„Zeleno busenje“ Edhem Mulabdić (1862. – 1954.

)

Biografija: Edhem Mulabdid rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon
toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdid upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u mirovinu. Zajedno sa Safvet-begom Bašagidem i Osmanom Nuri Hadžidem pokrede list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-06), a 1903. osniva i društvo "Gajret". U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. "Nova vremena" je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Bududi da je Mulabdid i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobidi zbirku novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao. Zbog kontakata sa vođama NDH, bio je izopden, poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu 29. januara 1954. godine. Danas je Mulabdid lektirski pisac i pomalo mu se vrada značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdidevi dani kulture" u cijelosti je posvedena imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Tema:
Dešavanja u ratu i ljubav između Ahmeta i Aiše. Borba za svoju Domovinu. Životna priča ljudi iz Maglaja za vrijeme dolaska Austro-Ugarske na vlast.

Ideja: Vrijeme ne liječi rane, samo promjenama možemo promjeniti stanje. Ne činedi ništa, ostavlja
stvar onakvu kakva jeste.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: Ahmet:
Ahmetov lik i sudbina nalazili su se razapeti izmedu ove dvije ustanicke vojske: fizicki vezan za nalicje otpora i hadzi Selimagu. Osim ove strane zivota imaoje jos i ljubav tj. Ajsu. Volio ju je kao i ona njega. U ovom romanu moze se vidjeti kako bi ahmet dao sve za svoju domovinu cak i svoj sopstveni zivot.

Ahmet je ved svoj čovjek. Pod utiskom porodične tragedije i poražen postupcima susjeda. Lijep petak – praznično raspoloženje – dan veselja. činovnika iz Turske. koji je po opdem uvjerenju pisca "čestiti momak i pravi turčin". . prodaje imanje. sa konačnim definiranjem strukture otpornika (“bijahu sami seljaci. umiljat pogled i slatke riječi. dolazi do podjele stavova bošnjačkog stanovništva prema novim vladaocima. sakrivanjem dragocijenosti i spremnom za bijeg. Ovaj momenat za oštro odvajanje “pravih turaka” tj. bošnjačkih muslimana. nakon ratnog vihora. a brat mu Mehmed biva ranjen. Mehmed se propije. zajedno sa prethodnim uokviruje stradanje ove porodice. Kratak sadržaj: Mulabdidev roman “Zeleno busenje” počinje opdom slikom predvečerja u Maglaju. Roman se tako. pokreta masa i vremena. brige o čaršiji. evocirajudi slike iz prošlosti sa njime uz odluku da mu ostane vjerna. U njoj se veoma mnogo drži do škole i nauke. pa ga njena slika progoni: to čarobno lice. koje nije mogao da podnosi. njegov revolt prema Osmanlijama i osjedanje dužnosti da brani domovinu – dolazi centralni zaplet romana. Iz ovog citata mozemo uociti da je Ahmet bio jako lijep momak i da je volio jednu djevojku pod imenom Ajsa. Nakon toga mlađeg brata Aliju koji se druži sa Aišinim bratom – Mustafom – Mehmed pošalje na školovanje u Sarajevo uz komentare: "Alija je uistinu otišao. a među njima građanina ni od lijeka”).. Čim su došle prve vijesti o predaji Bosne. ali i očevog protivljenja da se uda za Ahmeta u pravo vrijeme. u kojoj Ahmet ostavlja svoju porodicu i djevojku i priključuje se ustanicima. To je čovjek starog kova i ne voli one koji se po sudu povlače i miješaju sa Osmanlijama. niti je iz bilo koje kude. Ahmet je inače skroman i stidan kao kakva čestita djevojka. Uskoro poslije toga dolazi vijest o Ahmetovoj pogibiji. smiruje u melanholiji koja prožima nered. Ali to nije razlog njegova držanja po strani. Sukob oportunista i fanatičnih pristalica otpora prvi je rezultat ovog zapleta. Ahmet tragicno zavrsio. nešto zbog novog incidenta – podmetanje požara – počinje piti. školovana. i to da je kud na tursku nauku – ved u školu". Završio je ved ruždiju i ved kao činovnik radi u gruntovnici i krede se među obrazovanim i ozbiljnim ljudima. sluge. U Maglaju Austrougari uspostavljaju svoju vlast. na drugoj strani prodata Bosna. Atmosfera predbojnog raspoloženja i bezvlašda. nego prema napadaču i okupatoru. prerasta u atmosferu napetog iščekivanja neprijatelja sa glasovima uznemirenja među građanstvom. uplide se ljubavna fabula i stvara teškode njenom ostvarenju.. Muharem-aga je bio protiv Ahmeta. Njena čeljad su čestita. Najzad Aišu otac udaje za Rašida. Po strani je pristali Ahmet. Aiša tuguje za Ahmetom. Mehmed nešto zbog majčine smrti. sin ugledne Omerefendinice. Otpor ustanika je nakon kradeg vremena slomljen. Ali Aiša vehne za Ahmetom i naposlijetku umre. pored očeve namjere da je uda za Rašida. Njegova kuda je na glasu. okupacije. ljubav prema Aiši i planovi u vezi sa njom. pogino je u boju ali cistoga i ponosnog obraza. zabave i akšikluka. Ahmet ima probleme druge vrste. Bio je mlad. Drži ga za jednog od ulizica. Kod njega nema nikakve raskalašenosti. Ovaj događaj. javlja dilema – na jednoj strani. doseljenika. neizvjesnosti. pri čemu se mržnja okrede više prema izdajniku Osmanlijama. kao tragična žrtva sudbine.Citat: "Medu ovim skupinama vesele celjadi isao je stasit i tankovijat momak i kao da je izbjegavao u svakom drustvu. U pljačkaškom napadu predstavnika ratnog ološa jedne večeri je poginula Ahmetova majaka. dileme i nespokojstva u dušama ljudi. Nije on bilo ko. koja rano ostade bez muža sa tri sina. Zaljubio se u Muharem-aginu lijepu Aišu. U isto vrijeme kada se u Ahmetu nakon bratovog saopdenja da je Bosna data Austriji. panikom. od Osmanlija.

kako i treba da radi pravi turčin." "Negdje de smotriti bijeli cigo Čergaša. Ko jači. obilaze je. da vidi. sudbine. plaču." "Ta zašto čovjek živi? Ako živi. Žene uče. spopane ovaj za konja.. taj kvači.Alija se povratio sa pokopa Aišina.". mati krši ruke. da se sprema na onaj svijet pa da onda umre. a on vuče katanskog konja." "Ali koja fajda! Oni nas u Doboju nede razabirat. koji suzbijaju onu želju dječiju za nauku.Citati:  "Aiša vene od tuge. ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu. No koja korist kod onakih roditelja. "Niko nikog ne može natjerati ni na dobro. nasta svađa. otmica . gdje mu je brat pao. a plač žena razliježe se. a da stečeš onaj svijet. ta oni se uopde nikako ne brinu za svoju djecu. a kamo li na zlo. Uza suho ode i sirovo. da ." "U naravi je ljudskoj da teži za naukom. govorio Numan-efendija. da i svom rodu pomogneš. otišao sjutri dan na preslicu. bez sedla... malo više Delibegova hana. lijep spomenik onim vojnicima koji padoše za Maglaj. posjetio onda majčin grob. U sumrak ona umrije. a konj stupa za neobičnim gospodarom k'o na tuđim nogama. koje je sada pokrivalo zeleno busenje.i ote konja. Smatrajudi se i kod Boga i kod ljudi pribranijim od Čergaša. a kad se vratio u Maglaj opazio gore.najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?"      . Sve je obišao. suzna oka promatrao one nevine žrtve onog vremena. pa tako i onih što se svojom voljom podadoše svakakvu životu. i to se najbolje vidi kod djece.. a kamo li da ih još na nauku napute.a vrijeme je to kad je čovječija glava jeftinija od horozije dok sinu nož. a ona u teškoj vrudici. A sama sahrana je pravi pogreb pod prstenom djevojke . bez horme.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful