You are on page 1of 7

Svakidanja jadikovka Polazina interpretacija u udbeniku lirski subjekt nema, a trai: odgovore, ljubav, toplinu, snagu mladost = starmladost

t (Baudelaire: mlad pa ipak vrlo star)

ima: slabost, nemir, oaj, beznae, bol, muku, usamljenost Interpretacija pjesme u cijelosti V. Pavleti (Ujevi u raju svoga pakla) ukazuje na injenicu da lirski subjekt istupa u ime cijele generacije, u ime sve mladosti koja je postala starmladost. To je mladost koja nema snage, koja je dovela u pitanje osnovno vjersko, biblijsko uporite, koja se identificirala s mukom samoga Krista. Otuda vrlo upeatljive biblijske sintagme (dolina suza, motiv sina, dra u srcu) koje pjesmi daju dodatnu snagu, uvjerljivost i univerzalnost. Pravo da u pjesmi prepoznajemo glas kolektiva daje nam injenica da pjesnik pie rije Sin velikim slovom (dakle radi se o itavim generacijama naputenih i prevarenih sinova, isto to moe biti i asocijacija na Isusa Krista s kojim se itava generacija ljudskih sinova identificira). Pjesnik je taj koji osjea sve u sebi, duan je kriknuti pa makar bio samo krijes na brdima, dakle, vidljiv je, iako se nita ne mijenja. Cijeloj su generaciji potrebni odgovori, ljubav, mona rije, toplina, bez toga bolji je izlaz sveta smrt. Meutim, ponavljanjem poetnih stihova krug se zatvara, jadikovka je vjena (sve dotle dok se neto ne promijeni, bilo u strukturi razmiljanja, bilo u vanjskim okolnostima koje utjeu na to isto razmiljanje). Od uenika se trai povezivanje Ujevieve pjesme s Pavletievim citatom: U Ispitu savjesti zabiljeeno je stanje due iz kojeg je vjerojatno proizila inspiracija za Svakidanju jadikovku, a koje je posljedica spoznaje da e pitanja ostati bez odgovora, a usto i bez energije koja bi ih poetski naivno ponovno postavljala. Jer je umrla, umrla ona mladost sa tenjama prema beskonanosti, prema ljepoti, prema ljubavi! Jer je umrlo u nama sve ono to je htjelo da na zemlji ostvari svoj san i da se priblii apsolutnomu. U Svakidanjoj jadikovci postoje pitanja i energija koja ih uvijek nanovo postavlja, iako se nita ne mijenja, iako je jadikovka vjena. Nema mladosti koja tei apsolutu, ona je umrla, ali u svojim dubinama neki pojedinci tu tenju osjeaju i istupaju u ime cijele generacije pa makar bili krijes na brdima.

Svakidanja jadikovka jaka je i potresna pjesma, gotovo ispovijed o ljudskoj samoi, otuenosti i njegovoj potrebi za toplinom, ljubavi. Pjesnik je oajan zbog samoe koja ga okruuje, a nigdje ne nalazi izlaza. On je sam i bez ljubavi, a upravo je ljubav ta koja ivotu daje poticaj i smisao. On tei ka zvijezdama koje bi ga mogle vratiti u neko sretnije doba, moda doba kad je bio mlad, a nije bio sam. esto u pjesmi nailazimo na biblijsku simboliku: Bog, Sin boji, krvave noge,

ranjeno srce Sina, kale... Pjesnik trai pravi odgovor na sva ona pitanja koja izviru iz njega, koja ga mue. U oaju koji proivljava, izlaz vidi u smrti koju priziva i nada se da e ga ona rijeiti muka koje proivljava

Svakidanja jadikovka je pjesma napisana za vrijeme Ujevievog boravka u Parizu, kada je bio potiten ratnim deavanjima u otadbini, te su samim tim u njemu vladala tuna i melanholina osjeanja. Pjesmu naravno moemo da posmatramo na proirenom planu, obuhvatajui sa tim sva vremenska razdoblja i sve nepogode. Uvijek su postojali neshvaeni pjesnici koji su patili zbog izvjesnih deavanja. I oni su uvijek nosioci patnje i stranadanja na svojim nejakim pleima. Ujevi svoju pjesmu, kao pomono sredstvo opstanka pjesnika, poredi sa lomaom i kae da ga neto nagoni da je izgovori. Taj nagon su same loe prilike ako uzmemo u obzir preanju reenicu gdje pominjem da su pjesme pjesnikov ivot i poseban svijet u koji mogu da se privremeno sklone kada su spoljne prilike loe.

Sada se moemo osvrnuti na etvorolanu strukturu pjesme: uvod i tri obraanja Bogu. U samom uvodu Ujevi opisuje ratne prilike pomijeane sa svojim osjeajima. U prvom obraanju Bogu on kao da moli za milost navodei Isusa kao primjer velikog stradanja. Poziva se na obeanja koja mu je Bog dao, i koja se vjerovatno odnose na samo ratno stanje. Hrist predstavlja paenika koji je stradao da okaje grijehe naroda. Pjesnik kao da moli Boga da se osvrne na to i da shvati da se dosta rtvovalo i okajavalo i da bi trebao ponovo da vlada mir. U tom itavom dijelu on opisuje stradanje Hristovo kao da eli to vie pojaati osjeaje i kod Boga i kod itaoca. U drugom obraanju Bogu, Ujevi zaziva pjesmu i poredi je sa Boijom rijei. Na ovo sam se osvrnula u prethodnom pasusu poredei pjesmu sa pjesnikovim ivotom. Jo je znaajno pomenuti veoma snane rijei koje se odnose na samu pjesmu a vezane su za vatru. Pjesnik izgara od elje da stvori svoj svijet u koji e da se sakrije privremeno. Gori u plamenu da ostvari koliki toliki spas. U treem dijelu Ujevi opet moli za spas. Kao da u ovom fragmentu spaja djelimino prvi i drugi dio. Trai spas i pjesmu. Trai spas u pjesmi. Gaga auto

GAGA

Blog etvrtak, listopad 15, 2009 SVAKIDANJA JADIKOVKA

Kako je teko biti slab, kako je teko biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i oajan. I gaziti po cestama, i biti gaen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu. Bez sjaja zvijezde udesa, to sijase nad kolijevkom, sa dugama i varkama. - O Boe, Boe, sjeti se svih obeanja blistavih to si ih meni zadao. O, Boe, Boe, sjeti se i ljubav, i pobjede i lovora, i darova. I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom

po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga, i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno. I kosti su mu umorne, i dua mu je alosna i on je sam i naputen. I nema sestre ni brata, i nema oca ni majke, i nema drage ni druga. I nema nigdje nikoga do igle draa u srcu i plamena na rukama. I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti, pred zamraenom puinom, i komu da se potui? Ta njega niko ne slua, ni braa koja lutaju. O, Boe, ee tvoja rije i tijesno joj je u grlu, i eljna je da zavapi. Ta besjeda je lomaa i duan sam je viknuti, ili u glavnjom planuti. Pa nek sam krijes na brdima, pa nek sam dah u plamenu, kad nisam krik sa krovova! O, Boe, tek da dovri pealno ovo lutanje pod svodom koji ne uje. Jer meni treba mocna rijec, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt. Gorak je vijenac pelina, mraan je kale otrova, ja vapim arki ilinstak. Jer mi je muno biti slab,

jer mi je muno biti sam (kad bih mogao biti jak, kad bih mogao biti drag) no muno je, najmunije biti ve star, a tako mlad! Tin Ujevic (Trenutno stanje moga duha...... doslovce) gamer11 @ 21:44 | Komentiraj | Komentari: 12 | Prikai komentare Broja posjeta 35487 Zamfir Kristal

Design by Anaris

Arhiva sij 2012


p u s p s n

1 2 3 4 5 6 7 8

9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

bloger.hr

bloger.hr
draganholcer@gmail.com

Moja e-mail adresa Moj drugi blog


SVIJET POEZIJE

Dnevne novine

Jutarnji list Novi list 24 sata Slobodna Dalmacija 24 Sata Blic Politika Vecernje novosti

online

Arhiva

srpanj 2011 lipanj 2011

svibanj 2011 travanj 2011 svibanj 2010 travanj 2010 oujak 2010 veljaa 2010 prosinac 2009 studeni 2009 listopad 2009 rujan 2009 kolovoz 2009 lipanj 2009 svibanj 2009 travanj 2009 oujak 2009 veljaa 2009 sijeanj 2009 prosinac 2008 studeni 2008 listopad 2008 rujan 2008 kolovoz 2008 srpanj 2008 lipanj 2008 svibanj 2008 travanj 2008 oujak 2008 veljaa 2008 studeni 2007 rujan 2007 kolovoz 2007 oujak 2007 veljaa 2007 sijeanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006

Index.hr Nema zapisa.

You might also like