9.

PRIMJENE INTEGRALA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Površina
Volumen
Duljina luka
Površina plohe
Težište
Snaga, energija i rad

9.1 POVRŠINA
POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i f (x)≥g(x), za x∈[a, b], onda je površina područja koje se
proteže između y = f (x) i y = g(x), od x = a do x = b, jednaka integralu (usp. sl.1. i 4.5)
b

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .
a

Slika 1.
481

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRIMJER 1.
Izračunajmo površinu područja omeđenog parabolom y = 2x − x 2 i pravcem y = − x. U kojem
omjeru os parabole dijeli tu površinu?

Rješenje:
Zbog negativnog koeficijenta uz x 2 , os parabole se proteže od njezinog tjemena na dolje (tj. u
negativnom smjeru osi y). Svođenjem na puni kvadrat jednadžbu parabole možemo napisati u obliku
y − 1 = − (x − 1)2, što znači da joj je tjeme u točki (1, 1). Apscise sjecišta zadane parabole y = 2x − x 2
i zadanog pravca y = − x nalazimo iz jednadžbi
2x − x 2 = − x,

3x − x 2 = x(3 − x) = 0, x 1,2 = 0,3.

Dakle, zadano se područje proteže između y = 2x − x 2 i y = − x, od x = 0 do x = 3 (v. sl.2.), pa je
njegova površina,
3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
9
P = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
2
⎝ 2
0
0
0
2

2

Slika 2.
Os parabole, x = 1, dijeli površinu P na dvije površine P 1 i P 2, koje se protežu od x = 0 do x = 1, te
od x = 1 do x = 3 (v. sl.2) i iznose:
1

1

1

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
7
P1 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = ,
3⎠
6
⎝ 2
0
0
0
2

2

2

3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
10
P2 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
3
⎝ 2
1
1
1
2

482

2

2

POVRŠINA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Omjer tih površina je
7 10 7
P1:P2 = : =
= 7:20 .
6 3 20

PRIMJER 2.
Izračunajmo površinu lika omeđenog kružnicom x 2 + y 2 = 2 i parabolom y = x 2 (unutar parabole).

Rješenje:
Sjecišta zadanih krivulja nalazimo rješavanjem sustava x 2 + y 2 = 2, y = x 2. Dakle,
y 2 + y = 2, y 2 + y − 2 = 0, y =

− 1± 1+8 −1± 3
=
=−2, 1 .
2
2

Odavde, zbog x = ± y , slijedi,

x = ± − 2 = ± 2i

i

x = ± 1 = ±1 .

Nas zanimaju samo realna sjecišta. To su S 1(−1, 1) i S 2(1, 1), što znači da se naše područje proteže
od x = − 1 do x = 1, između gornje polukružnice y = 2 − x 2 i parabole y = x 2 (v. sl.3.)
Njegova je površina:
1

P1 = ∫ ( 2 − x 2 − x 2 )dx =
−1

=

1

1⎛
x ⎞
x3
⎜⎜ x 2 − x 2 + 2 arcsin
⎟⎟ −
2⎝
2 ⎠ −1 3

1

=
−1

⎛ −1 ⎞⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 1 π
1⎛
1 ⎞ 1⎛
⎟⎟ ⎟⎟ − ⎜ + ⎟ = + .
⎟⎟ − ⎜⎜ − 1 + 2 arcsin⎜⎜
⎜⎜1 + 2 arcsin
2⎝
2 ⎠ 2⎝
⎝ 2 ⎠⎠ ⎝ 3 3 ⎠ 3 2

Slika 3.

483

od x = 0 do x = a (v. . 2. y = g(t).). Rješenje: Četvrtina zadanog područja proteže se između elipse i osi x. od x = f (a) do x = f (b).3) s jednadžbama x = f (t). pa je tražena površina a 0 0 0 π 2 π 2 4 ∫ ydx = 4 ∫ (b sin t )(− a sin t )dt = −4ab ∫ sin 2 tdt = π 2 π 2 = 4ab ∫ sin tdt = 4ab 2 0 484 ∫ 0 π 2 1 ⎛ 1 ⎞ (1 − cos 2t )dt = 2ab⎜ t − sin 2t ⎟ 2 2 ⎝ ⎠0 = 2ab π 2 = abπ .) jednaka integralu: b P = ∫ g (t ) f ′(t )dt .4. onda je površina područja koje se proteže između te krivulje i osi x. 5. sl. Izračunajmo površinu omeđenu elipsom x = acos t. sl. supstitucijom nalazimo: ⎧ y = g (t ) ⎫ b ⎪ ⎪ ∫ ydx = ⎨⎪ x = f (t ) ⎬⎪ = ∫ g (t ) f ′(t )dt .b ] i ako je krivulja zadana parametarski (usp. a Naime. PRIMJER 3.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA ZADANA PARAMETARSKI Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. y = bsin t.b ]. (v. za t ∈[a. f (a) a ⎩dx = f ′(t )dt ⎭ f (b ) Slika 4.

y) opisuje astroidu na sl. Lako se provjerava da je astroida simetrična s obzirom na os x i os y. što znači da vrijednosti (x 1 / 3. y 1 / 3 = a 1 / 3sin t. Izračunajmo površinu omeđenu astroidom x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3. pa je dovoljno izračunati π četvrtinu zadane površine. Kada se t mijenja od 0 do 2π točka (x. PRIMJER 4.6. Slika 6. Ona se proteže između osi x i astroide. y 1 / 3) leže na kružnici radijusa a 1 / 3. pa se mogu prikazati parametarski sa: x 1 / 3 = a 1 / 3cos t. Rješenje: Iz x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3 slijedi (x 1 / 3)2 + (y 1 / 3)2 = (a 1 / 3)2. y = asin 3t. od x = 0 (t = ) do x = a (t = 0): 2 485 . to jest sa: x = acos 3t.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5.

4 primjer 2) = ⎜ t − sin 4t − sin 2t ⎟ 16 ⎝ 4 3 ⎠0 = 3a 2π . sl. POVRŠINA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je funkcija f intgrabilna na [α. između ϕ = α. sl. β] i ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama (usp.). y = a − a cos t. za ϕ∈[α. 8). 2π].7. 7 lako nalazimo parametarske jednadžbe cikloide x = at − a sin t. Slika 7.6) sa r = h(ϕ). x = a(t − sin t). i ϕ = β (v. tj.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 0 a P = 4 ∫ ydx = 4 ∫ a sin t 3a cos t (− sin t )dt = 12a 3 2 π 2 0 2 ∫ sin 4 t cos 2 tdt = 0 π 2 12a 2 ⎛ 1 1 3 ⎞ = ( v. 8. 8 PRIMJER 5. 5. β]. Izračunajmo površinu omeđenu prvim svodom cikloide i osi x. 2⎝ 2 ⎠⎠ 0 ⎝ 2⎛ Površinu ispod svoda cikloide jednaka je trostrukoj površini kruga koji generira tu cikloidu. Prvi svod cikloide dobija se za t∈[0. kada se on kotrlja po osi x (v. tj. y = a(1 − cos t). tražena površina je P= 2 aπ 2π 2π 0 0 0 ∫ ydx = 2 2 ∫ a(1 − cos t )a(1 − cos t )dt = a ∫ (1 − 2 cos t + cos t )dt = 2π 1⎛ 1 ⎞⎞ = a ⎜⎜ t − 2 sin t + ⎜ t + sin 2t ⎟ ⎟⎟ = 3a 2π . gdje je cikloida putanja koju opisuje rubna točka kruga radijusa a. jednaka integralu: 486 . Dakle. za jedan puni okret kruga koji se kotrlja po osi x. onda je površina područja koje se proteže od pola do zadane krivulje. Rješenje: Iz sl.

8.).9. jednaka je razlici dvaju područja upravo razmotrene vrste.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ β 1 (h(ϕ ) )2 dϕ . 2 α P=∫ Ako su funkcije f i g integrabilne na [α. Slika 9. onda je površina područja koje se u polarnom sustavu proteže od r = f (ϕ) do r = g(ϕ). PRIMJER 6. integralu β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . pa je ukupna površina područja 2 2 jednaka kontinuiranoj sumi svih tih isječaka.9. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju ovog odjeljka. tj. između ϕ = α i ϕ = β (v. jednaka integralu: β ( ) 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . sastavljeno je od infinitezimalnih (beskonačno malih) kružnih isječaka s radijusom 1 2 1 2 r = h(ϕ) i lukom rdϕ = h(ϕ)dϕ. područje na sl. pa odatle i slijedi odgovarajuća formula: β β β ( ) 1 [g(ϕ )]2 dϕ − ∫ 1 [f(ϕ )]2 dϕ = ∫ 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . Izračunajmo površinu jedne od latica što ih omeđuje krivulja r = cos 2ϕ. Slika 8. Rješenje: 487 . čija je površina r dϕ = [ h( ϕ)] dϕ . β]. 2 2 2 α α α P=∫ Strogi dokaz ovih rezultata koji se ne poziva na infinitezimalne kružne isječke i kontinuirane sume. sl. β] i f (ϕ)≤g(ϕ) za ϕ∈[α. 2 α P=∫ Naime. ∫ 2α Površina područja na sl.

kardioida izgleda kao na sl. 10. Izračunajmo površinu lika omeđenoga kardioidom r = a(1 + cos ϕ). Slika 10. 11. 5. PRIMJER 7. Dakle. a jedna njezina latica dobije se za ϕ od − π 4 do π 4 (usp. jer je r(−ϕ)=r(ϕ) (usp. Ona omeđuje površinu: π π π π 1 P = 2∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 dϕ = a 2 ∫ dϕ + a 2 ∫ 2 cos ϕdϕ + a 2 ∫ cos 2 ϕdϕ = 2 0 0 0 0 = a 2ϕ 488 π 0 + 2a 2 sin ϕ π 0 + a2 2 π 1 2 ⎞ 3a 2π ⎛ 2 2 π ϕ ϕ = a π + a = sin . + ⎜ ⎟ 2 2 2 ⎝ ⎠0 .6). r pada od 2a do 0 preko slijedećih vrijednosti: ϕ r 0 2a π/2 a π 0 Dakle.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Zadana krivulja izgleda kao na sl. 5.6 primjer 4. Kada ϕ raste od 0 do π.). tražena površina je: π 2 π 4 π 2 ⎧ u = 2ϕ ⎫ 1 1 1⎛ 1 ⎞ 2 P= cos 2ϕdϕ = ⎨ cos 2 udu = ⎜ u + sin 2u ⎟ ⎬= ∫ ∫ 2 −π 4 8⎝ 2 ⎠ −π ⎩du = 2dϕ ⎭ 4 −π 2 = 2 π 8 . Rješenje: Kardioida je simetrična s obzirom na polarnu os.

12. zbog simetrije s obzirom na polarnu os.7π / 6]. PRIMJER 8. dvostrukoj vrijednosti integrala od 5π / 6 do π: 489 . zbog simetrije s obzirom na polarnu os. Rješenje: Graf funkcije r = 1 + 2cos ϕ izgleda kao na sl.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. 5. dvostrukoj vrijednosti integrala od 0 do 5π / 6: P+ = 2 5π 6 ∫ 0 1 (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = 2 5π 6 ∫ (1 + 4 cos ϕ + 4 cos ϕ ) dϕ = 0 5π 6 = (ϕ + 4 sin ϕ + (2ϕ + sin 2ϕ )) 0 2 = 5π 10π 3 1 +2+ − = (5π + 4 − 3 ). usp. dok unutarnji dio krivulje ima vrijednosti r ≤0.. (a) za r ≥0 i (b) za r ≤0. pri čemu vanjski dio krivulje ima vrijednosti r ≥0. za ϕ∈[5π / 6. 5π / 6]. Slika 12. Izračunajmo površinu lika koji je omeđen krivuljom r = 1 + 2cos ϕ. (a) Površina P + omeđena vanjskim dijelom krivulje (r ≥0) jednaka je.6. 6 6 2 2 (b) Površina P − omeđena unutarnjim dijelom krivulje (r ≤0) jednaka je. primjer 8. za ϕ∈[ − 5π / 6.

dakle. 6 2 ⎟⎠ 2 ⎝ 6 PRIMJER 9. za ϕ∈[ϕi − 1. β]. a i =1 2 m 1 2 1 2 G = ∑ g i Δϕ i gornja aproskimacija zadane površine. d i Δϕ i je površina i-tog kružnog 2 i =1 2 490 .. < ϕn − 1 < ϕn = β particija n 1 intervala [α. izmđu ϕ = α i ϕ = β (v. formulu za izračunavanje površine u polarnim koordinatama dokazujemo bez poziva na infinitezimalne (beskonačno male) kružne isječke i njihove kontinuirane sume. onda je D = ∑ d i 2 Δϕ i donja . ϕi]. Rješenje: Krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ skicirane su na sl. Razmotrimo.. 2⎝ 2 4 2 2⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎠ 0 Slika 13.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ P− = 2 π ∫ 5π 1 π (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = (ϕ + 4 sin ϕ + 2ϕ + sin 2ϕ ) 5π 2 6 6 = ⎛ 5π 10π 3 ⎞⎟ 1 = 3π − ⎜⎜ +2+ − = (π − 4 + 3 ). β] za koju je d i≤h(ϕ) i g i≥h(ϕ).). Ako je α = ϕ0 < ϕ1 <. Površina zatamnjenog područja koje se nalazi između tih krivulja iznosi: 2π 2π 1 1 P = 2 ∫ ((2 + sin ϕ ) 2 − (cos 2ϕ ) 2 )dϕ = ∫ (4 + 4 sin ϕ + sin 2 ϕ − cos 2 2ϕ )dϕ = 2 2 0 0 2π 1⎛ 1⎛ 1 1 ⎞ 1⎛ ⎞⎞ = ⎜⎜ 4ϕ − 4 cos ϕ + ⎜ ϕ − sin ϕ ⎟ − ⎜ 2ϕ + sin 4ϕ ⎟ ⎟⎟ = 4π . područje koje se proteže od pola do krivulje zadane s r = h(ϕ). Izračunajmo površinu područja koje se nalazi između krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ. 13. Naime.14. na kraju ovog odjeljka. Za zainteresiranog čitatelja. gdje je funkcija h integrabilna na [α. sl.

2 α P=∫ što smo i trebali dokazati. integral te funkcije. dok je β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . budući da je f (x) − g(x) = p(x). pa je jedina vrijednost.1. 14. a 491 . a manja od svih takvih gornjih aproksimacija. jednaka je integralu: b P = ∫ p( x)dx . P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx . sl. Slika 14. Zato je zadana površina veća od svih takvih donjih. iznos zadane površine P je isječka sadržanog u i-tom dijeli zadane površine (jače zatamnjeno na sl.2 VOLUMEN Površina lika koji se proteže od x = a do x = b i koji ima presjek poznate duljine p(x) (v. S druge strane te su 1 2 aproksimacije donje i gornje sume za funkciju [h(ϕ )] . koja se nalazi između svih 2 donjih i svih gornjih suma.). Dakle.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 g i Δϕ i površina 2 i-tog kružnog isječka koji sadrži i-ti dio zadane površine (jače i slabije zatamnjeno na sl. a b To slijedi iz osnovne formule prethodnoga odjeljka. 9. 14.).).

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 1. Na potpuno isti način računamo volumen tijela s presjekom poznate površine: 492 .

To znači da je odgovarajuća površina presjeka P(x) = r 2(x)π = [(h − x)r / h]2π. To ćemo strogo dokazati na kraju odjeljka. i ako na razini x ima presjek poznate površine P(x). b]. Presjek stošca na razini x ima radijus r(x) = (h − x)r / h. PRIMJER 1. jer iz sličnosti trokuta na sl. sl.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN TIJELA POZNATOG PRESJEKA METODA ODREZAKA Ako se tijelo proteže duž osi x. 3⎠ 3 h ⎝ 0 2 2 493 . pa je traženi volumen: (h − x) 2 2 πr 2 r x π d = (h 2 − 2hx + x 2 )dx = 2 2 ∫ h h 0 0 h h h V = ∫ P ( x)dx = ∫ 0 πr 2 ⎛ h x3 ⎞ 1 = 2 ⎜⎜ h x − hx + ⎟⎟ = r 2πh. Izračunajmo volumen kosoga kružnog stošca čija baza ima radijus r i čija je visina h. onda je njegov volumen jednak integralu: b V = ∫ P( x)dx . od x = a do x = b (v. Rješenje: Stožac se proteže od razine x = 0 do razine x = h.).3. te ako je funkcija P(x) integrabilna na intervalu [a.2. Slijedi r(x) / r = (h − x) / h. a Slika 2.

PRIMJER 2.) 494 . Slika 4. 2 traženi je volumen: r ⎛ 1 1 x3 ⎞ 2 V = ∫ P( x)dx = ∫ (r 2 − x 2 ) tg αdx = tg α ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3 tg α . 2 1 2 r − x 2 tg α . pa je P ( x) = ( ) 1 a(x)⋅v(x). Rješenje: Klin se proteže od x = − r do x = r. 4.5. Izračunajmo volumen klina na sl. 2 2 3 ⎝ ⎠ −r 3 −r −r r r CAVALIERIJEVA METODA Ako su dva tijela presiječena familijom paralelnih ravnina tako da su im odgovarajući presjeci uvijek jednakih površina. koji je pod kutom α isječen iz valjka radijusa r. Dakle. sl. Površina njegovog presjeka na razini x je P(x) = gdje je a ( x ) = r 2 − x 2 i v ( x ) = a ( x ) tg α = r 2 − x 2 tg α . onda su volumeni tih tijela jednaki (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 3.

na visini x. a PRIMJER 3. Slika 6. 6. te na svakoj razini x imaju presjek površine P(x).. te ako se tijela protežu od x = a do x = b.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. Naime. Rješenje: Razmotrimo. ravninom paralelnom s njihovim bazama. V= 4 3 Rπ 3 495 . pola kugle radijusa R i valjak istoga radijusa R i visine R. 6.. Presječemo li oba tijela. onda po metodi odrezaka slijedi da oba tijela b imaju volumen ∫ P( x)dx . sa sl. ako os x postavimo okomito na tu familiju paralelnih ravnina. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunajmo volumen kugle radijusa R. dobit ćemo presjeke jednakih površina: 2 ⎛⎜ R 2 − x 2 ⎞⎟ π = R 2π − x 2π . 2 3 tj. ⎝ ⎠ Po Cavalierijevoj metodi slijedi da je pola volumena kugle jednako volumenu valjka umanjenom za volumen stošca: 1 1 V = R 2πR − R 2πR . iz kojeg je odstranjen stožac istog radijusa i visine. na sl.

7. onda ona valjak presijeca u pravokutniku duljine 2R π i širine b − a (usp. kojem je R veliki radijus. valjak radijusa r i visine 2R π. Slika 8. zračnice). v. V = r 2π2R π. R = slijedi da je volumen torusa jednak volumenu valjka. Rješenje: Na ravnini na kojoj leži torus položimo. Ako ravnina te familije presjeca torus u kružnome vijencu nutarnjega radijusa a i vanjskog radijusa b. Po Cavalierijevoj metodi 2 .).) na istoj visini. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunjamo volumen torusa (npr. duž njegove izvodnice. (v. jer je R (zbog simetrije) srednja vrijednost između a i b. Naime. 8. sl.).8. Površine tih presjeka su jednake: b 2π − a 2π = 2R π(b − a). sl. koja određuje iste a i b. dok mu je r mali radijus presječnoga kruga. tj. Slika 7. 496 1 (a + b). ta ravnina presjeca izvodne krugova torusa i valjka (koji se vide kao debele linije na sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 4. Oba tijela presijecimo familijom ravnina paralelnih s ravninom na koju su tijela položena. tj.8. sl.

onoga lika (usp. 9. na razini x. čija nam je površina dobro poznata. volumen toga rotacijskog tijela je ∫ [ f ( x)] dx 2 (uz a pretpostavljenu integrabilnost funkcije f . onda je presjek toga rotacijskog tijela. b]). g 2. krug s radijusom b f (x) i površinom [f (x)]2π. Dakle. dakle i f 2. na [a. sl. jednak je integralu (uz pretpostavljenu a integrabilnost funkcija f i g.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Volumene rotacijskih tijela često možemo lako izračunati. b b ∫ [ f ( x)] πdx − ∫ [g ( x)] πdx . uz f (x)≥g(x). 10. jer je njihov presjek na svakoj razini krug. Slika 9. na [a. Slika 10. a 2 a 2 2 2 ∫ π ([ f ( x)] − [g ( x)] )dx b tj. sl. dakle i f 2. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x.) koji se od x = a do x = b proteže između y = f (x) i y = g(x). onoga lika koji se proteže između intervala [a. b] na osi x i grafa y = f (x). 497 . onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodnoga tipa. b]). usp. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x.

11. sl. sl. 2 2⎝ 81 81 ⎠ 81 498 .) b V = π ∫ [ f ( x)] dx . Zato cijela kugla ima volumen: r ⎛ 4 x3 ⎞ V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3π .): b ( ) V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx . onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. 2 2 a PRIMJER 5.11. onda je njegov volumen (v.). sl. 9. sl. 3⎠ 3 ⎝ −r −r −r r r 2 2 2 Njezin središnji dio ima volumen (v.): r 3 r 3 r 3 ⎛ x3 ⎞ 52 3 V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r π. onoga lika koji se proteže od intervala [ − r. gdje je f (x)≥g(x). 3 ⎠ 81 ⎝ −r 3 −r 3 −r 3 2 2 2 Slijedi da je volumen rubnih dijelova kugle (v.): 1 1⎛108 52 ⎞ 3 28 Vr = (V −Vs ) = ⎜ − ⎟r π = r 3 π . onda je njegov volumen (v. r] na osi x do grafa y = r 2 − x 2 (usp. b] između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA (METODA DISKOVA) Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. sl. Rješenje: Kugla radijusa r nastaje rotacijom oko osi x. 10. 2 a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. Kugla radijusa r presječena je na tri dijela paralelnim ravninama koje su od njezinog središta udaljenje za r / 3. onoga lika koji se proteže između intervala [a. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). Izračunajmo volumen svakog od dijelova i volumen cijele kugle. 11.

u prvom kvadrantu.1 daju točke u prvom kvadrantu ). 499 .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. sl. PRIMJER 6. 1 od kojih x = 0. 7 ⎠ 21 ⎝ 3 0 0 0 2 2 2 6 Slika 12. 0. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi x. lika omeđenog s y = x 3 i y = x (u prvom kvadrantu).) sijeku se. u točkama s apscisama x = 0 i x = 1 (jer sustav x = x 3 ima rješenja x = − 1. Rješenje: Grafovi y = x i y = x 3 (v.12. Zato je traženi volumen: 1 ( ) 1 1 ⎛ x3 x7 ⎞ 4π V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx = π ∫ ( x − x )dx = π ⎜⎜ − ⎟⎟ = .

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 7. Izračunajmo volumen rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom lika (v. 3b ⎠ −b 3 ⎝ b ⎠ ⎝ −b −b b . i 14. a 2 b2 Rješenje: (a) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi x onoga lika koji se. a ⎠ 3a ⎠ − a 3 ⎝ −a −a ⎝ a a 2 2⎛ Slika 13. Budući da su xi y sada zamijenili uloge njegov je volumen: b 2 500 2⎛ b ⎛ 4 y2 ⎞ y3 ⎞ V y = π ∫ x dy = π ∫ a ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dy = a 2π ⎜⎜ y − 2 ⎟⎟ = πa 2b . Zato je njegov volumen: a ⎛ x2 ⎞ x3 ⎞ 4 Vx = π ∫ y dx = π ∫ b ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dx = b 2π ⎜⎜ x − 2 ⎟⎟ = πab 2 . od x = − a do x = a. proteže između osi y i grafa x = a 2 (1− y 2 b 2 ) .) omeđenog elipsom x2 y2 + = 1 (a) oko osi x. sl. (b) oko osi y. proteže između osi x i grafa y = b 2 (1− x 2 a 2 ) . od y = − b do y = b.13. (b) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi y lika koji se.

lika koji se od y = − a do y = a proteže između osi y i desne polovice astroide.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 14. Zadani 2 2 volumen nastaje rotacijom oko osi y. lika omeđenog astroidom koja je parametarski zadana sa x = acos 3t. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y.1 primjer 4.). Rješenje: Kada se t mijenja od − π π do točka (x.15. PRIMJER 8. y = asin 3t (usp. Budući da su x i y sada zamijenili uloge zadani je volumen: π 2 ⎧ x = a cos 3 t y = a sin 3 t ⎫ 3 6 2 V y = π ∫ x dy = ⎨ ⎬ = 3πa ∫ cos t sin t cos tdt = 2 ⎩ dy = 3a sin t cos tdt ⎭ −a −π 2 a 2 π 2 = 3πa 3 1 ⎧ u = sin t ⎫ 2 3 2 3 2 3 2 ∫ (1 − sin t ) sin t cos tdt = ⎨⎩du = cos tdt ⎬⎭ = 3πa ∫ (1 − u ) u du = −π 2 −1 1 2 4 6 8 3⎛ u 1 3u 5 3u 7 u 9 ⎞ 32πa 3 = 3πa ∫ (u − 3u + 3u − u )du = 3πa ⎜⎜ − + − ⎟⎟ = . 9. 3 5 7 9 105 ⎝ ⎠ −1 −1 3 3 501 . y) opisuje desnu polovicu astroide na sl.

502 . 16. konačan.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. Što se zbiva s volumenom kada A → ∞. PRIMJER 9. kada se “tuljak” x proteže u beskonačnost? Rješenje: Volumen zadanog “tuljka” iznosi (v. tj. Ako A → ∞ onda V → π. sl.16. lika koji se proteže od x = 1 do 1 x = A između osi x i hiperbole y = . To znači da je volumen beskonačno protegnutog “tuljka” na sl. Slika 16. Izračunajmo volumen “tuljka” koji nastaje rotacijom oko osi x.): A dx π =− 2 x x 1 A V = π ∫ y 2 dx = π ∫ 1 A =π − 1 π A .

2 primjer 8. 18. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. sl. sl. dakle (usp.): b b ∫ 2πxf ( x)dx − ∫ 2πxg ( x)dx . onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). onda se ono sastoji od infinitezimalnih (beskonačno tankih) kružnih ljusaka debljine dx. a ∫ 2πx( f ( x) − g ( x))dx . visine f (x) i duljine 2x π. b čiji je volumen 2πxf (x)dx. a Slika 18. Kontinuirana suma svih ljusaka od x = a do x = b. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). a b tj.) iako sam “tuljak” ima beskonačni volumen. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodno razmotrene vrste. f (x)≥g(x). 17.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Primijetimo da presjek beskonačno protegnutog “tuljka” s ravninom xy nema beskonačnu površinu (usp.) Slika 17. Volumene rotacijskih tijela možemo izračunavati i tzv. 7. metodom ljusaka. a jednaka je volumenu tog rotacijskog tijela (usp. dakle ∫ 2πxf ( x)dx . Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA 503 .

onoga lika koji se proteže između intervala [a. Iz kugle radijusa R izdubljena je (kroz njezino središte) rupa radijusa r. lika koji se proteže od intervala [0. onda je njegov volumen (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ METODA LJUSAKA Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).18. gdje je f (x)≥g(x). sl. Slika 19.): 1 1 x4 2π ∫ xx dx = 2π ∫ x dx = 2π 4 0 0 2 1 3 = 0 π 2 .): b V = 2π ∫ x( f ( x) − g ( x))dx . a PRIMJER 10. a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. PRIMJER 11.): b V = 2π ∫ xf ( x)dx . onda je njegov volumen (v. Rješenje: Traženi volumen je (v. Koliki dio volumena kugle je time odstranjen? Rješenje: 504 . sl.17. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. b] između integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). sl. 19. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. 1] na osi x do grafa y = x 2.

505 . Zato je iznos odstranjenog volumena: 2 2 R −r ⎧u = R 2 − x 2 ⎫ = − 2 V = 2 ⋅ 2π ∫ x R − x dx = ⎨ π ⎬ ∫ u du = ⎩du = −2 xdx ⎭ 0 R2 r 2 = 2π r2 ∫ R2 −r 2 2 u du = 2π 2 32 u 3 r2 R 2 −r 2 4 = π ( R 3 − ( R 2 − r 2 )3 2 ) = 3 32 4 3 ⎛⎜ ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ ⎜ ⎟ = R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . ⎜ 3 R ⎠ ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ Omjer odstranjenog volumena i volumena kugle je 32 32 ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ 4 3 r2 ⎞ 4 3 ⎛⎜ ⎛ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ : R π = 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . onoga lika koji se proteže od intervala [0. ⎜ 2⎟ 4 2 ⎝ R ⎠ Slika 20. sl. ⎜ 3 R ⎠ ⎟3 ⎝ R ⎠ ⎝ ⎝ ⎠ Na primjer. r = R.20. oko osi y. polovina kugle je odstranjena onda ako je 32 ⎛ 4−3 2 r2 ⎞ 1 1−⎜ 1 − ⎟ = .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pola odstranjenog volumena nastaje rotacijom.). r] na osi x do grafa y = R2 − x 2 (v.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 12. oko osi y (usp. oko osi y.). primjer 4.).sl. R + r] na osi x proteže između grafa y= r 2 −( x− R ) 2 metodi ljusaka njegov iznos V = 2π i grafa y=− r 2 −( x− R ) 2 (v. 22. Rješenje: Slika 21. dok je −r r v = r 2 − u 2 jednadžba gornje polovice kružnice radijusa r. v = u r 2 − u 2 je neparna funkcija.21). pa je ∫ −r 506 r 2 − u 2 du = 1 2 r π (v.). pa je ∫u r 2 − u 2 du = 0 (v. 2 r Naime. sl. Traženi volumen nastaje rotacijom. sl. Izračunajmo volumen torusa koji nastaje rotacijom kruga omeđenog kružnicom (x − R)2 + y 2 = r 2.22. onoga lika koji se nad intervalom [R − r. 2 . pa je po R+r x⎛⎜ r 2 − ( x − R ) 2 + r 2 − ( x − R ) 2 ⎞⎟dx = ⎝ ⎠ R−r ∫ R+r r ⎧u = x − R ⎫ 2 2 = 4π ∫ x r − ( x − R ) dx = ⎨ ⎬ = 4π ∫ (u + R ) r − u du = ⎩ du = dx ⎭ −r R −r 2 2 r = 4π ∫ u r − u du + 4 Rπ 2 −r 2 r ∫ −r 1 r 2 − u 2 du = 0 + 4 Rπ ⋅ r 2π = 2 Rπ ⋅ r 2π .

VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 22. primjera izračunajmo metodom diskova. lika koji se nad intervalom [ − r. proteže između grafa x = R + r 2 − u 2 i grafa x = R − r 2 − u 2 (v. Volumen torusa iz 12. oko osi y.što je integral stepenaste funkcije P(x) = i =1 507 . na osi x. dakle i metodom diskova i metodom ljusaka. sl. r]. Volumen rotacijskog tijela najčešće možemo računati s obje metode. zainteresiranom čitatelju nudimo i stroge dokaze valjanosti naših metoda. Promotrimo najprije tijelo poznatog presjeka. 23. Ako se ono sastoji od n ravnih ploča površine P(x i) i debljine ∆x i (čiji je volumen n P(x i)∆x i). onda je ukupni volumen takvoga tijela ∑ P( xi )Δxi . pa prema metodi diskova iznosi: ⎡ V = π ∫ ⎢⎛⎜ R + r 2 − y 2 ⎞⎟ − ⎛⎜ R − r 2 − y 2 ⎞⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ −r ⎣ r 2 r = π ∫ 4 R r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r r ∫ 2 ⎤ ⎥ dy = ⎦ r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r 1 2 r π = 2 Rπ ⋅ r 2π . I na kraju. PRIMJER 13.). 2 Slika 23. Rješenje: Traženi volumen nastaje rotacijom.

uz x∈[a. b]. što prepuštamo čitatelju da sam provede. sl. Metoda diskova samo je jedna konkretna primjena metode odrezaka. što znači da je 2 2 ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = [ f ′(t ) ] +[ g′( t ) ] dt . koji su hipotenuze infinitezimalnih pravokutnih trokuta s katetama dx i dy (v. Prema Pitagorinom teoremu ds = dx 2 + dy 2 . a Ako je krivulja graf funkcije y = f (x). Naša metoda pretpostavlja da je funkcija P(x) integrabilna na [a.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b P(x i). sl. b]. tj.). pa je duljina u tom slučaju 508 . U općem slučaju tijelo zadanog a presjeka P(x) može se odozdo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. tj. Valjanost metode ljusaka može se dokazati na sličan način. Ukupnu duljina luka. b]. i isto se tako može odozgo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. pa je stoga i ona sama valjana. x i]. Razmotrimo najprije krivulju koja je zadana parametarski sa x = f (t). od t = a do t = b. b b L = ∫ (dx dt ) + (dy dt ) dt = ∫ a 2 2 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . korištenjem gornjih i donjih aproksimacija. dx = (dx / dt)dt = f ′(t)dt i dy = (dy / dt)dt = g ′(t)dt. usp. i on je jednak volumenu zadanog tijela poznatog presjeka P(x). nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih segmenata ds. za x∈[x i − 1. za t ∈[a. nad intervalom [a.3 DULJINA LUKA Duljina dijela neke ravninske krivulje zovemo duljinom luka te krivulje. čija je valjanost upravo dokazana. koje tada potpuno obuhvaća zadano tijelo. To smo i trebali dokazati. Ona je sastavljena od infinitezimalnih segmenata ds. koje je tada potpuno sadržano u zadanom tijelu. No. pa postoji točno jedna vrijednost koja je smještena između svih takvih donjih i gornjih aproksimacija. b].1. volumen tijela je tada ∫ P ( x ) dx . 24. onda za parametar x imamo x = x i y = f (x). Volumeni tih gornjih i donjih aproksimacija su gornje i donje sume za P(x) na [a. To je po definiciji b ∫ P ( x ) dx . 9. y = g(t). b]. a Slika 24.

⎝ dx ⎠ a a PRIMJER 1. za x∈[a. onda je duljina zadanog luka: b 2 b ⎛ dy ⎞ 2 L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx . onda je duljina tog luka jednaka integralu: 2 b 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a [ f ′( x)]2 + [g ′( x)]2 dt . t∈[0. b]. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju odjeljka. te ako ta funkcija ima integrabilnu derivaciju dy / dx = f ′(x). Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π ∫ 0 2π 2π 0 0 r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = r ∫ sin 2 t + cos 2 t dt = r ∫ dt = 2πr . koje se ne poziva na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje. 2π]. y = rsin t. Izračunajmo duljinu kružnice x = rcos t. za t ∈[a. DULJINA LUKA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje parametarski zadan funkcijama x = f (t) i y = g(t). te ako te funkcije imaju integrabilne derivacije dx / dt = f ′(t) i dy / dt = g ′(t). b]. što nam je dobro poznato. 509 . PRIMJER 2.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b b L = ∫ 1 + (dy dx) dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx 2 a 2 a Strože opravdanje naših formula za duljinu luka. Ako je luk zadan kao graf funkcije y = f (x). Slika 1.

y = tcos t. Izračunajmo duljinu spirale x = tsin t. od x = 0 do x = 1. ⎠ ⎝ ⎟ ⎠0 ( ) PRIMJER 3.1 primjer 4. 510 π 2 0 = 6a. Rješenje: Zbog simetrije vrijedi π 2 L=4∫ 0 π 2 =4∫ 0 2 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = 4 ∫ ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = π 2 9a 2 cos 2 t sin 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 4 ∫ 3a sin t cos tdt = 6a sin 2 t 0 PRIMJER 4. Izračunajmo duljinu asteroide x = acos 3t. t ∈[0. 9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo duljinu parabole y = x 2. y = asin 3t (v.9. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2 1 1 2 1 ⎛1⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + (2 x) 2 dx = 2∫ ⎜ ⎟ + x 2 dx = 2 ⎝ dx ⎠ 0 0 0 ⎝ ⎠ 2 2 ⎛ 1 ⎜ ⎛1⎞ ⎛1⎞ = 2⎜ x ⎜ ⎟ + x 2 + ln 2 x + ⎜ ⎟ + x 2 2 ⎜ ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 1 ⎞ 1 ⎛ ⎞ ⎟ ⎟ = 2⎜ 5 + 2 ln 2 + 5 ⎟ ≈ 5. 4π]. .).

2. ⎠0 2⎝ PRIMJER 5. kojem odgovaraju vrijednosti x = y 3 = 1 =±1 . 1 OS1 = ∫ 0 = 2 1 2 1 1 ⎛ dx ⎞ 1 9 ⎛3 ⎞ ⎜⎜ ⎟⎟ + 1dy = ∫ ⎜ y 1 2 ⎟ + 1dy = ∫ y + 1dy = ∫ (4 + 9 y )1 2 dy 20 4 2 ⎠ ⎝ dy ⎠ 0 ⎝ 0 112 (4 + 9 y ) 3 2 293 1 = 0 1 1 ((4 + 9) 3 2 − 4 3 2 ) = (13 13 − 8). = cos t − tsin t slijedi: dt dt ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2t + 2tsin tcos t + t2cos 2t + cos 2t − 2tsin tcos t + t2sin 2t ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ = (sin 2t + cos 2t)(1 + t 2) = 1 + t 2. Dakle. 1). Traženi opseg je OS 1 + S 1S 2 + S 2O = 2(OS 1 + S 1S) (v. Očito je y = 1 jedno rješenje te kubne jednadžbe. odakle slijedi da su njezini preostali korijeni kompleksni.). Izračunajmo opseg lika omeđenog krivuljom y 3 = x 2 i y = 2 − x 2 . y = 1 je jedino realno rješenje našega sustava. pa se polinom y 3 + y 2 − 2 može faktorizirati na linearni faktor y − 2 i kvadratni faktor koji nalazimo dijeljenjem: y3 + y2 − 2 : y − 2 = y2 + y + 2 − (y 3 − 2y) 2y 2 − 2 − (2y 2 − 2y) 2y − 2 − (2y − 2) 0 To znači da se kubna jednadžba y 3 + y 2 − 2 = 0 može napisati u obliku (y − 2)(y 2 + y + 2) = 0.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Rješenje: Iz dx dy = sin t + tcos t. Iz y 3 = x 3 i y 2 = 2 − x 2 slijedi y 3 + y 2 − 2 = 0. Dakle. 27 27 511 . Rješenje: Odredimo sjecišta zadanih krivulja. sl. 1) i S 2(−1. 4π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 4π ∫ 4π 1 + t 2 dt = 0 1⎛ 2 2 ⎞ ⎜ t 1 + t + ln t + 1 + t ⎟ ≈ 80.8. Tražena sjecišta su S 1(1.

y) u vremenu t. Čestica se giba po elipsi 4x 2 + y 2 = 4 u skladu s jednadžbama x = cos t. Kada je njezina brzina najveća. y = g(t). 4. u trenutku t. je 512 . a kada najmanja? Rješenje: Prema uokvirenoj formuli brzina čestice.1 .3) brzina opisanoga gibanja s′(t) je 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = s ′(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ . Ako parametarske jednadžbe x = f (t). onda je 2 t 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ s (t ) = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ put što ga točka prijeđe od trenutka a do trenutka t. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ BRZINA GIBANJA Ako se točka (x. y = g(t) opisuju gibanje točke (x. PRIMJER 6. Prema osnovnom teoremu infinitezimalnog računa (usp. y) giba u skladu sa x = f (t). onda je njezina brzina u trenutku t 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 . π 2 2 (13 13 − 8) + ≈ 5. 27 2 Slika 2. traženi opseg je L = 2(OS1 + S1 S ) = 1 = 0 π 2 4 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 1 1 x2 x dx ⎛ dy ⎞ S1 S = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + dx = 2 ∫ = 2 arcsin 2 2− x 2 ⎝ dx ⎠ 2 − x2 0 0 0 Dakle. y = 2sin t.

Kada se ta točka giba najbrže? Rješenje: Duljina prvoga luka cikloide je (usp. u tjemenima elipse na osi y (v.7.1 primjer 5. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Brzina je očito najveća kada je cos2 t najveći. 9. kada je π 3π 5π . 2 2 20 0 0 0 Brzina gibanja obodne točke kruga je: 513 . 2 2 2 Slika 3. Brzina je najmanja kada je cos 2t najmanje. Prethodne jednadžbe opisuju gibanje obodne točke kruga koji se jediničnom kutnom brzinom kotrlja po osi x. ... . sl. tj. .. sl. y = a(1 − cos t). (usp. cos t = 0. 2π. Te vrijednosti dobijamo za t = 0. Izračunajmo duljinu prvog luka cikloide x = a(t − sin t).DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2 t + 4 cos 2 t = 1 + 3 cos 2 t . kada je cos t = ± 1.. 3. PRIMJER 7. u tjemenima elipse na osi x. π. tj. .1 primjer 5). 9. Te vrijednosti dobijemo za t = .): 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π 2π ∫ 0 2π 2π a (1 − cos t ) + a sin t dt = a ∫ 2(1 − cos t )dt = 2 2 2 2 0 2π 2π t t t = 2a ∫ 1 − cos t dt = 2a ∫ 2 sin 2 dt = 2a ∫ sin dt = − 4a cos = 8a. tj.).. tj.

onda je duljina tog luka (v. duljina luka te krivulje. x = f (ϕ)cos ϕ. onda iz x = rcos ϕ.4. 5. njezine parametarske jednadžbe. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Ona je najveća kada je cos t najmanji. r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 Slika 4. za t = π. β]. PRIMJER 8. y = rsin ϕ (usp.) jednaka integralu β L=∫ α β [ f (ϕ )] + [ f ′(ϕ )] dϕ = ∫ 2 2 α 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ . Dakle. iznosi β 2 L=∫ α β =∫ 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎟⎟ dϕ = ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ ⎝ dϕ ⎠ [ f ′(ϕ ) cos ϕ − f (ϕ ) sin ϕ ]2 + [ f ′(ϕ ) sin ϕ + f (ϕ ) cos ϕ ]2 dϕ = α β =∫ α β [ f (ϕ )]2 + [ f ′(ϕ )]2 dϕ = ∫ r 2 + (dr / dϕ ) 2 dϕ α DULJINA LUKA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje zadan u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. od ϕ = α do ϕ = β. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena je duljina: 514 . Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. 5π. Brzina tada iznosi 2a..6) slijedi da su ϕ∈[α. π / 2]. y = f (ϕ)sin ϕ. .. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = sin ϕ. kada je obodna točka na vrhu kotrljajućeg kruga. β]. sl. te ako su funkcije f i njezina derivacija integrabilne. za ϕ∈[0.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 v(t ) = ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = 2a 1− cos t . β]. tj. 3π.

tj. usp. 2 0 .6 primjer 3. 9. za ϕ 2 dobili bismo ϕ ϕ ϕ ⎡ π⎤ ∈ ⎢0. cos = cos . Izračunajmo duljinu kardiode r = a(1 + cos ϕ). π]. Naravno za ϕ∈[0. ⎥ . ⎥ . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena duljina je: π π 0 0 L = 2 ∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 + a 2 sin 2 ϕ dϕ = 2a ∫ 2(1 + cos ϕ ) dϕ = π = 2a 2 ∫ 2 cos 2 0 cos 2 Primijetimo da je ϕ 2 = cos ϕ 2 ϕ 2 π dϕ = 4a ∫ cos 0 . a ne cos ϕ 2 ϕ 2 dϕ = 4a 2 sin π ϕ = 8a. a ne točni 8a. dϕ 3⎝ 3⎠ 3 3 3 Dakle. 3 ⎣ 2⎦ ϕ Rješenje: Iz r = a cos 3 ϕ 3 slijedi ϕ ϕ ϕ⎛ ϕ⎞ 1 dr = 3a cos 2 ⎜ − sin ⎟ ⋅ = − a cos 2 sin . Da smo pogrešno uvrstili cos netočni rezultat 0. 2 ⎣ 2⎦ 2 2 PRIMJER 10. sin 2 ϕ + cos 2 ϕ dϕ = 0 0 Uočimo da je to četvrtina kružnice (usp. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = a cos 3 ⎡ π⎤ . za ϕ ∈ ⎢0. tražena duljina luka je π 2 L= ∫ 0 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ = r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 π 2 =a ∫ 0 a = 2 π 2 ∫ 0 cos 4 ϕ⎛ π 2 ∫ 0 a 2 cos 6 ϕ 3 ϕ⎞ 2ϕ + sin 2 ⎟ dϕ = a ⎜ cos 3⎝ 3 3⎠ + a 2 cos 4 π 2 ∫ cos 4 0 π 2 2 ⎞ 3 2 ⎞ a⎛ ⎛ ⎜1 + cos ϕ ⎟dϕ = ⎜ ϕ + sin ϕ ⎟ 3 ⎠ 2⎝ 2 3 ⎠0 ⎝ = ϕ 3 ϕ 3 sin 2 ϕ 3 dϕ = dϕ = a (2π + 3 3 ). sl.1 primjer 7. 8 515 .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 L= π 2 ∫ π ∫ dϕ = 2 . 5.) PRIMJER 9.11.

…. t i-1. tj. Ako bi se točka gibala konstantnom horizontalnom brzinom dxi (odnosno gxi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dx/dt na intervalu [t i-1. i =1 Iz definicija dxi i dyi. sl. …. podijelimo diobenim točkama koje odgovaraju parametrima t 0 = a. Δl n. One cijeli luk duljine l dijele na n manjih lukova duljine Δl 1. za t ∈[a. b]. Ako je ta funkcija integrabilna onda je njezin integral jedinstveni broj smješten između njezinih gornjih i donjih suma.). (d xi Δt i ) 2 + (d yi Δt i ) 2 ≤ Δli ≤ (g xi Δt i ) 2 + (g yi Δt i ) 2 odakle slijedi. b]. y = g(t). t 1. ne pozivajući se više na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. 5. početak odjeljka). onda bi ona prešla put koji je manji (odnosno veći) od Δl i. na intervalu [a. t i] i konstantnom vertikalnom brzinom dyi (odnosno gyi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dy/dt na [t i-1.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za duljinu luka.Δl i. …. uz varijabilnu horizontalnu brzinu dx/dt i varijabilnu vertikalnu brzinu dy/dt. t n = b. te gxi i gyi. y) od t = t i-1 do t = t i. n ∑ i =1 n d 2xi + d 2yi Δt i ≤ l ≤ ∑ g 2xi + g 2yi Δt i . Dakle. . t i]. i =1 Slika 5. t i. Luk krivulje x = f (t). …. slijedi da su lijeva i desna strana prethodne jednadžbe donja i gornja suma funkcije (dx / dt ) 2 + (dy / dt ) 2 . l = ∑ Δli (v. b 2 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ d y ⎞ l = ∫ ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a 516 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . n tj.t n-1. Svaki od manjih lukova Δl i nastaje gibanjem točke (x.

2.): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 9.4 POVRŠINA PLOHE Ako luk neke krivulje rotiramo oko zadane osi. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Ako je luk krivulje zadan eksplicitno sa y = g (x). onda je površina koja nastaje rotacijom tog luka oko osi x (v. ⎝ dx ⎠ a a Slika 1. 2. sl. ⎝ dx ⎠ a a a površina plohe koja nastaje njegovom rotacijom oko osi y iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + ⎜ ⎟ dx . dobit ćemo rotacijsku plohu čija se površina nalazi integracijom na slijedeći način.3) s jednadžbama x = f (t). 517 . POVRŠINA ROTACIJSKE PLOHE Ako je luk krivulje zadan parametarski (usp. sl. y = g (t).): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt . onda površina koja nastaje njegovom rotacijom oko osi x iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx . ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Površina plohe koja nastaje rotacijom tog luka oko osi y je (v. Slika 2. za a ≤t ≤b. za a ≤x ≤b.1.

sl.3. a Na isti način opravdava se i valjanost druge formule. sastavljena je od infinitezimalnih traka koje nastaju rotacijom infinitezimalnih segmenata ds (v. Rješenje: Sfera nastaje rotacijom polukružnice y = r 2 − x 2 . tj. Ploha koja nastaje rotacijom luka x = f (t). y = rsin t. tražena površina je 518 . 9. koje se ne poziva na infinitezimalne trake i kontinuirano zbrajanje. PRIMJER 1. y = g(t) za a ≤t ≤b.). P = ∫ 2πyds . 4. Izračunajmo površinu sfere radijusa r. Slika 4 Za zainteresiranog čitatelja na kraju odjeljka dajemo strože opravdavanje naših formula. ili ekvivalentno x = rcos t. sl. dok treća i četvrta slijede iz prve i druge (jer je dx / dx = 1). Svaka takva traka je plašt krnjoga stošca čija je površina 2πyds (v. 3.) slijedi da je a b tražena površina P = ∫ 2πy (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt . 0≤t ≤π. Dakle. oko osi x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ U točnost uokvirenih formula možemo se uvjeriti na slijedeći način. − r ≤x ≤r. Ukupnu površinu rotacijske plohe nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih traka. Slika 3. oko osi x. b od t = a do t = b. Budući da je ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt (usp.).

POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 2π r 2 − x 2 1 + 2 dx = r − x2 ⎝ dx ⎠ −r −r r r r = ∫ 2πrdx = 2πrx − r = 4r 2π .56. r −r ili ekvivalentno π 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ 2πr sin t r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 0 π π = ∫ 2πr 2 sin tdt = 2πr 2 cos t = 4r 2π . =⎨ ⎬ = ∫ v dv = ⋅ v 3 18 3 18 1 ⎩dv = 36 x dx ⎭ 18 1 10 Slika 5. Rješenje: Površina zadane plohe (v. 0≤x ≤1. sl. 0 0 PRIMJER 2. 5. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = x 3. PRIMJER 3. 519 . oko osi x.) jednaka je integralu 1 1 0 0 1 P = ∫ 2πyds = ∫ 2πx 3 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 3 1 + 9 x 4 dx = 0 10 ⎧ v = 1 + 9x 4 ⎫ π π 2 32 π = (10 3 2 − 1) ≈ 3.

PRIMJER 4. 6. sl. oko osi y. 4 3 6 5 Slika 6. Rješenje: Površina zadane plohe (v.) je: π π π P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + (dy dx) dx = 2π ∫ sin x 1 + cos 2 x dx = 2 0 0 0 −1 1 ⎧ t = cos x ⎫ 2 2 =⎨ ⎬ = −2π ∫ 1 + t dt = 2π ∫ 1 + t dt = ⎩dt = − sin xdx ⎭ −1 1 1 1 ⎤ ⎡1 = 2π ⎢ t 1 + t 2 + ln t + 1 + t 2 ⎥ = π 2 ⎦ −1 ⎣2 520 ( 2 + ln 1 + ) 2 + 2 − ln − 1 + 2 = . Rješenje: Površina zadane plohe (v.85. 1≤x ≤2. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom jednoga poluvala sinusoide y = sin x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom.) je 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 4 x 2 dx = 1 1 1 ⎧u = 1 + 4 x ⎫ π =⎨ ⎬= ⎩ du = 8 xdx ⎭ 4 4 17 ∫ u du = 5 π 2 17 π ⋅ u 3 2 = (17 3 2 − 53 2 ) ≈ 30. sl. oko osi x. 7. luka krivulje y = x 2.

2≤x ≤3 oko osi y. Rješenje: Površina zadane plohe (v. Rješenje: 521 . 5 Slika 8. sl. PRIMJER 5.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ = 2 2π + π ln 2 +1 2 −1 ( ) 2 ( ) = 2 2π + π ln 2 + 1 = 2 2π + 2π ln 2 + 1 = 2π ( ( )) 2 + ln 2 + 1 . PRIMJER 6. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom astroide x = acos3t. oko osi x. y = asin3t. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom grafa y = ln x. 8. za 0 ≤ t ≤ π 2 . Slika 7.) je: π 2 P= π 2 ∫ 2πyds = ∫ 2πy 0 (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = 0 π 2 ∫ asin t = 2π 3 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = 0 π 2 = 6a π 2 ∫ sin t 3 sin 2 t cos 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 0 π 2 = 6a 2π ∫ sin 4t cos tdt = 6a 2π 0 sin 5 t 5 π 2 = 0 6 2 a π.

⎝ dx ⎠ ⎝ dx ⎠ 0 0 0 Slika 10. 2 2 + 5 ⎟⎠ ⎝2 ⎠2 ⎝ Slika 9. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Površina zadane plohe (v.10. 9.) je: 3 3 3 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 3 1 dx = 2π ∫ x 2 + 1dx = x2 2 3 ⎛ 1 3 + 10 ⎞⎟ ⎛x 2 ⎞ = 2π ⎜ x + 1 + ln x + x 2 + 1 ⎟ = π ⎜⎜ 3 10 − 2 5 + ln . 522 . a2 b2 Rješenje: Oplošje zadanog elipsoida (v. sl.) je a a 2 a 2 ⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ P = 2 ∫ 2πyds = 4π ∫ y 1 + ⎜ ⎟ dx = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx . Izračunajmo oplošje rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom elipse x2 y 2 + = 1 oko osi x. PRIMJER 7.

Izračunajmo površinu plohe torusa koja nastaje rotacijom kružnice (x − R)2 + y 2 = r 2 oko osi y (usp. 2 b2 x2 b4 x2 ⎛ dy ⎞ P = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx = 4π ∫ b 2 − 2 + 4 dx = a a ⎝ dx ⎠ 0 0 a a 4πb a2 − b2 2 4πb 2 a − x dx = a 2 − ε 2 x 2 dx . Uvedemo li a supstituciju εx = asin t.11 vidimo da je cos(arcsin ε) = cos t = 1− ε2 . Rješenje: Površina zadane plohe torusa je: 523 . dx a 2 b 2 dx a2 b2 a2 No implicitnim deriviranjem iz Dakle. iz koje slijedi εdx = acos tdt. iz sl. to jest . onda ε → 0. ekscentricitet elipse (pretpostavljamo da je a > b). posljednji integral postaje gdje je ε = 4πb a = arcsin ε ∫ a 2 − a 2 sin 2 t 0 2πab ε a ε arcsin ε (t + sin t cos t ) 0 cos tdt = 4πab ε arcsin ε ∫ cos 2 tdt = 0 ⎛ arcsin ε ⎞ = 2πab⎜ + 1 − ε 2 ⎟.2 primjer 12. arcsin ε /ε → 1. čija je PRIMJER 8. površina 4a 2π.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x 2 y dy x2 y 2 dy b2 x + = 0 y + = 1 = − slijedi . 9. ε ⎝ ⎠ Naime. 2 ∫ ∫ a 0 a 0 a a = a a2 − b2 tzv.). 1 − ε 2 → 1 i elipsoid prelazi u sferu radijusa a. Slika 11. Ako b → a.

f (x n − 1)). Ako taj luk podijelimo diobenim točkama (x 0. onda će ploha koja nastaje rotacijom poligonske linije aproksimirati plohu koja nastaje rotacijom luka polazne krivulje. 9. sl. jer je dt r2 −t2 t r2 − t2 = 0 + 4πrR arcsin x r r = 2rπ ⋅ 2 Rπ . dakle plohu koja nastaje rotacijom. f (x 1)).f (x n)) = (b. x 1≤x ≤∞. početak odjeljka). (x n. 12. (x n − 1.2 primjer 2.f (x 0)) = (a. površina zadane plohe je beskonačna.. (x 1. −r neparna funkcija. Izračunajmo površinu beskonačno protegnute plohe koja nastaje rotacijom luka hiperbole y = 1 . Rješenje: Površina zadane plohe je: A A 2 A 1 1 ⎛ dy ⎞ P = lim ∫ 2πyds = lim ∫ 2π 1 + ⎜ ⎟ dx ≥ lim ∫ 2π dx = 2π lim ln A = ∞. A→∞ A→∞ A→∞ A→∞ x x ⎝ dx ⎠ 1 1 1 Dakle. Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za površinu rotacijske plohe. Uočimo da se radi o beskonačnom oplošju konačnog volumena (usp. 9. ne pozivajući se više na infinitezimalne trake i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. ..2 primjer 2.).).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ R+r P = 2 ∫ 2πxds = 4π R −r = 4πr R+r r r Uočimo da je ∫ −r R −r R+r ∫ x 1+ R −r ( x − R) 2 dx = r 2 − ( x − R) 2 r ⎧t = x − R ⎫ t+R dx = ⎨ ⎬ = 4πr ∫ 2 2 dt = 2 2 ⎩ dt = dx ⎭ r − ( x − R) −r r − t ∫ −r ∫ x 1 + (dy dx) dx = 4π 2 x R −r = 4πr ∫ R+r r t dt r2 −t2 tdt r2 − t2 + 4πrR ∫ −r = 0 . luka krivulje y = f (x). 524 . Promotrimo.. oko osi x (usp.f (b)) i aproksimiramo ga poligonskom linijom koja te točke povezuje dužinama. oko osi x.). PRIMJER 9.f(a)). a ≤x ≤b (v.

xi −1 525 . (Druge se mogu opravdati na isti način. koja nastaje rotacijom poligonske linije.). b] koja na intervalu [a. b ] aproksimira funkciju f (x). No to je jedna od naših formula.13.3). koji nastaje rotacijom dužine xi y = k ix + b i. Dokazat ćemo da je površina plohe. jednaka integralu ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + ki dx . x i−1≤x ≤x i. sl. x n−1 ] x ∈ [ x n−1 . x2 ] ⎧ k1 x + b1 . ⎪ M p( x ) = ⎨ ⎪ ⎪ k n−1 x + bn−1 . 2 i =1 xi −1 a Taj integral je to bolja aproksimacija integrala b ∫ 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)] dx . Poligonska linija je graf po dijelovima linearne funkcije: x ∈ [ a. b ]. M x ∈ [ x n−2 . kao što smo to učinili za duljinu luka na kraju 9. oko osi x. ⎪ ⎪ k2 x + b2 . ⎪ ⎩ k n x + bn . 2 a što je p(x) bolja aproksimacija od f (x) (to se može preciznije iskazati i dokazati pomoću donjih i gornjih suma za 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)]2 na [a. oko osi x (v.) Preostaje nam stoga dokazati da je površina plašta krnjoga stošca. jednaka integralu b ∫ 2πp( x) n xi 1 + [ p′( x)] dx = ∑ ∫ 2π (ki x + bi ) 1 + ki2 dx .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. Zato površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = f (x). x1 ] x ∈ [ x1 . za a ≤x ≤ b definiramo posljednjim integralom.

2 2 2 ⎝ 2 ⎠ Slika 15. Razvijemo li taj plašt (v. 14. sl. Slika 14. Naime.): ϕ ϕ ϕ ⎛R+r⎞ P = R 2 − r 2 = ( R 2 − r 2 ) = ( R − r )⎜ ⎟ϕ = sL. Dakle. površina isječka kružnoga vijenca širine s = (R − r) i srednjice duljine L iznosi sL jer je (v. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 13.) iznosi: 526 .(v. 15. površina plašta krnjoga stošca π(y i−1 + y i)s i. sl. 13.) vidjet ćemo da se radi o isječku kružnoga vijenca čija je površina π(y i−1 + y i)s i.

Duljina krivulje aproksimirana je duljinama dužina čiji krajevi leže na krivulji. sl. te da je aproksimacija to bolja što su ti trokuti manji (v. upozoravamo na jednu pogrešnu analogiju. a ukupno 2nm trokuta “aproksimira” plašt cijelog jediničnog valjka. 527 . Slika 16. xi −1 što smo i trebali dokazati. sl.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π ( yi −1 + yi ) ( xi − xi −1 ) 2 + k i 2 ( xi − xi −1 ) = π (k i xi −1 + bi + k i xi + bi )( xi − xi −1 ) 1 + k i 2 = [ ] = π 1 + k i [k i ( xi + xi −1 ) + 2bi ]( xi − xi −1 ) = π 1 + k i k i ( xi − xi2−1 ) + 2bi ( xi − xi −1 ) = 2 2 2 xi ⎡ x 2 − xi2−1 ⎤ ⎤ x2 2 ⎡ = = 2π 1 + k i ⎢k i i + bi ( xi − xi −1 ) ⎥ = 2π 1 + k i ⎢k i + bi x ⎥ 2 ⎦ xi −1 ⎣ 2 ⎣⎢ ⎦⎥ 2 = xi ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + k i dx. čija je površina očito 2π. Spojimo točke susjednih n-terokuta tako da 2n trokuta “aproksimira” plašt valjka visine 1/m. Promotrimo plašt valjka jedinične visine i jediničnog radijusa.16). sl. Što su te dužine manje to je aproksimacija bolja (v. 17. Mogli bismo analogno pomisliti da je i površina plohe aproksimirana površinom trokuta čiji vrhovi leže na plohi. U bazu svakoga od njih upišimo pravilni n-terokut i to tako da je svaki za π/n zaokrenut u odnosu na sljedeći (v. Podijelimo taj valjak na m valjaka visine 1/m. To međutim nije točno.). I na kraju. 17). Slika 17.

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Površina svakog pojedinog trokuta je T mn = av/2, gdje je a stranica pravilnog n-terokuta, a v je hipotenuza
pravokutnog trokuta s katetama x i 1/m. Dakle (v. sl. 18.),
a = 2 sin

π
n

,

x = 1 − cos

Tmn = sin

π
n

π ⎛

,

v = x2 +

π⎞

2

1
,
m2

1
⎜1 − cos ⎟ + 2 .
n ⎝
n⎠
m

Slika 18.
Plašt cijelog jediničnog valjka “aproksimiran” je sa 2mn takvih trokuta:
Pmn = 2mn sin

π ⎛

2

π⎞
1
⎛ π
⎜1 − cos ⎟ + 2 = 2π ⎜ sin
n ⎝
n⎠
n
m

π ⎞ (1 − cos(π n)) 2 2 m 2
π 2 +1 .

π n
n⎠
n

Budući da je lim sin α / α = 1 i lim(1 − cosα ) / α = lim α / 2 (jer je (1 – cosα)/α = α/2! – α 3/4! + α 5/6! –
α →0

α →0

α →0

…) slijedi da za m, n → ∞, “aproksimacija” P mn teži prema:
2

m2
π 4m2
⎛π ⎞
lim 2π ⎜ ⎟ π 2 2 + 1 = lim 2π 1 +
m →∞
m→∞
n
2n 3
⎝ 2n ⎠
n→∞
n→∞

Dakle,
lim Pmn = lim 2π 1 +

m→∞
n→∞

m→∞
n→∞

π 4m2
2n 3

.

Za m = n, P mn → 2π, što je točna vrijednost površine plašta. Ali za m = n 2, P mn → ∞, što sigurno nije točna
vrijednost. Za m = [kn 3/2 ] (m je cijeli dio broja u zagradi), P mn → 2π k , za bilo koji k ≥1.
Dakle, trokuti čiji vrhovi leže na plaštu ne aproksimiraju površinu plašta (iako najmanja od svih mogućih
“aproksimacija”, koju dobijamo za m = n, to čini, a to je i općenito točno).

9.5 TEŽIŠTE
Točka u kojoj možemo poduprijeti ravnu šipku ili ploču, tako da ona miruje u polju sile teže, zove se
težištem te šipke odnosno ploče (v. sl.1.).
528

TEŽIŠTE
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Nalaženje težišta ravnih ploča i šipki jedna je od mnogobrojnih fizikalnih primjena integriranja.

Slika 1.
Razmotrimo najprije problem šipke, i to najjednostavniji (idealizirani) slučaj dvije točkaste mase m 1 i m 2
smještene na krajevima horizontalne šipke zanemarive mase (v. sl.2.). Ako šipku podupremo u točki koja je
na udaljenosti d 1 od mase m 1, odnosno d 2 od m 2, ona će (po Arhimedovom zakonu poluge) biti u ravnoteži
ako je
m 1d 1 = m 2 d 2.
Postavimo li os x duž horizontalne šipke i označimo li koordinate mase m 1, mase m 2 i njihova težišta sa x 1, x 2
i x slijedi da je (v. sl.3.)

m1 ( x − x1 ) = m2 ( x2 − x )
odakle rješavanjem po x nalazimo

x=

m1 x1 + m2 x2
m1 + m2

Slika 2.

Slika 3.

Ako je na šipku zanemarive težine raspoređeno n masa, m 1, m 2, ...m n, onda se njihovo težište može odrediti
uz pomoć slijedećeg principa superpozicije težišta.
PRINCIP SUPERPOZICIJE TEŽIŠTA

Ako je tijelo T mase M podijeljeno na dva tijela T 1 i T 2, mase M 1 i M 2, onda je težište tog tijela jednako
težištu točkastoga tijela koja se sastoji od dvije točke mase M 1 i M 2 smještene u težištima tijela T 1 i T 2.
Razmotrimo točkasto tijelo koje se sastoji od tri mase m 1, m 2 i m 3 smještene na horizontalnoj x osi u x 1, x 2 i
x 3. Podijelimo ga u dva tijela, tako da prvo sadrži mase m 1 i m 2 a drugo masu m 3 (v. sl.4. ). Težište prvoga
tijela (mase m 12 = m 1 + m 2) nalazi se u točki
x 12 =

m1 x 1 +m 2 x 2
m1 +m 2

.

529

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Po principu superpozicije težišta, težište čitavog tijela nalazi se u točki
⎛ m x + m2 x 2 ⎞
⎟ + m3 x 3
(m1 + m2 )⎜⎜ 1 1
m1 + m2 ⎟⎠
m12 x12 + m3 x3
m x + m 2 x 2 + m3 x 3

x=
=
= 1 1
.
m12 + m3
m1 + m2 + m3
(m1 + m2 ) + m3

Slika 4.
Slično dolazimo do općeg rezultata za točkasto tijelo koje se sastoji od bilo kojeg broja masa.
TEŽIŠTE TOČKASTE ŠIPKE

Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1, m 2, ...m n, smještenih na x osi u točkama s koordinatama
x 1, x 2, ..., x n, onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatom:
n

x=

m1 x1 + m2 x 2 + K + mn x n
=
m1 + m2 + K + mn

∑ mi xi
i =1
n

∑ mi

.

i =1

PRIMJER 1.
Mase od 30, 20 i 25 kg smještene su u točkama s koordinatama − 3, 0 i 5 na osi x . Odredimo
koordinatu njihovog težišta.

Rješenje:
Koordinata težišta je
x=

30 ⋅ ( −3) + 20 ⋅ 0 + 25 ⋅ 5 35 7
=
=
.
30 + 20 + 25
75 15

Ako se šipka kontinuirano proteže duž osi x , od x = a do x = b , i ako joj je linearna gustoća zadana
funkcijom g (x ) onda je možemo podijeliti na n dijelova [x i–1, x i], i = 1, ..., n , duljine ∆x i i približne mase
m i = g (x i)∆x i , koje približno možemo shvatiti kao točkaste mase smještene u x i (v. sl.5.).

Slika 5.
Približna masa šipke tada je
530

Šipka se proteže od x = 0 do x = 6. Izračunajmo njezinu masu i položaj njezinog težišta. Rješenje: Tražena masa je 6 6 ⎛ x3 x2 ⎞ m = ∫ ( x + x)dx = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 . na tom intervalu. a a težište joj je u točki s koordinatom b x= ∫ xg ( x)dx a b . ∑ g ( xi )Δxi i =1 Točne vrijednosti dobijemo kada svi ∆x i teže prema 0. Njezina linearna gustoća. tada gornje sume prelaze u integrale: TEŽIŠTE ŠIPKE Šipka koje se proteže od x = a do x = b i kojoj je linearna gustoća zadana funkcijom g(x) ima masu b m = ∫ g ( x)dx . x= = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 ⎝ 4 3 ⎠ 5 2 0 ∫ ( x + x)dx 0 6 0 531 . 2 ⎠ ⎝ 3 0 0 2 Koordinata težišta šipke na osi x je 6 ∫ x( x 2 + x)dx 6 1 ⎛ x4 x3 ⎞ 23 . Naravno. zadana je sa g(x) = x 2 + x. ∫ g ( x ) dx a PRIMJER 2.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ n n i =1 i =1 m = ∑ mi = ∑ g ( xi )Δxi dok je približna koordinata njezina težišta n n ∑ mi xi i =1 n x= = ∑ mi i =1 ∑ xi g ( xi )Δxi i =1 n .

... npr.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Razmotrimo sada problem ploče i to najprije najjednostavniji (idealizirani) slučaj konačnog broja točkastih masa m 1.. ... No tada mase m 1.. sl. y ) . x n tvore točkastu šipku čije je težište u n m x + m2 x 2 + K + mn x n x= 1 1 = m1 + m2 + K + mn ∑ mi xi i =1 n ∑ mi . .. m 2. našli bismo da je n y= m1 y1 + m2 y 2 + K + mn y n = m1 + m2 + K + mn ∑ mi y i i =1 n ∑ mi i =1 TEŽIŠTE TOČKASTE PLOČE Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1.. ravnoteža se neće poremetiti. m n smještene u x 1. onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatama n x= ∑ mi xi i =1 n ∑ mi i =1 PRIMJER 3.. v.m n povučemo paralelno s tim pravcem... y n). Da bismo odredili položaj težišta takve točkaste ploče.. y ) paralelan sa osi y (v. y n). (x 2. u točkama (x 1. . i =1 Ponavljajući isti postupak s pravcem kroz ( x . pravac kroz ( x ...) Ako mase m 1. . . (x n.. y 1).. y-ravnini u točkama s koordinatama (x 1.m n. Uzmimo npr.. 532 n . y ) mirovati i kada bude poduprta u bilo kojem pravcu koji prolazi tim težištem. 6. . y 1).y = ∑ mi yi i =1 n ∑ mi i =1 . Slika 6. koji je paralelan s osi x. . sl. y 2)... (x n. uočimo da će ploča koja miruje kada je poduprta u težištu ( x . m n smještenih na horizontalnoj ploči zanemarive mase.7. do osi x. smještenih na x.. Slika 7.

10 + 20 + 30 3 y= 10 ⋅ 1 + 20 ⋅ 2 + 30 ⋅ 1 4 = 10 + 20 + 30 3 ⎛1 4 ⎞ tj. f ( x ) ⎟.1). 20 i 30 kg smještene su u točkama (−1.2) i (1. Slika 8. dobit ćemo b x= ∫ ρxf ( x)dx a b ∫ ρf ( x)dx a b = ∫ xf ( x)dx a b b . dvostruke integrale. (0. i intervala [a.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Mase od 10.1). jer je diskretna točkasta ploča zamijenjena kontinuiranom. ⎝3 3⎠ Prijelaz na ploče kontinuirane gustoće prevest će gornje sume u tzv. Njihova je masa ρf (x)dx. Rješenje: Koordinate težišta su x= 10 ⋅ ( −1) + 20 ⋅ 0 + 30 ⋅ 1 1 = . onda problem nalaženja težišta možemo riješiti i s našim starim (jednostrukim) integralima. 8. ako se ograničimo na ploče konstantne (uniformne) gustoće. Odredimo njihovo težište. f (x)≥0. b ] na osi x (v.). Podijelimo tu ploču na infinitezimalne stupce visine f (x) i debljine dx. u točki ⎜ x . Međutim. 533 . ⎟. Promotrimo dakle ploču uniformne gustoće smještenu između grafa y =f (x). Težište ⎛ 1 ⎞ svakog takvog stupca je (zbog njegove konstante gustoće) u njegovoj sredini. težište je u točki ⎜ . Umjesto suma sada imamo integrale. kojima se u ovoj knjizi ne bavimo. Stroži dokaz gornjih formula mogao bi se provesti bez poziva na infinitezimalne stupce i njihovo kontinuirano zbrajanje. ⎝ 2 ⎠ Zamijenimo li (po principu superpozicije težišta) svaki takav stupac sa točkastom masom ρf (x)dx smještenom u njegovom težištu i primijenimo li formule za težište točkaste ploče. sl. Zapravo vrijede još općenitije formule koje se dokazuju na isti način (što prepuštamo čitatelju). y= ∫ρ a 1 [ f ( x)]2 dx 2 b b = 1 [ f ( x)]2 dx ∫ 2a b ∫ f ( x ) dx ∫ ρf ( x)dx ∫ f ( x)dx a a a . tj. kao u prethodnim odjeljcima.

10. ⎟. sl. ima masu b m = ρ ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a i težište s koordinatama: b x= ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx b y= . ⎝ 4 10 ⎠ 534 y= 1 4 x dx 2 ∫0 1 ∫x 0 2 dx = x5 10 3 x 3 1 0 1 0 = 3 . Odredimo težište ploče uniformne gustoće. f (x)≤g(x). težište lika je u točki ⎜ . v. 9. koja se proteže od intervala [0.) nad intervalom [a. 4 0 ⎛3 3 ⎞ Dakle. 1 [g ( x) + f ( x)][g ( x) − f ( x)]dx 2 ∫a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a a Slika 9. koja se proteže (v. Rješenje: Koordinate težišta su 1 ∫ x dx 3 x= 0 1 ∫ x dx 2 0 = x4 4 3 x 3 1 0 1 1 = 3 . b ] od y = f (x) do y = g(x). PRIMJER 4.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ TEŽIŠTE PLOČE UNIFORMNE GUSTOĆE Ploča uniformne (konstantne) gustoće ρ. 1] na osi x do grafa y = x 2. sl. 10 .

Ako je ploča uniformne gustoće osno simetrična. 11. ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx = 0 .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 10. težište kvadrata. 535 . No tada je funkcija a x [g(x) − f (x)] neparna. Ako ploča ima više osi simetrije. pravokutnika. Na primjer. nad simetričnim intervalom [−a.a ]. Slika 11. prva −a koordinata težišta te ploča je x = 0 . jer se mora nalaziti na svima. usp. te ako kroz njenu os simetrije postavimo os y. kruga i jednostraničnog trokuta jednoznačno su određena njihovim osima simetrije. PRINCIP SIMETRIJE Ako ploča uniformne gustoće ima os simetrije onda se njezino težište nalazi na toj osi. To znači da se težište ploče nalazi na osi y. na osi simetrije te ploče. sl. njen je oblik opisan parnim funkcijama f (x) i g(x). tj. onda je njezino težište jednoznačno određeno kao sjecište tih osi. pa je njezin integral nad [−a. 12. tj. tj. na sl.a ] jednak 0.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. deltoida. 14. r ] na osi x. Koordinate njegovog težišta su x = 0 zbog simetrije. PRIMJER 5. sl. (v. do grafa y = r 2 − x 2 . 13. jednakokračnog trapeza ili polukruga. Slika 13. i 536 . sl.). možemo reći samo to da se nalazi na njihovoj jedinoj osi simetrije. O težištu jednakokračnog trokuta. Odredimo težište polukruga radijusa r. usp. Rješenje: Polukrug radijusa r proteže se od intervala [ − r.

2 3π r π 2 −r Slika 14. π / 4]. Odredimo težište područja omeđenog sa y = sin x i y = cos x nad [0. Rješenje: Koordinate težišta zadanog lika su (v. težište zadanog lika je u točki ⎜⎜ ⎟ 4 2 1 4 2 1 − − ⎝ ⎠ ( ) ( ) 537 .15. 4 2 −1 0 y= 1 2 π 4 ∫ (cos x + sin x)(cos x − sin x)dx 0 π 4 = 1 2 π 4 ∫ cos 2 xdx 0 2 −1 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 = sin 2 x 0 ( = ) 4( 4 2 −1 1 2 −1 ).TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ r y= 1 (r 2 − x 2 )dx ∫ 2 −r r ∫ r 2 − x 2 dx r 1 2 (r x − x 3 3) 2 4r −r = = ≈ 0. 0 ⎛ 2π − 4 ⎞ 1 ⎟. Dakle.42r . .) π 4 x= ∫ x(cos x − sin x)dx 0 π 4 π 4 = ( x sin x + cos x + x cos x − sin x) 0 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 (sin x + cos x) 0 = 2π − 4 ( ). PRIMJER 6. sl.

kg m2 / s2.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. No. Brzina kojom neki oblik energije nastaje.6 SNAGA. ona nastaje. Dakle. bez obzira na oblik. dt Slijedi da je ukupna promjena (dakle ukupna proizvodnja ili potrošnja ) energije. gdje je P 0 maksimalna snaga generatora. tj. tijekom vremena. snaga je derivacija energije. a PRIMJER 1. Snaga generatora u (wattima) varira vremenski (u sekundama) prema formuli P = P 0 sin2(120πt). tj. što je 3 600 000 joula. zove se snagom naprave koja tu energiju stvara ili troši. Kilowatt−sat je jedinica energije jednaka energiji koju proizvede naprave snage 1000 watta za 1 sat. ENERGIJA I RAD Energija je veličina koja se pojavljuje u raznim oblicima. Koliko energije generator proizvede za 1 sat? Koja je srednja snaga generatora u toku 1 sata? Rješenje: 538 . dok je jedinica snage Watt (W). ili se troši. 9. (U MKS − sustavu jedinica mjera energije je Joule (J). J/s. Jedna konjska snaga (KS) je 746 watta.) SNAGA I ENERGIJA Snaga S je brzina promjene (dakle proizvodnje ili potrošnje) energije E u vremenu: S= dE . od trenutka a do trenutka b: b E = ∫ Sdt . ili se troši.

pa drugi Newtonov zakon glasi: m d2 x =F. nalazimo: t1 ⎧ x = x(t ) ⎫ x1 d ⎛1 2⎞ dx ⎪ ⎪ mv d t F d t = = ⎜ ⎟ ∫ dt ⎝ 2 ⎠ ∫ dt ⎨⎪dx = ⎛⎜ dx ⎞⎟dt ⎬⎪ = ∫ Fdx . 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . t0 t0 ⎝ dt ⎠ ⎭ x0 ⎩ t1 gdje je x(t 0) = x 0 i x(t 1) = x 1. 2 dt dt dt 2 Budući da je d ⎛ dx ⎞ d 2 x dx slijedi: ⎜ ⎟ =2 2 ⋅ dt ⎝ dt ⎠ d t dt d ⎡ 1 ⎛ dx ⎞ ⎢ m⎜ ⎟ dt ⎢⎣ 2 ⎝ dt ⎠ 2 ⎤ dx ⎥=F . dt ⎥⎦ Integracijom od trenutka t = t 0 do trenutka t = t 1. a = d2x / dt 2. Giba li se tijelo po x osi. Srednja snaga generatora je P= 1800 P0 1 = P0 Watta . Dakle. 3600 2 Ako se tijelo (pravocrtno) giba u polju neke sile. uzimajući u obzir da je dx / dt brzina gibanja v. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Generator od trenutka t = 0 (sekundi) do trenutka t = 3600 (sekundi).SNAGA. dt 2 Množeći sa dx / dt dobijamo: m d 2 x dx dx ⋅ =F . onda je njegovo gibanje opisano drugim Newtonovim zakonom: F = ma. proizvede energiju: 3600 E= 2 ∫ P0 sin (120πt )dt = 0 1 P0 2 3600 ∫ (1 − cos(240πt ))dt = 0 3600 = 1 ⎛ sin(240πt ) ⎞ P0 ⎜ t − ⎟ 2 ⎝ 240 ⎠ 0 = 1800 P0 Joulea. gdje je m masa i a akceleracija tog tijela. što čini interval od 1 sata. x0 539 .

Jedan od temeljnih principa fizike je princip konzervacije (očuvanja) energije. jednaka radu te sile na odgovarajućem putu: 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . od trenutka t 0 do trenutka t 1. Dakle.) Ako se tijelo giba pod utjecajem sile F. potencijalnu ili toplinsku. rad sile F na putu koji tijelo pređe od položaja x 0 do položaja x 1. od trenutka t 0 do trenutka t 1. onda se ona zapravo pretvara u neki drugi oblik energije. dok je desna 2 x1 strana R = ∫ Fdx . 2 t0 SILA. Ako brzinu pri udaru označimo sa v h iz gornje jednadžbe dobijamo: 1 2 mvh = mgh . npr. promjena x0 kinetičke energije tijela jednaka je radu sile (pod čijim utjecajem se tijelo giba) na odgovarajućem putu. kojom će brzinom ono udariti u tlo? Koliko se toplinske energije stvori tim udarom? Rješenje: Promjena kinetičke energije tijela. x0 PRIMJER 2.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Lijeva je strana promjena kinetičke energije tijela. ako tijelo izgubi kinetičku t 1 1 energiju mv 2 . 0 Početna brzina tijela je 0. 540 . Rad = Sila ⋅Pomak. po kojem energija ne može ni nastati ni nestati nego se samo može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. a (Ako je sila F konstantna. onda je promjena kinetičke energije tog tijela. jednak je integralu te sile po tom putu: b R = ∫ Fdx . 2 odakle slijedi: vh = 2 gh = 196 ≈ 14 m / s. od ispuštanja do udara. K = 1 2 mv . RAD I ENERGIJA Rad koji sila izvede na tijelu dok se ono giba od x = a do x = b. od mjesta ispuštanja do mjesta udara: 1 2 mv 2 t 0 h = ∫ mgdx . jednaka je radu sile teže mg (g = 9. Dakle. onda je R = F(b − a). tj. Ako tijelo mase m = 1 kg ispustimo s visine h = 10 m.8 m / s2).

(Drugim riječima. Rad sile teže je mgh (usp.) PRIMJER 5. tj. je S= 980 J = 480 W = 0. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Kinetička energija se udarom u tlo pretvara u toplinsku. prethodni primjer) pa isti toliki. koju tijelo ima u trenutku udara? Iz potencijalne energije mgh. dt dx dt (Vrtimo li lončarsko kolo ili dječiji vrtuljak najefikasnije je djelovati silom potiska na vanjskom rubu kola ili vrtuljka. PRIMJER 3. mora biti i rad dizača utega. Od kuda se stvorila kinetička energija.) Prosječna snaga dizača. No to znači da je i ukupni rad sila koja djeluje na uteg tijekom njegova puta jednak nuli. tijekom toga dizanja.SNAGA. Dakle snaga je: S= dE dE dx = ⋅ = F ⋅v . tj. gdje je brzina najveća. ukupna promjena njegove kinetičke energije je 0. početnog i krajnjeg položaja. rad koji uloži dizač utega je mgh = 50⋅9. Dokažimo da je F ⋅v snaga kojom sila F djeluje na tijelo koje se giba brzinom v (pod njezinim utjecajem). Koliko rada uloži dizač utega kada digne uteg od m = 50 kg na visinu od h = 1 m.64 KS . Rješenje: b Promjena kinetičke energije tijela ∆E jednaka je uloženom radu sile F. Iz temeljne a veze derivacije i integrala slijedi dE / dx = F.8⋅2 = 980 J. Riječ je o dvije sile. 2 Tijelo je u trenutku ispuštanja imalo kinetičku energiju 0. dizač je povećao potencijalnu energiju utega za mgh. Dakle. koju tijelo ima zbog visinske razlike h. samo suprotnog smjera. 541 . Kolika je njegova prosječna snaga tijekom dizanja. 2s PRIMJER 4. ΔE = ∫ Fdx . a njen je iznos u trenutku udara 1 2 mv = mgh = 98 J. pa se postavlja dodatno pitanje. pa je toliko rada morao i uložiti u njegovo dizanje. sili teži i mišićnoj sili dizača. ako uteg digne za 2 sekunde? Rješenje: Prije i poslije dizanja uteg miruje.

r = (10 − x) . Dakle. masa mu je dm = 103 dV = 90π (10 − x) 2 dx .1. Da bi se ta masa digla na visinu x (u polju sile teže mg) potreban je rad dR = dm ⋅ gx = 90 gπ (10 − x) 2 xdx .5 ⋅ 10 4 gπ ≈ 2. Rješenje: Promotrimo sloj vode na dubini x debljine dx (v. 3 4 ⎦0 12 ⎣ 542 . 100 tj.1. 10 − x 10 10 pa je volumen tog sloja dV = r 2πdx = 9π (10 − x) 2 dx . ukupni rad potreban za pražnjenje cijeloga spremnika je 10 10 10 0 0 0 R = ∫ dR = 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 90 gπ ∫ (100 x − 20 x 2 + x 3 )dx = 10 20 3 1 4 ⎤ 10 4 ⎡ = 90 gπ ⎢50 x 2 − x + x ⎥ = 90 gπ = 7. Koliko je energije potrebno za taj posao (1 m3 vode ima 103 kg)? Slika 1. Iz sličnosti odgovarajućih trokuta slijedi: 3 3 r = .).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pumpa treba isprazniti spremnik vode u obliku stošca na sl.3 ⋅ 10 6 J. sl.

(b) Nakon t sati pražnjenja obavljen je rad od 105 t Joulea.41 m / h. energija potrebna za pražnjenje spremnika je 2.27 m. Pumpa koja prazni spremnik vode iz prethodnog primjera ima izlaznu snagu od 105 J na sat (3.27 to iznosi 1. uložila je u pumpanje 104 Joula. dt odakle slijedi dh 10 4 = . tj.3⋅106 J. 543 . Dakle. PRIMJER 6. Nakon 6 minuta pražnjenja razina vode spustila se za 0.SNAGA. h 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 105 t .6⋅108 W). dt 9 gπ (10 − x) 2 h Za h = 0. Dakle. 3 4 ⎠ 3 4 ⎠ ⎝ ⎝ Na kraju 6 minute (1 / 10 sata) pumpa je obavila rad od 104 Joulea. prethodni primjer): h ∫ 90 gπ (10 − x) 0 2 20 1 ⎞ 20 1 ⎞ ⎛ ⎛ xdx = 90 gπ ⎜ 50h 2 − h 3 + h 4 ⎟ ≈ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟. 0 gdje je h dubina gornjega sloja ispumpanog za t sati. 20 1 ⎞ ⎛ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟ = 10 4 .27 m. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dakle. 3 4 ⎠ ⎝ odakle slijedi (nakon numeričkog rješavanja te jednadžbe) da je h ≈0. (a) Kolika je razina vode u spremniku nakon 6 minuta pražnjenja? (b) Kojom brzinom opada razina vode u spremniku u tom trenutku? Rješenje: (a) Ukupna energija potrebna da se ispumpa gornjih h metara vode iz spremnika je (usp. Deriviranjem obje strane posljednje jednadžbe po t nalazimo 90 gπ (10 − h) 2 h dh = 10 5 .

Master your semester with Scribd & The New York Times

Special offer for students: Only $4.99/month.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Cancel anytime.