Pilipenda

(IZ GORNjE DALMACIJE) Pilip Baklina spavae, na ognjitu, obuen, pokriven haljkom, glavom okrenutom ka slabom plamenu, koji je liskao dno lonca, objeena o verige. Zapaljeno smrekovo korijenje davalo je vie dima nego plamena; dim je plavio mranu kuicu, dizao se pod slameni krov, pokuavajui da izae kroz jedini otvor na krovu. Vjetar je suzbijao dim, te bi se lice Pilipovo namrtilo, a promolili se krupni, ukasti zubi pod etkastim prosijedim brkovima. Kad bi vjetar utolio, dim bi ugrabio priliku da se izvue, te se mogahu razabrati: u jednom uglu krevet, ispunjen slamom. ali sav raskliman; u drugom razboj i na njemu njekoliko haljina; prema vratima ko i nad njim naherena polica sa njekoliko komada posua; oko ognjita jo dva-tri lonca i toliko trononih stoia. I to bjee cijelo pokuanstvo! U dvoritu" domaica, Jela Pilipova, sitna ena, runa, posmatrae na pozitku dva bremenca smrekovih panjeva, pomijeanih sa njekoliko sitnih grabovih cjepanica, to su njih dvoje sa velikom mukom za dva dana nasjekli i prikupili po zabreju, nad selom. Vjetar je landarao njenim zubunom i kosom bez povezae, a ona je namjetala panjeve, kako e tovar izgledati vei. U pregratku grizao je Kurjel, sitan, ri, gotovo sijed magarac, tankih nogu, sama kost i koa. Nad njim, na tavancu, bjee sloen tovar jemene slame, njegova krma za cijelu zimu, a pred njim, na zemlji, bjee rukovijet slame, njegov jutrenji obrok, koji je on grizao lagano, gotovo slamku po slamku. Njegov blagi pogled bio je upravljen as na domaicu as na pijevca i dvije kokoi, to prema njemu uahu, gledajui ga alostivo. Oevidno on ih je alio, osobito veselu i lijelu Pirgu, te bi rado s njima podijelio svoju slamu, kad bi to za njih hrana bila. Jo dvadesetak takih kuica, pa onda desetak poveih, to je selo K. u gornjoj Dalmaciji. Selo se razasulo na jednom rubu ravnice, pod breuljcima. Mala starinska pravoslavna crkva, sklonila se za najguom gomilom kua, u sredini. A u zaelju sela, odvojena, zidala se velika, gospodska zgrada, oevidno bogomolja, koja bi dolikovala kakvoj varoici, a ne najsiromanijem selu Petrova Polja. Jela ue u kuu, tresnuvi vratima. U isti mah i vjetar huknu jae i plamen bukvu i voda u loncu uzavri, te se Pilip tre, sjede i pogleda mutnim oima oko sebe. Kad ustade da se protegne, tada se tek vidje da je pravi Pilipenda, kako su ga seljani zvali, jer kad die ruke povrh glave, umalo ne dohvati evar na krovu! Bjee krakat, duga vrata i oble glave. Benevreci na njemu bjehu sama zakrpa, a njekada crvena kapa, od plijesni crna, natakla mu se do klepastih uiju. Kad zijehnu, inilo se da e progutati lonac. Jela izvadi iz koa i stavi pred mua zemljanu zdjelu, u kojoj bjehu oko dvije pregrti kukuruzova brana, vema crna, nego uta. Pilipenda uzdahnu, odmahnu glavom, pa zahvativ polovinu, sasu ga u vrelu vodu, pa mjeajom provrti kau. Jela odnese ostatak, a donese njekoliko zrna soli i spusti ih u lonac. Oboje stadoe gledati kako krklja kaamak, jedui ga oima. Najposlije Pilipenda skide lonac, izmijea puru i izrui je u drvenu zdjelu. Pa izioe oboje pred kuu da se umiju. Poto se prekrstie, poee polako, oprezno vatati, omjerajui nesvjesno, brzo i kriom jedno drugom zalogaje. Kad ve bjehu pri kraju, Jela e: - Jadna ti sam, to u!? Nemam povezae! Kako u sjutra na priee bez povezae?

Pilipenda slegnu ramenima, napi se vode, pa izae iz kue. ena izae za njim. te natovarie magarca. Onda oboje stadoe kao skamenjeni, posmatrajui tovar, magarca i kokoi. Ponjekad, trenutno, sukobili bi se njihovi prazni, tuni pogledi, ali bi ih brzo odvratili. Tako izgledahu kao dva kipa, koji oliavaju glad i nemo! Najzad opet e ena, kao za sebe; - Jadni ti smo, ta emo? Za ovo nee uzeti ni pet estica, koliko treba za brano, a ja gologlava ne mogu na priee, te e se rei da smo se i mi upisali! Pilipenda pusti glas, koji je nalikovao na reanje ljuta psa, pa izbuljivi krvave oi na enu, zapita kroz zube: - A hoe li da se upiemo u tu... tu... vjeru? - Sauvaj Gospode! - ree Jela ustuknuvi i prekrstivi se. Onda Pilipenda ue u magarei pregradak i donese najbolju koko. Jela, uasnuta, viknu: - Ma zar Pirgu? Hoe da proda Pirtu? Pilipenda samo ree: "E, ja!" pa dohvata dugaki tap i poe za magarcem. Put je vodio mimo novu crkvu. Pilipenda u gdje ga njeko ozgo zovnu, ali pljunu put radnika, pa pohita dalje, preko njiva. Kad stigoe na kolski put, Pilipenda se osvrte na planinu Dinaru, koja se bijeljae od snijega: tunim pogledom preleti cijelo Petrovo Polje, koje se crnjae u suhomrazici; pogleda alostivo na seoca to se niu po rubovima i uini mu se da vidi kako po ravni leti ona strahovita utvara, koja ve. od etiri mjeseca davi narod. To je bilo zimi godine 1843. Zbog neobino slabe ljetine, jo s jeseni, zavlada glad po gornjoj Dalmaciji. Pred Boi malo koja kua imaae njeto ita, a zbog slabog saobraala u ono vrijeme, ito je sporo dolazilo s mora u gradove, a bezduni trgovci udarie prevelike cijene. umoviti i stoni krajevi pomagahu se kojekako, prodavajui drva, hranei se bijelim smokom, koljui stoku, prodavajui je u bescijenje, ali golo Petrovo Polje, niti ima uma, ni stoke! Kad se ve desilo njekoliko smrtnih sluajeva od gladi, onda opina drnika, kojoj pripada Petrovo Polje, stade opravljati i graditi putove, plaajui radnike kukuruzom. Snaan i vrijedan radnik, kao to bjee Pilipenda, mogae zaraditi pola oke kukuruza na dan, a toliko bjee dosta za njih dvoje, jer ve krajem ljeta otidoe im oba sina u Primorje, u najam. Ali nakon nekoliko nedjelja, opina prekide radove, a sreska vlast nabavi dosta ita i poe ga dijeliti narodu na dva naina: katolicima na poek (biva, da otplauju na obroke u novcu, nakon nove ljetine), pravoslavnima pak poe poklanjati kukuruz, pod pogodbom da svaki kuni starjeina koji bude primao ishranu mora prijei u unijatsku vjeru. Narod se smuti. Agitacija najvie poe u K., gdje ne bjee druge vjere sjem pravoslavne. Stari iznemogli pop nastojae da orazumi svoju pastvu, ali ba znatnije seljake strah od gladi nagna da se pounijate. To uinie kapitan, aunto, au (seoski knez, zamjenik mu i raznosa slubenih listova) i jo sedam-osam domaina. To se zvalo: "upisati se u carsku vjeru!" Razumije se da je novovjercima bilo zabranjeno ulaziti u pravoslavnu crkvu... Pilipenda je iao ka gradu za svojim starim Kurijelom, koji je nabadao tankim noicama, sporo odmiui. Ali ga Pilipenda nijednom ne oinu, niti ga je ikada tukao, jer mu ao bjee svoga staroga i odanoga pomagaa u ratovanju za opstanak. Pilipenda poali i jadnu Pirgu, koja jednom zarakoli i zalepeta krilima, pokuavajui da se otme. On joj ree: "Ej, moja Pirgo, ao mi te, ali mi je alije sebe! Oplakae te Jela, lje!"

Dabome da je Pilipenda na svoj nain pomalo i razmiljao o zlom udesu, koji snae njega i ostale i da je vezivao na to njeka svoja kratka razlaganja. To mu se najvie vrzlo po mozgu kad bi tako za svojim magarcem iao u grad, a sve se naturivalo u obliku pitanja. Pitao je Pilipenda boga: - Bogo moj, zato ti alje glad na ljude, kad je meni, jadnom teaku, ao i stoke kad gladuje!? I zato ba alje bijedu na nas teake, koji te vie slavimo nego Lacmani, siti i objesni!? Ali, opet, hvala ti, kad dade da smo mi najsiromaniji najtvri u vjeri, te volijemo duu, nego trbuh!... U njeko doba Pilipenda u iza sebe tutanj koraka; uporedi se i poe s njim Jovan Kljako. Bjee to ivolazan stari, koji je prije dvadeset i pet godina uestvovao u ibenikoj buni protiv vladike Kraljevia, kad ono htjede da pounijati pravoslavne Dalmatince, a sad Kljako, pod starost, ipak prevjeri! Nazva boga Pilipendi i dodade: - A, jadan Pilipenda, smrznu li se? - Valaj da hou da se ukoanjim ove, nasred puta, ne bih zaalio! - A jadan, a to ti... a to se ti ne bi upisao? Pilipenda odvrati: - Valaj, neu, pa sad crkao od gladi! A neete dugo ni vi svi, pa da vam je car poklonio cijelo Petrovo Polje! Kljaku i drutovima mu Pilipenda bjee ivi, olieni prijekor; ipak se nasmija i poe izvijati: - Ama, Pilipenda, bolan, orazumi se i uj me! Ne uinismo ni mi to od bijesa, niti mislimo ostati u poganiji, nego... zna... dokle izimimo, dokle opasemo neja i eljad, pa onda emo lako! Pilipenda pljunu. - Ja ne znam hoete li lako i kako ete, ali znam da vam obraz ne opra niko, ni dovijeka, ni dokle vam bude traga! Kljako se namrti, te e oporo: - Bleji, Pilipenda, ali e i ti biti unijat prije Uskrsa! Pilipenda stade i viknu: - Ja se uzdam u mora srpskoga Rista! Ako e mi pomoi, hvala mu, ako nee i onda mu hvala, jer mi je sve dao, pa mi sve moe i uzeti, i duu! A ti... Kljako ga prekide. - Mui, Pilipenda, ja sam carske vjere! - A, pasji sine, - viknu Pilipenda izmahnuvi tapinom... - ekaj da ti pritvrdim tu vjeru! Ali Kljako pobjee.

Onda Pilipenda, izvan sebe od gnjeva, ovom snagom udari Kurijela. Ovaj stade, okrete glavu i tuno pogleda gospodara, a Pilipenda se postidje, pa ga obuze alost, te sjede na pervaz od ceste i zaplaka se!