Sadraj:

2. RUNO TKANJE IZAZOV MODERNOG SOCIJALNOG PODUZETNITVA 3. POVIJEST RUNOG TKANJA 4. OBLICI I VRSTE TKALAKIH STANOVA 4. VERTIKALAN TKALAKI STAN 5. HORIZONTALNI TKALAKI STAN 7. T E K S T I L N E S I R O V I N E 7. TEKSTILNE SIROVINE PRIRODNOG PORIJEKLA 8. PODJELA PRIRODNIH VLAKANA 10. LAN 13. KONOPLJA 13. JUTA 14. IVOTINJSKA VLAKNA VUNA, DLAKE, SVILA 14. VUNA DOMAIH OVACA 18. PRIRODNA SVILA 19. PREDENJE I VRSTE PREE 20. PREA 21. OZNAAVANJE PREE 22. POSTUPAK DOBIVANJA PREE IZ PRIRODNIH VLAKANA 24. NAINI BOJENJA PREE 26. T K A N J E 26. PRIPREMA ZA TKANJE 30. PRIPREMA POTKE 30. POSTUPAK TKANJA 32. TKANJE NA OKVIRU 36. SLOBODNE FORME TKANJA 37. TKANJE NA STOLNOM STANU S VALJCIMA 38. VEZOVI U TKANJU 38. VRSTE PAMUNIH TKANINA 39. PAMUNE TKANINE 41. VRSTE VUNENIH TKANINA 41. LANENE I KONOPLJINE TKANINE 42. SVILENE TKANINE 43. VEZ NA TKANINAMA 44. VEZOVI PO BROJU 47. VEZOVI PO PISMU 48. ILIMI TEPISI 49. UVANJE I IENJE TKANINA 50. SKIDANJE MRLJA 50. MASNE MRLJE 51. MRLJE OD BLATA 52. MRLJE OD KAVE I OKOLADE 52. MRLJE OD VONIH SOKOVA I VINA 53. MRLJE OD TINTE 53. MRLJE OD ZNOJA 53. MRLJE OD KRVI 54. MRLJE OD HRE 54. MRLJE OD MOKRAE 54. MRLJE OD MLIJEKA

RUNO TKANJE IZAZOV MODERNOG SOCIJALNOG PODUZETNITVA

S obzirom da je literatura o runom tkanju vrlo rijetka i nedostatna da poui mlae narataje o tehnikama tkanja na runom tkalakom stanu, pojavila se potreba za izdavanjem ovog prirunika. Sadraj prirunika je prilagoen poetnicima i sluit e za izobrazbu i upoznavanju s tehnikama starih zanata tekstilnog rukotvorstva. Edukacija i obnavaljanje starih zanata sprijeava njihovo zatiranje te promovira kulturno naslijee i etnoloko blago. Angairanjem uesnika u pokretanju kune radinosti tekstilnog rukotvorstva kao oblika poduzetnitva stvara se mogunost zarade proizvodnjom unikatnih tkanina i autentinih suvenira. Takva vrsta poduzetnitva je ekonomski opravdana zbog originalnosti i prepoznatljivosti tehnika izrade ovog kraja, to se uvelike razlikuje od jeftine serijske proizvodnje.

POVIJEST RUNOG TKANJA

Tkanje je jedan od najstarijih zanata i ima dugi povijesni razvoj i znaenje u ivotu i razvoju ovjeka. Najstarije poznate tkanine pronaene u pokrajini Faiyum u Egiptu potjeu iz razdoblja neolitika prije 5 000 godina. Na tkalakom stanu tkali su i robovi prije 2 000 godina. U kasnom feudalizmu dolazi do naglog irenja tkanja na runim tkalakim stanovima. Tkaju ene i djeca i radni dan tkalca traje i do 14 sati. U kasnom srednjem vijeku postoje ve manufakture. U to doba poinje se osim vune preraivati i lan i pamuk. Prvi stroj na mehaniki pogon izradili su Englezi 1789. godine, a prvi strojevi bili su na parni pogon. Daljnji napredak postie Amerikanac Northrop 1894. kada je izradio stroj za automatsku izmjenu potke u unku. Paralelno s razvojem strojeva razvija se i zamisao za tkanje uzorkovanih tkanina. Najveu zaslugu za razvoj uzorkovanih tkanina ima francuski tkalac Jacquard. Godine 1808. zavrava stroj koji je po konstrukciji ostao vrlo slian dananjim Jacquardskim strojevima. Izum stroja dovodi do naglog razvoja industrijske proizvodnje tekstila u XX stoljeu. No, usprkos naglom razvoju industrijske proizvodnje tekstila u XX stoljeu runo tkanje je ostalo u kunoj radinosti i izradi unikatnih tkanina, skupocjenih perzijskih i meksikih tepiha.

Tkanje na tkalakim stanovima jo se njeguje u tekstilnim kolama, kolama primjenjene umjetnosti i u udrugama za ouvanje tradicije i nematerijalnog kulturnog naslijea. Upravo Udruge koje se bave ouvanjem tradicije, kulturnog naslijea i etnolokog blaga su edukatori i uvari tradicijskog zanata runog tkanja i ele pokrenuti zaboravljeni oblik kune radinosti i osigurati ekonomsku korist onima koji se bave runim tkanjem.

OBLICI I VRSTE TKALAKIH STANOVA

Postoje 2 vrste tkalakih stanova i to: 1. vertikalni tkalaki stanovi 2. horizontalni tkalaki stanovi

VERTIKALAN TKALAKI STAN

Prvi tkalaki stanovi bili su uglavnom vertikalne izvedbe. Izraeni su od okvira i tapova. Osnova i potka se kriaju pod kutom od 90 i tkaje se uglavnom u bodu platna. Potka se namata na vreteno, unj ili guvice i provlai izmeu osnovnih niti. Zijev niti postie se pomou 2 tapa kojim su niti podjeljene u dvije grupe / svako druga je izdvojena na tap i pomicanjem tapova gore dolje one se izmjenjuju, stvaraju zijev u koji se umee potka, te ponovo kriaju za slijedee umetanje potkinih niti. Potkine niti se pribijaju posebnim drvenim eljem. Od kreativnosti tkalje ovisi kombinacija boja i uzoraka tkanja. To mogu biti jednostavne horizontalne are, kockice, ili kliani uzorci sa narodnih nonji.

HORIZONTALNI TKALAKI STAN

Sastoji se od: stranica tkalakog stana osnovinog valjka robnog valjka listova 2 ili 4 tkalakog brda podnoki pedala / 2 ili 4/ nosaa brda nosaa listova Tkanje na horizontalnom tkalakom stanu izvode najmanje 2 tkalje. Najvanije je pravilno snovanje i uvoenje niti u listove i brdo horizontalnog tkalakog stana.

Kod snovanja je bitno napraviti kri niti koji se prenosi na osnovin valjak. Jedna tkalja dodaje redoslijedom niti i uvodi ih najprije u listove po redu 1. 2. 3. 4 4.3.2.1. dok druga tkalja prihvaa niti i istim redoslijedom ih uvodi u brdo. Zatim se osnovine niti ravnomjerno zategnu i privrste na robni valjak. Pritiskom na podnoke redoslijedom 1.2.3.4. 4.3.2.1. naizmjence se diu listovi i stvara zijev niti u koju se umetne potka te pritisne brdom. Runi tkalaki stanovi izrauju se od tvrdog drveta. Horizontalni tkalaki stan vodi porijeklo s obale Nila.

TEKSTILNE

SIROVINE

TEKSTILNE SIROVINE PRIRODNOG PORIJEKLA

Tekstilnim sirovinama nazivamo sve materijale koji se koriste u izradi tekstilnog plonog proizvoda ( tkanina, pletiva i netkanih tekstilija) Vlakno je osnovna jedinica koja se upotrebljava za izradu pree. Prema proizvodnji vlakna dijelimo na:

vlasasta vlakna ( vuna, pamuk, lan, konoplja) filamenti ili beskonana vlakna ( prirodna svila i sintetska vlakna)

Prerada vlakna dijeli se na slijedee faze: 1. neobraeno vlakno 2. eljanac 3. prea 4. tekstilni ploni proizvod U runom tkanju zastupljena su uglavnom prirodna vlakna i koriste se kao sirovina. Sirovinski sastav najstarije sauvane tkanine je lan. Po tome se moe tvrditi da je lan jedno od najstarijih vlakana koje se koristilo za izradu tkanina. Kineski zapisi koji datiraju iz starije povijesti govore o izradi pamunih tkanina, ali takvi uzorci nisu pronaeni. ivotinjske dlake su se rano koristile za izradu odjee, ali uzorci tkanina nisu pronaeni zato to se vlakna ivotinjskog porijekla bre raspadaju.

PODJELA PRIRODNIH VLAKANA

Prirodna vlakna dijelimo na:

vlakna biljnog porijekla vlakna ivotinjskog porijekla

Najee vlakno biljnog porijekla je pamuk. Domovina pamuka je Indija koja i danas predstavlja vano podruje uzgoja. Vea gospodarska vanost uzgoja pamuka poela je u 13.stoljeu. Uzgoj pamuka se razvijao u krajevima s blagom klimom s puno vlage i sunca. Zbog potrebe velikog broja ljudi kod sjetve i berbe pamuka, uzgoj pamuka se razvijao u mnogoljudnim zemljama s jeftinom radnom snagom. Pamuk se sije runo ili strojno u krajevima u kojima nema mrazeva. Nakon 2-3 dana klija, a nakon 20 dana biljke ve imaju prvo lie. Dva mjeseca poslije sjetve na ograncima se razvija cvijet, a nakon cvjetova se pojavljuju ahure. Zrela ahura ima veliinu oraha, a njezina unutranjost se sastoji od 5 8 pregrada ispunjenih pamunim vlaknima. Od sjetve do berbe pamuka potrebno je 5 mjeseci. Berba pamuka vri se runo ili strojno. Prednost ima runa berba jer se tako beru samo zrele raspucane ahure. Poslije berbe pamuk se sui u ahuri. Poslije se odvajaju vlakna i sjemenke. To se zove egreniranje i vri se na posebnim strojevima egrenaljkama.

Zatim se pamuk pakira u bale i transportira na daljnju preradu. Klasiranje pamuka vri se po kvaliteti i u skladu s normama. Osnovni parametri koji odreuju kvalitetu pamuka su; duljina vlakna, boja i karakter. Pod karakter spada; finoa, zrelost, jaina, jednolinost, uvojitost, podatnost i sposobnost prianjanja vlakana. Duljina pamunog vlakna je 25 45 mm. Najpoznatiji je Sea Island duljine 40 mm i maco duljine 45 mm. Finoa pamunog vlakna iznosi 1-3,2 dtex-a ili Nm = 3000 d0 7000. Jaina vlakna iznosi 2-5 dN, a vrstoa 1,7 -4 dN/dtex. Boja pamuka je bijela, ali ima odstupanja u tonu bijele boje. to je ton izrazitiji, pamuk je loiji.

LAN
Domovina lana je Azija i Europa, ali je Bliski istok dominantan u preradi lana. Lan je jednogodinja zeljasta biljka. Postoji preko 100 vrsta biljaka koje se uzgajaju za dobivanje lanenih vlakana. Lanene stabljike mogu se odijeliti u tri skupine: 1. dugovlaknasti lan - za dobivanje vlakana 2. kratkovlaknasti lan - za dobivanje sjemena ili ulja 3. kriani lan nastaje kombinacijom ovih dviju vrsta Lan za dobivanje vlakana prepoznaje se po tankim, dugim razgranatim stabljikama visine od 90 150 cm. Lan se prilagouje klimatskim uvjetima i tlu pa se moe uzgajati i u sjevernim krajevima. Podneblje jako utjee na kvalitetu lanenog vlakna. Lan je naroito osjetljiv na vlagu i vano je da je ona ravnomjerno rasporeena tijekom cijele vegetacije. Zbog toga najbolji lan potjee iz brdskih podruja s vlanom klimom. Sjetva lana ovisi mjestu i vremenskim prilikama. Ozimi lan sije se u rujnu ili listopadu, a jari u oujku i travnju. Prva faza zrenja poinje cvjetanjem u lana koncem lipnja ili poetkom srpnja. Cvjetovi su plave boje. Zrenje zavrava kad stabljike ponu utjeti. Najbolje vrijeme za etvu je kad pouti donja treina stabljike. Poslije etve lan se sui na suncu 12 24 sata, a zatim se odvaja sjeme mlaenje, trljanjem ili grebenjem.

10

Nakon odvajanja sjemena stabljike se sortiraju po duljini, boji i debljini. Zatim se primjenjuje faza moenja ili roenja stabljika lana u kojoj dolazi do razaranja pektina koji sljepljuje lanena vlakna. Tijek moenja moe se podijeliti tri faze;

poetna ili fizika poetna bioloka zavrna bioloka

Duljinu moenja nije mogue unaprijed utvrditi ve je potrebno praktino iskustvo. Postoji i metoda kemijskog moenja koja traje samo nekoliko sati, a koristi se razrijeena sumporna kiselina, petrolej i natrijeva luina. Stabljike se kuhaju, ispiru, neutraliziraju, a zatim sue. Suiti se moe na suncu ili u suionicama, ali temperatura ne smije prelaziti 55 stupnjeva. Poslije suenja vri se odvajanje lanenog vlakna od stabljike trlenje. Zatim se vri grebenanje pomou grebena. U industrijskoj proizvodnji postupak je isti samo se radi strojno. Lan se moe razvrstai u tri klase: 1. dugovlasi lan finoe do 25 tex (Nm = 40) 2. srednjevlasi lan finoe 25 33 tex ( Nm = 30-40) 3. kratkovlasi lan finoe od 33 tex ( Nm =30) 4. vrstoa vlakna lana iznosi 6 dN/dtex

11

Dobro obraen lan ima prirodnu boju vlakana i to bljedoukastu, ukastosivu, srebrnastu ili blijedosivu. Zelenkastu boju ima nedovoljno moen lan. Pravilno moen lan ima svilenkast sjaj, dobro podnosi habanje, a upijanjem vode postaje mekan. Karakteristika lana je hladan opip koji je posljedica dobre toplinske vodljivosti pa je pogodan za ljetnu odjeu i posteljinu. Nedostatak lanenog platna je visok stupanj guvanja koji se moe ublaiti kemijskom preradom. Zbog visokih trokova proizvodnje i prerade kao i konkurencije sintetskih vlakana, lan je gotovo nestao iz industrijske proizvodnje.

12

KONOPLJA
Konoplja je jednogodinja biljka izuzetne botanike osebujnosti. Uspjeva u umjerenoj klimi s dosta vlage i topline. Sije se u travnju i svibnju, a do sazrijevanja je potrebno 90 180 dana. Postupak dobivanja konopljinog vlakna je je gotovo isti kao i lanenog. Razlikuje se;

konoplja za predenje uarska konoplja.

Konoplja za predenje koristi se za proizvodnju konca i tkanina, a uarska konolja se koristi za izradu razliitih vrsta konopa i za brtvila.

JUTA
Juta je skupni naziv za stabljina vlakna iz vie biljaka iz porodice Teiliaceen od kojih se prave niti. Uzgaja se u tropskim zemljama Azije, a najvie u Pakistanu i Indiji. Juta je jednogodinja biljka. Sije se u proljee. Dosee visinu od 3 5 m, a vlakna su smjetena po cijeloj duljini biljke. Postupak prerade ne razlikuje se od lana i konoplje. Juta ima izrazito duga vlakna od 1500 do 2500 mm. vrstoa i istezljivost vlakana je manja od ostalih stabljinih vlakana. Upotrebljava se za izradu vrea, tkanina za ambalau, prostiraa, cerada, uadi i konopa.

13

IVOTINJSKA VLAKNA VUNA, DLAKE, SVILA

Vuneno vlakno za izradu tkanine je jedno od najstarijih vlakana. Prva vlakna su se dobivala od divljih ovaca pa su bila prilino gruba. Vuna se zbog svojih toplotnih svojstava uglavnom koristila za izradu zimske odjee i pokrivaa. Ovca se spominje u najstarijim egipatskim poveljama, a uzgajala se za meso, vunu i mlijeko. U Europi je uzgajanje ovaca poelo u 14. stoljeu i to u panjolskoj i Italiji. Osobito je bila poznata panjolska merinovka, koja je davala izrazito finu i mekanu vunu. Englezi su uspjeli kriati ovce tako da su davale podjednako kvalitetnu vunu, meso i mlijeko. U Australiju su prve ovce dopremili doseljenici, a danas je ovaj kontinent najvei uzgajiva ovaca. Kasnije je ovca preveena i na Novi Zeland, gdje se i danas uzgaja u velikom broju.

VUNA DOMAIH OVACA

Pod vunom se podrazumijeva dlake dobivene strienjem domaih ovaca. Kvaliteta vune se razlikuje po pasminama ovaca, a uglavnom se dijeli na dvije skupine i to:

divlja ovca pripitomljena ovca

14

Dlaka divlje ovce je gruba i nije za preradu te se ne koristi.

Pripitomljene ovce razliitih pasmina uzgajaju se na svim kontinentima, a glavna podjela je:

merino ovca cheviot ( seviot) ovca crossbred ( krozbred) ovca

Merino ovca daje najkvalitetniju dlaku, a najvie se uzgaja u Australiji. Cheviot ovca potjee iz Engleske i dosta je rasprostranjena u Europi. Crossbred ovca nastala je krianjem merino sa cheviot ovcom u cilju poveanja prinosa vune, a najvie se uzgaja u Novom Zelandu. Kod nas se uzgajaju vrste ovaca pramenka i cigaja. Nemaju kvalitetno runo za dobivanje finih vunenih niti za izradu vunenih tkanina, pa se uzgajaju vie radi mesa i mlijeka. Paka ovca je nastala krianjem merino ovce i pramenke. Prema nainu dobivanja, vuna se dijeli na:

runsku tabaku regeneriranu

Runska vuna se dobiva ianjem ive ovce. Tabaka vuna se dobiva skidanjem vune s mrtvih ovaca i ima slabiju kvalitetu od runske. Vuneni regenerat se dobiva rasupavanjem starih vunenih krpa.

15

Nakon strienja ovaca vuna se klasira po dijelovima runa. Poznato je ukupno 14 klasa koje se mogu svesti na 4 osnovne klase: 1. klasa vuna s pleki 2. klasa vuna s vrata, bokova i bedara 3. klasa vuna s lea, trbuha i stranjih dijelova 4. klasa vuna s zatiljka i donji dio pleki Domaa klasifikacija svrstava vunu u grupe i to; fina, srednje fina, srednje gruba i gruba vuna. Striena vuna sadri razliita oneienja koja treba skinuti pranjem. Glavna neistoa je sjera ili lanolin, a izgleda kao ljepljiva masa. Osim sjere runo sadri ikove, slamu, granice i druge biljne neistoe. Vunena vlakna su sastavljena od bjelanevine keratin. Finoa vunenog vlakna kree se izmeu 4,5 do 18 dtex ( Nm = 500 do 2000 ). Duljina vlakna je razliita i ovisi o pasmini ovce. Merino ima 25 do 80 mm duga vlakna, a cheviot i crossbred imaju i do 500 mm duljinu vlakna, ali su grublja. Kovravost je karakteristino svojstvo vune i to je vuneno vlakno finije ono je kovravije. Poslije odstranjivanja neistoe i pranja vune ona se rasupava i elja. eljati se moe runo na gargeama ili strojno u vlaari vune.

16

Poslije eljanja pristupa se predenju vune i dobivanju razliitih vrsta pree ovisno o namjeni.

Prirodna boja vune je bijela, sivkasta ili crna. Bojanjem se dobiva boja po elji. Bojati se moe prirodnim bojama ili kemijskim pripravcima.

DEVINA DLAKA dobiva se uglavnom od dvogrbih deva. Uzgajaju se u Kini i Mongoliji. Proizvodi od devine dlake su mekani, trajni i vrlo cijenjeni na tekstilnom tritu. ALPAKA je vrsta koze koja se uzgaja u Americi, a njezinim strienjem dobiva se dlaka smee do crne boje, koja je fina,meka i sjajna. Najee se mijea s devinom dlakom, moherom i vunom, a pogodna je za imitaciju krzna. LJAMINA DLAKA dobiva se od ljame koja se uzgaja na visoravnima Anda (Peru i Bolivija). Vrlo je mekana, trajna i lagana i zato je cijenjena na tritu.

17

KAMIRSKA DLAKA dobiva se od kamirske koze koja ivi u Mongoliji i na visoravnima Himalaja. To je jedna od najskupocijenjenijih ivotinjskih dlaka uope, a karakterizira je mala teina, fini svilenkasti sjaj i dobar izolator topline. ANGORSKA DLAKA dobiva se od angorskih kunia, koji se uzgajaju u Francuskoj. Svojstva angora dlake su mekana, bijela i lagana dlaka s antireumatskim svojstvima. Koristi se za izradu odjevnih predmeta i posteljine.

PRIRODNA SVILA
Da bi se dobila svila potrebna je suradnja leptira, drveta zvanog dud, gusjenice Bombix mori i ovjeka. Prirodna svila se dobiva uzgojem dudovog svilca. Najvie se uzgaja u Aziji i Africi. Vlakno prirodne svile dobiva se iz ahure ili kukona koji nastaje uahurivanjem gusjenice dudovog svilca. Dudov svilac ima jednogodinji ivotni ciklus u kojem prolazi 4 stadija. 1. stadij drvo dud privlai leptira koji lee jaja na lie. 2. stadij iz jaja izlaze gusjenice koje se hrane dudovim liem oko pet tjedana kada potpuno narastu. Gusjenice ive oko 35 dana, a potom se zaahure. 3. stadij omatanje gusjenice vlastitim izluivanjem dviju niti iz otvora na glavi. Oplitanjem niti oko sebe ona se zaahuri u duguljasti tobolac pod nazivom kokon. ahurenje traje 3 4 dana.

18

4. stadij ovjek stupa u akciju i izlae kokone vruoj pari dok gusjenica u ahuri ne ugine. Nakon toga se kokoni sue. Prije njihove uporabe za proizvodnju svile stavljaju se u posude s toplom vodom u kojoj se rastvara povrinski dio lika od niti. Zatim se pristupa odmotavanju niti. Jedna ahura daje 3 4 sirove svilene niti duljine 700 do 900 metara, a u prosjeku je to 3500 -4000 m svilene niti. Svila se smatra najvrednijim prirodnim vlaknom, a u staroj Kini se plaalo svilenim kokonima. Svila je kraljica vlakana, a najpoznatija je indijska svila. Odjevni predmeti izraeni od svile su udobni pri dodiru, prozrani i poeljni. Zbog visokih zahtjeva uzgoja dudovog svilca i prerade svile, ova sirovina je sve rjea i sve skupocjenija.

PREDENJE I VRSTE PREE

Predenje je proces prerade biljnih ili ivotinjskih vlakana u preu namijenjenu za tkanje, pletenje, ivanje ili vezenje. Najjednostavniji i najstariji runi nain predenja je preslicom. Vlakna se privrste na drvenu preslicu i ravnomjerno povlae i prstima se oblikuje prea koja se namotava na vreteno. vrstoa prediva regulira se vrtnjom vretena.

19

Najee se pomou preslice prede ovja vuna, dok se biljna vlakna ee predu na kolovratu. To je neto laki i bri nain predenja. Prelja sjedi i nogom pokree kolo, a s njim prelako vreteno i krilo. Prelja izvlai vlakno objema rukama i oblikuje nit koja se neprekidno uvija i namata na cijevku uvrenu s kolutom na okretno prelako vreteno. 1768. godine konstruirana je prva industrijska predilica.

PREA
Prea je beskonana tekstilna nit nastala predenjem vlakana ili iz filamenata. Koristi se za tkanje, vez, pletenje i ivanje. Predenjem prea dobiva uvoje koji mogu biti u S ili Z smjeru. Ako se uvijaju dvije i vie niti u jednu, taj proces naziva se konanjem i smjer uvijanje je suprotan smjeru uvijanja niti kod predenja.

20

Vei broj uvoja daje veu vrstou pree, ali pretjerano uvijanje dovodi do petljanja i trganja pree. Osim standardne pree u prodaji se mogu nai i razliite pree s efektima, svjetlucavim nitima, zadebljanjima, voriima i nopicama, pravilno ili nepravilno rasporeenim.

OZNAAVANJE PREE
Kod pree se definira finoa i oznaava se u masenim ili duljinskim jedinicama. Titer tex je internacionalna jedinica za oznaavanje finoe niti po Si sustavu, a definira se omjerom mase i duljine. Tex nam govori koliku masu u gramima ima prea duljine 1 000 m. Izvedene jedinice tex-a su;

militex - mtex - mg/1 000 m decitex - d tex - dkg/ 1 000 m tex - tex - kg/1 000 m kilotex - ktex - kg/ 1000 m

Ostale jedinice za oznaavanje finoe su:

metrika - Nm Titer den za oznaavanje filamentnih niti

Jedinica za oznaavanje finoe pree den-ima je masena jedinica i govori koliko grama pree ima na duljini od 9000 m.

21

POSTUPAK DOBIVANJA PREE IZ PRIRODNIH VLAKANA

Poto je ovaj prirunik namijenjen prvenstveno za ouvanje tradicije runog tkanja, tako emo obraditi i runu obradu prirodnih vlakana. Najee prirodno vlakno je runska vuna. Da bi se vuna pripremila za obradu potrebno je najprije oititi od krupnih neistoa ika, drae, granica, a zatim se pristupa pranju kako bi se odstranila masnoa lanolin i prljavtina. Slijedei postupak je bijeljenje pree. Kod bijeljenja se upotrebljavaju neutralna sredstva kao sapun, soda, borax ili salmijak. Posebnu panju treba posvetiti vodi i koristiti vodu koja ne sadri vapno jer e prilikom kuhanja biti zamuena, ili kod primjese eljeza voda postaje plava. Vuna je najbolje prati u zagrijanoj otopini amonijeva karbonata ili u otopini kalijeva sapuna. Prirodna boja vune je ukasta, a za izbjeljivanje se koriste razliita sredstva, a najprirodnije je izlaganje dobro oprane vune sunevoj svjetlosti, bilo u viticama bilo u obliku eljane vune. Vuna se razastre i esto polijeva istom vodom te izlae utjecaju sunca i svjetlosti dok se postigne eljena bjelina. Voda se isparava s vune, stvara se ozon koji unitava ukastu boju vune i bijeli je. Ovaj nain bijeljenja je dugotrajan i mukotrpan, ali je dobar i daje najljepi stupanj bjeline.

