„Zeleno busenje“ Edhem Mulabdić (1862. – 1954.

)

Biografija: Edhem Mulabdid rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon
toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdid upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u mirovinu. Zajedno sa Safvet-begom Bašagidem i Osmanom Nuri Hadžidem pokrede list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-06), a 1903. osniva i društvo "Gajret". U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. "Nova vremena" je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Bududi da je Mulabdid i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobidi zbirku novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao. Zbog kontakata sa vođama NDH, bio je izopden, poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu 29. januara 1954. godine. Danas je Mulabdid lektirski pisac i pomalo mu se vrada značaj koji je imao za razvoj bošnjačke kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdidevi dani kulture" u cijelosti je posvedena imenu i djelu ovog značajnog književnika.

Tema:
Dešavanja u ratu i ljubav između Ahmeta i Aiše. Borba za svoju Domovinu. Životna priča ljudi iz Maglaja za vrijeme dolaska Austro-Ugarske na vlast.

Ideja: Vrijeme ne liječi rane, samo promjenama možemo promjeniti stanje. Ne činedi ništa, ostavlja
stvar onakvu kakva jeste.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: Ahmet:
Ahmetov lik i sudbina nalazili su se razapeti izmedu ove dvije ustanicke vojske: fizicki vezan za nalicje otpora i hadzi Selimagu. Osim ove strane zivota imaoje jos i ljubav tj. Ajsu. Volio ju je kao i ona njega. U ovom romanu moze se vidjeti kako bi ahmet dao sve za svoju domovinu cak i svoj sopstveni zivot.

Po strani je pristali Ahmet. ali i očevog protivljenja da se uda za Ahmeta u pravo vrijeme. smiruje u melanholiji koja prožima nered. dolazi do podjele stavova bošnjačkog stanovništva prema novim vladaocima. Mehmed nešto zbog majčine smrti. dileme i nespokojstva u dušama ljudi. nešto zbog novog incidenta – podmetanje požara – počinje piti. umiljat pogled i slatke riječi. zabave i akšikluka. nakon ratnog vihora. sa konačnim definiranjem strukture otpornika (“bijahu sami seljaci. sakrivanjem dragocijenosti i spremnom za bijeg. Mehmed se propije. Aiša tuguje za Ahmetom. pa ga njena slika progoni: to čarobno lice. Iz ovog citata mozemo uociti da je Ahmet bio jako lijep momak i da je volio jednu djevojku pod imenom Ajsa. Muharem-aga je bio protiv Ahmeta. činovnika iz Turske. kao tragična žrtva sudbine. Njena čeljad su čestita. U njoj se veoma mnogo drži do škole i nauke. koja rano ostade bez muža sa tri sina. prodaje imanje. Ahmet tragicno zavrsio. U isto vrijeme kada se u Ahmetu nakon bratovog saopdenja da je Bosna data Austriji. bošnjačkih muslimana. Nije on bilo ko. u kojoj Ahmet ostavlja svoju porodicu i djevojku i priključuje se ustanicima. Završio je ved ruždiju i ved kao činovnik radi u gruntovnici i krede se među obrazovanim i ozbiljnim ljudima. niti je iz bilo koje kude. To je čovjek starog kova i ne voli one koji se po sudu povlače i miješaju sa Osmanlijama. Zaljubio se u Muharem-aginu lijepu Aišu. koje nije mogao da podnosi. Njegova kuda je na glasu. Najzad Aišu otac udaje za Rašida. Ali Aiša vehne za Ahmetom i naposlijetku umre. Ovaj događaj. Roman se tako. pokreta masa i vremena. Ahmet je ved svoj čovjek. nego prema napadaču i okupatoru. Atmosfera predbojnog raspoloženja i bezvlašda. panikom. brige o čaršiji.. ljubav prema Aiši i planovi u vezi sa njom. prerasta u atmosferu napetog iščekivanja neprijatelja sa glasovima uznemirenja među građanstvom. Otpor ustanika je nakon kradeg vremena slomljen. Čim su došle prve vijesti o predaji Bosne. zajedno sa prethodnim uokviruje stradanje ove porodice. javlja dilema – na jednoj strani. Ali to nije razlog njegova držanja po strani. Ovaj momenat za oštro odvajanje “pravih turaka” tj. Sukob oportunista i fanatičnih pristalica otpora prvi je rezultat ovog zapleta. Bio je mlad. i to da je kud na tursku nauku – ved u školu". na drugoj strani prodata Bosna. pogino je u boju ali cistoga i ponosnog obraza.Citat: "Medu ovim skupinama vesele celjadi isao je stasit i tankovijat momak i kao da je izbjegavao u svakom drustvu. od Osmanlija. sluge. školovana. U pljačkaškom napadu predstavnika ratnog ološa jedne večeri je poginula Ahmetova majaka. pri čemu se mržnja okrede više prema izdajniku Osmanlijama. okupacije. Lijep petak – praznično raspoloženje – dan veselja. Uskoro poslije toga dolazi vijest o Ahmetovoj pogibiji. koji je po opdem uvjerenju pisca "čestiti momak i pravi turčin". Ahmet ima probleme druge vrste. evocirajudi slike iz prošlosti sa njime uz odluku da mu ostane vjerna. njegov revolt prema Osmanlijama i osjedanje dužnosti da brani domovinu – dolazi centralni zaplet romana. a među njima građanina ni od lijeka”). Nakon toga mlađeg brata Aliju koji se druži sa Aišinim bratom – Mustafom – Mehmed pošalje na školovanje u Sarajevo uz komentare: "Alija je uistinu otišao. uplide se ljubavna fabula i stvara teškode njenom ostvarenju. doseljenika. U Maglaju Austrougari uspostavljaju svoju vlast. Kratak sadržaj: Mulabdidev roman “Zeleno busenje” počinje opdom slikom predvečerja u Maglaju. Kod njega nema nikakve raskalašenosti.. Drži ga za jednog od ulizica. sin ugledne Omerefendinice. a brat mu Mehmed biva ranjen. . neizvjesnosti. Pod utiskom porodične tragedije i poražen postupcima susjeda. pored očeve namjere da je uda za Rašida. Ahmet je inače skroman i stidan kao kakva čestita djevojka.

. ta oni se uopde nikako ne brinu za svoju djecu. otmica . a on vuče katanskog konja. sudbine. obilaze je.najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?"      . kako i treba da radi pravi turčin. koje je sada pokrivalo zeleno busenje. da . Smatrajudi se i kod Boga i kod ljudi pribranijim od Čergaša. Uza suho ode i sirovo. Sve je obišao." "U naravi je ljudskoj da teži za naukom. pa tako i onih što se svojom voljom podadoše svakakvu životu. "Niko nikog ne može natjerati ni na dobro. Žene uče. a plač žena razliježe se. a kad se vratio u Maglaj opazio gore. a ona u teškoj vrudici.". Ko jači. otišao sjutri dan na preslicu. da se sprema na onaj svijet pa da onda umre. taj kvači. da i svom rodu pomogneš. a konj stupa za neobičnim gospodarom k'o na tuđim nogama. mati krši ruke. gdje mu je brat pao. No koja korist kod onakih roditelja." "Ta zašto čovjek živi? Ako živi. ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu. bez sedla. a kamo li da ih još na nauku napute. suzna oka promatrao one nevine žrtve onog vremena.. malo više Delibegova hana. da vidi. spopane ovaj za konja. a da stečeš onaj svijet. posjetio onda majčin grob." "Ali koja fajda! Oni nas u Doboju nede razabirat." "Negdje de smotriti bijeli cigo Čergaša. U sumrak ona umrije. nasta svađa. plaču.Citati:  "Aiša vene od tuge. koji suzbijaju onu želju dječiju za nauku. A sama sahrana je pravi pogreb pod prstenom djevojke .. bez horme.a vrijeme je to kad je čovječija glava jeftinija od horozije dok sinu nož. govorio Numan-efendija. i to se najbolje vidi kod djece.. lijep spomenik onim vojnicima koji padoše za Maglaj.Alija se povratio sa pokopa Aišina.i ote konja. a kamo li na zlo.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful