You are on page 1of 40

B

B, b drugo slovo nae irilice i nae latinice (V, b); kao skraenica: b= bene, bonus, beatus, ba so; V. S.= vaso kontinuo; Vso= banko; Btto= bruto; log. V=predikat (dok A oznaava subjekat); huz. V=snieni ton N; fiz. Bq = jedinica za merenje ra-dioaktivnosti; hen. =bor, a=barijum, Ve= beril, Bi= bizmut, Bk= berkljum, Vg=bor. bab (pere.) vrata, kapija; moreuz. baba-kan (pere.) kraljev otac; naroito u upotrebi kao poasna titula visokog svetenstva. babel (hebr. babel) nered, zbrka, zabuna; bezbonost, izopaenost, razvrat. Babilon, v. Vavilon. babiola (fr. babiole) deja igraka; fig. detinjarija, sitnica, kojetarija. ba-ble (fr. bas-bleu) plava arapa; fig. ue-na gospa, vajna spisateljka. babo (tur. baba otac, pere. baba otac, deda) otac. baborak (e. baborok) omiljena eka narodna igra, eka brza mazurka. ba-breton (fr. bas-breton) keltski dijalekat kojim se govori u Bretanji. babu (ind.) indijska titula: gospodar, knez. babuvizam socijalno-politika doktrine koju je osnovao veliki franc. revolucionar Fransoa Noel Babef (17601797): svaki ovek ima jednako pravo da zadovolji svoje potrebe i da uiva sva dobra prirode; drutvu je cilj da pojaa i odri tu jednakost. Bav (lat. Bavius) v. Bavijus. bavela (ital. bavella, bava) trg. otpaci od svile. Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice ravih pesnika i drskih kritiara koji su pretenciozno kritikovali Horacijeve pesme; otuda: rav pesnik i pakostan kritiar. bavo (fr. bavoche) neist tamparski otisak; neisto izraen bakrorez; neista izrada. bavoirati (fr. bavocher) praviti neiste otiske, neisto tampati. bagav (tur. bagmak) hrom, opav; bangav. bagavata (ind. bhagavata) v. panaratra. bagaa (fr. bagage, nlat. baggagium) prtljag, stvari; fig. olo, grad, nevaljalstvo, manguparija. bagasa (fr. bagasse) isceena eerna trska; otpaci koji ostanu pri fabrikaci-ji eera; kom od groa, ljiva, maslin-ki i dr. bagat, pagat (ital. bagata) u taroku: prvi od 22. taroka ili aduta. bagatela (fr. bagatelle, ital. bagatella) sitnica, malenkost, igraka, triarija, sit-narija; jevtina cena: mali i lak muziki komad. bagatelisati (fr.) ne mariti za nekoga ili neto, ne obzirati se na . . . , potcenjiva-ti, uzimati koga ili to suvie olako, nipodatavati. bagdalin vrsta arene pamune tkanine, sline bagdadskim alovima, po emu je i na zvana. bager (hol. bagger) jaruar, sprava za vaenje peska sa renog dna, za ienje renog korita i dubenje prokopa, kanala i sl. radi isuivanja zemljita. bagerovati (hol.) jaruariti, vaditi pesak iz reke; istiti reno korito od peska, mulja. baget (fr. baguette tap, motka) vrsta dugakog tankog hleba. badava (tur. bedava) besplatno, vrlo jevtino; uzalud, uzaman. badavadisati (tur.) besposlkiti, lenstvo-vati, traiti vreme uludo, ne radei nita. badem (tur. badem) bog. poznato drvo i plod iz porodice kamenika. badminton v. bedminton. badar (tur. bacdar od pere. bagdar, badar) naplaiva carine troarinac, carinik; mera, kantardija; kontrolor mera. badarina (tur. bacdar od pere. badar) l. taksa badaru, merau; 2. carina. baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga jedne stvari; arh. podnoje stuba, kipa ili svoda; mat. osnova stepena, potencije ili loga-ritma; geom. strana ili povrina na kojoj zamiljamo da lei poligon ili polie-dar; geod. prava linija duga vie kilometara koja se, pomou motaka za merenje, tano izmeri i koja onda slui kao osno-

bazalt

97

bajagi Rimljana: zgrada za trgovanje i pravne poslove koja se sastojala iz dve dvorane na stubovima, jedne za publiku, a druge za sudije (tribunal); tip prvih hrianskih crkava; saborna, glavna crkva (takoe: vasilika); aiat. glavna vena na pakoru-ici. Bazilike (gr. Basileus) pl. zakonik cara Basilijusa (Vasilija) Velikog za grko carstvo, objavljen 887. god. bazilikalan (gr. basilike) u obliku bazili-ke, slian bazilici. bazilisk (gr. basiliskos) zool. kraljevski zmaj, vrsta nekodljivog gutera u Junoj Americi i Aziji; mit. legendarni kraljevski zmaj koji je, toboe, svojim pogledom zadavao smrt. baziotrib (gr. basis, tribe trljanje) med. akuerski instrumenat za lomljenje detinje glave u materici i za izvlaenje deteta (upotrebljava se kod tekih poroaja kada je to jedini izlaz); baziotriptor, kefalo-trib, kefalotripzor. baziotripsija (gr. basis, tripsis trljanje) ned. u sluajevima naroito tekog poroaja: lomljenje detinje glave u materici i vaenje deteta baziotribom. baziotriptor (gr. basis, tribo trljam) med. v. baziotrib. bazirati (gr. basis) osnovati, osnivati, zasnovati, utemeljiti; osloniti se, oslanja-ti se na koga ili to, pouzdati se, pouzda-vati se u, poivati. bazitst (gr. basis) i. v. bazeitet. baziti (gr. basis) pl. kol. eruptivno kamenje sa neto malo bazalta, dolerita itd.; bazno kamenje. bazicitet (gr. basis) hen. v. bazeitet. bazni (gr. basis) pr. v. bazalni. bazran (tur. bazirgan od pere. bazergan) stareina trgovaca, predstavnik trgovaca. bazran-baa (pere.-tur. bezirganbasi) stareina trgovakog esnafa. bazuka voj. runi reaktivni baca. baitilije (gr. baitylia, sem. bethel) pl. nebesno kamenje, meteori koje su stari po-sveivali bogovima ili ih samo oboava-li (nazvano po kamenu na kome je Jakov spavao i usnio anela, Moje. I, 28, 19); betilije. bajagi (tur. bayagl) toboe. bajadere (port. bailadeira) pl. javne igraice i pevaice u Indiji, koje su, u isto vreme, i javne enske; igraice na slubi u ind. hramovima (ind. dewa-dasis = sluavke bogova) koje se odmalena posveuju slubi bogovima i u svakom hramu ih ima 812; vrsta malih marama. bajat (tur. bayat) koji vie nije sve, ustajao, stari. baja (tur. baymak) vraati, opsenariti (u svrhu leenja); varati.

va triangulacije; etr. uvodna stihovna stopa; hen, tvar (materija, supstanca, elektropozitivna) koja se jedini sa kiselinom i neutralie je gradei so; up. baze; voj. mesto ili zemljite sa koga jedinice neke vojske napreduju, odakle dobivaju pojaanja i potrebe svake vrste, i odakle svi putevi vode ka raznim oruanim odeljenjima kako ova napreduju; odreen put na zemlji (npr. duine od 3000 t) koji slui za merenje brzine leta aviona, brzine automobila ili drugog motornog vozila; fil. po Marksu: ukupnost proizvod-nih odnosa u ljudskom drutvu, koji ine privrednu strukturu drutva, realnu bazu, na kojoj se podie pravna i politika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni drutveni oblici svesti". bazalt (lat. basaltes, po Pliniju re afri-kog porekla) vulkanska stena sastavljena od plagioklasa, augita, i magnetita, javlja se u obliku slivova, kupa itd., odlian materijal za graevine bazana (fr. basane) uinjena ili obojena jagnjee, ovija, ili telea koa za kori-enje knjiga; konta na konjikim akirama. bazanirati (fr. basaner) obojiti ili uiniti kou (jagnjeu, oviju, teleu) za kori-enje knjiga; obojiti crno. bazanit (gr. basanos probni kamen) tvrd crni kamen od koga su stari Egipani izraivali kipove. bazar (pere. bazar) pijaca, vaarite, pokrivena arija na Istoku; u Evropi: radnja naroito sa luksuznom robom; duan sa svakovrsnom robom; modni list sa mustrama za haljine. bazarn (fr. bazarne) vrsta finog burgund-skog vina. baze (gr. basis) pl. hen. jedinjenja koja sa kiselinama obrazuju soli (njihovi rastvori u vodi pokazuju veinom alkalnu reakciju); up. baza. Bazedovljeva bolest ned. hronina bolest kao posledica oboljenja titaste lezde, sa znacima: uveana titasta lezda, krupne buljave oi, ubrzan rad srca, drhtanje prstiju, znojenje, proliv, pojaana probava materija, mravljenje i dr. (nazvana po nem. lekaru K. Bazedovu, 17991854, koji ju je prvi utvrdio i opisao). bazeitet (gr. basis) hen. svojstvo kiselina da se sa izvesnim koliinama baznih oksida pretvaraju u soli; prisustvo jedne hemijske baze. bazen (fr. bassin) v. basen. bazen (fr. basin, bombasin) trg. vrsta finog i jakog porheta, koji se upotrebljava naroito na Istoku. bazeologija (gr. basis, logia) nauka o osnovi-ma tela; osnovno uenje. bazilika (gr. basilike) prvobitno kod starih Grka: dvorana sa seditem arhonta basileusa u Ateni; potom, kod Grka i
7 Leksikon

bajaco

98

bal

bajaco (ital. bajaccio) lakrdija, aljivina, arlekin, klovn u napuljskoj narodnoj komediji, pajac. bajdaki (rus. baidaki) pl. lae sa neobino velikim krmama na Dnjepru, Dnjestru i Bugu. bajdara (rus. baidara) mali sibirski amac od riblje kosti ili lakog drveta, prevuen koama. bajlbrif (hol. Bylbrief) pismeni ugovor o gradnji broda; uverenje graditelja broda ili nadlenih vlasti da je brod propisno izraen; priznanice o novcu primljenom za gradnju broda. bajonet (fr. baionnette) voj. dug no sa dva reza ili vie rezova, koji se mee na puku (pronaen u Bajoni 1640. god.) bajrak (tur. bayrak) v. barjak. Bajram (pere. bejram) v. Barjam. bajroiizam shvatanje ivota i umetnosti koje odgovara shvatanju velikog engl. pesnika Dorda Gordona Bajrona (Vugop 17881824), naroito njegovom pesimistikom shvatanju sveta i ivota. bajc (nem. Beize) hem. 1. moenje, luenje; 2. moilo, rastvor neke kiseline ili soli u koji se zamae ili kojim se premazuje neki predmet da bi se boja za nj uvrstila. baka (nem., hol. Bake) znak (obino komad drveta, fenjer ili bure) koji pliva na vodi i oznaava lai put po opasnim mestima; up. boja. baka (lat. bacca) bog. bobica, jagoda. bakalaureat (nlat. baccalaureatum) dostojanstvo bakalaureusa. bakalaureirati (nlat. baccalaureatum) pola-gati (ili: poloiti) bakalaureus. bakalaureus (nlat. baccalaureus, bacca laureus lovorova bobica) na nem., fr. i eng. univerzitetima: najnii akademski stepen, ispit koji prethodi licencijatu, ma-gistriranju i doktoratu; ispit zrelosti. bakalin (tur. bakkai) trgovac namirnicama. bakana (ital. Vasso Bahus, baccana) obina vinarnica, rakidinica, krma. bakara (fr. baccarat) francuska hazardna igra karata. bakbord (engl. backboard) mor. leva strana broda kad je ovek okrenut licem pramcu. bakvuds (engl. backwoods) pl. praume, divlji i neobraeni krajevi na zapadu Sje-dinjenih Amerikih Drava. bakvudsmeni (engl. backwoodsmen) pl. gortaci, belci naseljeni po divljim i neobraenim krajevima Sjedinjenih Amerikih Drava; up. bakvuds. baklave (tur. baklava, arap. baqlawa) vrsta slatke pite sa dosta meda i rastopljenog eera, mlevenih oraha, lenika i dr. baklaa (fr. baclage) mor. taksa koju plaaju brodovi za pristajanje u luku. bakler (fr. bacleur) zatvara luke, pristanita. bakra (tur. bakraf od bakir bakar) posuda od bakra, bakreni kotao (i uopte kotao).

bakralije (tur. bakraclz) stremen, uzengija, ono na emu jaha dri nogu kad jae konja. baksuz (tur. bahtsiz) nesrean, zlosrean ovek; ovek koji drugome donosi nesreu; nesrea, nevolja, baksuzluk. bakteriemija (gr. bakteria palica, haima krv) med. prodiranje bakterija kroz krvne i limfne sudove u krvotok. bakterije (gr. bakteria) biol.-med. najmanja, jednoelina iva bia, prostim okom nevidljiva i slina tapiu, koja sive kao gotovani i izazivaju rastvaranje i esto teke bolesti; pripadaju biljnom carstvu, a ima ih pokretljivih i nepokre-tljivih. bakterioze (gr. bakterion tapi, dem. od bakterfa batina) pl. opti naziv za biljne bolesti koje prouzrokuju bakterije. bakterioliza (gr. bakteria, lysis rastvaranje) hem. rastvaranje bakterija imunim se-rumom. bakteriolizini (gr.) pl. hem. sastojci imunog seruma koji imaju mo da rastvaranjem ubijaju bakterije. bakteriolog (gr. bakterfa, logos) naunik koji prouava osobine i ivot bakterija. bakteriologija (gr. bakterfa, logfa) nauka koja se bavi prouavanjem osobina i ivota bakterija (osnivai: Luj Paster i Robert Hoh). bakterioterapija (gr. bakterfa, therapefa) leenje pomou bakterija. bakteriofagi (gr. bakterfa, phagos) pl. biol. klicoderi, veoma sitna, mikroskopski nevidljiva bia koja ive u telu i unitavaju zarazne klice. bakteriocidi (gr. bakterfa, lat. caedere ubiti) biol. klicomori, unitai zaraz-nih klica; up. bakteriocidnost. bakteriocidnost (gr. bakterfa, lat. caedere) biol. osobina nekih ivih bia, materija i sokova u telu da unitavaju zarazne klice; up. bakteriocidi. bakteriurija (gr. bakteria, uron mokraa) med. prisustvo bakterija u mokrai, mokrenje zaraznim klicama. bakulacija (nlat. baculatio) batinanje, kanjavanje batinom, tapom. bakulometrija (lat. baculum tap, gr. metra) merenje pomou tapa, motke. bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica, batina. bakfi (nem. Backfisch prena riba); fig. mlada devojka, iparica. Bakhus (gr. Bakchos) kit. v. Bahus. bakciferan (lat. bacca bobica, fero donosim) bog. koji rodi bobicama. bakciforman (nlat. bacciformis) u obliku bobice, bobiast, jagodiast. baki (tur. bah$i) dar, poklon, napojnica, nagrada za uinjenu uslugu. bal (fr. bal, ital. balio, nlat. ballare igrati) igranka, zabava sa igrankom; bal an mask (fr. bal en masque) igranka pod maskama;

bala

99

balzamirati

krabuljii ples, igranka pod obrazinama; bal pare (fr. bal rage), otmena igranka, bal u sveanom ruhu; balagetr(fr. bal champetre) igranka u polju. bala (fr. balle) denjak, sveanj. balagan (rus. balagan, pere. balabane) daara, baraka, atra, naroito cirkuska. balada (fr. ballade, ital. ballata pesma uz igru) doet. prvobitno: pesma koja se uz igranje pevala (balar=igrati); docnije se razvila u pesmu lirsko-epske sadrine, koja, sluei se i dijalokom formom, pria neki dogaaj i u isto vreme izaziva lirsko raspoloenje; pesnika pripovetke. baladen (fr. baladin) aljivina, lakrdija; glumac; baletski igra. baladine (gr. balio, nlat. ballare) pl. sluavke u azijskim hramovima, vrsta hljerodula, koje se posetiocima hramova nude za novac; up. bajadere. balazor trg. vrsta istonoindijske pamune tkanine. balalajka (rus. balalaika) muz. ruski narodni instrumenat, slian gitari, sa trou-glastom kutijom, dugim vratom i tri ice u koje se udara prstima. balander (hol. Balander) plitka dereglija sa jednom katarkom (u Holandiji). balanitis (gr. balanos ir) med. zapaljenje glavia i unutranje pokoice mukog spolnog organa. balanoblenorea (gr. balanos, blenna sluz, geb curim) zagnojavanje glavia. balanoidan (gr. balanos, ejdos) koji ima oblik ira, irolik. balanopostitis (gr. balanos, posthion kapi-ca) med. zapaljenje glavia i kapice. balanofag (gr. balanos, phagos) zool. onaj koji se hrani irom, iroder. balave (fr. balance, lat. bilanx) ravnotea; nedoumica, kolebanje, neodlunost; korak u igri kad telo stoji na jednoj nozi, figura u plesu (u lansu i kadrilu); astr. Terazija u Zodijaku; trg. bilans, konani raun; kor. podaci mornara o robi koju su natovari li. balanse (fr. balance) u plesu: igraevo njihanje s noge na nogu u mestu. balansiranje (fr. balancement) kolebanje; ravnotea; muz. drhtanje, treperenje; njihanje, ljuljanje. balansirate (fr. balancer) uravnoteavati, uravnoteiti, drati u ravnotei; kole-bati se, ustezati se, biti neodluan; slik. delove slike skladno predstaviti i ra-sporediti; trg. praviti (ili: napraviti) zakljuni raun; up. bilans. balansje (fr. balancier) etalica, klatno; sprava ije kretanje odreuje pokret neke maine; motka za odravanje ravnotee kod igraa na uetu; izraiva terazija, vaga, kantara. balast (kelt. bal pesak, lasd tovar) teke mase peska ili kamena u lai radi odra-

vanja ravnotee; dakovi peska koji se stavljaju u vazdune lae radi reguli-sanja dizanja balona; fig. svaki nepotreban i suvian teret, stvar za odbacivanje. balata (nlat. balata) l. materija veoma slina kauuku i gutaperki, ali elastinija od ovih, upotrebljava se za elektrine izolatore, mainske kaie, onove i u zubarstvu (dobiva se od sasuenog mlenog soka gujanskog drveta mimusops balata). balata (ital. ballata) 2. muz. pesma uz igranje. balboa novana jedinica Paname (=100 centimosa). bal-boj (eng. ball-boy) ot. deko koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi igraima. balbutirati (lat. balbutire) med. tepati, mucati, zamuckivati, nejasno izgovarati, preplitati jezikom. balbucijes (nlat. balbuties) ned. mucanje, zamuckivanje, preplitanje jezikom. baldahin (ital. Baldacco, baldacchino) pokriva nad prestolom ili krevetom od skupocene materije; nebo" koje stoji pred oltarom i nosi se na litijama (naziv po zlatotkanoj materiji koja se najpre izraivala u Bagdadu). balena (fr. baleine, lat. balaena) zool. kit; vitka ipka iz kitovih usta (fibajn). balenologija (lat. balaena, gr. logfa) zool. opis, prouavanje kita i njegovih osobina, nauka o kitovima. baleioptera (lat. balaena, gr. ptern) pl. zool. kitovi koji imaju samo jedno leno peraje. balerina (ital. ballerina) umetnica u igra-nju, baletska igraica. balerine (ital. ballerino) uitelj igranja; umetnik u igranju, baletski igra. balet (fr. ballet, ital. balletto) umetniki ples, igra na pozornici, bilo kao umetak u operi, ili u vezi sa pantomimom, samostalna radnja u kojoj se nemim pokretima i ritminim kombinacijama pokuavaju umetniki da prikau ljudska oseanja i strasti. baleteza (fr. balleteuse) pozorina, baletska igraica; up. balerina. balet-majster (fr. ballet, nem. Meister majstor) voa balega; prvi igra u baletu. balet-tencer (fr. ballet, nem. Tanzer igra) igra u baletu, baletski igra. balzam (gr. balsamon) xex. prirodna smesa biljnih smola sa eterinim uljima, a delom i aromatinim kiselinama, jaka i veinom prijatna mirisa; takoe: vetaka kompozicija radi ublaavanja bolova i leenja rana. balzamika (nlat. balsamica) pl. far, balzam-ska sredstva, balzamski lekovi. balzaminke (nlat. balsaminaceae) pl. bog. bilj-na vrsta, u kojoj je naroito poznat tzv. lepi ovek" (nazvala po tome to su neke od nje nekada upotrebljavate kao lek za rane). balzamirati (gr. balsamon, biljka roda Bal-| samodendron i miriljave smola tih

balzamovati

100

balueter

drveta) namazati mirisnim mastima i uljima; naroito, po obiaju starih Egi-pana, Asiraca i Persijanaca: uiniti da tela umrlih budu sauvana od truljenje (danas se ubrizgava u arterije sublimatov rastvor i dr., utroba se ispere karbolnom kiselinom, a telesna upljina napuni sveim drvenim ugljem). balzamovati v. balzamirati. balzamum anodinum (nlat. balsamum anodynum) far, balzam za uminjavanje, utiavanje bolova. balzamum kordijale (nlat. balsamum cordi-ale) far, balzam za jaanje srca. balzamum oftalmikum (nlat. balsamum ophtalmicum) fark. balzam za oi. balizam (gr. ballizo, ballismos igranje") bolesna, histerina elja za igranjem kod pojedinaca ili masa (u revolucionarnim vremenima); med. trzanje, drhtanje, grenje, bacakanje. Balila (ital. Balilla) faistika omladinske organizacija za deake od 814 godina, nazvana po deaku Ba l ili, koji je 1746. godine u enovi, prvi poveo odlunu borbu italijanskog naroda protiv Austrijanaca. belina (fr. balle, baline) vunena materija za pakovanje, sargija od vune. balista (lat. ballista, gr. balio bacam, hitam) bacaica, ratna sprava starih Rimljana za bacanje kamena. balistike (gr. balio bacam) voj. teorija bacanja, gaenja; nauka o kretanju baenih tela (puanog ili topovskog zrna), nauka koja se bavi prouavanjem kretanja zrna od trenutka kad ono, pod pritiskom barutnih gasova, napusti svoje leite i krene kroz cev pa sve do pogotka cilja. balistiki (gr. balio) koji se tie balistike, koji spada u balistiku; balistkka kriva (linija) fiz. linija kojom se kree telo baeno u atmosferu i koja, usled dejstva vazdunog otpora, kosije pada nego to se penje; balistiki problem zadatak da se odredi putanja tela baenog u neku otpornu sredinu; bvlistkko klatno na-prava koja slui za odreivanje valjano-sti baruta i poetne brzine zrna. balistogram (gr. balio bacam, gramma slovo) u sudskoj medicini: snimak napravljen pomou balistoskopa, koji slui kao identifikacija izmeu oruja (puke, revolvera) i ispaljenog zrna. balistoskop (gr. balio bacam, skopeo gledam) u sudskoj medicini: aparat pomou koga se utvruje iz kojeg je vatrenog oruja ispaljen metak (u sluajevima gde je u pitanju vie oruja istog modela i istog kalibra). balkanijada sp. takmienja u atletici predstavnika balkanskih naroda (Albanije, Bugarske, Grke, Jugoslavije, Rumunije i Turske); odravaju se od 1929. god. balkanistika v. balkanologija.

balkanologija nauka o Balkanu, naroito nauka koja se bavi prouavanjem zajednikih pojava u jeziku, knjievnosti, fol-kloru, drutvenom i istorijskom razvitku balkanskih naroda. balkon (ital. balcone) apx. nepokriven, ista-knut deo na spratu neke graevine; doksat; poz. produenje prve i druge galerije do pozornice; mor. zadnji deo velikog parobroda. balneografija (lat. balneum kupatilo, gr. grapho) opisivanje banja, kupalita. balneologija (lat. balneum, gr. logfa) prouavanje banja, nauka o mineralnim izvorima koji slue kao lek (pijenjem, kupanjem i dr.). balneoterapija (lat. balneum, gr. therapeia) primenjivanje mineralnih izvora u leenju bolesnika, banjsko leenje. balneotehnika (lat. balneum. gr. technike) vetina podizanje i celishodnog ureenja banja, banjsko graevinarstvo. balneum (lat. balneum) banja, kupatilo. balneum arene (lat. balneum arenae) peano kupatilo. balneum vaporis (lat. balneum vaporis) nap-no kupatilo, kupanje u pari. balneum lakonikum (lat. balneum laconicum) znojno kupatilo, kupanje znojenjem. balneum cineris (lat. balneum cineris) ne-pelno kupatilo, kupanje u toplom pepelu. balio (fr. balnot) vrsta burgundskog vina. balo (ital. balio) l. igranka, ples, bal; muziki komad za ples. balo (fr. balle, ballot) 2. denjak, sveanj, bala trgovake robe. balon (fr. ballon) uplje, okruglo telo, naroito vazduni balon napunjen gasom lakim od vazduha (aerostat); okrugla, bokasta boca za tenosti; geogr. uvik, glavica; lged. beika od gume ili svile prot-kane gumom, za olakanje poroaja; balon d'ese (fr. ballon d'essai) mala vazdune lopta za ispitivanje pravca vetra; fig. novinski lanak koji se objavljuje da bi se opipalo raspoloenje i miljenje javnosti; balon kaptif (fr. ballon captif) vezani balon, kojim se moe popeti samo do izvesne visine i spustiti na mesto polaska. balota (fr. ballotte) kuglica za glasanje, glasaka kuglica. balotada (fr. baliotade) skok konja ispruenim nogama. balotaa (fr. balio ttage) biranje (ili: glasanje) pomou kuglica razne boje; izbor kod koga nijedan kandidat nema potrebnu veinu, zbog ega se mora ponovo glasati. balotirati (fr. ballotter) ubacivanjem bele ili crne kuglice u posudu ili kutiju glasati za" ili protiv", glasati kugli-cama. baluster (fr. balustre, ital. balustra, gr. balaustion cvet divljeg nara) vrh. lepo izraen stubi, sojica.

balustrada

101

banknota

balustrada (gr. balaustion, fr. balustrade) arh. naslon, priruje, ograda na altanima, balkonima, stepenicama. balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-biima, postaviti balustradu. balhornizirati (nem. ballhornisieren) hteti neto popraviti, pa napraviti gorim no to je bilo (po Johanu Balhornu, tampa-ru, 1531 1599). balak (tur. balak) drka od sablje ili maa. bambino (ital. bambino) detence, malo dete, lutka; naroito drvena lutka koja predstavl>a malog Hrista, u crkvi Ara Coeli na Kapitolu u Rimu. bamboade (ital. bambocciade) pl. rave, neuspele slike holandskih slikara koje predstavljaju seoske krme, vaare, seljake igranke i sl. bambus (malaj. bambu, mambu, eng. bamboo) vrsta trske, esto visoka do 20 m i po 6070 st debela, raste u Indiji. banalan (fr. banale) obian, izvetao, otr-can, svakodnevni, opti; banalna fraza otrcana, suvie ponavljana reenica. banalizirati (fr. banaliser) nainiti otrcanim, svakidanjim. bavalitet (fr. banalite) v. banalnost. banalnost (fr. banalite) otrcanost, svakidanjost; banalitet. bavana (p. banana) bog. malajsko ime poznate istonoazijske zeljaste biljke, iji je plod po obliku slian krastavcu, a po ukusu dinji. banarij (nlat. bannarium) pravo prisiljavanja, prinudno pravo (razliito od jus kogens). banauzija (gr. banausia) bavljenje naukom ili umetnou samo zanatski, bez ljubavi prema samoj stvari i bez nekog vieg cilja; filistarstvo. banauzijski (gr. banausos) zanatski, filistarski, prosto, obino. banda (ital. banda) eta, odred; gomila, druina (lopovske); putujue drutvo sviraa, glumaca; vojna muzika. bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavijanje, previ j anje;,utega (kod maevalaca i boksera); obru na naplatku, okov na toku; veza, spojnica. bandairati (fr. bandager) ned. zaviti, pre-viti, previjati; sp. staviti utege (u maevanju i boksu); metnuti obru na naplatak, okov na toak. bandaist (fr. bandagiste) proizvoa, prodavac hirurkih aparata, naroito zavoja, utega i sl. banderilja (i. banderilla) koplje sa zastavicom, koje se upotrebljava u borbi s bikovima. banderiljero (p. banderillero) borac s bikovima naoruan banderiljom. banderola (fr. banderole) kita ili gajtan na trubi; konjika zastavica; zastava na ka-

tarci; vetrokaz; ovek koji se upravlja prema vetru; remnik na puci; opasa na kome stoji fieklija, redenik; omota na cigarpapiru i na kutiji sa cigaretama; unakrstan povez na potanskim poilj-kama; reklamna traka na omotu knjige; trg. tablica sa cenom neke robe. bandist(a) (ital. banda) lan (svira) u vojnoj muzici; up. banda. bandit (ital. bandito) razbojnik, drumski razbojnik, plaeni ubica; pustahija, nevaljalac, propalica, skitnica. banditizam (fr. banditisme) razbojniko-vanje, hajdukovanje, hajduija; pustahij-stvo, nevaljalstvo. bandleta (fr. bandeletette) uzan zavoj, zavoji; mala traka, traica; pruga u boji; gra. pljosnata mala ipka. bandola (ital. bandola, p. el bandola) muz. gitari slian muz. instrument sa 4 do 10 metalnih ica, upotrebljava se naroito u Sev. Americi i Meksiku; up. mandora, mandola. bandolin mast za kosu, da bi bila glatka i sjajna. bandoneon muz. v. bandonion. bandonion muz. etvorougaona harmonika za razvlaenje sa veim brojem glasova (130 tonova) nego obian akordeon (nazvan po pronalazau, Hajnrihu Bandu); bandoneon. bandu ra (rus. bandura) muziki instrument Ukrajinaca i Poljaka, slian gitari i balalajci, samo sa vie ica (8^24). bank (ital. banco, fr. banque) uplaeni novac svih igraa u hazardnoj igri karata; up. banka. banka (ital. banco, fr. banque, nem. Bank) novani zavod, ustanova koja radi s novcem; posreduje u kreditnim poslovima, prima novac na tednju, daje zajmove uz kamatu, kupuje i prodaje hartije od vrednosti, strani novac itd., tedionica; kod nas i novanica od 10 dinara; zgrada u kojoj se nalaze prostorije jednog novanog zavoda; up. bank. bankar (fr. banquier) lice koje se bavi novanim, kreditnim i efektnim poslovima, sopstvenik banke, menja, saraf; igra koji dri bank. bankvaluta (ital. banco, valuta) bankovni novac kao fingirana novana jedinica. banket (fr. banquet, ital. banchetto) sveani obed nekome i neemu u ast, gozba; oprotajna gozba. banketa (fr. banquette) voj. stupnjevita uzviica iza grudobrana za strelce; uzviena peake staza pored kolovoza na putu; unutranji naslon na prozoru. bankijeri (ital. banchieri) pl. v. lazaroni. baikir (fr. banquier, nem. Bankier) v. bankar. banknota (ital. banco, nota) vrsta menice koju neka novana banka izdaje na samu sebe, obavezujui se da e njenom donosio-cu isplatiti u metalnom novcu iznos na

banko-konto

102

barbarski

koji ta uputnice glasi; papirni novac, novanica. banko-konto (ital. banco-conto) trg. knjiga u koju trgovac belei svoje poslove sa bankom radi obraunavanje. bankokrat (ital. banco, gr. kratos snaga) pristalica vladavine i uticaja novanih ljudi i predstavnika novanih zavoda na javni ivot i poslove. bankokrat (ital., gr.) zastupnik shvatanja da banke odnosno njihovi predstavnici treba da imaju odluujui uticaj u dravi i da odreuju njenu politiku; sprovodilac vladavine banaka i novanih ustanova. bankokratija (ital. banco, gr. krateo vladam, gospodarim) gospodareve banaka dravnim poslovima, vladavina velikih novanih zavoda i njegovih predstavnika. bankrot (ital. bancarotta, nlat. bancus klupa, rumpere slomiti) slom banke, obustava plaanja, nesposobnost plaanja i odgovaranja svojim novanim obavezama, postradalost; fig. potpuna propast, stradanje; bankrotstvo. bansek (nem. Band-sage) zan. mainska testera traara; bonsek. bantam (eng. bantam petli) sp. bantam kategorija bokser, rva i diza tereta teak izmeu 50,75 i 53,5 kg (nazvan po bantam-kokokama najsitnijoj vrsti kokoaka, moda poreklom sa Jave). bando (eng. banjo) kuz. v. bendo. baobab (amh.) bog. dinovsko hlebno drvo, visoko do 20 m i debelo do 9 t, sa osveavajuim plodovima, raste u arkim krajevima Afrike; plod, lie i kora slue i kao lek, naroito protiv groznice (nlat. Adansonia digitata). baptizirati (gr. baptfzo, fr. baptiser) krstiti, krtava ti; nadenuta ime. baptizma (gr. baptisma) crkvena tajna krtenja; krtenje, krtavanje. baptisterij(um) (gr. baptisterion) krstioni-ca, kapele pored crkve ili deo crkve u kome se obavlja krtenje. baptisti (gr. baptizo) pl. lanovi hrianske sekte koji odbacuju krtavanje dece, trae da se krtavaju samo odrasli, tj. oni koji su svesni akta koji se nad njima vri. bar (gr. baros teina, pritisak, teret) 1. dinamika jedinica za merenje atmosfer-skog pritiska. bar (eng. bar) 2. krma, livnica, kafana sa alkoholnim i drugim piima; amerikan--bar krma bez stolova i stolica, u kojoj se pije i jede stojei. bara (fr. barre) poluga; motka, ipka; pregrada, brana u sudnici; gomila peska ili stenja na uu reke ili na ulazu u prista-nite, sprud naslaga; pregrada izmeu konja u konjunici. bara (fr. barrage) brana, ustava; pregrada, greda kojom se zapreava put, rampa; kaldrmarina; taksa za prelazak preko mosta,

mostarina; voj. barana vatra zaprena vatra, preprena vatra. baraist(a) (fr. barragiste) uvar brane, rampe. baraka (fr. baraque) daara, trona kuica, straara; duan od dasaka, obino u blizini vojnikih logora i mesta gde radi vei broj radnika itd. barakan (arap. barakan, ital. barracano, fr. bouracan) tkanina od kostreti i vune ili kamilje dlake, veoma gusta i teka, slina platnu; iroka arabljanska haljina od te tkanine; up. berkan. barakirati (fr. baraquer) smestiti u barake; stanovati u logorskim kolibama, daarama. baranda (tl. barranda) ograda u areni gde se izvode borbe s bikovima. barat (ital. baratto, fr. barat) trgovanje, razmena, trampa. baraterija (ital. baratteria) kor. svaka nepotena ili protivzakonita radnja kapetana ili mornara koja ide na tetu sopstvenika broda i ostalih zakonitih interese-nata; podvala, prevara, potkradanje, kri-jumarenje. baratirati (ital. barattare) trgovati davanjem robe za robu, trgovati razmenom, trampiti. barato-trgovina (ital. baratto) razmena, trampa, trgovina kod koje se daje roba za robu, naroito uobiajena u knjiarstvu. barba (lat. barba, ital. barba brada) ika, ia (u Dalmaciji); in barbam (lat. in barbam) u bradu, tj. u brk, u lice. barbakana (fr., ital. barbacane, nlat., nm. barbacana) voj. spoljanji zid utvrenja sa pukarnicama; straarske kula; propust za vodu, za svetlost. barbar (gr. barbaros) v. varvarin. barbarizam (gr. barbarismos) gran. upotreba stranih rei i izraza u govoru i pisanju, naroito za ona znaenja za koja imamo nau re, npr.: najder, uster; bez da sam znao, pola tri, imate li to za jesti, nazvati telefonom itd., gruba jezika greka, na tetu jasnosti i istote jezika; kovanica, pogreno upotrebljene re; varvarizam. barbarizirati (gr. barbarfzo) uiniti neto barbarskim, pobarbariti; greiti se o previla i istotu jezika, govoriti u kovanicama, iskvareno, nepravilno; var- ' varizirati. barbarin (gr. barbaros) kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao da govori grki, dakle tuinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali grkog ni rimskog obrazovanja; danas: neobrazovan, grub, surov ovek, divljak; barbar, varvarin. barbarski (gr. barbarikos) prvobitno: strani, tuinski; neovean, grub, surov, divlji; protivan duhu i pravilima jezika; barbarski ornament gotski, keltski i

barbarstvo

103

barkarola (ulice, mostove) u cilju odbrane; dizati (ili: praviti) barikade; barikadirati se ograditi se, zatvoriti se dobro; fig. izdvojiti se, usamiti se. barilalija (gr. barys teak, laleo govorim) med. teko, oteano govorenje, teko izgo-varanje rei. barilja (um. barilla) hen. neista panska soda koja se dobiva sagorevanjem morskih biljaka. barimetrija (gr. barys teak, metria) v. barometrija. bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naa-ranost; neukusno, suvie areno slikarstvo. bariolirati (fr. barioler) arati, naara-ti, proarati, protkati arenilom. barioni fiz. opti naziv za dve grupe elementarnih estica, i to za: nukleone i hiperone. barisomatija (gr. barys teak, soma telo) med. tromost, ugojenost, gojaznost. barister (eng. barrister) titula engleskih advokata koji vode sporove pred visokim sudovima. barisfera (gr. barys, sphaira lopta) geol. Zemljine jezgro, sastoji se, verovatno, od tekih elemenata, nikla, gvoa i dr. baritimija (gr. barythymfa) zlovolja, seta, tuga, neraspoloenje. bariton (gr. barys jak, dubok, tonos ton) muz. duboki tenor ili visoki bas, muki glas izmeu basa i tenora, koji se kree otprilike izmeu A" do a"; muziki instrument sa icama, eufonijum (u vojnoj muzici). baritonirati (gr. barytoneo naglasim gravisom) gram. jedan slog, naroito poslednji slog rei, ostaviti nenaglaen; muz. pevati bariton. baritonist(a) (gr. barys, tnos) muz. peva koji peva bariton. baritonon (gr. barytonon) gram. re kod koje je poslednji slog nenaglaen. barifon (gr. barys, phone glas) muz. peva koji peva dubok glas, tj. bas, basist. barifonija (gr.) muz. dubok glas, bas; med. tekoa govorenja kao bolesno stanje. baricentrum (gr. barys, kntron) fiz. teite. barjak (tur. bayrak) zastava, steg; eta vojnika; bajra. Barjam (pere. bejram) dva velika muhamedanska praznika u godini; prvi se slavi odmah posle posnoga meseca ramazana; drugi, kurban bar jam, praznik rtve, zove se zbog toga to se tada kolju ovnovi koji se dele sirotinji, a slavi se 70 dana posle prvog barjama; Bajram. barka (ital. barca, fr. barque) un, mali amac, laica; velika trgovaka laa sa tri katarke. barkarola (ital. barcaruola) vesela pesma venecijanskih gondolijera; pesma u e-

ovima slini oblici ornamenata; varvarska. barbarstvo (gr. barbaros) neobrazovanost, neuljuenost; grubost, surovost, divlja-tvo; varvarstva. barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati, i-ati; kuv. skidati krljut sa ribe. barbiton (gr. barbiton) muziki instrument starih Grka sa mnogo ica, slian liri; ua. polihord. bard (eng. bard, kelt. bardd) pesnik i peva starih Gala i ostalih keltskih naroda, koji je pevao, uz pratnju harfe, u slavu junaka i bogova; pesnik. bardak (tur. bardak) zemljani sud za vodu; drveni, zemljani ili bakarni sud u kome se dri rakija ili vino. bardiljo (ital. bardiglio) vrsta veoma tvrdog belog florentinskog mramora. bardit (nlat. barditus) ubojna pesma barda. guslarska pesma. bardo (fr. bardot, ital., p. barda, arap. albarda) tovarna ivotinja, mlada mazga; fig. ovek koji izvlai sve na svojim leima, pepeljuga. barelo (ital. bargello) ranije: palata guvernera (podestata) u Florenci; zatim: sedite kapetana policije i zatvor; danas: narodni muzej za talijansku umetnost i kulturnu istoriju. bare (fr. barege) prvobitno: laka vunena tkanina, na zvana po mestu Bare u Pirinejima; sada: sve slino tkane materije od vune, svile i pamuka. barel (eng. barrel bure, burence) anglosaksonska jedinica zapremine za merenje tenosti (163,55 1 u Engleskoj, 158,98 1 u SAD) bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije ispupen vajarski rad na ravnoj povrini; up. reljef. bereta (fr. barrette, ital. berretta, nlat. barretum) kapa uopte; okasta ili okrugla kapa bez tita, kakvu nose na slubi sudije, svetenici itd. bari- (gr. barys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: teak. baribal zool. vrsta malih, crnih medveda u Sev. Americi, Japanu i dr. bariglosija (gr. barys teak, glossa jezik) med. v. barilalija. barijera (fr. barriere) pregrada, brana, branik; pregrada od reetaka; granica, mea; pogranine utvrenje; zaklon, odbrana; varoka kapija, ulaz gde se plaa troa-rina, eram; fig. smetnja, prepona, prepreka. barij(um) (nlat. baryum, gr. barys teak) hem. element, atomska masa 137,34, redni broj 56, znak Va. barikada (fr. barricade) brana, pregrada uzanih mesta (ulica, mostova) u cilju odbrane; fig. graanski rat, ulina borba; smetnja, prepreka. barikadirati (fr. barricader) pregraditi, prepreiti, zatvoriti uzane prolaze

barkasa

104

baso obligato baron (nlat. baro, fr. baron, ital. barone) plemika titula, stepen plemstva izmeu grofa i plemia; fig. jak, hrabar ovek, junak, vitez. baronat (nlat. baro) posed za koji je Vezana baronska titula; baronija. baronese (ital. baronessa) baronova ki. baronet (eng. baronet) titula engleskog naslednog plemstva; lan nieg plemstva, izmeu barona i viteza. baronija (fr. baronnie) v. baronat. baroskop (gr. baros, skopeo) stariji naziv barometra; danas: naroita vrsta barome-tra (sa kamforom, niadorom i alitrom koji su preliveni alkoholom) kod koga se po talogu poznaje hoe li vreme biti vedro ili mutno; up. dazimetar. barotermometar (gr. baros, thermos topao, metron) termometar za merenje take kljuanja vode, koja je nia to je visina na kojoj se ona odreuje vea; up. hipsotermo-metar. barotropizam (gr. baros, trpos obrt, pravac) bog. v. geotropizam. barofon (gr. baros, phone glas) ovek koji ima dubok ili grub glas. bartolinitis med. zapaljenje bartolinijskih, usminskih lezda. Bartolomejska no ili Pariski krvavi pir, no od 24. avgusta 1572, na dan sv. Bartolomeja, kada su hugenoti pobijeni u Parizu. barut (tur. barut) prah za vatreno oruje. bas (ital. basso, gr. basson, dorski kompa-rativ od bathys dubok) kuz. najdublji muki glas; najdublji glas u vieglasnim vokalnim i instrumentalnim komadima, osnova harmonije; instrument koji proizvodi bastonove. basamak (tur. basamak) preaga na lestvama, stepenica na stepenitu. basa otava (ital. bassa ottava) pl. uz. mesta koja treba izvoditi za jednu oktavu nie. basen (fr. bassin, ital. batino) reno korito; voda vetaki ograena (u parkovima i sl.); mesto u pristanitu gde stoje lae; kotlina; bazen. baset (ital. bassetto) kuz. mali kontrabas sa tri ice. baseto (ital. bassetto) kuz. duboki tenor, bariton; up. bastaj. basileus (gr. basileus) kralj; titula drugog arhonta u staroj Ateni. basist(a) (fr. bassiste) peva koji peva bas; svira koji svira bas. baskitbol (eng. basket-ball) sp. koarka. bas-lis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili svilenih zidnih tepiha sa dubokom osno-vom. basma (tur. basma) l. tanka arena pamuna tkanina, cic; 2. tampa, tampana knjiga. bason (fr. basson) muz. v. fagot. baso obligato (ital. basso obbligato) mu?, glas basa koji vodi melodiju.

tnjama po vodi (peva se uz pratnju gitare, mandole i dr.); takoe: barkerola. barkasa (tl. barcaza) hor. najvei amac na ratnim brodovima, sa katarkama, jedrima i malim topovima. barkerola (ital. barcherolla) etni amac bez katarke, gondola; up. barkarola. barketa (ital. barchetta) un, mali amac, laica, barkica. barmen (eng. barman) vlasnik ili poslovoa bara; kelner u baru. barne (nem. Vaggep, fr. barres) al. gimnastike sprava: dve okrugle, paralelne (i vodoravne) motke, svaka uvrena na dva stuba, razboj. baro- (gr. baros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: teina, pritisak. barogram (gr. baros, gramma slovo, pismo), hartija na kojoj je barograf ispisao liniju vazdunog pritiska. barograf (gr. baros, grapho) eteor. aparat koji belei promene u vazdunom priti-sku, barometar koji sam sebe registruje pravei tzv. barografsku krivulju; up. barogram. barok (port. barrocco) apx. v. barokni stil. barokan (port.) nepravilan, nastran, udan, smean; baroknim naziva ju se one pojave u ivotu i umetnosti koje svojim preteranostima, iskrivljenostima i protivre-nostima izmeu sredstava i cilja, materije i forme, izazivaju utisak neega na-stranog i ludog; barokna poezija uena, dvorske, visokoparna poezija koja je cvetala za vreme trajanja baroknog stila u arhitekturi i umetnosti. barokni stil (port. barrocco, gr. stylos) epoha u istoriji umetnosti koja obuhvata kraj XVI, HUP vek i prvu polovinu HU veka, dobila ime po nazivu koji su Portu-galci dali biseru nepravilna oblika (barrocco); ovaj stil je potisnuo renesansu i predstavlja njenu degeneraciju, pri-bliujui se gotskoj umetnosti XV veka sa njenim pretpostavljanjem krive linije pravoj; barok. baromakrometar (gr. baros teina, makros visok, metron) vaga za decu, koja meri u isto vreme i visinu i teinu. barometar (gr. baros, metron) fiz. sprava za merenje vazdune teine, vazdunog pritiska. barometarski (gr.) koji se tie barometri-je; barometarski maksimum najvii vazduni pritisak, najvie stanje barome-tra; barometarski minimum najnii vazduni pritisak, najnie stanje barome-tra. barometrija (gr. bros, metrfa) merenje vazdunog pritiska; vetina rukovanja barometrima; barimetrija. barometrograf (gr. baros, metron, grapho) barometar koji sam registruje promene u vazdunom pritisku; up. barograf.

baso ostivato

105

baton

baso ostinato (ital. basso ostinato) muz. stalno ponavljanje jedne teme u basu. baso profondo (ital. basso profondo) ta dubok glas. baso ripijeno (ital. basso ripieno) kuz. bas koji prati. basta! (ital. basta) dosta! dosta o tome! bastaj (fr. bassetaille) muz. glas izmeu bari-tona i basa, dubok bariton; takoe: ba-reljef. bastard (ital., nm. bastardo) vanbrano dete, kopile; zool. melez koji dolazi od spari-vanja razliitih vrsta (npr. konja i magarca, vuka i psa); vot. biljka koja je postala spolnim ukrtanjem dveju razliitih biljnih vrsta; trg. vrsta fine i guste pamune tkanine; bastardna vuna, najslabija vuna na ovijem krznu; bastardna menice lana menica, sa potpisom lica koje ne postoji; bastardni prozor prozor sa jednakom ili manjom visinom nego irinom. bastardirati (ital. bastardo) bog. razmnoa-vati se putem ukrtanja razliitih vrsta. bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvren zamak s kulama koji slui kao tamnica; Bastilja uvena pariska tamnica koju je podigao u XIV veku Karlo V i koja je razorena 14. jula 1789. za vreme Luja XVI. bastion (fr. bastion) fort. utvrenje, grudo-bran. bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, podignuti utvrenje (ili grudobran). bastonada (fr. bastonnade) batinanje; batinanje po tabanima u Turskoj. bastovirati (ital. bastonare) batinati, naroito po tabanima. bat novana jedinica u Tajlandu (1 bat=100 satanga). batavija polusvilena tkanina koja se izrauje na Javi; ime dobila po gradu Bata-viji. bataliti (tur. battalmak) pokvariti neto, poremetiti; fig. okaniti se ega, napustiti (neku nameru, zamisao i sl.). bataljon (lat. battuere biti se, tui, fr. bataillon) voj. odred vojske koji predstavlja, prema formaciji, treinu ili etvrtinu peadijskog puka, obino sa 8001000 vojnika, podeljenih u 4 ete. batard (fr. batarde) pokrivena laka beka kola na gibnjevima, federima; voj. vrsta starih topova; borbeni ma koji se u borbi drao u jednoj ruci; tip. poluleea francuska slova izmeu rond i anglez. batardo (fr. batardeau) voj. privremen zaklon, nasip od kamena. batarizam (gr. battarizo mucam) med. mucanje, zamuckivanje, brzoplet govor. batelaa (fr. batelage) opsenarstvo, maioniarstvo, prevara; hor. tovarenje i istovarivanje lae amcima; brodski saobraaj; brodarina, prevoznina.

baterija (fr. batterie) voj. vie topova (48) iste vrste, sa potpunom opremom i priborom, koji predstavljaju jednu borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na starim pukama; elektrina baterija vie lajdenskih boca koje se, radi veeg elektrinog punjenja, spoje tako da su sve spoljanje obloge s jedne strane i sve unutranje obloge s druge strane meu sobom povezane; galvan-ska baterija spoj vie galvanskih elemenata u istom provodniku radi dobijanja jae struje ili vieg napona (paralelne ili uzastopno spajanje). batibij(us) (gr. bathys dubok, bios ivot) biol. onaj koji ivi u dubini, izraz koji je napravio engleski prirodnjak Tomas Hak-sli (Huxley 18251895) i njim nazvao organsku prasluz, koje ima u morskim dubinama i koja ne spada ni u ivotinje ni u biljke, nego predstavlja neko neutral-no meucarstvo prabia ili protista, jedno jednoelijsko organsko bie u morskoj dubini. batimetrija (gr. bathys, metron) merenje dubine; batometrija. batirati (fr. battre, ital. battere, lat. battuere udariti, lupiti) ma. izbiti protivniku ma iz ruke. batiskaf (gr. bathys dubok, skaphos brod, laa) dubinski brod", ureaj valjkastog oblika na samostalni pogon opremljen specijalnim aparatima za prouavanje mora i okeana na velikim dubinama. batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i gustog platna. batisfera (gr. bathys dubok, sphalra lopta, kugla) 1. morska dubina; 2. aparat za merenje i ispitivanje morskih dubina; 3. morski omota Zemlje. batifon (gr. bathys, phone) muz. duvaki instrument sa dubokim tokovima (pronaen 1829. u Berlinu). batli (pere.-tur. bahth) srean; koji donosi sreu. batman (fr. battement) udaranje ruku i nogu pri igranju; lupanje srca; ma. udar po protivnikovom mau; nuz. dvostruki udar; zamajni udar klatna na asovniku. bat-metal belouta meavina od 55 procenata bakra i 45 procenata cinka (upotrebljava se za svenjake i druge predmete). batoar (fr. battoir) mlat, tuak za loptu; pljosnata maka, prakljaa. batoliti (gr. bathos dubina, lithos kamen) pl. geol. potpuno kristalisane najdublje gromade plutonskih stena, ponajvip!e grani-toidnih. batologija (gr. battologia) nepotreban govor, lupetanje, truanje, naklapanje. batomstar (gr. bathos dubina, metron) sprava za merenje morske dubine. batometrija (gr. bathos, metrfa) v. batimetrija. baton (fr. baton, nlat. basto) tap, prut, palica, naroito maralska palica; muz.

batonda

106

beatikum

dirigentova palica za davanje takta; znak za mirovanje. batovda (ital. battere) u cirkusu: saltomor-tale preko konja; up. batuta. batos (gr. bathos dubina) niskost, prostota u govoru i pisanju. batofobija (gr. bathos, phbos strah) med. strah od dubine ili visine, obino praen vrtoglavicom. batrahij(um) (gr. batrachos aba) med. v. batrahus. Batrahomiomahija (gr. Batrachomiomachfa) Boj aba sa mievima", uveni grki komini junaki ep, koji se pogreno pripisuje Homeru, parodija Ilijade. batrahus (gr. batrachos aba) med. prit ispod jezika; batrahijum. batrij(um) (gr. bathron postolje; klupa, sedite) med. hirurka postel>a, klupa; sprava za nametanje iaenih udova. batrum (gr. bathron) med. v. batrijum. batuta (ital. battuta) muz. udarac za takt; ma. jak udarac du protivnikovog maa kome je cilj da se protivnikov ma izvede iz napadne linije ili da se napravi mesta za izvoenje udara na protivnika; skok pri kome konj samo malo dodiruje zemlju kopitama; saltomortale napravljen preko konja. bauer (nem. Bauer seljak) u ahu: peak, pion. Bauhaus (nem. Bauhaus) kola za arhitektu-ru i umetniko odlikovanje koju je 1919. god. u Vajmaru osnovao arhitekta V. Gro-pijus sa ciljem da se ostvari jedinstvo likovnih umetnosti i da se one, a naroito arhitekture, tenje priblie zanat-stvu i funkcionalnosti. Po dolasku na-cista na vlast 1933. kola je raspupggena i 1937. nastavila rad u ikagu. baft (pere. baft) trg. vrsta istonoindijskih, obino belih katunskih tkanina. Bah (gr. Bakchos) kit. v. Bahus. bahaizam napredni pravac u babizmu, koji ima pristalica i u Evropi i Americi. bahanalije (lat. Bacchanalia) pl. kod starih Rimljana: orgijske i mistine sveanosti u ast boga Baha; fig. pijanke, terevenke, burno veselje. bahant (gr. Bakchos, lat. bacchans) Bahov svetenik kod starih Riml>ana. bahanti (gr. bakchos, lat. bacchans) pl. kod Rimljana: uesnici u Bahusovim sveanostima; u srednjem veku: putujui aci (vaganti). bahija (p. bahio) zaliv; vrsta finog duvana koji se dovozi iz brazilijanske pokrajine Bahija. bahijus (gr. Bakcheios) metrika stopa od jednog kratkog i dva duga sloga (bahijski stih upotrebljavan je naroito u himnama bogu Bahu). bahur (hebr. bachur) jevrejski student koji se bavi prouavanjem Talmuda, poznavalac hebrejskih zakona.

Bahus (lat. Bacchus, gr. Bakchos)' mit. bog vina, sin Zevsa i Semele; fig. vino; dobar vinopije, pijanica, bekrija (Grci su ga zvali i Dionizos). bacilarije (nlat. bacillaria) pl. v. bacili. bacili (lat. bacillum pruti, tapi) med. bakterije koje imaju oblik tapia, iza-zivai tifusa, tetanusa, srdobolje; vrenja buterne kiseline i dr.; bacilarije. bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr. phbos strah) med. preteran strah od zaraz-nih klica (bacila), osobina onih koji su u stalnom strahu da e se zaraziti klicama bolesti (pri rukovanju, dodiru nekog predmeta, vonji javnim saobraajnim sredstvima i dr.). baca (tur. baca, pere, bage) dimnjak; pukarnica. ba (tur. bas) l. prednji kraj lae; 2. u polu sloe nicama: glavni, najstariji: ba-knez; ba-arija i dr. baa (tur. basa) stareina, poglavar. baiboz(l)uk (tur. basibozuk) ist. vojnici neredovne turske vojske; nedisciplinova-na vojska. baka (tus. baska) napose, odvojeno, zasebno, posebno. balik (tur. bahk) marama koja pokriva glavu, vrat i ramena. bamalik (tur. basmaklik) novac za papue", deo prihoda sultanije koji se sastojao od novanik kazni za umske krivice. bata (tur. bahce) v. baa. batovav (tur. bahcivan) onaj koji se bavi gajenjem povra, vrtar, povrtar. baa (tur. bahce) vrt, gradina; bata. ba-arija (tur. bacarz) glavni trg, obino pokriven. ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci. bdelometar (gr. bdella pijavica, metron) med. staklena sprava za isisavanje krvi, koja zamenjuje lekarsku pijavicu. bdelotomija (gr. bdella, temno seem) zasecanje lekarske pijavice koja se nasisala krvi ispred zavretka repa sa trbune strane, radi ispranjavanja i odranja ivotinje. beanizam (nlat. beanus) glupo i neotesano dranje (ili: ponaanje). beanus (nlat. beanus, fr. bec-jaune, bejaune) novajlija, utokljunac, poetnik; student prve godine, bruco; glup i neotesan ovek. beata (lat. beata) blaena, srena; im. bogomoljka. beata virgo (lat. beata virgo) blaena devi-ca, tj. majka boja, bogorodice. beate memorije (lat. beatae memoriae) blaene, svete uspomene (pokojnik). beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje svecem, tobonje svetost, licemerstvo. beatikum (lat. beaticum) poslednja pomast, priest samrtnika kod katolika.

beati posidentes

107

bekerel

beati posidentes (lat. beati possidentes) sreni su oni koji imaju, blago onima koji imaju. beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) Vata Svetosti (oslovljavanje pape). beatifikacija (lat. beatificatio) posvei-vanje, proglaenje za sveca, uvrenje u red blaenih od strane pape, posle ega dolazi akt kanalizacije; fil. elektrina beatifikacija elektrini eksperiment koji se sastoji u stvaranju svetlog sveti-teljskog venca (aureole). beatifikovati v. beatificirati. beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, proglasiti svecem, uvrstiti u red svetitelja. bebi (eng. baby) malo dete, detence, beba. bevanda (ital. bevanda) vino, naroito crno, pomeano s vodom (u Dalmaciji). beg (tur. bey) 1. veliki posednik i vlastelin, plemi u staroj Turskoj; 2. zapovednik, upravnik jedne oblasti, knez; 3. titula, koja se stavlja obino iza imena, gospodin, gospodar. begevisati (tur. begenmek) l. svideti se, dopasti se, dopadati se; 2. izabrati, oda-brati neto po svom ukusu; 3. odobriti, odobrava, biti saglasan s neim. beging (eng. begging) platno za pakovanje. begine (nlat. baga, eng. beggar) pl. vrsta katolikih kaluerica naroito rairenih u XI i H veku, najstariji red posveen bogougodnom radu, negovanju bolesnih itd.; fig. bogomoljke, one koje se prave sveticama; betuine, begute. beglerbet (tur. beylerbeyi) vrhovni zapovednik vojni i graanski, stareina neke oblasti, pokrajine u staroj Turskoj. begluk (tur. beylik) 1. tursko dravno imanje; 2. begov posed (dobiven od sultana); 3. besplatan rad raje na begovom imanju; 4. stoni trg. begoglija (tur.) begov sin. beguine (eng. beggar) pl. v. begine. begum (tur.) udova-carica, udovica velikog gospodina; titula jedne indijske kneginje. begute (eng. beggar) hi. v. begine. bedak (pere. bedak tur. bedaf) glupak, luda, budala; pr. bedast. bedevija (arap. badawiyy, tur. bedevi beduinski) kobila dobre pasmine, obino arapske. bedeker putni vodi, knjiga, prirunik za turiste (prema imenu nemakog izdavaa K. Baedecker-a). bedinerka (nem. Bedienerin) kuna pomoni-ca samo u odreene dane ili sate; bedine-. rica. bediverica v. bedinerka. bedlemit (eng. Bedlam, bedlamite) ludak, onaj koji ivi u ludnici (po velikoj london-skoj ludnici Bedlem). bedminton (eng. badminton) sp. igra slina tenisu; igra sa reketima i lopticama sa

usaenim perima na jednoj strani, preko mree razapete 155 st od zemlje. beduina (arap. badawiyyun) kod. enski ogrta slian arabljanskoj nonji. beduivi (arap. badawiyyun) pl. stanovnici pustinje, skitalaka arapska plemena u arabijskim, sirijskim i severoafrikim pustinjama, koja su ivela od stoarstva i pljake. Be-dur (ital. B-dur) kuz. tvrdo zvuanje sa osnovnim tonom b; suprotno: Be-mol. be (fr. beige) koji je bledosmee boje; neobojen, prirodne boje. bez (hebr. beth-din) l. jevrejska sudnica, tribunal koji sainjavaju rabineri radi religioznih i obrednih pitanja. bez (tur. bez) 2. platno. bezbeli (tur. besbelli) dabome, zaista, naravno. beze (fr. baiser) poljubac; kuv. vrsta kolaa punjenih penom od jaja i eera. bezemon (hol. bezemschoon) trg. odbitak na ime onoga to ostaje u sanducima ili buriima pri ispranjavanju, naroito kod nepreraenog eera. bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino tanko platno, jako obojeno koenilom boja koju upotrebljavaju poslastiari za bo-jadisanje kolaa. bezistan (pere. bezistan) trg, trite, deo trga pod krovom, pokrivena arija, naroito u Carigradu; bezisten. bezisten (pere. bezistan) v. bezistan. bezmen (fr. baisemain) celivanje ruke, rukoljub; vazalsko, klevetniko celivanje ruke gospodaru u znak poniznosti ili kao dvorski ceremonijal. bezoan (fr. besoin, ital. bisogno) potreba, potrebnost, nuda, oskudica, siromatvo; o bezoan (fr. au besoin) u sluaju potrebe, kad bude nuno; adres o bezoan (fr. adres-se au besoin), trg. na menicama: adresa po potrebi, tj. upuivanje menice na tree lice, ako bi trasat odbio primanje. bezoar (fr. bezoard, pere. padzehr) fark. vrsta protivotrova sastavlena od konkre-cija iz stomaka raznih sisavaca. bezoardika (nlat. bezoardica) pl. far, protivotrovi. bejzbol (eng. base-ball) nacionalna sportska igra u SAD loptom i palicom, u kojoj na svakoj strani igra devet igraa; lopta za tu igru. bek (eng. back) sp. igra iz ue odbrane fudbalskog tima (svaki tim ima dva beka, levog i desnog). bekasina (fr. becassine) zool. barska ljuka, ritska ljuka. Be-kvadrat muz. etvoroutlasto V", razreavajui znak kojim se jedna poviena ili sniena nota vraa na prvobitni stepen. bekerel (skr. Bq) fiz. jedinica za merenje aktivnosti radioaktivnih supstanci u Meunarodnom sistemu; predstavlja jedan

bekon

108

bengalo

radioaktivni raspad u sekundi; naziv po francuskom nauniku A.A. Bekerelu (18521908); ranija jedinica kiri. bekon (eng. bacon) kora slanine, osuena polovina (strana) svinje, bez glave, kime, butne kosti i lopatice. bekuordejn (eng. backwardation) trg. u trgovini dravnim hartijama: interes koji prodavac mora da snosi; up. deport. bekrija (arap. bukraiyy, tur. bekri) pijanica, lola. bel jedinica za merenje jaine zvuka (po Aleksandru Grahamu Belu, izumitel>u telefona); oznaka b; up. decibel. beladona (ital. bella donna lepa ena") bog. (Atropa Belladonna) velebilje, bun, balan, paskviza, kurjaa, vinika, ludaa; bela-donaekstrakt sok koji se spravlja od sveeg soka lia ove biljke, glavni sastojak atropina. beladonin (ital. bella donna) hen. organska baza koja se dobija od korena i lia velebilja; upotrebljava se, kao sredstvo za ulepavanje, radi poveanje zenica. belaj (arap. bala tur. bela) l. nesrea, zlo, jad, nevolja, patnja, muka; 2. fig. avo, vrag. belanda (ital. belanda, fr. belandre) mor. vrsta nordijskih plitkih jedrilica. belvedere (ital. belvedere lep izgled) kula, ardak na kui, letnjikovcu ili kakvom uzvienom mestu odakle je lep izgled (belvi); deo Vatikana u kome se nalazi uveni kip Apolonov. belvi (fr. bellevue) v. belvedere. belegija (tur. belegi) brus za otrenje kose. beledin trg. vrsta levantskog pamuka slabog kvaliteta. belelaks trg. vrsta istonoindijske svilene tkanine, sline taftu. belemniti (gr. belemnon oruje za hitanje, strela) geol. fosilni ostaci izumrlih se-pija iz perioda Jure i Krede. belenzuka (tur. bilezik) 1. narukvica, grivna; 2. karika, pavta; 3. al. okovi na nogama, lisice. bel-espri (fr. bel-esprit) lep duh, tj. pametan i duhovit ovek. beletrist(a) (fr. belles lettres, belletriste) onaj koji se kao pisac bavi beletristikom, zabavni pisac. beletristika (fr. belles-lettres knjievnost) ona grana literature koja ne slui ni religioznim, ni naunim, ni praktinim ciljevima, dakle pesnipggvo u stihu i prozi, zabavna knjievnost svake vrste, feljton, estetska i knjievna kritika. Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. boanstvo starih Filistinaca; kod Jevreja i u Novom zavetu: arhiavo, avolski poglavica. beli (arap. bala, tur. belli) poznato, jasno, izvesno, bez sumnje. belikozan (lat. bellicosus) ratoboran, ratniki. bel kanto (ital. bel canto) kuz. lepo pevanje; pravac u muzici koji tei za to savre-

menijom reprodukcijom tona i za virtuoznou u izvoenju. belmontin hen. ist parafin koji se dobija od petroleuma; upotrebl>ava se naroito za pravljenje svea. belogardejac (rus. belogvardeec) beli gar-dist", nezvanian i podrugljivo-prezriv naziv za vojnika Denjikinove, Vrangelove i dr. vojske koja se, za vreme graanskog rata u Rusiji, borila protiv boljevike; fig. vojno lice koje se smatra kao protivnik sadanjeg reima u SSSR. belomantija (gr. belos strela, manteia) gatanje (ili: proricanje) iz strela (na Istoku). Belona (lat. Bellona) mit. boginja rata kod Rimljana, sena Marsova. belt (skand. Belt) tesnac, moreuz. belim (tur. belki) moda, valjda, verovatno. beluga (rus. beluga) zool. riba jesetra-mo-runa; kao kamen tvrda masa koja se u veliini kokoijeg jajeta ponekad nalazi u bubrezima velikih jesetrimoruna; beluga kavijar najfinija vrsta kavijara. belum internecinum (lat. bellum internecinum) rat do istrage. belum omnijum kontra omnes (lat. bellum omnium contra omnes) rat sviju protiv svih, opti rat; fil. prvobitno prirodno stanje oveanstva, pre obrazovanje drutva (Hobsova pretpostavka). belite (p. belchite) vrsta panske vune, nazvane po gradu Belite. bema (gr. bema uzvienje) pregraeno mesto za svetenike u grkim pravoslavnim crkvama, naroito vladiin sto. bematin-svee pl. svee izraene od neke meavine parafina i stearina. Bembaa (tur. bend-baci glavna brana) predgrae Sarajeva gde reka Milucka ulazi u grad (nekad je na tom mestu postojala velika brana koja je sluila za dovod vode). Be-mol (ital. Be-moll) uz. zvuanje sa osnovnim tonom b; suprotno: Be-dur. ben (hebr. ben sin) kod semitskih osobnih imena stavlja se pred ime oevo; npr. Solomon ben David=Solomon, Davidov sin. bena (tur. bon) budala, luda, glupan. benares (ind. Benares) istonoindijska srebrna tkanina, brokat, nazvala po gradu Benaresu. bengal (eng. bengal) polusvilena tkanina, mus-lin sa prugama u vie boja. bengali (eng. Bengal) pl. engleske trupe u Indiji sastavljene od uroenika. Bengalija (eng. Bengal) oblast u severoisto-nom delu Indije. bengalo (beng. bangla, eng. bungalow) jednospratna kua, na Dalekom istoku, od lakog materijala (bambusove trske ili dasaka), s krovom od slame ili crepa; slui za turiste, lovce itd.

bengalske vatra

109

bergonizacija

bengalske vatra poznata vatrometna smesa alitre i sumpora, gori lagano crvenim, utim, zelenim ili belim plamenom. bengal strajp (eng. bengal stripe) trg. muslin sa prugama u vie boja. bendi (eng. bandy) sp. igra na ledu palicama i tvrdom lopticom, pretea hokeja; igra se u Skandinaviji i SSSR. beneluk (pers.-tur. bengilik, bencilik) 1. opojna trava (napitak); 2. maije, ini. bene (lat. bene) dobro, val>ano, lepo. bene va lete! (lat. bene valete) iveli! budite zdravo! beneventana (po ital. kneevini Benevento) vrsta latinskog srednjovekovnog pisma; javilo se (u drugoj polovini U v.) u benediktinskom samostanu u Monte Kasi-nu, odakle se proirilo najpre u kneevini Benevento, a onda i po celoj junoj Italiji; to pismo je iz Italije prelo i u Dalmaciju, gde se u mestimino] upotrebi zadralo do XTV v. benevole lektor (lat. benevole lector) blagonakloni itaoe! benevolentan (lat. benevolens) blagonaklon, naklonjen, odan. benevolencija (lat. benevolentia) blagonaklonost, naklonjenost, milostivost. benevreke (alb. benevrek) uske suknene akire; benevreci. benediktiner (fr. benedictin, nem. Benediktipeg) vrsta finog likera (nazvane po tome to su ga najpre poeli spravljati kalueri jednog benediktinskog manastira u Francuskoj). benediktinci al. kaluerski red sv. Bene-dikta (480543), osnovan u VI veku u Monte Kasinu. benedikpija (lat. benedictio) u katolikoj crkvi: blagoslov, blagosiljanje. benedikpija apostolika (lat. benedictio apostolica) apostolski blagoslov koji papa, pravei znak krsta, daje triput godinje celom katolikom svetu. benedicirati (lat. benedicere) blagosloviti, blagosiljati. benedicite (lat. benedicite) molitva pre obreda u katolikim manastirima; blagosiljanje, blagoslov. benemerit (lat. bene meritus) vrlo zasluen ovek. benefaktor (vlat. benefactor) dobrotvor, dobroinilac. benefakcija (lat. benefactio) dobroinstvo, dobrotvorstvo, beneficancija. benefis (fr. benefice) predstava u korist nekog glumca. benefic (lat. beneficium) dobit, zarada, korist; prihod; prvenstvo, povlastica; predstava u korist nekog glumca ili kakvog dobrotvornog cilja, korisnica. bensficija (lat.) dobit; povlastica. beneficijalni (nlat. beneficialis) koji pripada crkvenim prihodima ili se tie crkvenih prihoda.

beneficijant (nlat. beneficians) dobroini-lac, dobrotvor. beneficijar (nlat. beneficiarius) onaj koji prima prihod od nekog benefica, napr. od neke predstave korisnice; primalac prihoda crkve; up. beneficijat. beneficijat (nlet. beneficiatus) v. beneficijar; takoe: ak koji prima stipendiju, blagodejanje, blagodejanac. beneficij(um) (lat. beneficium) v. benefic. benzin (nlat. bezoe) hen. tena i lako zapaljiva smea ugljovodonika, dobija se iz nafte, rastvara se u alkoholu, slui kao pogonsko gorivo kod eksplozivnih motora i u hem. industriji. benzol hem. tean, bezbojan, aromatian ugljovodonik, S6N6, lako isparljiv i za-paljiv, dobija se iz katrana kamenog uglja. benignitet (lat. benignitas) dobrota, dobrodunost, dareljivost; med. bezopasnost, prolaznost bolesti. ben-mari (fr. bain-marie) kuv. zagrevalo vodom, posuda vrue vode u koju se stavljaju sudovi sa jelom da bi se odrala toplota. bentonit (po Fort Benton-, SAD) vrsta gline, sadri vie od 50% montmorilonita; upotrebljava se pri vaenju nafte, izradi kalupa za livnice, eliane i dr. bentos (gr. bentlos dubina) biol. ivotinje i biljke koje ive na morskom dnu. bendo (eng. .banjo) gitari slian severnoameriki crnaki muz. instrument sa 57 crevnih ica; naroitu ulogu danas ima u dez muzici. belje (fr. beignet) kuv. utipak, priganica, krofna. benjovr (fr. baignoire) l. kupalite, kupatilo, banja; poz. loe u parteru graene u obliku kade, tj. spreda uzane, a pozadi iroke; 2. kada za kupanje. beotski (gr. Boiots) pril. iz Beotije, tj. glupo, nespretno, tromo. Beoani (gr. Boiotos) stanovnici starogr-ke pokrajine Beotije koje su stari smatrali tromim i glupim ljudima; otuda: ne-spretakovii, glupaci. berat (arap. bara t) carsko pismo ili povelja kojom se nekom daju naroite povlastice; carsko pismo kojim se neko postavlja na neki poloaj; pismo kojim se davala eg-zekvatura evropskim diplomatskim predstavnicima u Turskoj. beraha (hebr. beracha) jevrejska molitva zahvalnicu. berberiva (nlat. berberis) uta boja koja se dobija iz korena biljke utike. berberis (nlat. berberis vulgaris) bog. utika. bergami (ital. bergamo) pl. zidni tepisi izraeni u talijanskoj pokrajini Bergamo. bergamota (ital. bergamotto) carska kruka, vrsta plemenitih kruaka koje su iz Turske preneseno u Italiju. bergonizacija med. v. elektrogimnastika.

berdanka

110

bertijonaa

berdanka (eng. Berdan) puka ostragua, nazvana po pronalazau Amerikancu Berdanu ( + 1893), ranije upotrebljavani u ruskoj i srpskoj peadiji. bere (fr. beret) plitka i okrugla francuska kapa; beretka. berekin (ital. birichino) rasputen deak, deran, mangup. bereta (ital. berretta) v. bere. berera (fr. bergere) pastir ka; iroka, postavljena naslonjaa; ukras za glavu; fig. ljubavnica, dragana. bererak (fr. Bergerac) vrsta finog francuskog vina, nazvana po istoimenom de-partmanu na Dordonji. bererija (fr. bergerie) tor za ovce; ovar-stvo; pastirska pesma i igra. berza (fr. bourse, ital. borsa, nlat. bursa koa, krzno; tulum za vino) mesto gde se redovno sastaje poslovni i trgovaki svet radi zakljuivanja poslova, naroito sa menicama i hartijama od vrednosti (efek-tna berza), zatim sa robom: itom, ugljem i sl. (produktna berza); novana pijaca, novanik; berzijanck ljudi koji se bave berzanskim poslovima, koji trguju na ber-zi; berza rada ima za zadatak da utie na trite radne snage time to usredsreuje ponudu i tranju i, na taj nain, utie na suzbijanje besposlice; up. burza. berzanski uzvisi trg. mesni obiaji koje je utvrdila uprava jedne berze, a koji vae za poslove obavljene na toj berzi. berzerkeri (nord. ber-serkr) tig. oni koji se pojavljuju u koi medveda", polumitske linosti u Norvekoj i na Islandu, ljudi koji, kada pobesne, dobiju snagu za dvanaest ljudi: strahoviti junak i njegovih dvanaest sinova koji su ili u boj bez oklopa, samo u medveoj koi, i odlikova-li se u borbi divljim besom; fig. besni, plahovita ljudi i ratnici. berzijanci (fr. bourse, nem. Bersianer) pl. v. pod berza. beriberi (ind. beri) med- veoma rairena krvna bolest u Sev. Africi, Australiji i ist. Indiji, koja se javlja kao posledica hranjenja samo kuvanim pirinem, koji nema u sebi vitamina be"; glavni joj je znak: potpuno rasulo u funkcionisanju ivanog sistema koji se javlja u koenju donjih delova tela i slavljenju srca; = beli skorbut, beavitamknoza. beril (gr. beryllos) min. heksagonalni mine-ral, neprovidan, mutnozelene boje; plemeniti beril je ili divne zatvorenozelene boje (smaragd), ili zelenkastoplave (akva-marii). berilij(um) (gr. beryllos, nlat. berylliumj hem. element, atomska masa 9,02, redni broj 4, znak Ve; beo metal koji ulazi u sastav berila. berilistika (gr. beryllos) gatanje, prori-canje budunosti iz arobnog ogledala (napravl>enog iz berila).

berit-mila (hebr. berit savez, zavet, mila od glagola mal obrezati pokoicu penisa) crkveno-verski obred kod Jevreja; uvo-enje u zavet praoca Avrama, zavet obre-zanja, obrezanje. beriet (arap. baraka, tur. bereket) l. letina, plod, rod; 2. srea, napredak. berkan (ital. berracano) gusta i teka tka-nina od vune, kostreti ili kamilje dlake za prevlaenje nametaja. berkelijum v. berklijum. berklijum hen. transuranski element, proizveden vetaki u laboratoriji Kali-fornijskog univerziteta u Berkliju (Veg-kley), otuda i naziv; redni br. 97, hem. znak Bk. berkovec (rus. berkovec) mor. ruska mornarska mera od 10 puda = 400 ruskih funti = 163,805 kg. berkir (eng. berkshire) po eng. gradu Berk-iru nazvana rasa crnih svinja, proizve-denih ukrtanjem sijamske, kitajske i napolitanske rase. berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, lake karuce sa dva sedita, bez prednjeg sedita; up. brelengo. berlina (fr. berline) vrsta lakih kola sa etiri sedita i sa zavaljenim arnjevima, berlinska kola. berlingoca (ital. berlingare, berlingozza) italijanski narodni ples. berma (lat. firmare) krizma, crkveni in kojim se krtenje potvruje miropoma-zanjem; up. birma. bermet (nem, Wermut) aromatino desertno vino s pelenom, pelinkovac; up. vermut. berna (fr. berne) kor. zastava kojom se mornari pozivaju da se vrate s kopna na lau; zategnute ebe kojim se neko baca uvis (stara francuska igra). bernardinac (nem. Bernhardiner) rasa pasa izmeu doge i ovarskog psa, duge dlake, crvene i bele; upotrebljuju ih kao putovoe kroz snene meave na Sv. Bernhardu (vajcarska) i za spasavanje putnika nastradalih u snenim vejavicama. bernardinci pl. bela braa, kalueri katolikog kaluerskog reda, osnovanog 1098. u Francuskoj. berneskan (ital. bernesco) v. bernijeskan. bernijeskan (ital. Berni, bernesco) udljiv, nastran (po nainu pisanja ital. pesnika Bernija, koji je preradio Bojardov ep Zaljubljeni Rolando"). bersaljeri (ital. bersaglieri) pl. strelci (vrsta peadije u ital. vojsci, osnovana 1836. god.). berseza (fr. berceuse) kuz. uspavanka. bert-brodovi (hol. beurt) pl. holandski potansko-trgovaki brodovi koji vre redovan saobraaj na odreenim linijama i imaju povlasticu za prevoenje putnika i robe. bertijonaa (fr. bertillonage) u kriminali-stici: utvrivanje istovetnosti (identi-

besa

111

bibliognozija mirani beton prethodno napregnut na pritisak zatezanjem eline armature (nosi-vost mu je vea od armiranog). bear (pere. bi-kar bez posla, tur. bekar) l. neoenjen ovek, neenja, momak; 2. lola, bekrija; mangup; 3. najamni radnik, nadniar; 4. ist- najamni vojnik. dehaizam napredni pravac u babizmu, koji ima pristalica i u Evropi i Americi. behar (tur. behar prolee, list i cvet voke) cvet, naroito cvet ia vokama. behika (gr. bex, bexos kaalj) pl. med. sredstva, lekovi protiv kalja. becirk (lat. cirkus, nem. Bezirk) srez, kvart, odeljak. bea (tur. besa) mana, nedostatak, greka. beika (tur. besik) detinja kolevka; mehur. belija (tur. besli) l. straar; 2. pripadnik plaene konjice. betek (nem. Besteck) pribor za jelo: no, viljuka, kaika, tanjiri i ubrus. bi- (lat. bis) predmetak u sloenicama koji kazuje da se znaenje drugog dela sloeni-ce dvaput javlja, npr. biandrija, bilupa itd. biangularan (lat. angularis uglovni, kutni) dvougli. biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros mu) zakonom zabranjeni brak jedne ene sa dva mua u isto vreme. bianuelan (lat. bi-, annus godina, fr. biannuel) koji izlazi dvaput godinje, npr. asopis. biarda maina za tkanje, razboj (naziv po pronalazau). biartikularan (lat. bi-, articulus zglob) koji ima dva zgloba, dvozgloban. biarhija (lat. bis, gr. arhe vlada) dvovla-e, istovremeno vladanje dvojice vladara u jednoj zemlji; up. diarhija. bibacitet (nlat. bibacitas) elja (ili: strast) za piem, sklonost piu. bibere (lat. bibere) piti; bibere greko stope (lat. bibere graeco more) piti po grkom obiaju (tj. kada se u ije zdravlje pije onoliko aa koliko njegovo ime sadri slova ili koliko mu se jo eli godina ivota); bibere ad numerum(lat. bibere ad numerum) ispita uz zdravicu odreen broj aa. biberon (fr. biberon) pijanac, vindija; sisaljka, boca sa cuclom. bibi (fr. bibi) enski eir sa malim titom; muki eir sa uzanim obodom. Biblija (gr. bibHon knjiica, knjiga, biblia knjiice, knjige) Sveto pismo, knjige koje sainjavaju Stari (na hebrejskom) i Novi zavet (na grkom); biblijska arheologija nauka koja ispituje nain ureenja i ivota, obiaje, umetnost i sl. onih naroda koji se u Bibliji pominju. bkblio- od gr. to biblion u znaenju knjiica, knjiga. bibliognozija (gr. biblion, gnosis poznavanje) poznavanje knjiga, razumevanje u knjige.

fikacija) neke linosti putem antropometrijske metode (naziv po fr. antropolo-gu Alfoisu Bertijonu, 18531914). besa (fr. baisse) l. trg. padanje cena i kurseva dravnih papira, akcija i drugih hartija od vrednosti, kao i robe koja se kotara na berzi. besa (alb.) 2. kod Albanaca: tvrda vera, tvrda re; nekome dati besu dati nekome tvrdu re da mu se nee nikakvo zlo dogoditi od onoga koji je dao besu. besar (fr. baisser) trg. v. besje. bes-bol (eng. base-ball) sp. severnoamerika narodna igra loptom, igra se na igralitu u obliku romboida ije su strane duge 27 t, i sa dva tima sa po devet igraa. besee (po fr. skra.: BCG od bacil CalmetteGuerin) vakcina protiv tuberkuloze. Besemerov aparat aparat za proizvoenje elika i bakra. Besemerova metoda postupak pri proia-vanju sirovog gvoa pomou toplog vazduha; v. Besemerov elik. Besemerov elik elik koji se dobija oksidacijom sirovog gvoa, nazvan po vedskom hemiaru Henri Besemeru (Nepgu Bessemer, 18131898). besje (fr. baissier) trg. igra na berzi koji pekulie padanjem vrednosti berzan-skih artikala; besar. beskompromisan (lat. compromissum) koji ne pravi kompromise, nepopustllv, nepomirljiv. bestija (lat. bestia) zver, ivotinja; grubo, divlje; neovek, zver-ovek. bestijalan (lat. bestialis) zverski, ivotinj-ski; grub, divlji, surov, neovean. bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo, zver-stvo, zverska priroda, skotstvo, skotsko ponaanje, neovenost; skotolotvo. bestijarij(um) (nlat. bestiarium) knjiga sa slikama ivotinja, knjiga sa priama iz ivotinjskog sveta. bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa zvero-vima u areni (kod starih Rimljana). bestseler (eng. best najbolji, seli prodavati, trgovati) delo koje u odreenoj vrsti postigne najvei broj prodatih primeraka. bega (gr. beta) ime drugog slova grkog alfabeta (R=nae b"); beta-zraci fiz. vrsta radioaktivnih zraka, potiu iz atomskog jezgra radioaktivnih elemenata u tzv. procesu beta-raspada, a sastavlje-ni su od beta-estica, elektron ili pozi-tron koji izlee iz atomskog jezgra zajedno s neutronom ili antineutronom; up. alfa-zraci, gama-zraci. beton (lat. bitumen, fr. beton) smesa od ljunka i cementa koja ima svojstvo, poto se ovlai, da se stvrdne kao kamen (u novijoj graevinskoj tehnici igra jednu od najvanijih usluga); armirani beton kada se u betonsku smesu doda jo i gvoe, radi pojaanja; prednapregiuti beton ar-

bibliognost(a)

112

bigotirati

bibliognost(a) (gr.) poznavalac knjiga, onaj koji se razume u knjige. bibliograf (gr. biblion, grapho piem) poznavalac knjiga; pisac (ili: sastavljam) spiska knjiga jedne struke. bibliografija (gr.) poznavanje knjiga, pomona nauka koja se bavi to potpunijim sakupljanjem i opisivanjem tampanih dela ili jedne naune oblasti, ili celokupne knjievnosti jednog naroda; ona moe biti azbuna, hronoloka ili sistemat-ska; obino se sastoji u jednostavnom ispisivanju naslova dela, a ree donosi i kritike napomene. bibliolater (gr. biblion, latreuo sluim) ovek koji voli i ceni knjige; ovek koji preterano potuje Sveto pismo. bibliolatrija (gr. biblion, latreia sluba) preterano i zanesenjako potovanje Svetog pisma; slepo verovanje svemu to je napisano ili tampane. biblioliti (gr. biblfon, Ifthos kamen) pl. geol. okamenotine lia; otisci lia na kamenu; rukopisi koje je Vezuv (vulkan) zatrpao u Herkulanumu i Pompejima, pa su dobili mineralan izgled. bibliologija (gr. bibliologia) nauka o knjizi i knjiarstvu uopte, poznavanje Svetog pisma (Biblije); nauka o Svetom pismu; rasprava o raznim izdanjima Biblije. biblioman (gr. biblion, mafnesthai ushii-vati se) onaj koji strasno skuplja knjige iz isto spoljnih obzira, npr. radi origi-nalnosti tampe, starosti, retkosti, tehnike opreme, njihove sudbine itd. bibliomanija (gr. biblion, mania ushienje) bolesna strast za skupljanjem knjiga iz isto spoljnih obzira, knjigoljublje. bibliomantija (gr. biblion, manteia proricanje) proricanje iz mesta na koja najpre padne oko kad se knjiga, naroito Sveto pismo, nasumce otvori. bibliopeja (gr. biblfon, poieo inim) vetina sastavljano (ili: pisanja) knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili: izrada) knjiga. bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, prodavac knjiga. bibliotaf (gr. biblfon, taphos grob) ,,sahranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje knjige nerado pozajmljuje. biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knjiga) knjinice, zbirka knjiga. bibliotekar (gr.) knjiniar, upravnik, rukovalac bibliotekom. bibliotekografija (gr. bibliotheke, grapho opisujem) opisivanje biblioteka; nauka o ureenju biblioteka. bibliotekonomija (gr. bibliotheke, nomfa) nauka o ureenju biblioteka i upravljanju bibliotekama. bibliofil (gr. bibliophilos ljubitelj knjiga) onaj koji strasno skuplja knjige radi njihove stvarne, bitne vrednosti za nauku ili predmet koji skupljaa posebno interesuje.

bibliofilija (gr. biblfon, philia ljubav) ljubav prema knjigama radi njihove stvarne vrednosti. biblist(a) (nlat. biblista) poznavalac Biblije, objanjava Biblije; onaj koji se dri samo Biblije, bez obzira na predanje. biblioteka (gr. biblfon) struno poznavanje Svetog pisma; nauka o Svetom pismu. biblicizam (gr.) pravac u evangelikoj teologiji koji shvata Bibliju kao po sebi jedinstven otkriveni sistem misli ili ivota. biblicitet (gr.) neodstupanje od Svetog pisma (u propovedima). bibron (fr. biberon) v. biberon. biva Jiuz. japanski narodni instrumenat, sro-dan lauti, sa 4 ice, po kojima se udara drvenim maljiem. bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; stanovanje vojske pod malim atorima. bivakirati (fr. bivouaquer) okolovati, biti u okolu, logorovati u polju; provesti (ili: provoditi) no pod vedrim nebom. bivalentan (nlat. bi-, valens koji vredi, valere vredeti) he*, dvovredan, od dve vrednosti, koji ima dve vrednosti, naziv za sve one elemente kod kojih se jedan atom spaja sa dva atoma vodonika, odnosno dva atoma drugog nekog jednovalentnog elementa, ili se zamenjuje dvama atomima vodonika, kao npr. kiseonik, sumpor, bakar, cink, olovo, elezo i dr. biver (eng. beaver) trg. engleska pamuna materija, tkana kao oja (upotrebl-ava se za zimske akire). bivertin (eng. beaverteen) trg. grub vuneni porhet. bivijum (lat. bivium) mesto gde se stiu dva puta, raskra, raskrsnice. bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvobranost, stupanje u nov brak pre no to je prvi razveden, dvoenstvo, dvomuitvo. bigamist(a) (lat. gr.) ovek koji ima dve ene, dvoenac. bigamistki&a (lat. gr.) ena koja ima dva mua, dvomuica. bigarirati (fr. bigarrer, nlat. bivariare) arati, iarati, ukrasiti arama. bigenerian (lat. bis, genus rod, bigener), dvospolan, koji ima dva spola; up. hermafroditski. biglisati (gr. biglao, biglizo) pevati, izvi-jati melodiju (ptice, naroito slavuji). bigot (fr. bigot) onaj koji slepo veruje; bogomoljac; onaj koji se pravi da je strogo religiozan, licemer. bigotan (fr.) koji preteruje u pobonosti, verski zatucan; licemeran. bigoterija (fr. bigoterie) verska zatucanost, preterana pobonost, bogomoljstvo; licemerstvo. bigotizam (fr. bigotisme) tobonja svetost, licemerstvo; bogomoljstvo. bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem, pretvarati se, licemeriti.

bigotnost

113

bikonkavav

bigotnost (fr.) v. bigotizam. bide (fr. bidet, ital. bidetto) sud za intimno ispiranje sena; kada u kojoj se kupa sedei; konje, mali konj. bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube vile, dvozube rogulje. biduum (lat. biduum) vreme od dva dana; rok od dva dana; intra biduum (lat. intra biduum) u roku od dva dana. biu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocenost, dragulj, dragi kamen. biuterija (fr. bijouterie) trgovina dragocenostima, zlatarske radnja, juvelirska radnja; nakit, dragocenost, dragulji; juvelirska roba. biugje (fr. bijoutier) trgovac dragoceno-stima, zlatar, juvelir. bizam (nlat. bisamum, hebr. besem) gust sok jaka i prijatna mirisa koji se nalazi kod nekih ivotinja, naroito u mokavca, u jednoj kesi u blizini mara (upotrebljava se kao miris, i kao lek za jaanje ivaca); up. mous. bizantijski (gr. Byzantikon) koji se tie grkog ili istonorimskog carstva; fig. koji kadi, koji se ulaguje starijima od sebe, ulagivaki, udvoriki, puzavaki; vizantijske bizantinizam (gr. Byzantion) 1. bizantijska umetnost; 2. sistem vladavine slian onome u Istonorimskom Carstvu, gde je neo-granieni vladar bio u isto vreme glava drave i crkve, i doputao svojim dvora-nima i ljubimcima da vre uticaj na najvanije dravne poslove; 3. fig. pokorno sluenje i udvaranje vladarima i njihovim prohtevima, puenje pred nitima a nadmenost prema niim od sebe; Bizantinizam. bizantinci (gr.) 1. pl. grki pisci koji su pisali od vremena Konstantina Velikog (325) pa do pada Carigrada (1453), tj. do propasti Bizantijskog Carstva, i radili na istoriji, analistici, geografiji, ar-heologiji, filozofiji, teologiji, retori-ci i poeziji; 2. zlatnici grkih careva; vizantinci. bizantolog (gr. Byzantion, logos) naunik koji se bavi prouavanjem duhovne i materi j alne kulture u staroj Bizantiji; vi-zantolog. bizantologija (gr. Byzantion, logia) nauka koja se bavi prouavanjem celokupnog ivota (duhovne i materijalne kulture) u staroj Bizantiji; vizantologija. bizar (fr. bizarre) udak, osobenjak, nastran ovek. I bizaran (fr.) udljiv, nastran, osoben; udnovat, udesan, neobian. bizarerija (fr. bizarrerie) udnost, neobinost, osobenost; up. bizarnost. bizarnost (fr.) v. bizarerija. bizmut (lat. bismutum) hen. element, atomska masa 208,980, redni broj 83, znak Bi (upotrebljava se i kao antiseptino sred-

stvo, pri leenju od sifilisa i dr.); vizmut. biznis (eng. business) posao, trgovaki posao. bizon (gr. bfson) zool. divlji bivo, zuber (u Evropi); bufalo, ameriki divlji bivo. bizoialan (lat. bi-, gr. zone pojas, oblast) koji je podeljen na dve zone, koji se sastoji od dve zone. bizonjo (ital. bisogno, fr. besoin) nuda, potreba; al bizonjo (ital. al bisogno) trg. u sluaju potrebe (na menicama). bije (fr. billet) trg. v. bilet; bije a ordr (billet a ordre) vlastita menica, menice koja se isplauje samo izdavaocu; bije o porter (billet au porteur) priznanica ili menica koja se isplauje donosiocu; bije d' bank (billet de banque) banknota, novanica. bijenalav (lat. biennis) dvogodinji. bijenale (lat. biennale) kulturne manife-stacija koja se odrava svake druge go-,dine. bijenalije (lat.) pl. bog. dvogodinje biljke. bijenij(um) (lat. biennium) vreme od dve godine. bijon (fr. billon) legura od srebra i bakra, ali sa znatno vie bakra, od koje je ranije pravljen sitan novac; bakarni novac sa neto srebra; srebrni novac bez propisne koliine srebra. bijonaa (fr. billonnage) nedoputena trgovina novcem male vrednosti; krivotvo-renje novca; proturanje lanog novca. bijoner (fr. billonneur) proturiva nepropisnog ili lanog novca. bijonirati (fr. billonner) proturati nepro-pisan ili laan novac. bikamerizam (lat. bi-, camera) dvodomni sistem u ureenju drave. bikarbonat (nlat. bicarbonas) hen. karbonat sa dva ekvivalenta ugljene kiseline prema jednom baznom, npr. bikarbonat sode. bikvadrat (lat. bi-quadratus) kat. etvrti stepen (etvrta potencija) jedne veliine; bikvadratne jednaine jednaine etvrtog stepena; bikvadratii koren etvrti koren neke veliine. bikefalan (lat. bis, gr. kephale glava) dvoglav; up. bicefalan. bikini (po ostrvu Bikini u Tihom okeanu, na kome su 1946. vreni opiti atomskom bombom) vrsta dvodelnog enskog kupaeg kostima ija je veliina svedena na najmanju meru. bikoloran (lat. bicolor) bog. dvobojan, u dve boje. bikonveksan (nlat. bi-convexus) om. dvogubo ispupen, ispupen s obe strane, npr. bikonveksno soivo. bikonjugiran (lat. bi-conjugatus) dvostruko sparen, dvogubo spregnut. bikonkavan (nlat. bi-concavus) om. dvogubo izdubljen, s obe strane izdubljen, npr. bikonkavno soivo.

bikornan

114

bimetalizam

bikornaa (lat. bi-cornis) zool. dvorog, sa dva roga. biksin (nlat. bixa) ham. v. orlean. bil (eng. bili, fr. bille, nlat. billa, lat. bulla) predlog, zakonski predlog (u Engleskoj), koji se, tek poto bude triput proitan i primljen u oba doma, podnosi kralju; takoe: pisamce, cedulja, priznanice, menica. bilabijal (lat. bi-, labium usna) gran. sugla-snik koji se izgovara s obe usne, dvousneni suglasnik (b, p, m). bilabijalan (lat. bilabialis) gram- koji se izgovara uz uee obeju usana, dvousneni (suglasnik). bilans (fr. bilan, ital. bilancio, lat. bi-lanx sa dva tasa) trg. poreenje prihoda i rasho-da na kraju jednog rauna, zavrni raun o prihodima i gubicima koji se izvodi s vremena na vreme, obino krajem svakog meseca i svake godine; fig. krajnji ishod neega; up. saldiranje, saldo. bilansirati (lat. bilaroc) trg. izvesti zavrni raun, izvriti sravnjenje prihoda i rashoda u trg. knjigama; zakljuiti neki posao, izvesti zakljuak o svrenom poslu. bilanca (nem. Bilanjz) v. bilans. bilardirati (fr. billarder) na bilijaru: jednim udarcem takom loptu dvaput dodirnuti; jednim udarcem udariti dve lopte; o konju: izbacivati prednje noge napolje. bilateralan (lat. bis, latus strana, nlat. bilateralis) dvostran, obostran, upravljen na suprotne strane; bipateralnikontrakt ugovor koji obavezuje obe ugovarake strane. bilboke (fr. bilboquet) igra u kojoj se lopta hvata na tap; figurice od zovine sri sa olovom na dnu, tako da uvek stoji uspravno; tip. sitni tamparski poslovi (karte, posetnice i sl.); drveni pruti kojim se mee zlato pri pozlaivanju. bilet (fr. billet) pisamce, cedulja; trg. priznanica; ulaznica; eleznika (ili: tramvajske) karta; etiketa. bileta (fr.) v. bilet. biletar (fr. billetier) poz. prodavac ulaznica za predstave; izdavalac karata (elez-nikih itd.); up. bileter. biletarnica (fr. billet) blagajna, mesto gde se izdaju karte, ulaznice. bileter (fr. billetier) v. biletar. biletirati (fr. billeter) stavljati na robu ceduljice sa cenom; izdavati ulaznice, eleznike karte i dr. biletura (fr. billet) izdavanje ulaznica, eleznikih karata; prodavnica ulaznica, eleznikih karata itd. biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen) hen. uno zelenilo, zelena bojena materija ui. bilieran (lat. bilis, fr. biliaire) koji se tie ui, uni. bilijar (fr. billard) vodoravna tabla na etiri kratke noge, prevuena zelenom

ojom, etvrtasta i zarubljena, na kojoj dve osobe ili vie njih igraju loptama od slonove kosti koje udaraju takovima (keovima); igra na bilijaru. bilijarda (fr. billiarde) hiljadu biliona. bilijariti (fr. billard) igrati na bilijaru. bilin (lat. bilis) hen. glavni sastojak ui. bilingvizam (lat. bilinguis dvojezian) v. bilingvitet. bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvojezinost; upotreba dvaju jezika u govoru; fig. pritvornost, prepredenost, dvolinost. bilingvian (lat. bilinguis) dvojezian; koji govori dva jezika; fig. pritvoran, dvolian, prepreden. biliozan (lat. biliosus, bilis) uan, pun ui; utozelen; fig. ustar, prek, na-| prasit, razdraljiv, mrzovoljan. I bilion (fr. billion) milion miliona j (1.000.000.000.000). bilirubin (lat. bilis, nlat. rubinus) he, uno crvenilo, crvena bojena materija ui. bilis (lat. bilis) med. u, fig. gnev, jed, ljutina. bilifulvin (lat. bilis, ulvus, mrkout) hen. uno utilo, crvenouta bojena materija ui. bilokacija (lat. bi-, locus) istovremena prisutnost na dva mesta. bilten (fr. bulletin, ital. bullettino) dnevno saoptenje; kratak, zvanian dnevni izvetaj (npr. o stanju zdravlja, o stanju na frontu, o sednici ministarskog saveta, o aktuelnim politikim pregovorima i sl.); izborni listi; listak, cedulja; potvrda, priznanice. bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. lupa sa dva soiva. bild (eng. bilge) mor. ravno dno u sredini lae, donji deo lae. biljur (ar. ballur kristal, lat. beryllus, gr. beryllos beril) gorski kristal; kristalno staklo. biman (lat. bis, manus, nlat. bimanus) dvobimbaa (tur. binbasi) komandant po evropskom uzoru ureenih trupa u Turskoj, zapovednik tabora koji je obino imao hiljadu vojnika; major. bimembrian (lat. bimembris) koji ima dva uda; sa dva lana, dvolan. bimenzan (lat. bimemsis) dvomeseni. bimenzis (lat.) vreme od dva meseca, dvomeseje; up. bimester. bimester (lat. bimestre, se. tempus) v. bimenzis. bimestran (lat. bimestris) dvomeseni. bimetalizam (lat. bis, dvaput, metallum) dvojki novani sistem jedne zemlje, po kojem zlato i srebro imaju stalnu i odreenu vrednost u meusobnom odnosu, i oboje . slue kao podloga papirnom novcu; nepot-duniili hropot bimetalizam ona] kod koga i zlatni i srebrni novac vai kao kupov-no i plateno sredstvo s tim to zlato

bin

115

biologist(a)

vai kao osnova i to se moe neogranieno kovati, dok je kovanje srebrnog novca zakonom ogranieno; suprotno: monometalizam. bin v. ibn. bina (nem. Bijhne) pozornica; pozorite. binaran (lat. bini po dva, binarius koji sadri dva, od dva) dvojki, od dva dela, koji se sastoji od dve jedinice, dvojedinini; up. bineran. binda (nem. Binde) veza, vrpca, povoj, zavoj; petlja; okovratnik; pojas. binen-regulator (nem. Biinne, nlat. regulator) poz. aparat za udeavanje svetlosti na pozornici i u pozoritu. binerav (lat. bini, fr. binaire) v. binaran. binokl (fr. binocle) cviker, naoari; dogled za oba oka; med. zavoj za oba oka. binokularan (lat. bini, oculus oko) sa oba oka, koji je udeen za oba oka u isto vreme. binom (lat. bi-, gr. nomos zakon) mat. veliina koja se sastoji iz dva dela, npr. a+ br, padinom od dva lana, dvolani izraz. bivomizam (lat., gr.) fil. shvatanje da postoje dve vrste zakonskih odnosa: kauzalni (uzroni) odnosi, na kojima se osnivaju prirodne pojave, i njima odgovarajui zakoni na kojima se osnivaju duevne (psihike) pojave. binomski (lat., gr), mat. sa dva lana, dvolani; koji se tie binoma. binub (lat. binubus) ovek koji se dvaput eni. binjekta (tur. binek tasi) veliki kamen kod stepenica koji slui konjaniku da se lake popne ili sie sa konja. binji (tur. bini?) graanski veliki ogrta od crvene ohe bez ukrasa, nosila ga je poglavito turska konjica, a i Srbi'. bio- (gr. bfos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivot, ivotni. bioaritmetika (gr. bfos ivot, arithmetike) nauka koja se bavi sraunavanjem prosenog trajanja ovejeg ivota. biobibliografija (gr. bios, biblion knjiga, graphfa) spisak dela i knjiga koje se odnose na ivot i rad nekog oveka (pesnika, filozofa, vladaoca i dr.). bioblasti (gr. bfos, blaste klica) pl. biol. ivotne jedinice manje od elija ivih bia, poslednja sedita svih ivotnih pojava (elija je, po uenju Altmana, kolo-nija bioblasta); up. biofori. biogen (gr. bfos, genos poreklo) biol. ovako je nazvao profesor Maks Fervorn (1903) veoma komplikovana belanevinasta tela koja su pravi i glavni nosioci ivota: ivot se sastoji u neprestanom raspadanju i obnavljanju tih biogena. biogeneza, (gr. bfos, genesis postanak, poreklo, raanje) razvitak ivota. biogenetian (gr. bios, genos) koji se tie razvitka ivota; biogenetini zakon zakon po kome je ontogeneza ili razvoj

jedinke kratko i brzo, zakonima naslea i prilagoavanja uslovljeno, ponavljanje filogeneze ili razvoja svih predaka, koji ine predaki lanac dotine jedinke" (Hekl). biogenija (gr.) istorija razvitka ivota. biogeografija (gr. bfos, ge zemlja, graphfa), nauka o geografskoj rasprostranjenosti ivih bia; deli se u fitogeografiju (geografiju bilja), zoogeografiju (geografiju ivotinja) i antropogeografiju (geografiju oveka). biograf (gr. bfos, grapho piem) onaj koji opisuje ivot, ivotopisac, pisac biografije; opt. fotografski prikaziva stvari i osoba u kretanju (kinematograf). biografija (gr. biographfa) opisivanje (ili: opis) ivota, ivotopis. biografika (gr. bfos, grapho) vetina opisivanja ivota, vetina pisanja biografija. biodinamika (gr. bfos, dynamis sila) nauka o ivotnim silama i ivotnoj delatnosti; pr. biodinamiki. bioenergetika (gr. bfos, energefa) fil. energetika svega ivoga, svih ivotnih procesa, zbivanja. biozofija (gr. bfos, sophfa) v. biosofija. bioininjering (gr. bfos, eng. engineering) v. genetiki ininjering. biokibernetika (gr. bfos, kibernao upra-vljam, krmanim) deo kibernetike koji prouava tokove informacija i sisteme regulacije u ivim organizmima. bioklimatika (gr. bfos, to klima nagib; predeo u pogledu geografskog poloaja) nauka koja prouava uticaje atmosfer-skih promena, raznih zrakova na oveji organizam i uopte na sve to ivi. bioklimatologija (gr. bfos, klfma, logfa) nauka koja prouava uticaj klime na iva bia, kao i uticaj ivih bia, posebno biocenoza i vegetacije, na klimu. bioliti (gr. bfos, Ifthos kamen) kol. kamenje koje je uglavnom postalo od okamenjenih ostataka ivotinja i biljaka. biolog (gr. biologos) naunik koji se bavi prouavanjem porekla i uslova ivota. biologizam (gr. bfos, logos) fil. pravac u teoriji saznanja koji smatra saznavanje kao akt odranja i unapreenja ivota, kao sredstvo u borbi za opstanak; ona filozofija koja na pojmu ivota" hoe da izgradi celokupni pogled na ivot i svet; pravac sociologije koji postupa po biolokim analogijama. biologija (gr. biologfa) nauka o ivotu, naroito nauka koja se bavi prouavanjem organskih prirodnih tela i pojava koje su za njih vezane (zoologija i botanika); elektrobiologija nauka o elektrinim uslovima ivota biljaka i ivotinja. biologist(a) (gr. bfos, logos) fil. pristalica biologizma.

bioluminescencija

116

biotit biopsihizam (gr. bios, psyche dua) fil. pretpostavka da sve ivotne pojave imaju svoje psihike procese; up. panpsihizam. biopsihologija (gr. bios, psyche, logia) fil. v. psihobiologija. biorizator (gr.) v. biorizacija. biorizacija (gr. bios) 1912. god. pronaeni metod sterilizovanja mleka tako da zadri i posle karakter sirovog mleka: veoma brzo zagrevanje mleka do 75 i naglo rashlaivanje pomou naroitog aparata, biorizatora. biosinteza (gr. bfos, synthesis sastavljanje) stvaranje organskih hemijskih jedinjenja u elijama ivih organizama; osnovni oblik je fotosinteza. bioskop (gr. bios, skopem gledati) aparat koji pokazuje ive slike, tj. slike stvari i bia koje se kreu kao da su ive; dvorana u kojoj se prikazuju takve slike (filmovi). bioskopija (gr.) ispitivanje da li jedno telo ima sposobnosti za ivot; ispitivanje da li je u nekom telu bilo ivota; elektrina bioskopija utvrivanje smrti pomou elektrine struje. biosofija (gr. bios, sophfa) ivotna mudrost, uenje o praktinoj mudrosti u ivotu; up. biozofija. biosociologija (gr. bios, lat. socius drug, gr. logia) deo sociologije koji prouava drutveni znaaj duine ovejeg ivota, razmnoavanja itd., a oveka, lana drutvene zajednice, kao animalno bie. biostatika (gr. bios, statike) nauka o zdravstvenom stanju i prosenom trajanju ivota ljudi koji ive pod izvesnim okolnostima, npr. stanovnika nekog grada, neke oblasti, drave itd. biosfera (gr. bios, sphaira lopta) celokupan prostor na naoj planeti koji je naseljen ivim biima, ivotni prostor (obuhvata: atmosferu, litosferu i hi-drosferu, jer ivih bia ima i u vazduhu, i u zemlji, i u vodi). biotehnika (gr. bios, technike) deo tehnike koji se tie ivih bia i ivota uopte: naslea, prilagoavanja, mehanike razvitka, praktine eugenike i medicine. biotehnologija (gr. bios, techne, logia) prouavanje i primena ivotne delatnosti najmanjih ivotinjskih i biljnih bia (mikroorganizama) na privrednu delatnost, npr. organizama koji izazivaju vre-nje itd. biotika (gr. bios) praktino uenje o ivotu. biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista rasa, ivotinje i biljke koje potiu od jedne jedine jedinke i pokazuju ujednaene i postojane odlike. biotit min. heksagonalni ili magnezijin li-skun (nazvan po francuskom nauniku Biot-y).

bioluminescencija (gr. bios, nlat. lumines-centia hladno svetljenje) biol. pojava hladnog i vidljivog zraenja svetlosti kod tzv. svetleih organizama iz biljnog (neke bakterije i neke gljivice) i ivotinjskog (neke ribe i neki insekti, npr. svitci) sveta; ova pojava biva usled oksidacije luciferina pomou kiseonika iz vazduha. biomagnetizam (gr. bios, magnes) magnetska sila koja se nalazi u organskim biima; pr. biomagnetski. biomantija (gr. bios, manteia proricanje) 1. sudskolekarsko utvrivanje, prema izvesnim znacima na telu, da li se novoroene rodilo ivo ili mrtvo; 2. arlatan-sko predskazivanje trajanja ivota na osnovu kucanja bila, crta na dlanu i drugih nekih simptome. biomatematika (gr. bios, mathe'ma) matematika disciplina prilagoena potrebama biolokih nauka. biometrija (gr. bios, metria) grana biologije kojoj je cilj da matematiki izrauna i odredi razne ivotne pojave, naroito pojave naslea; u irem smislu: prouavanje i merenje ivotnih sposobnosti oveka, tj. njegovih fizikih i psihikih osobina. biomehavika (gr. bios, mechanike) nauka o mehanikim procesima na ivim biima i u njima. bionegativan (gr. bios, lat. negare odricati) koji je nepravilan i nepovoljan po ivot i ivotne funkcije ili po potomstvo (nakaze, poremeaji u razvitku, nepovoljne varijacije duhovnih sposobnosti i sve to je izrazito bolesno ili boleljivo). bionika (skra. od biologija elektronika tehnika) nova nauna disciplina, nastala u XX veku, koja se bavi prouavanjem grae i funkcije biolokih sistema i njihovih sastavnih elemenata radi prime-ne dobivenih znanja u tehnici, odnosno radi usavravanja postojeih i stvaranja novih tehnikih sredstava i sistema novih maina, pribora, aparata, grae-vinskih objekata ije osnovne osobine treba da budu to priblinije osnovnim osobinama ivih sistema. bionomija (gr. bios, nomos zakon) nauka o zakonima koji vladaju ivotom. bionti (gr. bios, to on, tu ontos postojee bie) pl. biol. ovako je nazvao 1866. nem. prirodnjak Ernst Hekl fizioloke jedinke koje su veinom sastavljene od mor-folokih jedinki i koje predstavljaju jedinstveno ivo bie. bioontologija (gr. bios, on, ontos, logia) nauka o ivim biima. biopsija (gr. bios, orao vidim) med. nain klinikog ispitivanja uzimanjem, operativnim putem, delia nekog organa sa ivog oveka kad se sumnja na kakav tumor (rak, sarkom).

biotian

117

biseksan

biotian (gr. bios) koji se tie ivota, ivotni. biotomija (gr. bios, temno seem) nauka o ralanjivanju, razuivanju ivih tela; nauka o stanju u kojem se telo nalazi u razna doba ivota. biotop (gr. bios, topos mesto) mesto ivljenja jedne ivotne zajednice (bioce-noze). biofenomenologija (gr. bios, ta phainomena pojave, logia) nauka o ivotnim pojavama. biofizika (gr. bfos, physis) deo biologije koji se bavi stvarnim meusobnim odnosima ivih bia; deo fiziologije koji se slui fizikim metodama u ispitivanju ivotnih pojava. biofon (gr. bios, phone glas) aparat za prikazivanje fotografskih slika koje u isto vreme i govore ili pevaju. biofori (gr. bios, phoros koji nosi) pl. biol. nosioci ivota, bioblasti. biohemija (gr. bios, chemeia) deo fiziologije, nauka o hemijskom sastavu ivih bia i o hemijskim procesima u zdravom i bolesnom organizmu. biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki) ivotna zajednica, skup ivih bia koja ive u jednom odreenom delu ivotnog prostora" (biotopa). biocenologija (gr. bios, koinos zajedniki, logia nauka) v. biocenotika. biocevotika (gr.) nauka koja se bavi prouavanjem biocenoza, deo ekologije. biocentrino posmatranje (gr. bios, lat. centrum sredite) fil. jednostrano posmatranje prirode i njenog razvitka, posmatranje prirode samo sa stanovita ove-jeg ivota i njegovih vrednosti. biparticija (nlat. bipartitio) deljenje na pola, polovljenje, razdvojenje. biped (lat. bis pes noga, bi-pes) dvonona ivotinja, dvonoac. bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok dve stope, dvostopni. bipsdan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima dve noge, dvonog. biplan (lat. bis, planum ravan, ravna povrina) avij. letelica (ili: aeroplan) sa dvema ravnim ili glavnim podrnim povrinama, od kojih je jedna iznad druge. bipolarav (lat. bis, polus stoer) dvopolan, sa dva suprotna pola. bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, polu-vunene tkanine. birato voj. vrsta lakih poljskih mostova, nazvala po pronalazau, austrijskom ininjerijskom oficiru, Karlu Birago (17921845). biraj (fr. burail) trg. glatka ili kegovana polusvilena tkanina sa pamukom, vunom ili kostreti. biratina (fr. buratine) trg. vrsta puplina od fine svile i vune. birger v. purger.

birgermajster (nem. Burger-Meister) gradonaelnik, predsednik optine, predsednik mesnog odbora. birema (lat. biremis) amac sa dva vesla; antika ratna laa sa dva reda vesala koji su stajali jedan nad drugim. biren (fr. burin, ital. burino) bakrorezaka rezaljka, vajalica, dleto; bakrorezac; bakrorez. birenirati (fr. buriner) rezati rezaljkom, vajati; praviti grbove; fig. slikovito priati. bireta (fr. burette) hem. staklena cev sa lestvicom, skalom (upotrebljava se za merenje malih koliina tenosti, naroito u analitikoj hemiji). birzeman (tur. bir-zeman) staro vreme, davnina. biro (fr. bureau, ital. burato) pisai sto; kancelarija; pisarnica; nadlepggvo; odeljenje; kancelarijske osoblje. birokrat(a) (fr. bureaucrate) slubenik koji je u dunosti strog, krut i nadmen; slubenik koji misli da se sve reava samo za kancelarijskim stolom. birokratizam (fr. bureau, gr. krateo jak sam) v. birokratija. birokratija (fr., gr.) tesnogruda vlada inovnitva za zelenim stolom, koja ispravnoet forme pretpostavlja stvarnoj celishodnosti u optenju sa straama; ukoenost, cepidlanost i tesnogrudost u zvaninoj dunosti; sistem upravljanja u kome vlast dri inovnitvo ne vodei rauna o stvarnim interesima masa; birokratizam. birokratski koji se tie birokratije. biromanija (fr. bureau, gr. mania) elja (ili: tenja, navika) da se svi upravni poslovi urede u kancelarijskom, tj. preteno formalistikom duhu. birotehnika (fr. bureau, gr. techne umetnost, vetina) skup metoda, pravila, kojih se treba drati da bi se kancelarij-ski poslovi najuspenije obavili. biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensilia) pl. kancelarijske potrebe, kancelarijski pribor. birtija (nem. Wirtshaus) v. bircaus. bircaus (nem. Wirtshaus) krma, gostionica; birtija. bis (lat. bis) dvaput; muz. po drugi put, jo jedanput, ponovo. bisage (fr. bissac) pl. dvostruka torba (u Lici); torba na sedlu. bisegment (lat. bis, segmentum odseak) mat. polovina, kao odseak jedne linije ili povrine. bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) mat. koji se moe podeliti na dvoje, polovljiv. bisegmentacija (lat.) mat. deljenje na polovine ili na dva (obino jednaka) odseka, polovljenje. biseksan (lat. bis, sexus, spol) v. bigeneri-an.

bisekstilan

118

biheviorizam

bisekstilan (lat. bisextilis) prestupni, sa jednim prestupnim danom; bisekstilna godina prestupna godina (sa 366 dana); up. bisekstus. bisekstus (lat. bisextus) prestupni dan tj. onaj dan koji se svake etvrte godine, posle 28. februara, domee. biseksualav (lat. bis, sexus spol) koji ima oba spola, dvospolan, hermafroditski. bisekcija (lat. bis, sectio) deljenje na dva (obino jednaka) dela, polovljenje. biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji ima dva reda, u dva niza, dvoredan, dvoni-zan. bisilabiav (lat. bis, gr. syllabe slog) gram. dvosloan, od dva sloga. biskvit (fr. biscuit, ital. biscotto, lat. bis coctus dvaput peen, dvaput kuvan) dvopek, peksimit; eerni dvopek; dvaput peen porculan bez glazure. biskoten (fr. biscotin, ital. biscottino) mali, okrugao kolai, okrugao dvopek. biskroma (ital. biscroma) kuz. trideset drugi deo jedne note. biskup (gr. epfskopos nadzornik, uvar) od P veka: predsednik prezviterskog kolegija katolike crkve, docnije: stareina dije-ceze (biskupije); po rimokatolikom uenju biskup je naslednik apostola. biskupije (gr. episkopfa) v. pod biskup. bisolit (gr. byssos pamuk, Ifthos kamen) min. sa azbestom srodan mineral svilasta sjaja. bista (fr. buste, ital. busto, nem. Brust) poprsje, naroito kip koji predstavlja glavu i gornji deo grudi. bistoke (fr. bistoquet) bilijarski tap. bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: boji-ti, obojiti) aavom akvarelnom bojom. bisturi (fr. bistouri, ital. bistori) hir. no sa pokretnim seivom koje se moe zatvoriti, obino dug 78 st. bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i skupocena pamuna ili lanena tkanina starih naroda, naroito Egipana. bit (eng. bit) l. sitan severnoameriki novac od 5 pensa. bit (eng. beat udarac) 2. u engleskoj muzikoj terminologiji, metrika jedinica takta; u dez muzici bit oznaava stalno, ravnomerno pulsiranje uvek jednako naglae-nih metrikih jedinica. Bit je uvek pa-ran, a izvode ga udaraljke. bit (eng.) 3. u teoriji informacija, jedinica informacije koja odgovara rezultatu izbora izmeu dve jednako verovatne al-ternative. bitva (ital. bitta) brod. stubi na pristaninoj obali ili na pramcu broda koji slui za privezivanje brodova. biteizam (lat. bis, gr. thes bog) verovanje u dva boga, dvobotvo. Bitlsi (eng. The Beatles) nuz. engleski vokalnoinstrumentalni ansambl (od etiri lana) iz Liverpula, koji je svojim naroitim izvoenjem pop-muzike i svo-

jim spoljanjim izgledom (duga kosa, osoben nain odevanja) zadobio simpatije omladine irom sveta. lanovi grupe danas nastupaju odvojeno; fig. (bitlsi) upavci, mladii s dugom i neurednom kosom. bit-muzika (eng. beat udarac) vrsta zabavne muzike u kojoj je bit ritam jedan od bitnih elemenata afroamerikog folklora i dez muzike. bitnih (eng. beatnik) l. pripadnik amerike knjievne grupe Beat generation (A. Ginzberg, D. Keruak), koja istupa protiv konvencija graanskog drutva; 2. lice sklo-no neuobiajenom ponaanju i odevanju koje esto zastupa i nastrane poglede. bitometrija (gr. bythcs dubina, metron) merenje dubine (pomou niska ili proraunavanjem). bitumen (lat. bitumen zemljana smola) ime izvesnih zapaljivih tvari koje se javljaju u zemlji, naroito ugljovodoninih materija smolasta mirisa, npr. petrolej, naf-ta, asfalt i sl. bituminizacija (lat.) pretvaranje u zemljanu smolu, u asfalt. bituminirati (lat.) prevui (ili: pokriti, premazati) zemljanom smolom, asfalti-rati. bitumivozav (lat. bituminosus) slian zemljanoj smoli, koji sadri u sebi zemljanu smolu. bife (fr. buffet, ital. buffetto) tezga u krmi, sto po eleznikim stanicama, u bioskopima ili na zabavama na kojem stoje razna jela i pia; orman za stono posue, orman sa srebrninom; radnjica sa jelom i piem bez stolova, krmica. biferan (lat. bifer) vot. dvorodan, koji dvaput godinje nosi plod ili cveta. bifepija (fr. buffet) sopstvenik bifea. bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvoni-tan, koji visi o dva konca (kod fizikih aparata). biflorav (lat. bis, flos, floris cvet) bog. sa dva cveta, koji ima dva cveta. bifluevcija (lat. bifluere) ravanje reke. bifolian (lat. bis, folium list) bog. dvolist. biformai (lat. biformis) sa dva oblika, dvooblian. biformitet (nlat. biformitas) dvooblinost, dvolinost. biftek (eng. beefsteak) kuv. pare goveeg mesa od poleine (slatke peenice), u debljini od 4 st, preno upola na jakoj vatri. bifti (eng. beef-tea) vrlo jaka orba od iseckane govedine. bifurkacija (nlat. bifurcatio) ravanje, grananje ili cepanje na dvoje, deljenje na dva kraka, npr. reke. biheviorizam (eng. behaviour vladanje, ponaanje) psih. pravac u psihologiji, osnovao ga Amerikanac Vatson 1912, koji svoja saznanja crpe iz paljivog posmatranja

biher-rank

119

blenoftalmija

ponaanja ljudi u raznim uslovima i na temelju tih opaanja objanjava duevne procese. biher-rank (nem. Bucherschrank) orman za knjige. bihromatiav (lat. bis, gr. chroma boja) dvobojan, od dve boje; bihromatini harmoniju! sprava za postizavanje etvrtine tonova kod klavirskog rasporeda dirki. bicarija (ital. bizzarria) muz. brz skok iz jedne vrste tona u drugu. biceps (lat. biceps) koji ima dve glave, dva lica (nadimak rimskog boga Janusa); alat. dvoglavi runi mii. bicefalan (lat. bi-, gr. kephale glava) v. bikefalan. bicikl (eng.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus krug) toak, velosiped. biciklist(a) (eng. bicyclist) onaj koji tera toak, toka, velosipedist. bicinij(um) (lat. bicintum, bis, canere pevati) huz. kompozicija za dva glasa. biof (nem. Bischof biskup) pie od crnog vina, pomorandine kore i soka, cimeta, karanfilia i eera. bjanko (ital. bianco belo, belina) trg. prazno, tj. nepopunjeno mesto na menici ili punomoi; bjanko menica ista, nepopunjena menica (samo sa potpisom). blaziran (fr. blaser, blase) otupelih oseanja, zasien i presien, preiveo, neosetljiv. blaziranost (fr.) otupelost, zasienost, neosetljivost, preivelost. blazon (fr. blason) grb; nauka o grbovima, heraldika. blamaa (fr. blamage) sramota, bruka, rav glas; ukor, prekor; kuenje. blamirati (fr. blamer) osramotiti, obrukati, izneti na rav glas; korita; kuditi, pokuditi, grditi. black (fr. blanc, blanche) pr. beo, ist, neispisan; im. belo, beloa, belina; bela boja, belilo. blanket (fr. blanc beo) neispisano ovla-enje, punomo samo sa potpisom; ist formular, obrazac priznanice ili ovlaenja (pre no to se ispuni). blanko (ital. blanco) v. bjanko; blanko-kre-dit otvoren kredit, onaj koji se osniva na linom poverenju, kredit bez pokria; blanko-akcept primanje menice na kojoj nisu ispisani suma i rok plaanja; blanko-ovlaenje neogranieno ovla-enje; blanko-trgovanje prividno, tobonje trgovanje, radi pekulacije razlikom u cenama; blanko-menica ista (ili: nepopunjena) menica. blan (fr. blanche) beo, ist, neispisan; kart blan (fr. carte blanche) ista bela neispisana karta, hartija, tj. neogranieno punomostvo, potpuna sloboda rada, potpuno odreene ruke; vrsta ampanjca; v. karta bjanka.

blape (fr. blanche t) apotekarske cedilo od belog sukna, sukno za filtriranje. blastem (gr. blastemia) vot. klica, mladica; fiziol. tenost iz koje postaju vri sastojci u organizmu. blastema (gr. blastema) biol. grupa elija od koje se razvija nova organizovana struktura ili organizam. blastoderm (gr. blastos klica, izdanak, erma koa) fiziol. koica zametao g mehura, blastule. blastozoid (gr. blastos, eidos vid, oblik) biol. ivotinjska jedinka koja nastaje be-spolnim ili vegetativnim razmnoa-vanjem (deobom, pupl>enjem). blastomere (gr. blastos, meros deo) biol. elije koje nastaju od oploene jajne elije u toku perioda brazdanja. blastomikoza (gr. blastos, mykes gljiva) ned. akutno i hronino oboljenje koe izazva-no naroitim gljivicama (blastomycetes). i blastocistis (gr. blastos, kystis mehur) fiziol. zametni mehuri. blastula (gr. blastos, nlat. blastula) fiziol. zametni mehur. blasfeman (gr. blasphemos) bogohulan, obesvetilaki, pogrdan. blasfemija (gr. blasphemfa) pogrda, huljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje, huljenje na boga, obesveivanje. blasfemist(a) (gr. blasphems) bogohulnik, obesvetilac. blejzer (eng. blazer) kratki muki i enski sportski kaputi. blekvud (eng. blackwood) crno abonosovo drvo na Madagaskaru. blena (gr. blenna) kec. sluz; luenje sluzave tenosti. blenadenitis (gr. blenna, aden lezda) med. zapaljenje sluzokonih lezda. blenda (nem. Blende) apx. deo dodan zidu sa spoljanje strane; udubljenje u zidu sa svodom; slepi prozor, slepa vrata; panski zid; opt. mali otvor na fotografskom aparatu pomou koga se otvor objektiva moe smanjiti i poveati, prema potrebi, radi odstranjenja. svetlosti sa strane; min. sulfid cinka. blenemeza (gr. blenna sluz, eteb povraam) med. povraanje sluzi. blenengerija (gr. blenna, enteron utroba) med. sluzni proliv, sluzna srdobolja. blenometritis (gr. blenna, metra materica) med. zapaljenje materice sa luenjem sluzi. blenoragija (gr. blenna, regnymi izbijam, procurim) med. kapavac, kapavica. blenorea (gr. blenna, rheo teem) med. luenje sluzavognojne tenosti iz nekog organa (npr. oiju, spolnih organa i dr.). blenotorea (gr. blenna, us, gei. 6t6s uho, rheo curim) med. curenje iz uiju. blenoftalmija (gr. blenna, ophthalmos oko) ked. zapaljenje veznice onih kapaka.

blenurija

120

blumistika

blenurija (gr. blenna, uron mokraa) med. sluzave mokrenje. blestrizam (gr. blestrizo bacakam, bacam tamo-amo) med. nemir kod tekih bolesnika, prevrtanje, bacakanje. blesura (fr. blessure) ozleda, povreda, osobito u sportu. blef (eng. bluff) izmiljotina kojom se hoe da se nekome baci praina u oi pa da se time lake prestrai, prevari, zavara, obmane; zastraivanje, obmanjivanje, obmana, bacanje praine u oi. blefaradenitis (gr. blepharon oni kapak, aden lezda) ked. zapaljenje lezda onih kapaka. blefarizam (gr. blepharon oni kapak) med. mirkanje, treptanje. blefaritis (gr.) med. zapaljenje onih kapaka. blefaroptoza (gr. blepharon, ptosis pad) med. spadnutost onih kapaka. blefarospazmus (gr. blepharon, spasmos gr) med. gr onih kapaka. blefarotomija (gr. blepharon, tome seenje, rezanje) med. zasecanje spoljnjeg ugla onog kapka. blefarofimoza (gr. blepharon, phimosis suenje) med. suenost onih otvora. blefaroftalmija (gr. blepharon, ophtalmos oko) med. zapaljenje ivica i veznica onih kapaka. blefirati (eng. bluff) plaiti, zaplaiti, varati, zavaravati, obmanjivati; pretvarati se, praviti se, hvalisati se; zbunjivati razmetljivom reklamom, hvatati na zbunjivanje, bacati nekom prainu u oi u cilju obmanjivanja. bleh (nem. Blech) lim (kod nas u upotrebi i pleh). blista (fr. bluette) varnica, iskra; fig. iskrica duha, dosetica, duhovita sitnica; mali pozorini komad pun desetaka, poza; up. farsa. blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje od zrna (projektila); ojaavanje rova, anca gredama; oklop (na ratnoj lai, amcu, automobilu, avionu); okloplji-vanje, oblaganje elinim ploama. blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od zrna, ojaati rov, anac gredama; elikom ili gvoem oklopiti (ratnu lau, amac, automobil, avion). blinji (rus.) pl. ruski kolai, slini palainkama, od finog peninog brana, priseni u puteru i premazani kavijarom i DRblic (nem. Blitz munja) v. fle. blickrig (nem. Blitzkrieg) voj. munjeviti rat tj. rat koji se vodi munjevitom brzinom i silinom, i zbog toga treba da se vrlo brzo zavri potpunim porazom neprijatelja. blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mermera); gomila (knjiga); velika koliina (robe); mnotvo, gomila; celina; panj, klada, trupac; zajednica, udruenje vie raznih

stranaka iz taktikih razloga, naroito o izborima i radi sprovoenja izvesnih zahteva; naslaga listova hartije koji se mogu otkidati; sveska za pisanje ili crtanje; kol. veliki odlomak stene; an blok (fr. en bloc) naveliko, uture, hrpimice, ucelo. blokada (fr. blocus, ital. bloccata) voj. opsada, zatvaranje jedne luke ili cele obale pomou ratnih brodova u cilju spreavanja svakog uvoza i izvoza; opsada, zatvaranje sa svih strana grada, tvrave, zatvaranje eleznike skretnice; up. bloki-ranje. blokaa (fr. blocage) odlomci kamenja ili opeke za popunjavanje praznina u zidovima; tip. slaganje izvrnutim slovima radi popunjavanja redova ili radi docnije zamene pravim slovima. blokiranje (fr. bloquer) v. blokada. blokirati (fr.) voj. zatvoriti neku luku ili obalu ratnim brodovima i na taj nain spreiti svaki uvoz i izvoz (ivotnih namirnice, vojske, municije i sl.); trupama zatvoriti pristup nekom gradu; zatvoriti skretnicu; u bilijaru: jakim udarcem loptu oterati u rupu u uglu; gra. ispuniti upljinu kameniima i komadima cigle; tip. slagati izvrnutim slovima radi docnije zamene pravim. blokflauta (nem. Blockflote) nuz. drveni duvaki instrument jednostavne konstrukcije, slian svirali. blokhauz (nem. Blockhaus) voj. kulica, karaula, tvravica (obino na planinskim prevojima i granicama); zatvor, hapsana. blomba (fr. plomb) pogreno, treba: plomba. blombirati (fr. plomber) pogreno, treba: plombirate. blond (fr. blond, ital. biondo) plav, otvorene boje, ukast; svetao, npr. pivo. blonda (fr. blonde) ipka od sirove svile, nazvala zbog ukastog sjaja. blondin (fr. blondin) plavuan, mladi plave kose; fig. kico, udvara enama. blondina (fr. blondine) devojka ili ena plave kose, plavojka, plavua. blondinka (fr. blondine) v. blondina. Blu buk (eng. Blue Book) Plava knjiga1', knjiga koju izdaje britanske Ministarstvo spoljnih poslova, a koja sadri di-plomatsku prepisku britanske vlade sa drugim dravama o kakvom vanom pitanju meunarodne politike. bluza (fr. blouse) laka gornja haljina kod ena; koijaka (ili: oferska) koulja u boji; vojniki koporan. bluming kondin (eng. blooming condition) sp. dobro, povoljno stanje u kojem konj stigne na cilj (u trkama). blumirati (nem. Blume cvet, blumieren) snabdeti neku tkaninu cvetnim arama, mustrama od cvea. blumistika (nem. Blume) poznavanje cvea; podizanje cvea; cvearstvo.

blu-stoking

121

bojler

blu-stoking (eng. blue-stocking) plava arapa", podrugljivo ime za ene koje za ljubav svojih duhovnik sklonosti zanemaruju svoje domae poslove i obaveze, ili koje vole da iznose na pazar svoje znanje i da se razmeu njime (izraz postao u HU veku u Engleskoj po plavim arapama jednog uglednog drutva intelektualaca). boa (nlat. boa constrictor) zool. zmijski car, udav (najvea zmija u Africi i ist. Indiji); enska ogrlica u obliku zmije od krzna i perja. boabab (amh.) bog. v. baobab. boatu (fr. boit-tout) aa bez postolja, koja se ne moe ostaviti dok se tenost iz nje ne ispije; fig. ispiutura, drevna pijanica. bob (eng. to bob) v. bobslej. bobadiljizam nepravedno, lano optui-vanje (po p. plemiu Bobadilji Fran-cisco de Bobadilla, + 1502. god. koji je lano optuio Kolumba kod kralja Ferdinanda i kraljice Izabele da namerava da otcepi od panije deo Amerike koji je otkrio. Zbog toga je Kolumbo bio uhapen i okovan, ali se potpuno opravdao i dobio puno zadovoljenje). bobi (eng. bobby) pl. nadimak londonskih policajaca, koji su im dali Londonci po imenu organizatora londonske policije ser Roberta Pila (ime .Bob je, kod anglosaksonskih naroda, deminutiv imena Robert). bobina (fr. bobine) kalem (za konac); fiz. kalem od namotaja bakarne ice; induk-cioni kalem. bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) tkanine od elijastih estougaonih petll, engleski til, pamuni til. bobslej (eng. bob-sleigh) amerike saonice sa vie sedita i dva para salinaca, od kojih je prednji par pokretan i slui za upravljanje; skraeno: bob. bova (ital. boa, fr. boue) ukotvljeno bure na vodi (moru) za vezivanje brodova i kao oznaka dubine vode. bogaz (tur. bogaz grlo) grlo, gua, drelo; klanac, planinski tesnac; moreuz. bogatiri (tur., pere. bahader) pl. junaci iz velikog ruskog narodnog epa. bogdo-lama (mont. bogdo-lama) vrhovni svetenik, duhovni poglavar u Tibetu koji, zajedno sa dalaj-lamom, upravlja zemljom. bogomili pl. v. bogumili. bogumili pl. dualistiko-manihejska reli-giozna sekta u HP i H veku u Trakiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj; up. patareni. bogus (ir. bogus) irsko narodno pie od vode, rakije, eera i drugih dodataka. bodega (p. bodega) podrum, vinara, krma; iznos berbe groa; kor. magazin s robom u luci; na lai: deo koji se nalazi ispod palube.

bodmeraj (nem. Bodmerei, eng. bottomry) trg. uzimanje zajma na lau ili na njen tovar, ili na oboje ujedno.
Bodriti pl. v. Obotriti.

bodul, boduo (ital. bodolo) ostrvljanin, otoanin (u naem primorju obino u pejorativnom znaenju). boemerija (fr. boheme) nain ivljenja boe-ma, neuredan ivot, ivot od danas do sutra. boemi (fr. bohemes) pl. knjievnici, umetnici, studenti i dr. koji sive svojim naroitim, prirodnim ivotom, po pravilu neuredno, od danas do sutra, po nae-lu: dok traje nek laje; ergari. boetetika (gr. boetheo pritrim u pomo) poznavanje pomonih nauka. boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog vina, proizvodi se u predelima severno od Liona. bour (arap. busur) bog. dugogodinja zelja-sta biljka (Paeonia afficinalis) iz familije Paeoniaceae, u narodnom lekarstvu upotrebljavaju se koren i cvet; kosovski bour divlji bour, crven kao krv; raste na Kosovu, po legendi nikao iz krvi kosov-skih junaka. boza (pere. buza, tur. boza) poznato pie od kukuruznog brana, kajmaka i eera; bu za. boiler v. bojler. boi-najf (eng. bowie-knife) veliki lovaki no otar s obe strane, pronalazak amerikog pukovnika Demsa Boi. boj (eng. boy) deko, deak; mome, sluga. boja (hol. boei) v. baka; takoe: sprava za namotavanje brodskih konopaca, kablova. bojar (rus. bonrin) plemi koji je i ratnik; savetnik velikih ruskih kneeva i careva u staroj Rusiji; u Rumuniji: plemi; naroito plemi veleposednik. bojer (hol. Vojeg) mala holandska laa sa jakom katarkom, upotrebljava se naroito za postavljanje boja (baka). bojkot (eng. boycott) jedna od prinudnih mera na tritu rada kojoj je cilj da se poslo-davac primera na prihvatanje izvesnih u slova: sastoji se u tome to radnici nee da kupuju proizvode nekog fabrikanta ili trgovca, ili to nee kod njih da stupe u posao (ovakav nain borbe primenjuje se esto i inae, npr. kod bojkota strane robe u nekoj dravi); fig. prekid svakog op-tenja s nekim. Izraz potie od imena upravnika jednog velikog poseda u Mrskoj, Demsa Bojkota, protiv koga je prska Zemaljska liga 1880. organizovala ovakav nain borbe i upropastile ga. bojkotovati (eng. boycott) proglasiti protiv nekoga bojkot; fig. prekinuti s nekim svaku vezu i optenje. bojler (eng. boiler kazan) kazan, kotao, rezervoar za toplu vodu pri kupatilima i tednjacima (obinim i elektrinim).

boka

122

bomba

boka (ital. bocca, fr. bouche, lat. bucca) usta; ulaz, otvor; ue, moreuz, zaliv. bokaa (fr. bocage, ital. bosco, nlat. bascagium) umarak, umica, lug; jedan deo pobunjenika iz Vandeje za vreme francuske revolucije. bokal (fr., p. bocal, ital. boccale, ngr. bokalion sud sa uskim grliem) pehar, vr, vea aa s poklopcem. bokasin (ital. bocassino, fr. boucassin) vrsta pamunog sukna s mustrama iz Jer-menije i Persije. boks (eng. box) 1. sp. pesnianje u rukavicama razne teine, po ugledu na antike borbe pesnicama kod Grka i Rimljana. U ovoj borbi zabranjeni su grifovi: udaranje nie od pojasa i iza lea, guranje i udaranje nogama, glavom i leima; up. bok-sovanje. boks (eng. boxcalf) 2. v. bokskaf. boks (eng. box) 3. kutija; loa u pozoritu; zatvor za potkivanje nemirnih konja; odeljenje u tali samo za jednog konja u kojem se slobodno kree. boksati(se) v. boksovati se. bokser (eng. boxer) 1. sp. pesniar, onaj koji je struno obuen i uveban u pesnianju, tzv. plemenitoj vetini"; bokseri se dele s obzirom na teinu, u 8 kategorija: od kategorije muva"(50,800 kg), do tetke kategorije (preko 79,378 kg). bokser (nem. Voheg) 2. buldogu slina rasa nemakih pasa, iva i okretna, srednje veliine. Bokseri (kin. Ta-chuan) udruenje savez-nih prijatelja otadbine", kineska tajna organizacije, osnovana oko 1890, koja je 1900. digla ustanak protiv hriana i Evropljana u Kini i time izazvala intervenciju stranih sila. boksit min. hidrat iste gline, jedan od glavnih izvora aluminijuma; naziv po mestu Bo (Les Baux, Francuska). bokskaf (eng boxcalf) uinjena i obojena telea koa za obuu i dr., boks. boks-me (eng. box-match) javna utakmica u pesnienju amatera ili profesionalnih boksera (traje od 3 do 15 rundi, svaka runda 23 minute, sa 1 minutom odmora izmeu svake runde). boksovanje (eng. box) sp. v. boks. boksovati se (eng. box) pesniati se, tui se pesnicama u rukavicama. bol (lat. bolus, gr. bolos) v. bolus. bola (eng. bowle) staklena ili porculanska zdela sa piem od rashlaenog vina, eera, nekog aromatinog vonog soka i dr. bolas (p. bolas) zamka za bacanje opteree-na olovnim i dr. lopticama (kod junoa-merikih uroenika i gaua). bolero (p. bolero) panski narodni ples u 3/4 takta, praen pesmom, kastanjetima, gitarom ili tamburinom; pod. kratak, do struka, enski proleni ogrta sa rukavima ili bez rukava.

boleta (ital. bollo, bolletta, bulletta) cedulja, priznanice. bolstit (lat. boletus peurka, rudnjaa, gr. bolites peurka za jelo) kol. okamenjena gljiva. bolivar novana jedinica Venecuele (=100 centimosa). bolivijano (p. peso boliviano) novana jedinica u Boliviji=100 centavosa. bolidi (gr. bolis, bolldos hitnuto, oruje za bacanje, strela) pl. astr. vatrene lopte koje se od padalica ili meteorskih rojeva razlikuju samo svojom veliinom, a sjajem nadmapguju najlepe planete i najvee zvezde, zbog ega se mogu i danju videti. boling-grin (eng. bowlinggreen) igralite za kuglanje u zelenilu; up. bulengren. bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz. zrani termometar, sprava za merenje veoma malih razlika u temperaturi (do 0,000001 * S), osnovana na injenici da elektrini otpor metala raste to je temperatura via. bolonjska kola slikarska kola koju je, potkraj XVI veka, osnovao u Bolonji Lodoviko Karai (Carracci, 15551619), i koja je teila da u sebi sjedini odlike starih majstora. bolonjske boice fiz. staklene boice kru-kasta oblika, brzo hlaene na vazduhu i sa veoma debelim dancetom (vrlo otporne spoljnom pritisku, ali se raspadaju u sitne parie kad se u njih baci komadi kremena, koji zapara povrinu i time otklanja otpor kojim se povrina u nepo-vreenom stanju protivi unutranjem naponu mase). bolus (lat. bolus, gr. bolos) hem. lemnoska zemlja, mrk ili crven mastan glineni silikat koji se upotrebl>ava kao boja, kit i za obloge radi zaustavljanje krvi; up. bol. boljevizam (rus. bolvevizm) teorija i taktika revolucionarne borbe proletarijata, razreene od strane Lenjina, sa ciljem pretvaranja kapitalistikog poretka u komunistiki; naziv je nastao posle P kongresa Ruske socijal-demokrat-ske radnike partije (RSDRP) odranog u Londonu 1903, gde je dolo do rascepa na dva krila: jedno, veina, prihvatilo je Lenjinove ideje (boljevici) i drugo, ma-njina, Martovljevu koncepciju partije (menjevici). boljevici (rus. bolveviki lanovi veine", pristalice boljevizma; oktobarska revolucija (1917) dovela je u Rusiji boljevike na vlast. bomba (fr. bombe, ital. bomba, gr. bombos potmuo, dubok ton) voj. elezna ili elina lopta, oblica ili kutija ispunjena eksplozivom; runa granata; atomska bomba; vodoiina bomba ispunjena eksplozivom ije je razorno dejstvo jae od atomske bombe; velika bokasta boca, balon.

bombaa

123

bonton

bombaa (fr. bombage ispupenost) ispupenost pokvarene konzerve; ispupenost velikih staklenih povrina na specijal-nim prozorima pojedinih zgrada. bombazen (fr. bombasin, lat. bombycinus, gr. bombyx svilena buba; svila) pamuna svila, vrsta keplovane svilene tkanine; vrsta pamune tkanine za podstavu. bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj koji vri bombardovanje, naroito: vrsta tekih aviona za noenje velikih koliina avionskih bombi i vrenje bombardovanja. bombardirati (fr. bombarder, nlat. bombardare) voj, tui (ili: gaati) iz topova neprijateljske poloaje ili utvrenja; bacati avionske bombe; fig. gaati (ili: obasipati) nekoga (cveem, konfetama); osoliti koga, dosaivati kome (molbama, ljubavnim izjavama, svojim pesmama i sl.); up. bombardovati. bombardje (fr. bombardier) voj. tobdija; baca bombi, vojnik bombakog odeljenja, bomba. bombardovati v. bombardirati. bombast (eng. bombast, gr. bcmbyx) 1. pamuk, vata za ispunjavanje haljina i sl.; 2. dit. bujica rei, koja unakarauje jezik i stil svojom preteranou i neumenou. bombastian (eng. bombast) lit. preteran, preterano kitnjast, krupnoreiv, visoko-paran, nadmen, naduven (nain pisanja, izraavanja). bomba (fr. bombe) v. bombardje. bombikometar (gr. bombyx pamuk, metron) u pamuarstvu: tablica za odreivanje fi-noe (numere) konca prema teini izvesne duine konca. bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pamuk) zool. sviloprelja, svilena buba; svila, svi-lasta materija. bombe (eng. bombo) vrsta rakije od ruma, muskata i eera u Sev. Americi. bombona (fr. bonbon) eerlema, poslastica od istopljenog, aromatiziranog i oboje-nog eera, esto sa dodatkom elatina, brana, slada (malcbombona) ili voa. bombonjera (fr. bonbonniero) kutija ili kor-pica, obino ukusno i luksuzno izraena, u kojoj se dre bombone; fig. vrsta enske kape; ukusno nametena soba, ukusno nameten stan i sl. bon (fr. bon) trg. nalog za plaanje; nalog za izdavanje neke robe; priznanice, potvrda prijema; bonz a vi (fr. bons a vue) pl. nalozi koji se isplauju odmah, po vienju. bona (lat. bonum dobro, bona dobra) 1. pl. dobra, imanje, imetak; ostavtina. bona (fr. bonne) 2. dadilja, devojka za decu; sluavka. bona adventicia (lat. bona adventitia) pl. prav. naknadno pridole dobra, delovi imanja koji nisu ostali od oca, nego potiu od neke druge strane.

bona mente (lat. bona mente) u dobroj nameri, dobronamerno. bona minorum (lat. bona minorum) pl. prav. dobra (ili: imanje) maloletnika. bonapartizam odanost dinastiji Bonaparte; odobravanje Bonapartinog naina vladavine; politika koja ima za cilj da dovede porodicu Bonaparta na presto u Francuskoj. bonaparte pl. pristalice dinastije Bonaparta u Francuskoj. bona fide (lat. bona fide) dobronamernost, u dobroj nameri (uiniti, kazati). bona hereditaria (lat. bona hereditaria) pl. prav. nasleena dobra, nasledna dobra, imanja. bonaca (ital. bonazza) stanje mora kada je potpuno tiho i mirno (izraz koji se upotrebljava u Dalmaciji). bonbon, bonbona v. bombona. bonvivan (fr. bonvivant) veseli brat, veseljak, onaj koji trai u ivotu prven-stveno uivanja i razonode. bond (eng. bond) pismeno jemstvo, obaveza; priznanice; menica. bondirati (fr. bondir) skakati, proneti se, propinjati se, podskakivati (na konju). bondruk (nem. Wandriegel, metateza od Riegelwand) kuni zid izgraen od direka i greda izmeu kojih je stavljen erpi (nepeena cigla). bonsek, v. bansek. boneta (fr. bonette) voj. zemljini nasip na grudobranu za zatitu orua ili strelaca od bone vatre i rikoeta. bonze (jap.) pl. svetenici Budini u Japanu, Kini i istonoindijskim zemljama, isto-noindijski kalueri; fig. sujeverni popovi, zatucane popeskare. bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost, unutarnja vrednost; izvrsnost (u smislu izrade); trg. platna sposobnost; sigurnost nekog potraivanja (supr. veritet). bonifikacija (nlat. bonificatio) naknada, odteta; poboljanje, poboljavanje, popravka; popust u ceni. bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo-nifier) naknaditi, odtetiti; poboljati, popraviti, popravljati. bonom (fr. bonhomme) dobriina, prostosrdaan ovek, naivina, iica. bonomija (fr. bonhommie) prostosrdanost, dobrodunost; preterana prostota, naivnost, poverljivost. bono modo (lat. bono modo) dobrim nainom, na lep nain, mirnim putem. bon pur (fr. bon pour) dobar za . . ., vai za ... bon-sans (fr. bon sens) zdrav (oveji) razum, prirodna obdarenost. bonton (fr. bon ton) dobar ton, fino ponaanje i lep nain izraavanja dobro va-spitanih i obrazovanih ljudi, otmeno dranje.

bonum

124

botano-

bonum (lat. bonum) dobro, srea, preimustvo, dar, vrlina, korist; pl. bona. bonum publikum (lat. bonum publicum) dobro drave, dravna korist, opte dobro. bor (nlat. borax) hen. element atomske mase 10,811, redni broj 5, znak V, nemetalno vrsto telo, taka topljenja 2030, mrke boje; borna kiselina jedinjenje bora sa kiseonikom (upotrebljava se kod onih bolesti za obloge). bora (ital. bora) estok i hladan severni vetar na Jadranskom moru, dolazi od brda iz Hrvatske i duva naroito zimi. boraks (nlat. borax, arap. buraq) hen. jedinjenje bora, natrijuma i kiseonika (Na2B4O7), nalazi se rastvoren u vodi nekih planinskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i Kaliforniji, vaan za industriju, kozmetiku i medicinu. boranija (arap. buraniyya, tur. borani, burani) zelen mlad pasulj, mahune; fig. neto sitno, nevano, zeleno, neiskusne. borati (nlat.) pl. hen. soli borne kiseline. borgis (nem. Borgis) vrsta tamparskih slova, vea od peta, a manja od garmonda. bord (eng. board) l. sto, daska; fig. kolegijum koji se skuplja oko jednog stola, odbor; hrana, kost, novac za hranu; sto za kojim se dre sednice, savetovanja; sud, sudnica, nadletvo. bord (nem. Bord, fr. bord) 2. okrajak, ivica, rub; kor. ivica lae, laa. borda (fr. borde) l. gajtan za opivanje, irit, pervaz; up. bortna. borda (arap.) 2. vrsta sure vunene tkanine koja se izrauje u Egiptu; Muhamedov ogrta; up. bordat. bordaa (fr. bordage) oblaganje lae daskama; materijal za oblaganje lae; opivanje, porubljivanje; pervaenje. bordat (arap.) v. borda 2. bordel (fr. bordel, ital. bordello) javna kua, javna radnja; up. burdelj. bordiati (ital. bordeggiare) jedriti protiv vetra tamo-amo, krstariti. bording (dan. bording) kor. manja laa u Ist. moru, obalska laa koja prima deo tereta sa velikih brodova i time ih olakava kako bi mogli da preplave goa mesta. bording-haus (eng. boarding-house) pansion sa stanom i hranom, gostionica, javna kuhinja. bordirati (fr. border) ogoliti, opivati, porubiti, porubljivati, oiviiti; oblo-iti lau daskama; u slikarstvu: prema-zati platno osnovnom bojom, grundirati. bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vina, tj. tamnocrvene. bordo-vino (fr. Bordeaux) opti naziv za sva vina koja se alju u trgovinu preko Bordoa. bord ov tred (eng. board of trade) trgovake komora. bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u kojoj su rauni; izvod, lista, spisak rauna, me-

nica, novanik vrednosti; sprovodio pismo. bordura (fr. bordure) ivica; porub, pervaz; okvir, venac. borealan (gr. boreiaios, lat. borealis) severni. boreas (gr. boreas) severac, severni vetar, sever. bore] v. boreas. borer (nem. Bohrer) burgija. bor-maina (nem. Bohrmaschine) naprava za buenje, bu i lica. borniran (fr. borne) ogranien, mali; fig. ogranien, skuen, glup. bornirati (fr. borner) ograniiti, omeiti, postaviti granine belege, kamene mea-e; fig. umeravati, umeriti elje, ograni-avati, ograniiti se. bortna (nem. Borte) v. borda 1. borusomanija (nlat. Borussia Prusija, gr. mama) preterana ljubav prema Prusima i svemu to je prusko. borusofobija (nlat. Borussia, gr. phobos strah) strah od Prusa, mrnja na Pruse i sve to je prusko. bor (rus. bor) omiljeno rusko narodno jelo: orba od prosenog brana i razne zeleni. bosa (fr. bosse, ital. bozza) grba, vrga, kvrga; ispupen vajarski rad izliven od gipsa; okrugle vajarske figure koje stoje same (za razliku od onih koje stoje na reljefu, u grupi). bosaa (fr. bossage) arh. nain otesavanja kamena, pri emu su sastavci (fugne) jako ispupeni a povrina grubo otesana (lat. opus rusticum). boselaa (fr. bosselage) rad na ispupenim, breuljkastim, talasastim figurama, arama. boselirati (fr. bosseler) ulubiti, ulublji-vati; raditi ispupene, talasaste figure, are. bosirati (lat. bossare) praviti plastine predmete od ilovae, voska, gipsa. bosokteriti (od nem. was sagt er) podrugljivo: govoriti nemaki, tj. nerazumljivo. bostan (tur. bostan) lubenice i dinje; vrt, bata. boston (eng. boston) l. igra karata slina vistu, sa etiri igraa, ili sa manjim brojem karata i tri igraa (tri boston), nazvan po gradu Bostonu u Sev. Americi; 2. jedna vrsta plesa, igre (amerika, neto uproenija vrsta valcera). botanizirati (gr. bosko napasam, botane trava) skupljati biljke; baviti se biljkama. botanika (gr. botanike) nauka o biljnom svetu, o biljkama i rastinju. botaniar (gr. botanikos travni, biljni) poznavalac bilja i rastinja, onaj koji se bavi prouavanjem bilja i rastinja. botano- (gr. botane krmna trava) predmetak u sloenicama sa znaenjem: biljka, trava.

botanograf

125

bradifazija

botanograf (gr. botane, grapho) opisiva bilja i rastinja. botanografija (gr. botane, graphfa) opisivanje bilja i rastinja. botanoliti (gr. botane, lithos kamen) pl. geol. okamenjene biljke. botanolog (gr. botane, logos) poznavalac i prouavalac bilja i rastinja. botanologija (gr. botane, logia) poznavanje i prouavanje biljaka, nauka o biljkama; botanika; pr. botanoloki. botanomantija (gr. botane, manteia) gatanje (ili: proricanje) sudbine iz biljaka. botanofag (gr. botane, phagos) zool. biljojeda ivotinja, biljoder. botanofil (gr. botane, philos) ljubitelj bilja, onaj koji voli da se bavi botanikom. botarga (nm. bota larga, botarga, ital. bottarga) jelo slino kavijaru, od usoljene ikre morskog lipena, tunjevine i dr., u junoj Evropi i na Levantu. botega (ital. bottega, fr. boutique, lat. apotheca) duani, mala trgovina; krma, vinara; sluga, kelner. botel (od nem. Boot amac i (ho)tel) ustanova za snabdevanje i opravku razliitih plovila (jedrilica, amaca i dr.). botelar (nlat. botella, botellarius) ef kuhinje, uvar ivotnih namirnice na brodovima. botriiti (gr. botrys grozd, -ites) pl. geol. okamenotine grozdasta oblika. botriitian (gr. botrys) grozdast, u obliku grozda; up. botriotian. botriokefalus (gr. bothrion jamica, kepha-1e glava) zool. irokolana trakulja, 28 m dugaka i sa 34 hiljade lanaka, ivi u tankom crevu oveka, psa i dr. botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes gljiva) med. crven izrataj na ruci ili nozi, velik kao zrno graka do sitnijeg lenika, privren na kou jednom pe-teljkom. botriotian v. botriitian. botroilit (gr. botrys grozd, Mthos kamen) min. kamen grozdasta oblika. botulizam (lat. botulus kobasica) ned. tro-vanje pokvarenom hranom, naroito pokvarenim mesom (u kobasicama) i ribom. bofl (ital. bavella, nem. Bafel) trg. otpaci; rava, pokvarena roba, roba za odbaci-vanje, furda. boa (ital. boccia) italijanska i naih primoraca igra u kojoj uestvuju dve partije sa raznobojnim drvenim kuglama: jedna crvena kugla izbaci se i slui kao cilj, a ostali igrai trude se da svoje kugle bace to blie onoj crvenoj; up. balota. bo (fr. bone) ime kojim Francuzi podrugljivo i prezrivo nazivaju Nemce. boerija (fr. bocherie) Nemci; nemake nevaljalstvo (francuski izraz). boonerija (fr. boche) v. boerija.

boa (pere. boge, tur. bohca) l. etvorouglasto platno za uvijanje ili pokrivanje neega; 2. platno kojim muslimanke skrivaju lice; 3. pregaa; 4. povezaa, marama, amija; 5. vrsta duvana. boaluk (pere.-tur. bohfalik) svadbeni dar mladin (obino koulja, gae, arape) uvijen u bou. Brabansona (fr. Brabanconne) belgijska nacionalna pesma, Marseljeza" belgijske revolucije. brabansoni (fr. brabancons) pl. brabantski vojnici koji su, naroito u HP veku, bili u engleskoj ili francuskoj slubi, uveni zbog svojih pljakakih izgrede po Francuskoj. brabanta (fr. brabante) trg. vrsta holandskog platna. bravisimo (ital. bravissimo) usklik u znak odobravanja: vrlo dobro, vrlo lepo, sjajno, odlino! bravo (ital. bravo) l. usklik u znak odobravanja, odlino, valjano, tako je! bravo (ital.) 2. junak, delija; valjan i vredan ovek; najmljeni ubica, muki ubica (onaj koji je majstor u svom zanatu i siguran u svoj udarac). bravura (fr. bravoure, ital. bravura) valjanost; hrabrost, junatvo, neustraivost; junako delo; neto izraene ili izvedeno sa velikom vetinom i strunou; tehnika vetina i okretnost izvoenje naroito u muzici. bravur-arija (fr. bravour, ital. aria) uz. muziki komad (za sviranje ili pevanje) sa naroito velikim tehnikim tekoama. bragerdizam (eng. braggard) razmetljivost, hvalisavost, hvastanje. bragoc (ital. bragozzo) pop. lak ribarski brod sa dva jarbola. bragura (stnord. bragr) pesnika umetnost, pesnitvo. bradiekoja (gr. bradys spor, akuein sluati) med. gluvoa, teko sluanje. bradikardija (gr. bradys, kardfa srce) med. bolesna usporena delatnost srca. bradilalija (gr. bradys, lalia govor) med. spor i teak govor usled mane u govornom organu; up. bradilogija. bradilogija med. v. bradilalija. bradimaseza (gr. bradys spor, masaomai vakati) med. teko vakanje. bradipepsija (gr. bradys, pepsis kuvanje; varenje) med. teko, sporo prokuvavanje hrane, rava probava. bradispermatizam (gr. bradys, sperma seme) med. teko, sporo izlaenje semena (pri spolnom snoaju). bradisurija (gr. bradys, uron mokraa) med. v. stranturija. bradifazija (gr. bradys, phemi kaem, govorim) med. teak, usporen govor usled nepotpunog savlaivanje izvesnih smetnji (npr. pri mucanju).

bradifrazija

126

brahiodonti braun (nem. braun) otvoreno mrk, kestenjast, sme. braunijanizam med. uenje engleskog lekara Dona Brauna (John Brown, 17351788), po kojem se iva bia od neivih stvari razlikuju po tome to imaju sposobnost nadraivanja, tj. sposobnost da spoljnim uticajima nadraajima" bivaju pokretana na delatnost; poreklo bolesti je, prema tome, nemanje ili postojanje suvine velike nadraljivosti organizma. braunijanci pl. med. pristalice uenja Dona Brauna; v. braunijanizam. brauning (eng. browning) automatski revolver belgijskog sistema sa 7 i vie metaka u areru, koji je smeten u kundaku, kalibra razliitog (nazvan po pronalazau, Amerikancu D. M. Brauningu). brahi- (gr. brachys) predmetak u sloeni-cama sa znaenjem: kratak, mali, sitan, nizak. brahibiotika (gr. brachys, bfos ivot) tenja ili vetina skraivanja ivota; suprotno: makrobiotika. brahibiotian (gr.) kratkovek, koji ivi malo vremena. brahigraf (gr. brachys, grapho piem) onaj koji ume brzo da pie sluei se skraenicama; up. stenograf. brahigrafija (gr. brachys, graphfa pisanje) vepggina pisanja pomou skraivanja uopte; u uem smislu isto to i stenogra-fija i tahigrafija. brahidaktilija (gr. brachys, daktylos prst) ampon. uroena kratkoa prstiju. brahidromian (gr. brachys, dromiks sposoban za tranje) koji kratko tri, koji je kratke staze. brahijalan (gr. brachlon miica, ruka, lat. brachialis miini, runi) miini, runi; fig. nasilan, nasilniki. brahijum (lat. brachium, gr. brachfon) miica, ruka, naroito donji deo ruke, od prstiju do lakta; mo, sila. brahikatalektian (gr. brachy-katalekti-ks) etr. nepotpun, tj. stih koji na kraju nema jedne stope ili dveju stopa. brahikefal (gr. brachys, kephale glava) ampon. ovek koji ima kratku lubanju, kod koje je najvei poprean presek gotovo jednak uzdunom preseku. brahilog (gr. brachys, logos) koji ume biti kratak u govoru i pisanju. brahilogija (gr. brachy-logia) vetina kratkog izraavanja u govoru i pisanju; ret. figura pri kojoj je prividno i formalno izostavljen kakav za izlaganje misli vaan element, ali se krije u samom smislu reenice. brahimetropija (gr. brachys, me tron, orao vidim) med. kratkovidnost. brahiodonti (gr. brachys, odus, odntos zub) zool. zubi sa niskom krunom i dobro razvijenim korenom, npr. u sisara.

bradifrazija (gr. bradys, phrasis govorenje) med. teak govor usled nekog duevnog nedostatka. brad-sajd (eng. broad-side) kor. strana broda; svi topovi na jednoj strani ratnog broda; paljba iz topova sa jedne strane broda. brazilejin v. brazilin. brazilin crvena boja koja se pravi od brazilskog drveta; brazilejin. brazletna (fr. bracelet, lat. brachiale) narukvica, grivna. Brajov sistem meunarodna azbuka za slepe, koja se sastoji od svega est jagodicama prstiju opipljivih taaka (pronalaza slepi francuski uitelj slepih Louis Braille). Brajtova bolest (nlat. morbus Brightii) med. akutno i hornino zapaljenje bubrega sa izluivanjem belanevine u mokrai (nefritis), nazvano po engleskom lekaru Riardu Brajtu (Bright, 17891858), koji ju je prvi objavio. brakadabra fbracadabra) v. abrakadabra. brakteja (lat. bractea list) bog. list u ijem se pazuhu nalazi cvat, priperak. Brama (sskr. Brahma) v. Brahma. bramaizam (sskr. Brahma) v. brahmanizam. bramani (sskr. brahmana) pl. v. brahmanac. bramanizam (sskr. brahma) v. brahmanizam. Bramarbas (p. bramar) hvalisavac, junak na jeziku, smean razmetljivac (po imenu glavnog junaka nekih komedija). bramarbasirati (p.) hvalisati se, biti junak na jeziku. Bramahova brava brava sigurnosti kod koje ima vie ipova, obino 6 do 7, nejednake veliine, koji moraju biti jednako daleko pomereni da bi se brava mogla otvoriti (nazvana po svom pronalazau, engleskom mehaniaru Bramah-y, 17491814). Bramehova presa fiz hidraulina presa koja radi pod pritiskom vode; v. Bramahova brava. brand (nem. Brand) med. lokalne izumiranje jednog dela tela; gangrena, nekroza. brander (nem. Brand poar) brod na jedra, napunjen lako upaljivim materijalom (smola, barut, alitra i sl.) koji se palio neposredno pred sudarom sa neprijateljskim brodom da bi se na njega preneo poar. brandi (eng. brandy) v. brendi. brana (fr. branche, ital. branca) grana; deo, odsek, ogranak (jedne nauke, nekog posla), struka; poziv, naroita, ua oblast zanimanja; up. brana. brankar (fr. brancard, branche) nosila; rukunice (na kolima); brankar-kola teretna kola bez lotri. branhije (gr. branchion) pl. zool. krge. branhus (gr. branchos) med. promuklost; zapaljenje krajnika. brana (fr. branche) v. brana. braon v. braun.

brahiometar

127

brendi

brahiometar (gr. brachfon, metron) med. sprava za merenje miice, ruke. brahiopode (gr. brachfon, pus, podos noga) zool. veoma rasprostranjene morske ivotinje, imaju dva kapka, i po tome lie na kolske, ali se po sklopu tela od njih znatno razlikuju. brahiotomija (gr. brachfon ruka, temno seem) hir. odsecanje ruke. brahipetalan (gr. brachys, petalon list) bog. koji ima kratke cvetne listie, kratke latice, kratkih latica. brahipneja (gr. brachys, rpeb diem) med. uzetost grudi, tesnoa grudi i sporo disanje kao posledica toga. brahipneuma (gr. brachy-pneuma) med. kratak dah, sipnja, astma. brahipodav (gr. brachys, pods, podos noga) kratkonog, kratkih nogu. brahiptera (gr. brachys, pteron krilo) pl. zool. ivotinje kratkih krila; insekti koji imaju kratka krila. brahipteran (gr. kratkokrilan, kratkih krila; etr. koji ima kratke metrike stope. brahisilabus (gr. brachys, syllabe slog) metrika stopa koja se sastoji samo od kratkih slogova. brahistohrona (gr. brachys, brachistos najkrai, chronos vreme) kat. linija pada za najkrae vreme, tokanica; up. cikloida. brahiscijan (gr. brachys, skia senka) geogr. koji ima kratku senku (kae se za stanovnike najtoplijih delova sveta brahis-cii, tj. za ljude koji bacaju kratku senku zbog toga to im sunani zraci padaju na teme gotovo vertikalno, uspravno). brahit opt. skraen naziv za brahiteleskop. brahiteleskop (gr. brachys, tele daleko, na razdaljini, skopeo gledam) opt. vrsta kratkih dogleda sa ogledalima koji se odliku-ju svojom praktinou. brahihronian (gr. brachys, chronikos vremenski) kratkotrajan, kratkovremen.

brahicefal antrop. v. brahikefal.


Brahma (sskr. Brahma) u indijskoj filozofiji Beda ovako se zove vrhovno indijsko boanstvo. brahmaizam (sskr. Brahma) starije uenje o Brahmi, onako kako je izloeno u Upaniadama (za razliku od uenja izloenog u Vedanti), Brahman (sskr. Brahman) ind. fil. apsolutno Bie i Nebie u isto vreme. Brahmana (sskr. Brahma) zbirka dela koja predstavljaju dogmatsko-spekulativne rasprave indijske knjievnosti, neku vrstu komentara Vedama. brahmani (sskr. brahmana) lanovi najvie i najuglednije kaste u Indiji, koji su, dajui oduvek svetenike, pesnike, nau-nike i politiare, vazda zauzimali naji-staknutije poloaje i uivali velik re-ligiozni ugled.

brahmanizam (sskr. brahma) indijska religija, osnovana, otprilike osam vekova pre nae ere, koja je traila od svojih pristalica visoko moralan ivot; brahmani-zmom se i danas naziva religija koja vlada u Indiji, ali tanije ju je zvati neobrah-manizami hinduizam. bra (ital. viola di braccio) muz. viola, neto vea violina ije se etiri ice zglaa-vaju, timuju u s, g, d', a'; vrsta tambure za pratnju. breve (ital. breve) svaki zvanini pismeni akt, naroito papino pismo dravama, vladaocima i dr. koje nema strogo for-malni oblik (za razliku od bule); (fr. brevet) diploma, povelja, dekret; pismo, povlastica, patent; breve d'envansjon (fr. brevet d'invention) pronalazaka povelja, patent. brev(e)te (fr. brevete) pr. sa diplomom, sa poveljom; sa patentom, patentiran. brev(e)tirati (fr. breveter) dati, izdati dekret, diplomu, patent, povelju. brevijar (lat. breviarium) v. brevijarij. brevijarij(um) (lat. breviarium) kratak pregled, kratak izvod, kratak spisak, kratak izvetaj; molitvenik, trebnik katolikih svetenika za dnevna bogosluenja; up. brevijar. brevijatura (nlat. breviatura) v. brevijacija. brevijacija (nlat. breviatio) skraivanje, skraenje; up. brevijatura. brevilokvij(um) (lat. brevis, loqui govoriti) kratak, saet i jezgrovit govor. brsvi manu (lat. brevi manu) otvoreno, bez uvijanja, odmah, kratkim putem. breviotipija (lat. brevis kratak, gr. typos otisak) ouz. tampanje nota. brevipedan (lat. brevis, pes noga) kratkonog, kratkih nogu. brevis (lat. brevis kratak) muz. nota koja vredi za dva cela takta. bregma (gr. bregma) anat. srednji deo lubanje, teme. breda vrsta mainske puke, mitraljez (po italijanskoj fabrici oruja Bredda). bredizam med. = hipnotizam, nazvan po engleskom lekaru Demsu Bredu (James Brai-de, 17951860), koji ga je prvi otkrio i ukazao na vezu izmeu hipnoze i sugestije. brek (eng. break) otvorena kola na 4 toka, lovaka kola sa 3-6 sedita, sa dve klupe nametene po duini ili popreko i sa visokim bokom; muz. kraa improvizirana fraza u dezu, a izvode je obino trubai i saksofonisti; sp. komanda za prekid borbe u boksu. brekfest (eng. breakfast) doruak. bremza (nem. Bremse) teh. konica. bremza (nem. bremsen) teh. koiti, ukoiti, zakoiti. bremzovati (nem. bremsen) v. bremzati. brendi (eng. brandy) rakija prepeenica; brandi.

brener

128

brimada

brener (nem. Brenner) deo karbidske lampe koji daje plamen. brenovati (nem. brennen) l. kovrdati kosu vruim gvoem; 2. obzirati se na nekoga, voditi rauna o nekome, zarezivati nekoga. breskva (pere.) bog. poznato drvo i voka iz familije ruiastih biljaka (prunus persica). bretanja (fr. bretagne) stari francuski ples udvoje; vrsta odlinog francuskog platna (naziv po Bretanji, pokrajini u severnoj Francuskoj). bretela (fr. bretelle) uprta, remen, kai za noenje tereta; voj. kosi poloaj koji vezuje dva uzastopna poloaja; t. bretele naramnice, prekoramnik, oramenice za dranje akira, hozntregeri. bretona (fr. bretonne) vrsta enskog ogrtaa za kiu, nazvanog po francuskoj pokrajini Bretanji. brefotrof (gr. brephos novoroene, tropheus hranilac) nastojnik, upravnik bre-fotrofeuma. brefotrofeum (gr. brephos, tropheus) zavod za nahoad, zavod za ishranu i podizanje dece; up. brefotrofij. brefotrofij(um) (gr. brephos, tropheus) v. brefotrofeum. brea (ital. breccia) kol. stena sastavljena od slepljenih uglastih komada. brea (fr. breche, ital. breccia) voj. prolom, prodor (u zidu, bedemu, utvrenju); fig. teta, utrb. brig (eng. brig, brigg) mor. laka jedrilica sa dve katarke ili sa veslima, za sto naoruanih ljudi; ranije vrsta ratnih brodova sa 10-20 topova. brigada (fr. brigade, ital. brigata) l. vo;. jedinica sastavljena obino od dva puka istog roda vojske; 2. grupa radnika koji rade na izvrenju nekog zadatka. brigadir (fr. brigadier) l. voj komandant brigade; 2. konjiki podoficir u francuskoj vojsci; 3. rukovodilac radne brigade; up. brigadist. brigadist (fr. brigade) lan radne brigade. brigant (ital. brigante) drumski razbojnik, pljaka; hajduk, buntovnik. brigantina (eng. brigg, fr. brigantine, nem. Brigantine) tor. mala jedrilica sa dve katarke. brigma (gr. brycho krguem, brygmos krgut) med krgutanje zubima; brigmos. brigmos (gr. brygmos) med. v. brigma. briza (fr. brie, ital. brezza) blag morski vetar, vetri, povetarac. brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi, rasprskava, razara, rasprsan, rasprska-van, koji razmrskana. brizantnost (fr. briser) rasprsnost, sposobnost rasprskavanja, razornost, razorna snaga. brizer (fr. briseur) lomilac, razbija; prednji valjak na spravi za predanje.

brizomant (gr. brizo spavam, mantis prorok) vetak u tumaenju snova. brizomantija (gr. brizo, manteia prorica-nje) vetina tumaenja snova. brik (eng. brig) mor. v. brig. brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija, stare; razne umetnike stvarice, naroito starinske; telalnica, starinarnica. briket (fr. briquette) neto u obliku cigle, lopte ili jajeta; naroito sitan ugalj veoma upotrebljiv kao gorivo, sabijen u obliku opeke, cigle, lopte, jajeta i sl. briketaa (fr. briquetage) bojenje zida tako da izgleda kao zid od cigle; izrada lica graevine (fasade) tako da se vide cigle; up. fugovanje. briketirati (fr. briqueter) poploati ciglama; obojiti zid tako da izgleda kao zid od cigala; presovati u obliku opeke, cigle sitan, u prah pretvoren materijal. brikola (nlat. bricola, fr. bricole) srednjovekovna ratna sprava za bacanje kamenja; kod bilijara: odskok, odboj lopte od ograde; udariti par brikol udariti loptu sa strane od ograde odbijenom loptom, otuda fig. par brikol (fr. par bricole) posredno, zaobilazno, sa strane, lukavo. brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odskoiti; uiniti da se neto odbije, odskoi; pomou odbi j anja pogoditi sa strane; fig. ne raditi asno, vrdati, raditi zaobilazno. brilaite (ital. brillante) iuz. veoma vatreno, ivahno, plahovito. brilijant (fr. brillant) dijamant uglaan dijamantskim prahom tako da ima oblik dvostruko (osnovama spojene) kupe, odozgo jae odozdo slabije zatupljene, a sa strane podeljene u mnogobrojne trougle i etvorougle (facete). briljant v. brilijant. briljantan (fr. brillant, briller sjati, blistati) sjajan, svetao, blistav; fig. odlian, divan, krasan, velianstven. briljantin (fr. brillantine) kozi. vrsta miriljave masti za kosu, bradu i brkove. briljantina (fr. brillantine) gusto tkana pamuna materija u mustrama. briljantirati (fr. brillanter) od dijamanata glaanjem praviti brilijante; ukrasiti (ili: optoiti) dragim kamenjem, naroito brilij aktima. briljantnost (fr. brillant) sjaj, blistavost, rasko, velelepnost; fig. divota, velian-stvenost, odlinost. briljirati (fr. briller, ital. brillare) sjati, sijati, blistati, svetleti se, prelivati se u svetlosti; fig. vidno se isticati, odska-kati od ostalih. brimada (fr. brimade) kod francuskih studenata: teranje ege sa novajlijama, krtenje" brucoa na taj nain pggo ih stariji drugovi zgrabe za noge i ruke i bacaju uvis.

brimer

129

bronzano doba

brimer (fr. brumaire, lat. bruma najkrai dan) u republikanskom francuskom kalendaru: drugi mesec u godini, od 23. oktobra do 24. novembra, magleni mesec (18. brimera U god. 9. novembra 1799 uzeo je Bonaparta kao prvi konzul, vladu u svoje ruke). brinet (fr. brunet) crncurast, crnomanjast mukarac, garavko. brinete (fr. brunette) garavua, crnka. brinirati (fr. brunir) metalne predmete mrko uglaati, usjajiti i na taj ih nain sauvati od ranja; bojiti (ili obojiti) mrko, pocrniti. briozo (ital. brioso) muz. ivahno, umno, buno, plameno; up. kon brio. briozoe (gr. bryon mahovina, zoon ivotinja) zool. morske, ree slatkovodne, ivotinje iz porodice pamekuaca", ive u kolonijama i mahovinasto su razgranate. brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bog. slian mahovini, mahovinast. briologija (gr. bryon, logia nauka) bog. nauka o mahovina ma. brion (fr. brion) vrsta dobrog francuskog vina. briskirati (fr. brusquer) brecati se, obrec-nuti se, osei se na nekoga; hteti neto brzo sprovesti, prenagliti ime, prebiti preko kolena. britanija-metal u Britaniji (Engleskoj) pronaena legura od cinka, antimona i neto bakra ponekad i nikla i bizmuta, bele, srebrnaste boje; upotrebl>ava se, mesto srebra, za izradu stonog pribora. Briti mjuzeum (eng. British Museum) veliki narodni muzej u Londonu, osnovan 1753, sa veoma bogatim naunim i umetnikim zbirkama. brid (eng. bridge) igra karata, slina vistu, jedna od najzanimljivijih igara sa veoma mnogo kombinacija. brnistra (ital. ginestra) bog. ib uta cveta od ije se like izrauju grube tkanine za omotae i prekrivae. broajon (fr. broyon) tuak za mrvljenje, trljanje boja. Brodvej (eng. Brodway) iroka ulica", glavna saobraajne i trgovaka ulica Njujorka, kulturno sredite. brodsrija (fr. broderie) vez, vezivo; vezenje; trgovina vezivom; fig. kienje, ulepavanje. brodet (ital. brodetto) vrsta ribl>eg papri-kaa. brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zlatom, srebrom, svilom; fig. krasiti, ulep-avati izmiljenim dodacima. brojler (eng. broiler) vrsta pileta za peenje, obino industrijske proizvodnje. brokanter (fr. brocanteur) trgovac starim umetnikim predmetima, naroito slikama; starinar, telalin. brokantirati (fr. brocanter) trgovati umetnikim stvarima, naroito slikama; ku9 Leksikon

povati i preprodavati stare stvari, tela-liti. brokat (ital. broccato) zlatotkanica, srebrotkanica, teka, zlatnim i srebrnim kopcima protkana svilena tkanina; grub metalni praak od legure bakra i cinka; fini liskun u praku i bojadisan (obe vrste ovog praka upotrebljavaju se za bronzane boje); brokatna hartija hartija u boji sa mustrama, figurama i sl., utisnutim u zlatu i srebru. brokatel (ital. broccatello) brokatu slina polusvilena tkanina, od svile i pamuka, ili samo od pamuka, sa utkanim krupnim cvetovima; vrsta utog, crvenkastog ili ljubiastog italijanskog mermera. broker (eng. broker) trgovaki posrednik; up.

makler, seizal.

brokeraa (eng. broker) trg. nagrada koju trgovaki posrednik dobiva za posredovanje; up. makleraa, senzarija. brokule (ital. broccoli) vrsta karfiola sa mesnatim i sonim cvetovima i stablji-kama. Brokhaus (nem. Brockhaus) veliki nemaki konverzacioni leksikon sa mnogo izdanja, poslednje u 20 knjiga zakljueno 1935, nazvan po izdavau, velikom nem. izdavakom preduzeu u Lajpcigu, osnovanom 1805. god. brom (gr. bromos smrad, nlat. bromium) xex. element, nemetal atomske mase 79,909 redni broj 35, znak Vg, crvenkastomrka teka tenost, jako nadraajnog mirisa. bromatika (gr. broma jelo) nauka o spravljanju jela po naunim i ekonomskim naelima. bromatografija (gr. broma jelo, graphein opisivati) opisivanje jela i sredstava za ishranu. bromatologija (gr. broma jelo, logia) nauka o jelima, nauka o sredstvima za ishranu. bromatometar (gr. broma jelo, metron) sprava za odmeravanje koliine dnevne hrane. bromid (gr. bromos smrad) hem. so bromovodonine kiseline. bromizam (gr. bromos) ned. trovanje bromom. bromoform (nlat. bromoformium) farm. tenost veoma slina hloroformu, upotrebljava se kao sredstvo protiv velikog (magareeg) kalja. bromural (gr. bromos) fark. bromov preparat, poznati lek za ivce. bronza (fr. bronze, ital. bronzo, nlat. bronzium) tu, legura (slitina) bakra, cinka i gvoa. bronzana bolest med. tuberkulozno oboljenje nadbubrenih lezda praeno velikom malokrvnou i mrkom bojom koe. bronzano doba rani istorijski period (3500-1000. god. pre n. e.) poznat po upotrebi bronze kao osnovnog materijala za izradu orua i oruja; razdoblje koje karakterie nastavak prvih drava i

bronzirati

130

bruh

upotreba pisma (hijeroglifi, klinasto pismo i dr.). bronzirati (fr. bronzer) obojiti bronzanom, tj. mrkom, crnom, bakarnom bojom (drvo, gips, kou i dr.); obojiti modrikastim prelivima na vatri. bront (nem. Brand) med. izumiranje tkiva pod uticajem trulenih bakterija, tako da tkivo truli i raspada se, jako zaudara i dobiva prljavocrvenu ili zelenocrnu boju. bronteum (gr. bronte grmljava) sprava za izvoenje vetake grml>avine na pozornicama. brontologija (gr. bronte grmljavina, logi'a) nauka o grmljavini, o nepogodama uopte. brovtosaurus (nlat. brontosaurus) kol. ogromni kimenjak, iz perioda krede, dug preko 18 t. brontoterij(um) (nlat. brontotherium) kol. dinovska nosorozima slina vrsta sisara iz srednjeg tercijara Severne Amerike. brontofobija (gr. bronte, phobeo plaim se) strah od grmljavine i nepogode. bronhijalni (gr. brnchos dunik) duniki, koji se tie dunika ili dunica, npr. bronhijalni katar = bronhitis. bronhije (gr. brnchia) pl. anat. dve cevi, leva i desna, koje postaju ravanjem dunika od treeg lenog prljena. bronhitis (gr. brcnchia) med. zapaljenje bronhija, bronhijalni katar. bronho- (gr. bronchos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dunik, dunice. bronhoblenorea (gr. bronchos, blenna, sluz, rheo teem) med. gnojavo zapaljenje dunica. bronholitija (gr. bronchos, lithos kamen) med. stvaranje kamena u dunicama. bronhomikoza (gr. brnchos, mykes gljiva) med. zapaljenje dunica izazvane raznim gljivicama. bronhoplegija (gr. bronchos, plesso udarim) med. uzetost (ili: paraliza) dunica. bronhopneumovija (gr. bronchos, pneuma dah) med. zapaljenje bronhija koje prelazi na pluno tkivo i izaziva zapaljenje plua, tuberkuloze plua. bronhoragija (gr. bronchos, regnymi skrham, polomim) med. krvarenje dunica. bronhorea (gr. brnchos, rheo teem) med. preterano luenje sluzi kod hroninog zapaljenja dunica. bronhoskop (gr. bronchos dunik, skopeo gledam) med. aparat za pregled sluznice bronhija. bronhoskopija (gr. brnchos, skopeo gledam) med. pregled dunika ili dupica pomou naroitog ogledala. bronhospazmus (gr. bronchos, spasms gr) med. gr u dunicama. bronhostenoza (gr. brnchos, stenos tesan) suavanje (ili sunsenost) dunica. bronhotomija (gr. brnchos, temno seem) med. operativne otvaranje dunica; bron-

hotom instrument za vetako otvaranje dunica. bronhofonija (gr. brnchos, phone glas) med. piskutavost glasa (kod promuklosti). bronhocela (gr. brnchos, kele posutost) med. posutost dunika, gua. bronhus (gr. brnchos) alat. dunik, grkljan; up. bronhije. bronc, bronce (ital. bronzo) v. bronze. bro (fr. broche) zapinjaa, luksuzna igla za skopavanje enskih haljina (obino na grudima ili pod vratom). broira (fr. brochure) v. broura. broirati (fr. brocher) proiti, proiva-ti (knjigu), povezati knjigu u mek povez; protkati, protkivati tkaninu (zlatom, srebrom, svilom); fig. uraditi neto na brzu ruku. broura (fr. brochure) sveska, meko povezana knjiica; knjiica o aktuelnim dnevnim pitanjima. brourist(a) (fr. brochurier) pisac broura. bruderaft (nem. Bruderschaft) bratstvo, bratimstvo. brujar (fr. brouillard) v. brujon. brujon (fr. brouillon) koncept, nacrt, prvi sastav; knjiga dnevnog troka, dnevnik pazara, traca u koju se unose, na brzu ruku i privremeno, trgovake beleke; up. brujar. brum (eng. brougham) zatvorena laka koija sa dva sedita i jednim konjem, nazvana po imenu uvenog engleskog dravnika Bru-ma (17781868). brumalan (lat. brumalis) zimski. brunirati (nem. briinieren) davati neemu (metalu, drvetu, nametaju) mrku boju. brusit (po prezimenu Brus Bruce) min. mine-ral, magnezijumov hidroksid (Mg(OH2), cedefastog sjaja. brustbild (nem. Brust-bild) poprsje, slika ili kip koji predstavlja glavu i gornji deo grudi, bista. brust-halter (nem. Brust-halter) prslui enski za pridravanje grudi. brutalan (nlat. brutalis, fr. brutal) ivo-tinjski; skotski, grubijanski, grub, surov, neotesan, divljaki, zverski. brutalizirati (fr. brutaliser) zlostavljati, zverski (ili: grubo) postupati s nekim; poivotinjiti, osuroviti. brutalitet (nlat. brutalitas) surovost, grubost, divljatvo; ivotinjsko ponaanje prema kome, ivotinjska pouda. brutalnost v. brutalitet. brutificirati (nlat. brutificere) napraviti nekoga stokom, uiniti da podivlja, potpuno zanemari. bruto (ital. brutto) trg. teina robe zajedno sa teinom onoga u to je ta roba upako-vana; brutoprihod celokupan prihod, bez odbitka trokova; suprotno: nego. bruh (nem. Bruch lomljenje) med. v. hernija.

bruhgold

131

bukolski

bruhgold (nem. Bruchgold) izlomljeno, nepreraeno zlato. bruceloze opti naziv za oboljenja domaih ivotinja i ljudi, koja prouzrokuju bakte-rije: Brucella abortus Bang, Br. suis i Vg. melitensis. brucin ha* veoma otrovan alkaloid koji se nalazi u semenu biljke pih vomica (nazvan po engleskom putniku Vgise). bubalis (gr. biibalos) zool. afriki jelen, antilopa. bubikopf (nem. Bubikopf) deaka glava" kratka enska frizura kao u deka. bubonadenitis (gr. bubon preponske lez-de, aden lezda) med. zapaljenje lezda u preponama. bubonalgija (gr. bubon, algos bol) med. bolest prepona. buboni (gr. bubon) pl. ned. zapaljenje limf-nih lezda u preponama (obino u vezi sa mekim ankrom), micine, nicine, bub-njice. bubonocela (gr. bubon, kele) med. prosutost prepona, kila. .bubonulus (gr. bubon, nlat. bubonulus) med. limfatini triper (kapavac). bubreg (tur. bogurek) bubreg. bugzirati (hol. buksiren) mor. vui lau pomou parnog broda, pomou amca na vesla za koji je laa vezana konopcima. Buda (sskr. Buddha) v. Budha. budala (tur. budala) ludak, glupak. budizam (sskr. Buddha) v. Budhizam. budisti (sskr. Buddha) pl. v. budhisti. budoar (fr. boudoir) mali elegantno nameten salon jedne dame za oblaenje i doterivanje (obino u blizini spavae sobe); soba u kojoj dame primaju blie poznanike. Budha (sskr. Buddha) probueni, prosvee-ni", osniva po njemu prozvate religije (budhizma), roen oko polovine VI veka pre nae ere u staroj plemikoj porodici, u Indiji potovan kao bog, sveti mudrac", i kao devete otelovljenje boga Vi-U, up. budhizam. Budhizam (sskr. Buddha), uenje Gautame Budhe (oko 557447 pre nae ere); ind. religija koju je osnovao Budha, ija se filozofija sadri u dve take: patnja i spasenje. ivot je patnja, uzroci patnje su strasti (tj. e za ivotom, volja za ivot), osloboditi se tih strasti znai osloboditi se patnje, put ka osloboenju vodi ka nirvani, tj. stanju blaenog mira, bez strasti i patnje; up. budizam. budhisti (sskr. Buddha) pl. pristalice religije i filozofije budhizma. bu (tur. biige) plesan; bua. buija (fr. bougie, nm., ital. bugia svea) med. valjkasta ipka od voska, gume, kauuka i sl. za proirivanje suenih kanala naroito mokranih, zatim zadnjeg creva i jednjaka; fiz. elektrina sveica.

buzdovan (tur. bozdogan) vrsta starinskog oruja, topuz; fig. glupak. buj (fr. bouille) carinski ig koji se udara na vunenu robu; vrsta tkanine. bujatrika (gr. bus, govedo, iatrike lekarstvo) stono lekarstvo, leenje goveda. bujirati (fr. bouille, bouiller) snabdeti robu carinskim igom, bujom. bujon (fr. bouillon) kup. v. buljon. bujrum (tur. buyurmak zapovedati, narediti) izvolite, zapovedajte! buk (eng. book) knjiga; knjievno delo; spisak, lista. bukagije (tur. bukagi) pl. okovi na nogama zatvorenika. bukanir POJI. pustolov koji se u Zapadno] Indiji borio protiv panaca (naziv potie od francuske rei: boucan divlje govedo, jer su se ti pustolovi hranili mesom divljih goveda). bukanirati (ind.) suiti komade mesa na suncu ili nad vatrom. bukanje (fr. boucanier) lovac na bivole; zverokradica u Sev. Americi; morski razbojnik, gusar. bukardija (gr. bus, kardia srce) med. uveanje, hipertrofija srca, kao posledica jaanja srane muskulature. bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog francuskog platna; pamuna tkanina za postavu. buket (fr. bouquet) lepo probrana i ureena kita prirodnog ili vetakog cvea; cvet, miris od vina; pena na pivu; figura u vatrometu; um. uspeo i harmonian sastav boja na slici. Bukefal (gr. bus govedo, kephale glava, volovska glava") ime konja Aleksandra Velikog. bukiner (fr. bouquineur, bouquin) ljubitelj i sakuplja starih knjiga; onaj koji voli da rije po starim knjigama. bukinerija (fr. bouquinerie) trgovina starim knjigama, antikvarnica. bukinist(a) (fr. bouquiniste) prodavac starih knjiga, antikvar. bukmeker (eng. book-maker) onaj koji na konjskim trkama prireuje klaenja ili se sam kladi, posrednik pri klaenju; profesio-nalni kladilac. bukmeking (eng. book-making) sastavljanje knjiga, tj. obian nain klaenja na konjskim trkama, za razliku od totalizatora. bukoliazmos (gr. bukoliasmos) pastirska pesma, pastirske pevanje. bukolika (gr. bukolike) post. pastirska pesma, idila (naroito kod rimskog pesnika Vergila). buvoliar (gr. bukolikos) poet. pisac pa-stirskih pesama. bukolski (gr. bukolikos) poet. pastirski, seoski, u duhu ili u obliku pastirskog pesnitva; bukolska cezura etr. uobiajena cezura na kraju etvrte stope u heksa-metru grkih bukoliara.

bukranije

132

Bundesver

bukranije (gr. bus, kranion lubanja) arh. ukrasi, naroito na dorskom frizu, u obliku golih lubanja na rtvu prinese-nih volova. buke (eng. books) pl. prozirna i laka tkanina od finog pamuka. bukskin (eng. buckskin) jelenska, jagnjea koa", vrsta jake vunene tkanine za akire i sportska odela. bukcinator (lat. buccinator) truba; anat. obrazni mii, mii duva. buka novana jedinica Jemena (bughas), etrdesete deo rijala. bul (eng. buli) l. bik; fig. neotesanost, glupost; napomena ili kratka pria, kod koje je aljiva poenta u tome to joj nedostaje dosledno1 glavne misli; Don Bul, olienje engleskog naroda kao celine, tj. njegovih karakternih osobina: preterane ukoenosti, hladnokrvnosti i dr. bul (fr. boule, lat. bulla) 2. lopta, kugla, jedna drutvena igra na bilijaru ili igra kuglama; rad od drveta sa metalnim umecima, nazvan po francuskom rezbaru A. Ch. Boule (16421732). bula (lat. bulla) l. prvobitno: mala zlatna kutija u kojoj su se nosile amajlije; kap-sla koja slui kao peat koji visi o vrpci, npr. na povelji; peat od voska ili metala na povelji; povelja sa takvim peatom; zvanina papina povelja ili raspis o vanim pitanjima snabdeven velikim crkvenim peatom (za razliku od vreve, koja ima samo otisak peata sa prstena s ribom); zlatna bula (lat. bulla aurea) zakon koji je 1356. god. izdao nemaki car Karlo IV. bula (lat. bulla) 2. ned. okruglo i jajoliko izdignue pokoice ispod koga se skuplja ista seriozna, mutna, krvava ili gnojna tenost, plik. bula (tur. bula, bola strina, tetka) 3. verski obrazovana muslimanka; muslimanska ena, udata ena; bulom zove egrt majstorovu enu. bularij(um) (nlat. bullarium) zbirka papskih bula ili odredaba. bulbiferan (lat. bulbus lukovica, f ero donosim) bog. koja raa lukoviastim podzemnim stablom. bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji ima oblik lukovice, glaviast. bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, glaviast, krompirast, vornovat. bulbul (arap. bulbul) slavuj; BulbulderSlavujev do. bulbus (lat. bulbus) lukovica, glavica; luk; bulbus okuli (nlat. bulbus oculi) anat. ona jabuica. buldog (eng. bul dog) 1. veliki engleski pas irokih grudi, kratke i duboko useene njuke, tako da mu se vide prednji zubi; 2. vrsta depnog revolvera sa 6 i vie metaka.

bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka i lepa ulica zasaena drveem, glavna ulica; voj. tvrava, bedem. bulengrev (fr. boulingrin) v. boling-grin. buleuterion (gr. buleuterion) venica, sabornica, skuptinska zgrada. bulimija (gr. bulimfa) med. velika, neodoll-va, ivotinjska glad. bulinirati (fr. bouliner) mor. ploviti ukoso (kad vetar duva sa strane); fig. nepoteno trgovati, pljaka, krasti. buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen, potvren peatom, snabdeven bulom. bulist(a) (lat. bulla) pisac papskih bula. bulicija (lat. bullire, nlat. bullitio) klju-anje, talasanje, vrenje, izbacivanje mehu-rova. buljen (eng. bullion) nepreraeno zlato ili srebro u ipkama, ploama ili grudvama; tui, stran novac, onaj koji nije u opticaju. bulterijer (eng. bullterier) vrsta engleskih pasa, postala ukrtanjem buldoga i teri-jera, odlian lovac na mieve i pacove. bulumenta (ital. foltamente gusto, zbijeno) 1. gomila ljudi, rulja; mete, vreva, urnebes; 2. velika koliina (neega), gomila. bul-fin (eng. bull-finch) sp. gusta trnovita ivica kroz koju konj, na trkama s preponama, mora da projuri. buljon (fr. bouillon) kup. orba, supa od povra i mesa u kojoj se obino razmuti jaje; up. bujon. buljuk (tur. boliik) l. eta peaka ili eska-dron konjanika u nekadanjoj turskoj vojsci; 2. velika gomila, mnotvo (obino stoke). buljuk-baa (tur. boltikbasi) etovoa, zapovednik peadijske ete u nekadanjoj turskoj vojsci, kapetan, zapovednik jednog buljuka; buljubaa. bum (eng. boom) engleski naziv za nagli uspon i polet privredne delatnosti u nekoj kapitalistikoj dravi. bumaki (rus.) pl. hartijice, papirii; sitan papirni novac u Rusiji. bumerang (austral. woomera) bacaljka australijskih domorodaca za borbu i lov; uzana, oko 60 st dugaka daica od tvrdog drveta, na krajevima pljosnata a u sredini kolenasto savijena. Slui kao oruje, a odlikuje se naroito time to se, ako ne pogodi u cilj, vraa onome koji ju je bacio. bungalov (eng. bungalow) drvena kuica (obino prizemna) sa verandom. bungur (tur. bulgur) prekrupa od kukuruza ili penice; jelo od nje. bund 1. (nem. der Bund) savez, drutvo, liga; 2. (nem. da Bund) sveanj, smotak, zaveljaj, mera za staklo, mera za konac. bunda (ma. bunda kaput) krzneni kaput; zimski kaput postavljen krznom. Bundesver (nem. Bundeswehr) oruane snage SR Nemake.

Bundesrat

133

burma zija 2); 3. malograanin, ifta (u ovom znaenju vie je u upotrebi buruj). buroazija (fr. bourgeoisie, bourg, nlat. burgus; up. buroa) 1. prvobitno: naziv za graanstvo nasuprot viim staleima feudalnog drutva (plemstvu i svetenstvu). S ekonomskim jaanjem buroazije jaa i njen politiki poloaj: ona ukida feudalne drutvo i sama uzima vlast; 2. danas: sav onaj deo drutva koji ivi od eksploatacije najamnih radnika i siro-manih radnih seljaka koji deo drutva, prema tome, ini u ekonomskim odnosima jednu drutvenu klasu, kapitalistiku, nasuprot radnikoj klasi proletarijatu. Engels: Dananji kapitalistiki nain proizvodnje ima za pretpostavku postojanje dveju drutvenih klasa; s jedne strane kapitalista, koji poseduju sredstva proizvodnje i ivota, i s druge strane proletera, koji iskljueni iz ovog posedovanja imaju da prodaju samo jednu jedinu robu: svoju radnu snagu." buruj v. buroa. burujka graanka, varoanka; imuna ena, gazdaka ena; iftinica. burza (fr. bourse, gr. byrsa) v. berza. burze muskoze (nlat. bursae muscosae) pl. med. sluzne kesice. Buri (hol. boer) seljaci", stanovnici Juhe. Afrike holandskog porekla. Buridanov magarac fil. uveni primer za nemogunost slobodne volje, koji se pripi-suje francuskom sholastikom filozofu anu Buridanu (13001358): gladan magarac koji stoji izmeu dva potpuno jednaka i podjednako od sebe udaljena snopa sena mora neminovno skapati od gladi, poto se, zbog potpune jednakosti i ravnotee pobuda ne moe odluiti da prie nijednom od ova dva snopa. bu-rime (fr. bouts-rimes) pl. unapred napi-sani slikovi za koje tek posle treba da se nau stihovi; pesme kod kojih su najpre napisani slikovi, a tek posle stihovi. burka (rus. burka, pere. barak) upav krzne-ni kaput bez rukava, sa dlakom okrenutom napolje i oborenom tako da se voda ne moe zadravati (nose ga svi kavkaski narodi). burlak (rus. burlak) seljak koji trai posla van svoga mesta, pealbar, naroito kao laarski radnik na Volgi. burleska (nlat. burra, ital. burla, burlesco, fr. burlesque) poet. aljivo prikazivanje velikih i ozbiljnih stvari, ala, lakr-dija; muziki komad humoristikog karaktera; veseo i nestaan muziki komad za ples. burleskni (fr. burlesque) smean, aljiv, nakaradan, lakrdijaki. burleta (ital. burletta) mala vesela igra, mala burleska. burma (tur. burma od burmak zavrteti, usukati) 1. jednostavan prsten bez ukra-

Bundesrat (nem.) savezno vee, jedan od dva doma parlamenta u SR Nemakoj i Republici Austriji; sainjavaju ga zastupnici federalnih jedinica; up. Bundestag. Bundestag (nem.) savezna skuptina SR Nemake, predstavniki dom parlamenta; up. Bundesrat. bunker (nem. Bunker) l. voj. mali betonski fortifikacioni objekat stalne forti-fikacije sa dubokim podzemnim zakloni-ma za posadu; 2. betonsko sklonite (kuno, ulino) od napada iz vazduha; 3. kor. prostor, spremite na brodu za ugalj (ugljenica"), cement, pesak i dr.; 4. deo kombajna: sanduk u koji padaju zrna. bunt (nem. Bunt savez) buna; nezadovoljstvo. buntdruk (nem. Buntdruck) tampanje u vie boja. bunting (eng. bunting) engleska laka vunena tkanina za pravljenje zastava. bura 1. (fr. bourre, ital. borra) otpaci od dlake, vune; dlaka za punjenje stvari. bura 2. (ital. bora) severoistoni vetar s kopna na severnom Jadranu. burag (rum. buricu pupak) eludac ivotinje. burazer (pere. birader, tur. birader) brat. buranj (rus. bura.) estok vihor sa (snenom) vejavicom u stenama Rusije i Sibira. buraska (ital. burrasca, fr. bourrasque) bura, iznenadna nepogoda, nagao vihor; fig. izliv zlovolje, ljutine. burg (nem. Burg) zamak, dvorac; mala tvrava. burgija (tur. burgu) alatka sa spiralnim vrhom za buenje; fig. besmislica, izmiljotina, podvala. burgundska vina uvena crna i bela francuska vina iz pokrajine Burgundije. burgundska smola preiene uta omorikove smola. burda (arap. burda) Muhamedov ogrta; docnije: osobeni znak abasidijskih kalifa; takoe: naziv jedne arabljanske religioz-ne pesme. burdalu (fr. bourdalou) traka, gajtan na eiru sa kopnom; vrsta arenog francuskog platna. burdelj (fr. bordel) v. bordel. burdiati v. bordiati. burdon (fr. bourdon) ouz. duboki bas na orgulji; tip. izostavljanje rei pri sla-ganju. burek (tur. borek) vrsta pite sa sirom, mesom, jabukama. buret (fr. bourrette) tkanina od otpadaka svile. buroa (fr. bourgeois, od bourg varo ili selo pod okriljem grada, zamka, tvrave, nemaki Burg; v. burg) 1. prvobitno: (francuski) graanin ili stanovnik grada za razliku od kmeta, seljaka i plemia; 2. pripadnik buroaske klase (v. buroa-

burmut
snog kamenja, venani prsten, vitica; 2. zavrtanj, raf. burmut (tur. burunotu) sitan duvan i dr. za umrkivanje. burnetizirati (eng. burner) natopiti drvo u rastvoru hlor-cinka i time ga uiniti otpornim prema truljenju.

134

bu-tru

burnetirati v. burnetizirati.
burnonit (po prezimenu Burnon) olovna i bakarna ruda (PbCuSbS3). burnus (arap. burnus, fr. bournous) ogrta bez rukava, sa kapom, obino od bele vunene tkanine, koji Arabljani (beduini) nose preko odela. burova voda farm. bezbojna tenost, siretna mirisa, sladunjava i opora ukusa, rastvor baznog aluminijevog silikata; upotreblja-va se za obloge kod rana, ireva, otoka i dr.; nazvana po nem. hirurgu Burovu (1809 1874). bursa (ital. borsa) kesa. bursitis (fr. bourse) med. akutno ili hro-nino zapaljenje sluznih kesica. bur (nlat. bursa, nem. Bursch) u Nemakoj: slualac univerziteta koji je lan nekog akog udruenja; neobuzdan, veseo, pun ivota student ili mladi uopte; momak, deti; sluga; posilni, kurir. bus (eng. bus, lat. omnibus svima) v. omnibus. busola (ital. bussola kutijica, nlat. buxula, lat. puxis kutija, gr. puxis kutija od imirovine) fiz. mornarski kompas, naroito podeena magnetna igla za odreivanje pravca. , busija (tur. pusu) zaseda. bustrofedon (gr. biis govedo, strophe okret, obrtaj) naziv za pisanje na epitafskim spomenicima starih Grka i Feniana, kod koga redovi teku naizmenino: jedan red sleva nadesno, a drugi obrnuto, kao to idu volovi pri oranju. but (eng. boot izma) sprava za muenje u obliku izme; futrola za karabin. butada (fr. boutade) duhovita ala, doset-ka; nagao i neobian nastup udi i efa; brzi soloples bez pripreme; neobuzdano1 iz udljivosti i efa; muz. = kaprio; par butad (fr. par boutades) prema efu, na mahove. butan (gr. butyron maslo, buter) hen. vrsta gasa, zasieni ugljovodonik (S4N10). butelja (fr. bouteille, ital. bottiglia) boca, flaa, staklo. buter (gr. butyron, lat. butyrum, nem. Butter) maslo, maslac; up. puter. butiga (ital. bottega) prodavnica, duan. butik (fr. boutique) prodavnica, duan, trgovina na malo. butikaa (fr. boutiquage) torbarenje, trgovanje na malo. butirin (lat. butyrum) hai. maslena kiselina, kiselina putera. butirometar (gr. biityron, metron) sprava za odreivanje masnoe mleka.

buton (fr. bouton, ital. bottone) dugme, puce; stvarica slina dugmetu; pupoljak; bubuljica, bradavica; (krupan) brilijant u obocu, minui. butonjera (fr. boutonniere) rupica za dugme; med. operativne otvaranje suene mokrane cevi kod mukaraca da bi se omoguilo putanje mokrae. butonomantija (fr. bouton, gr. manteia proricanje) gatanje u dugmeta; prebrojavanje dugmeta na kaputu (hoe-nee") da bi se videlo da li e neto biti ili nee. butrola (fr. bouterolle) sprava za ubijanje stoke. butsel (fr. bouteselle) voj. trubni znak za sedlanje (kod konjice). butum, butun (tur. butiin) sav, ceo, potpun. bufa (ital. buffa) ala, lakrdije; opera bufa komina opera. bufalo (eng. buffalo) zool. bivol, bik. bufer (eng. buffer) odbojnik (na vagonu). bufeta (fr. bouffette) kianka, mapp, temnjak. bufo (ital. buffo) komini peva u italijanskoj operi; bufo karikato (ital. buffo caricato) preteranost u lakrdijaenju ital. komine opere; up. bufon. bufov (ital. buffone) aljivina, lakrdija, komiar; dvorska budala. bufoverija (fr. bouffonnerie) ala, lakrdi-ja, laka komedija; lakrdijanje. buftalmian (gr. biis vo, ophthalmos oko) ned. sa volovskim oima, volook, buljook. buda (ital. boccia) okrugao pljosnat drven sud za tenost. Bucefalus (gr. Bu-kephalas) volovska glava", najmiliji konj Aleksandra Velikog, kojem je, radi uspomene, sagradio grad Bukefala (danas Dalalpur, u Indiji); up. Bukefalos. bucov (ma. buczo) zool. vrsta rene koljoribe, Aspina gaga i Alburnus mento. budak (tur. bucak) ugao, kut, oak. budet (eng., fr. budget, ital. bolgia, lat. bulga kona kesa, novanik) jednogodinji zakon kojim se predviaju, prethodno odobravaju i prethodno rasporeuju svi dravni (kao i gradski, neke ustanove i dr.) prihodi i rashodi u jednoj budetskoj godini; predraun prihoda i rashoda uopte; budetska godina godina trajanja pri-ml>enog budeta, raunska godina. budetirati (eng. budget) l. sastaviti, sastavljati budet, 2. finansirati po budetu. buel (eng. bushel) engleska mera za ito, merov, merica, 36,349 1 (u SAD 35,239 1). buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske stubove natopiti u bakarnom vitriolu (nazvan po pronalazau). buton (fr. bouchon) zapua, zatvara, ep; neravnina (na svili). bu-tru (fr. bouche-trou) priipetlja (beznaajna sporedna linost, ili sporedna uloga u pozorinim komadima).

A E I L O RU
147/

V
V, v tree slovo nae irilice, dvadeset osmo nae latinice (V, v); kao skraenica: V= votum; \.= vide vidi, verne prevr-ni; val. valuta; vol.= volumen; v. v. = vi-ce versa; fiz. \=volt, \=vat, UP> = veber; hem. \=aanadijum, \9=volfram. va! (fr. va) vredi, vai, moe; u hazardnim igrama: izraz koji se upotrebljava kada se stavlja novac na neku kartu. va bank (fr. va banque) vai za ceo bank", tj. kada se igra u celu sumu koja lei u banku (pri kocki); fig. igrati va bank staviti sve na kocku, tj. ili ostati ili propasti. Vavilon (hebr. Babel, prema akadskom Babilu vrata boga) drevni grad u Mesopotamiji na Eufratu, prestonica Vavilonije, jedan od najstarijih kulturnih, trgovakih i politikih centara; sagradili su ga Sumeri u XXIV v. pre n. e.; Vavilonska kula stepenasta kulapiramida, tzv. zigurat, po Bibliji, Mojsije kn>. I, zidana s namerom da dopre do neba, a ije je zidanje prekinute zbog jezike pometnje"; fig. zbrka, nered, mete, pometnja, haos; vavilonsko ropstvo 1. robovanje Jevreja u Vaviloniji 586536. god. pre ne. e.; 2. prinudno bavljenje papa u Avinjonu 1309 1378. god. vaga (nem. Wage) sprava za uporeenje nepoznatih masa sa poznatim (tegovima) tj. za odreivanje teine tela; terazije, kantar. vagabund(a) (lat. vagabundus) skitnica, probisvet, lutalica, beskunik, tumarale, protuva; bitanga, leventa. vaganti (lat. vagari skitati se, lutati) u srednjem veku aci (studenti) koji su ili od kole do kole, skitnice, lutalice; imali su i svoju satirino-ljubavnu poeziju. vagati (nem. wagen) odreivati teinu tela na terazijama, meriti na kantar. vaga (ma. vagas) l. dubok usek tokova u vlanoj zemlji, kolovoz; 2. rov, jarak. vagiva (lat. vagina) alat. kanal izmeu grlia materice i spoljnjeg otvora enskog spolnog organa (slui za sparivanje i za izlazak ploda pri poroaju), rodnica, ro-dulja, jaa, stidnica. vaginalni (nlat. vaginalis) koji se tie vagi-ne, stidnini. vaginizam (lat. vagina) ned. grevito stezanje miia vaginalnog ulaza i karlinog dna, isto ivana pojava koja dolazi, naroito kod mladih ena, usled preterane osetljivosti vaginalnog ulaza. vaginitis (lat. vagina) med. zapaljenje vagine. vaginoskopija (lat. vagina, gr. skopeo gledam) med. pregled vagine pomou naroitog ogledala (spekuluma). vagon (eng. waggon) eleznika ili tramvaj-ska kola. vagonet (eng. waggon, fr. wagonnet) mala teretna kola koja se kreu po prunicama (inama), mali vagon. vagon-li (fr. wagon-lit) (eleznika) kola za spavanje. vagon restoran (fr. wagon-restaurant) (eleznika) kola za ruavanje. vagon-salon (fr. wagon-salon) salonski vagon, salonska eleznika kola. vademekum (lat. vade mecum) hajde sa mnom", obino naslov za knjige koje slue kao pomone knjige, tumai, uputstva, putovoe ili savetnici za razne struke i ciljeve u ivotu; zbirka pria (ili: anegdota); podsetnik. vadij(um) (nlat. vadium, lat. vas, vadi jemac) prav. novac koji se polae na ime jemstva, jemevina. vadimonij(um) (lat. vadimonium) prav. jemenje, jemstvo (naroito da e neko u odreeni dan doi na sud); dolazak na sud; rok dolaska na sud; vadimonii desercio (lat. vadimonii desertio) proputanje obeanog dolaska na sud. vadla (nem. Wade) list noge. vaza (lat. vas sud, posuda, fr. vae) uzan sud za cvee, za ukras, naroito antiki umet-niki izraeni sudovi od ilovae; vazna. vazal (nlat. vasallus, fr., eng. vassal) klevetnik, knez (vladar) koji je bio podreen nekom drugom knezu (vladaru) ili zavisan od nekog drugog kneza (vladara); podanik. vazalagijum (nlat. vasallagium) va za l ska dunost i obaveza, klevetnika zakletva; novac koji je vazal duan da plaa vladaru kome je podreen. vaza sakra (lat. vaa sacra) pl. sveti sudovi, sveto sasue.

You might also like