22

Umjetno bijeljenje vri se na razliite naine i pomou kemikalija. Najee su to: sumpor / potrebno je 2 3 % sumora od koliine vune koja se izbjeljuje/ razrijeena sumporna kiselina vuna se moi 24 sata u otopini sumporne kiseline, natrijev i vodikov superoksid, otopina amonijaka. Vuna se ispere u istoj vodi i sui na zraku na temperaturi od 15 17 stupnjeva. Izbijeljena vuna se elja i ide na predenje. I ostala prirodna vlakna se bijele prije predenja i konane obrade. PAMUK se bijeli pomou klornog vapna u velikim kacama s otopinom klornog vapna gdje ostaje nekoliko sati dok ne postane bijel. Klorno vapno se zatim odstranjuje saponifikacijom kuhanjem u otopini sapuna. Pamuk se u postupku bijeljenja skuplja po duljini 12%, a po irini 6%. LAN se najtee izbjeli jer osim celuloze ima i drugih primjesa. Moe se bijeliti klornim vapnom, ali je potrebna razrijeenija otopina. Intenzitet bijeline postie se ponavljanjerm procesa. Bijeljenje lana klornim vapnom naziva se irsko bijeljenje. KONOPLJA, RUMIJA I JUTA rijetko se bijele jer klorno vapno tetno djeluje na ova vlakna. SVILA se bijeli nakon degumiranja i to istim sredstvima kao i vuna. Pritom izgubi 20 30 % na masi. Efikasno je i izbjeljivanje vodikovim superoksidom, a potom se ispere u istoj vodi. BIJELJENJE TKANINA je gotovo isti postupak kao i bijeljenje pree. Posebnu panju treba posvetiti istoi tkanine prije i poslije bijeljenja.

Nakon bijeljenja tkaninu treba dobro isprati od kemikalije.

23

NAINI BOJENJA PREE

Nakon bijeljenja jedan dio pree se koristi bijel, a ostatak se boja razliitim bojama. Tekstilni materijal se boji u stanju vlakna, pree i tkanine. Prea se moe bojiti i u viticama ili na krinim namotcima. Boje kojima se boje materijali su najee kemijskog porijekla, ali se moe susresti s bojama koje se dobivaju iz razliitih biljaka. Koriste se dijelovi biljaka; kora, cvijet, korijen, lie, plodovi. Jedna od najee koritenih biljaka za dobivanje boja je broika. Koriste se viegodinji podanci ove biljke koji se samelju, sabiju u bave, dobro zatvore i ostave 3-4 godine. Od broike se dobiva alizarin koji se mijea sa natrijevim hidrooksidom i dobije se lijepa ljubiasta boja. Ako toj istoj mjeavini dodamo kocelj nastaje crvena boja. Broika s luinama tvori grimiznocrvenu boju. Crveno drvo je naziv za vie vrsta drvea iz kojih se vade crvene boje za bojenje tkanina. Najbolje je Petambuko drvo iz Brazila ijim se kuhanjem dobiva crvena otopina, a dodatkom vapna nastaje crveni talog koji se koristi kao boja. Plavo drvo kampeko drvo raste u Junoj Americi. Kuhano u vodi daje tamnocrvenu otopinu koja pomijeana s kiselinama postaje svjelocrvena, a pomijeana s luinama ljubiasta ili grimizna. uto drvo je drvo bojadisarskog duda koje raste u Junoj i Sjevernoj Americi.

24

Kuhanjem u vodi ostavlja uti talog koji se mijea s koceljem i upotrebljava za dobivanje ute boje. Indigo ili ivit je biljka za dobivanje plave boje, a dolazi pod nazivom idigofera tinctoria. Biljka se anje prije cvatnje, isjee na komade i kiseli u vodi. Nastaje intenzivno vrenje koje zavrava za 12 15 dana. Nastala tekuina se odvoji i mijea da to vie doe u doticaj s zrakom. Nakon toga mjeavina se ostavi i na dnu se spusti sitan talog indiga. Indigo je tamnomodre ili purpurnoljubiaste boje, nema okusa ni mirisa, a kad se trlja dobiva bakreni sjaj. Indiferentne je reakcije i nije topiv u vodi, alkoholu, kiselinama i alkalijama. Jedino je topiv u jakoj sumpornoj kiselini. Zbog ovih svojstava ne moe se kao takav koristiti za bojenje pa se mora podvrgnuti kemijskoj reakciji oduzimanja kisika. Tada se pretvori u indigo bjelilo koje je topivo u alkalijskim mjeavinama i tada je spreman bojenje. Indigo bjelilo se oksidacijom pretvori u indigo modrilo. Indigom se mogu bojiti vuna, svila, pamuk, a bojanjem dobivaju plavu boju kao more. KURKULA je biljka iz koje se dobiva uta boja. OZREJ se koristi za dobivanje ljubiaste boje. KVECITRON, SJEVERNOAMERIKI HRAST I RAZNI LIAJEVI koriste za dobivanje boja. Neka prirodna bojila mogu se dobiti i od ivotinja. Najee su to crvi koji ive na nekim vrstama kaktusa. Crvi se poliju vruom vodom, zatim se osue na suncu, samelju i od njih se dobije crveni praak karmin. Karminom se boji vuna i svila u purpurnocrvenu boju. Bojenje vune i svile koriste se ista sredstva zato to su vuna i svila slinog kemijskog sastava.

25

Vuna se boji otopljenom materijom za bojanje u koju se dodaje 10 15% natrijeva sulfata i 5% sumporne kiseline od mase robe koja se boji. Otopina se polako zagrijava i mijea. Te ostavi da vri pola sata. Ako se boji s bazinim bojilom tada se dodaje za etvrtinu manje sumporne kiseline. Nakon bojanja vuna se dobro ispere i sui na zraku. Svila se boji na isti nain, ali je otopina manje ugrijana i manje kisela. Osim toga otopini se dodaje mjeavina sapuna u kojoj je svila bila degumirana. Kasnije se neutralizira dodatkom kiseline kako bi zadrala sjaj i obojila se jednolino. Nakon bojenja svila se osui, rastegne, glaa i pari, a time joj se jo povea sjaj. PAMUK se boji supstantivnim bojilima u vodenoj otopini natrijeva klorida i natrijeva karbonata. Na 50% vode doda se 30 50% natrijeva klorida i do 20% natrijeva katrbonata od mase robe. Otopina se lagano grije do blizu vrenja i na toj temperaturi ostaje 30 40 minuta. Nakon toga roba se opere u hladnoj vodi i osui. Najvanija sredstva za bojenje tkanina su; indigo, tursko crvenilo, anilinsko crnilo, sredstva dobivena od robie i alizarina. Sva ova sredstva su otporna na luine i utjecaj svjetla. Jedan dio tkanina se tka od ve obojane pree, a jedan dio se boji nakon tkanja.

26

Posebnu panju treba posvetiti tkaninama iz vie sirovinskih sastava kako bi se odredio postupak bojenja.

Poluvunene tkanine od vunene i pamune pree mogu se obojiti djelovanjem kiselih i supstantivnih sredstava za bojenje. Razliiti efekti postiu se djelovanjem supstativnih sredstava koja razliito djeluju na vunu, a razliito na pamuk. Poluvunene tkanine sa dodatkom umjetne svile ili sintetskog vlakna boje se industrijsklim sredstvima. Polusvilene tkanine zahtjevaju posebna sredstva za bojanje kao crvenilo u alkalnoj otopini uz dodavanje 5% sapuna i 5% natrijeva fosfata, te grijanja otopine ne vie od 90 stupnjeva C, koja se hladi do 40 stupnjeva i zatim umae svilena tkanina.

27

TKANJE
PRIPREMA ZA TKANJE
Prva faza tkanja je snovanje. Za snovanje se upotrebljavaju vrste niti kako se ne bi kidale prilikom tkanja. Ako nemamo dovoljno vrstu preu, moemo je ukrobiti i tako emo dobiti eljenu vrstou. krobljenje se vri tako da se vitica pree umoi u krobnu masu, mokra se protrese i u rastresenom stanju objesi i osui. Tako se krobe pamune i vunene pree, a svilene niti se krobe otopinom elatine. Nakon krobljenja prea se namata u prilagodljiv oblik za snovanje / klupko, vitlo, tuljak/

SNOVANJE
Osnovine niti su uzdune niti u tkanini, a zajedniki se nazivaju osnova. Postupak snovanja je priprema za tkanje i jedan je od najzahtjevnijih postupaka u izradi tkanine.

28

Kod snovanja se namotava vie stotina niti na osnovin valjak paralelno, jednoline gustoe i napetosti niti. Postupak snovanja izvodi se na snovaljki ili pomou prirunih sredstava / tapova, namjetaja u kui, klinova u zidu i sl./ Da bi se niti namotale na osnovin valjak onim redom kako su i snovane potrebno je stvoriti kri niti tijekom snovanja. To je posebno bitno kod viebojnih osnova, gdje je raport ili poredak boja o osnovi uvijek isti. Najjednostavnije snovanje je na okvir sa avliima, ali na taj nain se mogu dobiti kratke duljine i nejednake irine tkanina. Zato se na ovaj nain najee rade tapiserije. Za tkanje odreene duljine potrebno je izraunati duljinu osnove i to po slijedeoj formuli: - duljina tkanine 10 m - neujednaenost snovanja 10% 1 m - skupljanje u tkanju 15% 1,5 m - otpad u tkanju 1m ---------------------------------------------ukupno: 13,5 m To znai da za duljinu tkanine od 10 m je potrebno nasnovati duljinu osnovinih niti od 13,5 m. Da bi se potka mogla utkati u osnovu potrebno je napraviti zijev prostor izmeu niti u koji se umee potka.

29

Kod razboja horizontalnog tkalakog stana, zijev niti se dobiva sputanjem i dizanjem osnovinih niti pomou listova, pritiskanjem podnoki, a kod tara uzbrditih tkalakih stanova, zijev se dobiva dizanjem svako druge niti na tap i pomicanjem tapova. Prema vrsti tkanja koriste se:

dva lista za tkanje u bodu platna, etiri lista za bod kepera.

Kod uzbrditih tara dobiva se bod platna, a niti se prebiru prstima po bojama, te zbijaju drvenim eljem. Na uzbrditim tarama se dobiju kliane are primjenjive na pregaama, torbama, suvenirima. Na razboju se mogu tkati razne vrste tkanina u razliitim bojama, od jednobojnih, kariranih ili u akar stilu.

PRIPREMA POTKE
Priprema potke je znatno jednostavnija od pripreme osnove. Prea se namota na unak ili bebice koje se provlae izmeu osnovinih niti, redoslijedom utvrenih boja i ara.

POSTUPAK TKANJA
Razlikujemo tkanje na razboju ili vodoravnom tkalakom stanu i tkanje na tari ili uzbrditom tkalakom stanu.

30

Vodoravni tkalaki stan razboj sastoji se od:

okvira draa listova osnovinog valjka listova s kotlacima brda valjka za platno robni valjak podnoki

Tkanje na razboju vri se tako da se: 1. pripremi osnova i kri niti na snovaljki 2. rasporedi osnova na osnovin valjak 3. uvode niti po redoslijedu snovanja u listove po sistemu 1, 2, 3, 4 4,3,2,1 4. uvode niti istim redoslijedom u brdo 5. priveu se za robni valjak i ravnomjerno nategnu 6. vri se pritkivanje nekoliko poetnih redova 7. nastavlja se tkanje prema planu rada pritiskanjem podnoki redoslijedom od 1-4 i natrag od 4-1. 8. nakon svakog pritiskanja podnoki dolazi do promjene niti i u stvoreni zijev umee se potka koja se pritisne i izravna brdom. 9. otkano platno se namotava na robni valjak Tkanje na tari ili uzbrditom tkalakom stanu takoer zapoinje snovanjem, ali se radi odmah direktno na taru. Poslije se ravnomjerno rasporede niti, ravnomjerno zategnu i obiljei sredina tkanja. Svaka druga nit se digne na okrugli tap kako bi se dobio zijev i kri niti. Brojanjem niti i prebiranjem prstima umee se potka razliitih boja kako bi se dobili kliani motivi pregae, torbe ili trike. are ili klike su zadane ili ovise o mati tkalje.

31

TKANJE NA OKVIRU
Tkalaki okvir koristi se za izradu tapiserija i zidnih ukrasa. Vrlo je jednostavne izrade od drvenog materijala. Radom na okviru mogu se koristiti sirovine razliitih boja, debljine, finoe i porijekla, pa je pravo zadovoljstvo stvarati razliite kreacije. Dimenzija okvira je prema namjeni i elji, a mogu biti od nekoliko cm do nekoliko metara. Najee se izrauju standardnih veliina 60x105 cm. Kod rada na okviru treba planirati da e gotov uzorak biti manji po irini i duljini za 10 20 cm od veliine okvira. Okvir se izrauje od letvica / borovina, jelovina i sl./. Na uglovima se uvrsti s vijcima. Na udaljenosti od 5 cm od unutranjosti okvira na poprenoj letvici oznaava se udaljenost od 12 mm ime se dobiju 33 oznake na svakoj poprenoj letvici. U oznaena mjesta na letvici se koso zabiju avlii od 3 cm. avlii u gornjoj i donjoj letvici moraju biti tono u liniji. Zabijaju se cik-cak kako bi izbjeglo raspucavanje letvice. Na zabijene avlie nasnuju se osnovine niti. Prije snovanja okvir se nasloni na zid, stol ili stolicu i poloi tako da je dulji kraj vodoravan.

32

Poetak osnove privee se za prvi avli s lijeve strane na vrhu okvira. Nit se dri lagano napeto i vodi do prvog avlia na desnoj strani i omota oko desnog avlia. Zatim se vraa do drugog avlia na lijevoj strani i omota te nastavlja ravnomjerno nategnuto do drugog avlia na desnoj strani. Tako se ponavlja dok se ne proe cijeli okvir ili ne dobije eljena irina zadanog rada. Na zadnjem avliu nit se uvrsti uzlom. Tijekom snovanja potrebno je odravati ravnomjernu napetost niti. Ako niti nisu ravnomjerno nategnute mora se izvriti korekcija zatezanja. Trud se isplati zato to e se izbjei problemi koji nastaju prilikom tkanja na neravnomjerno zategnutoj osnovi. Nakon izjednaavanja napetosti niti slijedi postavljanje tzv. krinih tapova. Jedan tap se postavlja na vrhu okvira blizu avlia. Postavljanje prvog tapa poima se od lijeva na desno tako da se neparne niti postave s gornje strane tapa, a parne s donje strane tapa. Postavljanjem drugog tapa niti su postavljene obrnuto u odnosu na prvi tap / neparne su s donje strane, a parne s gornje strane tapa/. Izmeu ova dva tapa se stvara kri niti i niti se niu upravo onako kako su osnovane. Naizmjeninim pomicanjem tapova stvara se zijev niti u koji se umetne potka prema zadanom uzorku ili po elji tkalje. Tako postavljeni tapovi odravaju redoslijed niti i olakavaju tkanje, te predstavljaju granicu do koje se tka. Prije poetka izrade motiva poeljno je imati nacrt na papiru ili uzorak na pregled u prirodnoj veliini, kako bi odredila veliina i boje koje elimo utkati. Potka se priprema i namotava u smotuljke ili lutkice.

33

Za poetak tkanja potkom se obaviju 2 krajnje lijeve osnovine niti, koje e na lijevoj strani stvoriti rub tkanja. Zatim se potka postepeno provlai podiui prstima svaku drugu nit osnove. Nakon provoenja potke s lijeva na desno, vraa se s desna na lijevo, ali sad se diu one niti koje se u prethodnom redu nisu dizale. Tijekom tkanja treba paziti da su rubovi vrsti i ravni. Kako bi se to postiglo potrebno je svakih 10 12 mm tkanja proi potkom oko dvije krajnje niti osnove sa svake strane i time izravnati vodoravnu liniju tkanja. Da bi se sprijeilo uvijanje rubova prema unutra i osiguralo odravanje ravne linije ruba, preporua se mjestimino vezanje rubova na okvir za tkanje. Kad se potka potroi ostavlja se kraj da visi i poinje s drugom potkom. Tkanje na okviru tkaje se s nalija i svi konci koji zavravaju ostaju visiti na vidljivoj strani rada, na strani tkalca. Potka se pribija drvenim eljem. Kako bi se ublaila jednolinost tkane povrine umeu se razliite boje i tvore kliani motivi ili razliite pree drukijih struktura kako bi se dobile tapiserije ili zidni ukrasi. Uobiajeno je da potka u potpunosti pokriva osnovu. Osnova ostaje ravna i napeta, a potka se uvija oko niti osnove i tvori uzorak i ravnu vrstu cjelinu.

34

Da bi se postigla vrsta cjelina potrebno je znati povezati potku u okomitim linijama. Postoje 3 naina povezivanja potke u okomitim linijama uzorka i to: 1. Na mjestu prelaska boja potke, svaka potka prolazi oko jedne te iste osnovine niti koja se nala na tom mjestu. Ovaj nain povezivanja stvara rebraste izboine na tkanju i rabi se obino kod izrade tapiserija. 2. Omotavanjem vie istih potki zaredom oko jedne osnove, a potom vie potki zaredom druge boje oko iste osnove, ome potki spajaju se zupasto u okomitu liniju. Pribijanjem tako spojenih potki stvara se tzv. lastin rep i izbjegavaju se izboine. 3. povezivanje potki preko vie niti osnove je najkvalitetniji i predstavlja vrlo vrst spoj. Ovaj nain povezivanja se postepeno vee preko 3 osnovine niti, te se dobije dugaka okomita crta, bez opasnosti od raspadanja i iskrivljavanja. Povezivanje potke mogue je i tzv. kvaenjem potke. Ovim se nainom povezivanja dobiva najbolja granica izmeu dviju boja, a moe se izvoditi na 3 naina: 1. povezivanje dviju boja potki kvaenjem izmeu dvije osnovine niti i dvije se potke povezuju istim smjerom kvaenja pa stvaraju jasnu granicu. Ovaj nain kvaenja potke izaziva nagomilavanje niti na mjestu kvaenja. 2. povezivanje potki meusobno s dodatnom niti. 3. povezivanje potke kvaenjem svake druge potke ime se izbjegava nagomilavanje niti potke, te se bre i lake tka. Stvaranje okomitih pruga u tkanju mogue je tkanjem dviju boja potke naizmjence.

35

Mogue je izraditi i krug na tkanoj povrini. Da bi se dobio pravilan krug, dobro je na osnovinim nitima nacrtati krug. Tkanje se zapoinje izvan ucrtanog kruga uz oblikovanje to pravilnije krivulje donjeg dijela kruga. Postepeno se popunjava i krug istovremeno s tkanjem povrine izvan kruga. Nakon zavretka tkanja potrebno je paljivo rezati osnovine niti to blie avliima. Neotkani dio osnovinih niti ne bi smjeo biti manji od 8 cm kako bi se rad mogao zavriti i rubovi uvrstiti bilo vezanjem uzlova ili porubljivanjem. Ovako tkani materijali s vie boja trebaju se paljivo odravati. Najbolje je suvo etkanje i izbjegavanje pranja u agresivnim deterdentima zbog mogueg nepostojanja boja pod utjecajem deterdenata.

SLOBODNE FORME TKANJA

Najee pravilo tkanja je da se osnova i potka prepliu pod pravim kutom. Krenjem ovog pravila dolazi do vrlo efektnog tkanja, gdje dolaze do izraaja kreatorske sposobnosti tkalca i stvaranja unikatnih i neponovljivih umjetnikih kreacija. Odstupanje od uobiajenih pravila je najee krivudanje potke kod preplitanja s osnovom ime se postie specifian efekt. To je posebno izraeno i primjenjivo na izradi tapiserija. Osnova kod slobodnih formi tkanja nije previe napeta i zbog njene manje napetosti i razliitosti materijala potke i preplitanja pod razliitim kutovima i stupnja napetosti dolazi do izraaja efektnost tkanja.

36

Najtee je postii ravninu rubova. Stoga se niti osnove na rubovima moraju ravnomjerno rasporediti i ujednaeno napeti. Neravni izgled ovako otkane tapiserije daje mogunosti za tkanje slika i apstraktnih motiva i slui samo u dekorativne svrhe.

TKANJE NA STOLNOM STANU S VALJCIMA

Dosadanji oblici tkanja su ograniavali duljinu osnove. Ovim nainom tkanja taj nedostatak je uklonjen i duljina osnove ovisi koliko emo je nasnovati na snovai valjak. Mali tkalaki stan zahtjeva mali prostor, a ima mogunost tkanja platna. Stvaranje zijeva umjesto listova stvaraju tkalake daice koje ine vrst okvir u kojem se nalazi sklop metalnih ipki meusobno odijeljenih uskim prorezima. Svaka ipka u sredini ima otvor ili rupu. Tkalaka daica se die i sputa i tako dijeli osnovine niti u dva sloja. Ovaj jednostavni mali tkalaki stan moe se lako izraditi. Priprema osnove je ista kao za horizontalni - veliki tkalaki stan. Jedina razlika je to ovakav tkalaki stan nema listova i brda pa se uvaanje niti vri u tkalaku daicu. Ona ima zadatak da ostvaruje zijev i pritkiva potku, te tako zamjenjuje listove i brdo. Jedini nedostatak ovakvih tkalakih stanova je ograniena irina pa se uglavnom koriste za tkanje alova.

37

VEZOVI U TKANJU
Vez je nain povezivanja uzdunih niti osnove s poprenim nitima potkom. Crtanje vezova vri se na tkalakom papiru. Preplitanjem osnove i potke nastaju osnovine i potkine vezne toke, koje su rasporeene u jedinici veza. Prema kombinacijama preplitanja osnovinih i potkinih niti u jedinici veza temelji se i podjela vezova na;

platno keper atlas

Ostali vezovi su izvedenice iz temeljnih vezova.

VRSTE PAMUNIH TKANINA

Tkanine se razlikuju po svojim osobinama ovisno o vezu, gustoi, finoi i sirovinskom sastavu. Izrada tkanine moe biti od jedne sirovine u osnovi i potci, te ih nazivamo iste tkanine. Ako su izraene od vie sirovina nazivamo ih mjeavina.

38

Tkanine dobivaju trgovaki naziv obino po zemlji ili gradu u kojem su proizvedene, pa tako imamo;

damast po sirijskom gradu Damasku, muslen po gradu Mosulu u Mezopotamiji, taft po perzijskoj rijei tafth to znai presti, saten po latinskoj rijei seta svila.

PAMUNE TKANINE
Dominantna sirovina za izradu tkanina je pamuk i najvei dio tkanina otkan je od pamuka. Vrste pamunih tkanina su mnogobrojne i dijele se prema;

masi, boji, debljini, porijeklu vlakna, drugim paramertrima.

Skupljanje pamunih tkanina kod pranja iznosi 2 3 %. Evo nekih naziva pamunih tkanina i njihovih razlika.

KATUN ifon razlikuje se po gustoi i finoi niti u osnovi i potci. Katun moe biti otkan u jednoj ili vie boja ili obojene kemijskom doradom tiskanjem tzv. kaliko. PERKAL je finija tkanina od katuna. Moe biti bijela ili obojena, a upotrebljava se za fino rublje. KOTON I MOLINOS upotrebljavaju se donje presvlake jastuka.

39

KRETON je tkanina za rublje. KAMBRIK je pamuna tkanina izrazite vrstoe. OKSFORD je jedna vrsta katuna s izrazitom vrstoom, KANEVAS je s jakom apreturom i koristi se kao podloga za vezenje. INLET je jednobojna pamuna tkanina s izrazito velikom gustoom, a koristi se za donje presvlake jastuka. ZEFIR je meka gusta tkanina od meceriziranog pamuka, a upotrebljava se za muke koulje i enske bluze. ETAMIN je fina tkanina za ensku ljetnu odjeu. GRENADIN je prozirna tkanina od meceriziranog pamuka, tvra je od etamina, a slui za ensku odjeu. OPAL - je pamuna tkanina od meceriziranog pamuka, a slui za rublje. MAKO - je vrsta tankog inleta. MUSLEN ( MOUSSELINE) poluprozirno pamuno platno za enske kostime. PANAMA upotrebljava se za muke koulje. BATIST fina tkanina od meceriziranog pamuka i slabe apreture. Bolje vrste batista nazivaju se AKONET. RIPS - tkanina karakteristina po izraenim debljim nitima koje teku uzdu i poprijeko. KLOT pamuna tkanina otkana u peteroveznom atlasu od meceriziranog pamuka, a upotrebljava se za izradu odjee. PIKE ( pique) je dvostruka pamuna tkanina s uzdunim prugama, tokama, zvjezdicama, a upotrebljava se za rublje i djeju odjeu. DAMAST je tkanina izrazitog sjaja s velikim utkanim uzorcima, a upotrebljavao se za stolnjake, salvete, runike i sl. BARUN - ima gustu vlaknastu povrinu, a moe biti jednobojan ili uzorkovan s vie boja.

40

VRSTE VUNENIH TKANINA

Vunene tkanine dominiraju u tekoj konfekciji za izradu mukih odijela i enskih kostima. Odlikuju se svojstvom visoke elastinosti, dugotrajnosti, tople su, dobro upijaju boje i ugodne su za noenje. Kvaliteta vunenih tkanina ovisi o kvaliteti vlakana i procesu proizvodnje. Prema kvaliteti mogu se podijeliti u tri skupine i to: sukna, kamgarn i evit ( cheviot). SUKNA - su guste valjane tkanine od vrste vune otkane u platnu ili keperu. Slina su netkanim tekstilijama jer im povrinu prekrivaju vlakna pa se ne vidi preplitanje niti. KAMGARN su tkanine koje se diobivaju iz eljane vune. Spadaju meu najkvalitetnije vunene tkanine i upotrebljavaju se za izradu najfinijih odjevnih predmeta. Izrada kamgarna je od najfinijih vunenih vlakana od merino ovce, ljame, kamirske koze i alpake. EVIT - su tkanine od posebne vrste eljane vune koja se dobiva od krianih ovaca u Engleskoj. evit tkanine odlikuju se sjajem, elastinou i pahuljastom povrinom. Veinom su u plavoj boji i koriste se za izradu mukih odijela, enskih kostima i ogrtaa.

LANENE I KONOPLJINE TKANINE

Lanena platna razlikuju se po gustoi i finoi niti u osnovi i potki. U najfinija platna spadaju tkanine koje imaju 7200 niti na jedan metar i masu od 25 35 grama. Deblja platna su ona koja imaju od 600 1600 niti. U trgovini nalazimo potpuno izbijeljena lanena platna, djelomino izbijeljena ili neobijeljena.

41

Lanene tkanine imaju vrlo veliku vrstou, nejednoline niti, ugodne su za noenje jer su prozrane. Posebno je ugodna ljetna lanena odjea. Nedostatak lanenih tkanina je veliko guvanje, teko se glaaju i zahtjevaju paljivo pranje na visokim temperaturama. Skupljaju se oko 5%. Lan tee prima boju od pamuka i teko je postii eljeni ton. Lanene tkanine dijelimo na: 1. Prirodno platno dobiveno iz neizbjeljene pree, 2. Belgijsko platno gusto, vrsto, jednolino i izdrljivo. 3. Irsko platno napravljeno iz fine lanene pree, 4. Kanevas podvrgava se jakoj aperaturi i upotrebljava za proste ponjave, presvlake za jastuke ili kao podloga za vezenje, 5. Batist tanka poluprozirna lanena tkanina s gustoom.

SVILENE TKANINE
Tkanine otkane iz prirodne svile su vrlo kvalitetne i skupe. Omiljen su odjevni predmet svake ene. Imaju dobra svojstva koja odgovaraju pri noenju. S obzirom da je proizvodnja svile vrlo osjetljiva i dugotrajna, danas se proizvodi jo samo u nekim istonim zemljama kao Kini i Japanu, ali i kod nas u Konavlima u vrlo malim koliinama kako bi se odrala tradicija i obnovile narodne nonje.

42

VEZ NA TKANINAMA
Vezenje predstavlja dodatnu obradu tkanina. Vezenje moe biti;

runo, koncem na tkanini, otkanim bodom na platnu, strojnim proivanjem konca kroz tkaninu, stvaranjem razliitih ukrasa na tkanini.

Materijal za vezenje moe biti razliiti materijal. Vezivni materijali su;

konac razliitog sastava, uzice, gajtan, ljokice, razliiti ukrasi.

Sirovinski sastav je neogranien i to od tekstilnih do metalnih sirovina. Najkvalitetniji i najljepi vezovi napravljeni su iz vune ili prirodne svile. Vezivna tehnika dijeli se u dvije skupine i to: 1. vezovi nastali brojanjem niti u tkanini ( po broju) 2. vezovi nastali po crteu na tkanini ( po pismu)

43

VEZOVI PO BROJU
Ovi vezovi se jo nazivaju i vezovi po ici, a izrauju se na debelim i vrstim tkaninama ili finim i tankim tkaninama na kojima se niti meusobno lako razdvajaju i broje. Narodni vezovi su esto napravljeni na ovaj nain. Vezu se brojanjem niti u tkanini po 3 niti u 1 isanicu, a 10 isanica sainjavaju jednu desetinu. isanica moe imati 5 niti ( kod prutakog veza) i po 20 niti kod utkanice. Tkanina se razbroji prema vezu to e se vesti i s jednom niti se odredi sredina tkanine uzimajui 3 5 niti naizmjence na iglu i ispod igle. Vezovi nastali brojanjem u tkanini su trajni, tono i isto su izvezeni i najee su to tkanine s jednim licem nakon vezenja. Ovi vezovi dijele se na:

44

izvezene kriiima krstaki vezovi, poavni vezovi koji nastaju tkanjem ili naivanjem. provlaka ili pirlit ( podvlainski vez ) - veze se provlaei niti uzdu i poprijeko osnove, mrki vez junohrvatski vez koji je aren i vezen pamunom ili svilenom preom u tri razliite boje; crvena, modra i zelena. Vez je relativno sitan, a odlikuje se ornamentima. kninski vez izrauje se u Sjevernoj Dalmaciji, koristi se pet boja; crvena, modra, uta, tamnosmea i crna. kosovski vez izrauje se kao ukras na kouljama. Veze se srmom i vunom u razliitim bojama. rasplitani vez izvlae se pojedine niti osnove, te oplitanjem iglom i koncem nastaju pruge u tkanini. Ovaj vez se esto koristi kod porubljivanja tkanina.

kere se veze koncem razliitih sirovina na tkanini. Preplitanjem i uvrivanjem konca dobivaju se ipkasti motivi.

Kere spadaju u najljepe i najsavrenije rune radove. Izrauju se veinom u bijeloj boji. Vez kere vezao se dosta u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Slavoniji. Meu najljepe kere vez spada i paka ipka. Poznata je jo iz XII stoljea, a Venecijanci su je prodavali kao svoju.

Paka ipka izrauje se dugom i tankom ivaom iglom s okruglom uicom koja odgovara debljini konca. Osim toga potrebno je vrtilce (igla) kojim se prave rupice na papiru. Potreban je crni pergament papir, crno votano i bijelo platno. Nacrt se prenosi na votano platno koje se saije na pergament, a podloga je sukneno platno. Nacrt je s gornje strane, a vrtilcem se izbode nacrt u razmaku od 2 mm i to okomito da igla slobodno prolazi kroz rupicu. Probodna ara se po rubovima saije na podlozi od votanog i obinog dvostrukog platna. Kroz rupice na obrisima nacrta, viestruki konac se ije malim bodom tako da se uvlae s donje strane, povue prema gore, obuhvati viestruke niti i uvue opet u istu rupu. Kad se ploha tako oznai, isunjava se obamitnim zabocima . Kad je ipka gotova skine s podloge na kojoj se vezla.

IPKA je rupiasti tekstilni ploni proizvod. Sve ipke kao i kere ubrajaju se u rasplitni vez. Izrauje se vezenjem po tkanini ili samim preplitanjem konca. Sastoji se od mreaste podloge s ornamentalnom povrinom. are nastaju preplitanjem konca ili snopia konca, mijenjajui poloaj i oblik. ipke se koriste kao ukras na rublju i enskoj odjei. Najstarije nae ipke izraivane su u Lepoglavi i to na batie, ili pake raene iglom. Najstariji nai ipkarski spomenici uvaju se u Muzeju u Kninu. To su ostaci zlatnih ipki pronaeni u grobovima hrvatskih velikana.

45

Nae ipke dijelimo na: a) Lepoglavsku ipku b) Paku ipku Najpoznatije ipke u svijetu su: a) Irska ipka b) Slovenska ipka c) Venecijanska ipka d) Briselska ipka e) Njemaka ipka

46

VEZOVI PO PISMU
Ova tehnika veza zahtijeva prijenos crtea na platno i to otiskom ili crtanjem. Izrauju se na razliitim materijalia, ovisno iz kojerg lraja dolaze, a najee se veze na lanenom i pamunom platnu. Dijele se na:
bijeli vez, areni vez, zlatovez.

BIJELI VEZ - izrauje se runo ili strojevima na s bijelim lanenim ili pamunim koncem na lanenom ili pamunom platnu. Od runih vezova poznati su vezovi pod nazivom;
lozanje ( popleti, lozovac, lozica, lozinka). vitanje veze se kukicom tako da se neke niti

steu i dobije se kerani efekt. Gnjidanje je gusti bijeli vez s kojim se ukraavaju kape. areni vez radi se viebojnim koncem na posebnim tkaninama kao; satin, filet i tul. Ovi vezovi se mogu raditi runo ili strojno, ali runi rad je ljepi i cjenjeniji. Peke naav veze se na poculicama i pregaama u Slavoniji. Veze se svilom u razliitim bojama i to vrlo gusto tako da se platno ne smije vidjeti. Ljepota ovog veza je u skladno rasporeenim bojama. ine areni vez s inama, stakliima, mrelicama. Gotova ina se ostavlja na odjevni predmet veinom uz rubove. Zlatovez veze se razliitim tehnikama ( kod nas ih ima 12) i to icom od ute svile koja je omotana nekom sjajnom kovinom, zatim pozlaenom icom ili icom od srebra, te utom, zelenom, i ruiastom svilom. Veze se brojanjem niti ili prethodnim ucrtavanjem veza na tkaninu.

47

ILIMI TEPISI
ilimi su tkanine s ornamentom u harmoninim i diskretnim bojama, izraeni posebnim tehnikama. ilimi su preneseni s Istoka u Europu. Stari ilimi izraivali su se na tkalakim stanovima s originalnim narodnim motivima. Preu su sami bojali. Uvoenjem sintetskih boja i materijala, ilimi gube na svojoj vrijednosti. Prema nainu izrade i porijeklu ilime dijelimo na: 1. Smyrna ili turski ilimi izrauju se na tkalakom stanu. Imaju otre i iste obrise samo ako su kratko iani, dok oni s duom florom okazuju nejasan obris. Imaju obino od 10 do 40 tisua uzlova na kvadratni metar. 2. Perzijski ilimi su ljepi i kvalitetniji od turskih. Izraeni su od bolje vune i imaju vei broj uzlova na metar kvadratni. Kratko su iani i imaju vrste uzlove, a time i veu trajnost. Najbolji ilimi potjeu iz Kurdistana. 3. trike tkaju se na podruju Drnia i Promine, te Knina. One su zamjena za ilime, a tkaju se od vune razliitih boja, tehnikom ornamenata i originalnih geometrijskih likova. trike ili Dalmatinski ilimi su ravni, tkani glatkim bodom.

48

UVANJE I IENJE TKANINA

Nain uvanja i odravanja tekstilnih proizvoda odreuje njihovu dugotrajnost i izgled. Pravilnim odravanjem i izborom sredstava za ienje titimo materijal od propadanja, nametnika, gubitka boja i primarnog izgleda. Ovisno o porijeklu sirovine od koje je izraen predmet odreuje se i nain odravanja i uvanja. Pa tako je poznato:
Vunene

tkanine napadaju moljci, treba ih tititi naftalinom, lavandom, rumarinom, mauranom ili kemijskim sredstvima protiv moljaca. Vunene tkanine nije preporuljivo esto prati, a ako se peru onda su to blaga neutralna sredstva. Suenje je preporuljivo u hladu zato to vuna na suncu uti i gubi elastinost koja potjee od njezine prirodne zatite lanolina. Vunene predmete se preporua esto prozraivati i to na oblanom vremenu, bez sunca, te lagano etkati. Prije spremanja vunene tkanine je potrebno oistiti i spremiti u ne previe ugrijane prostore. Vuneni predmeti stajanjem poute. Kako bi im se vratila prvotna boja preporua se moiti predmet 15 20 sati u otopini sapuna i stearinske svijee. Ako imamo istroeni materijal, moemo ga popraviti trljanjem spuvom umoenom u otopinu u kojoj se kuhalo lovorovo lie. Pamune i lanene tkanine peru se uobiajenim postupkom ako su jednobojne i sredstvima za zatitu boja ako je materijal obojen. Svilene tkanine su najnjenije strukture i zahtijevaju posebnu panju pri pranju i odravanju. Svila se pere iskljuivo neutralnim blagim sredstvima, sui na zraku, a zatim pegla niskom temperaturom.

49

SKIDANJE MRLJA
Veliki problem svakog domainstva je odstranjivanje mrlja s odreenih predmeta. Mrlje ne samo to runo estetski izgledaju, nego i oteuju tkaninu. Odstranjivanje mrlja nije uvijek jednostavno i ovisi o sastavu materijala i sredstava kojima tretiramo mrlju. Vano je napomenuti da je mrlju potrebno to prije odstraniti dok jo nije prodrla duboko u strukturu vlakna i otetila ga. im se sredstvo za odstranjivanje mrlje stavi na mrlju potrebno ga je i odstraniti jer e se u protivnom mrlja poeti iriti. Nakon djelovanja na mrlju kemijskim sredstvom, materijal se ispere. Prilikom upotrebe kemijskih sredstava za ienje mrlja potrebno je zatiti ruke, ili ako se radi o zapaljivom sredstvu paziti da se ne doe u kontakt s vatrom.

MASNE MRLJE
Masne mrlje su najee mrlje na tkaninama. Lako se iste ako se postupa pravilno kod ienja. Tako npr. masne mrlje s lanenih i pamunih tkanina odstranjuju se pranjem u otopini luine, a tvrdokorne i mjeavinom amonijaka i limunova soka. Sve masne mrlje mogu se istiti i terpentinom.

50

Masne mrlje sa svilenih tkanina iste se benzinom, eterom, utanjkom od jaja ili amonijakom.

Na vunenim tepisima masna mrlja se prekrije suhim prahom od krede i to se ponavlja dok mrlja ne nestane, a potom se tepih isetka i usisa. Stearin, loj, parafin i ostale krute masti uklanjaju se tako da se najprije odstrani viak, a zatim se mrlja prekrije upijajuim papirom i glaa dok ne nestane. Na isti nain se moe skidati i zalijepljena vakaa guma, ali je dobro prethodno viak odstraniti zamrzavanjem gume (stavljanjem leda ili u zamrziva). Vosak sa svilene tkanine skida se skidanjem vika poslije laganog grijanja, a zatim trljanjem alkoholom i eterom.

MRLJE OD BLATA
Blato osim zemlje ima i drugih sastojaka te moe ostaviti tragove ako se ne skida pravilno. Blato je najbolje ostaviti da se osui, a zatim se dobro isetka. Poslije toga se tkanina opere najprije u istoj vodi, a zatim redovnim postupkom pranja. Ako mrlja od blata ne nestane tada se moe premazati tartaratom ili istrljati benzinom.

51

MRLJE OD KAVE I OKOLADE

Treba razlikovati mrlje od iste kave i mrlje od kave s mlijekom ili mrlje od nekih mjeavina. Mrlje od kave s mlijekom peru se u vodi i sapunu. Ako mrlja ne nestane moe se istrljati spuvom namoenom u glicerin ili alkohol i zatim isprati. Mrlje od kave i okolade na svilenim tkaninama se najprije operu u istoj vodi, a zatim sapunaju u toploj vodi. Ako ne nestanu potope se u blagu otopinu sumporne kiseline.

MRLJE OD VONIH SOKOVA I VINA

Ove mrlje iste se efikasno u vodi avel ( Eau de Javelle) koja se prodaje kao vodena otopina. To je mjeavina hipoklorita i klorida alkalija, a dobije se kad se klor uvodi u hladnu otopinu kalijeve luine. Mrlje se mogu odstraniti i potapanjem u razrijeeni amonijak, a potom u razrijeenu vinsku kiselinu. Mrlje od crnih vina i obojenih sokova najbolje se oiste ako se izloe djelovanju sumpornih para, a nakon toga operu u vodi. Mrlje od likera peru se u razrijeenom alkoholu ili amonjaku, a potom operu u mlakoj vodi.

52

MRLJE OD TINTE
Mrlje od tinte operu se u slanoj vodi ili bijelom octu, a potom operu sapunom. Nakon toga mrlja se namoi vrlo razrijeenom solnom ili sumornom kiselinom.

MRLJE OD ZNOJA
Ove mrlje na bijelim tkaninama se oiste pranjem u otopini marseljskog sapuna. Obojena vuna isti se pomou octa, ili mjeavinom jednog dijela amonijaka, dva dijela alkohola i tri dijela sumpornog etera. Mrlje od znoja sa svile se skidaju trljanjem krpom umoenom u alkohol. Pusteni eiri se iste premazivanjem otopinom vode i cinkova praka, a nakon toga se etka.

MRLJE OD KRVI
Svjea mrlja od krvi se isti pranjem u hladnoj vodi ili mlakoj vodi s dodatkom malo vinske kiseline. Stara mrlja se ostavi u hladnoj vodi i nasapuna te se normalno pere. Mrlje od krvi s vunenih predmeta odstranjuju se alkoholom i benzinom, a ako vuna nema postojeu boju namoi se u otopini kuhinjske soli, a zatim ispere. Mrlje od krvi sa svilenih tkanina odstranjuju se alkoholom.

53

MRLJE OD HRE
Ove mrlje iste se razliitim sredstvima, a najefikasnije sredstvo je limunov sok i to tako da se prije ugrije u srebrenoj lici, a potom namoi mrlja. Moe se posuti i prahom oksalne kiseline i nakon toga isprati. Mrlje od hre na obojenim tkaninama iste se razrijeenom solnom kiselinom.

MRLJE OD MOKRAE
Ove mrlje se iste limunovim sokom ili razrijeenim amonijakom. Sa pamunih i lanenih tkanina se odstranjuju pranjem uobiajenim sredstvima za pranje.

MRLJE OD MLIJEKA
Ove mrlje se najbolje oiste mjeavinom 2 lice vode i 2 lice glicerina, te nekoliko kapi amonijaka. Otopina se stavi na mrlju, stavi izmeu dvije krpe i glaa na visokoj temperaturi.

54

55

LITERATURA:

Dr. Stana Kovaevi Runo tkanje 2002. Pavao Trojan Runo tkanje na tkalakom stanu unkom i kotaiima Slobodan B. eli Tkanje na domaem tkalakom stanu

Drni, 16. srpnja 2009.

Milena Perin

56