„Zeleno busenje“ Edhem Mulabdić (1862. – 1954.

)

Biografija: Edhem Mulabdid rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon
toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdid upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u mirovinu. Zajedno sa Safvet-begom Bašagidem i Osmanom Nuri Hadžidem pokrede list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-06), a 1903. osniva i društvo "Gajret". U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. "Nova vremena" je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Bududi da je Mulabdid i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobidi zbirku novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao. Zbog kontakata sa vođama NDH, bio je izopden, poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu 29. januara 1954. godine. Danas je Mulabdid lektirski pisac i pomalo mu se vrada značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdidevi dani kulture" u cijelosti je posvedena imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Tema:
Dešavanja u ratu i ljubav između Ahmeta i Aiše. Borba za svoju Domovinu. Životna priča ljudi iz Maglaja za vrijeme dolaska Austro-Ugarske na vlast.

Ideja: Vrijeme ne liječi rane, samo promjenama možemo promjeniti stanje. Ne činedi ništa, ostavlja
stvar onakvu kakva jeste.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: Ahmet:
Ahmetov lik i sudbina nalazili su se razapeti izmedu ove dvije ustanicke vojske: fizicki vezan za nalicje otpora i hadzi Selimagu. Osim ove strane zivota imaoje jos i ljubav tj. Ajsu. Volio ju je kao i ona njega. U ovom romanu moze se vidjeti kako bi ahmet dao sve za svoju domovinu cak i svoj sopstveni zivot.

Ahmet je ved svoj čovjek. u kojoj Ahmet ostavlja svoju porodicu i djevojku i priključuje se ustanicima. koji je po opdem uvjerenju pisca "čestiti momak i pravi turčin". Aiša tuguje za Ahmetom. Nije on bilo ko. sakrivanjem dragocijenosti i spremnom za bijeg. nešto zbog novog incidenta – podmetanje požara – počinje piti. Njena čeljad su čestita. pokreta masa i vremena. umiljat pogled i slatke riječi. sa konačnim definiranjem strukture otpornika (“bijahu sami seljaci. zabave i akšikluka. sin ugledne Omerefendinice. Otpor ustanika je nakon kradeg vremena slomljen. U Maglaju Austrougari uspostavljaju svoju vlast. Njegova kuda je na glasu.. Čim su došle prve vijesti o predaji Bosne. Sukob oportunista i fanatičnih pristalica otpora prvi je rezultat ovog zapleta. U isto vrijeme kada se u Ahmetu nakon bratovog saopdenja da je Bosna data Austriji. pogino je u boju ali cistoga i ponosnog obraza. dolazi do podjele stavova bošnjačkog stanovništva prema novim vladaocima. pri čemu se mržnja okrede više prema izdajniku Osmanlijama. Uskoro poslije toga dolazi vijest o Ahmetovoj pogibiji. uplide se ljubavna fabula i stvara teškode njenom ostvarenju. U njoj se veoma mnogo drži do škole i nauke. Ahmet je inače skroman i stidan kao kakva čestita djevojka. Ahmet ima probleme druge vrste. smiruje u melanholiji koja prožima nered. Ovaj momenat za oštro odvajanje “pravih turaka” tj. Ovaj događaj. Roman se tako.Citat: "Medu ovim skupinama vesele celjadi isao je stasit i tankovijat momak i kao da je izbjegavao u svakom drustvu. okupacije. Drži ga za jednog od ulizica. koja rano ostade bez muža sa tri sina. panikom. Kratak sadržaj: Mulabdidev roman “Zeleno busenje” počinje opdom slikom predvečerja u Maglaju. na drugoj strani prodata Bosna. pa ga njena slika progoni: to čarobno lice. neizvjesnosti. pored očeve namjere da je uda za Rašida. To je čovjek starog kova i ne voli one koji se po sudu povlače i miješaju sa Osmanlijama. doseljenika. Zaljubio se u Muharem-aginu lijepu Aišu. nakon ratnog vihora. niti je iz bilo koje kude. prerasta u atmosferu napetog iščekivanja neprijatelja sa glasovima uznemirenja među građanstvom. Mehmed nešto zbog majčine smrti. Mehmed se propije. Lijep petak – praznično raspoloženje – dan veselja. Pod utiskom porodične tragedije i poražen postupcima susjeda. Nakon toga mlađeg brata Aliju koji se druži sa Aišinim bratom – Mustafom – Mehmed pošalje na školovanje u Sarajevo uz komentare: "Alija je uistinu otišao. Kod njega nema nikakve raskalašenosti. Ahmet tragicno zavrsio. ljubav prema Aiši i planovi u vezi sa njom. prodaje imanje. i to da je kud na tursku nauku – ved u školu". Završio je ved ruždiju i ved kao činovnik radi u gruntovnici i krede se među obrazovanim i ozbiljnim ljudima. nego prema napadaču i okupatoru. a brat mu Mehmed biva ranjen. Po strani je pristali Ahmet. a među njima građanina ni od lijeka”). kao tragična žrtva sudbine. koje nije mogao da podnosi. Ali Aiša vehne za Ahmetom i naposlijetku umre. U pljačkaškom napadu predstavnika ratnog ološa jedne večeri je poginula Ahmetova majaka. Ali to nije razlog njegova držanja po strani. Bio je mlad. Muharem-aga je bio protiv Ahmeta. brige o čaršiji. javlja dilema – na jednoj strani. činovnika iz Turske. . evocirajudi slike iz prošlosti sa njime uz odluku da mu ostane vjerna. dileme i nespokojstva u dušama ljudi. od Osmanlija. ali i očevog protivljenja da se uda za Ahmeta u pravo vrijeme. školovana. sluge.. njegov revolt prema Osmanlijama i osjedanje dužnosti da brani domovinu – dolazi centralni zaplet romana. Atmosfera predbojnog raspoloženja i bezvlašda. Najzad Aišu otac udaje za Rašida. Iz ovog citata mozemo uociti da je Ahmet bio jako lijep momak i da je volio jednu djevojku pod imenom Ajsa. zajedno sa prethodnim uokviruje stradanje ove porodice. bošnjačkih muslimana.

U sumrak ona umrije. obilaze je. bez horme. otmica . a plač žena razliježe se. a kad se vratio u Maglaj opazio gore. taj kvači." "Ta zašto čovjek živi? Ako živi. a da stečeš onaj svijet.a vrijeme je to kad je čovječija glava jeftinija od horozije dok sinu nož. gdje mu je brat pao. i to se najbolje vidi kod djece..Citati:  "Aiša vene od tuge. koji suzbijaju onu želju dječiju za nauku." "Negdje de smotriti bijeli cigo Čergaša. spopane ovaj za konja. a kamo li da ih još na nauku napute. a ona u teškoj vrudici. Žene uče. "Niko nikog ne može natjerati ni na dobro.. plaču. da vidi. Smatrajudi se i kod Boga i kod ljudi pribranijim od Čergaša. otišao sjutri dan na preslicu. A sama sahrana je pravi pogreb pod prstenom djevojke . Uza suho ode i sirovo.najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?"      . a kamo li na zlo. pa tako i onih što se svojom voljom podadoše svakakvu životu. sudbine. No koja korist kod onakih roditelja.i ote konja. nasta svađa. ta oni se uopde nikako ne brinu za svoju djecu. posjetio onda majčin grob." "U naravi je ljudskoj da teži za naukom." "Ali koja fajda! Oni nas u Doboju nede razabirat. lijep spomenik onim vojnicima koji padoše za Maglaj. Ko jači. malo više Delibegova hana.. a konj stupa za neobičnim gospodarom k'o na tuđim nogama. a on vuče katanskog konja. Sve je obišao. da se sprema na onaj svijet pa da onda umre.". da . mati krši ruke. suzna oka promatrao one nevine žrtve onog vremena. govorio Numan-efendija. da i svom rodu pomogneš. bez sedla.Alija se povratio sa pokopa Aišina.. koje je sada pokrivalo zeleno busenje. ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu. kako i treba da radi pravi turčin.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful