9.

PRIMJENE INTEGRALA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Površina
Volumen
Duljina luka
Površina plohe
Težište
Snaga, energija i rad

9.1 POVRŠINA
POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i f (x)≥g(x), za x∈[a, b], onda je površina područja koje se
proteže između y = f (x) i y = g(x), od x = a do x = b, jednaka integralu (usp. sl.1. i 4.5)
b

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .
a

Slika 1.
481

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRIMJER 1.
Izračunajmo površinu područja omeđenog parabolom y = 2x − x 2 i pravcem y = − x. U kojem
omjeru os parabole dijeli tu površinu?

Rješenje:
Zbog negativnog koeficijenta uz x 2 , os parabole se proteže od njezinog tjemena na dolje (tj. u
negativnom smjeru osi y). Svođenjem na puni kvadrat jednadžbu parabole možemo napisati u obliku
y − 1 = − (x − 1)2, što znači da joj je tjeme u točki (1, 1). Apscise sjecišta zadane parabole y = 2x − x 2
i zadanog pravca y = − x nalazimo iz jednadžbi
2x − x 2 = − x,

3x − x 2 = x(3 − x) = 0, x 1,2 = 0,3.

Dakle, zadano se područje proteže između y = 2x − x 2 i y = − x, od x = 0 do x = 3 (v. sl.2.), pa je
njegova površina,
3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
9
P = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
2
⎝ 2
0
0
0
2

2

Slika 2.
Os parabole, x = 1, dijeli površinu P na dvije površine P 1 i P 2, koje se protežu od x = 0 do x = 1, te
od x = 1 do x = 3 (v. sl.2) i iznose:
1

1

1

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
7
P1 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = ,
3⎠
6
⎝ 2
0
0
0
2

2

2

3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
10
P2 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
3
⎝ 2
1
1
1
2

482

2

2

POVRŠINA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Omjer tih površina je
7 10 7
P1:P2 = : =
= 7:20 .
6 3 20

PRIMJER 2.
Izračunajmo površinu lika omeđenog kružnicom x 2 + y 2 = 2 i parabolom y = x 2 (unutar parabole).

Rješenje:
Sjecišta zadanih krivulja nalazimo rješavanjem sustava x 2 + y 2 = 2, y = x 2. Dakle,
y 2 + y = 2, y 2 + y − 2 = 0, y =

− 1± 1+8 −1± 3
=
=−2, 1 .
2
2

Odavde, zbog x = ± y , slijedi,

x = ± − 2 = ± 2i

i

x = ± 1 = ±1 .

Nas zanimaju samo realna sjecišta. To su S 1(−1, 1) i S 2(1, 1), što znači da se naše područje proteže
od x = − 1 do x = 1, između gornje polukružnice y = 2 − x 2 i parabole y = x 2 (v. sl.3.)
Njegova je površina:
1

P1 = ∫ ( 2 − x 2 − x 2 )dx =
−1

=

1

1⎛
x ⎞
x3
⎜⎜ x 2 − x 2 + 2 arcsin
⎟⎟ −
2⎝
2 ⎠ −1 3

1

=
−1

⎛ −1 ⎞⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 1 π
1⎛
1 ⎞ 1⎛
⎟⎟ ⎟⎟ − ⎜ + ⎟ = + .
⎟⎟ − ⎜⎜ − 1 + 2 arcsin⎜⎜
⎜⎜1 + 2 arcsin
2⎝
2 ⎠ 2⎝
⎝ 2 ⎠⎠ ⎝ 3 3 ⎠ 3 2

Slika 3.

483

sl. . y = g(t). f (a) a ⎩dx = f ′(t )dt ⎭ f (b ) Slika 4. supstitucijom nalazimo: ⎧ y = g (t ) ⎫ b ⎪ ⎪ ∫ ydx = ⎨⎪ x = f (t ) ⎬⎪ = ∫ g (t ) f ′(t )dt . pa je tražena površina a 0 0 0 π 2 π 2 4 ∫ ydx = 4 ∫ (b sin t )(− a sin t )dt = −4ab ∫ sin 2 tdt = π 2 π 2 = 4ab ∫ sin tdt = 4ab 2 0 484 ∫ 0 π 2 1 ⎛ 1 ⎞ (1 − cos 2t )dt = 2ab⎜ t − sin 2t ⎟ 2 2 ⎝ ⎠0 = 2ab π 2 = abπ .). od x = 0 do x = a (v.4. a Naime. y = bsin t. za t ∈[a.b ].) jednaka integralu: b P = ∫ g (t ) f ′(t )dt . 2. od x = f (a) do x = f (b).b ] i ako je krivulja zadana parametarski (usp. sl. Izračunajmo površinu omeđenu elipsom x = acos t. Rješenje: Četvrtina zadanog područja proteže se između elipse i osi x. (v.3) s jednadžbama x = f (t).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA ZADANA PARAMETARSKI Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. onda je površina područja koje se proteže između te krivulje i osi x. 5. PRIMJER 3.

Ona se proteže između osi x i astroide. Slika 6. od x = 0 (t = ) do x = a (t = 0): 2 485 . Kada se t mijenja od 0 do 2π točka (x. pa se mogu prikazati parametarski sa: x 1 / 3 = a 1 / 3cos t. y 1 / 3 = a 1 / 3sin t.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. pa je dovoljno izračunati π četvrtinu zadane površine. Rješenje: Iz x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3 slijedi (x 1 / 3)2 + (y 1 / 3)2 = (a 1 / 3)2. y 1 / 3) leže na kružnici radijusa a 1 / 3. što znači da vrijednosti (x 1 / 3. PRIMJER 4. Lako se provjerava da je astroida simetrična s obzirom na os x i os y. to jest sa: x = acos 3t.6. Izračunajmo površinu omeđenu astroidom x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3. y = asin 3t. y) opisuje astroidu na sl.

tražena površina je P= 2 aπ 2π 2π 0 0 0 ∫ ydx = 2 2 ∫ a(1 − cos t )a(1 − cos t )dt = a ∫ (1 − 2 cos t + cos t )dt = 2π 1⎛ 1 ⎞⎞ = a ⎜⎜ t − 2 sin t + ⎜ t + sin 2t ⎟ ⎟⎟ = 3a 2π .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 0 a P = 4 ∫ ydx = 4 ∫ a sin t 3a cos t (− sin t )dt = 12a 3 2 π 2 0 2 ∫ sin 4 t cos 2 tdt = 0 π 2 12a 2 ⎛ 1 1 3 ⎞ = ( v. za jedan puni okret kruga koji se kotrlja po osi x. β].). β] i ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama (usp. Rješenje: Iz sl. POVRŠINA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je funkcija f intgrabilna na [α.6) sa r = h(ϕ). između ϕ = α. 8). sl. 8. jednaka integralu: 486 . y = a − a cos t. y = a(1 − cos t). 7 lako nalazimo parametarske jednadžbe cikloide x = at − a sin t. onda je površina područja koje se proteže od pola do zadane krivulje. 2⎝ 2 ⎠⎠ 0 ⎝ 2⎛ Površinu ispod svoda cikloide jednaka je trostrukoj površini kruga koji generira tu cikloidu. 5. Prvi svod cikloide dobija se za t∈[0. Izračunajmo površinu omeđenu prvim svodom cikloide i osi x. Dakle. sl. i ϕ = β (v.7. gdje je cikloida putanja koju opisuje rubna točka kruga radijusa a. 2π]. tj.4 primjer 2) = ⎜ t − sin 4t − sin 2t ⎟ 16 ⎝ 4 3 ⎠0 = 3a 2π . za ϕ∈[α. x = a(t − sin t). 8 PRIMJER 5. Slika 7. tj. kada se on kotrlja po osi x (v.

8. sl. β]. Slika 9. sastavljeno je od infinitezimalnih (beskonačno malih) kružnih isječaka s radijusom 1 2 1 2 r = h(ϕ) i lukom rdϕ = h(ϕ)dϕ. između ϕ = α i ϕ = β (v.). pa je ukupna površina područja 2 2 jednaka kontinuiranoj sumi svih tih isječaka. 2 2 2 α α α P=∫ Strogi dokaz ovih rezultata koji se ne poziva na infinitezimalne kružne isječke i kontinuirane sume. Izračunajmo površinu jedne od latica što ih omeđuje krivulja r = cos 2ϕ. Slika 8. integralu β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . β] i f (ϕ)≤g(ϕ) za ϕ∈[α.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ β 1 (h(ϕ ) )2 dϕ . područje na sl.9. jednaka je razlici dvaju područja upravo razmotrene vrste.9. ∫ 2α Površina područja na sl. tj. PRIMJER 6. pa odatle i slijedi odgovarajuća formula: β β β ( ) 1 [g(ϕ )]2 dϕ − ∫ 1 [f(ϕ )]2 dϕ = ∫ 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . jednaka integralu: β ( ) 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . 2 α P=∫ Naime. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju ovog odjeljka. Rješenje: 487 . 2 α P=∫ Ako su funkcije f i g integrabilne na [α. čija je površina r dϕ = [ h( ϕ)] dϕ . onda je površina područja koje se u polarnom sustavu proteže od r = f (ϕ) do r = g(ϕ).

+ ⎜ ⎟ 2 2 2 ⎝ ⎠0 .6). PRIMJER 7. kardioida izgleda kao na sl. 11. Dakle. tražena površina je: π 2 π 4 π 2 ⎧ u = 2ϕ ⎫ 1 1 1⎛ 1 ⎞ 2 P= cos 2ϕdϕ = ⎨ cos 2 udu = ⎜ u + sin 2u ⎟ ⎬= ∫ ∫ 2 −π 4 8⎝ 2 ⎠ −π ⎩du = 2dϕ ⎭ 4 −π 2 = 2 π 8 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Zadana krivulja izgleda kao na sl.6 primjer 4. 10. a jedna njezina latica dobije se za ϕ od − π 4 do π 4 (usp. r pada od 2a do 0 preko slijedećih vrijednosti: ϕ r 0 2a π/2 a π 0 Dakle. Kada ϕ raste od 0 do π. Slika 10. Ona omeđuje površinu: π π π π 1 P = 2∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 dϕ = a 2 ∫ dϕ + a 2 ∫ 2 cos ϕdϕ + a 2 ∫ cos 2 ϕdϕ = 2 0 0 0 0 = a 2ϕ 488 π 0 + 2a 2 sin ϕ π 0 + a2 2 π 1 2 ⎞ 3a 2π ⎛ 2 2 π ϕ ϕ = a π + a = sin .). Rješenje: Kardioida je simetrična s obzirom na polarnu os. Izračunajmo površinu lika omeđenoga kardioidom r = a(1 + cos ϕ). 5. 5. jer je r(−ϕ)=r(ϕ) (usp.

6 6 2 2 (b) Površina P − omeđena unutarnjim dijelom krivulje (r ≤0) jednaka je.12. pri čemu vanjski dio krivulje ima vrijednosti r ≥0. dvostrukoj vrijednosti integrala od 0 do 5π / 6: P+ = 2 5π 6 ∫ 0 1 (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = 2 5π 6 ∫ (1 + 4 cos ϕ + 4 cos ϕ ) dϕ = 0 5π 6 = (ϕ + 4 sin ϕ + (2ϕ + sin 2ϕ )) 0 2 = 5π 10π 3 1 +2+ − = (5π + 4 − 3 ). Slika 12. usp. primjer 8. Izračunajmo površinu lika koji je omeđen krivuljom r = 1 + 2cos ϕ. (a) Površina P + omeđena vanjskim dijelom krivulje (r ≥0) jednaka je. PRIMJER 8. Rješenje: Graf funkcije r = 1 + 2cos ϕ izgleda kao na sl. (a) za r ≥0 i (b) za r ≤0.6. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. za ϕ∈[ − 5π / 6. 5π / 6]. dok unutarnji dio krivulje ima vrijednosti r ≤0.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. 5. dvostrukoj vrijednosti integrala od 5π / 6 do π: 489 . za ϕ∈[5π / 6.7π / 6]..

na kraju ovog odjeljka. ϕi]. 2⎝ 2 4 2 2⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎠ 0 Slika 13. d i Δϕ i je površina i-tog kružnog 2 i =1 2 490 . Naime..). područje koje se proteže od pola do krivulje zadane s r = h(ϕ). 6 2 ⎟⎠ 2 ⎝ 6 PRIMJER 9. za ϕ∈[ϕi − 1. formulu za izračunavanje površine u polarnim koordinatama dokazujemo bez poziva na infinitezimalne (beskonačno male) kružne isječke i njihove kontinuirane sume. Rješenje: Krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ skicirane su na sl. gdje je funkcija h integrabilna na [α. izmđu ϕ = α i ϕ = β (v. β]. sl.. Za zainteresiranog čitatelja.14. β] za koju je d i≤h(ϕ) i g i≥h(ϕ). Izračunajmo površinu područja koje se nalazi između krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ. < ϕn − 1 < ϕn = β particija n 1 intervala [α. a i =1 2 m 1 2 1 2 G = ∑ g i Δϕ i gornja aproskimacija zadane površine. Površina zatamnjenog područja koje se nalazi između tih krivulja iznosi: 2π 2π 1 1 P = 2 ∫ ((2 + sin ϕ ) 2 − (cos 2ϕ ) 2 )dϕ = ∫ (4 + 4 sin ϕ + sin 2 ϕ − cos 2 2ϕ )dϕ = 2 2 0 0 2π 1⎛ 1⎛ 1 1 ⎞ 1⎛ ⎞⎞ = ⎜⎜ 4ϕ − 4 cos ϕ + ⎜ ϕ − sin ϕ ⎟ − ⎜ 2ϕ + sin 4ϕ ⎟ ⎟⎟ = 4π . dakle.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ P− = 2 π ∫ 5π 1 π (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = (ϕ + 4 sin ϕ + 2ϕ + sin 2ϕ ) 5π 2 6 6 = ⎛ 5π 10π 3 ⎞⎟ 1 = 3π − ⎜⎜ +2+ − = (π − 4 + 3 ). Ako je α = ϕ0 < ϕ1 <. onda je D = ∑ d i 2 Δϕ i donja . Razmotrimo. 13.

2 α P=∫ što smo i trebali dokazati. S druge strane te su 1 2 aproksimacije donje i gornje sume za funkciju [h(ϕ )] . a manja od svih takvih gornjih aproksimacija. 9.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 g i Δϕ i površina 2 i-tog kružnog isječka koji sadrži i-ti dio zadane površine (jače i slabije zatamnjeno na sl. pa je jedina vrijednost. integral te funkcije.). a b To slijedi iz osnovne formule prethodnoga odjeljka. 14.1. Dakle. a 491 . jednaka je integralu: b P = ∫ p( x)dx . Zato je zadana površina veća od svih takvih donjih. 14. dok je β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . sl. Slika 14.2 VOLUMEN Površina lika koji se proteže od x = a do x = b i koji ima presjek poznate duljine p(x) (v. iznos zadane površine P je isječka sadržanog u i-tom dijeli zadane površine (jače zatamnjeno na sl. P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx . koja se nalazi između svih 2 donjih i svih gornjih suma.). budući da je f (x) − g(x) = p(x).).

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 1. Na potpuno isti način računamo volumen tijela s presjekom poznate površine: 492 .

3.). Rješenje: Stožac se proteže od razine x = 0 do razine x = h.2. jer iz sličnosti trokuta na sl. te ako je funkcija P(x) integrabilna na intervalu [a. Slijedi r(x) / r = (h − x) / h. To znači da je odgovarajuća površina presjeka P(x) = r 2(x)π = [(h − x)r / h]2π. 3⎠ 3 h ⎝ 0 2 2 493 . a Slika 2. Izračunajmo volumen kosoga kružnog stošca čija baza ima radijus r i čija je visina h. PRIMJER 1. pa je traženi volumen: (h − x) 2 2 πr 2 r x π d = (h 2 − 2hx + x 2 )dx = 2 2 ∫ h h 0 0 h h h V = ∫ P ( x)dx = ∫ 0 πr 2 ⎛ h x3 ⎞ 1 = 2 ⎜⎜ h x − hx + ⎟⎟ = r 2πh.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN TIJELA POZNATOG PRESJEKA METODA ODREZAKA Ako se tijelo proteže duž osi x. od x = a do x = b (v. sl. onda je njegov volumen jednak integralu: b V = ∫ P( x)dx . i ako na razini x ima presjek poznate površine P(x). Presjek stošca na razini x ima radijus r(x) = (h − x)r / h. b]. To ćemo strogo dokazati na kraju odjeljka.

4. PRIMJER 2. Dakle. Izračunajmo volumen klina na sl. onda su volumeni tih tijela jednaki (v. Slika 4. pa je P ( x) = ( ) 1 a(x)⋅v(x).5.) 494 . sl. 2 1 2 r − x 2 tg α . Rješenje: Klin se proteže od x = − r do x = r. 2 2 3 ⎝ ⎠ −r 3 −r −r r r CAVALIERIJEVA METODA Ako su dva tijela presiječena familijom paralelnih ravnina tako da su im odgovarajući presjeci uvijek jednakih površina. koji je pod kutom α isječen iz valjka radijusa r. Površina njegovog presjeka na razini x je P(x) = gdje je a ( x ) = r 2 − x 2 i v ( x ) = a ( x ) tg α = r 2 − x 2 tg α . 2 traženi je volumen: r ⎛ 1 1 x3 ⎞ 2 V = ∫ P( x)dx = ∫ (r 2 − x 2 ) tg αdx = tg α ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3 tg α .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 3.

2 3 tj.. te na svakoj razini x imaju presjek površine P(x). onda po metodi odrezaka slijedi da oba tijela b imaju volumen ∫ P( x)dx . dobit ćemo presjeke jednakih površina: 2 ⎛⎜ R 2 − x 2 ⎞⎟ π = R 2π − x 2π . sa sl.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. na visini x. a PRIMJER 3. na sl. iz kojeg je odstranjen stožac istog radijusa i visine. Slika 6. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunajmo volumen kugle radijusa R. Rješenje: Razmotrimo. Presječemo li oba tijela. pola kugle radijusa R i valjak istoga radijusa R i visine R. ako os x postavimo okomito na tu familiju paralelnih ravnina. Naime. ravninom paralelnom s njihovim bazama.. te ako se tijela protežu od x = a do x = b. V= 4 3 Rπ 3 495 . 6. 6. ⎝ ⎠ Po Cavalierijevoj metodi slijedi da je pola volumena kugle jednako volumenu valjka umanjenom za volumen stošca: 1 1 V = R 2πR − R 2πR .

v.8. sl. Slika 7. Oba tijela presijecimo familijom ravnina paralelnih s ravninom na koju su tijela položena.). Slika 8.7. (v. jer je R (zbog simetrije) srednja vrijednost između a i b. Površine tih presjeka su jednake: b 2π − a 2π = 2R π(b − a). onda ona valjak presijeca u pravokutniku duljine 2R π i širine b − a (usp.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 4. Rješenje: Na ravnini na kojoj leži torus položimo. zračnice). valjak radijusa r i visine 2R π. R = slijedi da je volumen torusa jednak volumenu valjka. sl. tj. 496 1 (a + b). 8. Po Cavalierijevoj metodi 2 . ta ravnina presjeca izvodne krugova torusa i valjka (koji se vide kao debele linije na sl. Ako ravnina te familije presjeca torus u kružnome vijencu nutarnjega radijusa a i vanjskog radijusa b. Naime. duž njegove izvodnice. koja određuje iste a i b.8.). kojem je R veliki radijus.) na istoj visini. dok mu je r mali radijus presječnoga kruga. tj. sl. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunjamo volumen torusa (npr. V = r 2π2R π.

Dakle. dakle i f 2. b] na osi x i grafa y = f (x).) koji se od x = a do x = b proteže između y = f (x) i y = g(x). sl. uz f (x)≥g(x). onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodnoga tipa. na razini x. b]). 10. b]). b b ∫ [ f ( x)] πdx − ∫ [g ( x)] πdx . na [a. a 2 a 2 2 2 ∫ π ([ f ( x)] − [g ( x)] )dx b tj.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Volumene rotacijskih tijela često možemo lako izračunati. usp. onoga lika (usp. čija nam je površina dobro poznata. g 2. jednak je integralu (uz pretpostavljenu a integrabilnost funkcija f i g. onda je presjek toga rotacijskog tijela. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. 9. volumen toga rotacijskog tijela je ∫ [ f ( x)] dx 2 (uz a pretpostavljenu integrabilnost funkcije f . dakle i f 2. sl. 497 . Slika 9. Slika 10. na [a. onoga lika koji se proteže između intervala [a. jer je njihov presjek na svakoj razini krug. krug s radijusom b f (x) i površinom [f (x)]2π.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA (METODA DISKOVA) Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. Izračunajmo volumen svakog od dijelova i volumen cijele kugle. sl. gdje je f (x)≥g(x). 11. Zato cijela kugla ima volumen: r ⎛ 4 x3 ⎞ V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3π . 2 2⎝ 81 81 ⎠ 81 498 . r] na osi x do grafa y = r 2 − x 2 (usp. onda je njegov volumen (v. sl. 9. sl. 10. onoga lika koji se proteže između intervala [a.). Kugla radijusa r presječena je na tri dijela paralelnim ravninama koje su od njezinog središta udaljenje za r / 3. onoga lika koji se proteže od intervala [ − r. Rješenje: Kugla radijusa r nastaje rotacijom oko osi x.): r 3 r 3 r 3 ⎛ x3 ⎞ 52 3 V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r π. 2 a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. onda je njegov volumen (v. 2 2 a PRIMJER 5.): 1 1⎛108 52 ⎞ 3 28 Vr = (V −Vs ) = ⎜ − ⎟r π = r 3 π . sl. 11. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).11. 3 ⎠ 81 ⎝ −r 3 −r 3 −r 3 2 2 2 Slijedi da je volumen rubnih dijelova kugle (v. sl. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. 3⎠ 3 ⎝ −r −r −r r r 2 2 2 Njezin središnji dio ima volumen (v.) b V = π ∫ [ f ( x)] dx . b] između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x).): b ( ) V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx .

PRIMJER 6. 0.1 daju točke u prvom kvadrantu ). sl. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi x. u prvom kvadrantu. 1 od kojih x = 0. Rješenje: Grafovi y = x i y = x 3 (v. lika omeđenog s y = x 3 i y = x (u prvom kvadrantu). Zato je traženi volumen: 1 ( ) 1 1 ⎛ x3 x7 ⎞ 4π V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx = π ∫ ( x − x )dx = π ⎜⎜ − ⎟⎟ = .12.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. u točkama s apscisama x = 0 i x = 1 (jer sustav x = x 3 ima rješenja x = − 1. 499 .) sijeku se. 7 ⎠ 21 ⎝ 3 0 0 0 2 2 2 6 Slika 12.

(b) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi y lika koji se.13. Izračunajmo volumen rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom lika (v. proteže između osi y i grafa x = a 2 (1− y 2 b 2 ) . a 2 b2 Rješenje: (a) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi x onoga lika koji se. Budući da su xi y sada zamijenili uloge njegov je volumen: b 2 500 2⎛ b ⎛ 4 y2 ⎞ y3 ⎞ V y = π ∫ x dy = π ∫ a ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dy = a 2π ⎜⎜ y − 2 ⎟⎟ = πa 2b . i 14.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 7. sl.) omeđenog elipsom x2 y2 + = 1 (a) oko osi x. od y = − b do y = b. a ⎠ 3a ⎠ − a 3 ⎝ −a −a ⎝ a a 2 2⎛ Slika 13. (b) oko osi y. od x = − a do x = a. Zato je njegov volumen: a ⎛ x2 ⎞ x3 ⎞ 4 Vx = π ∫ y dx = π ∫ b ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dx = b 2π ⎜⎜ x − 2 ⎟⎟ = πab 2 . 3b ⎠ −b 3 ⎝ b ⎠ ⎝ −b −b b . proteže između osi x i grafa y = b 2 (1− x 2 a 2 ) .

9.15.1 primjer 4. Budući da su x i y sada zamijenili uloge zadani je volumen: π 2 ⎧ x = a cos 3 t y = a sin 3 t ⎫ 3 6 2 V y = π ∫ x dy = ⎨ ⎬ = 3πa ∫ cos t sin t cos tdt = 2 ⎩ dy = 3a sin t cos tdt ⎭ −a −π 2 a 2 π 2 = 3πa 3 1 ⎧ u = sin t ⎫ 2 3 2 3 2 3 2 ∫ (1 − sin t ) sin t cos tdt = ⎨⎩du = cos tdt ⎬⎭ = 3πa ∫ (1 − u ) u du = −π 2 −1 1 2 4 6 8 3⎛ u 1 3u 5 3u 7 u 9 ⎞ 32πa 3 = 3πa ∫ (u − 3u + 3u − u )du = 3πa ⎜⎜ − + − ⎟⎟ = . lika koji se od y = − a do y = a proteže između osi y i desne polovice astroide.). y = asin 3t (usp. lika omeđenog astroidom koja je parametarski zadana sa x = acos 3t. Zadani 2 2 volumen nastaje rotacijom oko osi y. 3 5 7 9 105 ⎝ ⎠ −1 −1 3 3 501 . Rješenje: Kada se t mijenja od − π π do točka (x. PRIMJER 8. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 14. y) opisuje desnu polovicu astroide na sl.

PRIMJER 9. To znači da je volumen beskonačno protegnutog “tuljka” na sl. Slika 16. kada se “tuljak” x proteže u beskonačnost? Rješenje: Volumen zadanog “tuljka” iznosi (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. 502 . konačan. Izračunajmo volumen “tuljka” koji nastaje rotacijom oko osi x. sl. Što se zbiva s volumenom kada A → ∞.16. Ako A → ∞ onda V → π. 16.): A dx π =− 2 x x 1 A V = π ∫ y 2 dx = π ∫ 1 A =π − 1 π A . lika koji se proteže od x = 1 do 1 x = A između osi x i hiperbole y = . tj.

Volumene rotacijskih tijela možemo izračunavati i tzv. onda se ono sastoji od infinitezimalnih (beskonačno tankih) kružnih ljusaka debljine dx. metodom ljusaka. b čiji je volumen 2πxf (x)dx. a Slika 18.) iako sam “tuljak” ima beskonačni volumen. a b tj.2 primjer 8. Kontinuirana suma svih ljusaka od x = a do x = b.): b b ∫ 2πxf ( x)dx − ∫ 2πxg ( x)dx . onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodno razmotrene vrste. sl. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. dakle ∫ 2πxf ( x)dx . visine f (x) i duljine 2x π. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). f (x)≥g(x). onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Primijetimo da presjek beskonačno protegnutog “tuljka” s ravninom xy nema beskonačnu površinu (usp. a jednaka je volumenu tog rotacijskog tijela (usp. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA 503 .) Slika 17. 17. 18. a ∫ 2πx( f ( x) − g ( x))dx . sl. 7. dakle (usp.

gdje je f (x)≥g(x). onda je njegov volumen (v.): b V = 2π ∫ x( f ( x) − g ( x))dx . Slika 19. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y.18. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. a PRIMJER 10. onda je njegov volumen (v.): b V = 2π ∫ xf ( x)dx . Koliki dio volumena kugle je time odstranjen? Rješenje: 504 . Rješenje: Traženi volumen je (v. PRIMJER 11. sl. sl.17. 19.): 1 1 x4 2π ∫ xx dx = 2π ∫ x dx = 2π 4 0 0 2 1 3 = 0 π 2 . sl. a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. Iz kugle radijusa R izdubljena je (kroz njezino središte) rupa radijusa r. b] između integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). 1] na osi x do grafa y = x 2. lika koji se proteže od intervala [0. onoga lika koji se proteže između intervala [a.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ METODA LJUSAKA Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y.

⎜ 3 R ⎠ ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ Omjer odstranjenog volumena i volumena kugle je 32 32 ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ 4 3 r2 ⎞ 4 3 ⎛⎜ ⎛ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ : R π = 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . r = R. ⎜ 2⎟ 4 2 ⎝ R ⎠ Slika 20. polovina kugle je odstranjena onda ako je 32 ⎛ 4−3 2 r2 ⎞ 1 1−⎜ 1 − ⎟ = .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pola odstranjenog volumena nastaje rotacijom. oko osi y. r] na osi x do grafa y = R2 − x 2 (v.20. 505 . Zato je iznos odstranjenog volumena: 2 2 R −r ⎧u = R 2 − x 2 ⎫ = − 2 V = 2 ⋅ 2π ∫ x R − x dx = ⎨ π ⎬ ∫ u du = ⎩du = −2 xdx ⎭ 0 R2 r 2 = 2π r2 ∫ R2 −r 2 2 u du = 2π 2 32 u 3 r2 R 2 −r 2 4 = π ( R 3 − ( R 2 − r 2 )3 2 ) = 3 32 4 3 ⎛⎜ ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ ⎜ ⎟ = R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . sl. ⎜ 3 R ⎠ ⎟3 ⎝ R ⎠ ⎝ ⎝ ⎠ Na primjer. onoga lika koji se proteže od intervala [0.).

2 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 12.21). pa je ∫ −r 506 r 2 − u 2 du = 1 2 r π (v.).). sl.sl. pa je po R+r x⎛⎜ r 2 − ( x − R ) 2 + r 2 − ( x − R ) 2 ⎞⎟dx = ⎝ ⎠ R−r ∫ R+r r ⎧u = x − R ⎫ 2 2 = 4π ∫ x r − ( x − R ) dx = ⎨ ⎬ = 4π ∫ (u + R ) r − u du = ⎩ du = dx ⎭ −r R −r 2 2 r = 4π ∫ u r − u du + 4 Rπ 2 −r 2 r ∫ −r 1 r 2 − u 2 du = 0 + 4 Rπ ⋅ r 2π = 2 Rπ ⋅ r 2π . v = u r 2 − u 2 je neparna funkcija. R + r] na osi x proteže između grafa y= r 2 −( x− R ) 2 metodi ljusaka njegov iznos V = 2π i grafa y=− r 2 −( x− R ) 2 (v. 2 r Naime.). sl. primjer 4. Rješenje: Slika 21. Traženi volumen nastaje rotacijom. Izračunajmo volumen torusa koji nastaje rotacijom kruga omeđenog kružnicom (x − R)2 + y 2 = r 2. oko osi y. oko osi y (usp.22. 22. pa je ∫u r 2 − u 2 du = 0 (v. onoga lika koji se nad intervalom [R − r. dok je −r r v = r 2 − u 2 jednadžba gornje polovice kružnice radijusa r.

Volumen rotacijskog tijela najčešće možemo računati s obje metode.). dakle i metodom diskova i metodom ljusaka. lika koji se nad intervalom [ − r.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 22. 2 Slika 23. I na kraju. PRIMJER 13. zainteresiranom čitatelju nudimo i stroge dokaze valjanosti naših metoda. 23. sl. pa prema metodi diskova iznosi: ⎡ V = π ∫ ⎢⎛⎜ R + r 2 − y 2 ⎞⎟ − ⎛⎜ R − r 2 − y 2 ⎞⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ −r ⎣ r 2 r = π ∫ 4 R r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r r ∫ 2 ⎤ ⎥ dy = ⎦ r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r 1 2 r π = 2 Rπ ⋅ r 2π . Ako se ono sastoji od n ravnih ploča površine P(x i) i debljine ∆x i (čiji je volumen n P(x i)∆x i). onda je ukupni volumen takvoga tijela ∑ P( xi )Δxi . primjera izračunajmo metodom diskova. na osi x.što je integral stepenaste funkcije P(x) = i =1 507 . Volumen torusa iz 12. r]. oko osi y. Rješenje: Traženi volumen nastaje rotacijom. Promotrimo najprije tijelo poznatog presjeka. proteže između grafa x = R + r 2 − u 2 i grafa x = R − r 2 − u 2 (v.

pa postoji točno jedna vrijednost koja je smještena između svih takvih donjih i gornjih aproksimacija. b]. pa je duljina u tom slučaju 508 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b P(x i). Valjanost metode ljusaka može se dokazati na sličan način. koje je tada potpuno sadržano u zadanom tijelu. b]. od t = a do t = b. x i]. 24. U općem slučaju tijelo zadanog a presjeka P(x) može se odozdo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. a Ako je krivulja graf funkcije y = f (x). onda za parametar x imamo x = x i y = f (x). nad intervalom [a. Naša metoda pretpostavlja da je funkcija P(x) integrabilna na [a. za x∈[x i − 1.1. usp. b]. dx = (dx / dt)dt = f ′(t)dt i dy = (dy / dt)dt = g ′(t)dt. korištenjem gornjih i donjih aproksimacija. No. Volumeni tih gornjih i donjih aproksimacija su gornje i donje sume za P(x) na [a. y = g(t). i isto se tako može odozgo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. i on je jednak volumenu zadanog tijela poznatog presjeka P(x). čija je valjanost upravo dokazana. sl.). Metoda diskova samo je jedna konkretna primjena metode odrezaka. uz x∈[a. sl. Ona je sastavljena od infinitezimalnih segmenata ds. a Slika 24. b b L = ∫ (dx dt ) + (dy dt ) dt = ∫ a 2 2 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . tj. 9. što prepuštamo čitatelju da sam provede. volumen tijela je tada ∫ P ( x ) dx . pa je stoga i ona sama valjana. Razmotrimo najprije krivulju koja je zadana parametarski sa x = f (t). tj. To smo i trebali dokazati. Ukupnu duljina luka. To je po definiciji b ∫ P ( x ) dx . što znači da je 2 2 ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = [ f ′(t ) ] +[ g′( t ) ] dt .3 DULJINA LUKA Duljina dijela neke ravninske krivulje zovemo duljinom luka te krivulje. b]. koji su hipotenuze infinitezimalnih pravokutnih trokuta s katetama dx i dy (v. koje tada potpuno obuhvaća zadano tijelo. b]. nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih segmenata ds. za t ∈[a. Prema Pitagorinom teoremu ds = dx 2 + dy 2 .

DULJINA LUKA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje parametarski zadan funkcijama x = f (t) i y = g(t). ⎝ dx ⎠ a a PRIMJER 1. PRIMJER 2. što nam je dobro poznato. za x∈[a. 2π]. te ako ta funkcija ima integrabilnu derivaciju dy / dx = f ′(x). Ako je luk zadan kao graf funkcije y = f (x). te ako te funkcije imaju integrabilne derivacije dx / dt = f ′(t) i dy / dt = g ′(t). zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju odjeljka. b]. Slika 1. 509 . koje se ne poziva na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje. t∈[0. b]. onda je duljina zadanog luka: b 2 b ⎛ dy ⎞ 2 L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx . Izračunajmo duljinu kružnice x = rcos t. za t ∈[a. onda je duljina tog luka jednaka integralu: 2 b 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a [ f ′( x)]2 + [g ′( x)]2 dt . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π ∫ 0 2π 2π 0 0 r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = r ∫ sin 2 t + cos 2 t dt = r ∫ dt = 2πr .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b b L = ∫ 1 + (dy dx) dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx 2 a 2 a Strože opravdanje naših formula za duljinu luka. y = rsin t.

4π]. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2 1 1 2 1 ⎛1⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + (2 x) 2 dx = 2∫ ⎜ ⎟ + x 2 dx = 2 ⎝ dx ⎠ 0 0 0 ⎝ ⎠ 2 2 ⎛ 1 ⎜ ⎛1⎞ ⎛1⎞ = 2⎜ x ⎜ ⎟ + x 2 + ln 2 x + ⎜ ⎟ + x 2 2 ⎜ ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 1 ⎞ 1 ⎛ ⎞ ⎟ ⎟ = 2⎜ 5 + 2 ln 2 + 5 ⎟ ≈ 5.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo duljinu parabole y = x 2. ⎠ ⎝ ⎟ ⎠0 ( ) PRIMJER 3. . od x = 0 do x = 1. t ∈[0. 9. 510 π 2 0 = 6a.). Rješenje: Zbog simetrije vrijedi π 2 L=4∫ 0 π 2 =4∫ 0 2 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = 4 ∫ ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = π 2 9a 2 cos 2 t sin 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 4 ∫ 3a sin t cos tdt = 6a sin 2 t 0 PRIMJER 4. y = tcos t. y = asin 3t (v. Izračunajmo duljinu asteroide x = acos 3t.9.1 primjer 4. Izračunajmo duljinu spirale x = tsin t.

). 1) i S 2(−1. 1).DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Rješenje: Iz dx dy = sin t + tcos t. pa se polinom y 3 + y 2 − 2 može faktorizirati na linearni faktor y − 2 i kvadratni faktor koji nalazimo dijeljenjem: y3 + y2 − 2 : y − 2 = y2 + y + 2 − (y 3 − 2y) 2y 2 − 2 − (2y 2 − 2y) 2y − 2 − (2y − 2) 0 To znači da se kubna jednadžba y 3 + y 2 − 2 = 0 može napisati u obliku (y − 2)(y 2 + y + 2) = 0. = cos t − tsin t slijedi: dt dt ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2t + 2tsin tcos t + t2cos 2t + cos 2t − 2tsin tcos t + t2sin 2t ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ = (sin 2t + cos 2t)(1 + t 2) = 1 + t 2. Traženi opseg je OS 1 + S 1S 2 + S 2O = 2(OS 1 + S 1S) (v. sl. Tražena sjecišta su S 1(1. Dakle. 2. 1 OS1 = ∫ 0 = 2 1 2 1 1 ⎛ dx ⎞ 1 9 ⎛3 ⎞ ⎜⎜ ⎟⎟ + 1dy = ∫ ⎜ y 1 2 ⎟ + 1dy = ∫ y + 1dy = ∫ (4 + 9 y )1 2 dy 20 4 2 ⎠ ⎝ dy ⎠ 0 ⎝ 0 112 (4 + 9 y ) 3 2 293 1 = 0 1 1 ((4 + 9) 3 2 − 4 3 2 ) = (13 13 − 8). ⎠0 2⎝ PRIMJER 5. Izračunajmo opseg lika omeđenog krivuljom y 3 = x 2 i y = 2 − x 2 . Očito je y = 1 jedno rješenje te kubne jednadžbe. y = 1 je jedino realno rješenje našega sustava.8. Rješenje: Odredimo sjecišta zadanih krivulja. Iz y 3 = x 3 i y 2 = 2 − x 2 slijedi y 3 + y 2 − 2 = 0. 4π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 4π ∫ 4π 1 + t 2 dt = 0 1⎛ 2 2 ⎞ ⎜ t 1 + t + ln t + 1 + t ⎟ ≈ 80. 27 27 511 . odakle slijedi da su njezini preostali korijeni kompleksni. Dakle. kojem odgovaraju vrijednosti x = y 3 = 1 =±1 .

PRIMJER 6. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ BRZINA GIBANJA Ako se točka (x.3) brzina opisanoga gibanja s′(t) je 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = s ′(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ . y) giba u skladu sa x = f (t). Prema osnovnom teoremu infinitezimalnog računa (usp. a kada najmanja? Rješenje: Prema uokvirenoj formuli brzina čestice. onda je njezina brzina u trenutku t 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 . je 512 .1 . Kada je njezina brzina najveća. y = g(t). y = g(t) opisuju gibanje točke (x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 1 1 x2 x dx ⎛ dy ⎞ S1 S = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + dx = 2 ∫ = 2 arcsin 2 2− x 2 ⎝ dx ⎠ 2 − x2 0 0 0 Dakle. Ako parametarske jednadžbe x = f (t). Čestica se giba po elipsi 4x 2 + y 2 = 4 u skladu s jednadžbama x = cos t. y) u vremenu t. traženi opseg je L = 2(OS1 + S1 S ) = 1 = 0 π 2 4 . 4. π 2 2 (13 13 − 8) + ≈ 5. onda je 2 t 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ s (t ) = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ put što ga točka prijeđe od trenutka a do trenutka t. y = 2sin t. u trenutku t. 27 2 Slika 2.

tj. Prethodne jednadžbe opisuju gibanje obodne točke kruga koji se jediničnom kutnom brzinom kotrlja po osi x. Kada se ta točka giba najbrže? Rješenje: Duljina prvoga luka cikloide je (usp. PRIMJER 7.). sl. Izračunajmo duljinu prvog luka cikloide x = a(t − sin t).DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2 t + 4 cos 2 t = 1 + 3 cos 2 t .7. Brzina je najmanja kada je cos 2t najmanje. y = a(1 − cos t). tj. 9. 2π. 2 2 2 Slika 3. kada je π 3π 5π .1 primjer 5). . tj. Te vrijednosti dobijamo za t = 0. . π. .. tj..): 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π 2π ∫ 0 2π 2π a (1 − cos t ) + a sin t dt = a ∫ 2(1 − cos t )dt = 2 2 2 2 0 2π 2π t t t = 2a ∫ 1 − cos t dt = 2a ∫ 2 sin 2 dt = 2a ∫ sin dt = − 4a cos = 8a. Te vrijednosti dobijemo za t = . (usp.1 primjer 5. u tjemenima elipse na osi y (v. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Brzina je očito najveća kada je cos2 t najveći.. kada je cos t = ± 1. cos t = 0. 3.. u tjemenima elipse na osi x. 2 2 20 0 0 0 Brzina gibanja obodne točke kruga je: 513 . 9. .. sl.

β]. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = sin ϕ.) jednaka integralu β L=∫ α β [ f (ϕ )] + [ f ′(ϕ )] dϕ = ∫ 2 2 α 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ . sl. 5... π / 2]. Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena je duljina: 514 . za ϕ∈[0. y = rsin ϕ (usp. β]. za t = π. onda iz x = rcos ϕ. te ako su funkcije f i njezina derivacija integrabilne. . iznosi β 2 L=∫ α β =∫ 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎟⎟ dϕ = ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ ⎝ dϕ ⎠ [ f ′(ϕ ) cos ϕ − f (ϕ ) sin ϕ ]2 + [ f ′(ϕ ) sin ϕ + f (ϕ ) cos ϕ ]2 dϕ = α β =∫ α β [ f (ϕ )]2 + [ f ′(ϕ )]2 dϕ = ∫ r 2 + (dr / dϕ ) 2 dϕ α DULJINA LUKA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje zadan u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. PRIMJER 8. kada je obodna točka na vrhu kotrljajućeg kruga. tj. 5π. Brzina tada iznosi 2a.4. Dakle. β].PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 v(t ) = ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = 2a 1− cos t . 3π. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Ona je najveća kada je cos t najmanji. njezine parametarske jednadžbe.6) slijedi da su ϕ∈[α. duljina luka te krivulje. r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 Slika 4. x = f (ϕ)cos ϕ. onda je duljina tog luka (v. od ϕ = α do ϕ = β. y = f (ϕ)sin ϕ.

8 515 . dϕ 3⎝ 3⎠ 3 3 3 Dakle. 2 ⎣ 2⎦ 2 2 PRIMJER 10.1 primjer 7. sl. Da smo pogrešno uvrstili cos netočni rezultat 0. ⎥ . 9. ⎥ . za ϕ ∈ ⎢0. 3 ⎣ 2⎦ ϕ Rješenje: Iz r = a cos 3 ϕ 3 slijedi ϕ ϕ ϕ⎛ ϕ⎞ 1 dr = 3a cos 2 ⎜ − sin ⎟ ⋅ = − a cos 2 sin . a ne točni 8a. 5. tj. tražena duljina luka je π 2 L= ∫ 0 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ = r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 π 2 =a ∫ 0 a = 2 π 2 ∫ 0 cos 4 ϕ⎛ π 2 ∫ 0 a 2 cos 6 ϕ 3 ϕ⎞ 2ϕ + sin 2 ⎟ dϕ = a ⎜ cos 3⎝ 3 3⎠ + a 2 cos 4 π 2 ∫ cos 4 0 π 2 2 ⎞ 3 2 ⎞ a⎛ ⎛ ⎜1 + cos ϕ ⎟dϕ = ⎜ ϕ + sin ϕ ⎟ 3 ⎠ 2⎝ 2 3 ⎠0 ⎝ = ϕ 3 ϕ 3 sin 2 ϕ 3 dϕ = dϕ = a (2π + 3 3 ). Izračunajmo duljinu kardiode r = a(1 + cos ϕ). Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena duljina je: π π 0 0 L = 2 ∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 + a 2 sin 2 ϕ dϕ = 2a ∫ 2(1 + cos ϕ ) dϕ = π = 2a 2 ∫ 2 cos 2 0 cos 2 Primijetimo da je ϕ 2 = cos ϕ 2 ϕ 2 π dϕ = 4a ∫ cos 0 . cos = cos .11. za ϕ 2 dobili bismo ϕ ϕ ϕ ⎡ π⎤ ∈ ⎢0. a ne cos ϕ 2 ϕ 2 dϕ = 4a 2 sin π ϕ = 8a. Naravno za ϕ∈[0. π]. 2 0 .) PRIMJER 9. usp. sin 2 ϕ + cos 2 ϕ dϕ = 0 0 Uočimo da je to četvrtina kružnice (usp. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = a cos 3 ⎡ π⎤ .6 primjer 3.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 L= π 2 ∫ π ∫ dϕ = 2 .

na intervalu [a. onda bi ona prešla put koji je manji (odnosno veći) od Δl i. t i. tj.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za duljinu luka. Dakle. .Δl i. sl. ne pozivajući se više na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. početak odjeljka). t 1. One cijeli luk duljine l dijele na n manjih lukova duljine Δl 1. …. n ∑ i =1 n d 2xi + d 2yi Δt i ≤ l ≤ ∑ g 2xi + g 2yi Δt i . Svaki od manjih lukova Δl i nastaje gibanjem točke (x. …. b]. t i-1. t n = b. i =1 Iz definicija dxi i dyi. Δl n.t n-1. …. Luk krivulje x = f (t).). te gxi i gyi. (d xi Δt i ) 2 + (d yi Δt i ) 2 ≤ Δli ≤ (g xi Δt i ) 2 + (g yi Δt i ) 2 odakle slijedi. slijedi da su lijeva i desna strana prethodne jednadžbe donja i gornja suma funkcije (dx / dt ) 2 + (dy / dt ) 2 . y) od t = t i-1 do t = t i. t i]. i =1 Slika 5. podijelimo diobenim točkama koje odgovaraju parametrima t 0 = a. t i] i konstantnom vertikalnom brzinom dyi (odnosno gyi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dy/dt na [t i-1. y = g(t). Ako bi se točka gibala konstantnom horizontalnom brzinom dxi (odnosno gxi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dx/dt na intervalu [t i-1. n tj. Ako je ta funkcija integrabilna onda je njezin integral jedinstveni broj smješten između njezinih gornjih i donjih suma. b 2 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ d y ⎞ l = ∫ ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a 516 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . uz varijabilnu horizontalnu brzinu dx/dt i varijabilnu vertikalnu brzinu dy/dt. …. b]. za t ∈[a. 5. l = ∑ Δli (v.

517 .3) s jednadžbama x = f (t).): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .1. ⎝ dx ⎠ a a Slika 1. onda površina koja nastaje njegovom rotacijom oko osi x iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 9. 2. dobit ćemo rotacijsku plohu čija se površina nalazi integracijom na slijedeći način. onda je površina koja nastaje rotacijom tog luka oko osi x (v. 2. POVRŠINA ROTACIJSKE PLOHE Ako je luk krivulje zadan parametarski (usp. sl. sl. za a ≤t ≤b. za a ≤x ≤b. ⎝ dx ⎠ a a a površina plohe koja nastaje njegovom rotacijom oko osi y iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + ⎜ ⎟ dx .4 POVRŠINA PLOHE Ako luk neke krivulje rotiramo oko zadane osi. y = g (t). Slika 2. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Ako je luk krivulje zadan eksplicitno sa y = g (x). ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Površina plohe koja nastaje rotacijom tog luka oko osi y je (v.

Budući da je ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt (usp. P = ∫ 2πyds . Rješenje: Sfera nastaje rotacijom polukružnice y = r 2 − x 2 . sl. Dakle. tražena površina je 518 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ U točnost uokvirenih formula možemo se uvjeriti na slijedeći način. 0≤t ≤π. dok treća i četvrta slijede iz prve i druge (jer je dx / dx = 1). PRIMJER 1. tj. Svaka takva traka je plašt krnjoga stošca čija je površina 2πyds (v. a Na isti način opravdava se i valjanost druge formule. − r ≤x ≤r. 9.). Ukupnu površinu rotacijske plohe nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih traka. sl. Slika 4 Za zainteresiranog čitatelja na kraju odjeljka dajemo strože opravdavanje naših formula. y = g(t) za a ≤t ≤b. Izračunajmo površinu sfere radijusa r. b od t = a do t = b. Ploha koja nastaje rotacijom luka x = f (t). sastavljena je od infinitezimalnih traka koje nastaju rotacijom infinitezimalnih segmenata ds (v. y = rsin t. oko osi x. 4. koje se ne poziva na infinitezimalne trake i kontinuirano zbrajanje. 3.3. ili ekvivalentno x = rcos t. Slika 3.) slijedi da je a b tražena površina P = ∫ 2πy (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt .). oko osi x.

56. sl. Rješenje: Površina zadane plohe (v. 0 0 PRIMJER 2. 519 . Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = x 3. PRIMJER 3.) jednaka je integralu 1 1 0 0 1 P = ∫ 2πyds = ∫ 2πx 3 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 3 1 + 9 x 4 dx = 0 10 ⎧ v = 1 + 9x 4 ⎫ π π 2 32 π = (10 3 2 − 1) ≈ 3. 5. r −r ili ekvivalentno π 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ 2πr sin t r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 0 π π = ∫ 2πr 2 sin tdt = 2πr 2 cos t = 4r 2π . oko osi x. =⎨ ⎬ = ∫ v dv = ⋅ v 3 18 3 18 1 ⎩dv = 36 x dx ⎭ 18 1 10 Slika 5.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 2π r 2 − x 2 1 + 2 dx = r − x2 ⎝ dx ⎠ −r −r r r r = ∫ 2πrdx = 2πrx − r = 4r 2π . 0≤x ≤1.

7. 6.) je: π π π P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + (dy dx) dx = 2π ∫ sin x 1 + cos 2 x dx = 2 0 0 0 −1 1 ⎧ t = cos x ⎫ 2 2 =⎨ ⎬ = −2π ∫ 1 + t dt = 2π ∫ 1 + t dt = ⎩dt = − sin xdx ⎭ −1 1 1 1 ⎤ ⎡1 = 2π ⎢ t 1 + t 2 + ln t + 1 + t 2 ⎥ = π 2 ⎦ −1 ⎣2 520 ( 2 + ln 1 + ) 2 + 2 − ln − 1 + 2 = . Rješenje: Površina zadane plohe (v.85.) je 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 4 x 2 dx = 1 1 1 ⎧u = 1 + 4 x ⎫ π =⎨ ⎬= ⎩ du = 8 xdx ⎭ 4 4 17 ∫ u du = 5 π 2 17 π ⋅ u 3 2 = (17 3 2 − 53 2 ) ≈ 30. sl. 1≤x ≤2. PRIMJER 4. 4 3 6 5 Slika 6. oko osi x. oko osi y. sl. Rješenje: Površina zadane plohe (v. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom jednoga poluvala sinusoide y = sin x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom. luka krivulje y = x 2.

PRIMJER 5. y = asin3t.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ = 2 2π + π ln 2 +1 2 −1 ( ) 2 ( ) = 2 2π + π ln 2 + 1 = 2 2π + 2π ln 2 + 1 = 2π ( ( )) 2 + ln 2 + 1 . oko osi x. za 0 ≤ t ≤ π 2 . Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom grafa y = ln x. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom astroide x = acos3t. 2≤x ≤3 oko osi y. PRIMJER 6. sl.) je: π 2 P= π 2 ∫ 2πyds = ∫ 2πy 0 (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = 0 π 2 ∫ asin t = 2π 3 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = 0 π 2 = 6a π 2 ∫ sin t 3 sin 2 t cos 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 0 π 2 = 6a 2π ∫ sin 4t cos tdt = 6a 2π 0 sin 5 t 5 π 2 = 0 6 2 a π. Rješenje: 521 . Slika 7. 8. Rješenje: Površina zadane plohe (v. 5 Slika 8.

⎝ dx ⎠ ⎝ dx ⎠ 0 0 0 Slika 10.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Površina zadane plohe (v.10. 9. 522 .) je: 3 3 3 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 3 1 dx = 2π ∫ x 2 + 1dx = x2 2 3 ⎛ 1 3 + 10 ⎞⎟ ⎛x 2 ⎞ = 2π ⎜ x + 1 + ln x + x 2 + 1 ⎟ = π ⎜⎜ 3 10 − 2 5 + ln .) je a a 2 a 2 ⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ P = 2 ∫ 2πyds = 4π ∫ y 1 + ⎜ ⎟ dx = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx . 2 2 + 5 ⎟⎠ ⎝2 ⎠2 ⎝ Slika 9. PRIMJER 7. a2 b2 Rješenje: Oplošje zadanog elipsoida (v. sl. Izračunajmo oplošje rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom elipse x2 y 2 + = 1 oko osi x. sl.

1 − ε 2 → 1 i elipsoid prelazi u sferu radijusa a. Rješenje: Površina zadane plohe torusa je: 523 .11 vidimo da je cos(arcsin ε) = cos t = 1− ε2 . onda ε → 0. površina 4a 2π.). Uvedemo li a supstituciju εx = asin t. Ako b → a.2 primjer 12. 2 ∫ ∫ a 0 a 0 a a = a a2 − b2 tzv. arcsin ε /ε → 1. dx a 2 b 2 dx a2 b2 a2 No implicitnim deriviranjem iz Dakle. to jest . ε ⎝ ⎠ Naime. Izračunajmo površinu plohe torusa koja nastaje rotacijom kružnice (x − R)2 + y 2 = r 2 oko osi y (usp.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x 2 y dy x2 y 2 dy b2 x + = 0 y + = 1 = − slijedi . čija je PRIMJER 8. iz koje slijedi εdx = acos tdt. posljednji integral postaje gdje je ε = 4πb a = arcsin ε ∫ a 2 − a 2 sin 2 t 0 2πab ε a ε arcsin ε (t + sin t cos t ) 0 cos tdt = 4πab ε arcsin ε ∫ cos 2 tdt = 0 ⎛ arcsin ε ⎞ = 2πab⎜ + 1 − ε 2 ⎟. 2 b2 x2 b4 x2 ⎛ dy ⎞ P = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx = 4π ∫ b 2 − 2 + 4 dx = a a ⎝ dx ⎠ 0 0 a a 4πb a2 − b2 2 4πb 2 a − x dx = a 2 − ε 2 x 2 dx . 9. Slika 11. iz sl. ekscentricitet elipse (pretpostavljamo da je a > b).

dakle plohu koja nastaje rotacijom.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ R+r P = 2 ∫ 2πxds = 4π R −r = 4πr R+r r r Uočimo da je ∫ −r R −r R+r ∫ x 1+ R −r ( x − R) 2 dx = r 2 − ( x − R) 2 r ⎧t = x − R ⎫ t+R dx = ⎨ ⎬ = 4πr ∫ 2 2 dt = 2 2 ⎩ dt = dx ⎭ r − ( x − R) −r r − t ∫ −r ∫ x 1 + (dy dx) dx = 4π 2 x R −r = 4πr ∫ R+r r t dt r2 −t2 tdt r2 − t2 + 4πrR ∫ −r = 0 . početak odjeljka).). 12. 524 .f (x n)) = (b.f (x n − 1)).f (b)) i aproksimiramo ga poligonskom linijom koja te točke povezuje dužinama.f (x 0)) = (a. onda će ploha koja nastaje rotacijom poligonske linije aproksimirati plohu koja nastaje rotacijom luka polazne krivulje. A→∞ A→∞ A→∞ A→∞ x x ⎝ dx ⎠ 1 1 1 Dakle... (x n − 1. ne pozivajući se više na infinitezimalne trake i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. 9. Rješenje: Površina zadane plohe je: A A 2 A 1 1 ⎛ dy ⎞ P = lim ∫ 2πyds = lim ∫ 2π 1 + ⎜ ⎟ dx ≥ lim ∫ 2π dx = 2π lim ln A = ∞.2 primjer 2. jer je dt r2 −t2 t r2 − t2 = 0 + 4πrR arcsin x r r = 2rπ ⋅ 2 Rπ . f (x 1)).2 primjer 2. PRIMJER 9. luka krivulje y = f (x). oko osi x.f(a)).).). Uočimo da se radi o beskonačnom oplošju konačnog volumena (usp. a ≤x ≤b (v. (x 1. x 1≤x ≤∞. −r neparna funkcija. (x n. oko osi x (usp. .. Ako taj luk podijelimo diobenim točkama (x 0. sl. Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za površinu rotacijske plohe. Promotrimo. površina zadane plohe je beskonačna. 9. Izračunajmo površinu beskonačno protegnute plohe koja nastaje rotacijom luka hiperbole y = 1 .

⎪ ⎩ k n x + bn . M x ∈ [ x n−2 .13.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. Dokazat ćemo da je površina plohe. Poligonska linija je graf po dijelovima linearne funkcije: x ∈ [ a. za a ≤x ≤ b definiramo posljednjim integralom. xi −1 525 . oko osi x.3).) Preostaje nam stoga dokazati da je površina plašta krnjoga stošca. (Druge se mogu opravdati na isti način. x2 ] ⎧ k1 x + b1 . ⎪ M p( x ) = ⎨ ⎪ ⎪ k n−1 x + bn−1 . x n−1 ] x ∈ [ x n−1 . 2 a što je p(x) bolja aproksimacija od f (x) (to se može preciznije iskazati i dokazati pomoću donjih i gornjih suma za 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)]2 na [a. koji nastaje rotacijom dužine xi y = k ix + b i. No to je jedna od naših formula. oko osi x (v. sl.). jednaka integralu ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + ki dx . kao što smo to učinili za duljinu luka na kraju 9. b ] aproksimira funkciju f (x). ⎪ ⎪ k2 x + b2 . koja nastaje rotacijom poligonske linije. Zato površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = f (x). x i−1≤x ≤x i. 2 i =1 xi −1 a Taj integral je to bolja aproksimacija integrala b ∫ 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)] dx . jednaka integralu b ∫ 2πp( x) n xi 1 + [ p′( x)] dx = ∑ ∫ 2π (ki x + bi ) 1 + ki2 dx . x1 ] x ∈ [ x1 . b ]. b] koja na intervalu [a.

površina plašta krnjoga stošca π(y i−1 + y i)s i. 13. sl.) iznosi: 526 . Slika 14. Razvijemo li taj plašt (v. 2 2 2 ⎝ 2 ⎠ Slika 15. sl. sl. Dakle. 15. Naime.) vidjet ćemo da se radi o isječku kružnoga vijenca čija je površina π(y i−1 + y i)s i.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 13.(v. površina isječka kružnoga vijenca širine s = (R − r) i srednjice duljine L iznosi sL jer je (v.): ϕ ϕ ϕ ⎛R+r⎞ P = R 2 − r 2 = ( R 2 − r 2 ) = ( R − r )⎜ ⎟ϕ = sL. 14.

sl. Što su te dužine manje to je aproksimacija bolja (v. Spojimo točke susjednih n-terokuta tako da 2n trokuta “aproksimira” plašt valjka visine 1/m. U bazu svakoga od njih upišimo pravilni n-terokut i to tako da je svaki za π/n zaokrenut u odnosu na sljedeći (v. sl. To međutim nije točno. Slika 16. te da je aproksimacija to bolja što su ti trokuti manji (v. Duljina krivulje aproksimirana je duljinama dužina čiji krajevi leže na krivulji. Slika 17. a ukupno 2nm trokuta “aproksimira” plašt cijelog jediničnog valjka. 17).). xi −1 što smo i trebali dokazati. sl. Mogli bismo analogno pomisliti da je i površina plohe aproksimirana površinom trokuta čiji vrhovi leže na plohi. Promotrimo plašt valjka jedinične visine i jediničnog radijusa. Podijelimo taj valjak na m valjaka visine 1/m.16). upozoravamo na jednu pogrešnu analogiju. 17. I na kraju.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π ( yi −1 + yi ) ( xi − xi −1 ) 2 + k i 2 ( xi − xi −1 ) = π (k i xi −1 + bi + k i xi + bi )( xi − xi −1 ) 1 + k i 2 = [ ] = π 1 + k i [k i ( xi + xi −1 ) + 2bi ]( xi − xi −1 ) = π 1 + k i k i ( xi − xi2−1 ) + 2bi ( xi − xi −1 ) = 2 2 2 xi ⎡ x 2 − xi2−1 ⎤ ⎤ x2 2 ⎡ = = 2π 1 + k i ⎢k i i + bi ( xi − xi −1 ) ⎥ = 2π 1 + k i ⎢k i + bi x ⎥ 2 ⎦ xi −1 ⎣ 2 ⎣⎢ ⎦⎥ 2 = xi ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + k i dx. 527 . čija je površina očito 2π.

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Površina svakog pojedinog trokuta je T mn = av/2, gdje je a stranica pravilnog n-terokuta, a v je hipotenuza
pravokutnog trokuta s katetama x i 1/m. Dakle (v. sl. 18.),
a = 2 sin

π
n

,

x = 1 − cos

Tmn = sin

π
n

π ⎛

,

v = x2 +

π⎞

2

1
,
m2

1
⎜1 − cos ⎟ + 2 .
n ⎝
n⎠
m

Slika 18.
Plašt cijelog jediničnog valjka “aproksimiran” je sa 2mn takvih trokuta:
Pmn = 2mn sin

π ⎛

2

π⎞
1
⎛ π
⎜1 − cos ⎟ + 2 = 2π ⎜ sin
n ⎝
n⎠
n
m

π ⎞ (1 − cos(π n)) 2 2 m 2
π 2 +1 .

π n
n⎠
n

Budući da je lim sin α / α = 1 i lim(1 − cosα ) / α = lim α / 2 (jer je (1 – cosα)/α = α/2! – α 3/4! + α 5/6! –
α →0

α →0

α →0

…) slijedi da za m, n → ∞, “aproksimacija” P mn teži prema:
2

m2
π 4m2
⎛π ⎞
lim 2π ⎜ ⎟ π 2 2 + 1 = lim 2π 1 +
m →∞
m→∞
n
2n 3
⎝ 2n ⎠
n→∞
n→∞

Dakle,
lim Pmn = lim 2π 1 +

m→∞
n→∞

m→∞
n→∞

π 4m2
2n 3

.

Za m = n, P mn → 2π, što je točna vrijednost površine plašta. Ali za m = n 2, P mn → ∞, što sigurno nije točna
vrijednost. Za m = [kn 3/2 ] (m je cijeli dio broja u zagradi), P mn → 2π k , za bilo koji k ≥1.
Dakle, trokuti čiji vrhovi leže na plaštu ne aproksimiraju površinu plašta (iako najmanja od svih mogućih
“aproksimacija”, koju dobijamo za m = n, to čini, a to je i općenito točno).

9.5 TEŽIŠTE
Točka u kojoj možemo poduprijeti ravnu šipku ili ploču, tako da ona miruje u polju sile teže, zove se
težištem te šipke odnosno ploče (v. sl.1.).
528

TEŽIŠTE
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Nalaženje težišta ravnih ploča i šipki jedna je od mnogobrojnih fizikalnih primjena integriranja.

Slika 1.
Razmotrimo najprije problem šipke, i to najjednostavniji (idealizirani) slučaj dvije točkaste mase m 1 i m 2
smještene na krajevima horizontalne šipke zanemarive mase (v. sl.2.). Ako šipku podupremo u točki koja je
na udaljenosti d 1 od mase m 1, odnosno d 2 od m 2, ona će (po Arhimedovom zakonu poluge) biti u ravnoteži
ako je
m 1d 1 = m 2 d 2.
Postavimo li os x duž horizontalne šipke i označimo li koordinate mase m 1, mase m 2 i njihova težišta sa x 1, x 2
i x slijedi da je (v. sl.3.)

m1 ( x − x1 ) = m2 ( x2 − x )
odakle rješavanjem po x nalazimo

x=

m1 x1 + m2 x2
m1 + m2

Slika 2.

Slika 3.

Ako je na šipku zanemarive težine raspoređeno n masa, m 1, m 2, ...m n, onda se njihovo težište može odrediti
uz pomoć slijedećeg principa superpozicije težišta.
PRINCIP SUPERPOZICIJE TEŽIŠTA

Ako je tijelo T mase M podijeljeno na dva tijela T 1 i T 2, mase M 1 i M 2, onda je težište tog tijela jednako
težištu točkastoga tijela koja se sastoji od dvije točke mase M 1 i M 2 smještene u težištima tijela T 1 i T 2.
Razmotrimo točkasto tijelo koje se sastoji od tri mase m 1, m 2 i m 3 smještene na horizontalnoj x osi u x 1, x 2 i
x 3. Podijelimo ga u dva tijela, tako da prvo sadrži mase m 1 i m 2 a drugo masu m 3 (v. sl.4. ). Težište prvoga
tijela (mase m 12 = m 1 + m 2) nalazi se u točki
x 12 =

m1 x 1 +m 2 x 2
m1 +m 2

.

529

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Po principu superpozicije težišta, težište čitavog tijela nalazi se u točki
⎛ m x + m2 x 2 ⎞
⎟ + m3 x 3
(m1 + m2 )⎜⎜ 1 1
m1 + m2 ⎟⎠
m12 x12 + m3 x3
m x + m 2 x 2 + m3 x 3

x=
=
= 1 1
.
m12 + m3
m1 + m2 + m3
(m1 + m2 ) + m3

Slika 4.
Slično dolazimo do općeg rezultata za točkasto tijelo koje se sastoji od bilo kojeg broja masa.
TEŽIŠTE TOČKASTE ŠIPKE

Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1, m 2, ...m n, smještenih na x osi u točkama s koordinatama
x 1, x 2, ..., x n, onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatom:
n

x=

m1 x1 + m2 x 2 + K + mn x n
=
m1 + m2 + K + mn

∑ mi xi
i =1
n

∑ mi

.

i =1

PRIMJER 1.
Mase od 30, 20 i 25 kg smještene su u točkama s koordinatama − 3, 0 i 5 na osi x . Odredimo
koordinatu njihovog težišta.

Rješenje:
Koordinata težišta je
x=

30 ⋅ ( −3) + 20 ⋅ 0 + 25 ⋅ 5 35 7
=
=
.
30 + 20 + 25
75 15

Ako se šipka kontinuirano proteže duž osi x , od x = a do x = b , i ako joj je linearna gustoća zadana
funkcijom g (x ) onda je možemo podijeliti na n dijelova [x i–1, x i], i = 1, ..., n , duljine ∆x i i približne mase
m i = g (x i)∆x i , koje približno možemo shvatiti kao točkaste mase smještene u x i (v. sl.5.).

Slika 5.
Približna masa šipke tada je
530

Naravno. Njezina linearna gustoća.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ n n i =1 i =1 m = ∑ mi = ∑ g ( xi )Δxi dok je približna koordinata njezina težišta n n ∑ mi xi i =1 n x= = ∑ mi i =1 ∑ xi g ( xi )Δxi i =1 n . ∫ g ( x ) dx a PRIMJER 2. ∑ g ( xi )Δxi i =1 Točne vrijednosti dobijemo kada svi ∆x i teže prema 0. Šipka se proteže od x = 0 do x = 6. na tom intervalu. 2 ⎠ ⎝ 3 0 0 2 Koordinata težišta šipke na osi x je 6 ∫ x( x 2 + x)dx 6 1 ⎛ x4 x3 ⎞ 23 . tada gornje sume prelaze u integrale: TEŽIŠTE ŠIPKE Šipka koje se proteže od x = a do x = b i kojoj je linearna gustoća zadana funkcijom g(x) ima masu b m = ∫ g ( x)dx . zadana je sa g(x) = x 2 + x. Rješenje: Tražena masa je 6 6 ⎛ x3 x2 ⎞ m = ∫ ( x + x)dx = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 . x= = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 ⎝ 4 3 ⎠ 5 2 0 ∫ ( x + x)dx 0 6 0 531 . Izračunajmo njezinu masu i položaj njezinog težišta. a a težište joj je u točki s koordinatom b x= ∫ xg ( x)dx a b .

.. . sl. Slika 7..y = ∑ mi yi i =1 n ∑ mi i =1 ... sl. y ) paralelan sa osi y (v. y n). i =1 Ponavljajući isti postupak s pravcem kroz ( x .m n.. y n). Da bismo odredili položaj težišta takve točkaste ploče.. (x n.m n povučemo paralelno s tim pravcem. 6. .. do osi x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Razmotrimo sada problem ploče i to najprije najjednostavniji (idealizirani) slučaj konačnog broja točkastih masa m 1.. m 2. Uzmimo npr. y 2). pravac kroz ( x . . . y ) . 532 n ... .. uočimo da će ploča koja miruje kada je poduprta u težištu ( x . x n tvore točkastu šipku čije je težište u n m x + m2 x 2 + K + mn x n x= 1 1 = m1 + m2 + K + mn ∑ mi xi i =1 n ∑ mi .7. y ) mirovati i kada bude poduprta u bilo kojem pravcu koji prolazi tim težištem. y 1).. ravnoteža se neće poremetiti. y 1). y-ravnini u točkama s koordinatama (x 1. onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatama n x= ∑ mi xi i =1 n ∑ mi i =1 PRIMJER 3. (x 2. Slika 6. našli bismo da je n y= m1 y1 + m2 y 2 + K + mn y n = m1 + m2 + K + mn ∑ mi y i i =1 n ∑ mi i =1 TEŽIŠTE TOČKASTE PLOČE Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1.. m n smještene u x 1. . smještenih na x.. No tada mase m 1. (x n. u točkama (x 1. koji je paralelan s osi x. m n smještenih na horizontalnoj ploči zanemarive mase. npr...) Ako mase m 1. v... ...

2) i (1. Težište ⎛ 1 ⎞ svakog takvog stupca je (zbog njegove konstante gustoće) u njegovoj sredini. Njihova je masa ρf (x)dx. 10 + 20 + 30 3 y= 10 ⋅ 1 + 20 ⋅ 2 + 30 ⋅ 1 4 = 10 + 20 + 30 3 ⎛1 4 ⎞ tj. Međutim.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Mase od 10. i intervala [a. ⎟. Podijelimo tu ploču na infinitezimalne stupce visine f (x) i debljine dx. b ] na osi x (v. jer je diskretna točkasta ploča zamijenjena kontinuiranom. (0. kojima se u ovoj knjizi ne bavimo. y= ∫ρ a 1 [ f ( x)]2 dx 2 b b = 1 [ f ( x)]2 dx ∫ 2a b ∫ f ( x ) dx ∫ ρf ( x)dx ∫ f ( x)dx a a a . f ( x ) ⎟. Rješenje: Koordinate težišta su x= 10 ⋅ ( −1) + 20 ⋅ 0 + 30 ⋅ 1 1 = . Slika 8. 20 i 30 kg smještene su u točkama (−1. Stroži dokaz gornjih formula mogao bi se provesti bez poziva na infinitezimalne stupce i njihovo kontinuirano zbrajanje. onda problem nalaženja težišta možemo riješiti i s našim starim (jednostrukim) integralima. Odredimo njihovo težište. ⎝ 2 ⎠ Zamijenimo li (po principu superpozicije težišta) svaki takav stupac sa točkastom masom ρf (x)dx smještenom u njegovom težištu i primijenimo li formule za težište točkaste ploče. dvostruke integrale. 8. u točki ⎜ x . ⎝3 3⎠ Prijelaz na ploče kontinuirane gustoće prevest će gornje sume u tzv.1). f (x)≥0. ako se ograničimo na ploče konstantne (uniformne) gustoće. kao u prethodnim odjeljcima.). Zapravo vrijede još općenitije formule koje se dokazuju na isti način (što prepuštamo čitatelju). Promotrimo dakle ploču uniformne gustoće smještenu između grafa y =f (x). tj.1). sl. dobit ćemo b x= ∫ ρxf ( x)dx a b ∫ ρf ( x)dx a b = ∫ xf ( x)dx a b b . 533 . težište je u točki ⎜ . Umjesto suma sada imamo integrale.

10 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ TEŽIŠTE PLOČE UNIFORMNE GUSTOĆE Ploča uniformne (konstantne) gustoće ρ. koja se proteže (v. težište lika je u točki ⎜ . PRIMJER 4. 1] na osi x do grafa y = x 2. b ] od y = f (x) do y = g(x). Rješenje: Koordinate težišta su 1 ∫ x dx 3 x= 0 1 ∫ x dx 2 0 = x4 4 3 x 3 1 0 1 1 = 3 . Odredimo težište ploče uniformne gustoće. sl. ⎟. f (x)≤g(x). 10. koja se proteže od intervala [0. v. 1 [g ( x) + f ( x)][g ( x) − f ( x)]dx 2 ∫a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a a Slika 9. ima masu b m = ρ ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a i težište s koordinatama: b x= ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx b y= .) nad intervalom [a. sl. 9. 4 0 ⎛3 3 ⎞ Dakle. ⎝ 4 10 ⎠ 534 y= 1 4 x dx 2 ∫0 1 ∫x 0 2 dx = x5 10 3 x 3 1 0 1 0 = 3 .

na osi simetrije te ploče. nad simetričnim intervalom [−a. 12. tj. Slika 11. 535 .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 10. sl. 11. PRINCIP SIMETRIJE Ako ploča uniformne gustoće ima os simetrije onda se njezino težište nalazi na toj osi. pa je njezin integral nad [−a. No tada je funkcija a x [g(x) − f (x)] neparna. prva −a koordinata težišta te ploča je x = 0 . ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx = 0 . te ako kroz njenu os simetrije postavimo os y. usp. tj. onda je njezino težište jednoznačno određeno kao sjecište tih osi. kruga i jednostraničnog trokuta jednoznačno su određena njihovim osima simetrije. njen je oblik opisan parnim funkcijama f (x) i g(x). tj. pravokutnika. Na primjer.a ] jednak 0.a ]. težište kvadrata. To znači da se težište ploče nalazi na osi y. jer se mora nalaziti na svima. Ako ploča ima više osi simetrije. Ako je ploča uniformne gustoće osno simetrična. na sl.

14. sl. Rješenje: Polukrug radijusa r proteže se od intervala [ − r. možemo reći samo to da se nalazi na njihovoj jedinoj osi simetrije. Odredimo težište polukruga radijusa r.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12.). PRIMJER 5. usp. i 536 . Slika 13. jednakokračnog trapeza ili polukruga. sl. O težištu jednakokračnog trokuta. do grafa y = r 2 − x 2 . r ] na osi x. (v. Koordinate njegovog težišta su x = 0 zbog simetrije. 13. deltoida.

Dakle.) π 4 x= ∫ x(cos x − sin x)dx 0 π 4 π 4 = ( x sin x + cos x + x cos x − sin x) 0 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 (sin x + cos x) 0 = 2π − 4 ( ). . 4 2 −1 0 y= 1 2 π 4 ∫ (cos x + sin x)(cos x − sin x)dx 0 π 4 = 1 2 π 4 ∫ cos 2 xdx 0 2 −1 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 = sin 2 x 0 ( = ) 4( 4 2 −1 1 2 −1 ). Odredimo težište područja omeđenog sa y = sin x i y = cos x nad [0. PRIMJER 6. 2 3π r π 2 −r Slika 14. π / 4].42r . 0 ⎛ 2π − 4 ⎞ 1 ⎟.15. sl.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ r y= 1 (r 2 − x 2 )dx ∫ 2 −r r ∫ r 2 − x 2 dx r 1 2 (r x − x 3 3) 2 4r −r = = ≈ 0. Rješenje: Koordinate težišta zadanog lika su (v. težište zadanog lika je u točki ⎜⎜ ⎟ 4 2 1 4 2 1 − − ⎝ ⎠ ( ) ( ) 537 .

(U MKS − sustavu jedinica mjera energije je Joule (J). ENERGIJA I RAD Energija je veličina koja se pojavljuje u raznim oblicima. No. 9. ili se troši. ona nastaje.) SNAGA I ENERGIJA Snaga S je brzina promjene (dakle proizvodnje ili potrošnje) energije E u vremenu: S= dE . tj. što je 3 600 000 joula. tijekom vremena. Brzina kojom neki oblik energije nastaje. gdje je P 0 maksimalna snaga generatora. Koliko energije generator proizvede za 1 sat? Koja je srednja snaga generatora u toku 1 sata? Rješenje: 538 . snaga je derivacija energije. a PRIMJER 1. Kilowatt−sat je jedinica energije jednaka energiji koju proizvede naprave snage 1000 watta za 1 sat. zove se snagom naprave koja tu energiju stvara ili troši.6 SNAGA. dt Slijedi da je ukupna promjena (dakle ukupna proizvodnja ili potrošnja ) energije. ili se troši. Snaga generatora u (wattima) varira vremenski (u sekundama) prema formuli P = P 0 sin2(120πt). kg m2 / s2.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. od trenutka a do trenutka b: b E = ∫ Sdt . Dakle. tj. Jedna konjska snaga (KS) je 746 watta. dok je jedinica snage Watt (W). bez obzira na oblik. J/s.

x0 539 . a = d2x / dt 2. uzimajući u obzir da je dx / dt brzina gibanja v. gdje je m masa i a akceleracija tog tijela. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Generator od trenutka t = 0 (sekundi) do trenutka t = 3600 (sekundi). t0 t0 ⎝ dt ⎠ ⎭ x0 ⎩ t1 gdje je x(t 0) = x 0 i x(t 1) = x 1. 3600 2 Ako se tijelo (pravocrtno) giba u polju neke sile. onda je njegovo gibanje opisano drugim Newtonovim zakonom: F = ma. što čini interval od 1 sata. dt 2 Množeći sa dx / dt dobijamo: m d 2 x dx dx ⋅ =F . Srednja snaga generatora je P= 1800 P0 1 = P0 Watta . Dakle. 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . proizvede energiju: 3600 E= 2 ∫ P0 sin (120πt )dt = 0 1 P0 2 3600 ∫ (1 − cos(240πt ))dt = 0 3600 = 1 ⎛ sin(240πt ) ⎞ P0 ⎜ t − ⎟ 2 ⎝ 240 ⎠ 0 = 1800 P0 Joulea. nalazimo: t1 ⎧ x = x(t ) ⎫ x1 d ⎛1 2⎞ dx ⎪ ⎪ mv d t F d t = = ⎜ ⎟ ∫ dt ⎝ 2 ⎠ ∫ dt ⎨⎪dx = ⎛⎜ dx ⎞⎟dt ⎬⎪ = ∫ Fdx .SNAGA. pa drugi Newtonov zakon glasi: m d2 x =F. Giba li se tijelo po x osi. dt ⎥⎦ Integracijom od trenutka t = t 0 do trenutka t = t 1. 2 dt dt dt 2 Budući da je d ⎛ dx ⎞ d 2 x dx slijedi: ⎜ ⎟ =2 2 ⋅ dt ⎝ dt ⎠ d t dt d ⎡ 1 ⎛ dx ⎞ ⎢ m⎜ ⎟ dt ⎢⎣ 2 ⎝ dt ⎠ 2 ⎤ dx ⎥=F .

od mjesta ispuštanja do mjesta udara: 1 2 mv 2 t 0 h = ∫ mgdx . 540 . po kojem energija ne može ni nastati ni nestati nego se samo može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. rad sile F na putu koji tijelo pređe od položaja x 0 do položaja x 1. 2 t0 SILA. ako tijelo izgubi kinetičku t 1 1 energiju mv 2 . od ispuštanja do udara.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Lijeva je strana promjena kinetičke energije tijela. od trenutka t 0 do trenutka t 1. K = 1 2 mv . 2 odakle slijedi: vh = 2 gh = 196 ≈ 14 m / s. kojom će brzinom ono udariti u tlo? Koliko se toplinske energije stvori tim udarom? Rješenje: Promjena kinetičke energije tijela. npr. promjena x0 kinetičke energije tijela jednaka je radu sile (pod čijim utjecajem se tijelo giba) na odgovarajućem putu. onda je R = F(b − a). Dakle. dok je desna 2 x1 strana R = ∫ Fdx . x0 PRIMJER 2.) Ako se tijelo giba pod utjecajem sile F. jednaka radu te sile na odgovarajućem putu: 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . Ako tijelo mase m = 1 kg ispustimo s visine h = 10 m. tj. Jedan od temeljnih principa fizike je princip konzervacije (očuvanja) energije. onda se ona zapravo pretvara u neki drugi oblik energije. jednak je integralu te sile po tom putu: b R = ∫ Fdx . jednaka je radu sile teže mg (g = 9. 0 Početna brzina tijela je 0. Dakle. Ako brzinu pri udaru označimo sa v h iz gornje jednadžbe dobijamo: 1 2 mvh = mgh . od trenutka t 0 do trenutka t 1. Rad = Sila ⋅Pomak. onda je promjena kinetičke energije tog tijela.8 m / s2). RAD I ENERGIJA Rad koji sila izvede na tijelu dok se ono giba od x = a do x = b. a (Ako je sila F konstantna. potencijalnu ili toplinsku.

Dakle. ukupna promjena njegove kinetičke energije je 0. koju tijelo ima u trenutku udara? Iz potencijalne energije mgh. samo suprotnog smjera.64 KS . je S= 980 J = 480 W = 0. mora biti i rad dizača utega. dt dx dt (Vrtimo li lončarsko kolo ili dječiji vrtuljak najefikasnije je djelovati silom potiska na vanjskom rubu kola ili vrtuljka. Koliko rada uloži dizač utega kada digne uteg od m = 50 kg na visinu od h = 1 m. tj. prethodni primjer) pa isti toliki. 2s PRIMJER 4. PRIMJER 3. dizač je povećao potencijalnu energiju utega za mgh. Kolika je njegova prosječna snaga tijekom dizanja. Iz temeljne a veze derivacije i integrala slijedi dE / dx = F. Riječ je o dvije sile. ako uteg digne za 2 sekunde? Rješenje: Prije i poslije dizanja uteg miruje. rad koji uloži dizač utega je mgh = 50⋅9. Dakle snaga je: S= dE dE dx = ⋅ = F ⋅v . sili teži i mišićnoj sili dizača. No to znači da je i ukupni rad sila koja djeluje na uteg tijekom njegova puta jednak nuli. (Drugim riječima. gdje je brzina najveća. tj.) Prosječna snaga dizača. ΔE = ∫ Fdx . a njen je iznos u trenutku udara 1 2 mv = mgh = 98 J. 541 . 2 Tijelo je u trenutku ispuštanja imalo kinetičku energiju 0. Od kuda se stvorila kinetička energija.SNAGA.) PRIMJER 5. koju tijelo ima zbog visinske razlike h. početnog i krajnjeg položaja. Rad sile teže je mgh (usp. pa se postavlja dodatno pitanje.8⋅2 = 980 J. pa je toliko rada morao i uložiti u njegovo dizanje. tijekom toga dizanja. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Kinetička energija se udarom u tlo pretvara u toplinsku. Rješenje: b Promjena kinetičke energije tijela ∆E jednaka je uloženom radu sile F. Dokažimo da je F ⋅v snaga kojom sila F djeluje na tijelo koje se giba brzinom v (pod njezinim utjecajem).

). masa mu je dm = 103 dV = 90π (10 − x) 2 dx .1.1. ukupni rad potreban za pražnjenje cijeloga spremnika je 10 10 10 0 0 0 R = ∫ dR = 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 90 gπ ∫ (100 x − 20 x 2 + x 3 )dx = 10 20 3 1 4 ⎤ 10 4 ⎡ = 90 gπ ⎢50 x 2 − x + x ⎥ = 90 gπ = 7. Rješenje: Promotrimo sloj vode na dubini x debljine dx (v. 100 tj. Koliko je energije potrebno za taj posao (1 m3 vode ima 103 kg)? Slika 1.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pumpa treba isprazniti spremnik vode u obliku stošca na sl. 3 4 ⎦0 12 ⎣ 542 . sl. Iz sličnosti odgovarajućih trokuta slijedi: 3 3 r = .3 ⋅ 10 6 J. 10 − x 10 10 pa je volumen tog sloja dV = r 2πdx = 9π (10 − x) 2 dx . Da bi se ta masa digla na visinu x (u polju sile teže mg) potreban je rad dR = dm ⋅ gx = 90 gπ (10 − x) 2 xdx .5 ⋅ 10 4 gπ ≈ 2.r = (10 − x) . Dakle.

Dakle. dt odakle slijedi dh 10 4 = .27 to iznosi 1. h 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 105 t .41 m / h. tj. 3 4 ⎠ ⎝ odakle slijedi (nakon numeričkog rješavanja te jednadžbe) da je h ≈0. 0 gdje je h dubina gornjega sloja ispumpanog za t sati. Dakle. prethodni primjer): h ∫ 90 gπ (10 − x) 0 2 20 1 ⎞ 20 1 ⎞ ⎛ ⎛ xdx = 90 gπ ⎜ 50h 2 − h 3 + h 4 ⎟ ≈ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟. 543 . (a) Kolika je razina vode u spremniku nakon 6 minuta pražnjenja? (b) Kojom brzinom opada razina vode u spremniku u tom trenutku? Rješenje: (a) Ukupna energija potrebna da se ispumpa gornjih h metara vode iz spremnika je (usp. Nakon 6 minuta pražnjenja razina vode spustila se za 0.27 m. PRIMJER 6. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dakle.6⋅108 W). energija potrebna za pražnjenje spremnika je 2. Pumpa koja prazni spremnik vode iz prethodnog primjera ima izlaznu snagu od 105 J na sat (3.3⋅106 J.27 m. (b) Nakon t sati pražnjenja obavljen je rad od 105 t Joulea. dt 9 gπ (10 − x) 2 h Za h = 0. 20 1 ⎞ ⎛ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟ = 10 4 .SNAGA. Deriviranjem obje strane posljednje jednadžbe po t nalazimo 90 gπ (10 − h) 2 h dh = 10 5 . uložila je u pumpanje 104 Joula. 3 4 ⎠ 3 4 ⎠ ⎝ ⎝ Na kraju 6 minute (1 / 10 sata) pumpa je obavila rad od 104 Joulea.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful