gospe od otkupljenja (24. rujna), koji je vie stoljea bio proiren na cijelu Crkvu. Kod posljednje je reforme kalendara dokinut, premda se jo uvijek nae u kalendarima. Osobe s imenom Mercedes slave svoj imendan 24. rujna ili 24. svibnja, na blagdan Marije Pomonice krana. Inaice su ovog imena Meca, Mera, Meri, Merica, Merca. (Marka poznatog automobila Mercedes odabrana je po enskom imenu.) Metod, v. iril Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijska aneoska imena. Izvorna su im znaenja, kako je to esto u drevnim istonim kulturama, reenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el znai Tko je kao Bog?, Ga-bri-el - Bog je jak, a Ra-fa-el Bog iscjeljuje, lijei. Aneli su, po katolikom uenju osobna, od Boga stvorena bia, koja "uvijek gledaju lice Oca nebeskoga" (Mt 18 10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglauju njegovu slavu (grki angelos znai glasnik). Za razliku od ljudi, aneli nisu vezani na tijelo. Oni su isti dusi, a posjeduju veu mo nad materijom od ovjeka i veu sposobnost spoznaje. Nauka o anelima (angelologija) razvrstava anele u devet korova. Osmi su kor arkaneli i upravo meu njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael. Ime Mihael pojavljuje se u mnogo mukih i enskih izvedenica: Mihael, Mihovil, Mijo, Mio, Miko, Miha, Milivoj, Mihaela, Milka, Mihovilka, Ela... Englezi imaju Michael i Mike; panjolci Miguel; Nijemci Michael i Michel. Gabrijel: Gabro, Gavro, Gago, Gajo, Gao, Jelko, Gabrijela, Gabi, Gabika, Jela... Madari e rei Gbor. -Rafael ima i oblike Rafo, Rafaela, Elka i druge. Anele, duhovna bia, nije mogue naslikati. Likovna se umjetnost domilja pa ih uobiajeno prikazuje kao lijepa bia, nalik na ljude, s krilima. Krila su tu simbol njihove pokretljivosti i nenavezanosti na vrijeme i prostor. U najranijim prikazima, iz prvih kranskih vremena, aneli nemaju krila. Tu oznaku su im slikari poeli dodavati tek od 4. stoljea. Najstarije je tovanje arkanela Mihaela zabiljeeno ve u 4. stoljeu. Mihael je, po Bibliji, na poetku Bojeg stvaranja, voa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj dua u raj. Stari su ga pisci nazivali "vagatelj dua" na posljednjem sudu, a ikonografi ga slikali s vagom u ruci. Slikaju ga zatim kao "vojskovou nebeske vojske" s plamenim maem ili kopljem, a u srednjem vijeku u tadanjoj vojnikoj opremi: oklopu, kacigi, sa titom i kopljem. Obino u aru borbe, okruena drugim anelima, kako pobjeuje Sotonu (koji je esto u liku zmaja ili sline rogate spodobe) i strovaljuje ga u pakao. Openito Mihael se tuje kao branitelj i zatitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga aste, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci pekari; umirui. Njegovo je tovanje osobito raireno u

84

Francuskoj i Njemakoj. Tri arkanela Mihael, Gabrijel i Rafael imaju u kalendaru zajedniku blagdan: 29. rujna imendan svih koji nose njihova imena. Miodrag je ime nainjeno od dvaju pridjeva: mio i drag. U kalendaru ga nalazimo uz ime Placid, i to 5. listopada. Rije je o prijevodu. Latinska rije placidus znai mio, drag, miran, blag, tih. Sveti je Placid bio benediktinac u mjestu Subiaco (istono od Rima), uenik svetog Benedikta. ivio je u 6. stoljeu. Mirko. Kao narodno ime Mirko dolazi od imenice mir. No s obzirom na imendan ono je prijevod nekolikih svetakih imena (Emerik, Pacifik, Irenej, Fridolin, Fridrik). Sveti je Emerik u kalendaru 5. studenoga i uz njega redovito nalazimo, dodue priblian, ali uhodani prijevod: Mirko. Emerik je izvedenica od njemakog oblika Emmerich (a to je inaica imena Amalrich, Almarich!), koja dolazi od imena istonogotskoga kraljevskog roda Amal (znaenje rijei nije jasno, neki tvrde da znai dobar, radin) i nastavka -rich - bogat, moan, gospodar. Sveti Emerik bio je maarski kraljevi, sin kralja Stjepana I. svetog i kraljice, blaenice, Gizele. Roen je na prijelasku X. u XI. stoljee. Umro je godine 1031. uoi svoje krunidbe. Spomendan mu je 5. studenoga. Sveti je Irenej bio biskup u Lyonu; muenik je i nosi poasni naslov crkvenog nauitelja. (Grki oblik imena je Eirenios, a dolazi od eirne - mir). Roen je oko godine 130. u Maloj Aziji. Ostavio je mnoga pisana djela, najpoznatije mu je "Adversus haereses", u pet svezaka, u kojem pobija tadanje krivovjerce. Umro je oko 202. godine. Spomendan mu je 28. lipnja. - I sveti Irenej Srijemski je muenik; spomendan mu je 6. svibnja. Bio je biskup Sirmiuma (Srijemska Mitrovica). Godine 304. u Dioklecijanovo vrijeme uhien je i usmren. - Zatim i uz svetoga Ireneja Lyonskog (oko 139.-202.), koji ima spomendan 28. lipnja stoji hrvatski - Mirko. Na dan 24. rujna u kalendaru je sveti Pacifik (sloenica od latinskih rijei pax i facere, mir i initi). Roen je 1653. u San Severinu, umro 1721. u istome mjestu. Bio je franjevac. Uz njega esto stoji u kalendaru Mirko, Mira. A 6. oujka sveti je Fridolin. Uz njega kalendar stavlja takoer ime Mirko, jer je ime Fridolin umanjenima od Fridrik, a u tom se imenu kriju starovisokonjemake rijei fridu - mir, obrana i richi moan, knez. Navedena osnovna imena imaju velik broj inaica i izvedenica: Emerik s inaicama Emko, Riki, Rikica; Emerika, Emka, Emerka, Ika, Ikica, Rikica i, prema madarskom, Imbro, Imbrica, Ibro, Ibrica. Zatim Fridrih, Fridrik, Frida, Frederik, Frido, Riki... Mirko i Mirka imaju takoer brojne inaice i umanjenice: Miro, Mira, Mirkec, Mino, Minica... Prema Emerik Englezi kau Em(m)ery; Francuzi meric i mery; Talijani Emerico i Amerigo; esi imaju vie oblika Emerich, Emra, Imrich, Emerek, Emeriek, Riek; Madari kau Imre. Mislav je ime stegnuto od Mislislav, a ine ga dvije rijei misli - misliti i slava. Izvedenice su Misko, Misla, Mislo; u enskom rodu Mislava, Miska, Misla, Misa i druge. Meu svecima nema toga imena, no u pukim ga kalendarima nalazimo katkad 12. srpnja kao dan imendana. Mislav je hrvatski knez (oko 835. do oko 845.). Godine 839. utanaio je, nakon sukoba, mir s Mleanima. Nedaleko od antike Salone, u Putalju, podigao je crkvu svetoga Jurja. Mladen je ime izvedeno od pridjeva mlad. Inaice su Mladenko, Deno, Denko, Deko, Mlado; u enskom rodu Mladena, Mladenka, Dena, Denka, Manka i slino. to se tie imendana, kalendari upuuju na spomendan svetog Juvencija (ime dolazi od

85

latinske rijei juvenis - mlad) koji nije uvijek istog datuma; ponajee je 1. lipnja, a katkada (i) 8. veljae, to je tonije. Bio je biskup u Paviji. Umro je u veljai godine 397. Mnogi Mladeni slave imendan 28. prosinca, na spomendan Nevine djeice. Spominje ih Evanelje: kralj Herod dade "poubijati sve djeake u Betlehemu i po svojoj okolici" (Mt 2,16), smjerajui da meu njima smakne i "novoroenog Kralja", Isusa. Taj se spomendan puki zove Sveti Mladenci. Neki Mladeni slave imendan 3. svibnja na spomendan svetog apostola Jakova mlaeg. Monika dolazi k nama od talijanskog Monica ili Monnica. Rije monica inaica je rijei monaca u znaenju redovnica, monahinja. Sve dolazi od drevne pukolatinske rijei monicus, koja je izvorno grka: monahs znai koji ivi sam, osamljen, pustinjak(inja), u daljnjemu znaenju redovnik. No ima tumaa koji ime Monika povezuju s latinskim osobnim imenom Monna. U starotalijanskom mona i monna znae mati, nevjesta, a rije je nastala od madonna u znaenju gospoa, lijepa ena, to je i poasni naslov za Bogorodicu s djetetom Isusom. Neki ime izvode iz latinske rijei moneo (infinitiv: monere), opominjem, upuujem. Drugi idu jo dalje, navodei da je to punska rije i znai boica (poznati su "punski ratovi" u 3. stoljeu izmeu Kartage i Rima). Uz ime Monika, pojavljuju se oblici Mona, Moni, Nika, Nikica, Nina, Ninka... Francuski je Monique. Sveta je Monika roena godine 332. u Tagasti na sjevernoafrikoj obali (danas SoukArrhas u Aliru). Majka je svetoga Augustina. Podatke o njoj zapisao je Augustin u svojim "Ispovijestima". Bila je udana za poganina, mua dobra srca, ali nagle udi. Svojom taktinou uvala je svoj dom od prepirki i razdora. Na njezin se poticaj mu krstio. Imali su dva sina Augustina i Navigija i kerku Perpetuu. Spomendan svete Monike je 27. kolovoza. Ostalo usporedi: Augustin. N Natalija je izvorno latinsko ime, izvedenica od mukog oblika Natalis i znai roen, rodni; dies natalis - dan roenja, roendan. Imena Natalia i Natalis davana su djeci roenoj na Boi, "na Isusov roendan". U tome smislu bila bi i naa imena Boica, Boo, Boidar, Boko, premda ona imaju i drugu korijensku podlogu. Od Natalija umnoile su se inaice: Naca, Nacka, Lija, Naka, Nataa, Tana, Taa, Nataka, Saka, Saa, Tanja, Natica, Natkica; Natalio, Nato, Natko, Natalis, Nate, Natislav i druge. U kalendaru su dvije svetice toga imena. Prva je sveta Natalija iz Nikomedije (danas Izmid, istono od Carigrada). Bila je supruga svetog Hadrijana. S velikim je heroizmom pomagala dvadeset i trojici krana, meu kojima je bio i njezin mu, dok su u nikomedijskom zatvoru ekali izvrenje smrtne osude. Oni su 303. pogubljeni, a Natalija je ostatak ivota provela u Carigradu. Spomendan joj je 1. prosinca. Druga je sveta Natalija muenica iz panjolskog grada Cordobe. Ondje je za maurskoga progona krana u 9. stoljeu podnijela mueniku smrt. U kalendaru je 27. srpnja. Nenad je ime oblikovano prema pridjevu nenadan; tumai dodaju "dijete kojemu se roditelji nisu nadali", premda to nije pravilo za izbor takvog imena. Izvedeni su oblici Nedo, Neno; Nenada, Neda, Nea, i drugi. U kalendaru se nalazi uza svetog Ivana Nepomuka, 16. svibnja.

86

Nikola. Ime k nama dolazi od latinskog Nicolaus, izvorno je grkog podrijetla Nikolaos. U sebi vee dvije njei nike (pobjeda) i laos (narod). Ima mnogo inaica: Nikica, Niko, Nik, Nino, Nina, Nikolina, Mika, Kolja i druga. U Europi i po cijelome svijetu posebno je aen sveti NIkola biskup, koji je u kalendaru 6. prosinca; najdrai je zimski, predboini, obiteljski svetac. S posebnim uzbuenjem i radoznalou oekuju ga djeca. On ih dariva i nagrauje. Ova i jo mnoge druge Nikoline znaajke izviru iz sadraja njegova ivota. Prema povijesnim podacima, Nikola je ivio u 4. stoljeu. Bio je biskup u gradu Miri, u dananjoj Turskoj. Isticao se dobrotom prema blinjemu, a strogoom prema sebi. Umro je u visokoj starosti, godine 324. Od poetka je tovan na Istoku i na Zapadu. est stoljea poslije, godine 1087. njegove su relikvije donesene u talijanski grad Bari. Otada se na osobiti nain tuje u tamonoj katedrali. Iz tako davnoga vremena, kad nije bilo dananjih sredstava priopavanja ni naina registriranja podataka, glas se o Nikoli i njegovim djelima prenosio usmeno legendom. To je bila "televizija davnih stoljea", knjievno-umjetnika i praktina obrada dogaaja i pojava. Ona vrijedne injenice i iskustva pretvara u dojmljive slike i u generacije prenosi duhovne vrijednosti i poruke. Ve samo izabranje Nikole za biskupa u Miru ispriano je legendom. Nakon smrti svojih roditelja razdijelio je siromasima veliko naslijee i posvetio se sveenikom staleu. Kad je u gradu umro biskup, nisu se mogli sloiti koga da postave za novog pastira. Dogovorili su se da to bude sveenik koji sljedeeg dana prvi doe u crkvu. Bio je to Nikola. To je jo uvijek bilo vrijeme velikih progona krana, koje su provodili rimski carevi pa je biskupom mogao biti samo veoma razuman i hrabar ovjek. Najpoznatija leganda o Nikoli, dok jo nije bio biskup, govori da je svetac doznao za nekog plemia u gradu koji je bio sasvim osiromaio, a imao je tri keri za udaju. No nije kerima mogao osigurati miraz. Nikola se pobrinuo da ih spasi od sramotne sudbine. Tri noi zaredom ubacivao je kroz prozor po vreicu zlatnika. Otkriven je kad je ubacivao treu vreicu, no Nikola zamoli plemia da to nikom ne govori. - Iz te legende dolazi obiaj da "Nikola" uoi svojega spomendana, nou od 5. na 6. prosinca, djeci donosi darove u pripravljenu izmu, cipelu ili koaricu. Druga pria govori kako je Nikola krenuo na hodoae u Svetu zemlju (Palestinu). Za putovanja nasta oluja i laa je gotovo potonula. Nikola zaprijeti valovima i vihoru i oluja se utia. Eto razloga da Nikola postane zatitnikom mornara i svih putnika, pa se njegova slika moe susresti u svim lukama svijeta. Jedna vrlo uzbudljiva i strana legenda pripovijeda kako je Nikola doao u neku gostionicu i otkrio da opaki gostioniar krade djecu, ubija ih i gostima posluuje njihovo meso. Pregledavi prostorije Nikola nae troje ubijene djece (aka) skriveno u nekoj bavi. Tada uini znak kria i djeca se vrate u ivot. Na osnovi ovog uda Nikola je postao zatitnikom djece. U srednjem je vijeku bio obiaj (igra) da se na spomendan Nevine djeice (28. prosinca) u samostanskim i upnim kolama i zavodima meu djecom bira "djeaki biskup" (latinski: "episcopus puerorom"), koji je toga dana imao svu vlast u koli. Taj se obiaj poslije prenosio na 6. prosinca i u nekim je oblicima iv i danas u Europi. Na mnogim slikama i kipovima sveti je Nikola u biskupskom ornatu s knjigom (Evaneljem) u rukama, a na knjizi su obino tri vreice zlatnika ili tri zlatne kugle ili tri kruha, kao podsjetnik na njegova dobroinstva. Katkada je prikazan i sa sidrom ili laom u pozadini, kao zatitnik brodara. Kadto je uza nj, budui da je zatitnik djece, dvoje-troje djeice. tuju ga jo i djevojke, preporuujui mu se za sretnu udaju.

87

Istog je imena i prvi hrvatski slubeno proglaeni svetac - Nikola Taveli. Rodio se oko godine 1340. u ibeniku. Kao mladi stupio je u Franjevaki red i postao sveenik. Djelovao je najprije 12 godina kao misionar u Bosni meu hereticima, "bogumilima". Zatim je poao u Svetu zemlju. U Jeruzalemu je, zbog javnog Propovijedanja kranske vjere, s jo trojicom franjevaca stekao palmu muenitva 14. studenoga 1391. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 21. lipnja 1970. Svetac istog imena Nikola Tolentinski je u kalendaru 10. rujna. Roen je 1245. u Italiji. Bio je poznati propovjednik, ispovjednik i duobrinik bolesnika. Umro je 1305. u mjestu Tolentino. Nives je ime prema latinskoj rijei nix - snijeg (u genitivu nivis). Pojavljuje se i u inaicama: Nina, Ninica, Ninka, Niveska... i u hrvatskom prijevodu Snjeana, Snjeka; ponekad skraeno ana. Nema svetice toga imena, ali postoji blagdan Snjene Gospe (latinski Sancta Maria ad Nives). Legenda povezana s tim blagdanom kae da se Bogorodica ukazala u noi 4. kolovoza 352. papi Liberiju i rimskom patriciju Ivanu te odredila da njoj u ast podignu crkvu na onome mjestu gdje preko noi bude pao snijeg. Snijeg je pokrio dio tla u obliku etvorine na rimskom brdu Eskvilinu. Tu je 366. podignuta crkva, poslije poveana, danas poznata bazilika Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore), a neobina legenda o snijegu u vruem kolovozu, i to u toplom Rimu, nastala je tek u 13. stoljeu; zapravo je puka asocijacija na Marijinu neporonost i duhovnu ljepotu. Nives i Snjeana, dakle, slave imendan na blagdan Snjene Gospe 5. kolovoza. Norbert je ime sastavljeno od dviju starovisokonjemakih rijei nord (sjever) i beraht (sjajan, slavan). Postoji i enski oblik Norberta. Izvedenice su Berti, Berto, Nori, Noro; a u enskom rodu Berta, Bertica, Nora, Norka i slino. Sveti Norbert je u kalendaru 6. lipnja. Roen je oko 1082. u plemikoj obitelji u Nizozemskoj. Stupio je u kleriki stale i nakon kolovanja u njemakom gradu Xantenu zareen je za subakona. Time je stekao prava uivati crkvena dobra. Prepustio se lagodnu ivotu ne elei se rediti za sveenika i prihvatiti sveenike dunosti. Godine 1115. Norbert se iznenada mijenja. Postaje pokornik, zatim i sveenik. Odrie se svojih imanja. Postaje gorljivi reformator i putujui propovjednik u Njemakoj, Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Osniva redovniku drubu koja je po mjestu osnivanja dobila ime premonstrati. Red je odobrio papa Honorije II. Nakon povratka iz Rima Norbert bude imenovan nadbiskupom Magdeburga. Umro je 6. lipnja 1134. i pokopan u Magdeburgu. O Olga je ime koje je k nama dospjelo od Rusa i od Nijemaca. Meu Ruse je dolo u 9. stoljeu sa vedskim Vikinzima, i to kao Helga. U staroskandinavskom Helga znai zdrava, sretna, sveta. U Njemaku je prispjelo po enidbi Karla Wrtembergkog s Ruskinjom Olgom te se uskoro proirilo. Nae su inaice Olgica, Ola, Goga, Gogica, Lola, Olja i druge. U kalendaru je sveta Olga Kijevska, kneginja, 11. srpnja. Roena je 890. Bila je ena Igora I., velikog kneza moskovskog. Godine 955. krtena je u Konstantinopolu i dobila krsno ime Helena. Vladala je umjesto malodobnoga Svjatoslava. Zapoela je kristijanizaciju Rusije, ali s malim uspjehom. Umrla je godine 970. u Kijevu.

88

Oskar je vjerojatno ime keltskog podrijetla. Staroirski je Oscur, odgovara mu staroislandski Asgeirr, staroengleski Osgar pa starovisokonjemaki Ansger, odnosno Ansgar. Sastavnice su mu Os - Bog i gar - koplje. U nas se ponegdje susretne i inaica Karo ili Oko. Sveti Oskar (Ansgar) u kalendaru je 3. veljae. Bio je monah pa biskup u Hamburgu i Bremenu. Misionario je u Danskoj i vedskoj i bio papinski legat za Skandinaviju i Dansku. Umro je 3. veljae 865. u Bremenu. Oto je zapravo kratica njemakih imena koja poinju s Ot (Otmar, Otfrid, Odo, Otho, Udo, Uta); francuski je Otton, a talijanski Ottone. Prvotna je kratica postala samostalno ime. Izvor je imenu starovisokonjemaka rije ot (germanski audha), a znai bogati posjed, bogatstvo. U nas se susreu oblici Oto, Otto, Oton za muki rod i Ota, Otica, Oda, Uta za enski. Meu svecima je Oto iz Ariana; podrijetlom iz rimske plemike obitelji. Kao vojnik pao je u zarobljenitvo i na udesan se nain oslobodio. Nakon toga sav se posvetio duhovnu ivotu i dobrotvornosti. ivio je u mjestancu Ariano di Puglia (istono od Napulja). U svoj skromni stan primao bi na konak strance-prolaznike, a usto radio kao postolar. Na kraju je sebi na osami podigao eliju i ivio pusitnjaki povueno. Umro je 23. oujka 1120. Dan smrti ("dan roenja za nebo") mu je, kako je to najee kod svetaca, i kalendarski spomendan. Drugi je sveti Oto Bamberki, biskup, (1060.-1139.), u kalendaru 2. srpnja. Utemeljio je i obnovio mnoge samostane, osnivao kole, uvrivao kranstvo, napose u Pomeraniji. Ozana je ime nastalo od poklika Hosana! (aramejski Hoiana!), u prijevodu Pomozi! U psalmima je to radostan poklik ili vapaj. Tako su klicali Isusu kad je sveano ulazio u Jeruzalem (Mk 11,9-11). Kao poklik i bogosluni obrazac bio je ve u Starom zavjetu. Ostao je to i u kranskom bogosluju: u misi je uvijek nakon "Svet...!" Drugi su oblici imena Osana, Sana, Oza, Zana, Zanka. Blaena Ozana Kotorska, djevica, roena je u crnogorskoj pravoslavnoj obitleji Koi u Relezima godine 1493. Djetinjstvo je provela kao pastirica. Zatim je sedam godina sluila u katolikoj kui u Kotoru i stupila u trei red svetog Dominika. U Redu je provela dvadeset godina kao rekluza (dobrovoljno zatvorena) uz jednu crkvu. Bila je duhovni voa i savjetnica kranskih djevojaka i ena i preko njih djelovala je na karitativnom podruju. Imala je dar proricanja i vienja. Umrla je u Kotoru 27. travnja 1565. Tjelesni su joj ostaci u tamonoj staroj Gospinoj ckrvi. U kalendaru se tuje u cijeloj Hrvatskoj 27. travnja. P Paskal. Ime vue korijen od hebrejske rijei pesah. Otuda grki i latinski oblik rijei pasha. Tako se zove davni idovski blagdan, spomendan izlaska iz egipatskog ropstva. U krana Pasha je naziv za spomendan Kristova uskrsnua: Uskrs. Pashalni znai uskrsni. U nas su oblici ovoga imena: Paskal, Pakal, Pako, Paskval, Pakval; Pashala, Pakala, Paka, Paskvalina, Pakvalina. Sveti je Paskal roen 16. sijanja 1540. u panjolskom (aragonskom) mjestu Torrehermosa. Bit e da je dobio to ime zato to je roen na svetkovinu Duhova, zavrni blagdan pashalnog (uskrsnog) vremena. Bio je pastir. Zatim stupa u Franjevaki red. U samostanu je posluivao kod stola i u drugim prilikama bio vratar. inio je to vrlo savjesno, asketski strog prema sebi. Velikom je pobonou tovao

89

Euharistiju. Zanimljivost je da je i umro na svetkovinu Duhova godine 1592. Kalendarski mu je spomendan 17. svibnja. Patrik. Staroirski je obik ovog imena Patricc, a latinski Patricius. Latinska rije patricius znai patricijski, plemeniti; patricij je starorimski plemi po rodu, to jest po ocu (pater - otac). U latinskom je pater ne samo roditelj (otac), nego i poani naslov, primjerice pater familias - otac obitelji, doma; pater Senatus - poglavar (elnik) senata, to je bio carski pridjevak; Jupiteru su takoer pridijevali pater. U kranstvu se i danas pater - otac pridjeva papi, biskupu, sveeniku (osobito redovnikom) kao poasni naslov. Uz Patrik, Patris, Patro ive i enski oblici imena Patrisa, Patricija, Patra, Patrica, Pata, Patria. Sveti je Patrik roen 385. u Britaniji, koja je tada bila pod rimskom vlau, a vei dio stanovnitva keltskog podrijetla ve je primio kranstvo. Zarobili su ga irski gusari i odveli u Irsku. Tu je u suanjstvu - pastir. Irci su bili jo pogani. Nakon est godina uspio se vratiti Britaniju i poeo se spremati za sveeniki poziv (Legenda nastavlja da je Patrik usnuo Irca, koji mu je donio pismo. U pismu je stajalo: "Molimo te, vrati se i budi opet s nama!" Shvatio je to kao poziv da im navijesti kranstvo.) Teoloki je studij zavrio u Galiji (Francuskoj) i papa Celestin I. imenuje ga 431. biskupom u Irskoj. Njegov misionarski rad na "zelenom otoku" bio je vrlo uspjean. Povijesna je zanimljivost da je Irska jedina drava u zapadnoj Europi koja je prihvatila kranstvo bez otpora i nasilja. Patrikova pravila za ivot sveenika i vjernika bila su osnova za strogi red i bogobojazni odgoj i upravo se time irska Crkva odlikovala stoljeima i uspjela prebroditi mnoge povijesne kunje i pogibelji. Patrik je bio osoba velike ozbiljnosti, reda, rada i pokore. Mnoge njegove knjige dragocjeni su izvor za irsku povijest i sliku sveeve osobnosti. Uoi smrti napisao je i spis "Ispovijest", koji spada meu vrijedna autobiografska djela svjetske knjievnosti. Iz irskih samostana koje je Patrik utemeljio dolazili su mnogi misionari u Europu, sve do u nae krajeve. Patrik je umro 17. oujka 461. na sjeveru Irske, juno od Belfasta, a pokopan je u Saulu kod Downpatricka. Spomendan mu je 17. oujka. U naim kalendarima uz njega redovito stoji ime Domagoj, budui da je to i priblini prijevod imena Patrik. Dakle, isti je nadnevak imendan svih Domagoja. Manje poznata sveta Patricija ivjela je u 7. stoljeu i umrla u Napulju. U kalendaru joj je spomen 25. kolovoza. Pavao je asno svetopisamsko ime. Etimoloki dolazi od latinske rijei paullus malen. U nas su muke i enske inaice: Pavo i Pava, Paul i Paula, Pavko i Pavka, zatim Pave i Pavica, i druge. U kalendaru je Pavlov blagdan zajedno s Petrom 29. lipnja, budui da su obojica "stoeri Crkve". No 25. sijenja zasebni je blagdan obraenja sv. Pavla. Poslije Petra Pavao je najznaajniji apostol, premda ga Isus nije bio pozvao na poetku svojeg javnog djelovanja, kao ostalu dvanaestoricu, nego tek izvanredno, nakon svoga uzaaa. Pavlovo je rodno mjesto maloazijski grad Tarz. Potjee od idovskih roditelja, koji su imali i rimsko graansko pravo. Upravo je zato, uz rodno, idovsko ime Savao, nosio i rimsko ime Pavao, a nije, kako se katkad kae, pri obraenju promijenio ime Savao u Pavao. Temeljitu naobrazbu svojega doba stekao je najprije u Tarzu, a zatim poao na usavravanje u Jeruzalem, poznatom uitelju Gamalijelu. Govorio je aramejski, latinski i grki i bio odgojen u izvornom idovstvu. To je vrijeme kad su poeli prvi progoni krana. Gorljiv za idovski Zakon poao je, opremljen ovlastima, u Damask da sa skupinom istomiljenika raspri kransku zajednicu koja se ondje proula. Na tom je putu doivio udesno obraenje. Djela

90

apostolska opisuju: "Kad se, putujui, priblii Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Srui se na zemlju i zau glas to mu govorae: Savle, Savle, zato me progoni? - On upita: Tko si, Gospodine? - A on e: Ja sam Isus kojega ti progoni! Nego, ustani, ui u grad, i rei e ti se to ti je initi." U Damasku ga je primio neki uenik Ananija. Ubrzo zatim Pavao se dao krstiti. A nakon to je kroz neko vrijeme povueno ivio u pustinji, pridruuje se u propovijedanju ostalim Kristovim uenicima. Ta promjena istodobno je zaprepastila idove kao to nije odmah izazvala povjerenje krana. Postao je najveim iriteljem kranstva svih vremena. Kransku poruku prenosio je neidovima (poganima) ondanje Male Azije i Grke. Zato nosi asni naslov "apostol naroda". Na tim vrlo velikim, napornim i esto opasnim misijskim putovanjima osnivao je nove kranske zajednice, brinuo se za njih, vraao im se ili im pisao poslanice. Uhitili su ga u Palestini. Na sudu se pozvao na cara, to jest traio je da bude suen u Rimu, na to je, kao idov s povlasticama rimskoga graanina, imao pravo. Car je bio Neron. Stigao je u Rim kao zatvorenik i ekajui sud, u suanjstvu je napisao nekoliko poslanica. Po predaji osuen je na smrt. Kao rimskom graaninu u Rimu mu je maem odsjeena glava. U umjetnosti Pavla prikazuju na bezbroj naina: pojedinano, zajedno s Petrom i u mnogim prizorima njegova ivota. I to od najranijih stoljea. - Obino elave glave, iroka ela, iljate bujne brade. U ruci dri svitak na kojem je neki citat iz njegovih poslanica, ili knjigu. Neizostavno je tu i ma, znak kako je umro. Ma predstavlja i prodornost i uvjerljivost njegova propovijedanja. Zato je ponekad uprizoren i s dva maa. Zatitnik je svih misionara, vjerovjesnika i teologa te katolikog tiska. Zasebno je patron radnika svake vrste, atoraa (to je bilo Pavlovo usputno zanimanje), tkaa, saraa (remenara), uara i koaraa. Zaziva se za morske oluje i kod ujeda zmije. Ima vie drugih svetaca s imenom Pavao. Primjerice: sveti Pavao od Kria (1694.1775.), spomendan mu je 19. listopada; sveta Paula Rimska (347.-404.) sa spomendanom 26. sijenja. - Kalendar 26. lipnja ima dva sveca Ivana i Pavla, rimske muenike. Malo je o njima ivotopisnih podataka, ali su im od starine imena u rimskome misnom kanonu. Legenda ih smatra braom i visokim dvorskim inovnicima cara Konstantina. Podnijeli su mueniku smrt za progona Julijana Apostate i pokopani su u Rimu. Pelagija je drevno ime grkog podrijetla. Pelagios znai onaj koji je na otvorenu moru, morski, val; znai takoer mnoina, punina. Ime u nas nije esto, ali se pojavljuje u mukom i enskom rodu, u razliitim oblicima: Pelagije, Pelo, Pelko, Pele; Pela, Pega, Pegica, Pelka. U kalendaru je sveta Pelagija muenica. Roena je u 3. stoljeu u Antiohiji (Sirija). Bilo joj je 15 godina kad su po nju doli vojnici da je odvuku na sud zbog kranske vjere. Ona se sveano odjenula i zatim se, da bi spasila svoje djevojako dostojanstvo, bacila s krova kue. Bilo je to u vrijeme progona koje je provodio car Numerijan (283.-284.). Kalendarski joj je spomendan 9. lipnja. Petar ima latinski obliku Petrus. Izvor je imenu rije petra, koja i grki i latinski znai stijena, kamen, hrid. Hebrejski se stijena (petra) kae kefa. Isus je, navodi Evanelje, odabrao sebi prvog uenika imenom imun. Mijenja mu ime u Kefa. Takvo preimenovanje u semitskome shvaanju znai novu ivotnu zadau. Grki i latinski prevoditelji to Kefa prevode pa nastaje grki Petros, latinski Petrus, hrvatski Petar. Europski narodi ime prilagouju svojim jezicima. Tako je u Francuskoj Piere; u

91

panjolskoj Pedro; u Italiji Pietro; u Nizozemskoj Pieter; u Engleskoj Perry; u Danskoj Peer, u Poljskoj Piotr; u Rusiji Petr. Hrvatski Petar i Petra imaju jo mnoge izvedenice: Pero, Perica, Peria, Pejo; a za enski rod Petrica, Pera, Perka. Sveti Petar apostol je rodom iz Betsaide, a ivio je u Kafarnaumu, malom mjestu uz Genezaretsko jezero u Palestini. Njegov poziv u apostole opisuje evanelist Matej: "Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu brae, imuna, zvanog Petar, i brata mu Andriju, kako bacaju mree u more - bili su, naime, ribari - pa im ree: Poite za mnom, uinit u vas ribarima ljudi! Oni istog asa ostave mree i pou za njim." Od toga trenutka evanelisti esto spominju Petra (na 150 mjesta), a on u mnogo prilika nastupa uime svih apostola. Evanelisti nisu propustili zabiljeiti i oite Petrove slabosti. Najvea je kad je u dogaajima Isusove muke, uplaivi se rijei ene koja ga je prepoznala i pred drugima prokazala, zatajio svoga Uitelja. Odmah zatim, ljudski iskreno, Petar se kaje. U Djelima apostolskim zapisan je Petrov ivotni put nakon Isusova uzaaa. iri Krisotvu nauku u Maloj Aziji. Biskup je zajednice u Antiohiji. Zatim polazi u Rim, sredite Carstva, gdje je utemeljio kransku zajednicu i djelovao u njoj 25 godina. Tu je od vlasti uhien i baen u tamnicu, a zatim kanjen ibanjem pa raspet na kri. Smatrajui se nedostojnim da umre kao njegov Uitelj, na vlastito je traenje raspet naglavce. Bilo je to u vrijeme Neronovih progonstava godine 65. Nad njegovim grobom je velianstvena bazilika, najpoznatija crkva kranskog Zapada. Petar je prvi apostol, rimski biskup i prvi papa, Kristov zemaljski namjesnik. Razmjerno toj ulozi pojavljuje se i u ikonografiji od najranijega vremena. Slikaju ga kratke, kovrave, sijede kose (bizantska umjetnost) ili s vijencem guste kose oko elava tjemena (katkad samo sa uperkom ponad ela) i s kratkom gustom bradom. Neizostavno je s karakteristinim atributima: u ruci dri klju, znak primljene vlasti, jedan, ee dva, u nekim sluajevima i tri. Kadto je jedan klju zlatan i oznauje vlast nad nebom, a drugi eljezni, vlast nad paklom. Kadto dri ribu koja podsjea na njegovo prvo zvanje i njegovu ulogu ribara ljudi. Pijetao do Petrovih nogu podsjea na njegovo zatajenje. U ruci jo dri svitak ili knjigu, to podsjea na poslanice koje je napisao. Plat mu je redovito jasne ute boje koja simbolizira objavljenu istinu koju navijeta. Slikaju ga sa tapom koji zavrava kriem, oznaujui tako njegovu biskupsku slubu. Katkada kri ima tri preke, znak papinstva. Takoer se slika s naopako okrenutim kriem. Petar se tuje kao patron Crkve. Lokalno, on je zatitnik ribara, brodara, bravara (kljuevi), kovaa, mesara, graditelja mostova (prema poasnom naslovu pontifex = graditelj mosta), urara (pijetao) i radnika u kamenolomima. Zaziva se kao pomonik u groznici, padavici i asti kao nebeski vratar. Sve je ovo u vezi s njegovim ivotnim putem. Petru je posveeno mnogo crkava, primjerice katedrala u akovu, osjeka katedrala. Po kalendaru se slavi, zajedno s apostolom Pavlom, 29. lipnja. Na Petrov je spomendan u kalendarima esto i ime Kreimir. Ima podosta i drugih svetaca imenom Petar. Primjerice Petar Krizolog, u kalendaru 30. srpnja. Djelovao je u 4. stoljeu kao biskup u Raveni. Bio je vrlo poznati govornik i crkveni pisac. Oznaka "krizolog" znai "zlatorjeivi". Nosi poasni naslov crkvenog uitelja. Sveti Petar Claver (1580.-1654.) ima spomendan 9. rujna. Bio je isusovac, panjolac i misionar u Junoj Americi (Cartagena, Kolumbia). Sve svoje sile posvetio je poboljanju uasno tekog i nepravednog ivota crnakih robova. Petar Kanizije (1521.-1597.), crkveni nauitelj, prvi njemaki isusovac, veliki obnovitelj kranskog ivota nakon reformacije, nazvan je "drugim apostolom Njemake". Spomendan mu je 21. prosinca.

92

Od imena je Petar izvedeno i ensko ime Petronila. Sveta je Petronila rimska muenica s poetka kranstva. Grob joj je bio u Domitilinim katakombama. Godine 575. njezine su kosti prenesene u crkvu sv. Petra. Kad je graena sadanja Petrova bazilika (1506.-1626.) njezin je oltar doao na zavrni zid desne pokrajne lae. Zbog slinosti u imenu i blizine groba sv. Petra, poslije nastaje legenda da je Petronila bila kerka apostola Petra. Kalendarski joj je spomendan 31. svibnja. Pio je ime oblikovano od latisnke rijei pius - poboan, njean, ljubazan, boji, svet. U mukom je rodu Pio ili Pijo, u enskom Pia ili Pija. Meu svecima u kalendaru nekoliko je papa toga imena: Pio I. 11. srpnja, Pio V. 30. travnja. Najpoznatiji je Papa sveti Pio X. kojemu je spomendan 21. kolovoza. Roen je 1835. od seljakih roditelja. Postavi sveenik, Proao je sve sveenike slube od kapelana, upnika, biskupskog tajnika, biskupa u Mantui, venecijanskog patrijarha do pape. Na tu je ast i slubu izabran godine 1903. Kao vrhovni crkveni poglavar strpljivo je i mudro ureivao odnose izmeu drava i Svete Stolice. Uvelike se trudio obnoviti duhovni ivot klera i puka u Crkvi. Unato mnogim nerazumijevanjima povijest ga biljei kao jednoga od velikih reformatora novijeg doba. Umro je 20. kolovoza 1914. Polion dolazi od latinske rijei pollens - moan, silan, jak. Sveti je Polion bio primicerij (prvi u popisu) lektora u Cibalama, biskupskom gradu Panonije Srijemske (danas Vinkovci). Bio je voditelj lektorske kole u kojoj su se formirali lektori (itai kod bogosluja) i drugi posluitelji u liturgiji. Bilo je to vrijeme Dioklecijanovih progonstava krana. Polion je uhvaen, osuen i spaljen 27. travnja 304. To se dogodilo na obljetnicu smrti cibalskog biskupa svetog Euzebija, takoer muenika u jednom od prijanjih progona. Od godine 1972. sredinja vinkovaka upna crkva nosi naslov sv. Euzebija i Poliona. Polionov je spomendan u opem kalendaru 27. travnja, a na podruju dakovako-srijemske biskupije, gdje se on u Hrvatskoj jedino slavi, iz liturgijskih razloga, zajedno s Euzebijem 29. svibnja (prvotno su bili zajedno 28. travnja). Predrag je narodno ime, od pridjeva predrag. Nema sveca toga imena, ali ga nalazimo u kalendarima 6. kolovoza. To je blagdan Preobraenja Gospodinova, to jest dogaaja u kojemu se Isus preobrazio pred svojim uenicima. Opisali su to evanelisti Matej (17, 1-13), Marko (9, 2-13) i Luka (9, 28-36). U tom dogaaju Otac (Bog) naziva svojega Sina (Isusa): "Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" - Te evaneoske rijei podloga su imena Predrag. R Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zatitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Bojoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Do reforme katolikog kalendara godine 1969. spomendan je arkanela Rafaela bio 24. listopada. Sada je zajedno s akranelima Mihaelom i Gabrijelom 29. rujna. Rafael se prikazuje u hodoasnikoj odjei, s tikvicom za vodu i putnikim tapom ili kako izvlai ribu na obalu. Patron je ljekarnica iseljenika, hodoasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivaa. Ostalo vidi kod: Mihael. Rahela v. Lea

93

Rajmund dolazi od starovisokonjemakog izraza raginmunt, koji u sebi povezuje germansku rije ragina (savjet, odluka, pamet) i starovisokonjemaku munt (pravna zatita, obrana). U hrvatskom su podruju oblici Rajmund i Rajmond, u enskom rodu Rajmunda i Rajmonda; zatim izvedenice i umanjenice: Rajko, Rajka. Nekoliko svetaca nosi ime Rajmund. Jedan je 31. kolovoza. Roen je 1204. u mjestu Porello (Katalonija). Uz ime ima pridjevak Nonnatus ("Neroeni"), jer je, prema predaji, izvaen iz krila majke koja je ve bila izdahnula. U Barceloni je stupio u drubu redovnika mercedarijevaca (usp. Mercedes) i s velikom je revnou, u duhu svoje drube, otkupljivao zarobljene u Africi. Umro je u Cordobi godine 1240. Uz njegovo ime u kalendaru stoji (zbog slinosti) redovito ime Rajko, kao umanjenica od Rajmund i narodno ime tvoreno od imenice raj. Drugi je Rajmund Pehafor (1180.-1275.) iz panjolske. Bio je profesor crkvenoga prava i pisac mnogih pravnikih djela. U kalendaru je 7. sijenja. Rastislav je ime slavenskog izvora, sastavljeno od rijeci rasti i slava. Pojavljuje se u mukom i enskom obliku: Rastislav i Rastislava. Inaice su Rastko, Rasko i sline. U kalendaru se nae 15. lipnja, uz ime svete Krescencije, koja je legendarni lik (latinski crescens - onaj koji raste), dakle kao prijevod. Jo ee ime Rastko nalazimo 19. travnja, kad je spomendan svetoga Krescencija Padovanskog koji je ivio je u 12. stoljeu i jedan je od patrona Padove. Rebeka v. Lea Renata je latinsko ime, znai ponovno roena, preporoena. U mukom rodu pridjev glasi renatus a muko ime Renato. U prva kranska vremena to su ime rado davali poganima koji bi se krstili, "preporodili", prihvatili novi, kranski nain ivota. U tome smislu, moe se rei, svaki je krtenik Renato ili Renata. Iako je ime i danas esto, taj se izvorni pojam o njemu izgubio. Ima i izvedenice: Rena, Nata, Renka, Natka; Reno, Reni, Renko, Natko i druge. U kalendaru je 22. svibnja blaena Renata, bavarska vojvotkinja, majka desetero djece i velika dobroiniteljica siromanih. Umrla je godine 1602. Ima i sveti Renato (prema francuskom Ren), biskup grada Angera u 15. stoljeu. Kalendarski mu je spomendan 12. studenoga. Rikard. Izvorniji je oblik Richard. U korijenu su mu starovisokonjemake rijei rihhi ili richi - snaan, imuan, moan; knez, gospodar. U hrvatskom podruju ima i oblik Rihard te izvedenice Rikardo, Riki, Rikica, Rikarda i sline. esto je plemiko ime u srednjem vijeku. Ime je mnogih engleskih kraljeva. U engleskom je podruju raireno i danas kao Richard, i u kraticama Rick, Ricky, Dick, Dicky. Meu svecima je u kalendaru 7. veljae Rikard Engleski. Potjee iz obitelji koja je ivjela vrlo intenzivnim duhovnim ivotom. Godine 720. poao je sa svoja dva sina na hodoae u Rim. Umro je na putu, u mjestu Lucca kod Pise. Kasnija legenda prozvala ga je "anglosaskim kraljem", to ne odgovara isitni. U kalendaru je 3. travnja sveti Rikard iz Chichestera u junoj Engleskoj. Roen je godine 1197. Studirao je na Oxfordu i u Parizu te postao "magister artium". U Bologni zatim studira pravo. Kao nadbiskupov kancelar vrlo je aktivan u crkvenom i politikom ivotu. Nakon svega zavrio je i teologiju u Orlansu (Francuska), zareen za sveenika, a 1244. imenovan biskupom u Chichesteru. Uvelike se brinuo za duhovni ivot klera, a napose za siromane i bolesne. Umro je 2. travnja 1253. A 14. lipnja spomendan je

94

blaenog Rikarda, opata u francuskome benediktinskom samostanu St-Vanne. Umro je 14. lipnja 1046. Robert. Ime dolazi s njemakim stanovnitvom u nae krajeve. Kratica je imena Rodebert i jo starijeg oblika Hroudperaht. Sama je rije sastavljena od starovisokonjemakih rijei hrod, hroud, hroth - slava i beraht - sjajan, slavan. Ime ima i gornjonjemaki oblik Ruprecht; takoer Rupert. U hrvatskom podruju najei je oblik Robert, zatim Berti, Robi i sve uestalije enski oblik Robertina, Roberta, Berta, Ina, Tina. U Engleza ime dolazi u kraticama Bob, Bobby, Rob, Robby, Robin; to ime nosi i legendarni engleski junak brojnih pjesama i balada Robin Hood, a popularni naziv "bobby" za slikovitoga engleskog policajca nastaje po Robertu Peelu (1788.-1850.), organizatoru engleske policije. Kratica Bob u engleskom izrazu "Bob's your uncle" ima znaenje "Sve je ili sve e biti u redu, ne treba se vie brinuti". U kalendaru ima desetak svetaca imenom Robert. Najpoznatiji je Robert Bellarmin, redovnik isusovac, biskup i kardinal. Kalendarski mu je spomendan 17. rujna. Roen je 4. listopada 1542. u Montepulcianu u Toskani (Italija). Godine 1560. stupa u Isusovaki red. Bio je glasoviti profesor teologije i govornik (dok jo nije bio sveenik, latinskim jezikom, za studente i intelektualce) u mnogim talijankim gradovima, a zatim u Louvainu (Belgija). Papa Grgur XIII. poziva ga 1576. u Rim. Tu je nastavio veliku teoloku, govorniku i duhovniku djelatnost. Tiska se i njegovo najpoznatije djelo "Kontroverze", u tri velika sveska. U njemu dubokom uenou i irokom argumentacijom brani Crkvu od razliitih protivnika. Zakratko je Robert isusovaki provincijal u Napulju. Papa Klement VIII. opet ga poziva u Rim i 1599. imenuje papinskim teologom i kardinalom. Njegovi teoloki spisi i knjige o duhovnom ivotu imali su veliki utjecaj u cijeloj Crkvi. Sastavlja je "Malog katekizma" (knjige za djecu i prirunika za ketehete) koji je doivio 400 izdanja, a preveden je na 56 jezika i dijalekata U slubenoj je uporabi bio sve do Prvoga vatikanskog sabora (1869./70.). Robert Bellarmin umro je 17. rujna 1621. u Rimu i pokopan je u tamonjoj crkvi sv. Ignacija, osnivaa Isusovakog reda. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. 29. lipnja. 1930. i dao mu asni naslov crkvenog nauitelja. Vrijedan je spomena i sveti Robert iz Molesma (Francuska). U kalendaru je 29. travnja (do 1969. bio je 26. sijenja). U 11. stoljeu ustanovio je Cistercitski red, ogranak benediktinaca (ime im dolazi od francuskog grada Cteaux ("Sit"), koje ima latinski oblik Cistercium. Cisterciti su u 12. stoljeu, prije franjevaca, imali svoj samostan i razgranatu djelatnost u Osijeku. U Hrvatskoj ih danas nema. Najblii su u slovenskom mjestu Stina). Robert je bio opat benediktinskog samostana u Molesme. Ne mogavi tu ostvariti reformu, ustanovljuje sa svojim sumiljenicima novi samostan u Cteauxu. Otuda se cisterciti ire Europom. Robert se na papinu elju vratio u Molesme, zduno se brinui da braa dosljedno ive po pravilima svetog Benedikta. Tu je umro godine 1111., a ivotopisac saeto biljei: "Zemlja se rasplakala, a nebo razveselilo nad njegovom smru." Godine 1243. papa Inocent IV. ubraja ga meu svece. Posebno se tuje u benediktinskim i cistercitskim zajednicama. U kalendaru je jo jedan sveti Robert 7. lipnja. Bio je redovnik, cistercit, opat, godine 1138. osnovao je samostan Newminster u Engleskoj. Umro je 1159. Rok. Osnova je imena starovisokonjemaka rije roho (od rohon - rikati, urlati dahtati, hripati, osobito u obliku bojnog poklia). Rije je latinizirana, Rochus. Nai su oblici Roka i Rokica (muki i enski rod), Roko, Roki. Sveti je Rok roen u Montepellieru oko 1295. Rano je ostao bez roditelja, podijelio imanje sirotinji, a sam poao na hodoae u Rim. U to je vrijeme Italijom harala

95

kuga, zaraza koju su donijeli mornari s Istoka. Rok se na svojem putu zaustavljao u okuenim mjestima posluujui iznemogle. Vraajui se iz Rima i sam se okuio u Piecenzi. Bespomoan je leao s drugim bolesnicima, a onda se s mukom sakrio u umi i nastanio u nekoj kolibi. Legenda dodaje da mu je vodu donosio aneo, a kruh vjerni pas. Prizdravivi vratio se u rodni grad koji je upravo bio u ratu. Mjetani ga nisu prepoznali, dapae, optuili su ga da je uhoda, bacili ga u tamnicu i tu je nakon pet godina umro 16. kolovoza 1327. Istog mu je datuma kalendarski spomendan. Nakon nekoliko godina Mleani njegove relikvije prenose u svoj grad, a tamonji redovnici franjevci podiu mu crkvu "San Rocco". Sveti se Rok tuje kao zatitnik od kunih bolesti u ljudi i ivotinja. Umjetnost, osobito renesansna, prikazuje ga samoga ili sa svetim Sebastijanom. Rok je u hodoanikoj odjei, s nazupanom koljkom koja visi s prednje strane ramena (koljka je rekvizit i simbol hodoanika kojom su zahvaali vodu; naziva se "jakovska kapica"). Osim toga, Rok nosi torbu, tap i tikvicu, a na otkrivenu bedru vidljiva mu je rana. Uz njega je pas s kruhom u gubici. Slikaju ga katkad i u drutvu s anelom koji mu nosi posudu s lijekovima. Francuzi imaju izreku "C'est Saint-Roch et son chien" ("To je sveti Rok i njegov pas") u smislu "to su nerazdvojivi prijatelji". Roland. Ovo germansko ime glasilo je u ranoj verziji Hrodnand. Sastavljeno je od germanskih rijei hroth (slava) i nanth (odvaan, smion). Talijanski i panjolski Je to Orlando. Hrvatske su izvedenice Rolando, Roli, Lando, Landa, Orlando, Orlanda, Ora, Orka. U kalendaru je 15. srpnja sveti Roland, cistercitski opat u mjestu Chzery (istona Francuska), u 12. stoljeu. Ime se Roland u srednjem vijeku proirilo s poznatim starofrancuskim epom o junaku Rolandu koji je poginuo u borbi sa Saracenima. Ep je napisan u 12. stoljeu, ima 4.002 stiha, autor mu je navodno neki redovnik. Poznati su i takozvani Rolandovi stupovi s Rolandovim kipom koji su u 14. i 15. stoljeu podizani na glavnim gradskim trgovima, osobito u sjevernoj i srednjoj Njemakoj, kao simbol autonomije srednjovjekovnih gradova. Takav je i dubrovaki Orlando, postavljen 1417. namjesto jo starijeg. Roman. Latinski je oblik imena Romanus, od latinske rijei romanus, znai i rimski i Rimljanin. Izvedenice su Romo, Romano, Romica, Romika, Romko, Roli; u enskom rodu Romana, Roma, Romka, Romanka. Nekoliko je svetaca toga imena. Spomenimo svetog Romana opata, uenika opata Sabina u mjestu Ainay kod Lyona. S 35 godina otiao je u samou u francusko gorje Jura. Tu je godine 450. s bratom utemeljio samostan za svoje prve uenike, koji je poslije postao glasovita opatija Condat. Godine 444. biskup Hilarije iz Arlesa zaredio ga je za sveenika. Umro je godine 463. U kalendaru je 28. veljae. Drugi sveti Roman ima spomendan 9. kolovoza. Mueniku je smrt podnio u Rimu u rano kransko doba (3. stoljee). O njemu je malo povijesnih podataka. Bio je vojnik i zaelio je biti kranin, potaknut hrabrim dranjem akona Lovre u zatvoru. Lovro ga je, boravei u zatvoru, krstio. Sveta je Romana 23. veljae. Prema legendarnom ivotopisu bila je kerka rimskoga prefekta Kalpurnija. Pobjegla je od kue i ivjela kao pustinjakinja nedaleko od Rima. Tu je bila sakrila papu Silvestra I. koji je morao bjeati pred Dioklecijanovim progonstvima godine 305. Umrla je kod mjesta Todi (Umbrija) poetkom 4. stoljea. Godine 1301. prenesene su njezine relikvije u tamonju crkvu.

96

Romeo ima izvorni latinski oblik Romaeus, a u svezi je sa srednjovjekovnom latinskom rijeju romaeus, koja je znaila hodoasnik koji je iao u Rim, otuda na izraz romar - (openito) hodoasnik. Drugi smatraju da je korijen imena grka rije romaios - Grk rimski dravljanin. Ime Romeo (i Julija) osobito je raireno i poznato po istoimenoj Shakespearovoj tragediji o zaljubljenom paru iz Verone. Izvedenica ima u mukom i u enskom rodu: Romo, Romko; Romka, Mea, Romica. Sveti je Romeo jedva poznati panjolski redovnik, poglavar dominkanskog samostana u Lyonu i Bordeauxu u 13. stoljeu, kojemu je spomendan 21. studenoga. Rozalija je prema talijanskom Rosalia, a zaetak je imenu latinska rije rosa - rua, rosarium - ruinjak. Na tu temu - "rosa - rua" - dugi je niz izvedenih imena: Roza, Rozi, Rozena, Rozica, Rozika, Rojka, Rozalina, Roska Rozalinda, Linda, Rozana, Rozarija, Rozelina, Rozen, Rozina, Rozeta, Rozvita, Roa, Roalija, Roarija, Ruzarija, Ruzarka, Zara, Zarka, Rua, Ruana, Ruica, Ruka, ana, Ruena. Nekoliko je svetica toga imena. Rozalija iz Palerma ivjela je u 12. satoljeu kao pustinjakinja na Monte Pellegrinu (sjeverno od Palerma na Siciliji). Vjerojatno je bila redovnica bazilijanka. tuje se osobito na Siciliji kao zatitnica od kuge, spomendan joj je 4. rujna. Istog nadnevka (4. rujna) u kalendaru je sveta Rua (Roza) iz Viterba (sjeverozapadno od Rima). Roena je 1233. Bila je neobina i hrabra ena. Javnim i otrim govorima ukljuila se u javni ivot. Napadala je Fridrika II. traei da se pomiri s papom. Zbog toga je prognana iz grada, ali se uskoro, nakon careve smrti, vratila. eljela je stupiti u viterpki samostan klarisa, ali je redovnice nisu primile. Umrla je 1252. Prema papinoj su naredbi njezino tijelo, est godina nakon smrti, prenijeli u samostansku crkvu klarisa. Jo je i danas neraspadnuto. Ondje se uvelike tuje. Sveta Rua Limska u kalendaru je 23. kolovoza, prva je Svetica June Amerike. Roena je 1586. u Limi (Peru). To je vrijeme strahovlade, zlostavljanja i pljake koje su Provodili panjolci u Peruu. Rua je ivjela asketski, sva se predala pomaganju najzaputenijih. Ve su je za ivota duboko potovali, osobito u Limi. Kad je godine 1617. umrla, prijetila je opasnost da je mnotvo na ukopu jednostavno raznese. Vojniki su odredi morali uvati njezino tijelo. U Limi joj je podignut najvei spomenik u Peruu. Prikazuju je kao redovnicu-dominikanku s vijencem rua na glavi i s ruom u ruci; katkada sa sidrom, s ruom u ruci i Djeteom Isusom na rui. - Sveta je Rozelina u kalendaru 17. sijenja. Roena je godine 1263. u Francuskoj. Bila je redovnica-kartuzijanka, a od 1300. priorica kartuzije u Celle-Roubaud (Provence). U naim kalendarima 13. oujka nalazimo i svetu Rozailju. Radi se zapravo o svetoj Eufraziji, odnosno Eufrozini; tako i stoji u starijim kalendarima. Na njemakom podruju ime je skraeno u Rozina, a u nas zatim nespretno preinaeno u Rozalija. Ova svetica (Eufrazija, to etimoloki dolazi od grkih rijei eu i praxis - dobar pothvat, srea) roena je oko godine 380. u Konstantinopolu. Otac joj Antigon bio je senator. Umro je kad je imala godinu dana. Kao sedmogodinja djevojica sa sestrom je otila u Egipat i ondje ula u samostan. ivjela je u zajednici koja je imala stroga asketska pravila, dnevni red proet molitvom i meditacijom, obavljala najjednostavnije kune poslove i zajedno s drugima nije uzimala mesa, vina ni voa, ve samo jednom dnevno, predveer, kruh, povre i vodu. To je vrijeme kada su u Egiptu bile vrlo brojne i raznolike samostanske zajednice. Umrla je godine 410. Rudolf. Ime obuhvaa sastavnice starovisokonjemakih rijei hroth, hroud - slava i wolf - vuk. U Nijemaca postoje i kratice Dolf i Rolf. Hrvatski su oblici imena Ruda, Rudika, Dolfo; Rudolfa, Rudolfina, Rutka.

97

U kalednaru je 17. travnja blaeni Rudolf, muenik. Bio je djeak u vicarskome gradu Bernu. Neki ga je bogati trgovac namamio u svoj podrum i ondje iz tajnovitih ritualnih razloga muio i ubio (17. travnja 1294.). Ubojicu je gradski senat osudio na smrt. Djeaka je puk u gradu ubrzo poeo astiti kao muenika, premda ni do danas nije slubeno proglaen svetim. S Sabina je ime latinskog izriaja, u znaenju "podrijetlom iz roda Sabinjana, Sabinjanka". Skraeni su oblici imena Bina, Binica, Binka, Ina, Inica, Inka, Saba, rjee u mukom rodu Sabin, Bino, Binko. Iz svetakog kataloga poznatije su dvije Sabine: sveta Sabina Rimska. U Rimu i danas stoji poznata bazilika svete Sabine na rimskome breuljku Aventinu, koja se u povijesnim izvorima spominje u 5. i 6. stoljeu. Sveta je Sabina, prema oskudnim izvorima, bila bogata udovica u Rimu. Na nagovor svoje ropkinje Serafine obratila se i dala krstiti. Godine 120. u vrijeme progona krana sama se predala progoniteljima i podnijela muenitvo. Spomenuta bazilika nosi to ime vjerojatno po nekoj nepoznatoj utemeljiteljici, a poslije se to primijenilo na sveticu. Spomendan je svete Sabine 29. kolovoza. Druga svetica istog imena u kalendaru je 27. listopada. Takoer je podnijela muenitvo u mjestu Avila (panjolska) za Dioklecijana godine 304. zajedno s bratom Vinkom i sestrom Kristetom. U kalendaru je obino sama 27. listopada. Sebastijan. Latinski je oblik imena Sebastianus, a doao je od grkog oblika Sebastos, znai ovjek iz Sebaste (Sebasta je ime mnogih mjesta na Istoku). Inae grka rije sebastos znai uzvien, astan, svet, carski. Ime u hrvatskim podrujima ima oblike Seba, Sebo, Sabo, Tijan; Sebastijana, Saba, Seba, Tija, Tijana. Slovenci imaju saeto Botjan i Bot. O svetom Sebastijanu znamo da je roen pri kraju 3. stoljea u Milanu, muenitvo je pretrpio u Rimu. Po legendi bio je asnik carske tjelesne garde. U 4. stoljeu o njemu je zapisano da je bio "mu pun mudrosti, u govoru istinit, u sudu pravedan, u savjetima oprezan, u slubi vjeran, za pomo uvijek pripravan, u dobroti uzoran, u ivotnim vrlinama odlian". - Budui da je bio carski asnik, imao je pristup u tamnice i gubilita. Tu je revno tjeio i hrabrio uhiene i osuene krane Kad je car doznao da je i Sebastijan kranin, osudio ga je na smrt. I to polaganu! Naredio je strijelcima da ga gola priveu za stup i gaaju strelicama. Ali ne u glavu i srce, da ne bi brzo izdahnuo. Ostavili su ga okrvavljenog i obnemoglog. Brinou kranke Irene prizdravio je, ali su ga ponovno uhvatili i ubili kolcima Pokopan je u katakombama i ve od poetka vrlo je tovan. Nad njegovim je grobom poslije podignuta velika, i danas poznata, bazilika, koju posjeuje svaki rimski hodoasnik. Sebastijan se asti kao zatitnik od kuge i drugih zaraznih bolesti. (U pukim je predodbama zaraza kao strelica koja ovjeka iznenada zadesi.) U srednjem su vijeku nastale i mnoge bratovtione (drutva, udruge) koje su pomagale u tada estim epidemijama, a nosile su sveevo ime. Sebastijan je zatitnik vojnika, lovaca, ljevaa, kamenorezaca i vrtlara. Njegovu sliku ili kip esto susreemo osobito u starijim crkvama. Budui da se radi o aktu, umjetnici su ga redovito prikazivali kao lijepa i skladna mladia. Spomendan mu je 20. sijenja, uvijek zajedno sa svetim Fabijanom, papom.

98

Servacije. Korijen je imenu latinski glagol servo - sluim, uvam, spaavam. Izvedeni su oblici su Servo, Vaco, Vace, Vaci, Vacko. Sveti Servacije jedan je od trojice "ledenih svetaca"; dan prije njega je sveti Pankracije, a odmah nakon njega sveti Bonifacije. Po pukom vjerovanju oni znaju (usred svibnja) donijeti mraz, hladnou i kiu. Vano je uoiti da su njih trojica prije gregorijanske izmejne kalendara (1582.) imali spomendane 2., 3. i 4. svibnja, i u te je dane jo ee znalo zahladiti i pasti mraz pa je to puka meteorologija povezala sa svecima. Izmjena ih je kalendara pomaknula deset dana naprijed, a oni su i dalje "ledeni sveci". Prema ivotopisu koji je napisan u 12. stoljeu Servacije je rodom iz Armenije. ivio je u 4. stoljeu. Nakon burne mladosti i zavrene kole hodoastio je u Svetu zemlju. Vrativi se, odluio se za sveeniki stale, poao je kao misionar u Galiju i postao biskup u belgijskom mjestu Tongernu (Tongres). Umro je 13. svibnja 384. u Maastrichtu. Taj mu je nadnevak i kalendarski spomendan. U rimskom martirologiju (popisu svetaca) o njemu je zapisano: "U potvrdu njegove svetosti zimi, dok je sva okolica bila zavijana snijegom, njegov grob nikad nije pokrio snijeg, sve dok mjetani nisu nad grobom sazidali lijepu crkvu." Puk ga asti kao zatitnika od mraza i reume ili ga bar spominje kad u te dane zahladi. Severin se ee susree u enskom obliku - Severina. Latinska rije severinus umanjenica je od severus, a znai ozbiljan, strog, opor pa i ljut. U rimsko vrijeme bilo je to rodovsko ime; nose ga dva rimska cara: Septimius Severus i Aleksander Severus. U enskom rodu ima inaice Ina, Inka, Rina, Rinka, Seja, Sevka. Vie je svetaca imenom Severin i Sever. Najblii je sveti Severin iz Norika (juno od Dunava, izmeu Passaua i Bea). Kalendarski mu je spomendan 8. sijenja. ivio je u vrijeme seobe naroda: rimska je drava propadala, a u Europu nadiru germanska plemena, pljakaju i rue sve pred sobom. Staro je rimsko stanovnitvo u velikom strahu. Tek djelovanjem kranskih misionara novodoli i tada necivilizirani narodi postupno se oplemenjuju. Severin je prema nekim podacima bio ugledan Rimljanin. ivio je neko vrijeme kao pustinjak na Bliskom istoku, a oko 454. dolazi u Norik, a najprije u Asturi (dananji Klosterneuburg). U Noriku je donekle bila uvedena crkvena organizacija, ali su vladali neprestani nemiri i borbe. Ratovali su Germani i Atilini nasljednici (Atila je umro 453.), Severin se iskazao kao mirotvorac meu zavaenim stranama. Nije bio sveenik, nego "ovjek dobre volje", laik duboka duhovnog ivota. Osnivao je monake zajednice (samostane) i tako formirao suradnike. Ve u to vrijeme organizirao je karitativno djelovanje i brigu za bolesnike i uhienike. Zauujui su njegovi organizatorski uspjesi meu jo polupoganskim novim stanovnicima. Nakon njegove smrti njegovi su se uenici - zbog politikih prilika preselili u Italiju. Uzeli su sa sobom i tjelesne ostatke svojega uitelja. Severinov je grob u Napulju, u njemu posveenoj crkvi. Umjetnici ga slikaju kao hodoasnika s knjigom i opatskim tapom ili kao propovjednika s kriem u desnici. Patron je Austrije, zatim tkalaca platna, vinogradara (utemeljio je jedan od samostana u vinogradarskome kraju, dananjem Mauternu) i zatvorenika. Drugi je sveti Severin u kalendaru 8. lipnja. Bio je pustinjak pa biskup. Relikvije su mu u katedrali talijanskoga grada koji po njemu nosi ime Sanseverino. Silvije ima u sebi latinsku rije silva - uma, gora, premda neki vele da je to tumaenje samo "po uhu". U starorimskoj se mitologiji spominje vestalka Rhea Silvia, majka Romula i Rema, legendarnih osnivaa grada Rima. Ime se grana u mnoge inaice mukog i enskog roda: Silvio, Silvo, Silvijan; Silvijana, Silvija, Silva, Silvica,

99

Cika, Vija; ponekad pogreno Sylvia. Istoj skupini pripada ime Silvestar, Silvestra (od latinskog pridjeva silvestris - umski, gorski, gajski). U kalendaru je sveti Silvije 30. travnja. ivio je u prvoj polovici 5. stoljea i bio biskup u vicarskom mjestu Martignyju. Umro je godine 462. A sveta Silvija je 3. studenoga. Potjee iz rimske senatorske obitelji i majka je pape Grgura Velikog. Umrla je godine 592. i osobito se tuje na Siciliji. Sveti je Silvestar na "staru godinu", 31. prosinca. Rimskim biskupom i papom postao je godine 314. za vladavine cara Konstantina. Kao mladi i mu proivio je zadnje Dioklecijanove progone. Dolazi Kostantin i Crkva - nakon tri stoljea estokih progonstava - dobiva slobodu. Silvestar je prvi papa slobodne Crkve i meu prvim svecima koji nisu bili muenici. Legenda pripovijeda da je Konstantina izlijeio od gube i krstio. Za Silvestrova vremena poele su se graditi u Rimu dvije i danas najpoznatije crkve: Petrova i Ivanova (Lateranska) bazilika. Sofija ili Zofija; ime je nastalo od grke rijei sofia - mudrost, znanje. U ruskom ima umanjenicu Sonja, koja se i u nas udomaila. Drugi su oblici izvedeni od temeljnog imena: Sofijana, Coca, Soja, Soka, Koka, Sova... I bugarski glavni grad dobio je ime po tamonjoj crkvi svete Sofije iz 6. stoljea. Sveta je Sofija neobina svetica. Njezino tovanje see u rano doba kranstva, ali osim tragova o tovanju, o samoj svetici nema povijesnih podataka. ini se da se tu radi o zanimljivoj iznimci: pojmu mudrosti dane su znaajke osobe, mudrost je pretovrena u alegorinu figuru - Sofiju i na taj nain tovana. I jo vie: mudrosti (Sofiji) dodane su i tri vrlo tovane "keri": Fides, Spes i Caritas (grki: Pistis, Elpis i Agape; hrvatski: Vjera, Nada, Ljubav), to jest temeljne kranske kreposti (vrline). Upravo zato to je sveta Sofija vjerojatnije alegorija negoli povijesna osoba (premda ni to nije sigurno!), ova je svetica izbrisana iz slubenoga crkvenog kalendara, ali se puki, kao imendan i dalje slavi 30. rujna. Spomendan je njezinih keri Vjere, Caritas (Ljubavi) i Nade 1. kolovoza. I danas ive imena Vjera, Vjerica, Vjerka, Vjerana, Vjeran. ensko ime Karitas najee nose redovnice. Ime Nada susreemo i u izvedenicama Nadica, Natka, Naka, Dada, Dadica. Tri se Sofijine keri tradicionalno likovno prikazuju sa zasebnim atributima i bojama, koji su kao simboli openito prihvaeni. Vjera (Fides) slika se s kaleom, kriem, knjigom, goruom svijeom, u bijeloj odjei. Nada (Spes) slika se sa sidrom, u zelenoj odjei; Ljubav (Caritas) s plamenim srcem, u crvenoj odjei. Tako ih opisuje i pjesnik Dante. Personificiranoj Mudrosti legenda pripisuje i "povijesne podatke". Kae da je Sofija bila plemenita kranka iz Milana. Nakon mueve smrti preselila se s trima kerima u Rim. Tu su zajedno umrle muenikom smru za vladanja i progonstava cara Hadrijana (117.-138.). Druge legende govore neto drukije: da su muenitvo podnijele sve tri keri, a majka ih je pokopala. Ikonografi Sofiju prikazuju kao majku s troje djece, s palmom (znakom muenitva) i knjigom u rukama. A asti(la) se kao zagovornica udovica. U kalendaru je jo jedna sveta Sofija, djevica i muenica: 15. svibnja. U literaturi se pokatkad stapa ili zamjenjuje s prvom. Prema krtim podacima, ivjela je i podnijela muenitvo u Rimu poetkom 4. stoljea, u vrijeme cara Dioklecijana. Po pukom shvaanju pripada "ledenim svecima" koji su u kalendaru od 12. do 15. svibnja (Pankracije, Servacije, Bonifacije), kada, po dugogodinjem promatranju i iskustvu, jo zna biti mraza. I Sofija im se u nekim europskim krajevima pribraja pa je zovu "ledena Sofija" ili ("ledena ena") ili, drugdje, "mokra Sofija". Kad Sofija proe, moe se, kau, ii bos; nee vie biti zime. U

100

pukim kalendarima imena Sonja i Nada nalazimo 28. oujka. Nema nekoga jasnog razloga za to, osim toga to istog nadnevka pada malo poznati sveti Spes (ili Speo), benediktinac iz mjesta San Euticio (Italija), koji je ivio u 6. stoljeu. Njegovo ime u prijevodu znai - Nada. Stanislav je pravo slavensko ime. Izraz stani imperativni je oblik glagola stati (u znaenju postati), a morfem -slav u znaenju je slavan. Tako ime Stanislav sadri u sebi zadau: postati slavan. Od mnogih hrvatskih izvedenica evo nekih: Stanko, Tane, Tale, Nino.., a u enskom rodu Stanislava, Stana, Nana, Nanka, Nina, Stajka, Talka. Stanislav je ime dvaju poljskih svetaca. Jedan je Stanislav, biskup i muenik, patron poljskog naroda. Roen je 1030. u doba kad su Poljaci tek primili kranstvo, drutveno se oblikovali i politiki ukljuivali u Europu. Pohaa biskupijsku kolu u Gneznu, a nastavlja teologiju u Ligu (Belgija) i u Parizu. U domovini je razvio veliku preporoditeljsku djelatnost, najprije kao upnik, zatim kao kanonik pa nadbiskup u Krakovu. Osobito se brinuo da sveenici dobiju to solidniju naobrazbu i da se grad Krakov po svojemu znaenju i duhovnom sadraju uvrsti medu europske prijestolnice. Kralj Boleslav II. Smjeli takoer je nastojao uvrstiti svoju vlast i uspostaviti dravno ureenje po zapadnom uzoru. Pritom se esto sluio bezobzirnim nasiljem i samovoljom. Biskup Stanislav ga je na to odluno upozoravao, ali uzalud. Nakon novih nasilja i nepravdi biskup ga ekskomunicira, a u Krakovu zabrani svako bogosluje, dok kralj ne pokae znakove popravka. Bijesni Boleslav na to optui biskupa za izdajstvo, pronalazi ga nedaleko od Krakova upravo za vrijeme mise i, kad to nije htio nitko iz njegove pratnje, sam mu maem odrubi glavu: 11. travnja 1079. Dan smrti sveev je kalendarski spomendan. Nakon toga nastaje opi ustanak protiv Boleslava, on gubi prijestolje i bjei u Ugarsku. Stanislavove su relikvije prenesene u krakovsku katedralu. Tu se i danas uvaju i tuju. Drugi je sveti Stanislav Kostka. Po kranskom svijetu poznatiji i tovaniji od prvoga. Spomendan mu je 13. studenoga. Roen je 1550. u plemikoj obitelji u poljskom gradu Rostkowu. Zajedno s bratom Pavlom i kunim uiteljem poslan je na viu naobrazbu i odgoj u beki zavod koji su za plemiku djecu vodili isusovci. Tu je Stanislav odluio stupiti u Isusovaki red, ali je poglavar traio prethodno odobrenje roditelja. Stanislav je znao da otac na to nee pristati pa kao sedamnaestogodinjak bjei pjeice iz Bea u Dillingen; no ni isusovaki poglavar u Njemakoj ne eli primiti mladia Protiv volje oeve. Upuuje ga ipak s preporukom u Rim. Tu je Stanislav 1567. uao u isusovaku drubu i Pokazao svoje velike intelektualne sposobnosti i jo vrednije vrline. No, naglo se razbolio i ve je slijedee godine, 1568., u 18. godini umro! Nakon nekoliko mjeseci izlazi njegov ivotopis. Europa je otkrila bogat ivot. itali su ga osobito mladi. Godine 1726. proglaen je svetim, zajedno s Alojzijem Gonzagom, takoer mladim isusovcem. tuje se kao zatitnik kolske mladei. Njegove slike, reljefi i kipovi ponajee su u isusovakim crkvama, zavodima i kolama. Umjetnici ga prikazuju u crnome isusovakom talaru; katkada u ruci nosi ljiljan, znak moralne istoe ili u naruju, dijete Isusa (prema jednom vienju), ponekad i s putnikim tapom. Stjepan u prvotnom, grkom obliku glasi Stfanos, zatim latinski Stephanus. Prevedena s grkog rije znai vijenac, kruna, napose pobjedniki vijenac, Stjepan je ovjek koji na glavi nosi pobjedniki vijenac.

101

Ime Stjepan pojavljuje se u mnogo oblika: Stipo, Stipan, Stijepo, Stevo, Stjepko, tetan, tef, Pepa, a u enskom rodu Stjepanka, Stjepka, tefica, tefa, Pepica... i u prijevodu, kao neka vrsta narodnog imena: Krunoslav, Kruno, Krunoslava, Kruna. Englezi i Nizozemci kau Steve, Steven; Nijemci imaju Stefan, Steffe; u Francuza je tienne; u Talijana Stefano; a u Madara Istvan, Pista. Dvojica poznatih svetaca nose ime Stjepan. Oba su tovana u naim podrujima. Najpoznatiji se slavi na "drugi dan Boia", 26. prosinca. Bio je jedan od sedmorice akona u poecima Crkve, to znai skrbnika za siromane u zajednici. Podaci o njegovu radu i muenitvu zabiljeeni su u novozavjetnoj knjizi, Djelima apostolskim. idovske su ga starjeine, razjareni njegovim rijeima i ugledom u narodu najprije uhitili i dovukli pred svoje Veliko vijee. Lano su ga optuivali da je govorio bogohulne rijei protiv Mojsija i protiv Boga. Stjepan se brani. To je vijenike jo vie razljutilo: izveli su ga izvan grada i pogubili kamenovanjem. Umirui, biljei Sveto pismo, Stjepan je klicao: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Sudbina mu je bila vrlo slina Isusovoj. Slavi se kao prvi kranski muenik za vjeru. Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladia odjevena u akonsku dalmatiku, s muenikom palmom u jednoj ruci a s kamenom, znakom "orua" kojim je ubijen, u drugoj. U naim je krajevima poznat i sveti Stjepan, ugarski kralj. Spomendan mu je u nas 16. kolovoza, u Madarskoj 20. kolovoza. Roen je potkraj prvog tisuljea (oko. godine 975) u Esztergomu. Krstio ga je najvjerojatnije praki biskup Adalbert, koji je uvelike radio na pokrtavanju Madara. Bio je oenjen bavarskom kneginjom Gizelom s kojom je imao sina Emerika. Proglasio se kraljem i 1001. okrunio krunom koju mu je poslao papa Silvestar II. S pravom se moe rei da je bio najvei madarski dravnik. Dao je pokrstiti Madare. Godine 1001. osniva nadbiskupiju Esztergom, zatim desetak drugih biskupija i vie samostana. Tako se Madarska ukljuila u europske kranske narode. Od nomada koji su ugroavali cijelu Europu organizirao je dravu u politikom, socijalnom i vjerskom pogledu, koja je vie stoljea bila tit Europi od barbarskih azijatskih osvajaa. Umro je 20. kolovoza 1038. u Esztergomu, pokopan je u Szkesfehrvru, u bazilici koju je sam utemeljio, a 1087. proglaen je svetim (kanoniziran). Budui da su Ugarska, Hrvatska, Slavonija i Dalmacija bile "zemlje krune sv. Stjepana", njegovo je tovanje raireno u sjevernoj Hrvatskoj. Po crkvama moemo i danas nai njegov kip ili sliku: u odori viteza s kraljevskim platem i krunom i kraljevskim znakovima jabukom i ezlom. - Na dan 2. kolovoza u kalendaru je sveti Stjepan I. papa. Upravljao je crkvom u 3. stoljeu. Suzana. "Najstarija" Suzana jest ona iz Svetoga pisma staroga zavjeta. K nama je ime dolo iz latinskog jezika. U originalnom, hebrejskom, ime zvui uan i u Prijevodu znai ljiljan, dakle Ljiljana. Takoer Ljerka, od lijer - ljiljan, prema grkoj rijei leirieis - njean. Englezi ime skrauju u Susie, Susy; Madari u Zsuzsi. U hrvatskom podruju moe jo biti i Suzica, Suza, Suska, Sana, Sanja, Sanjica. U dodatku Knjige proroka Danijela opisuje se legendarna "Suzana ista". Ona je ena bogataa Jojakima, i to vrlo lijepa. Dok se kupala u svom vrtu, prikradaju joj se dva poudna starca. Kad ona odbije njihovo napastovanje, poinju joj prijetiti. Povrijeeni njezinim odbijanejm, osveuju joj se optubom da su je zatekli u preljubu s nekim mladiem u vrtu pod stablom. Po starozavjetnom zakonu preljub to su ga posvjedoila dvojica svjedoka (a bili su to "stari, ozbiljni ljudi"), kanjavao se smru, kamenovanjem. Danijelova knjiga navodi: "Suzana povika iza glasa: 'Boe vjeni, ti koji poznaje tajne, koji zna sve prije negoli se zbude, ti znade da su lano svjedoili protiv mene. I evo umrijet mi je, a da ne uinih nita od onoga to je njihova pakost izmislila protiv mene.' Gospodin uslii njezin vapaj. Dok su je vodili u smrt,

102

probudi Bog sveti duh mladog momia Daniela. On povika iza glasa: 'Ja sam ist od krvi njezine!' Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: 'to si to kazao?' Stade posred njih i ree: 'Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste ker Izraelovu? Vratite se u sudnicu, jer lano ovo svjedoie protiv nje.' Sav se narod brzo vrati, a starjeine mu rekoe: 'Doi, sjedi meu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starjeinstvo!'" (Dan 13, 42-50). Sada nemili sluaj uzima u ruke i konano prosuuje mladi Danijel, i to tako da odvojeno ispituje starce. Trai od svakoga da kae pod kojim je to drvetom bilo. Jedan je odgovorio da je bilo pod jednim, drugi pod sasvim drugim. Njihova je zloa otkrivena, oni su, kao lani svjedoci, kamenovani, a Suzana opravdana. Temu su - kao pobjedu nevinosti nad grijehom - obraivali ikonografi ve u prvim kranskim vremenima: na sarkofazima i u katakombama, katkada i u simbolinoj formi: kao janje na koje navaljuju dva vuka. Od renesanse esta je tema "Suzana u kupki" kao openita scena ljepote enskog tijela. Ova Suzana nije povijesna osoba nego legendarni lik i zapravo simbol pobjede pravde nad klevetama. Zato u kalendaru i nema fiksiranog datuma; ponekad emo je nai ipak u naem kalendaru (prema u kalendaru Istone Crkve) 19. prosinca. Ima, meutim, nekoliko svetica toga imena: 24. svibnja spomendan je svete Suzane, koja je s drugim enama i djecom umrla muenikom smru u Rimu u 2. stoljeu; 12. srpnja spomendan je Suzane Cibioja, Japanke, muenice u Nagasakiju (objeena gola, za kosu!), proglaena je svetom godine 1867.; 19. rujna sveta je Suzana, akonisa, muenica iz 4. stoljea; a 11. kolovoza spomendan je Suzane, djevice i muenice, kojoj su odrubili glavu godine 304. zajedno sa svetim Tiburcijem. Tako dananje Suzane mogu sebi po volji birati jedan od nadnevaka za vlastiti imendan. Mnoge Ljiljane odabiru za svoj imendan blagdan Bezgrenog zaea blaene Djevice Marije, 8. prosinca. Svetislav je puko ime sastavljeno od rijei svet i slava. Dolazi i u enskom rodu: Svetislava. Nema svetaca takva imena, ali u kalendaru ime stoji uz svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga i nositelji takva imena taj dan odabiru za svoj imendan. imun. Ime nosi vie osoba u Bibliji, stoga mu je i korijen hebrejski: rije imon znai uslianje. Smisao je imena Bog je usliao. Oblici su imena i Simon, Semeon, a inaice (neke su za oba roda): ima, ime, imo, imica, imka. Od Simeon su izvedenice Simo, Mone, Monko; Simeona, Mena, Menka, Moca, Semka i slino. Sveti imun i Juda Tadej zajedno su u kalendaru 28. listopada. Iz kruga su dvanaestorice Isusovih apostola. imun u Svetom pismu ima dodatak "Kanaanac" ili "Revnitelj". Malo je znano o njegovu ivotu i djelatnosti. Pretpostavlja se da je irio kranstvo u idovskoj dijaspori. Predaja dodaje da je zajedno s Judom Tadejom trinaest godina djelovao u Babiloniji i Perziji i ondje su obojica podnijela muenitvo. Po apostolu Judi Tadeju (aramejski/hebrejski tadai - odvaan) imena su Tadej, Tadija, Tado, Tadijana i slina. Imendan slave istoga dana, 28. listopada. U Zadarskoj nadbiskupiji napose se tuje sveti imun Bogoprimac (u kalendaru 8. listopada). O njemu govori Lukino Evanelje: "ivio tada u Jeruzalemu ovjek po imenu imun... pravedan i bogobojazan... I kad roditelji unijee dijete Isusa, da obave to o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naruje, blagoslovi Boga i ree: Sad otputa slugu svojega, Gospodaru, po rijei svojoj, u miru!..." (2,25-35). Predaja legendom govori da je u 13. stoljeu imunovo tijelo iz Svete zemlje preneseno u

103

Zadar u 13. te on postaje jednim od glavnih zadarskih zatitnika. Njegove relikvije se uvaju u svetitu ckrve Svete Marije Vee, u glasovitoj krinji od pozlaena srebra, koju je godine 1377. dala napraviti hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kerka bana Stjepana II. Kotromania i udovica Ludovika Anuvinca. "imunova krinja" je i najpoznatije djelo srednjovjekovnog zlatarstva u nas. T Tadej v. imun Tamara. Hebrejska rije tamar znai palma. Meu svecima nema Tamare. Ime je biblijsko, iz starozavjetne Knjige Postanka. Opis tamonje Tamare vrlo je dramatian. Doznajemo i za neka pravila meuljudskih odnosa iz vrlo davna vremena... to bismo rekli za enu, udovicu, koja smiljeno zavodi vlastita svekra? - Eto to je uinila Tamara. Pismo to otvoreno iznosi. tovie: Tamara i njezin sin Pere spomenuti su i u Matejevu Evanelju meu Isusovim precima i tako kroz stoljea ostali u ljudskom pamenju. To je dovoljan razlog da iscrpnije promotrimo ivotni put ove ene. Djevojku Tamaru oenio je Juda (vrlo esto idovsko ime!) svojim sinom Erom. Mladi mu ubrzo umre, jer se - kako Biblija veli - nije svidio Jahvi. Juda, svekar, postupajui u potpunosti po obiajima onoga doba, daje je sada drugom sinu, Onanu, "da on prema njoj izvri djeversku dunost". Trebao je, naime, on podii djecu pokojnome bratu, ouvati njegovu lozu, kad je ovom to za ivota bilo sprijeeno. Onan je oev nalog izvrio samo naizgled. Kad god bi priao bratovoj udovici on "isputae sjeme na zemlju", jer nije elio, da njegova djeca (pravno) pripadaju bratu. Tako je uskratio budunost bratu, a i Tamari. Bio je to grijeh u Izraelu: drugima uskraivati budunost i propasti prepustiti bezgranieno obilje ivota. "To to je inio uvrijedilo je Jahvu", komentira Pismo. Dosljedno nainu biblijskoga pripovijedanja: i Onan je morao umrijeti. Juda, svekar, opet pokuava izvriti obvezu prema Tamari. Za nj i za njegovu svojtu bila je sama po sebi razumljiva zadaa nai mua mladoj udovici. Budui da je njegov trei sin Sela bio jo premlad, poalje Juda Tamaru na neko vrijeme - dok sin ne poraste - u oevu kuu. - Prolazile su godine. Sela je ve odavno bio odrastao a da Juda nije ispunio obeanje dano snahi. Ona je ivjela udoviki u oevu domu i jo uvijek oekivala da se kao ena po svojoj djeci prikljui buduim naratajima. U meuvremenu je i Juda postao udovac. To je bio dobrodoao trenutak Tamari da ostvari svoju ivotnu elju. Doznala je da e njezin svekar, koji je tolike godine otezao pomoi joj, ii sa svojim prijateljem Hirom na strienje ovaca u Timnu. Ona odloi svoju udoviku odjeu, navue koprenu, zamota se pa sjedne, poput neke bludnice, na ulazu u Enajim, kroz koji je Juda imao proi. - Nije se prevarila u raunu. Juda, udovac, jo uvijek ovjek u snazi, prie joj traei od nje da pou u kuu. Ali Tamara - svjesna rizika svojega postupka - zatrai od njega kao zalog, "jamevinu", nJegov peatnjak na vrpci i putniki tap. Sve to, dok joj ne donese kozle, koje joj je obeao. Juda to spremno ostavi nepoznatoj eni s ulice, "a onda prie k njoj i ona po njemu zae". Tamara je tako uspjela to je eljela. A zatim se vrati u oevu kuu, skine koprenu i ponovo odjene udoviku odjeu. Kad je Judin prijatelj Hira htio "uliarki" predati kozle i tako povratiti zalog, nije ju vie naao. Vratio se Judi neobavljena posla. No, Juda se ni u snu nije nadao kako e sve to zavriti. Tamarina je trudnoa sve vie dolazila na vidjelo. Poeli su je optuivati za bludnitvo, ne pitajui, sukladno tadanjemu patrijarhalnom shvaanju, ni jednom rijeju koji je mukarac u to umijean. Naravno, i Juda je doznao da je Tamara trudna pa naredi da je dovedu i spale. A Tamara u pravi as alje svekru zalog s porukom, da je zaela s ovjekom

104

komu te stvari pripadaju! Prepoznao je Juda i peatnjak s vrpcom i tap. Pred injenicama je morao ustuknuti. Dapae, nije mogao ne priznati da je njegova snaha u pravu, budui da je nije bio dao za enu svome sinu Selu te je tako prekrio svoje obeanje. Tamara rodi blizance, Peresa i Zeraha. Ova biblijska Tamara nije meu svetima. Ime Tamara ponekad bude u kalendaru 1. rujna, jer je to spomendan malo poznatoga sveca imenom Tamar. A Tamara je bila i slavna gruzijska kraljica, koja je ivjela pri kraju 12. stoljea i u Gruziji je slave kao sveticu sa spomendanom 1. svibnja. Izvedenice su Tama, Tamica, Taca, Taa. Tekla je kratica grkog imena Thekletos, Theokles, a u sebi sadri rijei Theos (Bog) i kalein (zvati, dozivati), dakle od Boga pozvana. Svetu su Teklu osobito tovali u prvim kranskim stoljeima. Roena je oko godine 30. poslije Krista u Ikoniju, glavnome gradu tadanje pokrajine Likaonije (u dananjoj Turskoj). Roditelji su joj omoguili visoku izobrazbu u govornitvu, grkoj i latinskoj knjievnosti te filozofiji. Prihvatila je kranstvo sluajui apostola Pavla i postala mu suradnica. Doivjela je devedeset godina. Mnoge pojedinosti njezina ivota ukrasile su legende, posvjedoeno je njezino tovanje osobito u Seleukiji na Tigrisu (sjeverno od Bagdada), gdje je sredinom 4. stoljea bilo veliko svetite s monakom kolonijom i hodoasnika crkva. Ruevine te crkve stoje i danas. tovana je kao muenica, zbog mnogih zlostavljanja koja je pretrpjela, premda je umrla prirodnom smru. Spomendan joj je 23. rujna. Teodor je ime od dviju grkih rijei Thes - Bog i doron - dar. I ime Doroteja sastavljeno je od istih rijei, ali obratnim redoslijedom: Dron-Thes. Istog je znaenja i latinsko ime Deodtus, Deodta, prema rijeima Deus - Bog i dtus(a) dan, darovan, darovana. Nae su inaice i istoznanice: Boidar, Boidarka, Boica, Boko, Boka, Bogdan, Deodat, Deodata pa Doro, Dorka, Darko, Dara, Darka, Darinka, Dorica, Doris, Teca, Teo, Tea (Teja), Tedo, Too... i jo mnoge. U Engleskoj je to Theodore, skraeno Ted i Teddy; Madari e rei Tivadar, Rusi Fjodor i Fedja, a Finci Teuro. Nekoliko je svetaca toga imena. O svetom Teodoru, mueniku, nema provjerljivih ivotopisnih podataka, ali je mnogo svjedoenja o njegovu tovanju, osobito na Istoku. Bio je rimski vojnik u Maloj Aziji. Optuen da je kranin, dobio je rok da se predomisli, ali ostaje vrst u vjeri. Godine 306. ivog su ga sagali. Osobito je tovan u prvim stoljeima, zajedno sa svetim Jurjem i Dimitrijem. Vjerojatno su kriari prenijeli njegove relikvije u Veneciju i tu je prije sv. Marka aen kao gradski patron. Zatitnik je gradova Ferrare, Zaragoze i Montserrata. U poznatoj katedrali u Chartresu naslikan je ciklus od 38 slika njegova legendarnog ivota. Prikazuje se s maem i kopljem, katkada i u borbi sa zmajem, poput svetoga Jurja. U kalendaru je 9. studenoga. Drugi je svetac istog imena 19. rujna: Teodor Canterburyjski, biskup. Djelovao u 7. stoljeu. Rodom je iz Male Azije, bio je grki monah. Studirao je u tada poznatim kolama u Tarzu i Ateni. Vrlo uen, govorio je latinski i grki, veliki poznavalac tadanje svjetovne i duhovne knjievnosti. Bavei se znanou i teei za novim spoznajama, doao je u Rim. Stjecajem okolnosti papa je Teodora, kao 66-godinjaka, imenovao biskupom u dalekoj Engleskoj. U ono vrijeme tekih komunikacija godinu je dana putovao do svoje biskupije. Prilike u Crkvi na dalekom otoku bile su neureene. Teodor godine 672., 680. i 684. saziva sinode (sabore) na kojima prisutni biskupi i savjetnici utanauju mnoge smjernice i zakone za ivot Crkve. Teodor je prvi biskup, kau povjesniari, koji je na

105

engleskome tlu utvrdio crkveno jedinstvo, davno prije no to je tu nastao jedinstveni engleski narod. Dakako, i nakon toga nailazio je na nesuglasice i svakovrsne potekoe. Ostaje ovo: biskup Teodor obavio je veliko djelo kao zakonodavac i uitelj. S njim i sa kolom koju je otvorio u Canterburyju zapoelo je u Engleskoj vrijeme planskog odgoja i izobrazbe. Sam Teodor bio je priznati znanstvenik i uitelj. Nitko nije, dodue, iscrpno zapisao njegovu cjelovitu biografiju, no u povijesti Engleske Crkve ostaje kao vodea osoba, mu koji je u crkveni ivot unio red, utvrdio njezinu organizaciju, objavio prvu zbirku crkvenih zakona i veoma mnogo uinio za poetke kolstva. - Kalendar biljei i malo poznatoga svetog Teodora 22. travnja. Bio je monah i biskup u gradu Anastaziopolisu (Galacija); umro je godine 613. U Martirologiju (popisu svetaca) spominje se i sveta Doroteja, djevica i muenica. Roditelji su joj se zvali Teodor i Teodora. Pred progonstvima su zajedno pobjegli iz Rima, ali su ih Dijoklecijanov progon i muenitvo (oko godine 305.) zatekli u gradu Cezareji u Kapadociji (istona Mala Azija). Na osnovi jedne legende prikazuje se s ruama i jabukama u koarici. Po kalendaru joj je spomendan 6. veljae. Teofil ime povezuje dvije grke rijei: Thes (Bog) i phileo (ljubim, volim). Razgranato je u mnoge inaice: Teofilko, Filo, Filko, Tedi, Tedo, Teo; Teofila, Teofilka, Filica, Filka, Tea, Tedica, Teja. Tu pripadaju i prijevodi Bogoljub, Ljubo; Bogoljuba, Ljuba. U kalendaru je sveti Teofil (Bogoljub) 8. sijenja. Bio je akon. U Libiji je podnio mueniku smrt: objeen je na ue i paljen bakljama. - Drugi je sveti Teofil 13. listopada. Roen u Mezopotamiji, krten u odrasloj dobi. Kao biskup Antiohije napisao je vie djela. Umro je godine 186. - I trei je sveti Teofil 19. svibnja. Roen je 1676. u mjestu Corte na Korzici. Stupio je u Franjevaki red i bio profesor teologije, redovniki poglavar, puki misionar i voditelj duhovnih vjebi. Umro je 19. svibnja 1740. Terezija. Grki i latinski ime glasi Theresia. O korijenu imena ima vie miljenja. Jedni ga vide u grkom izrazu theron - divlja koja se lovi. Drugi se pozivaju na sagu o Therasu, sinu Auteziona iz Tebe, velikom lovcu, koji je naselio otok Kalisto pa je otok po njemu dobio ime Tera (Thera), danas Thira. Trei ime tumae grkom rijeju thersis - obrana, zatita. Ime se u nas proirilo u mnogim inaicama: Tereza, Tera, Terica, Terka, Terezita, Ita, Zita, Zika, Tereska, Reza, Rezi, Rezica, Rezika, Reska, Rerezina, Leska, Lesa. Dvije su poznate svetice Terezije. Prva je sveta Terezija Avilska, koja nosi pridjevak Velika. Roena je u panjolskome mjestu Avila godine 1515. Od mladosti je pokazivala izuzetnu darovitost, odlunost i komunikativnost. Potaknuta spisima sv. Jeronima stupa u karmelianski samostan u rodnom gradu. Bilo joj je tada dvadeset godina. Svim se arom posvetila molitvi, strogoj pokori i temeljitu itanju duhovnih pisaca. Iznenadno i teko oboljevi, zakratko se vraa kui, ali zatim opet odlazi u samostan. Intenzivnom molitvom i meditacijom uzdigla se sve do mistinih zanosa i vienja. S pravom Se smatra velikom reformatorkom redovnikog ivota. U tome joj je duhovni voda sveti Petar Alcntara, a surandik sv. Ivan od Kria. U mistinoj teologiji slovi kao autoritet prvog reda. Umrla je godine 1582. Od 1617 proglaena je zatitnica panjolske, a 1967. poaena titulom nauiteljice Crkve. - Slikari je prikazuju u redovnikoj odjei, sa srcem, knjigom ili golubom. U kalendaru se slavi 15. listopada.

106

Druga je "Mala Terezija", tonije sveta Terezija od Djeteta Isusa, iz Lisieuxa. U kalendaru je 1. listopada. Roena je 1873. u mjestu Alenon (Normandija). Uz posebno papino doputenje stupila je s 15 godina u Lisieuxu u strogi Karmelianski red. ivjela je kratko, ali vrlo intenzivnim i produbljenim vjerski ivotom. Prema poglavariinu nalogu napisala je u posljednjoj bolesti svoj ivotopis, koji odaje njezinu veliku ljubav prema Bogu i blinjemu. To je knjiga "Povijest jedne due", poznata po svijetu. I u nas je prevedena. Terezija je umrla 30. rujna 1897. Njezino se tovanje zakratko proirilo cijelim svijetom. Slubeno je proglaena svetom godine 1925. Njezine kipove i slike susreemo u mnogim crkvama. Godine 1937. podignuta je njoj u ast velika bazilika u Lisieuxu, koja je i danas mjesto brojnih hodoaa. Tihon. U imenu je starogrka rije tyche, koja znai srea, sudbina, sluaj, dakle ona koja ima sreu. Ime ima enske oblike Tihonija, Tihona, Tiha, a u mukom rodu Tio, Tiho. Sveti je Tihon ivio na Cipru. Najprije je bio akon i crkveni odvjetnik. Metropolit Epifanije posveuje ga za biskupa. U novoj se slubi Tihon energino suprotstavljao poganskim obiajima, osobito Afroditinu kultu na Cipru. Umro je potkraj 4. stoljea. U slikarstvu se prikazuje kako dijeli kruh siromanima, patron je vinogradara na Cipru. Spomendan mu je 16. travnja, ali se malokad nae u obinom kalendaru. Toma je svetopisamsko ime jednog od dvanaestorice Isusovih apostola. Etimoloki dolazi od aramjeskog (sirskog) toma u znaenju blizanac. K nama je ime dolo preko grkog i latinskog oblika Thomas. Za ime Tomislav moe se rei da je sloenica od Toma i slavenskog dodatka -slav. No vjerojatnije je da je sloeno od starocrkvenoslavenskog glagola tomiti - muiti, miriti, krotiti i slava. Ime se u svagdanjem ivotu pojavljuje kao Tomo, Tomica i Toma (za muki i enski rod), Tomko, a od Tomislav ili Tomislava dolaze i Tomi, Miki, Misla, Tomika i druga. Vie svetaca nosi ime Toma. Toma apostol u kalendaru je 3. srpnja (donedavno 21. prosinca). Prema Evanelju iao je za Isusom odluno i vjerno, nije bio prisutan kad se Isus prvi put ukazao nakon svojega uskrsnua i posumnjao je u tvrdnju apostola da je Isus uskrsnuo i da su ga vidjeli. Zgodu zapisuje apostol Ivan. Toma reagira: "Ako ne vidim..., neu vjerovati!" Evanelist nastavlja: "Nakon osam dana bijahu njegovi uenici opet unutra, a s njima i Toma. Isus doe... i ree Tomi: 'Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke!... i ne budi nevjeran nego vjeran!' - Nato slijedi Tomin odgovor pun vjere: "Gospodin moj i Bog moj! " pa Isusova rije: "Budui da si me vidio, povjerovao si. Blaeni koji ne vidjee, a vjeruju!" - Zbog toga dogaaja o Tomi se esto govori kao o "nevjernom", premda je on bio "nevjeran samo tjedan dana", a sve je u tom kratko opisanom dogaaju urodilo njegovom vjerom. Toma je, svjedoi predaja, irei Evanelje dospio sve do Indije i ondje utemeljio Crkvu. Ubijen je maem oko godine 67. kod Madrasa u junoj Indiji. Mnogi su umjetnici u povijesti Tomu prikazivali samoga ili u razliitim scenama, osobito u susretu s Isusom nakon uskrsnua. Poznati su vitraji o Tomi u francuskim katedralama u Bourgesu, Chartresu i Toursu. Na osnovi legendi iz njegova misionarskog djelovanja u Indiji, slikaju ga sa zidarskim kutomjerom i ravnalom, s maem ili s kaleom i kamenjem. tuje se kao patron arhitekata, mjernika, geometara, zidara, kamenorezaca i tesara.

107

Veliki je svetac i Toma Akvinski, filozof i teolog s naslovom crkvenog nauitelja; spomendan mu je 28. sijenja. Roen je kod Napulja 1225. Studirao u Napulju i u Klnu; predavao na sveuilitu u Parizu. Svoje tumaenje kranske nauke temeljio je na Aristotelovoj filozofiji. Zovu ga "najsvetijim medu uenjacima i najuenijim medu svecima". Najpoznatije mu je djelo "Summa theologiae". Umro je 7. oujka 1274. Slikaju ga u redovnikoj dominkanskoj odjei, sa suncem na prsima, s knjigom ili vie knjiga u rukama, golubom i monsrtrancom. Ponekad uza nj slikaju vola, prema anegdoti koja kae su mu taj nadimak dali kolege-studenti. Sveti Toma Becket u kalendaru je 29. prosinca. Roen je u Londonu 1118., a kolovan u Oxfordu, Parizu i u Bologni. Po struci vrsni pravnik. Imenovan je arhiakonom u Canterburyju, a 1155. postaje kancelarom engleskog kralja Henrika II., praktino najutjecajniji ovjek u zemlji. Godine 1162. po kraljevoj elji imenovan je nadbiskupom u Canterburyju. Poznajui dobro kralja i njegove namjere, pie mu velikom otvorenou: "Nae dosadanje veliko prijateljstvo okrenut e se u veliko neprijateljstvo. Znam da ete od mene kao nadbiskupa zahtijevati i ono na to ja kao nadbiskup neu moi mirne savjesti pristati. I do sada ste ve sebi prisvajali mnoga crkvena prava." Zaista, zbog sporova Toma mora bjeati u Francusku. Tu je, u izagnanstvu, est godina. Sporovi ne prestaju. Toma se, dodue, vraa u Englesku, dolazi i do formalnog pomirenja s Henrikom, ali ga kraljevi ljudi maevima ubijaju usred katedrale 29. prosinca 1170. I mnogi su se knjievnici bavili nadbiskupovom sudbinom. Najumjetnikije ju je obradio Thornas Stearus Eliot u drami "Ubojstvo u katedrali" izvoenoj i u naim kazalitima. Trpimir vee u sebi rijei trpiti i mir. U enskom je rodu Trpimira. U kalendarima se katkad nalazi 25. prosinca, uz Boi. Razlog je oit: Isus je donositelj mira, a istodobno ve od roenja u jaslicama trpi; Boi je vrlo prikladan dan za imendan svakom Trpimiru. Tvrtko je hrvatsko ime od pridjeva tvrd. Premda nema sveca toga imena kalendaristi ime stavljaju uz blagdan Katedre svetoga Petra apostola, 22. veljae. To, dodue, nije svetaki spomedan, nego spomen "vrste", "tvrde" Petrove, papinske stolice (katedre) u Rimu. I samo ime Petar znai (tvrda) stijena. Tako Tvrtko i Tvrtka mogu slaviti imendan ba toga nadnevka. Tvrtka jo nalazimo u kalendaru 11. oujka, uza svetoga Firmina. Ime se temelji na latinskom pridjevu firmus - tvrd. Jo je jedan sveti Firmin, biskup i muenik, u kalendaru 25. rujna. I uz njega se nade Tvrtko. Prema nekim podacima, taj je Firmin doao kao propovjednik iz Pamplone (panjolska) i otiao misionariti u Afriku, a zatim u Amiens (sjeverno od Pariza), gdje je podnio mueniku smrt. U Ulrika je enski rod imena Ulrih ili Ulrik. Njemaki je oblik Ulrich, odnosno jo stariji Udarlich, Odalrich. Sloeno je od starovisokonjemakih rijei uodal - nasljedno imanje, batina i este sloenice u imenima rihhi - gospodstvo, mo, drava. Slovenski je muki oblik imena Urh. - Nekoliko je svetaca toga imena. Blaena Ulrika Nisch prva je slubeno proglaena blaenica Drube milosrdnih sestara svetoga Kria. Roena je 18. rujna 1882. u mjestu Mittelbiberach (Oberschwaben). Krsno joj je ime Franciska. U samostan sestara svetoga Kria stupila je godine 1902. u mjestu Hegne na Bodenskom jezeru. Radila je u Drubi kao kuharica. Odlikovala se poniznou, uslunou prema blinjima i velikom ljubavlju prema Kriu. Umrla je 8.

108

svibnja 1913. i Pokopana na samostanskome groblju u Hegneu. Blaenom je proglaena 1987. Poetak je Drube godina 1852. u vicarskoj (Ingenbohl-Brunnen), a ve 1868. utemeljena je provincija u akovu. Redovnice su dole na poziv akovakog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Velikom i mnogostrukom djelatnou rairile su se u Hrvatskoj i u okolnim dravama. I danas djeluju u bolnicama, kolama i u upnom pastoralu. Urula. Latinski je oblik imena Ursula. Rije ursa znai medvjedica, a ursula je umanjenica, to jest medvjediica. Hrvatskih inaica ima vie Ula, Ulika, Ulka, Ura, Urka, Ura; zatim Sula, Sola, Solka, Ursa, Ursulina, Ursica, Orsula, Orsola, Orula, Ora, Ora. Sveta je Urula u kalendaru 21. listopada. Vrlo je mnogo drevnih povijesnih podataka o njezinom tovanju. Roena je u Bretanji, u 5. stoljeu. Drugi smatraju da je ivjela jo ranije, za cara Dioklecijana. Prema legendi bila je obdarena velikom ljepotom i umnou. Vraajui se s pratnjom iz Rima, naila je na divlje Hune koji su opsjedali Kln. Njezinu su pratnju poubijali a, nastavlja legenda, voa Huna ponudi Uruli da e je potedjeti pristane li da mu bude enom. Urula to odbija, a on je s tri strelice ubija. U ikonografiji se prikazuje sa strelicom te bijelom zastavom obiljeenom crvenim kriem. Sveta je Urula i danas zatitnica enskih odgojnih zavoda. Poznatu redovniku drubu "Urulinke", koje djeluju i u Hrvatskoj, utemeljila je u 16. stoljeu sveta Angela Merici; bave se odgojem djevojaka. V Valburga. U imenu su se sastale starovisokonjemake rijei walten - vladati i burg (burc) - grad, zamak (bergen - osigurati, zatititi). U nas je ime rijetko u osnovnom obliku, ali se susree u izvedenicama: Burga, Burgica, Vaca, Valica, Valka, Valika. Sveta je Valburga vrlo popularna puka svetica na njemakom podruju. Roena je godine 710. u Engleskoj. Po elji (svetog) Bonifacija, "apostola Njemake", brata njezine majke, kao misionarska suradnica dolazi u Njemaku, postaje redovnicabenediktinka u samostanu Tauberbischofsheim, a zatim poglavarica (opatica) u drugim, novim samostanima. Pod njezinim su vodstvom samostani postali duhovna arita vjere i kulture. Umrla je 25. veljae 779. u samostanu Heidenheim. To joj je i nadnevak spomendana u kalendaru. "Valpurgina no" u kojoj se, prema germanskoj prii sastaju vjetice i grabancijai i koja pada od 30. travnja na 1. svibnja, nema nita s ovom sveticom. Valentin. Latinska izreka kae: Nomen est omen! (Ime je znak!). To je posebno uoljivo u imenu Valentin. Latinska rije vlens znai zdrav, krepak. Iz toga korijenskoga znaenja imena nastao je obiaj u nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju estitke i darove: ele si zdravlje, sreu, svako dobro! Isti je razlog da ga vjerniki puk smatra zatitnikom od svih bolesti, napose zaraznih. Oblici su osnovnog imena Valentina, Tina, Tinka, Valenka, Valika; Valentin, Tin, Vala, Valent, Valko; zatim u prijevodu: Zdravko, Zdravka. Valentinu se svetaka ast iskazuje neprekinuto punih 17 stoljea! Ta puka zaljubljenost u Valentina nije mnogo marila za povijesne podatke o njemu, pa je o Valentinu do nas doprlo manje injenica, a vie legendi. Bezbrojni su podaci o njegovu neprekinutu tisuljetnome tovanju. Bio je sveenik i u vrijeme rimskog cara

109

Klaudija, godine 269. ili 270. mueniki je ubijen. tovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve; najstarija je u Rimu iz 4. stoljea, a stoji i danas. Spomendan mu je oduvijek 14. veljae. Obiaj da se Valentin smatra svecem i zatitnikom zaljubljenih dolazi - to malo tko zna i to je pomalo neobino - i od njegova mjesta u kalendaru. Naime, datum 14. veljae pada poslije boinih i poboinih blagdana, a neposredno prije korizme, pokornikoga vremena duhovne priprave za Uskrs. Nekada se, vie nego danas, ivotni ritam uvelike ravnao upravo prema kalendaru, prema crkvenim blagdanima i liturgijskim vremenima. Dogaaje nisu vezali samo za datume nego za svetake spomendane. Sukladno s takvom praksom Crkva je od vjernika traila da vjenanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Boi, na Uskrs), jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je traila da se ne prireuju bune svadbe u liturgijski posebno adventsko i korizmeno vrijeme, ve izvan takvih razdoblja. Preporuka vrijedi i danas. - Valentinov je kalendarski spomendan ba u takvu vremenu, preporuljivom za svadbene sveanosti. Zato se u negdanja, staloenija vremena, u tom razdoblju oko Valentinova najvie enilo i udavalo. Tu je jedan od razloga zato se ba Valentin tuje kao patron mladih, zaljubljenih, mladenaca, koji se spremaju na enidbu, vjenavaju "za Valentinovo" i po tome pamte taj dogaaj! - Manje se uje, ali Valentin je openito zatitnik skladnoga braka i mladei koja dorasta za enidbu. Druga okolnost zato je za patrona zaljubljenih odabran upravo Velentin jest samo njegovo ime, koje, kako rekosmo, znai zdrav, krepak, mlad... pa onda, naravno, takav svetac postaje i nebeski zatitnik svih koji su mladi, arka srca, razigranih osjeaja, u jednu rije - zaljubljeni. Valentin pripada skupini svetaca koji navijetaju proljee, novi ivot. I to je trei razlog to je Valentin zatitnik mladih i zaljubljenih. U starija vremena, kad su ljudi bili bliskiji s prirodom, to se izrazitije doivljavalo. Latinska izreka iz 17. stoljea kae: "Festa Valentino rediit lux - quisque sibi sociam jam legit ales avem". ("Doao je Valentinov blagdan, i svaka je ptica ve sebi izabrala pticu-druicu"). Jasna aluzija na mladence i zaljubljene. Valentin budi i uspomene starijima. Zajednitvo i toplo gnijezdo dragi su svakome, bez obzira na ivotnu dob. Stoga je Valentinovo svima blagdan i za sve dan radosnijih osobnih susreta, iskrena estitanja i sveanijega svjedoenja uzajamne privrenosti. Valerija. Latinski enski oblik imena je Valeria, a muki Valerius. U korijenu je latinski glagol valeo biti jak, krepak, snaan, zdrav. Izvedenice su i Valerianus - Valerijan, Valeriana - Valerijana. Od osnovnog se imena granaju hrvatske inaice: Lera, Lerica, Lerka, Vala, Vala, Valena, Valenka, Valera, Valeria, Valerica, Valerika, Valerka, Valerijana; a u mukom rodu Lero, Vala, Valo, Valeta, Valko, Valerijan, Valerio. Meu svecima je 5. lipnja sveta Valerija, muenica u Palestini, u 3. stoljeu. Druga je sveta Valerija, muenica potkraj 3. stoljea u Limogesu (sredinja Francuska), u kalendaru je 9. prosinca. Zatim je 29. sijenja spomendan svetoga Valerija, biskupa u Trieru (prema novijem rasporedu 3. veljae). ivio je potkraj 3. i poetkom 4. stoljea. I sveti Valerijan, rimski muenik, koji je, prema legendi, bio zarunik svete Cecilije, ima spomendan 14. travnja. Uz ova svetaka imena, kalendar redovito donosi hrvatske prijevode: Zdravko i Zdravka. Vedran je ime nainjeno prema glagolu vedriti. Ime dolazi u mukom i enskom rodu. Izvedenice i kratice su Vedro, Veco, Vedo, Vedrinko; Vadrana, Vedra, Vedrica, Veda, Vedrinka.

110

Puki kalendari stavljaju Vadrana u kalendar 5. oujka, zbog svetog Lucija koji je istog dana. Razlog je slinost u znaenju. Ime Lucije (Lucius) ima korijen u latinskoj rijei lux - svjetlo, svjetlost dana, jasnoa, svitanje, vedrina. Vendelin. Ime je kratica od starovisokonjemakih imena koja poinju s Wendel(Wendelmar, Wendelbert). Korijen je pak zacijelo njemaka rije wandeln - lutati, skitati se. Jednostavnije je tumaenje da ime Vendelin znai jednostavno putnik, hodoasnik. Od osnovnog su imena izvedenice: Vendel, Delo, Vedo, Veno, Lino, Linko, Vendi; Vendelina, Delka, Delina, Delinka, Lina, Venda. Sveti se Vendelin slavi u kalendaru 20. listopada. Ponegdje 21. i 23. listopada. ivio je od godine. 554. do 617. Tek u 15. stoljeu napisan je njegov ivotopis koji govori o Vendelinu kao kraljevskom sinu iz Irske, to nije povijesno dokazano. Prema legendi, dakle, bio je irsko-kotski kraljevi, koji se iz ljubavi prema Bogu odrekao prijestolja. Prikljuio se nekom hodoau u Rim. Zatim je kao pastir uvao blago nekom plemiu-posjedniku i kao pustinjak boravio u brdovitim Vogezima, na dananjoj luksemburkoj granici. Potkraj estoga stoljea izabiru ga benediktinski monasi samostana u Tholeyu za opata (poglavara). Tu je, u Saarskom podruju, na njegovu grobu, sagraena najprije kapela, kamo su dolazili mnogi hodoasnici, a zatim velika gotska crkva (bazilika) i nastaje mjesto St. Wendel. Iz godine u godinu dolazilo je vie hodoasnika, osobito poljodjelaca, seljaka, stoara. tovali su ga i zazivali kao zatitnika od kuge, osobito stone kuge. Jo i danas njemu hodoaste u brojne crkve i kapele u europskim alpskim i stoarskim krajevima. Njegovo je aenje bilo najbujnije u 15. stoljeu. U likovnoj ga umjetnosti prikazuju kao mladolika pastira (esto u odjei kraljevia) s pastirskim tapom i torbom; kao redovnika, kao hodoasnika (s hodoasnikim eirom iroka oboda, tapom i koljkom (tzv. jakovskom kapicom), koju su hodoasnici nosili umjesto ae, kao opata u tunici s kapucom, knjigom i opatskim tapom, ak i kao biskupa. Kruna i tit do nogu oznauju da je plemikog roda. Oko njega su najee ovce, goveda, svinje, konji, kako pasu ili miruju uz vodu ili pojilo. Uokolo je idilini krajolik. aen je ponajvie u njemakim krajevima. Zanimljivost je da su njemaki iseljenici prenijeli Vendelinovo tovanje i u Ameriku. Veronika. Ime ima vie tumaenja i sva su utemeljena. Prema jednom, dolazi od grkih imenskih oblika: Beronike, Berenike, Ferenike. Svi ti oblici imaju u sebi grki glagol ferein - nositi i grku imenicu nike - pobjeda. Veronika je dakle, u prijevodu, nositeljica pobjede. U latinskom je ime poprimilo oblik Veronica i tumai se kao ona koja je iz Verone, stanovnica Verone. Puka je etimologija ime protumaila "po sluhu" i simbolino, gledajui u imenu dvije rijei: latinsku vera (prava, istinita) i grku icona (slika), dakle Vera-icona (prava slika). To tumaenje aludira na legendarnu Veroniku koja je Isusu na krinom putu pruila rubac da otare znojno i okrvavljeno lice, a kad je rubac primila natrag, na njemu je ostala Isusova slika. Izvedenice su od osnovnog imena: Verona, Verena, Veca, Veka, Vekica, Vera, Verica, Verka, Veruka, Ika, Nika, Niki, Rona, Ronka. U kalendaru je nekoliko svetica ovoga imena. Najpoznatija je spomenuta Veronika, koju predaja smatra jednom od ena to su pratile Isusa na krinom putu. Povijest tome ne daje uporita, tek ustanovljuje pojavu legende u 4. stoljeu. Ipak se ova Veronika, kao asno ime, nalazi u kalendaru, i to 4. veljae. Mnoge Veronike upravo taj dan odabiru za svoj imendan. Druga sveta Veronika, povijesna osoba, u kalendaru je 13. sijenja. Roena je 1445. u mjestu Binasco (juno od Milana). Stupila je u samostan augustinki-pustinjakinja. Bila je skromnih sposobnosti, ali je

111

imala dar mistinih vienja. U samostanu je cijeli ivot obavljala obine kune poslove. Umrla je 13. sijenja 1497. - Jo jedna svetica imenom Veronika Giuliani ima spomendan 9. srpnja. Roena je godine 1660. u mjestu Mercatello sul Metauro (srednja Italija). Stupila je u kapucinsku redovniku drubu i ondje je bila i poglavarica (opatica). Od djetinjstva se odlikovala neobino arkom pobonou, darom mistinih vienja i stigmi. Zbog toga je morala proi i mnoga sumnjiava ispitivanja crkvenih vlasti. Umrla je 9. srpnja 1727., a svetom proglaena godine 1839. Veselka je ime od pridjeva vesel, veseo. Izvedeni su oblici i Veseljka, Vekica, Veska, Veljka, zatim Veselko, Vesko, Veso, Veco, Veko, Velja i slino. U kalendaru ime Veselka nalazimo 12. kolovoza uza svetu Hilariju, muenicu u 4. stoljeu (mnogi kalendari na taj datum stavljaju Hilarije, u mukom rodu, to je pogreno-usporedi: Hilarije). Vesna je ime slavenskog podrijetla od starocrkvenoslavenske rijei vesna, a znai proljee. Rije je u istom znaenju poznata u ekom, poljskom, ukrajinskom i ruskom jeziku. Latinski je ver, a grki ear od indoeuropskog korijena vesr, koji znai svjetlost, svitanje. Stari Slaveni (istoni) tovali su Vesnu kao boicu proljea i mladosti. Zamiljali su je i prikazivali kao mladu djevojku bujne ljepote koja dolazi vozei se na drljai. U nas se ime rairilo posljednjih pedesetak godina, dijelom i pod utjecajem socijalistike i komunistike propagande (film "Vesna"). Izvedeni su oblici Vesnica, Vesnika, Veca, Vecka, Veka, Vekica, Vesa. Nema svetice koja bi se tako zvala, ali ime Vesna - upravo zbog imendana - redovito nalazimo u katolikim kalendarima 21. oujka, na prvi dan proljea. Vid ima izvorni latinski oblik Vitus. Ime je povezano s latinskom rijeju vita - ivot, odnosno vitalis - ivotan, vitalan. Neki ga povezuju s rijeju vitulus - tele, telence, mladune od ivotinje, izraz koji se upotrebljavao odmila (hipokoristik), u znaenju "moj mali", to se moe posebno odnositi na svetog Vida, djearca. Ime Vid (u enskom rodu Vida) ima svoje izvedenice: Vido, Vito, Vidan, Videk, Vidica, Vido, Vitko; Vita, Vidica, Vidinka, Vidna, Vitka. U kalendarima je sveti Vid ve od 5. stoljea 15. lipnja. Legende o njemu nastale su poslije. Rodom je sa Sicilije (sadanje mjesto Mazara del Villa, jugozapadna obala otoka) i kao sedmogodinji djeak podnio je muenitvo poetkom 4. stoljea u Lukaniji u Salemskom zaljevu, u vrijeme Dioklecijanovih progonstava krana. Prema legendi, s njim su uhvaeni supruzi Modesto i Krescencija koji su mu bili odgajatelji. Legenda navodi da je baen pred lavove i medvjede, ali ga nisu htjeli rastrgati, zatim u kotao vrele smole i rastopljena olova, ali mu ni to nije naudilo. Konano su ga usmrtili na rastezaljci. Sveti je Vid osobito tovan u Sloveniji. Ondje mu je posveeno vie od 70 crkava. Tvrdnja da je sveti Vid u slavenskim krajevima nadomjestio pogansko boanstvo Svetovida nije utemeljena. Atributi su mu s obzirom na legende: kotao, palma, kadto gavran, pijetao ili lav. Zatitnik je ljekarnika, kotlara, glumaca, gluhonjemih. Patron je grada Rijeke. Viktor. Ime je u latinskom nainu pisanja Victor. Kao imenica victor znai pobjednik. U hrvatskom podruju ive razliiti oblici osnovnog imena: Viko, Viki, Vitko, Vitorio, Viktorin; Viktorija, Vitorija, Vikica, Viktorina, Rina, Rinka, Viktorka. U rimskom Martirologiju (slubenom popisu svetaca, osobito muenika) vrlo je velik broj muenika toga imena, napose u vremenu od 1. do 4. stoljea. Zanimljivost je da

112

se u skupinama muenika esto bar jedan zove Viktor. Smaknute muenike, kojima esto nisu znali imena, jednostavno su nazivali Viktor-Pobjednik i tako uklesali na nadgrobnoj ploi; tko je dao ivot za Boga i vjeru, zacijelo je pobjednik, victor. Zasebni spomendan u kalendaru ima 28. srpnja sveti Viktor I., papa, koji je ivio u 2. stoljeu. Kalendar donosi i svetog Viktora, muenika, 6. oujka, o kojem se zna tek toliko da je s jo nekoliko krana podnio mueniku smrt u vrijeme cara Decija (3. stoljee). Meu njima je bio i sveti Viktorin iz Kartage, koji je u kalendaru 17. veljae. Na dan 8. svibnja takoer je sveti Viktor, o kojemu se zna tek toliko da se od davnina asti u talijaskome gradu Volterra. A 21. svibnja u kalendaru je sveti Viktor Milanski, vojnik, mueniku je smrt podnio godine 303. spomendan je svete Viktorije 23. prosinca. Podnijela je muenitvo u Rimu potkraj 3. ili poetkom 4. stoljea Iscrpnijih podatka o njoj nedostaje. Vilibald je ime sloeno od starovisokonjemake rijei willio - volja i bald - hrabar, odvaan. Sveti je Vilibald u kalendaru 7. srpnja. Bio je biskup u Eichstttu. Prije toga ivio je u Rimu, Svetoj zemlji, Bizantu i u Montecassinu. Izvedenice su mu Vilko, Vili, poput onih od imena Vilim. Vilim je u izovrnome njemakom obliku Wilhelm. Sastavljaju ga dvije starovisokonjemake rijei: willio, willo (volja) i helm (kaciga). U nas su mu izvedeni oblici Vilko, Viko, Vilika, Viljo, Viljko. Prema Vilim izvedeni su i enski oblici Vilma, Vika, Vila, Vilica, Vilika, Vilkica. U Engleza je William, skraeno Bill, Billy, Willy; u Francuza Guillaume; u Talijana Guglielmo; u Madara Vilmo, u Nijemaca Wilko, Will, Willi. Od vie svetaca toga imena spomenimo svetog Vilima koji ima spomendan 25. lipnja. Roen je 1085. u mjestu Vercelli (gornja Italija) u plemikoj obitelji. Rano je izgubio roditelje. S etrnaest godina odrekao se bogatoga nasljedstva i hodoastio u mnoga poznata svetita: u Santiago de Compostela (panjolska), u Svetu zemlju i po Italiji. A zatim je sam godine 1115. odabrao mjesto na brijegu kod Avellina (istono od Napulja) i tu utemeljio poznato marijansko svetite te ga prozvao Monte Vergine. Tu je s prvim pratiocima osnovao redovniku drubu. Po redovnikim pravilima, koja je sam napisao, svrha je zajednice bila ljubav prema samoi, navijetanje evanelja i tovanje Bogorodice. Ubrzo su samostani ove drube ponikli i na drugim mjestima. Vilim je umro 24. lipnja 1142. Na dan 28. svibnja u kalendaru je sveti Vilim iz Akv1' tanije. Roen je godine 750. u Francuskoj. U mladosti je bio u slubi Karla Velikoga i kao vojnik i vojskovoa isticao se hrabrou i uspjesima u mnogim bitkama, osobito u panjolskoj. Zatim se povukao iz javnog ivota u samostan, godine 806. postao benediktinac i sluio u zajednici kao kuhar i pekar. Umro je 28. svibnja 812. U nekim e se kalendarima nai 10. veljae malo poznati sveti Vilim (Veliki) iz Malavalle (Italija). Kao pustinjak i asket ivio je na toskanskoj sredozemnoj obali, a umro je 1157. Vinko ke zvuno ime, lako se izgovara i pamti. Dolazi od latinskog oblika Vincentius. Latinski vincens (u genitivu vincentis) znai onaj koji pobjeuje. U nas Vinko i Vincencije mijenjaju oblik prema razliitim hrvatskim krajevima pa je, primjerice, u Hrvatskom zagorju Vincek, a u Slavoniji Vina ili Vinka, u Dalmaciji Vice. enski su oblici Vinka, Vincencija, Ceca, Viki, Vinkica. - U Francuza i Engleza je Vincent; u Njemaca Vinzenz; u Talijana Vincenzo; u Madara Vince; u Poljaka Wincenty...

113

U kalendaru je vie svetaca ovog imena. Najstariji je Vinko muenik: 22. sijenja. ivio je u 4. stoljeu, odgojen u Zaragozi, bio je arhiakon biskupa Valerija u Valenciji (panjolska), to znai da se skrbio za crkvena materijalna dobra. To je vrijeme progona krana to ih provodi rimski car Dioklecijan. Prokonzul Dacijan dao je Vinka uhititi, podvrgao ga strahovitim mukama od kojih je Vinko umro 22. sijenja 304. Kasnija legenda to nairoko opisuje: Poto je prokonzul uzaludno pokuao uzdrmati Vinkovu vjeru, nastojao ga je pridobiti Ijubaznou i raskonim ponudama. Ne uspjevi, nastavi s mukama od kojih je Vinko izdahnuo. Dacijan zapovijedi da se Vinkovo tijelo baci divljim zvijerima, ali su ga gavrani obranili od zvijeri. Tada muitelji tijelo laom izvezu na puinu i s mlinskim kamenom o vratu bace ga u more. More ga izbaci na suho, a valovi zagrnu pijeskom. Kad je Crkva zadobila slobodu otvorili su Vinkov grob i tijelo mu sveano pokopali u Valenciji. Godine 1160. Prenesene su mu relikvije u Lisabon. tovanje Vinka muenika bilo je raireno ve u 4. stoljeu. O tome svjedoi sv. Augustin (354.-430.). I danas je Vinko slubeni zatitnik Portugala. Umjetnici ga slikaju kao lijepa mladia u dalmatici (akonskoj odjei) s muenikom palmom u rukama. Oznaka su mu dva gavrana, a katkad, s obzirom na njegovo muenitvo bi, lanac, eljezne reetke na kojima su ga drali ponad vatre i kuke kojima su mu trgali tijelo ili mlinski kamen. S vremnom ga je puk poeo tovati kao zatitnika vinograda budui da mu ime podsjea na vino. I danas na njegov spomendan vinogradari dou na misu, blagosiva se vino i moli za dobru berbu. Josip Markovi, upnik, opisujui u knjizi "Obiajnik upe Sikirevci" mnoge sikirevake obiaje, kae: "Toga je dana netko od mukaraca, ako nije mogao sam kuegazda, otiao pregledati ima li togod novo u vinogradu u to zimsko doba. Ponio bi kulin i objesio ga na jedan okot, da bi ove godine grozdovi bili veliki "ko kulin". Taj kulin, ili cijeli ili polovicu, ostavio bi vinciliru..." Jo je nekoliko svetaca istog imena. Sveti Vinko Paulski (1581.-1660.), Francuz, osniva je nekoliko redovnikih drubi. I u Hrvatskoj su poznate sestre milosrdnice, "Vinkovke". U kalendaru je 27. rujna. Drugi je sveti Vinko Ferrerski. Roen 1350. u Valenciji (panjolskoj), a umro 1419. u Bretanji (Francuska). Dominikanac, uspjeni propovjednik svojega vremena. U kalendaru je 5. travnja. U Vinkovcima je 1977. osnovana nova upa kojoj je patron sveti Vinko Pallotti. Roen u Rimu 1795. Bio je vrlo aktivni duobrinik mladei i bolesnika, voditelj duhovnih obnova i puki misionar, utemeljitelj redovnike drube "palotinaca", koji vode ovu upu. Njegov je kalendarski spomendan takoer 22. sijenja. Violeta je umanjenica od Viola. Latinska rije viola znai ljubica (cvijet - ljubiica). Izvedenice su imena Violka, Violica, Ola, Olica, Olka, Eta, Etica, Leta, Vikica. U popisu svetaca postoji sveta Viola, muenica. O njoj je poznato samo toliko da je za vrijeme perzijskoga kralja Sapora (sredinom 4. stoljea) u skupini s drugim kranima bila muena, a zatim joj je odrubljena glava. Usporedi: Jolanada. Virgilije u latinskom ima oblik Virgilius. Etimologija se razliito tumai. Prema jednima, ime znai jednostavno "onaj koji potjee iz starorimskog roda Virgilijevaca", prema drugima, izvor mu je u latinskoj rijei virens - zelen, mlaahan ili u imenici virga - iba, zelena granica, mladica. Oblici su imena i Virgil, Viro, Virgica; Virgilija, Gila, Lijica, Virica, Virgica. Sveti Virgil(ije) u kalendaru je 27. studenoga (negdje 24. rujna). Roen je oko godine 700. Bio je irski monah i opat, misionar u Bavarskoj, a zatim biskup u Salzburgu. Zanimljivo je da je bio vrstan matematiar (zvali su ga nadimkom "Geometar") i ve je

114

tada tvrdio da je zemlja okrugla i imao zbog toga neprilika i spor sa svetim Bonifacijem, "apostolom Njemake". Veliku zaslugu ima za kristijanizaciju Karantanije (Koruke) pa je dobio i naziv "apostol Karantanije". Ima zasluge i za kristijanizaciju Slovenaca koji su ondje obitavali. Virgil je umro 27. studenoga 784. Vieslav. Ime tvore dvije hrvatske rijei: vie (visok) i slava. Vie je inaica: Slavia, Slavko, Vio, Vio; Vieslava, Slava, Via, Vika i sline. Nema sveca ovog imena, ali se ime nalazi u kalendaru 14. rujna. Toga se, naime, nadnevka slavi blagdan Uzvienja sv. Kria, spomendan dogaaja u vezi s Isusovim kriem: 14. rujna 335. u novoj bazilici Kristova groba u Svetoj zemlji (Palestini), prvi su put pred vjernicima "uzviene" i pokazane pronaene relikvije Kristova kria i javno aene. Otada taj sveani trenutak postaje svakogodinjim blagdanom, a u tijeku stoljea proiruje se po cijelome kranskom svijetu i ustaljuje u kalendaru. Ime je Vieslav stavljeno toga dana zbog slinosti s nazivom blagdana i moe biti imendan svima koji nose to ime. Vjenceslav (Vjeneslav) ime je slavenskog izvora. Sastavljeno od staroslavenskog komparativa v(j)ee u znaenju: vee, bolje, vrlo, i slav-a. Latinizirano je Venceslaus. eki je oblik jo i Vclav. Ima mnoge inaice - Veno, Venko, Vencek, Veco, Slavko, Slavo, Venco, Vjenko; a u enskom rodu: Vjenceslava, Slava, Veca, Vena, Venica, Vena i Vena, Vena, Vjenka... U kalendaru je spomendan svetog Vjenceslava, muenika, 28. rujna. Bio je eki knez od godine 921. do 929. U 12. godini ostao je bez oca Vratislava pa ga je brino odgojila baka, sveta Ludmila. Dala ga je u kolu s Metodovim uenicima gdje je nauio staroslavensko (glagoljsko) pismo i latinski jezik. Odgojen kranski provodio je miroljubivu politiku i promicao pravednost. eki je narod privodio kranstvu i po kulturi uzdigao na najvii stupanj u Europi. Veliki mu je protivnik bio mladi brat Boleslav I. koji je Vjenceslava 28. rujna 929. na ulazu u crkvu u svom mjestu Stara Boleslava napao, a zatim ga je njegova urotnika pratnja u crkvi umorila. Nakon nekoliko godina njegovo je tijelo pokopano u prakoj katedrali svetoga Vida, koju je on bio sagradio. Vjenceslav je eki nacionalni dravni patron. Prikazuje se kao knez u oklopu sa titom na kojemu je orao i sa zelenom zastavom (s orlom) ili s kopljem. Katkad s maem kojim je bio smaknut. Z Zdenka. Malo bi tko rekao da imena Zdenka i Sidonija imaju neto zajedniko. Zapravo je najudnije to to i imaju i nemaju. Sidonija izvorno znai ona koja je rodom iz Sidona (taj stari feniki grad u Libanonu danas nosi ime Saida). Ime Zdenka dolazi k nama s ekog podruja. Nije oblikovano, nego po slinosti, kao inaica imena Sidon, Sidonija (zapravo po malo drukijem izgovoru: Zidon, Zidonija). Uporabom je zaboravljeno da je to izvorno ime grada (Zidon), nego se po izmijenjenu (ekom) izgovoru smatralo da dolazi od glagola zdeti, koji znai initi, raditi, graditi. udni putovi imena! Danas ima nekoliko oblika ovog imena: Sida, Dona, Donka, Sidonka, Sija, Zdenka, Zdena; muki je oblik Sidon, Sidonije rijedak, a Zdenko ili Zdeno uestaliji. Nema svetice toga imena, ali postoji malo poznati sveti Sidonije iz Normandije, opat samostana Saint-Sans, koji je umro godine 685. Slikaju ga u monakoj odjei s opatskim tapom i knjigom. U kalendaru je 14. studenoga, ali ga redovito neemo nai, jer je u taj nadnevak vaniji hrvatski svetac Nikola Taveli. Zato ga, ini se, neki stavljaju 23. lipnja, i to kao Sidonija. Jo je jedan sveti Sidonije, a spomendan mu je

115

23. kolovoza. Roen je oko godine 433. u Lyonu u rimskoj senatorskoj obitelji. Vrlo je briljivo odgojen i kolovan. Bio je pjesnik, pisac i politiar. Imenovan je prefektom Rima. A zatim biskupom u francuskome gradu Clermont-Ferrandu, vie iz politikih nego crkvenih razloga. Umro je godine 432. Zlata je ime oblikovano od imenice zlato. Vie je imena korijenom vezanih s nekom dragocjenou. Ime je i prijevod europskog imena Aurea (latinski: zlatna), izvedenica je Aurelija ili u mukom rodu Aurelije, hrvatski u mukom rodu Zlatko. Izvedenice su Zlatica, Lata, Latica, Zaka, Zlajka, a u mukom rodu Zlatan, Zlato, Zako. S obzirom na imendan, u kalendaru je vie svetica takva imena. 25. rujna slavi se sveta Aurelija, djevica i vjerojatno muenica. U drugoj polovici 11. stoljea zabiljeen je prijenos njezinih relikvija u Anagni (juna Italija), koje i danas poivaju u tamonoj katedrali. Prema legendi potjee iz Male Azije. - Jo jedna blaenica Aurelija u kalendaru je 15. listopada. tovana je (bila) u Srednjem vijeku u Regensburgu. ini se da je ivjela u 6. stoljeu i to kao rekluza. A istoga se datuma tuje (napose u Strassburgu), vjerojatno, druga Aurelija. Po nekim podacima bila je pratilja sv. Urule na putu u Rim. Umrla je na povrtaku u Strassburg, oko godine 450. Razliite predaje o jednoj i drugoj ne pruaju sigurne posvijesne podatke. Kadto emo 9. studenoga u kalendaru nai i svetoga Aurelija, biskupa. Prema nepotpunim podacima rodom je bio iz Armenije, a umro u Milanu godine 475. tovan je zatitnik od glavobolje. Sveti Aureus (Zlatko) ima spomendan 16. lipnja. po predaji, bio je biskup kojeg su ubili Huni godine. 450. arko i arka narodna su, puka imena, od rijei ar(iti). Po znaenju odgovaraju latinskom imenu Candidus (Kandidus, Kandid). Pridjev candidus ima vie slinih znaenja: bijel arki, sjajan, jasan, ist, svijetao, poten, iskren... Ime Kandida moe u prijevodu biti i Svjetlana. Latinska rije candidatus, znai takoer odjeven u bijelo. Znaenje dolazi iz vremena staroga Rima. Tada su "kandidati" za vie slube u vrijeme izbora nosili bijelu odjeu! Po tom ih je svatko mogao prepoznati. Tako je rije kandidat dobila novo znaenje, to je "onaj koji trai neku slubu, poloaj; koji ima uvjete za odreenu slubu; preneseno: koji je iste, neokaljane prolosti; koji se prijavljuje za odreeni ispit..." U kalendaru je sveta Kandida, muenica, 29. kolovoza. ivjela je u 3. stoljeu, pogubljena u Rimu s jo etiri kranske djevojke. Slikari je prikazuju kao pustinjakinju, a uz nju anela. Jo je jedna sveta Kandida (Candida) 20. rujna. Podnijela je mueniku smrt zbog vjere godine 303. u Kartagi. Na dan 22. rujna kalendar donosi i malo poznatoga svetog Kandida. Prema legendi bio je asnik poznate Tebanske legije, kranin. Po nalogu cara Maksimijana zbog vjere mu je odrubljena glava godine 302. eljko dolazi od imenice elja; kratica je imena elimir. Najee se tumai kao prijevod latinskog imena Desiderius (u enskom obliku Desideria), koje se temelji na latinskoj rijei desiderium - elja, enja. Naii emo i na inaicu elja, za muki i enski rod. enski je oblik imena eljka, eljkica. Moe se susresti i Deziderije, Deziderij, Dezider, Dea, Dean, pa Deziderija, Dea, Deza, Dezi. Francuski je oblik imena Dsir. - U katalogu je svetaca Deziderije, biskup i muenik (4. stoljee) iz francuskog grada Langres, a spomendan mu je 23. svibnja.

116

iga je kratica i izvedenica od Sigismund, igmund. Tumai potvruju da je ime sloeno do starovisokonjemake rijei sigu - pobjeda i munt - obrana, sigurnost. Njemaki je oblik Siegmund i Sigismund; u Poljaka Zygmunt; u eha Zikmund; u Engleza Sigismund; u Francuza Sigismond, u Maara Zsigmond, skraeno Zsiga (iga). Meu svecima je Sigismund, burgundski kralj. Pod utjecajem biskupa Avita odrekao se 496./499. arijanizma i stupio u Katoliku crkvu. Godine 524. potuen je od franakoga kralja. Sklonio se u samostan St-Maurice, ali je uhvaen i odveden u Orlans. Tu ga je godine 524. franaki kralj Klodomir zajedno sa enom i sinovima dao utopiti u bunaru. Desetak godina kasnije njegove su kosti sahranjene u crkvi svetog Ivana u St-Mauriceu. Kalendarski mu je spomendan 1. svibnja, ali se u pukim kalendarima malokad nae, jer je istoga dana vaniji sveti Josip Radnik. Slikari ga prikazuju kao kralja s krunom, ezlom, kraljevskom jabukom, maem i palmom; obino uz bunar. ivko je ime nainjeno prema pridjevu iv. No, budui da je vrlo stara i duboka tradicija davanja imena po svecima, esto su, osobito stara latinska imena, prevoena na narodni jezik. Zato je izvor imenu ivko u finskom imenu Vitalis prema latinskoj imenici vita - ivot, odnosno pridjevu vitalis - ivotan, sposoban za ivot, vrijedan ivot. Naii emo i na izvorno ime Vital, Vito, Tale ili Vitalija, Talija, Vita, Vitica. U kalendaru je nekoliko svetaca toga imena. Jedan se sveti Vital slavi 28. travnja. Muenik je iz ranoga kranskog doba. Sauvanih podataka o njegovu ivotnom putu nema. Ali njemu u ast i danas stoji drevna i slavna crkva u Raveni; takoer crkva u Rimu. Relikvije mu se uvaju u Veneciji, u crkvi njegova imena. Prikazuje se kao vojnik na bijelcu s pobjednikom zastavom u rukama. - Drugi je sveti Vital, biskup u Salzburgu u 8. stoljeu. U kalendaru mu je spomendan 20. listopada. Openito sveci s latinskim imenima pripadaju prvim stoljeima kranstva. Najee je malo pouzdanih podataka o njihovu ivotu, jer nas od njihova vremena dijele tisuljea. esto su obavljeni legendom. No u mnogo sluajeva moemo slijediti neprekinute tragove njihova tovanja: stoljeima postoje zapisi, knjige, pobonosti, crkve, relikvije, oltari, kipovi, reljefi, slike... Dakako, mnogo je tragova propalo ili uniteno, a ni podaci se nisu uvali toliko pomno kao to je uobiajeno u nae vrijeme.

117

OSNOVNA IMENA A Adam Adela Agata Agneza Alan Albert Albin Aleksandar Alfonz Alma Alojzije Amalija Ambrozije Ana Anastazija Andrija Anelka Antun Anzelmo Apolonija Ariel Arnold Astrid Asunta Augustin Aurora B Baltazar Barbara Bartolomej Bazilije Beata Benedikt Benjamin Bernard Bertold Blandina Blanka Bla Bonaventura Bonifadje Boris Boidar Branislav

118

Brigita (Birgita) Bruno C Cecilija Celestina aslav iril D Damjan Danijel Darija Darko David Debora Denis Dijana Dimitrije Dobroslav Dolores Dominik Donat Doris Doroteja Dujam Duica E Edgar Edita Edmund Eduard Edvin Eleonora Elizabeta Elvira Ema Emanuel Emilijan Erik

119

Ernest Estera Eugen Eva Evald F Fabijan Feliks Ferdinand Fidel(is) Filip Florijan Franjo G Gabrijel Gapar Genoveva Gertruda Gizela Goran Gracijan Grgur H Hedviga Helena Henrik Herbert Hijacint Hilarije Hilda Honorat Hubert Hugo I Ida Ignacije Ilija Iluminata Irena Ivan Izidor

120

J Jakov Jeronim Jolanda Josip Judita Julije Juraj Justa K Kalist Kamilo Karlo Karmela Katarina Kazimir Klara Klaudije Klement Koleta Korina Kornelije Krispina Kristina Kristofor Krevan Ksenija Kuzma Kvirin L Ladislav Lazar Lea Leo Leonard Leopold Lidija Longin Lovro Lucija Luka M Magdalena

121

Makrina Maksimilijan Marcel Margareta Marija Marijan Marko Marta Martin Matej Matija Matilda Melita Melanija Mercedes Metod Mihael Miodrag Mirko Mislav Mladen Monika N Natalija Nenad Nikola Nives Norbert O Olga Oskar Oto Ozana P Paskal Patrik Pavao Pelagija Petar Pio Polion Predrag R

122

Rafael Rahela Rajmund Rastislav Rebeka Renata Rikard Robert Rok Roland Roman Romeo Rozalija Rudolf S Sabina Sebastijan Servacije Severin Silvije Sofija Stanislav Stjepan Suzana Svetislav imun T Tadej Tamara Tekla Teodor Teofil Terezija Tihon Toma Trpimir Tvrtko U Ulrika Urula

123

V Valburga Valentin Valerija Vedran Vendelin Veronika Veselka Vesna Vid Viktor Vilibald Vilim Vinko Violeta Virgilije Vieslav Vjenceslav Z Zdenka Zlata arko eljko iga ivko

124

OSNOVNA IMENA S IZVEDENICAMA A Adam Aca / Adam Aco / Adam Ada / Adam Adamka / Adam Adica / Adam Ado / Adam Adela Ada / Adela Adelka / Adela Aida / Adela Dela / Adela Delka / Adela Ela / Adela Laida / Adela Agata Aga / Agata Agi / Agata Agica / Agata Dobrila / Agata Gaca / Agata Gaga / Agata Gata / Agata Tica / Agata Tijana / Agata Agneza Agica / Agneza Agna / Agneza Agnica / Agneza Agnezina / Agneza Anela / Agneza Inela / Agneza Ines / Agneza Janja / Agneza Nela / Agneza Nelica / Agneza Nelka / Agnez Alan Alen / Alan Alenka / Alan Alica / Alan Alo / Alan Lenica / Alan

125

Leno / Alan Albert Adalbert / Albert Ala / Albert Alba / Albert Albe / Albert Alberta / Albert Albertica / Albert Albertin / Albert Albertina / Albert Berta / Albert Bertica / Albert Bertina / Albert Berto / Albert Ina / Albert Inica / Albert Inka / Albert Tin / Albert Tina / Albert Tinica / Albert Albin Alban / Albin Albe / Albin Albika / Albin Albina / Albin Bina / Albin Bino / Albin Zoran / Albin Zorka / Albin Aleksandar Acka / Aleksandar Aco / Aleksandar Aleks / Aleksandar Aleksa / Aleksandar Alja / Aleksandar Alja / Aleksandar Aljoa / Aleksandar Alka / Aleksandar Alo / Aleksandar Anda / Aleksandar Ata / Aleksandar Branimir / Aleksandar Branimira / Aleksandar Caca / Aleksandar Lale / Aleksandar Lalo / Aleksandar Lekica / Aleksandar

126

Leko / Aleksandar Leso / Aleksanadar Saa / Aleksanadr Sajo / Aleksandar Sanda / Aleksandar Sandin / Aleksandar Sandra / Aleksandar Sanjica / Aleksandar Seka / Aleksandar Staa / Aleksandar ana / Aleksandar andor / Aleksandar Alfonz Aco / Alfonz Ala / Alfonz Alfa / Alfonz Alfica / Alfonz Alfo / Alfonz Alfonza / Alfonz Alfonzina / Alfonz Alka / Alfonz Alko / Alfonz Alo / Alfonz Alma Alojzije Alojzijana / Alojzije Alojzina / Alojzije Ina / Alojzije Inica / Alojzije Laca / Alojzije Lacika / Alojzije Lojza / Alojzije Lojzek / Alojzije Lojzica / Alojzije Lojzika / Alojzije Lojzika / Alojzije Lojzo / Alojzije Slava / Alojzije Slavek / Alojzije Slavica / Alojzije Slavko / Alojzije Slavo / Alojzije Vjeka / Alojzije Vjekica / Alojzije Vjekica / Alojzije Vjeko / Alojzije 127

Vjekoslav / Alojzije Zika / Alojzije Zina / Alojzije Zinka / Alojzije Amalija Ama / Amalija Amalka / Amalija Lila / Amalija Lili / Amalija Lilika / Amalija Ljubica / Amalija Mala / Amalija Mala / Amalija Malica / Amalija Ambrozije Ama / Ambrozije Ambra / Ambrozije Ambro / Ambrozije Ambroz / Ambrozije Ambroza / Ambrozije Ambrozij / Ambrozije Ambrozija / Ambrozije Ambro / Ambrozije Amka / Ambrozije Boska / Ambrozije Ana Aka / Ana Analiza / Ana Anamarija / Ana Anica / Ana Anera / Ana Anica / Ana Anika / Ana Ankica / Ana Anua / Ana Hana / Ana Naka / Ana Nea / Ana Nera / Ana Neska / Ana Nua / Ana Anastazija Asja / Anastazija Asta / Anastazija Naca / Anastazija Nacika / Anastazija Naco / Anastazija Naa / Anastazija 128

Naja / Anastazija Naka / Anastazija Nana / Anastazija Nasta / Anastazija Saa / Anastazija Stajka / Anastazija Stana / Anastazija Staa / Anastazija Staa / Anastazija Stako /Anastazija Stao / Anastazija Staa / Anastazija Stoija / Anastazija Taska / Anastazija Zija / Anastazija Andrija Anda / Andrija Andea / Andrija Andra / Andrija Andras / Andrija Andre / Andrija Andrej / Andrija Andreja / Andrija Andrejka / Andrija Andrela / Andrija Andreta / Andrija Andrica / Andrija Andrijan / Andrija Andrijana / Andrija Andrijano / Andrija Andrina / Andrija Andrino / Andrija Andro / Andrija Dako / Andrija Dao / Andrija Deja / Andrija Drena / Andrija Drenka / Andrija Hrvoje / Andrija Hrvoslav / Andrija Hrvoslava / Andrija Anelka Ana / Anelka Anel / Anelka Anela / Anelka Anelina / Anelka Anelino / Anelka Anelko / Anelka Anica / Anelka Angel / Anelka Angela / Anelka 129

eka / Anelka ela / Anelka elka / Anelka Antun Antal / Antun Ante / Antun Antica / Antun Antia / Antun Anto / Antun Anton / Antun Antonijeta / Antun Antonika / Antun Antonin / Antun Antonio / Antun Jetica / Antun Netika / Antun Nija / Antun Tica / Antun Ton / Antun Tona / Antun Tonek / Antun Toni / Antun Tonica / Antun Tona / Antun Toni / Antun Tonica / Antun Tono / Antun Tuca / Antun Tuna / Antun Tunica / Antun Tunja / Antun Tuno / Antun Zvonko / Antun Anzelmo Aja / Anzelmo Ajka / Anzelmo Ano / Anzelmo Anzelm / Anzelmo Anzelma / Anzelmo Elma / Anzelmo Zelma / Anzelmo Zelmo / Anzelmo Apolonija Apa / Apolonija Apica / Apolonija Lona / Apolonija Pola / Apolonija Polka / Apolonija Polona / Apolonija Sunica / Apolonija 130

Zora / Apolonija Zorislava / Apolonije Ariel Ara / Ariel Arica / Ariel Arka / Ariel Arnold Arna / Arnold Arni / Arnold Arno / Arnold Arnolda / Arnold Arnoldo / Arnold Nolda / Arnold Astrid Asta / Astrid Astra / Astrid Rida / Astrid Asunta Aka / Asunta Asa / Asunta Aska / Asunta Augustin Ago / Augustin Aja / Augustin Aka / Augustin Augustina / Augustin Augut / Augustin Gusta / Augustin Gustika / Augustin Guta / Augustin Jago / Augustin Tika / Augustin Tika / Augustin Tin / Augustin Tina / Augustin Tinka / Augustin Aurora Ara / Aurora Arka / Aurora Ora / Aurora Orica / Aurora Orka / Aurora Rora / Aurora Rorka / Aurora Zoja / Aurora Zora / Aurora Zorica / Aurora 131

Zorka / Aurora B Baltazar Balto / Baltazar Boltek / Baltazar Boltina / Baltazar Bolto / Baltazar Barbara Bara / Barbara Barba / Barbara Barbika / Barbara Barica / Barbara Bartolomej Bara / Bartolomej Barica / Bartolomej Barka / Bartolomej Barta / Bartolomej Bartol / Bartolomej Bartolina / Bartolomej Bartolo / Bartolomej Bartul / Bartolomej Jernej / Bartolomej Lina / Bartolomej Mejo / Bartolomej Tola / Bartolomej Tola / Bartolomej Bazilije Bazil / Bazilije Bazila / Bazilije Bazilija / Bazilije Bazilijana / Bazilije Bazilisa / Bazilije Bazilka / Bazilije Bazo / Bazilije Ila / Bazilije Ilka / Bazilije Isa / Bazilije Lisa / Bazilije Zila / Bazilije Zilija / Bazilije Zilka / Bazilije Beata Ata / Beata Beatica / Beata Beato / Beata Blaenka / Beata Blaenko / Beata

132

Benedikt Bena / Benedikt Benedeta / Benedikt Benedeto / Benedikt Benedikta / Benedikt Benediktina / Benedikt Beneta / Benedikt Benka / Benedikt Benko / Benedikt Beno / Benedikt Diko / Benedikt Dita / Benedikt Ditka / Benedikt Dito / Benedikt Benjamin Benica / Benjamin Benja / Benjamin Inenka / Benjamin Mina / Benjamin Minica / Benjamin Minka / Benjamin Bernard Bera / Bernard Berko / Bernard Berna / Bernard Bernarda / Bernard Bernardeta / Bernard Bernardica / Bernard Bernardin / Bernard Berno / Bernard Bero / Bernard Brica / Bernard Dina / Bernard Dino / Bernard Narda / Bernard Nardi / Bernard Nardica / Bernard Nardo / Bernard Narica / Bernard Zvjezdan / Bernard Bertold Berica / Bertold Bero / Bertold Berti / Bertold Bertica / Bertold Berto / Bertold Tolda / Bertold Toldi / Bertold Toldica / Bertold

133

Blandina Bladica / Blandina Blanda / Blandina Blandica / Blandina Dina / Blandina Ina / Blandina Blanka Blana / Blanka Blankica / Blanka Blanko / Blanka Blano / Blanka Blana / Blanka Bla Blaja / Bla Blakan / Bla Blako / Bla Blaa / Bla Blaek / Bla Vlahica / Bla Vlaho / Bla Bonaventura Bobika / Bonaventura Bobo / Bonaventura Boca / Bonaventura Bolka / Bonaventura Bonko / Bonaventura Bono / Bonaventura Borka / Bonaventura Borko / Bonaventura Brenka / Bonaventura Brina / Bonaventura Dobrenka / Bonaventura Dobreta / Bonaventura Dobria / Bonaventura Dobrice / Bonaventura Dobrila / Bonaventura Dobro / Bonaventura Dobroslav / Bonaventura Dobroslava /Bonaventura Venko / Bonaventura Veno / Bonaventura Bonifacije Boneta / Bonifacije Bonica / Bonifacije Bonifacij / Bonifacije Bonifacija / Bonifacije Bonislav / Bonifacije Bonislava / Bonifacije Bonka / Bonifacije 134

Bono / Bonifacije Cija / Bonifacije Facija / Bonifacije Boris Bola / Boris Bolka / Boris Boriska / Boris Borislav / Boris Borislava / Boris Borko / Boris Boro / Boris Boidar Boica / Boidar Boidarka / Boidar Boimir / Boidar Boimira / Boidar Branislav Brana / Branislav Brane / Branislav Branica / Branislav Branislava / Branislav Branka / Branislav Branko / Branislav Brano / Branislav Bronislava / Branislav Brigita Biga / Brigita Birgita / Brigita Briga / Brigita Gita / Brigita Ita / Brigita Bruno Bruna / Bruno Brunela / Bruno Brunica / Bruno Brunka / Bruno Brunko / Bruno C Cecilija Ceca / Cecilija Cica / Cecilija Cija / Cecilija Cilija / Cecilija Cilka / Cecilija Celestina Cela / Celestina 135

Celestin / Celestina Celina / Celestina Celka / Celestina Ina / Celestina Inka / Celestina Lina / Celestina Tina / Celestina Tinka / Celestina aslav ajo / Caslav ale / Caslav ane / Caslav Honorat / Caslav Honorata / Caslav Honorije / Caslav Nora / Caslav Norica / Caslav Rata / Caslav Ratka / Caslav Ratko / Caslav Rato / Caslav iril iko / iril irila / iril irka / iril iro / iril Metko / iril, Metod Meto / iril, Metod Metod / iril, Metod Metoda / iril, Metod Metodica / iril, Metod Slaven / iril, Metod Slavena / iril, Metod Slavenka / iril, Metod Toda / iril, Metod Todi / iril, Metod Todo / iril, Metod D Damjan Damjana / Damjan Damjanka / Damjan Damljan / Damjan Damljanka / Damjan Damljanko / Damjan Danijel Dada / Danijel Dajan / Danijel 136

Dan / Danijel Dana / Danijel Dane / Danijel Danijela / Danijel Danka / Danijel Danko / Danijel Daa / Danijel Darija Daca / Darija Daa / Darija Dada / Darija Dajo / Darija Dara / Darija Darije / Darija Dario / Darija Darka / Darija Darko / Darija Daro / Darija Daa / Darija Darko Dario / Darko Donat / Darko David Dado / David Dajko / David Dalo / David Davitko / David Davo / David Debora Deba / Debora Debi / Debora Debica / Debora Denis Dena / Denis Deni / Denis Denica / Denis Denisa / Denis Deno / Denis Dioniz / Denis Dionizije / Denis Nisa / Denis Dijana Dica / Dijana Dija / Dijana Dijanka / Dijana Dila / Dijana Divijana / Dijana 137

Dimitrije Demetrije / Dimitrije Dimitrija / Dimitrije Dmitar / Dimitrije Dometar / Dimitrije Mio / Dimitrije Mitar / Dimitrije Mito / Dimitrije Mitra / Dimitrije Mitran / Dimitrije Mitrana / Dimitrije Mitrica / Dimitrije Trena / Dimitrije Tuo / Dimitrije Dobroslav Agaton / Dobroslav Boba / Dobroslav Boca / Dobroslav Brenka / Dobroslav Doko / Dobroslav Dobra / Dobroslav Dobrenka / Dobroslav Dobrica / Dobroslav Dobrislav / Dobroslav Dobria / Dobroslav Dobrislava / Dobroslav Dobro / Dobroslav Dolores Dola / Dolores Lola / Dolores Lolita / Dolores Lora / Dolores Lorka / Dolores Tugomil / Dolores Tugomila / Dolores Dominik Dinko / Dominik Doma / Dominik Dominik / Dominik Dominika / Dominik Dominko / Dominik Domo / Dominik Menko / Dominik Neda / Dominik Nediljka / Dominik Nedjeljka / Dominik Nedjeljko / Dominik Nedo / Dominik Nea / Dominik 138

Donat Doris Doroteja / Teodora Dujam Duja / Dujam Dujan / Dujam Dujan / Dujam Dujas / Dujam Duje / Dujam Dujica / Dujam Dujka / Dujam Dujko / Dujam Dujo / Dujam Duna / Dujam Duno / Dujam Duica E Edgar Edga / Edgar Edgarija / Edgar Edgaro / Edgar Edika / Edgar Edo / Edgar Etka / Edgar Etko / Edgar Gari / Edgar Garo / Edgar Rija / Edgar Edita Dita / Edita Ditka / Edita Eda / Edita Edith / Edita Editica / Edita Etka / Edita Itica / Edita Edmund Eda / Edmund Edi / Edmund Edica / Edmund Edika / Edmund Edika / Edmund Edmond / Edmund Edmunda / Edmund Edo / Edmund 139

Eduard Edica / Eduard Edika / Eduard Edo / Eduard Etka / Eduard Edvin Eda / Edvin Edi / Edvin Edica / Edvin Edika / Edvin Edo / Edvin Edvina / Edvin Ina / Edvin lnica / Edvin Inka / Edvin Eleonora Ela / Eleonora Leja / Eleonora Leonora / Eleonora Lonika / Eleonora Lora / Eleonora Lorka / Eleonora Nela / Eleonora Nora / Eleonora Norka / Eleonora Ora / Eleonora Elizabeta Beta / Elizabeta Beti / Elizabeta Betika / Elizabeta Ela / Elizabeta Eli / Elizabeta Elica / Elizabeta Eliza / Elizabeta Elka / Elizabeta Elko / Elizabeta Elza / Elizabeta Eta / Elizabeta Izabela / Elizabeta Jala / Elizabeta Jalabeta / Elizabeta Jelica / Elizabeta Jelisaveta / Elizabeta Lili / Elizabeta Liza / Elizabeta Lizabeta / Elizabeta Lizika / Elizabeta pela / Elizabeta pelica / Elizabeta 140

Elvira Elka / Elvira Elva / Elvira Elvirka / Elvira lra / Elvira Irka / Elvira Ema Emerencijana / Ema Emi / Ema Emica / Ema Emka / Ema Hema / Ema Emanuel Emanuela / Emanuel Emko / Emanuel Emo / Emanuel Manko / Emanuel Mano / Emanuel Emilijan Ema / Emilijan Emica / Emilijan Emil / Emilijan Emila / Emilijan Emilija / Emilijan Emilijan / Emilijan Emilije / Emilijan Lijana / Emilijan Milana / Emilijan Milka / Emilijan Milko / Emilijan Milo / Emilijan Erik Era / Erik Eri / Erik Erih / Erik Erika / Erik Erka / Erik Ero / Erik Ika / Erik Rika / Erik Riki / Erik Riko / Erik Ernest Erna / Ernest Ernesta / Ernest Ernestin / Ernest Ernestina / Ernest 141

Erni / Ernest Ernica / Ernest Erno / Ernest Estera Eca / Estera Ea / Estera Era / Estera Erica / Estera Esta / Estera Ester / Estera Estica / Estera Estika / Estera Stela / Estera Tera / Estera Terica / Estera Terka / Estera Teruka / Estera Tika / Estera Zvjezdana / Estera Eugen ena / Eugen eni / Eugen enka / Eugen eno / Eugen Ega / Eugen Egica / Eugen Ego / Eugen Eugena / Eugen Eugenija / Eugen Eugenio / Eugen Gena / Eugen Genica / Eugen Genika / Eugen Geno / Eugen Udo / Eugen Ugo / Eugen Eva Eca / Eva Eva / Eva Evica / Eva Evika / Eva Evita / Eva Ita / Eva Itica / Eva Evald Valdi / Evald Valdo / Evald Valdin / Evald

142

F Fabijan Faba / Fabijan Fabica / Fabijan Fabija / Fabijan Fabijana / Fabijan Fabika / Fabijan Fabiola / Fabijan Fabjan / Fabijan Fabjana / Fabijan Fabo / Fabijan Feliks Felica / Feliks Felicij / Feliks Felicija / Feliks Felicijan / Feliks Felicijana / Feliks Felicije / Feliks Felicisima / Feliks Felicita / Feliks Felicitas / Feliks Felicitata / Feliks Felie / Feliks Feliksa / Feliks Felka / Feliks Lica / Feliks Licija / Feliks Sreica / Feliks Sreka / Feliks Sreko / Feliks Sretka / Feliks Sretko / Feliks Sretna / Feliks Ferdinand Feri / Ferdinand Ferda / Ferdinand Ferdina / Ferdinand Ferdinanda / Ferdinand Ferdo / Ferdinand Ferika / Ferdinand Ferka / Ferdinand Fernanda / Ferdinand Fernando / Ferdinand Nando / Ferdinand Fidel(is) Dela / Fidel(is) Delica / Fidel(is) Delka / Fidel(is) Ela / Fidel(is) Elica / Fidel(is) 143

Fico / Fidel(is) Fida / Fidel(is) Fidel / Fidel(is) Fidela / Fidel(is) Fidelica / Fidel(is) Fidelij / Fidel(is) Fidelija / Fidel(is) Fidelije / Fidel(is) Fidelio / Fidel(is) Fidelisa / Fidel(is) Fidelka / Fidel(is) Fidica / Fidel(is) Fido / Fidel(is) Filja / Fidel(is) Vjera / Fidel(is) Vjeran / Fidel(is) Vjerana / Fidel(is) Vjeranka / Fidel(is) Vjeranko / Fidel(is) Vjere / Fidel(is) Vjerena / Fidel(is) Vjerica / Fidel(is) Vjerislav / Fidel(is) Vjerislava / Fidel(is) Vjerka / Fidel(is) Vjerko / Fidel(is) Vjerna / Fidel(is) Vjero / Fidel(is) Filip Ficka / Filip Fico / Filip Fila / Filip Fileta / Filip Fili / Filip Filipa / Filip Filipina / Filip Filipka / Filip Filka / Filip Filko / Filip Filo / Filip Ina / Filip Lipa / Filip Pilip / Filip Pina / Filip Pinka / Filip Pipa / Filip Pipo / Filip Florijan Cvijeta / Florijan Cvjetko / Florijan Flora / Florijan 144

Florencija / Florijan Florentina / Florijan Florica / Florijan Florija / Florijan Florijana / Florijan Florije / Florijan Florika / Florijan Floro / Florijan Lora / Florijan Lorika / Florijan Lorka / Florijan Franjo Cina / Franjo Fana / Franjo Fani / Franjo Fran / Franjo Francek / Franjo Franciska / Franjo Francisko / Franjo Franeska / Franjo Franesko / Franjo Franica / Franjo Frane / Franjo Franja / Franjo Franja / Franjo Franjica / Franjo Franjka / Franjo Franko / Franjo Frano / Franjo Nina / Franjo G Gabrijel Gabi / Gabrijel Gabika / Gabrijel Gabrijela / Gabrijel Gabro / Gabrijel Gago / Gabrijel Gajo / Gabrijel Gavro / Gabrijel Gao / Gabrijel Jela / Gabrijel Jelko / Gabrijel Tugomil / Gabrijel Tugomir / Gabrijel Tugomira / Gabrijel Gapar Gaca / Gapar Gaspar / Gapar Gaa / Gapar Gao / Gapar 145

Gapara / Gapar Gaparina / Gapar Gapo / Gapar Ina / Gapar Rina / Gapar Rinka / Gapar Genoveva ela / Genoveva ena / Genoveva enka / Genoveva Gena / Genoveva Genica / Genoveva Veva / Genoveva Gertruda Geca / Gertruda Gera / Gertruda Gerda / Gertruda Geri / Gertruda Gerica / Gertruda Gerta / Gertruda Jeltruda / Gertruda Truda / Gertruda Trudica / Gertruda Gizela Giza / Gizela Gizelda / Gizela Gizika / Gizela Selka / Gizela Zela / Gizela Zelka / Gizela Zika / Gizela Goran Goga / Goran Gogica / Goran Gorana / Goran Goranka / Goran Goranko / Goran Gorica / Goran Gorica / Goran Gorko / Goran Goro / Goran Goa / Goran Montan / Goran Ranko / Goran Silvestar / Goran Gracijan Draen / Gracijan Grao / Gracijan 146

Graca / Gracijan Gracija / Gracijan Gracija / Gracijan Gracijana / Gracijan Gracijela / Gracijan Graco / Gracijan Granko / Gracijan Grano / Gracijan Grgur Grega / Grgur Grega / Grgur Gregica / Grgur Gregica / Grgur Gregor / Grgur Gregorija / Grgur Grga / Grgur Grga / Grgur Grgan / Grgur Grgica / Grgur Grgica / Grgur Grgica / Grgur Grgo / Grgur Gria / Grgur Gro / Grgur H Hedviga Heda / Hedviga Hedi / Hedviga Hedica / Hedviga Iga / Hedviga Igica / Hedviga Jadviga / Hedviga Viga / Hedviga Vigica / Hedviga Vigica / Hedviga Helena Ela / Helena Hela / Helena Helenka / Helena Helica / Helena Ilka / Helena Ilona / Helena Ilonka / Helena Jela / Helena Jele / Helena Jelena / Helena Jelica / Helena Jelka / Helena Jena / Helena Keka / Helena 147

Kekica / Helena Lela / Helena Lelica / Helena Lelina / Helena Lelka / Helena Lena / Helena Lenica / Helena Lenita / Helena Nela / Helena Nelica / Helena Nelka / Helena Nena / Helena Henrik Hena / Henrik Heni / Henrik Heno / Henrik Henrijeta / Henrik Henrika / Henrik Hinko / Henrik Hino / Henrik Rika / Henrik Riki / Henrik Rikica / Henrik Herbert Berta / Herbert Berti / Herbert Bertica / Herbert Berto / Herbert Hera / Herbert Herberta / Herbert Heribert / Herbert Herica / Herbert Herka / Herbert Herko / Herbert Hero / Herbert Hijacint Hijacinta / Hijacint Jaca / Hijacint Jacinta / Hijacint Hilarije Hila / Hilarije Hilari / Hilarije Hilarija / Hilarije Hilko / Hilarije Lara / Hilarije Laro / Hilarije Obrad / Hilarije Rao / Hilarije Rade / Hilarije 148

Radovan / Hilarije Rajko / Hilarije Hilda Hildegard / Hilda Honorat Hubert Berti / Hubert Bertica / Hubert Berto / Hubert Hugo / Hubert Hugo I Ida Idica / Ida Iduka / Ida Ignacije Ceno / Ignacije Goca / Ignacije Goco / Ignacije Ica / Ignacije Ica / Ignacije Icko / Ignacije Ico / Ignacije Igica / Ignacije Ignja / Ignacije Ignjo / Ignacije Igo / Ignacije Naca / Ignacije Nacika / Ignacije Nacko / Ignacije Naco / Ignacije Ognjen(a) / Ignacije Ognjeslav / Ignacije Vatroslav / Ignacije Ilija Ico / Ilija Io / Ilija Ika / Ilija Ikaa / Ilija Ikica / Ilija Iko / Ilija Ika / Ilija Ila / Ilija Ilenka / Ilija Ilijana / Ilija Ilijas / Ilija 149

Ilija / Ilija Ilijica / Ilija Ilinka / Dija Iljka / Ilija Iljo / Ilija Likan / Ilija Liko / Ilija Lina / Ilija Linka / Ilija Iluminata Svjetlana / Iluminata Irena Ena / Irena Ira / Irena Irenka / Irena Irna / Irena Rena / Irena Ivan Ico / Ivan Io / Ivan lka / Ivan Iko / Ivan Inka / Ivan Iva / Ivan Ivana / Ivan Ivanica / Ivan Ivanka / Ivan Ivica / Ivan Ivo / Ivan Ivo / Ivan Janez / Ivan Kika / Ivan Nana / Ivan Vana / Ivan Vana / Ivan Izidor Dorka / Izidor Doro / Izidor Ica / Izidor Iso / Izidor Izidora / Izidor Sidor / Izidor J Jakov Jaka / Jakov Jaka / Jakov Jakica / Jakov Jakina / Jakov 150

Jakobina / Jakov Jao / Jakov Jeronim Jeca / Jeronim Jeka / Jeronim Jera / Jeronim Jerica / Jeronim Jerko / Jeronim Jero / Jeronim Jeronima / Jeronim Jolanda Anda / Jolanda Andica / Jolanda Bica / Ljubica, Jolanda Buba /Ljubica, Jolanda Cica / Ljubica, Jolanda Ibojka / Jolanda Jocka / Jolanda Jolanka / Jolanda Jolka / Jolanda Landa / Jolanda Ljuba / Ljubica, Jolanda Ljubica / Jolanda Ljuca /Ljubica, Jolanda Ljupka /Ljubica, Jolanda Violeta / Ljubica, Jolanda Josip Jocka / Josip Joco / Josip Joja / Josip Jojica / Josip Joka / Josip Josa / Josip Josipa / Josip Joko / Josip Joza / Josip Jozan / Josip Jozefa / Josip Jozefina / Josip Jozeta / Josip Jozica / Josip Jozo / Josip Joa / Josip Joika / Josip Pepa / Josip Pepa / Josip Pepica / Josip Pepika / Josip Sipa / Josip Zefa / Josip 151

Zefo / Josip Judita Dita / Judita Ditka / Judita Julije Juko / Julije Jula / Julije Julija / Julije Julijan / Julije Julijana / Julije Julijeta / Julije Julika / Julije Julinka / Julije Julka / Julije Julko / Julije Julo / Julije Lijana / Julije Lilka / Julije Ula / Julije Ulica / Julije Ulka / Julije Juraj uka / Juraj urica / Juraj urica / Juraj uro / Juraj Georg / Juraj Georgina / Juraj Juco / Juraj Jure / Juraj Justa Inena / Justa Inka / Justa Jut / Justa Juca / Justa Jucka / Justa Justica / Justa Justika / Justa Justo / Justa Jutica / Justa Jutin / Justa Juto / Justa Nina / Justa Ninica / Justa Ninka / Justa Ninko / Justa Nino / Justa Tin / Justa Tina / Justa 152

Tinka / Justa Tinko / Justa Tino / Justa K Kalist Divna / Kalist Krasna / Kalist Kamilo Kadmila / Kamilo Kadmilo / Kamilo Kama / Kamilo Kamica / Kamilo Kamila / Kamilo Kamo / Kamilo Mila / Kamilo Milan / Kamilo Milica / Kamilo Milka / Kamilo Milko / Kamilo Milo / Kamilo Miroslav / Kamilo Miroslava / Kamilo Karlo Dada / Karlo Dragan / Karlo Dragec / Karlo Dragica / Karlo Drago / Karlo Dragutin / Karlo Draka / Karlo Drako / Karlo Draen / Karlo Draenka / Karlo Gaga / Karlo Giga / Karlo Karla / Karlo Karla / Karlo Karle / Karlo Karlina / Karlo Karlo / Karlo Karlota / Karlo Karolina / Karlo Lota / Karlo Lotica / Karlo Tin / Karlo Karmela Cita / Karmela Citica / Karmela Elko / Karmela 153

Ita / Karmela Itica / Karmela Karma / Karmela Karmelita / Karmela Karmelo / Karmela Karmen / Karmela Karmencita / Karmela Lita / Karmela Mela / Karmela Melka / Karmela Melko / Karmela Menca / Karmela Katarina Kaa / Katarina Kaja / Katarina Karin / Katarina Kata / Katarina Katica / Katarina Katja / Katarina Katka / Katarina Rina / Katarina Trina / Katarina Kazimir Kazimira / Kazimir Klara Jasna / Klara Jasnica / Klara Klarika / Klara Lara / Klara Svjetlana / Klara Klaudije Dija / Klaudije Dijo / Klaudije Klauda / Klaudije Klaudica / Klaudije Klaudij / Klaudije Klaudija / Klaudije Klaudijan / Klaudije Klaudijana / Klaudije Klaudijo / Klaudije Klaudina / Klaudije Klement Klemencija / Klement Klementina / Klement Klemi / Klement Klemica / Klement Menca / Klement Menci / Klement 154

Menta / Klement Mento / Klement Tina / Klement Tinka / Klement Koleta Eta / Koleta Etica / Koleta Kola / Koleta Nika / Koleta Nikoleta / Koleta Korina Inka / Korina Kora / Korina Korinka / Korina Rinka / Korina Kornelije Koljo / Kornelije Kora / Kornelije Korica / Kornelije Korna / Kornelije Kornel / Kornelije Kornelij / Kornelije Kornelijica / Kornelije Kornica / Kornelije Korno / Kornelije Koro / Kornelije Lilica / Kornelije Lilika / Kornelije Nelica / Kornelije Nelija / Kornelije Nelka / Kornelije Nelko / Kornelije Nelo / Kornelije Krispina Ina / Krispina Inica / Krispina Inka / Krispina Krispa / Krispina Krispin / Krispina Krispo / Krispina Pina / Krispina Pinka / Krispina Pino / Krispina Kristina Kris / Kristina Krist / Kristina Krista / Kristina Kristan / Kristina 155

Kristana / Kristina Kriste / Kristina Kristeta / Kristina Kristica / Kristina Kristijan / Kristina Kristijana / Kristina Kristinka / Kristina Kristo / Kristina Kristofor Kristo / Kristofor Kristof / Kristofor Krevan Kran / Krevan Kre / Krevan Kro / Krevan Ksenija Ksena / Ksenija Ksenica / Ksenija Ksenije / Ksenija Nena / Ksenija Nenka / Ksenija Sena / Ksenija Senija / Ksenija Senka / Ksenija Kuzma Kuzmo / Kuzma Kuzo / Kuzma Kuo / Kuzma Kvirin Inena / Kvirin Inenka / Kvirin Inica / Kvirin Inka / Kvirin Kvira / Kvirin Kvirica / Kvirin Kvirica / Kvirin Kvirina / Kvirin Kviro / Kvirin Rina / Kvirin Rinka / Kvirin Rinko / Kvirin Rino / Kvirin L Ladislav Dada / Ladislav Dadica / Ladislav Dado / Ladislav 156

Dika / Ladislav Dikica / Ladislav Lacika / Ladislav Lacka / Ladislav Lacko / Ladislav Laco / Ladislav Lada / Ladislav Ladan / Ladislav Ladica / Ladislav Ladika / Ladislav Ladimira / Ladislav Ladislava / Ladislav Lado / Ladislav Lalica / Ladislav Lalka / Ladislav Latica / Ladislav Latko / Ladislav Vlada / Ladislav Vladimir / Ladislav Vladimira / Ladislav Vladislava / Ladislav Vlado / Ladislav Vlatka / Ladislav Vlatko / Ladislav Lazar Lacika / Lazar Laco / Lazar Laka / Lazar Lasko / Lazar Lazara / Lazar Lazica / Lazar Lazo / Lazar Zara / Lazar Zarka / Lazar Zarko / Lazar Zaro / Lazar Lea Leo Lav / Leo Lavica / Leo Lavka / Leo Lavko / Leo Lea / Leo Leon / Leo Leona / Leo Leonija / Leo Leonije / Leo Leonila / Leo Leonina / Leo Leonita / Leo 157

Leonka / Leo Leonard Leca / Leonard Leco / Leonard Leonardo / Leonard Nardica / Leonard Nardina / Leonard Nardo / Leonard Leopold Lelka / Leopold Leopolda / Leopold Leopoldina / Leopold Luta / Leopold Polda / Leopold Polda / Leopold Poldica / Leopold Poldika / Leopold Poldo / Leopold Polka / Leopold Lidija Lida / Lidija Lidica / Lidija Lidika / Lidija Lidona / Lidija Lidonka / Lidija Longin ina / Longin ino / Longin Gino / Longin Lonin / Longin Longa / Longin Longo / Longin Veljka / Longin Veljko / Longin Lovro Laura / Lovro Laurencija / Lovro Lokica / Lovro Loko / Lovro Lola / Lovro Lolica / Lovro Lora / Lovro Lovica / Lovro Lovorka / Lovro Lovorko / Lovro Lovra / Lovro Lovre / Lovro Lovrek / Lovro 158

Lovren / Lovro Lovrenac / Lovro Lovrenko / Lovro Lovreta / Lovro Lovrica / Lovro Lovrina / Lovro Lovrina / Lovro Rina / Lovro Rinka / Lovro Lucija Cija / Lucija Jasna / Lucija Luca / Lucija Lucana / Lucija Lucida / Lucija Lucijan / Lucija Lucijana / Lucija Lucije / Lucija Lucijeta / Lucija Lucika / Lucija Lucila / Lucija Lui / Lucija Luja / Lucija Svjetlana / Lucija Luka Lujo / Luka Lukan / Luka Lukas / Luka Luka / Luka M Magdalena Alena / Magdalena Alenka / Magdalena Lena / Magdalena Lenica / Magdalena Lenita / Magdalena Lenka / Magdalena Madelina/ Magdalena Madlena / Magdalena Maga / Magdalena Magda / Magdalena Magdalina / Magdalena Magdolena / Magdalena Manda / Magdalena Mandena / Magdalena Mandica / Magdalena Manja / Magdalena Maa / Magdalena Minja / Magdalena

159

Makrina Maka / Makrina Makica / Makrina Makra / Makrina Makrena / Makrina Makrica / Makrina Rina / Makrina Maksimilijan Maki / Maksimilijan Maks / Maksimilijan Maksa / Maksimilijan Maksim / Maksimilijan Maksima / Maksimilijan Makso / Maksimilijan Maa / Maksimilijan Marcel Cela / Marcel Celka / Marcel Elina / Marcel Lina / Marcel Linica / Marcel Maki / Marcel Makica / Marcel Mako / Marcel Marelo / Marcel Marcela / Marcel Marcelijan / Marcel Marcelina / Marcel Marcelino / Marcel Marcelo / Marcel Maro / Marcel Marselina / Marcel Marselino / Marcel Margareta Giga / Margareta Gita / Margareta Gitica / Margareta Gitka / Margareta Ita / Margareta Maga / Margareta Magica / Margareta Marga / Margareta Margerita / Margareta Margit / Margareta Margita / Margareta Marjeta / Margareta Maa / Margareta Reta / Margareta Reti / Margareta Retica / Margareta 160

Marija Anamarija / Marija Beata / Marija Benedikta / Marija Blaenka / Marija Imakulata / Marija Inviolata / Marija Jana / Marija Janko / Marija Jano / Marija Lina / Marija Maca / Marija Maja / Marija Maka / Marija Mani / Marija Manja / Marija Mara / Marija Mara / Marija Mare / Marija Marela / Marija Mareta / Marija Marica / Marija Marijalujza / Marija Marijan / Marija Marijana / Marija Marijanela / Marija Marijeta / Marija Marijaterezija / Marija Marijica / Marija Marika / Marija Marinko / Marija Mario / Marija Mariofil / Marija Marioljub / Marija Marita / Marija Marika / Marija Marja / Marija Maro / Marija Maroje / Marija Maruna / Marija Maa / Marija Meri / Marija Merilin / Marija Merina / Marija Merinka / Marija Mica / Marija Mija / Marija Mima / Marija Mimi / Marija Mimica / Marija Minka / Marija Mirjana / Marija 161

Regina / Marija Rika / Marija Rozamarija / Marija Vizitata / Marija Vjeramarija / Marija Vladislava / Marija Marijan Marin / Marijan Marina / Marijan Marko Marketa / Marko Marke / Marko Markica / Marko Merketo / Marko Marta Maca / Marta Maa / Marta Maa / Marta Magica / Marta Maka / Marta Manja / Marta Martica / Marta Martin Maca / Martin Maka / Martin Maki / Martin Manja / Martin Marca / Martin Martina / Martin Martinela / Martin Martinka / Martin Martinko / Martin Marton / Martin Maa / Martin Tin / Martin Tina / Martin Tinka / Martin Matej Bogdan / Matej Bogdana / Matej Mata / Matej Matan / Matej Mate / Matej Matea / Matej Matejka / Matej Mateo / Matej Matia / Matej Matko / Matej 162

Mato / Matej Mato / Matej Maa / Matej Meteja / Matej Matija Makica / Matija Mako / Matija Mata / Matija Matica / Matija Matija / Matija Matijica / Matija Matula / Matija Tija / Matija Tijana / Matija Matilda Ilda / Matilda Ildica / Matilda Matildica / Matilda Tila / Matilda Tilda / Matilda Tilija / Matilda Tilka / Matilda Melita Ita / Melita Meca / Melita Mela / Melita Melica / Melita Melis / (Melita) Melisa / Melita Melitina / Melita Melanija Lana / Melanija Lana / Melanija Lanica / Melanija Lanka / Melanija Mejica / Melanija Melana / Melanija Melka / Melanija Nija / Melanija Mercedes Meca / Mercedes Mera / Mercedes Merca / Mercedes Meri / Mercedes Merica / Mercedes Metod, v. iril

163

Mihael Ela / Mihael Elka / (Mihael) Gao / (Mihael) Gabi / (Mihael) Gabika / (Mihael) Gbor / (Mihael) Gabrijel / (Mihael) Gabrijela / (Mihael) Gabro / (Mihael) Gago / (Mihael) Gajo / (Mihael) Gavro / (Mihael) Jela / (Mihael) Jelko / (Mihael) Miha / Mihael Mihaela / Mihael Mihovil / Mihael Mihovilka / Mihael Mijo / Mihael Milivoj / Mihael Milka / Mihael Miko / Mihael Mio / Mihael Rafael / (Mihael) Rafaela / (Mihael) Rafo / (Mihael) Miodrag Placid / Miodrag Mirko Emerik / Mirko Emerika / Mirko Emerka / Mirko Emka / Mirko Emko / Mirko Frederik / Mirko Frida / Mirko Frido / Mirko Fridolin / Mirko Fridrih / Mirko Fridrik / Mirko Ibrica / Mirko Ibro / Mirko Ika / Mirko Ikica / Mirko Imbrica / Mirko Imbro / Mirko Irenej / Mirko Minica / Mirko Mino / Mirko 164

Mira / Mirko Mirka / Mirko Mirkec / Mirko Miro / Mirko Pacifik / Mirko Riki / Mirko Riki / Mirko Rikica / Mirko Rikica / Mirko Mislav Misa / Mislav Miska / Mislav Misko / Mislav Misla / Mislav Misla / Mislav Mislava / Mislav Mislo / Mislav Mladen Deko / Mladen Dena / Mladen Denka / Mladen Denko / Mladen Deno / Mladen Juvencije / Mladen Manka / Mladen Mladena / Mladen Mladenci / Mladen Mladenka / Mladen Mladenko / Mladen Mlado / Mladen Monika Mona / Monika Moni / Monika Nika / Monika Nikica / Monika Nina / Monika Ninka / Monika N Natalija Boko / Natalija Boica / Natalija Boica / Natalija Boidar / Natalija Boo / Natalija Lija / Natalija Naca / Natalija Nacka / Natalija Naka / Natalija Natalio / Natalija 165

Natalis / Natalija Nataa / Natalija Nataka / Natalija Nate / Natalija Natica / Natalija Natislav / Natalija Natkica / Natalija Natko / Natalija Nato / Natalija Saa / Natalija Saka / Natalija Taa / Natalija Tana / Natalija Tanja / Natalija Nenad Neda / Nenad Nedo / Nenad Nenada / Nenad Neno / Nenad Nea / Nenad Nikola Kolja / Nikola Mika / Nikola Nik / Nikola Nikica / Nikola Niko / Nikola Nikolina / Nikola Nina / Nikola Nino / Nikola Nives Nina / Nives Ninica / Nives Ninka / Nives Niveska / Nives Snjeana / Nives Snjeka / Nives ana / Nives Norbert Berta / Norbert Berti / Norbert Bertica / Norbert Berto / Norbert Nora / Norbert Nori / Norbert Norka / Norbert Noro / Norbert O Olga 166

Goga / Olga Gogica / Olga Helga / Olga Lola / Olga Ola / Olga Olgica / Olga Olja / Olga Oskar Ansgar / Oskar Karo / Oskar Oko / Oskar Oto Oda / Oto Ota / Oto Otica / Oto Oton / Oto Otto / Oto Uta / Oto Ozana Osana / Ozana Oza / Ozana Sana / Ozana Zana / Ozana Zanka / Ozana P Paskal Pakvalina / Paskal Pashala / Paskal Paskal / Paskal Paskval / Paskal Paskvalina / Paskal Paka / Paskal Pakal / Paskal Pakala / Paskal Pako / Paskal Pakval / Paskal Patrik Domagoj / Patrik Pata / Patrik Patra / Patrik Patrica / Patrik Patricija / Patrik Patrik / Patrik Patris / Patrik Patrisa / Patrik Patria / Patrik Patro / Patrik

167

Pavao Paul / Pavao Paula / Pavao Pava / Pavao Pave / Pavao Pavica / Pavao Pavka / Pavao Pavko / Pavao Pavo / Pavao Pelagija Pega / Pelagija Pegica / Pelagija Pela / Pelagija Pelagije / Pelagija Pele / Pelagija Pelka / Pelagija Pelko / Pelagija Pelo / Pelagija Petar Kreimir / Petar Pejo / Petar Pera / Petar Peria / Petar Perica / Petar Perka / Petar Pero / Petar Petra / Petar Petrica / Petar Petronila / Petar Pio Pia / Pio Pija / Pio Pijo / Pio Polion Predrag R Rafael Elka / Rafael Rafaela / Rafael Rafo / Rafael Rahela Ela / Rahela (Lea) Elica / Rahela (Lea) Hela / Rahela (Lea) Rahelka / Rahela, (Lea)

168

Rajmund Rajka / Rajmund Rajko / Rajmund Rajmond / Rajmund Rajmonda / Rajmund Rajmunda / Rajmund Rastislav Krescencije / Rastislav Rasko / Rastislav Rastislava / Rastislav Rastko / Rastislav Rebeka Beka / Rebeka (Lea) Bekica / Rebeka (Lea) Reba / Rebeka (Lea) Renata Nata / Renata Natka / Renata Natko / Renata Rena / Renata Renato / Renata Reni / Renata Renka / Renata Renko / Renata Reno / Renata Rikard Rihard / Rikard Rikarda / Rikard Rikardo / Rikard Riki / Rikard Rikica / Rikard Robert Berta / Robert Berti / Robert Ina / Robert Roberta / Robert Robertina / Robert Robi / Robert Tina / Robert Rok Roka / Rok Roki / Rok Rokica / Rok Roko / Rok Roland Landa / Roland 169

Lando / Roland Ora / Roland Orka / Roland Orlanda / Roland Orlando / Roland Rolando / Roland Roli / Roland Roman Roli / Roman Roma / Roman Romana / Roman Romanka / Roman Romano / Roman Romica / Roman Romika / Roman Romka / Roman Romko / Roman Romo / Roman Romeo Mea / Romeo Romica / Romeo Romka / Romeo Romko / Romeo Romo / Romeo Rozalija Eufrazija / Rozalija Eufrozina / Rozalija Linda / Rozalija Rojka / Rozalija Roska / Rozalija Roza / Rozalija Rozalina / Rozalija Rozalinda / Rozalija Rozana / Rozalija Rozarija / Rozalija Rozelina / Rozalija Rozen / Rozalija Rozena / Rozalija Rozeta / Rozalija Rozi / Rozalija Rozica / Rozalija Rozika / Rozalija Rozina / Rozalija Rozvita / Rozalija Roa / Rozalija Roalija / Rozalija Roarija / Rozalija Ruka / Rozalija Ruzarija / Rozalija Ruzarka / Rozalija 170

Rua / Rozalija Ruana / Rozalija Ruena / Rozalija Ruica / Rozalija Zara / Rozalija Zarka / Rozalija ana / Rozalija Rudolf Dolfo / Rudolf Ruda / Rudolf Rudika / Rudolf Rudolfa / Rudolf Rudolfina / Rudolf Rutka / Rudolf S Sabina Bina / Sabina Binica / Sabina Binka / Sabina Binko / Sabina Bino / Sabina Ina / Sabina Inica / Sabina Inka / Sabina Saba / Sabina Sabin / Sabina Sebastijan Bot / Sebastijan Botjan / Sebastijan Saba / Sebastijan Sabo / Sebastijan Seba / Sebastijan Seba / Sebastijan Sebastijana / Sebastijan Sebo / Sebastijan Tija / Sebastijan Tijan / Sebastijan Tijana / Sebastijan Servacije Servo / Servacije Vace / Servacije Vaci / Servacije Vacko / Servacije Vaco / Servacije Severin Inka / Severin Rina / Severin Rinka / Severin 171

Seja / Severin Sever / Severin Severina / Severin Sevka / Severin Silvije Cika / Silvije Silva / Silvije Silvestar / Silvije Silvestra / Silvije Silvica / Silvije Silvija / Silvije Silvijan / Silvije Silvijana / Silvije Silvio / Silvije Silvo / Silvije Sylvia / Silvije Vija / Silvije Sofija Caritas / Sofija Coca / Sofija Dada / Sofija Dadica / Sofija Fides / Sofija Karitas / Sofija Koka / Sofija Ljubav / Sofija Nada / Sofija Nadica / Sofija Naka / Sofija Natka / Sofija Sofijana / Sofija Soja / Sofija Soka / Sofija Sonja / Sofija Sova / Sofija Spes / Sofija Vjera / Sofija Vjeran / Sofija Vjerana / Sofija Vjerica / Sofija Vjerka / Sofija Stanislav Nana / Stanislav Nanka / Stanislav Nina / Stanislav Nino / Stanislav Stajka / Stanislav Stana / Stanislav Stanislava / Stanislav Stanko / Stanislav 172

Tale / Stanislav Talka / Stanislav Tane / Stanislav Stjepan Kruna / Stjepan Kruno / Stjepan Krunoslav / Stjepan Krunoslava / Stjepan Pepa / Stjepan Pepica / Stjepan Stevo / Stjepan Stijepo / Stjepan Stipan / Stjepan Stipo / Stjepan Stjepanka / Stjepan Stjepka / Stjepan Stjepko / Stjepan tef / Stjepan tefa / Stjepan tefan / Stjepan tefica / Stjepan Suzana Ljerka / Suzana Ljiljana / Suzana Sana / Suzana Sanja / Suzana Sanjica / Suzana Suska / Suzana Suza / Suzana Suzica / Suzana Svetislav Svetislava / Svetislav imun Mena / imun Menka / imun Moca / imun Mone / imun Monko / imun Semka / imun Simeon / imun Simeona / imun Simo / imun ima / imun ime / imun imica / imun imka / imun imo / imun

173

T Tadej Tadej / Tadej (imun) Tadija / Tadej (imun) Tadijana /Tadej (imun) Tado / Tadej (imun) Tamara Taca / Tamara Tama / Tamara Tamica / Tamara Taa / Tamara Tekla Teodor Bogdan / Teodor Boka / Teodor Boko / Teodor Boica / Teodor Boidar / Teodor Boidarka / Teodor Dara / Teodor Darinka / Teodor Darka / Teodor Darko / Teodor Deodat / Teodor Deodata / Teodor Dorica / Teodor Doris / Teodor Dorka / Teodor Doro / Teodor Tea / Teodor Teca / Teodor Tedo / Teodor Teja / Teodor Teo / Teodor Too / Teodor Teofil Bogoljub / Teofil Bogoljuba / Teofil Filica / Teofil Filka / Teofil Filko / Teofil Filo / Teofil Ljuba / Teofil Ljubo / Teofil Tea / Teofil Tedi / Teofil Tedica / Teofil Tedo / Teofil Teja / Teofil 174

Teo / Teofil Teofila / Teofil Teofilka / Teofil Teofilko / Teofil Terezija Ita / Terezija Lesa / Terezija Leska / Terezija Rerezina / Terezija Reska / Terezija Reza / Terezija Rezi / Terezija Rezica / Terezija Rezika / Terezija Tera / Terezija Tereska / Terezija Tereza / Terezija Terezita / Terezija Terica / Terezija Terka / Terezija Zika / Terezija Zita / Terezija Tihon Tio / Tihon Tiha / Tihon Tiho / Tihon Tihona / Tihon Tihonija / Tihon Toma Miki / Toma Misla / Toma Toma / Toma Tomi / Toma Tomica / Toma Tomika / Toma Tomislav / Toma Tomislava / Toma Tomko / Toma Tomo / Toma Trpimir Trpimira / Trpimir Tvrtko Firmin / Tvrtko Tvrtka / Tvrtko U Ulrika

175

Urula Ora / Urula Orsola / Urula Orsula / Urula Ora / Urula Orula / Urula Sola / Urula Solka / Urula Sula / Urula Ula / Urula Ulika / Urula Ulka / Urula Ura / Urula Urka / Urula Ursa / Urula Ursica / Urula Ursulina / Urula Ura / Urula V Valburga Burga / Valburga Burgica / Valburga Vaca / Valburga Valica / Valburga Valika / Valburga Valka / Valburga Valentin Tin / Valentin Tina / Valentin Tinka / Valentin Vala / Valentin Valenka / Valentin Valent / Valentin Valentin / Valentin Valentina / Valentin Valika / Valentin Valko / Valentin Zdravka / Valentin Zdravko / Valentin Valerija Lera / Valerija Lerica / Valerija Lerka / Valerija Lero / Valerija Vala / Valerija Vala / Valerija Valena / Valerija Valenka / Valerija Valera / Valerija Valeria / Valerija 176

Valerica / Valerija Valerijan / Valerija Valerijana / Valerija Valerika / Valerija Valerio / Valerija Valerka / Valerija Valeta / Valerija Valko / Valerija Valo / Valerija Zdravka / Valerija Zdravko / Valerija Vedran Lucije / Vedran Vadrana / Vedran Veco / Vedran Veda / Vedran Vedo / Vedran Vedra / Vedran Vedrica / Vedran Vedrinka / Vedran Vedrinko / Vedran Vedro / Vedran Vendelin Belinka / Vendelin Delina / Vendelin Delka / Vendelin Delo / Vendelin Lina / Vendelin Linko / Vendelin Lino / Vendelin Vedo / Vendelin Venda / Vendelin Vendel / Vendelin Vendelina / Vendelin Vendi / Vendelin Veno / Vendelin Veronika Ika / Veronika Nika / Veronika Niki / Veronika Rona / Veronika Ronka / Veronika Veca / Veronika Veka / Veronika Vekica / Veronika Vera / Veronika Verena / Veronika Verica / Veronika Verka / Veronika Verona / Veronika 177

Veruka / Veronika Veselka Hilarija / Veselka Hilarije / Veselka Veco / Veselka Vekica / Veselka Veko / Veselka Velja / Veselka Veljka / Veselka Veseljka / Veselka Veselko / Veselka Veska / Veselka Vesko / Veselka Veso / Veselka Vesna Veca / Vesna Vecka / Vesna Veka / Vesna Vekica / Vesna Vesa / Vesna Vesnica / Vesna Vesnika / Vesna Vid Vida / Vid Vidan / Vid Videk / Vid Vidica / Vid Vidica / Vid Vidinka / Vid Vidna / Vid Vido / Vid Vido / Vid Vita / Vid Vitka / Vid Vitko / Vid Vito / Vid Viktor Rina / Viktor Rinka / Viktor Viki / Viktor Vikica / Viktor Viko / Viktor Viktorija / Viktor Viktorin / Viktor Viktorina / Viktor Viktorka / Viktor Vitko / Viktor Vitorija / Viktor Vitorio / Viktor 178

Vilibald Vilim / Vilibald Vilko / Vilibald Vilim Vika / Vilim Viko / Vilim Vila / Vilim Vilica / Vilim Vilika / Vilim Vilika / Vilim Viljko / Vilim Viljo / Vilim Vilkica / Vilim Vilko / Vilim Vilma / Vilim Vinko Ceca / Vinko Vice / Vinko Viki / Vinko Vina / Vinko Vincek / Vinko Vincencija / Vinko Vincencije / Vinko Vinka / Vinko Vinkica / Vinko Violeta Eta / Violeta Etica / Violeta Leta / Violeta Ola / Violeta Olica / Violeta Olka / Violeta Vikica / Violeta Viola / Violeta Violica / Violeta Violka / Violeta Virgilije Gila / Virgilije Lijica / Virgilije Virgica / Virgilije Virgica / Virgilije Virgil / Virgilije Virgilija / Virgilije Virica / Virgilije Viro / Virgilije Vieslav Slava / Vieslav 179

Slavia / Vieslav Slavko / Vieslav Vio / Vieslav Via / Vieslav Vieslava / Vieslav Vika / Vieslav Vio / Vieslav Vjenceslav Slava / Vjenceslav Slavko / Vjenceslav Slavo / Vjenceslav Veca / Vjenceslav Veco / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Vencek / Vjenceslav Venco / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Venica / Vjenceslav Venko / Vjenceslav Veno / Vjenceslav Vjenceslava / Vjenceslav Vjeneslav / Vjenceslav Vjenka / Vjenceslav Vjenko / Vjenceslav Z Zdenka Dona / Zdenka Donka / Zdenka Sida / Zdenka Sidon / Zdenka Sidonije / Zdenka Sidonka / Zdenka Sija / Zdenka Zdena / Zdenka Zdenko / Zdenka Zdeno / Zdenka Zlata Aurelija / Zlata Aurelije / Zlata Lata / Zlata Latica / Zlata Zaka / Zlata Zako / Zlata Zlajka / Zlata Zlatan / Zlata Zlatica / Zlata Zlatko / Zlata Zlato / Zlata 180

 arko Kandid / arko Kandida / arko Svjetlana / arko arka / arko eljko Dea / eljko Dea / eljko Dean / eljko Deza / eljko Dezi / eljko Dezider / eljko Deziderij / eljko Deziderija / eljko Deziderije / eljko eljka / eljko eljkica / eljko iga Sigismund / iga igmund / iga ivko Tale / ivko Talija / ivko Vita / ivko Vital / ivko Vitalija / ivko Vito / ivko Vitica / ivko

181

IZVEDENICE I INAICE OSNOVNIH IMENA A Aca / Adam Acka / Aleksandar Aco / Adam Aco / Aleksandar Aco / Alfonz Ada / Adam Ada / Adela Adalbert / Albert Adamka / Adam Adelka / Adela Adica / Adam Ado /Adam Aga / Agata Agaton / Dobroslav Agi / Agata Agica / Agneza Agica / Agata Agna / Agneza Agnezina / Agneza Agnica / Agneza Ago / Augustin Aida / Adela Aja / Anzelmo Aja / Augustin Ajka / Anzelmo Aka / Asunta Aka / Augustin Aka / Ana Ala / Albert Ala / Alfonz Alba / Albert Alban / Albin Albe / Albin Albe / Albert Alberta / Albert Albertica / Albert Albertin / Albert Albertina / Albert Albika / Albin Albina / Albin Aleks / Aleksandar Aleksa / Aleksandar Alen / Alan Alena / Magdalena Alenka / Alan Alenka / Magdalena Alfa / Alfonz Alfica / Alfonz Alfo / Alfonz Alfonza / Alfonz 182

Alfonzina / Alfonz Alica / Alan Alja / Aleksandar Alja / Aleksandar Aljoa / Aleksandar Alka / Aleksandar Alka / Alfonz Alko / Alfonz Alo / Aleksandar Alo / Alan Alo / Alfonz Alojzijana / Alojzije Alojzina / Alojzije Ama / Amalija Ama / Ambrozije Amalka / Amalija Ambra / Ambrozije Ambro / Ambrozije Ambro / Ambrozije Ambroz / Ambrozije Ambroza / Ambrozije Ambrozij / Ambrozije Ambrozija / Ambrozije Amka / Ambrozije Ana / Anelka Anel / Anelka Anela / Anelka Anelina / Anelka Anelino / Anelka Anelko / Anelka Anica / Anelka Anica / Ana Analiza / Ana Anamarija / Ana Anamarija / Marija Anda / Jolanda Anda / Aleksandar Anda / Andrija Andea / Andrija Andica / Jolanda Andra / Andrija Andras / Andrija Andre / Andrija Andrej / Andrija Andreja / Andrija Andrejka / Andrija Andrela / Andrija Andreta / Andrija Andrica / Andrija Andrijan / Andrija Andrijana / Andrija 183

Andrijano / Andrija Andrina / Andrija Andrino / Andrija Andro / Andrija Anela / Agneza Anera / Ana Angel / Anelka Angela / Anelka Anica / Ana Anika / Ana Ankica / Ana Ano / Anzelmo Ansgar / Oskar Antal / Antun Ante / Antun Antia / Antun Antica / Antun Anto / Antun Anton / Antun Antonijeta / Antun Antonika / Antun Antonin / Antun Antonio / Antun Anua / Ana Anzelm / Anzelmo Anzelma / Anzelmo Apa / Apolonija Apica / Apolonija Ara / Ariel Ara / Aurora Arica / Ariel Arka / Ariel Arka / Aurora Arna / Arnold Arni / Arnold Arno / Arnold Arnolda / Arnold Arnoldo / Arnold Asa / Asunta Asja / Anastazija Aska / Asunta Asta / Astrid Asta / Anastazija Astra / Astrid Ata / Aleksandar Ata / Beata Augut / Augustin Augustina / Augustin Aurelija / Zlata Aurelije / Zlata

184

B Balto / Baltazar Bara / Barbara Bara / Bartolomej Barba / Barbara Barbika / Barbara Barica / Barbara Barica / Bartolomej Barka / Bartolomej Barta / Bartolomej Bartol / Bartolomej Bartolina / Bartolomej Bartolo / Bartolomej Bartul / Bartolomej Bazil / Bazilije Bazila / Bazilije Bazilija / Bazilije Bazilijana / Bazilije Bazilisa / Bazilije Bazilka / Bazilije Bazo / Bazilije Bazo / Bazilije Beata / Marija Beatica / Beata Beato / Beata Beka / Rebeka (Lea) Bekica / Rebeka (Lea) Belinka / Vendelin Bena / Benedikt Benedeta / Benedikt Benedeto / Benedikt Benedikta / Benedikt Benedikta / Marija Benediktina / Benedikt Beneta / Benedikt Benica / Benjamin Benja / Benjamin Benka / Benedikt Benko / Benedikt Beno / Benedikt Bera / Bernard Berica / Bertold Berko / Bernard Berna / Bernard Bernarda / Bernard Bernardeta / Bernard Bernardica / Bernard Bernardin / Bernard Berno / Bernard

185

Bero / Bernard Bero / Bertold Berta / Norbert Berta / Robert Berta / Herbert Berta / Albert Berti / Norbert Berti / Robert Berti / Herbert Berti / Hubert Berti / Bertold Bertica / Norbert Bertica / Herbert Bertica / Hubert Bertica / Bertold Bertica / Albert Bertina / Albert Berto / Albert Berto / Norbert Berto / Herbert Berto / Hubert Berto / Bertold Beta / Elizabeta Beti / Elizabeta Betika / Elizabeta Bica / Ljubica, Jolanda Biga / Brigita Bina / Sabina Bina / Albin Binica / Sabina Binka / Sabina Binko / Sabina Bino / Sabina Bino / Albin Birgita / Brigita Blaa / Bla Blaek / Bla Blaenka / Beata Blaenka / Marija Blaenko / Beata Blakan / Bla Blako / Bla Bladica / Blandina Blaja / Bla Blana / Blanka Blana / Blanka Blanda / Blandina Blandica / Blandina Blankica / Blanka Blanko / Blanka

186

Blano / Blanka Boica / Boidar Boica / Natalija Boica / Natalija Boica / Teodor Boidarka/ Boidar Boidar / Natalija Boidar / Teodor Boidarka / Boidar Boidarka / Teodor Boimir / Boidar Boimira / Boidar Boka / Teodor Boko / Natalija Boko / Teodor Boo / Natalija Bot / Sebastijan Botjan / Sebastijan Boba / Dobroslav Bobika / Bonaventura Bobo / Bonaventura Boca / Dobroslav Boca / Bonaventura Bogdan / Teodor Bogdan / Matej Bogdana / Matej Bogoljub / Teofil Bogoljuba / Teofil Bola / Boris Bolka / Boris Bolka / Bonaventura Boltek / Baltazar Boltina / Baltazar Bolto / Baltazar Boneta / Bonifacije Bonica / Bonifacije Bonifacij / Bonifacije Bonifacija / Bonifacije Bonislav / Bonifacije Bonislava / Bonifacije Bonka / Bonifacije Bonko / Bonaventura Bono / Bonaventura Bono / Bonifacije Boriska / Boris Borislav / Boris Borislava / Boris Borka / Bonavantura Borko / Boris Borko / Bonavantura

187

Boro / Boris Boska / Ambrozije Brana / Branislav Brane / Branislav Branica / Branislav Branimir / Aleksandar Branimira / Aleksandar Branislava / Branislav Branka / Branislav Branko / Branislav Brano / Branislav Brenka / Dobroslav Brenka / Bonaventura Brica / Bernard Briga / Brigita Brina / Bonaventura Bronislava / Branislav Bruna / Bruno Brunela / Bruno Brunica / Bruno Brunka / Bruno Brunko / Bruno Buba / Ljubica, Jolanda Burga / Valburga Burgica / Valburga C Caca / Aleksandar Caritas / Sofija Ceca / Cecilija Ceca / Vinko Cela / Celestina Cela / Marcel Celestin / Celestina Celina / Celestina Celka / Celestina Celka / Marcel Ceno / Ignacije Cica / Cecilija Cica / Ljubica, Jolanda Cija / Cecilija Cija / Lucija Cija / Bonifacije Cika / Silvije Cilija / Cecilija Cilka / Cecilija Cina / Franjo Cita / Karmela Citica / Karmela Coca / Sofija

188

Cvijeta / Florijan Cvjetko / Florijan , ajo / aslav ale / aslav ane / aslav iko / iril irila / iril irka / iril iro / iril D Daa / Danijel Daa / Darija Daa / Darija Dako / Andrija Dao / Andrija Daca / Darija Dada / Karlo Dada / Danijel Dada / Sofija Dada / Darija Dada / Ladislav Dadica / Sofija Dadica / Ladislav Dado / David Dado / Ladislav Dajan / Danijel Dajko / David Dajo / Darija Dalo / David Damjana / Damjan Damjanka / Damjan Damljan / Damjan Damljanka / Damjan Damljanko / Damjan Dan / Danijel Dana / Danijel Dane / Danijel Danijela / Danijel Danka / Danijel Danko / Danijel Dara / Darija Dara / Teodor Darije / Darija Darinka / Teodor Dario / Darija Dario / Darko Darka / Darija

189

Darka / Teodor Darko / Darija Darko / Teodor Daro / Darija Davitko / David Davo / David Dea / eljko Dea / eljko Dean / eljko Deba / Debora Debi / Debora Debica / Debora Deja / Andrija Deko / Mladen Dela / Adela Dela / Fidel(is) Delica / Fidel(is) Delina / Vendelin Delka / Vendelin Delka / Adela Delka / Fidel(is) Delo / Vendelin Demetrije / Dimitrije Dena / Mladen Dena / Denis Deni / Denis Denica / Denis Denisa / Denis Denka / Mladen Denko / Mladen Deno / Mladen Deno / Denis Deodat / Teodor Deodata / Teodor Deza / eljko Dezi / eljko Dezider / eljko Deziderij / eljko Deziderija / eljko Deziderije / eljko Dica / Dijana Dija / Dijana Dija / Klaudije Dijanka / Dijana Dijo / Klaudije Dika / Ladislav Dikica / Ladislav Diko / Benedikt Dila / Dijana Dimitrija / Dimitrije

190

Dina / Bernard Dina / Blandina Dinko / Dominik Dino / Bernard Dioniz / Denis Dionizije / Denis Dita / Judita Dita / Edita Dita / Benedikt Ditka / Judita Ditka / Edita Ditka / Benedikt Dito / Benedikt Divijana / Dijana Divna / Kalist Dmitar / Dimitrije Doko / Dobroslav Dobra / Dobroslav Dobrenka / Dobroslav Dobrenka / Bonaventura Dobreta / Bonaventura Dobria / Dobroslav Dobria / Bonaventura Dobrica / Dobroslav Dobrice / Bonaventura Dobrila / Agara Dobrila / Bonaventura Dobrislav / Dobroslav Dobrislava / Dobroslav Dobro / Dobroslav Dobro / Bonaventura Dobroslav / Bonaventura Dobroslava /Bonaventura Dola / Dolores Dolfo / Rudolf Doma / Dominik Domagoj / Patrik Dometar / Dimitrije Dominik / Dominik Dominika / Dominik Dominko / Dominik Domo / Dominik Dona / Zdenka Donat / Darko Donka / Zdenka Dorica / Teodor Doris / Teodor Dorka / Teodor Dorka / Izidor Doro / Teodor

191

Doro / Izidor Doroteja / Doris, Teodora Draen / Gracijan Draen / Karlo Draenka / Karlo Draka / Karlo Drako / Karlo Dragan / Karlo Dragec / Karlo Dragica / Karlo Drago / Karlo Dragutin / Karlo Drena / Andrija Drenka / Andrija Duja / Dujam Dujan / Dujam Dujan / Dujam Dujas / Dujam Duje / Dujam Dujica / Dujam Dujka / Dujam Dujko / Dujam Dujo / Dujam Duna / Dujam Duno / Dujam eka / Anelka ela / Genoveva ela / Anelka elka / Anelka ena / Genoveva ena / Eugen eni / Eugen enka / Genoveva enka / Eugen eno / Eugen uka / Juraj urica / Juraj urica / Juraj uro / Juraj E Ea / Estera Eca / Estera Eca / Eva Eda / Edita Eda / Edmund Eda / Edvin Edga / Edgar Edgarija / Edgar Edgaro / Edgar

192

Edi / Edmund Edi / Edvin Edica / Edmund Edica / Eduard Edica / Edvin Edika / Edgar Edika / Edmund Edika / Edmund Edika / Eduard Edika / Edvin Edith / Edita Editica / Edita Edmond / Edmund Edmunda / Edmund Edo / Edgar Edo / Edmund Edo / Eduard Edo / Edvin Edvina / Edvin Ega / Eugen Egica / Eugen Ego / Eugen Ela / Adela Ela / Rahela (Lea) Ela / Helena Ela / Eleonora Ela / Elizabeta Ela / Fidel(is) Ela / Mihael Eli / Elizabeta Elica / Rahela (Lea) Elica / Elizabeta Elica / Fidel(is) Elina / Marcel Eliza / Elizabeta Elka / Rafael Elka / Elizabeta Elka / Elvira Elka / (Mihael) Elko / Karmela Elko / Elizabeta Elma / Anzelmo Elva / Elvira Elvirka / Elvira Elza / Elizabeta Ema / Emilijana Emanuela / Emanuel Emerencijana / Ema Emerik / Mirko Emerika / Mirko

193

Emerka / Mirko Emi / Ema Emica / Ema Emica / Emilijana Emil / Emilijana Emila / Emilijana Emilija / Emilijana Emilijan / Emilijana Emilije / Emilijana Emka / Mirko Em ka / Ema Emko / Mirko Emko / Emanuel Emo / Emanuel Ena / Irena Era / Erik Era / Estera Eri / Erik Erica / Estera Erih / Erik Erika / Erik Erka / Erik Erna / Ernest Ernesta / Ernest Emestin / Ernest Ernestina / Ernest Erni / Ernest Ernica / Ernest Erno / Ernest Ero / Erik Esta / Estera Ester / Estera Estica / Estera Estika / Estera Eta / Violeta Eta / Koleta Eta / Elizabeta Etica / Violeta Etica / Koleta Etka / Edgar Etka / Edita Etka / Eduard Etko / Edgar Eufrazija / Rozalija Eufrozina / Rozalija Eugena / Eugen Eugenija / Eugen Eugenio / Eugen Eva / Eva Evica / Eva

194

Evika / Eva Evita / Eva F Faba / Fabijan Fabica / Fabijan Fabija / Fabijan Fabijana / Fabijan Fabika / Fabijan Fabiola / Fabijan Fabjan / Fabijan Fabjana / Fabijan Fabo / Fabijan Facija / Bonifacije Fana / Franjo Fani / Franjo Felie / Feliks Felica / Feliks Felicij / Feliks Felicija / Feliks Felicijan / Feliks Felicijana / Feliks Felicije / Feliks Felicisima / Feliks Felicita / Feliks Felicitas / Feliks Felicitata / Feliks Feliksa / Feliks Felka / Feliks Feri / Ferdinand Ferda / Ferdinand Ferdina / Ferdinand Ferdinanda / Ferdinand Ferdo / Ferdinand Ferika / Ferdinand Ferka / Ferdinand Fernanda / Ferdinand Fernando / Ferdinand Ficka / Filip Fico / Fidel(is) Fico / Filip Fida / Fidel(is) Fidel / Fidel(is) Fidela / Fidel(is) Fidelica / Fidel(is) Fidelij / Fidel(is) Fidelija / Fidel(is) Fidelije / Fidel(is) Fidelio / Fidel(is) Fidelisa / Fidel(is)

195

Fidelka / Fidel(is) Fides / Sofija Fidica / Fidel(is) Fido / Fidel(is) Fila / Filip Fileta / Filip Fili / Filip Filica / Teofil Filipa / Filip Filipina / Filip Filipka / Filip Filja / Fidel(is) Filka / Teofil Filka / Filip Filko / Teofil Filko / Filip Filo / Teofil Filo / Filip Firmin / Tvrtko Flora / Florijan Florencija / Florijan Florentina / Florijan Florica / Florijan Florija / Florijan Florijana / Florijan Florije / Florijan Florika / Florijan Floro / Florijan Fran / Franjo Franeska / Franjo Franesko / Franjo Franica / Franjo Francek / Franjo Franciska / Franjo Francisko / Franjo Frane / Franjo Franja / Franjo Franja / Franjo Franjica / Franjo Franjka / Franjo Franko / Franjo Frano / Franjo Frederik / Mirko Frida / Mirko Frido / Mirko Fridolin / Mirko Fridrih / Mirko Fridrik / Mirko G

196

Gaa / Gapar Gao / Gabrijel Gao / Gapar Gao / (Mihael) Gapara / Gapar Gaparina / Gapar Gapo / Gapar Gabi / Gabrijel Gabi / (Mihael) Gabika / Gabrijel Gabika / (Mihael) Gbor / (Mihael) Gabrijel / (Mihael) Gabrijela / Gabrijel Gabrijela / (Mihael) Gabro / Gabrijel Gabro / (Mihael) Gaca / Gapar Gaca / Agata Gaga / Karlo Gaga / Agata Gago / Gabrijel Gago / (Mihael) Gajo / Gabrijel Gajo / (Mihael) Gari / Edgar Garo / Edgar Gaspar / Gapar Gata / Agata Gavro / Gabrijel Gavro / (Mihael) Geca / Gertruda Gena / Genoveva Gena / Eugen Genica / Genoveva Genica / Eugen Genika / Eugen Geno / Eugen Georg / Juraj Georgina / Juraj Gera / Gertruda Gerda / Gertruda Geri / Gertruda Gerica / Gertruda Gerta / Gertruda Giga / Karlo Giga / Margareta Gila / Virgilije Gino / Longin Gita / Brigita

197

Gita / Margareta Gitica / Margareta Gitka / Margareta Giza / Gizela Gizelda / Gizela Gizika / Gizela Goa / Goran Goca / Ignacije Goco / Ignacije Goga / Olga Goga / Goran Gogica / Olga Gogica / Goran Gorana / Goran Goranka / Goran Goranko / Goran Gorica / Goran Gorica / Goran Gorko / Goran Goro / Goran Gro / Grgur Grao / Gracijan Graca / Gracijan Gracija / Gracijan Gracija / Gracijan Gracijana / Gracijan Gracijela / Gracijan Graco / Gracijan Granko / Gracijan Grano / Gracijan Grega / Grgur Grega / Grgur Gregica / Grgur Gregica / Grgur Gregor / Grgur Gregorija / Grgur Grga / Grgur Grga / Grgur Grgan / Grgur Grgica / Grgur Grgica / Grgur Grgica / Grgur Grgo / Grgur Gria / Grgur Gusta / Augustin Gustika / Augustin Guta / Augustin H Hana / Ana

198

Heda / Hedviga Hedi / Hedviga Hedica / Hedviga Hela / Rahela (Lea) Hela / Helena Helenka / Helena Helga / Olga Helica / Helena Hema / Ema Hena / Henrik Heni / Henrik Heno / Henrik Henrijeta / Henrik Henrika / Henrik Hera / Herbert Herberta / Herbert Heribert / Herbert Herica / Herbert Herka / Herbert Herko / Herbert Hero / Herbert Hijacinta / Hijacint Hila / Hilarije Hilari / Hilarije Hilarija / Hilarije Hilarija / Veselka Hilarije / Veselka Hildegard / Hilda Hilko / Hilarije Hinko / Henrik Hino / Henrik Honorat / aslav Honorata / aslav Honorije / aslav Hrvoje / Andrija Hrvoslav / Andrija Hrvoslava / Andrija Hugo / Hubert I Io / Ilija Io / Ivan Ibojka / Jolanda lbrica / Mirko Ibro / Mirko Ica / Ignacije Ica / Ignacije Ica / Izidor Icko / Ignacije Ico / Ignacije

199

Ico / Ilija Ico / Ivan Idica / Ida Iduka / lda Iga / Hedviga Igica / Hedviga Igica / Ignacije Ignja / Ignacije lgnjo / Ignacije Igo / Ignacije lka / Ilija Ika / Mirko Ika / Ilija lka / Ivan Ika / Veronika Ika / Erik Ikaa / Ilija lkica / Ilija Ikica / Mirko Iko / Ilija Iko / Ivan Ila / Ilija Ila / Bazilije Ilda / Matilda Ildica / Matilda llenka / Ilija llija / Ilija llijana / Ilija Ilijas / Ilija Ilijica / Ilija Ilinka / Ilija Iljka / Ilija Iljo / Ilija Ilka / Helena Ilka / Bazilije llona / Helena llonka / Helena Imakulata / Marija lmbrica / Mirko lmbro / Mirko Ina / Albert Ina / Gapar Ina / Celestina Ina / Robert Ina / Sabina Ina / Edvin Ina / Krispina Ina / Blandina Ina / Alojzije Ina / Filip

200

Inela / Agneza Inena / Justa Inena / Kvirin Inenka / Kvirin Inenka / Benjamin Ines / Agneza Inica / Albert Inica / Sabina Inica / Edvin Inica / Krispina Inica / Kvirin Inica / Alojzije Inka / Albert Inka / Celestina Inka / Sabina Inka / Ivan Inka / Justa Inka / Edvin Inka / Korina Inka / Krispina Inka / Kvirin Inka / Severin Inviolata / Marija Ira / Irena Ira / Elvira Irenej / Mirko Irenka / Irena Irka / Elvira Irna / Irena Isa / Bazilije Iso / Izidor Ita / Brigita lta / Terezija lta / Karmela Ita / Eva Ita / Margareta Ita / Melita Itica Edita Itica / Karmela Itica / Eva Iva / Ivan Iva / Ivan Ivana / Ivan Ivanica / Ivan Ivanka / Ivan Ivica / Ivan Ivo / Ivan Ivo / Ivan Izabela / Elizabeta Izidora / Izidor

201

J Jao / Jakov Jaca / Hijacint Jacinta / Hijacint Jadviga / Hedviga Jago / Augustin Jaka / Jakov Jaka / Jakov Jakica / Jakov Jakina / Jakov Jakobina / Jakov Jala / Elizabeta Jalabeta / Elizabeta Jana / Marija Janez / Ivan Janja / Agneza Janko / Marija Jano / Marija Jasna / Klara Jasna / Lucija Jasnica / Klara Jeca / Jeronim Jeka / Jeronim Jela / Gabrijel Jela / Helena Jela / (Mihael) Jele / Helena Jelena / Helena Jelica / Helena Jelica / Elizabeta Jelisaveta / Elizabeta Jelka / Helena Jelko / Gabrijel Jelko / (Mihael) Jeltruda / Gertruda Jena / Helena Jera / Jeronim Jerica / Jeronim Jerko / Jeronim Jernej / Bartolomej Jero / Jeronim Jeronima / Jeronim Jetica / Antun Joa / Josip Joika / Josip Joko / Josip Jocka / Jolanda Jocka / Josip Joco / Josip

202

Joja / Josip Jojica / Josip Joka / Josip Jolanka / Jolanda Jolka / Jolanda Josa / Josip Josipa / Josip Joza / Josip Jozan / Josip Jozefa / Josip Jozefina / Josip Jozeta / Josip Jozica / Josip Jozo / Josip Jut / Justa Jutica / Justa Jutin / Justa Juto / Justa Juca / Justa Jucka / Justa Juco / Juraj Juko / Julije Jula / Julije Julija / Julije Julijan / Julije Julijana / Julije Julijeta / Julije Julika / Julije Julinka / Julije Julka / Julije Julko / Julije Julo / Julije Jure / Juraj Justica / Justa Justika / Justa Justo / Justa Juvencije / Mladen K Kaa / Katarina Kadmila / Kamilo Kadmilo / Kamilo Kaja / Katarina Kama / Kamilo Kamica / Kamilo Kamila / Kamilo Kamo / Kamilo Kandid / arko Kandida / arko Karin / Katarina

203

Karitas / Sofija Karla / Karlo Karla / Karlo Karle / Karlo Karlina / Karlo Karlo / Karlo Karlota / Karlo Karma / Karmela Karmelita / Karmela Karmelo / Karmela Karmen / Karmela Karmencita / Karmela Karo / Oskar Karolina / Karlo Kata / Katarina Katica / Katarina Katja / Katarina Katka / Katarina Kazimira / Kazimir Keka / Helena Kekica / Helena Kika / Ivan Klarika / Klara Klauda / Klaudije Klaudica / Klaudije Klaudij / Klaudije Klaudija / Klaudije Klaudijan / Klaudije Klaudijana / Klaudije Klaudijo / Klaudije Klaudina / Klaudije Klemencija / Klement Klementina / Klement Klemi / Klement Klemica / Klement Koka / Sofija Kola / Koleta Kolja / Nikola Koljo / Kornelije Kora / Korina Kora / Kornelije Korica / Kornelije Korinka / Korina Korna / Kornelije Kornel / Kornelije Kornelij / Kornelije Kornelijica / Kornelije Kornica / Kornelije Korno / Kornelije Koro / Kornelije

204

Krasna / Kalist Kreimir / Petar Krescencije / Rastislav Kris / Kristina Krispa / Krispina Krispin / Krispina Krispo / Krispina Krist / Kristina Krista / Kristina Kristan / Kristina Kristana / Kristina Kriste / Kristina Kristeta / Kristina Kristica / Kristina Kristijan / Kristina Kristijana / Kristina Kristinka / Kristina Kristo / Kristina Kristo / Kristofor Kristof / Kristofor Kran / Krevan Kre / Krevan Kro / Krevan Kruna / Stjepan Kruno / Stjepan Krunoslav / Stjepan Krunoslava / Stjepan Ksena / Ksenija Ksenica / Ksenija Ksenije / Ksenija Kuo / Kuzma Kuzmo / Kuzma Kuzo / Kuzma Kvira / Kvirin Kvirica / Kvirin Kvirica / Kvirin Kvirina / Kvirin Kviro / Kvirin L Laca / Alojzije Lacika / Ladislav Lacika / Lazar Lacika / Alojzije Lacka / Ladislav Lacko / Ladislav Laco / Ladislav Laco / Lazar Lada / Ladislav Ladan / Ladislav

205

Ladica / Ladislav Ladika / Ladislav Ladimira / Ladislav Ladislava / Ladislav Lado / Ladislav Laida / Adela Laka / Lazar Lale / Aleksandar Lalica / Ladislav Lalka / Ladislav Lalo / Aleksandar Lana / Melanija Lana / Melanija Landa / Roland Landa / Jolanda Lando / Roland Lanica / Melanija Lanka / Melanija Lara / Hilarije Lara / Klara Laro / Hilarije Lasko / Lazar Lata / Zlata Latica / Zlata Latica / Ladislav Latko / Ladislav Laura / Lovro Laurencija / Lovro Lav / Leo Lavica / Leo Lavka / Leo Lavko / Leo Lazara / Lazar Lazica / Lazar Lazo / Lazar Lea / Leo Leca / Leonard Leco / Leonard Leja / Eleonora Lekica / Aleksandar Leko / Aleksandar Lela / Helena Lelica / Helena Lelina / Helena Lelka / Helena Lelka / Leopold Lena / Helena Lena / Magdalena Lenica / Helena Lenica / Alan

206

Lenica / Magdalena Lenita / Helena Lenita / Magdalena Lenka / Magdalena Leno / Alan Leon / Leo Leona / Leo Leonardo / Leonard Leonija / Leo Leonije / Leo Leonila / Leo Leonina / Leo Leonita / Leo Leonka / Leo Leonora / Eleonora Leopolda / Leopold Leopoldina / Leopold Lera / Valerija Lerica / Valerija Lerka / Valerija Lero / Valerija Lesa / Terezija Leska / Terezija Leso / Aleksanadar Leta / Violeta Lica / Feliks Licija / Feliks Lida / Lidija Lidica / Lidija Lidika / Lidija Lidona / Lidija Lidonka / Lidija Lija / Natalija Lijana / Emilijana Lijana / Julije Lijica / Virgilije Likan / Ilija Liko / Ilija Lila / Amalija Lili / Amalija Lili / Elizabeta Lilica / Kornelije Lilika / Amalija Lilika / Kornelije Lilka / Julije Lina / Ilija Lina / Vendelin Lina / Bartolomej Lina / Celestina Lina / Marcel

207

Lina / Marija Linda / Rozalija Linica / Marcel Linka / Ilija Linko / Vendelin Lino / Vendelin Lipa / Filip Lisa / Bazilije Lita / Karmela Liza / Elizabeta Lizabeta / Elizabeta Lizika / Elizabeta Ljerka / Suzana Ljiljana / Suzana Ljuba / Teofil Ljuba / Ljubica, Jolanda Ljubav / Sofija Ljubica / Amalija Ljubica / Jolanda Ljubo / Teofil Ljuca / Ljubica, Jolanda Ljupka /Ljubica, Jolanda Lojza / Alojzije Lojzek / Alojzije Lojzica / Alojzije Lojzika / Alojzije Lojzika / Alojzije Lojzo / Alojzije Lokica / Lovro Loko / Lovro Lola / Olga Lola / Dolores Lola / Lovro Lolica / Lovro Lolita / Dolores Lonin / Longin Lona / Apolonija Longa / Longin Longo / Longin Lonika / Eleonora Lora / Florijan Lora / Dolores Lora / Eleonora Lora / Lovro Lorika / Florijan Lorka / Dolores Lorka / Eleonora Lorka / Florijan Lota / Karlo Lotica / Karlo

208

Lovica / Lovro Lovorka / Lovro Lovorko / Lovro Lovra / Lovro Lovre / Lovro Lovrek / Lovro Lovren / Lovro Lovrenac / Lovro Lovrenko / Lovro Lovreta / Lovro Lovrica / Lovro Lovrina / Lovro Lovrina / Lovro Lui / Lucija Luca / Lucija Lucana / Lucija Lucida / Lucija Lucijan / Lucija Lucijana / Lucija Lucije / Vedran Lucije / Lucija Lucijeta / Lucija Lucika / Lucija Luila / Lucija Luja / Lucija Lujo / Luka Luka / Luka Lukan / Luka Lukas / Luka Luta / Leopold M Maa / Magdalena Maa / Maksimilijan Maa / Margareta Maa / Marija Maa / Marta Maa / Martin Maa / Matej Maa / Marta Maca / Marija Maca / Marta Maca / Martin Madelina / Magdalena Madlena / Magdalena Maga / Margareta Maga / Magdalena Magda / Magdalena Magdalina / Magdalena Magdolena / Magdalena

209

Magica / Margareta Magica / Marta Maja / Marija Maka / Makrina Maka / Marta Maka / Marija Maka / Martin Maki / Maksimilijan Maki / Marcel Maki / Martin Makica / Makrina Makica / Marcel Makica / Matija Mako / Marcel Mako / Matija Makra / Makrina Makrena / Makrina Makrica / Makrina Maks / Maksimilijan Maksa / Maksimilijan Maksim / Maksimilijan Maksima / Maksimilija Makso / Maksimilijan Mala / Amalija Mala / Amalija Malica / Amalija Manda / Magdalena Mandena / Magdalena Mandica / Magdalena Mani / Marija Manja / Marija Manja / Magdalena Manja / Martin Manja / Marta Manka / Mladen Manko / Emanuel Mano / Emanuel Marelo / Marcel Mara / Marija Mara / Marija Marca / Martin Marcela / Marcel Marcelijan / Marcel Marcelina / Marcel Marcelino / Marcel Marcelo / Marcel Mare / Marija Marela / Marija Mareta / Marija Marga / Margareta

210

Margerita / Margareta Margit / Margareta Margita / Margareta Marika / Marija Marica / Marija Marijalujza / Marija Marijan / Marija Marijanela / Marija Marijana / Marija Marijana / Marija Marijaterezija / Marija Marijeta / Marija Marijica / Marija Marika / Marija Marin / Marijan Marina / Marijan Marinko / Marija Mario / Marija Mariofil / Marija Marioljub / Marija Marita / Marija Marja / Marija Marjeta / Margareta Marke / Marko Marketa / Marko Markica / Marko Maro / Marcel Maro / Marija Maroje / Marija Marselina / Marcel Marselino / Marcel Martica / Marta Martina / Martin Martinela / Martin Martinka / Martin Martinko / Martin Marton / Martin Maruna / Marija Mata / Matej Mata / Matija Matan / Matej Mate / Matej Matea / Matej Matejka / Matej Mateo / Matej Matia / Matej Matica / Matija Matija / Matija Matijica / Matija Matildica / Matilda

211

Matko / Matej Mato / Matej Mato / Matej Matula / Matija Mea / Romeo Meca / Melita Meca / Mercedes Mejica / Melanija Mejo / Bartolomej Mela / Karmela Mela / Melita Melana / Melanija Melica / Melita Melis / (Melita) Melisa / Melita Melitina / Melita Melka / Karmela Melka / Melanija Melko / Karmela Mena / imun Menca / Klement Menca / Karmela Menci / Klement Menka / imun Menko / Dominik Menta / Klement Mento / Klement Mera / Mercedes Merca / Mercedes Meri / Marija Meri / Mercedes Merica / Mercedes Merilin / Marija Merina / Marija Merinka / Marija Merketo / Marko Meteja / Matej Metko / iril, Metod Meto / iril, Metod Metod / iril, Metod Metoda / iril, Metod Metodica / iril, Metod Miko / Mihael Mio / Mihael Mio / Dimitrije Mica / Marija Miha / Mihael Mihaela / Mihael Mihovil / Mihael Mihovilka / Mihael

212

Mija / Marija Mijo / Mihael Mika / Nikola Miki / Toma Mila / Kamilo Milan / Kamilo Milana / Emilijana Milica / Kamilo Milivoj / Mihael Milka / Mihael Milka / Kamilo Milka / Emilijana Milko / Kamilo Milko / Emilijana Milo / Kamilo Milo / Emilijana Mima / Marija Mimi / Marija Mimica / Marija Mina / Benjamin Minica / Mirko Minica / Benjamin Minja / Magdalena Minka / Benjamin Minka / Marija Mino / Mirko Mira / Mirko Mirjana / Marija Mirka / Mirko Mirkec / Mirko Miro / Mirko Miroslav / Kamilo Miroslava / Kamilo Misa / Mislav Miska / Mislav Misko / Mislav Misla / Toma Misla / Mislav Misla / Mislav Mislava / Mislav Mislo / Mislav Mitar / Dimitrije Mito / Dimitrije Mitra / Dimitrije Mitran / Dimitrije Mitrana / Dimitrije Mitrica / Dimitrije Mladena / Mladen Mladenci / Mladen Mladenka / Mladen

213

Mladenko / Mladen Mlado / Mladen Moca / imun Mona / Monika Mone / imun Moni / Monika Monko / imun Montan / Goran N Naa / Anastazija Naca / Natalija Naca / Ignacije Naca / Anastazija Nacika / Anastazija Nacika / Ignacije Nacka / Natalija Nacko / Ignacije Naco / Ignacije Naco / Anastazija Nada / Sofija Nadica / Sofija Naja / Anastazija Naka / Natalija Naka / Ana Naka / Sofija Naka / Anastazija Nana / Stanislav Nana / Ivan Nana / Anastazija Nando / Ferdinand Nanka / Stanislav Narda / Bernard Nardi / Bernard Nardica / Bernard Nardica / Leonard Nardina / Leonard Nardo / Leonard Nardo / Bernard Narica / Bernard Nasta / Anastazija Nata / Renata Nataa / Natalija Nataka / Natalija Natalio / Natalija Natalis / Natalija Nate / Natalija Natica / Natalija Natislav / Natalija Natka / Renata

214

Natka / Sofija Natkica / Natalija Natko / Renata Natko / Natalija Nato / Natalija Nea / Dominik Nea / Ana Nea / Nenad Neda / Nenad Neda / Dominik Nediljka / Dominik Nedjeljka / Dominik Nedjeljko / Dominik Nedo / Nenad Nedo / Dominik Nela / Eleonora Nela / Helena Nela / Agneza Nelica / Helena Nelica / Agneza Nelica / Kornelije Nelija / Kornelije Nelka / Helena Nelka / Agneza Nelka / Kornelije Nelko / Kornelije Nelo / Kornelije Nena / Ksenija Nena / Helena Nenada / Nenad Nenka / Ksenija Neno / Nenad Nera / Ana Neska / Ana Netika / Antun Nija / Antun Nija / Melanija Nik / Nikola Nika / Koleta Nika / Veronika Nika / Monika Niki / Veronika Nikica / Monika Nikica / Nikola Niko / Nikola Nikoleta / Koleta Nikolina / Nikola Nina / Nives Nina / Franjo Nina / Stanislav

215

Nina / Nikola Nina / Monika Nina / Justa Ninica / Nives Ninica / Justa Ninka / Monika Ninka / Nives Ninka / Justa Ninko / Justa Nino / Nikola Nino / Justa Nino / Stanislav Nisa / Denis Niveska / Nives Nolda / Arnold Nora / Norbert Nora / aslav Nora / Eleonora Nori / Norbert Norica / aslav Norka / Eleonora Norka / Norbert Noro / Norbert Nua / Ana O Obrad / Hilarije Oda / Oto Ognjen(a) / Ignacije Ognjeslav / Ignacije Oko / Oskar Ola / Olga Ola / Violeta Olgica / Olga Olica / Violeta Olja / Olga Olka / Violeta Ora / Urula Orula / Urula Ora / Roland Ora / Urula Ora / Eleonora Ora / Aurora Orica / Aurora Orka / Aurora Orka / Roland Orlanda / Roland Orlando / Roland Orsola / Urula Orsula / Urula

216

Osana / Ozana Ota / Oto Otica / Oto Oton / Oto Otto / Oto Oza / Ozana P Paka / Paskal Pakal / Paskal Pakala / Paskal Pako / Paskal Pakval / Paskal Pakvalina / Paskal Pacifik / Mirko Pashala / Paskal Paskal / Paskal Paskval / Paskal Paskvalina / Paskal Pata / Patrik Patra / Patrik Patria / Patrik Patrica / Patrik Patricija / Patrik Patrik / Patrik Patris / Patrik Patrisa / Patrik Patro / Patrik Paul / Pavao Paula / Pavao Pava / Pavao Pave / Pavao Pavica / Pavao Pavka / Pavao Pavko / Pavao Pavo / Pavao Pega / Pelagija Pegica / Pelagija Pejo / Petar Pela / Pelagija Pelagije / Pelagija Pele / Pelagija Pelka / Pelagija Pelko / Pelagija Pelo / Pelagija Pepa / Stjepan Pepa / Josip Pepa / Josip Pepica / Stjepan Pepica / Josip

217

Pepika / Josip Pera / Petar Peria / Petar Perica / Petar Perka / Petar Pero / Petar Petra / Petar Petrica / Petar Petronila / Petar Pia / Pio Pija / Pio Pijo / Pio Pilip / Filip Pina / Krispina Pina / Filip Pinka / Krispina Pinka / Filip Pino / Krispina Pipa / Filip Pipo / Filip Placid / Miodrag Pola / Apolonija Polda / Leopold Polda / Leopold Poldica / Leopold Poldika / Leopold Poldo / Leopold Polka / Leopold Polka / Apolonija Polona / Apolonija R Rao / Hilarije Rade / Hilarije Radovan / Hilarije Rafael / (Mihael) Rafaela / (Mihael) Rafaela / Rafael Rafo / Rafael Rafo / (Mihael) Rahelka / Rahela (Lea) Rajka / Rajmund Rajko / Hilarije Rajko / Rajmund Rajmond / Rajmund Rajmonda / Rajmund Rajmunda / Rajmund Ranko / Goran Rasko / Rastislav Rastislava / Rastislav

218

Rastko / Rastislav Rata / aslav Ratka / aslav Ratko / aslav Rato / aslav Reba / Rebeka (Lea) Regina / Marija Rena / Irena Rena / Renata Renato / Renata Reni / Renata Renka / Renata Renko / Renata Reno / Renata Rerezina / Terezija Reska / Terezija Reta / Margareta Reti / Margareta Retica / Margareta Reza / Terezija Rezi / Terezija Rezica / Terezija Rezika / Terezija Rida / Astrid Rihard / Rikard Rija / Edgar Rika / Henrik Rika / Erik Rika / Marija Rikarda / Rikard Rikardo / Rikard Riki / Henrik Riki / Erik Riki / Mirko Riki / Mirko Riki / Rikard Rikica / Rikard Rikica / Henrik Rikica / Mirko Rikica / Mirko Riko / Erik Rina / Makrina Rina / Severin Rina / Viktor Rina / Katarina Rina / Kvirin Rina / Lovro Rina / Gapar Rinka / Kvirin Rinka / Severin

219

Rinka / Viktor Rinka / Gapar Rinka / Korina Rinka / Lovro Rinko / Kvirin Rino / Kvirin Roa / Rozalija Roalija / Rozalija Roarija / Rozalija Roberta / Robert Robertina / Robert Robi / Robert Rojka / Rozalija Roka / Rok Roki / Rok Rokica / Rok Roko / Rok Rolando / Roland Roli / Roman Roli / Roland Roma / Roman Romana / Roman Romanka / Roman Romano / Roman Romica / Romeo Romica / Roman Romika / Roman Romka / Romeo Romka / Roman Romko / Romeo Romko / Roman Romo / Roman Romo / Romeo Rona / Veronika Ronka / Veronika Rora / Aurora Rorka / Aurora Roska / Rozalija Roza / Rozalija Rozalina / Rozalija Rozalinda / Rozalija Rozamarija / Marija Rozana / Rozalija Rozarija / Rozalija Rozelina / Rozalija Rozen / Rozalija Rozena / Rozalija Rozeta / Rozalija Rozi / Rozalija Rozica / Rozalija

220

Rozika / Rozalija Rozina / Rozalija Rozvita / Rozalija Rua / Rozalija Ruana / Rozalija Ruena / Rozalija Ruica / Rozalija Ruka / Rozalija Ruda / Rudolf Rudika / Rudolf Rudolfa / Rudolf Rudolfina / Rudolf Rutka / Rudolf Ruzarija / Rozalija Ruzarka / Rozalija S Saa / Anastazija Saa / Aleksanadar Saa / Natalija Saka / Natalija Saba / Sabina Saba / Sebastijan Sabin / Sabina Sabo / Sebastijan Sajo / Aleksandar Sana / Ozana Sana / Suzana Sanda / Aleksandar Sandin / Aleksandar Sandra / Aleksandar Sanja / Suzana Sanjica / Suzana Sanjica / Aleksandar Seka / Aleksandar Seba / Sebastijan Seba / Sebastijan Sebastijana / Sebastijan Sebo / Sebastijan Seja / Severin Selka / Gizela Semka / imun Sena / Ksenija Senija / Ksenija Senka / Ksenija Servo / Servacije Sever / Severin Severina / Severin Sevka / Severin Sida / Zdenka

221

Sidon / Zdenka Sidonije / Zdenka Sidonka / Zdenka Sidor / Izidor Sigismund / iga Sija / Zdenka Silva / Silvije Silvestar / Silvije Silvestar / Goran Silvestra / Silvije Silvica / Silvije Silvija / Silvije Silvijan / Silvije Silvijana / Silvije Silvio / Silvije Silvo / Silvije Simeon / imun Simeona / imun Simo / imun Sipa / Josip Slava / Vieslav Slava / Alojzije Slava / Vjenceslav Slavek / Alojzije Slaven / iril, Metod Slavena / iril, Metod Slavenka / iril, Metod Slavia / Vieslav Slavica / Alojzije Slavko / Vieslav Slavko / Vjenceslav Slavko / Alojzije Slavo / Alojzije Slavo / Vjenceslav Snjeana / Nives Snjeka / Nives Sofijana / Sofija Soja / Sofija Soka / Sofija Sola / Urula Solka / Urula Sonja / Sofija Sova / Sofija Spes / Sofija Sreica / Feliks Sreka / Feliks Sreko / Feliks Sretka / Feliks Sretko / Feliks Sretna / Feliks

222

Staa / Anastazija Staa / Anastazija Staa / Aleksandar Staa / Anastazija Stako / Anastazija Stao / Anastazija Stajka / Stanislav Stajka / Anastazija Stana / Anastazija Stana / Stanislav Stanislava / Stanislav Stanko / Stanislav Stela / Estera Stevo / Stjepan Stijepo / Stjepan Stipan / Stjepan Stipo / Stjepan Stjepanka / Stjepan Stjepka / Stjepan Stjepko / Stjepan Stoija / Anastazija Sula / Urula Sunica / Apolonija Suska / Suzana Suza / Suzana Suzica / Suzana Svjetlana / lluminata Svetislava / Svetislav Svjetlana / arko Svjetlana / Lucija Svjetlana / Klara Sylvia / Silvije ana / Aleksandar andor / Aleksandar ima / imun ime / imun imica / imun imka / imun imo / imun ina / Longin ino / Longin pela / Elizabeta pelica / Elizabeta tef / Stjepan tefa / Stjepan tefan / Stjepan tefica / Stjepan

223

T Taa / Natalija Taa / Tamara Taca / Tamara Tadej / Tadej (imun) Tadija / Tadej (imun) Tadijana /Tadej (imun) Tado / Tadej (imun) Tale / Stanislav Tale / ivko Talija / ivko Talka / Stanislav Tama / Tamara Tamica / Tamara Tana / Natalija Tane / Stanislav Tanja / Natalija Taka / Anastazija Tea / Teofil Tea / Teodor Teca / Teodor Tedi / Teofil Tedica / Teofil Tedo / Teodor Tedo / Teofil Teja / Teofil Teja / Teodor Teo / Teofil Teo / Teodor Teofila / Teofil Teofilka / Teofil Teofilko / Teofil Tera / Terezija Tera / Estera Tereska / Terezija Tereza / Terezija Terezita / Terezija Terica / Estera Terica / Terezija Terka / Terezija Terka / Estera Teruka / Estera Tio / Tihon Tica / Antun Tica / Agata Tiha / Tihon Tiho / Tihon Tihona / Tihon Tihonija / Tihon Tija / Sebastijan

224

Tija / Matija Tijan / Sebastijan Tijana / Sebastijan Tijana / Agata Tijana / Matija Tika / Augustin Tika / Augustin Tika / Estera Tila / Matilda Tilda / Matilda Tilija / Matilda Tilka / Matilda Tin / Justa Tin / Martin Tin / Karlo Tin / Augustin Tin / Valentin Tin / Albert Tina / Robert Tina / Martin Tina / Albert Tina / Justa Tina / Celestina Tina / Klement Tina / Valentin Tina / Augustin Tinica / Albert Tinka / Justa Tinka / Augustin Tinka / Celestina Tinka / Valentin Tinka / Klement Tinka / Martin Tinko / Justa Tino / Justa Too / Teodor Toda / iril, Metod Todi / iril, Metod Todo / iril, Metod Tola / Bartolomej Tola / Bartolomej Tolda / Bertold Toldi / Bertold Toldica / Bertold Toma / Toma Tomi / Toma Tomica / Toma Tomika / Toma Tomislav / Toma Tomislava / Toma

225

Tomko / Toma Tomo / Toma Ton / Antun Tona / Antun Tonek / Antun Toni / Antun Tonica / Antun Tona / Antun Toni / Antun Tonica / Antun Tono / Antun Trena / Dimitrije Trina / Katarina Trpimira / Trpimir Truda / Gertruda Trudica / Gertruda Tuo / Dimitrije Tuca / Antun Tugomil / Dolores TugomiI / Gabrijel Tugomila / Dolores Tugomir / Gabrijel Tugomira / Gabrijel Tuna / Antun Tunica / Antun Tunja / Antun Tuno / Antun Tvrtka / Tvrtko U Udo / Eugen Ugo / Eugen Ula / Urula Ula / Julije Ulica / Julije Ulika / Urula Ulka / Julije Ulka / Urula Ura / Urula Ura / Urula Urka / Urula Ursa / Urula Ursica / Urula Ursulina / Urula Uta / Oto V Vaca / Valburga Vace / Servacije Vaci / Servacije

226

Vacko / Servacije Vaco / Servacije Vadrana / Vedran Vala / Valerija Vala / Valerija Vala / Valentin Vala / Valerija Valdi / Evald Valdin / Evald Valdo / Evald Valena / Valerija Valenka / Valentin Valenka / Valerija Valent / Valentin Valentin / Valentin Valentina / Valentin Valera / Valerija Valeria / Valerija Valerica / Valerija Valerijan / Valerija Valerijana / Valerija Valerika / Valerija Valerio / Valerija Valerka / Valerija Valeta / Valerija Valica / Valburga Valika / Valburga Valika / Valentin Valka / Valburga Valko / Valentin Valko / Valerija Valo / Valerija Vana / Ivan Vana / Ivan Vatroslav / Ignacije Veca / Vesna Veca / Vjenceslav Veca / Veronika Vecka / Vesna Veco / Vedran Veco / Vjenceslav Veco / Veselka Veda / Vedran Vedo / Vendelin Vedo / Vedran Vedra / Vedran Vedrica / Vedran Vedrinka / Vedran Vedrinko / Vedran Vedro / Vedran

227

Veka / Veronika Veka / Vesna Vekica / Veselka Vekica / Vesna Vekica / Veronika Veko / Veselka Velja / Veselka Veljka / Veselka Veljka / Longin Veljko / Longin Vena / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Vena / Vjenceslav Vencek / Vjenceslav Venco / Vjenceslav Venda / Vendelin Vendel / Vendelin Vendelina / Vendelin Vendi / Vendelin Venica / Vjenceslav Venko / Vjenceslav Venko / Bonaventura Veno / Bonaventura Veno / Vjenceslav Veno / Vendelin Vera / Veronika Verena / Veronika Verica / Veronika Verka / Veronika Verona / Veronika Veruka / Veronika Vesa / Vesna Veseljka / Veselka Veselko / Veselka Veska / Veselka Vesko / Veselka Vesnika / Vesna Vesnica / Vesna Veso / Veselka Veva / Genoveva Via / Vieslav Vieslava / Vieslav Vika / Vieslav Vio / Vieslav Vio / Vieslav Vice / Vinko Vida / Vid Vidan / Vid Videk / Vid

228

Vidica / Vid Vidica / Vid Vidinka / Vid Vidna / Vid Vido / Vid Vido / Vid Viga / Hedviga Vigica / Hedviga Vigica / Hedviga Vija / Silvije Vika / Vilim Viki / Viktor Viki / Vinko Vikica / Viktor Vikica / Violeta Viko / Viktor Viko / Vilim Viktorija / Viktor Viktorin / Viktor Viktorina / Viktor Viktorka / Viktor Vila / Vilim Vilica / Vilim Vilika / Vilim Vilika / Vilim Vilim / Vilibald Viljko / Vilim Viljo / Vilim Vilkica / Vilim Vilko / Vilibald Vilko / Vilim Vilma / Vilim Vina / Vinko Vincek / Vinko Vincencija / Vinko Vincencije / Vinko Vinka / Vinko Vinkica / Vinko Viola / Violeta Violeta /Ljubica, Jolanda Violica / Violeta Violka / Violeta Virgica / Virgilije Virgica / Virgilije Virgil / Virgilije Virgilija / Virgilije Virica / Virgilije Viro / Virgilije Vita / Vid Vita / ivko

229

Vital / ivko Vitalija / ivko Vitica / ivko Vitka / Vid Vitko / Viktor Vitko / Vid Vito / ivko Vito / Vid Vitorija / Viktor Vitorio / Viktor Vizitata / Marija Vjeka / Alojzije Vjekica / Alojzije Vjekica / Alojzije Vjeko / Alojzije Vjekoslav / Alojzije Vjeneslav / Vjenceslav Vjenceslava / Vjenceslav Vjenka / Vjenceslav Vjenko / Vjenceslav Vjera / Sofija Vjera / Fidel(is) Vjeramarija / Marija Vjeran / Fidel(is) Vjeran / Sofija Vjerana / Sofija Vjerana / Fidel(is) Vjeranka / Fidel(is) Vjeranko / Fidel(is) Vjere / Fidel(is) Vjerena / Fidel(is) Vjerica / Fidel(is) Vjerica / Sofija Vjerislav / Fidel(is) Vjerislava / Fidel(is) Vjerka / Fidel(is) Vjerka / Sofija Vjerko / Fidel(is) Vjerna / Fidel(is) Vjero / Fidel(is) Vlada / Ladislav Vladimir / Ladislav Vladimira / Ladislav Vladislava / Marija Vladislava / Ladislav Vlado / Ladislav Vlahica / Bla Vlaho / Bla Vlatka / Ladislav Vlatko / Ladislav

230

Z Zaka / Zlata Zako / Zlata Zana / Ozana Zanka / Ozana Zara / Rozalija Zara / Lazar Zarka / Lazar Zarka / Rozalija Zarko / Lazar Zaro / Lazar Zdena / Zdenka Zdenko / Zdenka Zdeno / Zdenka Zdravka / Valerija Zdravka / Valentin Zdravko / Valentin Zdravko / Valerija Zefa / Josip Zefo / Josip Zela / Gizela Zelka / Gizela Zelma / Anzelmo Zelmo / Anzelmo Zija / Anastazija Zika / Alojzije Zika / Gizela Zika / Terezija Zila / Bazilije Zilija / Bazilije Zilka / Bazilije Zina / Alojzije Zinka / Alojzije Zita / Terezija Zlajka / Zlata Zlatan / Zlata Zlatica / Zlata Zlatko / Zlata Zlato / Zlata Zoja / Aurora Zora / Apolonija Zora / Aurora Zoran / Albin Zorica / Aurora Zorislava / Apolonije Zorka / Aurora Zorka / Albin Zvjezdan / Bernard Zvjezdana / Estera

231

Zvonko / Antun ana / Nives ana / Rozalija arka / arko eljka / eljko eljkica / eljko igmund / iga

232

KALENDAR I. Svetaka imena navedena su u ovoj knjizi Izvedenice, inaice i nesvetaka imena tiskana su kurzivom SIJEANJ 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 Grgur Nazijanski st. Bazilije; Grgur Nazijanski ml. Genoveva Anela Folinjska Eduard; Emilijana Gapar; Melhior; Baltazar Rajmund Peafor, Rajko Severin iz Norika; Teofil, Bogoljub Julijan Aga ton, Dobroslav (Honorat, aslav) Ernest Hilarije, Radovan; Veronika iz Binascoa Feliks, Sreko; Makrina st. Anastazija, Stoija Honorat, aslav, Marcel Antun Pust.; Zvonko, Jolanda; Rozelina Margareta Ugarska Mario Fabijan i Sebastijan Agneza, Janja Vinko iz Saragosse; Irena Rimska; Vinko Pallotti Emerencijana Franjo Saleki; Euzebija (Ksenija) Rimska Obraenje svetog Pavla, Pavao Paula Rimska Angela Merici Toma Akvinski, Tomislav Valerije Trierski Alan, Alen; Hijacinta/Jacinta; Martina Rimska Ivan Bosco; Marcela Rimska VELJAA 1 2 3 4 5 6 7 8 Brigita Irska Svijenica, Marijan, Svjetlana Bla/Vlaho; Oskar (Ansgar) Veronika Jeruzalemska Agata, Dobrila Doroteja Kapadocijska Rikard Engleski Juvencije, Mladen

233

9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29

Apolonija Aleksandrijska, Sunica Vilim (Veliki) iz Malavelle Gospa Lurdska, Mirjana Eulalija, Zvonka, Zvonimira Kristina Spoletska; Katarina de' Ricci Valentin, Zdravko Klaudije de la Colombiere Julijana Viktorin (Gizela) Bonifacije Leon udotvorac, Lav Eleonora Katedra svetog Petra, Tvrtko Romana Montan, Goran Valpurga Aleksandar, Branimir Donat Zadarski, Darko; Gabrijel od alosne Gospe, Tugomil Roman; Hilarije, Radovan (Hilarije, Radovan) OUJAK

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25

Albin, Zoran, Aurora Janja Praka/eka Marin Kazimir Lucije, Vedran Koleta; Fridolin, Mirko; Viktor Perpetua i Felicita Ivan od Boga Franciska Rimska Emilijan/Emil Firmin, Tvrtko Maksimilijan, Maks Kristina; Eufrozina, Rozalija Matilda Longin, Veljko Herbert Patrik, Domagoj iril Jeruzalemski Josip Zarunik BDM Klaudija Vesna Lea Rimska Oto(n) Katarina vedska (Karin) Blagovijest, Marija, Vizitata

234

26 27 28 29 30 31

Emanuel; Eugenija; Ernest Spes, Nada, Sonja Bertold Kvirin Rimski Benjamin TRAVANJ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Hugo iz Grenobla Franjo Paulski Rikard iz Chichestera Izidor Seviljski Vinko Ferrrski Celestin Ivan de la Salle Dionizije Korintski Hugo (Apolonije) Stanislav Julije Ida; Martin Valerijan Rimski Krescencije, Rastko, Rastislav Bernardica Soubirous; Tihon, Tihonija Rudolf Apolonije Ema; Leon IX.; Krescencije Padovanski, Rastislav Agneza Montepulanska Anzelmo Teodor Juraj, uro Fidelis Sigmarinki, Vjeran Marko (Marcelin) Ozana Kotorska Hugo iz Clunya; Vital, ivko Katarina Sijenska; Robert iz Molesma Silvije SVIBANJ

1 2 3 4 5 6 7

Josip Radnik; Sigismund Burgundski, iga; Tamara Gruzijska Antonin; (Boris) Filip i Jakov ml., Mladen; Aleksandar, Branimir Florijan Anelko; Irena Dominik Savio; Irenej Srijemski, Mirko Boris; Dujam

235

8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Ida iz Nivellesa; Viktor; UIrika Beato, Blaenko, Blaenka Ivan Merz Marijan Rimski Leopold Bogdan Mandi Servacije Matija; Justa Izidor Madridski; Sofija Rimska Ivan Nepomuk, Nenad Paskal Baylon; Gizela Erik vedski; Feliks, Sreko; Kristijan Antiohijski Celestin, Teofil Bernard(in) Sijenski Viktor Milanski Renata Deziderije, eljko Suzana; Estera; Mercedes Grgur VII. Filip Neri Augustin Kenterberijski Vilim Akvitanijski Euzebije i Polion Ferdinand Petronila Rimska LIPANJ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23

Justin Blandina Karlo Lwanga Kvirin Sisaki Bonifacije, Valerija Norbert Robert Melanija st.; Severin Pelagija Dijana Jolanda, Ljubica Leo III. Antun Padovanski; Zvonko Rikard Vid; Krescencija, Rastka; Ferdinand; Aureus, Zlatko (Emilija) Marko i Marecelijan Alena Florencija, Florentina Alojzije, Vjekoslav Alban Engleski, Albin Klnski (Rimski) Josip Cafasso; Sidonija, Zdenka

236

24 25 26 27 28 29 30

Roenje Ivana Krstitelja, Ivan Eleonora; Vilim Verelski Ivan i Pavao Ladislav; Ema/Hema Irenej Lyonski, Mirko Petar i Pavao, Kreimir, Beata Ernest Praki SRPANJ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Estera Oto Bamberki Toma, Tomislav Elizabeta/Izabela Portugalska iril i Metod Marija Goretti Vilibald Edgar Veronika Giuliani Amalija, Alma Benedikt; Olga Kijevska; Rahela Suzana Cibioja; Mislav Henrik Kamilo de Lellis, Miroslav; Vladimir Kijevski; Bonaventura, Dobroslav, Roland Karmela; Elvira Hedviga/Jadviga Arnold Justa i Rufina; Makrina MI. Ilija; Margareta Antiohijska Danijel; Lovro Brindizijski Marija Magdalena Brigita/Birgita vedska; Kristina Bolsenska; Kristina Belgijska Jakov st.; Kristofor Ana Klement Ohridski; Natalija iz Cordobe Viktor I.; Beato Marta iz Betanije Petar Krizolog Ignacije Loyolski KOLOVOZ

1 2 3 4 5 6

Alfons Ligourski; Vjera; Karitas (Ljubav); Nada Stjepan Lidija; Augustin Kaoti Ivan Marija Vianney Gospa Snjena, Nives, Snjeana Preobraenje Gospodinovo, Predrag

237

7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Donat, Darko Dominik, Nedjeljko Roman Rimski Lovro; Erik Danski Klara, Jasna; Suzana Rimska, Ljiljana Hilarija, Veselka Ivan Berchmans Maksimilijan Kolbe Velika Gospa, Marija, Asunta Rok; Stjepan Ugarski Hijacint Helena Kriarica, Jelena; Ivan Eudes Bernard Pio X. BDM Kraljica, Regina, Vladislava Rua Limska, Sidonije, Zdenko Bartolomej; Emilija Patricija Napuljska Aleksandar, Branimir Monika Augustin Muenitvo Ivana Krstitelja; Sabina Rimska; Kandida, arka Rebeka Rajmund, Rajko RUJAN

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Bronislava, Branislava Kalista, Divna Grgur Veliki Rua Viterpska; Rozalija Palermska Lovro Justinijani Kristina iz Tyrosa Marko Krievanin Alan, Alen Petar Claver Nikola Tolentinski Hijacint Ime Marijino, Marija Ivan Zlatousti Uzvienje sv. Kria, Vieslav Dolores; Melitina, Melita Kornelije; Edita Robert Bellarmin; Hildegarda Josip Kupertinski Teodor Canterburyjski; Suzana Kandida, Svjetlana Matej, Debora Kandid, arko

238

23 24 25 26 27 28 29 30

Tekla; Poliksena panjolska, Ksenija Mercedes; Pacifik, Mirko Aurelija, Zlata; Firmin st., Tvrtko Kuzma i Damjan Vinko Paulski Vjenceslav, Vjeneslav Mihael; Gabrijel; Rafael Jeronim; Sofija

LISTOPAD 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 Terezija od Djeteta Isusa; Emanuel Anelko; Aleksandra, Branimira Evald Franjo Asiki Placid, Miodrag Bruno Ernest Benedikta; Dimitrije Solunski, Zvonimir, imun Bogoprimac Dionizije Pariki, Denis Danijel, Danko Bruno Klnski Maksimilijan; Edvin Teofil; (Eduard) Kalist, Krasna, Divna Terezija Avilska; Aurelija, Zlata Hedviga Ignacije Atiohijski, Vatroslav Luka Pavao od Kria Vendelin; Irena, Miroslava; Vital Salcburki, ivko Urula Marija Saloma Ivan Kapistranski Antun Maria Claret Darija Dimitrije Srijemski, Zvonimir Sabina Avilska Simun i Juda Tadej Donat, Darko; Ida Marcel iz Tangera Luila Rimska STUDENI 1 2 3 4 5 Svi sveti, Svetislav Duni dan, Duica Hubert; Silvija Karlo, Dragutin Mirko, Emerik; Elizabeta

239

6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Leonard Engelbert, Anelko Gracija Kotorski; Klaudije Teodor, Bogdan Leon Veliki, Lav Martin Emilijan; Renato Stanislav Kostka Nikola Taveli; Sidonije, Zdenko Albert Veliki; Leopold Gertruda iz Helfte; Margareta kotska Elizabeta Ugarska; Hilda Karolina Kzka Matilda Edmund; Feliks Valois, Sreko Romeo Cecilija Klement Rimski Flora iz Cordobe; Krevan Katarina Aleksandrijska Leonard Virgil(ije) Jakov Markijski Iluminata, Svjetlana Andrija PROSINAC

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Natalija Nikomedijska Blanka Franjo Ksaverski Barbara; Ivan Danaanski; Kristijan Krispina, Kristina Nikola Ambrozije Bezgreno zaee BDM, Inviolata, Imakulata, Ljiljana Valerija iz Limogesa, Zdravka Judita Josip Egipatski Ivana Franjka de Chantal Lucija, Svjetlana, Jasna Ivan od Kria Kristijana (Kristina) Gruzijska (Georgijska) Adela, Albina, Zorka Lazar iz Betanije Gracijan Turski, Draen Vladimir Zetski; Benjamin; Eugen Petar Kanizije Honorat, aslav

240

23 24 25 26 27 28 29 30 31

Viktorija Rimska Adam i Eva Roenje GNIK (Boi); Boidar Stjepan Prvomuenik, Krunoslav Ivan Nevina djeica, Mladen Toma Becket, David Feliks I. Silvestar, Goran; Melanija ml.

241

KALENDAR II. Proireni Tuma znakova Kratice: ap = apostol; app = apostoli b = biskup; cn = crkveni nauitelj/ica; d = djevica; ev = evanelist; kr = kralj m = muenik/ca; mm = muenici; op = opat p = papa; r = redovnik/ca s = sveenik; ud = udovica ? = neutvreni podatak - Ponegdje su razliite kratice povezane, primjerice: rs = redovnik i sveenik, dm = djevica i muenica, bcn = biskup i crkveni nauitelj; i slino. Vrste slova: Imena pisana crnjim slovima su sveci iz Opeg crkvenog (rimskog) kalendara; Imena pisana ovakvim svjetlim slovima su sveci koji se tuju ponajee lokalno; Imena pisana kosim slovima su izvedenice ili prijevodi (glavnih) svetakih imena. VELIKIM SVJETLIM SLOVIMA oznaene su svetkovine i blagdani koji padaju uvijek na isti nadnevak. Svetkovine i blagdani koji nemaju stalni nadnevak nisu naznaeni u ovom kalendaru.

242

SIJEANJ 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 MARIJA BOGORODICA; NOVA GODINA; Svjetski dan mira; Grgur Nazijanski st., b, +374. Bazilije Veliki, bcn, +379.; Grgur Nazijanski ml., bcn, +389. Genoveva, +502. Anela Folinjska, +1309. Eduard, kr, +1066.; Emilijana, +550.; Miljenka BOGOJAVLJENJE; Tri kralja: Gapar, Melhior, Baltazar Rajmund Penjaforski, s, +1275., Rajko Severin, opat, +482; Teofil, m, +3./4. st.?, Bogoljub Julijan, m, +oko 305. Agaton, p, +681, Dobroslav, Grgur X. p, +1276. (Honorat, b, aslav) Ernest, m, +3/4. st.; Tatjana Rimska, m, +2/3. st. Hilarije, bcn, +367., Radovan; Veronika iz Binascoa, r, +1497. Feliks iz Nole, s, +260., Sreko; Makrina st, +oko 340. Anastazija, m, +304., Stoija Honorat, b +429/430., aslav; Marcel, p, +308. Antun, pustinjak i op, +356. Margareta Ugarska, r, +1270. Mario, m, +oko 305. Fabijan, pm, +250.; Sebastijan, m, +288. st. Agneza, dm, +oko 305., Janja Vinko, dm, +oko 304.; Vinko Pallotti, sr, +1850.; Irena Rimska, ud, +288. Emerencijana, m, +oko 304. Franjo Saleki, bcn, +1622.; Euzebija (Ksenija) Rimska, +5. st. OBRAENJE SV. PAVLA Ap, Pava Timotej i Tit, bb; Paula Rimska, +404. Anela Merici, d, +1540. Toma Akvinski, rscn, +1274.; Tomislav Valerije Trierski, bm, +350. Alan, r, +1202., Alen; Hijacinta, r, +1640.; Martina, m, +410. Ivan Bosco, sr, +1888.; Marcela Rimska, +410. VELJAA 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Brigita Irska, r, +523. PRIKAZANJE GOSPODINOVO (SVIJENICA), Marijan, Svjetlana Bla (Vlaho), bm, +oko 316.; Oskar (Ansgar), b, +865. Veronika Jeruzalemska Agata, dm, +3. st., Dobrila Pavao Miki, sm i drugovi, mm, +1597.; Doroteja Kapadocijska, dm, +oko 305. Rikard Engleski, +720. Jeronim Emilijani, r, +1537.; Juvencije, b, +397., Mladen Apolonija Aleksandrijska, m, +3. st., Sunica Skolastika, d, +547.; Vilim (Veliki) iz Malavelle, +1157. Blaena Djevica Marija Lurdska, Mirjana Eulalija, m, +305.?, Zvonka, Zvonimira

243

Kristina Spoletska, ud, +1456.; Katarina de' Ricci, r, +1510. Valentin, bm, +269./270., Zdravko, Valentina Klaudije de la Colombire, s, +1682. Julijana, m, +3./4. st. Viktorin, m, +3. st. (Gizela, +1060.) Bonifacije, b, +1265. Leon udotvorac, b, +785., Lav Petar Damiani, bcn, +1072.; (Eleonora, kr, +1291.) KATEDRA SV. PETRA, Tvrtko Polikarp, bm, +155/56.; Romana, +4. st. Montan, d, +259., Goran Valpurga, r, +779. Aleksandar, b, +328., Branimir 27 Gabrijel od alosne Gospe, r, +1862., Tugomil; Donat Zadarski, b, +9. st., Darko 28 Roman, op, +463.; (Hilarije, p, +468., Radovan) 29 Hilarije, p, +468., Radovan 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 OUJAK 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 Albin, b, +554., Zoran, Aurora Janja Praka/eka, r, +1282. Marin, m, +3./4. st. Kazimir, kraljevi, +1484. Lucije I., p, +254., Vedran Koleta, r, +1447.; Fridolin, +7. st., Mirko; Viktor, m, +3.st. Perpetua i Felicita, mm +203. Ivan od Boga, r, +1550. Franciska Rimska, r, +1440. Emilijan/Emil, op, +660./675. Firmin, + ?, Tvrtko Maksimilijan, m, +259., Maks Kristina, m, +6. st; Eufrozina, +410., Rozalija Matilda, +968. Longin, Veljko Herbert, b, +1021. Patrik, b, +461., Domagoj iril Jeruzalemski, bcn, +386. JOSIP, ZARUNIK BDM Klaudija, m, +3. st. Vesna Lea Rimska, +384. Oto(n), pustinjak, +1120. Katarina vedska (Karin), r, +1381. NAVJETENJE GOSPODINOVO (BLAGOVIJEST), Marija, Vizitata Emanuel, m, +3/4. st.; Eugenija, dm, +8. st. Ernest, r, +1148.? Spes, r, +6 st., Nada, Sonja Bertold, pustinjak, +oko 1195.

244

30 31

Kvirin Rimski, m, +120.? Benjamin, m, +oko 424. TRAVANJ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Hugo iz Grenobla, b, +1132. Franjo Paolski, pustinjak, +1507. Rikard iz Chichestera, b, +1253. Izidor, bcn, +636. Vinko Ferrr, s, +1419. Celstin I., p, +432. Ivan Krstitelj de la Salle, s, +1719. Dionizije Korintski, b, +2 st. Hugo, b, +730.; Marija Kleofina (Apolonije), m, +2. st. Stanislav, bm, +1097. Julije I., p, +352. Martin I., pm, +656.; Ida, +1113. Valerijan Rimski, m, +3. st.? Krescencije iz Firence, d, +5. st.?, Rastko, Rastislav Bernardica Soubirous, r, +1879.; Tihon, b, +4/5., Tihonija Rudolf, m, +1294. Apolonije, m, +2. st. Ema, +1040.; Leon IX. p, +1054.; Krescencije Padovanski, +1224., Rastislav Agneza Montepulanska, r, +1317. Anzelmo, bcn, +1109. Teodor, b, +613. Juraj, m +oko 303. Fidel(is) Sigmarinki, srm, +1622., Vjeran MARKO, ev, Maroje Marcel(in) I, p, +308. Montan, s, i Maksima, mm, +304. (H)ozana Kotorska, d, +1565. Petar Chanel, sm, +1841.; Vital, m, +273. st.?, ivko Katarina Sijenska, dcn, +1380.; Robert iz Molesma, r, +1111. Pio V., p, +1572.; Silvije, b, +426. SVIBANJ

1 st. 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

Josip Radnik; Sigismund Burgundski, kr, +524., iga; Tamara Gruzijska, +12. Anastazije, bcn, +373.; Antonin, b, +1459. Filip i Jakov ml., app, Mladen; Aleksandar I., p, +oko 116., Branimir Florijan, m, +304. Anelko (Angelo), m, +1220.; Irena, m, +4. st Dominik Savio, +1857.; Irenej Srijemski, m, +304., Mirko Boris, kr, +907.; Gizela, kr, +1060.; Dujam, b, +3. st. Ida iz Nivellesa, r, +652.; Viktor, +4. st..?; Ulrika, r, +1913. Beato, +7. st., Blaenko, Blaenka Ivan Merz, +1928. Marijan Rimski, +?

245

12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Leopold Mandi, sr, +1942. Servacije, b, +384. Matija, ap; Justa, m, +? Izidor Madridski, +1130.; Sofija Rimska, dm, +4. st. Ivan Nepomuk, s, +1393., Nenad Paskal BayIon, r, +1592.; Ivan I., pm, +526.; Erik vedski, kr, +1160.; Feliks, r, +1587., Sreko; Kristijan Antiohijski, bm, +1268. Celestin V. p, +1296. Bernanrd(in) Sijenski, rs, +1444. Viktor Milanski, m, +303. Renata, +1602. Deziderije, bm, +4. st., eljko Suzana, m, +2. st.; Estera; Mercedes Grgur VII., p, +1085. Filip Neri, s, +1595. Augustin Kenterberijski, b, +605. Vilim Akvitanijski, r, +812. Euzebije bm, +258 i Polion, m, +304. Ferdinand, kr, +1252., Ivana Orleanska (Arka), +1431. Pohod BI. Djevice Marije; Petronila Rimska, m, 1. st.? LIPANJ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24

Justin, m, +oko 165. Marcelin i Petar, mm, +305.; Blandina dm, +177. Karlo Lwanga i drugovi, mm, +1885.-1887. Kvirin Sisaki, bm, +308. st. Bonifacije, bm, +754.; Valerija, m, +3. st. Norbert, b, +1134. Robert, r, +1159. Melanija st., +oko 400.; Severin, b, +550. Pelagija Antiohijska, d, +3. st. Dijana, r, +1236. Barnaba, ap; Jolanda Ugarska, +1298. Leo III., p, +816. Antun Padovanski, rs, +1231., Zvonko Rikard, r, +1046. Vid, m, +4. st.; Krescencija, m, +304.?, Rastka; Ferdinand Portugalski, m, +1443. Aureus, bm, +450., Zlatko Emilija, r, +1856. Marko i Marcelijan, braa, dd, mm, +4. st. Alena dm, +7. st. Florencija, +600., Florentina Alojzije Gonzaga, r, +1591., Vjekoslav, Slavko Ivan Fischer, bm, +1535. i Toma More, m, +1535.; Alban Engleski, m, +3. st.; Albin Rimski (Klnski), m, +3. st.?. Josip Cafasso, s, +1860.; (Sidonija, Zdenka) ROENJE SV. IVANA KRSTITELJA, Ivan

246

25 26 27 28 29 30

Eleonora, kr, +1291.; Vilim Verelski, r, +1142. Ivan i Pavao, braa, mm, +4. st.? iril Aleksandrijski, bcn, +444.; Ladislav Ugarski, kr, +1095.; Ema/Hema, +1045. Irenej Lyonski, bm, +oko 200., Mirko PETAR I PAVAO, app, Kreimir; Beata, dm, +277 Ernest Praki, b, +1364. SRPANJ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Estera, Stela, Zvjezdana Oto Bamberki, b, +1139. Toma, ap, Tomislav Elizabeta Portugalska, kr, +1336., IRIL, monah, +869. i METOD, b, +885., slavenski apostoli Marija Goretti, dm, +1902. Vilibald, b, +787. Edgar, kr, +975. Veronika Giuliani, r, +1727. Amalija, r?, +690. st., Alma Benedikt, op, +547.; Olga Kijevska, kneginja, +970.; Rahela Suzana Cibioja, m, +1626.; Mislav Henrik, car, +1024. Majka Boja Bistrika Kamilo de Lellis, sr, +1614., Miroslav Bonaventura, bcn, +1274., Dobroslav; Vladimir Kijevski, +1015.; Roland, r, +12. st. Blaena Djevica Marija od brda Karmela, Karmela; Elvira, r, +12. st. Hedviga/Jadviga, kr, +1399. Arnold, b, +640.? Justa i Rufina, sestre, mm, +6. st.; Makrina ml., +340. Ilija, pr; Margareta Antiohijska, m, +3. st. Lovro Brindizijski, rscn, +1619.; Danijel, pr Marija Magdalena, uenica Isusova Brigita/Birgita vedska, r, +1373. Kristina Bolsenska, m, +304.?; Kristina Belgijska, +oko 1224. Jakov Stariji, ap; Kristofor, m, +250.? Joakim i Ana, roditelji BDM Klement Ohridski, b, +916.; Natalija iz Cordobe, m, +9. st. Viktor I., p, +2. st.; Beato, +7. st. Marta iz Betanije Petar Krizolog, bcn, + oko 450. Ignacije Loyolski, rs, +1556. KOLOVOZ

1 2 3 4 5

Alfonz M. de' Liguori, rbcn, +1787.; Vjera; Karitas (Ljubav); Nada Stjepan I., p, +257. Augustin Kaoti, b, +1323.; Lidija Ivan Marija Vianney, s, +1859. Snjena Gospa (Posveenje bazilike svete Marije), Nives, Snjeana

247

6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

PREOBRAENJE GOSPODINOVO, Predrag Donat b, +4. st., Darko Dominik, sr, +1221., Nedjeljko Roman Rimski, m, +3. st. Lovro, dm, +258.?; Erik Danski, kr, +1250. Klara, rd, +1253., Jasna; Suzana Rimska, m?, +2. st, Ljiljana Hilarija, m, +4. st., Veselka Ivan Berchmans, r, +1621. Maksimiljan Marija Kolbe, rsm, +1941. UZNESENJE BDM (VELIKA GOSPA), Marija, Asunta; Hijacint, r, +1257., Jacek Stjepan Ugarski, kr, +1038.; Rok, +1327. (Hijacint, r, +1257., Jacek) Helena Kriarica, carica, +330., Jelena Ivan Eudes, s, +1680. Bernard, op, cn, +1153. Pio X., p, +1914. Blaena Djevica Marija Kraljica, Regina, Vladislava Rua Limska, d, +1617.; Sidonije, b, +432., Zdenko Bartol(omej), ap; Emilija, r, +1856. Ljudevit, kr +1270.; Patricija Napuljska, +7. st. Aleksandar, m, +3./4. st., Branimir Monika, +387. Augustin, bcn, +430. Muenitvo sv. Ivana Krstitelja; Sabina Rimska, m? +120.; Kandida, m, +3. st., arka Bazila, dm, +304.; Rebeka Rajmund, r, +1240., Rajko RUJAN

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19

Bronislava, r, +1259., Branislava Kalista, m, +303./304., Divna Grgur Veliki, pcn, +604. Rua Viterpska, r, +1252.; Rozalija Palermska, +1160.? Lovro Justinijani, b, +1455. Kristina iz Tyrosa, m, 273. st.? Marko Krievanin, sm, +1619. ROENJE BDM (Mala Gospa); Marija; Alan, r, +1475., Alen Petar Claver, rs, +1654. Nikola Tolentinski, rs, +1305. Prot i Hijacint, mm, +3. st. Ime Marijino, Marija, Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta Ivan Zlatousti, bcn, +407. UZVIENJE SVETOG KRIA; Vieslav Blaena Djevica Marija alosna, Dolores; Melitina, m, +2. st., Melita Kornelije, pm, +253. i Ciprijan, bm, +258.; Edita iz Wiltona, r, +984. Robert Bellarmino, rbcn, +1621.; Hildegarda, r, +1179. Josip Kupertinski, rs, +1663. Teodor Canterburyjski, b, +690.; Suzana, m, +4. st.

248

20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Kandida, m, +303. Svjetlana Matej, ap i ev; Debora Kandid, m, +302.?, arko Tekla, +1. st.; Poliksena panjolska, +1. st., Ksenija Mercedes; Pacifik, r, +1721., Mirko Aurelija, m, +?, Zlata; Firmin st., bm, +oko 290. Tvrtko Kuzma i Damjan, mm, +oko 305. Vinko Paulski, s, +1660. Vjenceslav, m, +935., Vje(n)eslav MIHAEL, GABRIEL, RAFAEL, AKRANELl Jeronim, scn, +420.; Sofija Rimska, +2. st.? LISTOPAD

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Terezija od Djeteta Isusa, r, +1897.; Emanuel, b, +1198. Aneli uvari, Anelko; Aleksandra, +4. st.?, Branimira Evald, sm, +695.? Franjo Asiki, r, +1226. Placid, r, +6. st., Miodrag Bruno, rs, +1101. Blaena Djevica Marija od krunice; Ernest, rm, +1148. Benedikta, m, +362.; Dimitrije Solunski, m, +304., Zvonimir Dionizije Pariki, bm, +oko 285., Denis Danijel Comboni, b, +1881.; Danijel rm, +1227., Danko Bruno Klnski, b, +965. Maksimilijan, bm, +284.?; Edvin, krm, +633. Teofil, b, +186.; Eduard, kr, Kalist, pm, +222., Krasna, Divna Terezija Avilska, rcn, +1582.; Aurelija, +6. st.?, Zlata Hedviga, r, +1243.; Margareta Marija Alacocque, r, +1690. Ignacije Antiohijski, bm, +107., Vatroslav Luka, ev Pavao od Kria, rs, +1775. Vendelin, +617.?; Irena, m, +653., Miroslava; Vital Salcburki, b, +oko 730., ivko Urula dm, +5. st. Marija Saloma, Isusova uenica Ivan Kapistranski, rs, +1456. Antun Marija Claret, b, +1870. Darija, m, +3./4. st. Dimitrije Srijemski, dm, +304., Zvonimir Sabina Avilska, m, +304. imun i Juda Tadej, app Donat, b, +4. st.? Darko; Ida, r, +1260. Marcel iz Tangera, m, +298. Luila Rimska dm, +3. st.; Alfons Rodriguez, r, +1617. STUDENI

SVI SVETI, Svetislav

249

2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

SPOMEN SVIH VJERNIH POKOJNIKA (DUNI DAN), Duica Martin iz Porresa, r, +1639.; Hubert, b, +727.; Silvija, +oko 592. Karlo Boromejski, b, +1584. Emerik knez, +1031., Mirko; Elizabeta, majka Ivana Krstitelja; Svi sveti srijemski muenici Leonard, pustinjak, +6. st. Engelbert, b, +1225., Anelko Gracija Kotorski, r, +1508.; Klaudije, m, +4. st. Teodor, m, +306.?, Bogdan Leon Veliki, pcn, +461., Lav Martin Tourski, b, +397. Jozafat, bm, +1623.; Emilijan, pustinjak, s, +574. Renato, b, +15. st Stanislav Kostka, r, +1568. Nikola Taveli, rsm, +1391.; Sidonije, r, +685., Zdenko Albert Veliki, bcn, +1280.; Leopold Austrijski, +1136. Margareta kotska, kr, +1093.; Getruda, d, +1301. Elizabeta Ugarska, r, +1231.; Hilda, r, +680. Karolina Kzka, m, +1914. Salomeja, r, +1268. Matilda, r, +1299. Edmund, b, +1240.; Feliks Valois, +1212., Sreko PRIKAZANJE BDM Romeo, r, +13. st. Cecilija, dm, +3. st. Klement Rimski, pm, +101. Flora iz Cordobe, dm, +851. Katarina Aleksandrijska, dm, +3. st.? Leonard, r, +1751. Virgil(ije), b, +784. Jakov Markijski, rs, +1476. Iluminata, m, +303.?, Svjetlana Andrija, ap PROSINAC

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17

Natalija Nikomedijska, +4. st. Blanka, kr, +1252. Franjo Ksaverski, rs, +1552. Ivan Damaanski, scn, +8. st.; Barbara, m, +306.?; Kristijan, b, +13. st. Krispina, dm, +304.; Kristina, +1161. Nikola, b, +4. st. Ambrozije, bcn, +397. BEZGRENO ZAEE BDM, Inviolata, Imakulata, Ljiljana Valerija iz Limogesa, m, +3. st., Zdravka Judita Josip Egipatski Ivana Franciska (Franjka) de Chantal, r, +1641. Lucija, dm, +303.?, Svjetlana, Jasna Ivan od Kria, scn, +1591. Kristijana (Kristina) Gruzijska, +4. st. Adela, kr, +999.; Albina, dm, +3.st, Zorka Lazar iz Betanije

250

18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Gracijan Tourski, b, +301., Draen Vladimir, knez Zetski, +1016.; Benjamin Eugen, sm, +4. st. Petar Kanizije, scn, +1597. Honorat, m, +2. st.?, aslav Ivan Krakovski (Ka(e)ncijski), s, +1473.; Viktorija Rimska, m, +3./4. st. Adam i Eva, praroditelji BOI: ROENJE GOSPODINOVO, Boidar Stjepan Prvomuenik, Krunoslav Ivan ap i ev Nevina djeica, mm; Mladen Toma Becket, bm, +1170.; David, kr Feliks I. p, +274. Silvestar I., p, +335., Goran; Melanija ml., +439

251

Literatura / Izvori ADAM, Adolf: Das Kirchenjahr mitfeiern, Verlag Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1979. ADAM, Adolf: Uvod u katoliki liturgiju, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar, 1993. BADURINA, Anelko (uredio): Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Sveuilina naklada Liber i Kranska sadanjost, Zagreb, 1985 BERGER, Rupert: Kleines liturgisches Lexikon, Verlag Herder, Freiburg im Breisgau, 1987. BETZ, Otto: Elementare Symbole, Verlag Herder, Freiburg im Breisgau, 1987. Biblija Stari i Novi zavjet, Stvarnost, HKD sv. irila i Metoda, Zagreb 1968. Biblijski leksikon, Kranska sadanjost, Zagreb, 1972. FORSTNER, Dorothea: Die Welt der christlichen Symbole, Tyrolia-Verlag, lnnsbruck, 1986. GASIC, Emericus: Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-diacovensis et sirmiensis, Mursae (Osijek), 1944. HALL, James: Rjenik tema i simbola u umjetnosti, August Cesarec Zagreb, 1991. HEINZ-MOHR, Gerd: Lexikon der Symbole, Eugen Diederichs Verlag, Mnchen, 1988. KEBER, Janez: Leksikon imen, Izvor imen na Slovenskem, Mohorjeva druba Celje, 1988. KELLER L. Hiltgart: Reclams Lexikon der Heiligen und der biblischen Gestalten, 7., durchgesehene Auflage, Philipp Reclam jun. Stuttgart, 1991. Lexikon der christlichen Ikonographie (1-8 Band), Herder Verlag, Freiburg im Breisgau, 1968. KURET, Niko: Praznino leto Slovencev (dva sveska), Druina, Ljubljana, 1089. MAERTENS, Thiery - FRISQUE, Jean: Kommentar zu den neuen Lesungen der Messe, Neunter Band:... Die Feste und Gedenktage der Heiligen, Verlag Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1972. MELCHERS, Erna und Hans; Bearbeitung MELCHERS, Carlo: Das grosse Buch der Heiligen, Sdwest Verlag Munchen, 12. Auflage, 1991. MIKLAVI, Maks i DOLENC, Joe (prir): Leto svetnikov, 1 - IV, Ljubljana 1968, 1970, 1972, 1973. PFISTER, Herta: Der an uns Geiallen findet, Frauen im Alten Testament, Verlag Herder, Freiburg im Breisgau 1986. Rjenik biblijske teologije, Kranska sadanjost, Zagreb, 1969. SACHS, Hannelore; BADSTBNER, Ernst; NEUMANN, Helga: Christliche Ikonographie in Stichworten, 4., unveranderte Auflage, Verlag Koehler und Amelang, Berlin, Leipzig, 1991. SCHAUBER, Vera: Pattloch Namenskalender, Dokumentation von Hanns Michael Schnidler, Augsburg, Pattloch 1994. SEIBERT, Jutta (erarbeitet): Lexikon christlicher Kunst, Verlag Herder Freiburg im Breisgau, 1980. IMUNOVI, Mate: Rjenik osobnih imena, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1988. TORSY, Jakob: Der grosse Namenstagskalender, Herder Freiburg-Basel-Wien, 15. Auflage, 1992. Vjesnik akovake i srijemske biskupije, god. 1964. Mitar Dragutinac: Sveti Dimitrije muenik.

252

WIMMER, Otto; MELZER, Hartmann: Lexikon der Namen und Heiligen, Tyrolia Verlag, Innsbruck - Wien, 1988. (6. verb. u. erg. Aufl.). WIMMER, Otto: Kennzeichen und Attribute der Heiligen, Bearbeitet von DDr, Josef Stadlhuber, Tyrolia-Verlag Innsbruck-Wien, (8. Auflage), 1990.

Odabir imena djeteta

Dragi roditelji!
Ovom stranicom eljeli smo Vam olakati i ponuditi na izbor neka od naih imena, koja moete izabrati svojoj djeci. Ime nosi svaki ovjek. S imenom ovjek ulazi u drutvo. Za ime pitamo ili ga kaemo kada se upoznajemo. Njime nas roditelji zovu od roenja, zapisano je u evidencijama Ime je bitni sastojak osobnosti onoga tko ga nosi. Mnogi se prije ili poslije susretnu s pitanjem odabira imena. Osobito roditelji,kad treba da odaberu ime svom djetetu. Iako je to naoko obian in, on u praksi stvara povelike probleme i dvojbe. Pri davanju, odnosno izboru imena ravnamo se prema nekim opim motivima. esto prema tradiciji u obitelji ili kraju u kojem ivimo. Prema kranskoj tradiciji neko svetako ime iz kalendara ili ime sveca/svetice na dan roenja djeteta ili blizu tog datuma. Mnogi roditelji e potvrditi da nije lako izabrati ime djetetu. Modi i javnom miljenju nije se lako odhrvati. Savjetima i eljama rodbine i prijatelja teko je ugoditi. Upravo zato o imenu treba na vrijeme i pravilno promisliti. Ime nije nevano! Novi e ga ovjek nositi cijeli ivot. Treba teiti za tim da mu i pristaje cijeli ivot. Ako se o imenu razmilja vjerniki, kranski, ono ima jo jednu zasebnost. Prorok Izaija zapisuje Boju rije Izraelu:Imenom sam te zazvao: ti si moj! (Iz 43,1) Upravo to potvruju roditelji odabirui ime svom novoroenetu. Bog svakog ovjeka zna po imenu! Obraa se ovjeku kao sugovornik. Ako mu se Bog obraa imenom, znai da Bog s njim rauna kao sa suradnikom. ovjek onda nije sluajnost, Ve Boji odabranik, osoba, original. Upravo je zato kranima ve dvije tisue godina veoma vano ime. Krani biraju ime djetetu! Ne ostavljaju to sluajnosti. Ponajee odabiru ime sveca. Za svece kao vane osobe iz mnotva provjerenih Bojih prijatelja Crkva vjeruje da su pred Bogom snani zagovornici, a ivotom uzor svom imenjaku. Taj odabir kranskih roditelja znai i ukljuenje novoroenog i krtenog ovjeka u zajednitvo neba i zemlje, u perspektivu svakog svjesnog

253

vjernikog ivota.
Dijelovi teksta i imena uzeti su iz knjige: Imena i imendani OBITELJSKI IMENAR Antuna Jarma

Ime djeaka

A Anelko - Anel, Anelin, Anelo, /gr. Angelos - glasnik, vjesnik Andrej - Andi, Andro, Andras /gr. Andreas -onaj koji je hrabar Andrija - Ado, Andi, Andro, Andras /gr. Andreas - koji je hrabar Antun - Anko, Ante, Anto, Antonio, Antonin, Antek, Tona, Tone, Toni, Toni, Tonek, Tonko /lat. Antonius - naziv jednog rimskog plemena, nepoznato znaenje B Belimir - Bela, Beli, /ma. - u osnovi pridjev bijel i mir Boris - skraenica od Borislav, aorist bori, boriti se i slav-a Borko - od pridjeva boriti se Borna - od korijena boriti se Boidar - sloenica od boji i dar Branimir - od imperativa brani, braniti i mir Bruno - njem. od brn - sme aslav - od korijena starog glagola ajati - ekati i slava D Damir - od korijena dati i mir Damil - od korijena dati i pridjeva mil - mio Danijel - heb. Danie - Bog je (moj) sudac Dario - gr. Dareios - drei bogatstvo Darko - od imenice dar David - heb. Dawidh - ljubljen, prijatelj Davor - Davorin, Dado, Darko, Darkec, Rino /stari uzvik uenja, radosti, prijetnje i alosti Domagoj - od starog lokativa doma, dom i goj-mir, uzgajanje Donat - lat. Donatus - darovan Draen - od pridjeva drag+jen Drimir - od imperativa dri, drati i mir Drislav - od imperativa dri, drati i slava Dubravko - od imenice dubrava Duje - Dujam, Dujo /lat. Domnius izvedenica od dominus gospodar, gospodin E Emil - Emilij, Emilijan, Mile, Milan /lat. Aemilus - koji je oponaatelj Erik - njem. Erich - slavan vladar

254

F Fabijan - rim. pleme Fabianus, izvedenica od Fabius - onaj koji je bobov Filip - gr. Philippos - koji je prijatelj konja Franjo - izvedenica od Francesko, Franc, Franc - slobodan G Gaj - lat. Gaius - sladak Gapar - perz. Gasper - nadziratelj, rizniar Goran - od imenice gora, tj. uma, planina Gordan - od Gordijan, gr. Gordianos - gordijski Gradimir - od imperativa gradi, graditi i mir Grgur - Grgo, Grga /gr. Gregorios - koji je oprezan Gvozden - pridjev gvozden, tj. eljezan H Hrvoje - Hrvoj, Hrvatko /Hrvat I Igor - rus. Igor od nord. Ivar, Ingwar - koji je branitelj mora Ilija - Ico, Icek, Ilko /gr. Elias od heb. Aliyya(h) - (moj) Bog je Jahve Ivan - Ivo, Ico, Ino, Ive, Ivek, Ivica, Nino, Ninko /gr. Iochannes hebr. Johanan - Bog je milostiv J Jadranko - Jadran, Jadro /lat. Adrianus, Hadrianus - adrijski, hadrijski, izvedenica od Adria (grad u sjevernoj Italiji) Jakov - od Jakob, gr. Iakobos - koji slijedi Jahvinu petu (trag) Jan - Janko /od Ivan - gr. Iochannes - hebr. Johanan - Bog je milostiv Jasenko - Jasen, Senko /od imenice jasen Josip - Joso, Joa, Joko, Joe, Pepo /heb. Josef - Bog je poveao K Kreimir - sloenica od imperativa kresi, kresiti - iskriti buditi i mir - mir Kristijan - lat. Christianus - kranski, pomazaniki Krunoslav - Kruno, Slavko /od imenice kruna i slava L Ladislav - od Vladislav Lucijan - lat. Lucius - koji je svijetao Luka - lat. Lucanus - lukanijski, po nazivu grada Lucania (od lucus - lug, gaj, uma Ljudevit - od korijena ljud-i i praslavenskog vit - gospodin, mogunik M 255

Marko - lat. Marcus - mlat, eki, ratnik Marin - lat. - morski Martin - lat. prema Martinus - Marsov, marsovski, izvedenica od Mars - bog rata Matija - Mate, Mato, Matan, Matea, Matko /gr. Matthias - boiji dar Mihael - heb. Mikhael - tko je kao Bog? Milan - od pridjeva mio Miljenko - umanjenica od Milin, od pridjeva mio Miran - od pridjeva miran Mirko - od imenice mir Mislav - od imperativa misli, misliti i slava Mladen - od pridjeva mlad Milivoj - od pridjeva mio i praslavenskog vojnik N Nedjeljko - od imenice nedjelja Neven - biljka neven ili izvedenica od glagola ne venuti Nikola - gr. Nikolaos - koji je narodni pobjednik O Ozren - od starog glagola ozreti se - pogledati P Pavel - lat. Paulus - malen Petar - gr. Petros - kamen, hrid Pravdan - od imenice pravda R Robert - Berti, Robi, Roberto /njem. Hruodperht - koji je svjetao u slavi Roko - lat. Rochus od nord. hrokr - visok ovjek S Sanjin - od korijena sanjati Slaven - pripadnik slavenske skupine naroda Sreko - od imenice srea Stanko - od korijena stan-, stati Stjepan - Stipe, Stipan, tef /gr. Stephanos - vijenac, kruna Stribor - skraenica imperativa strizi, strii i korijena rijei boriti se Svebor - od zamjenice sve i korijena boriti se T Toma - od gr. Thomas (sir. Toma - blizanac) Tihomir - od pridjeva tih i mir Tomislav - Milan, Mimo, Miro, Mirko, Slavko, Toma, Tome, Tomi, Tomo, Tonko /od starog imperativa tomi, tomiti - muiti, zlostavljati i slava Trpimir - Miro, Mirko, Trpko /od imperativa trpi, trpjeti i mir 256

Tvrtko - od pridjeva tvrd V Valentin - lat. Valentinus - koji je zdrav Vatroslav - od imenica vatra i slava Vedran - od korijena vedriti Velimir - od priloga vele - veliko i mir Vjenceslav - lat. Venceslaus - vee, veliko i slava Vladimir - Ado, Dado, Dimo, Dinko, Lado, Milo, Milan, Milko, Miro, Vanja, Vlado, Vlatko /od starog imperativa vladi, vlasti - vladati i mir Vladislav - Adi, Ado, Dado, Slavek, Slavko, Vanja, Vlado, Vladek, Vlatko /od starog imperativa vladi, vlasti - vladati i slava Vjekoslav - Vijeko, Slavko /od imenice vijek i slava Z Zdenko - od trpnog pridjeva zden, zdeti - initi, raditi Zdravko - od pridjeva zdrav Zdeslav - praslavenski - onaj koji je nadobudan, eljan slave Zlatko - Zlatan /od imenice zlato Zoltan - ma. od tur. Sultan Zrinko - Zrinislav /prema Zrin, grad iz hrvatske povijesti Zvonimir - od imenice zvoniti i mir eljko - od imenice elja

Ime djevojice A Agata - gr. Agathe - dobra, estita Alka - gr. Alke - jakost, sila Alemka - Alenka, Alisa, Alka /tur. Alem - dragi kamen, izvor Alma - lat. Alma - plodna, mila hraniteljica Amalija - njem. izvedenica od Amalberga, Amalberta, u osnovi amal - rad, djelo Ana - Ani, Anica, Nera, Anesa, Aneta, Nesa, Ani, Anja, Nua, Jana, Nana; /lat. Anna, gr. Hanna - heb. Hanna(h) = milost) Anastazija - Ana, Anica, Anka, Asija, Asja, Naja, Nana, Natka, Stana, Staa, Tasa /gr. Anastasia - ona koja je uskrsnula (anastasis = uskrsnue, podizanje) Anela - Ana, Ani, Anica, Anka, Ana, Anelika, Anelina, ina, Nua, Anja, Ela, Eli, Jea /gr. Angelos - glasnik, vjesnik Anamarija - sloenica od Ana i Marija Andrea - Andreja, Ana, Anica, Anka, Andina, Deja, Dejica /gr. Andreas - koji je hrabar Andrijana - Ada, Adina, Ana, Ani, Anica, Anka, Andi, Andrina, Anja 257

/Adriana prema Andrija, gr. Andreas - koji je hrabar (od andreios - hrabar, muevan) Antonija - Ani, Anica, Anta, Antela, Tina, Toneka, Tonica, Tonika, Nina, Ninka, Ita, Tonija /od Anton, lat. Antonius - naziv rimskog plemena B Barbara - Bara, Barek, Barica, Ina, Inka, Rina /gr. tua, inozemna Beata - lat. Beata - blaena, sretna Bela - ma. skraenica za Belimir, Belislav; u osnovi pridjev bijel-a Biserka - ar. bisr, busr - biser Boena - iz korijena bo-ja Branimira - Branka, Brankica, Micika, Mika, Mikana, Mila, Milica, Milka, Mima, Mimica, Mina, Minka, Mira, Mirka, Rajna /imperativ brani, braniti i mir Brigita - njem. Brigitte od ir. Brighid - ona koja je snana (od brigh - snaga, jakost, sila D Dagmar - Dada, Mare, Marica /njem. Dagomar - slavan dan Dalibora - Borka, Borna, Dada, Dara, Darica, Darka, Daliborka /e. Dalibor - koji se (na)daleko bori Danijela - Danka, Nua, Ela, Jela, Jelica, Lela, Nela /gr. Daniel od heb. Dani'el - Bog je (moj) sudac Darija - lat. Darius od gr. Dareios - drei bogatstvo Darina - Darinka, Dada, Danica, Dara, Ina, Inka /od imenice dar Divna - Ina, Inka, Vinka /lat. Divina - boanska, boanstvena Dora - gr. doron - dar ura - gr. Georgios - onaj koji obrauje zemlju Doroteja - Dora, Dorana, Dorica, Teja /gr. Dorotea - ona koja je boji dar Dragica - od pridjeva drag Dubravka - od imenice dubrava Dunja - gr. kydonia - dunja E Edita - eng. Edith - sretna u ratu Elena - Ela, Elka, Lena /od Helena Ema - njem. Emma, skraenica od Emengard, Emenhild (irmin velik, sveobuhvatan) Ena - izvedenica od Enija /tal. Ennio, lat. Ennius Erika - prema mukom imenu Erik, njem. Erich - slavan vladar Eva - Evelin /lat. Eva od heb. Hawwa(h) - ivo bie G Gabrijela - Ela, Jela, Lela /heb. Gabri'el - boji ovjek Goranka - od Gorana, od imenice gora, uma, planina Gordana - gr. Gordianos - gordijski Grozdana - od imenice grozd 258

H Helena - gr. - sjaj, blistavost Hrvojka - izvedenica od Hrvat I Ira - heb. - pozorna, oprezna, budna Irena - gr. Eirene - mir Irma - njem. skraenica od Irmgard, Irmhild, u osnovi irmin - velik, sveobuhvatan Iva - biljka iva Ivana - Ivanica, Ivanka, Kika, Ina, Inka, Inga, Inge, Inja, Ita, Iva, Ivica, Ivna, Nana, Vana /gr. Iochannes - heb. Johanan - Bog je milostiv J Jadranka - lat. Adrianus, Hadrianus - adrijski, hadrijski, izvedenica od Adria (grad u sjevernoj Italiji) Jaga - Jagica /skraenica od Agata Jasmina - Ina, Jasna, Mina, Nina /od perz. Yasemin - skrobotovina, jasmin Josipa - heb. Josef - Bog je poveao K Karmela - lat. Carmelus, hebr. Karmel - naziv brda u Palestini Katarina - Ina, Kata, Kate, Katica, Katija, Tija, Tijana, Katina, Tina, Nina /gr. Aikaterina - ona koja je ista Kristina - gr. Christine - Kristova L Lovorka - Laura Lara, Lola /lat. laurus - lovor, vijenac Leda - gr. Lede - veoma lijepa ena Leonida - Lea, Leona /gr. Leonidas - lavlji izgled Lidija - gr. Lydia - pokrajina u Maloj Aziji Ljiljana - lat. lilium - lijer, ljiljan Ljubica - imenica ljubica Lucija - lat. - ona koja svijetli M Magdalena - Alenka, Lela, Lena, Magda, Maja, Maa, Manda /gr. Magdalene - ena iz Magdale, Magdalka, grada u Galileji Maja - lat. Maia - boica prirasta i plodova u rimskoj mitologiji Marija - Maja, Majda, Mara, Mare, Marena, Marica, Marta, Maa, Mica, Micika, Mina, Rija /gr. koja je kao koplje Marijana- Jana, Janica, Janka, Maca, Maja, Mara, Mare, Rina /sloenica od Marija i Ana Marina - Ina, Maja, Mara, Mare, Marica, Maa, Mika, Mikana, Mina /lat. - morska Marta - Maja, Mara, Mare, Marica, Maa /gr. Martha gospodarica, gospoa 259

Martina - Maja, Mara, Mare, Maa, Nana, Tina /lat. prema Martinus - Marsov, marsovski, izvedenica od Mars - bog rata Miranda - lat. divna, udnovata Mirna - pridjev mirna Monika - gr. monake - redovnica N Nada - imenica - nada Nadalina - Natalija, Nataa /od lat. Natalina, prema Natalinus rodan, koji se odnosi na roenje Nedjeljka - Neda, Nela, Nena /od imenice nedjelja Nevena - Nela, Neli, Nena, Neva, Nevenka /biljka neven ili izvedenica od glagola ne venuti Nora - skraenica od Eleonora; od norma - pravilo, mjerilo P Paula - Paulina, Pava, Pave, Pavica, Inka, Ina /lat. Paullinus malen-a Petra - gr. Petros - kamen, hrid R Renata - lat. - koja je ponovo roena, preporoena Romana - lat. Rimljanka Rosana - sloenica od rosa - rua i Ana Rua - Ruica /imenica rua S Sanja - od korijena sanjati Slavica - od imenice slava Silvija - lat. - uma, gora T Tereza - gr. therasia - nasiv dvaju otoka, smatra se kako naziv potjee od glagola therao - loviti ili od therizo - ljetovati, sjediti na suncu, kositi Tomislava - od starog imperativa tomi, tomiti - muiti, zlostavljati i imenice slava V Valentina - lat. - ona koja je zdrava Valerija - Vali, Valera, Vala, Rija /lat. - ona koja je jaka Vedrana - od korijena vedriti Velimira - Mila, Milka, Mima, Mina, Mira, Mirka, Vela, Velana, Velina, Vera, Verica /od pridjeva veli, tj. velik, i mir Veronika - gr.-Mak. Berenike - ona koja je nositeljicom pobjede Vesna - staroslavenska boica proljea Vladimira - od starog imperativa vladi, vlasti - vladati i mir Z Zagorka - etnik Zagorka 260

Zdenka - od trpnog pridjeva zden, zdeti - initi, raditi Zdeslava - prema Zdeslav, praslavenski - onaj koji je nadobudan, eljan slave Zlata - Zlatica, Zlatka - /od imenice zlato

261