9.

PRIMJENE INTEGRALA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Površina
Volumen
Duljina luka
Površina plohe
Težište
Snaga, energija i rad

9.1 POVRŠINA
POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i f (x)≥g(x), za x∈[a, b], onda je površina područja koje se
proteže između y = f (x) i y = g(x), od x = a do x = b, jednaka integralu (usp. sl.1. i 4.5)
b

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .
a

Slika 1.
481

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRIMJER 1.
Izračunajmo površinu područja omeđenog parabolom y = 2x − x 2 i pravcem y = − x. U kojem
omjeru os parabole dijeli tu površinu?

Rješenje:
Zbog negativnog koeficijenta uz x 2 , os parabole se proteže od njezinog tjemena na dolje (tj. u
negativnom smjeru osi y). Svođenjem na puni kvadrat jednadžbu parabole možemo napisati u obliku
y − 1 = − (x − 1)2, što znači da joj je tjeme u točki (1, 1). Apscise sjecišta zadane parabole y = 2x − x 2
i zadanog pravca y = − x nalazimo iz jednadžbi
2x − x 2 = − x,

3x − x 2 = x(3 − x) = 0, x 1,2 = 0,3.

Dakle, zadano se područje proteže između y = 2x − x 2 i y = − x, od x = 0 do x = 3 (v. sl.2.), pa je
njegova površina,
3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
9
P = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
2
⎝ 2
0
0
0
2

2

Slika 2.
Os parabole, x = 1, dijeli površinu P na dvije površine P 1 i P 2, koje se protežu od x = 0 do x = 1, te
od x = 1 do x = 3 (v. sl.2) i iznose:
1

1

1

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
7
P1 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = ,
3⎠
6
⎝ 2
0
0
0
2

2

2

3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
10
P2 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
3
⎝ 2
1
1
1
2

482

2

2

POVRŠINA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Omjer tih površina je
7 10 7
P1:P2 = : =
= 7:20 .
6 3 20

PRIMJER 2.
Izračunajmo površinu lika omeđenog kružnicom x 2 + y 2 = 2 i parabolom y = x 2 (unutar parabole).

Rješenje:
Sjecišta zadanih krivulja nalazimo rješavanjem sustava x 2 + y 2 = 2, y = x 2. Dakle,
y 2 + y = 2, y 2 + y − 2 = 0, y =

− 1± 1+8 −1± 3
=
=−2, 1 .
2
2

Odavde, zbog x = ± y , slijedi,

x = ± − 2 = ± 2i

i

x = ± 1 = ±1 .

Nas zanimaju samo realna sjecišta. To su S 1(−1, 1) i S 2(1, 1), što znači da se naše područje proteže
od x = − 1 do x = 1, između gornje polukružnice y = 2 − x 2 i parabole y = x 2 (v. sl.3.)
Njegova je površina:
1

P1 = ∫ ( 2 − x 2 − x 2 )dx =
−1

=

1

1⎛
x ⎞
x3
⎜⎜ x 2 − x 2 + 2 arcsin
⎟⎟ −
2⎝
2 ⎠ −1 3

1

=
−1

⎛ −1 ⎞⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 1 π
1⎛
1 ⎞ 1⎛
⎟⎟ ⎟⎟ − ⎜ + ⎟ = + .
⎟⎟ − ⎜⎜ − 1 + 2 arcsin⎜⎜
⎜⎜1 + 2 arcsin
2⎝
2 ⎠ 2⎝
⎝ 2 ⎠⎠ ⎝ 3 3 ⎠ 3 2

Slika 3.

483

3) s jednadžbama x = f (t). Rješenje: Četvrtina zadanog područja proteže se između elipse i osi x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA ZADANA PARAMETARSKI Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. od x = f (a) do x = f (b). supstitucijom nalazimo: ⎧ y = g (t ) ⎫ b ⎪ ⎪ ∫ ydx = ⎨⎪ x = f (t ) ⎬⎪ = ∫ g (t ) f ′(t )dt . f (a) a ⎩dx = f ′(t )dt ⎭ f (b ) Slika 4. PRIMJER 3. . od x = 0 do x = a (v. sl.4. pa je tražena površina a 0 0 0 π 2 π 2 4 ∫ ydx = 4 ∫ (b sin t )(− a sin t )dt = −4ab ∫ sin 2 tdt = π 2 π 2 = 4ab ∫ sin tdt = 4ab 2 0 484 ∫ 0 π 2 1 ⎛ 1 ⎞ (1 − cos 2t )dt = 2ab⎜ t − sin 2t ⎟ 2 2 ⎝ ⎠0 = 2ab π 2 = abπ . sl. 5. Izračunajmo površinu omeđenu elipsom x = acos t.b ] i ako je krivulja zadana parametarski (usp. a Naime. (v. y = g(t).).) jednaka integralu: b P = ∫ g (t ) f ′(t )dt . onda je površina područja koje se proteže između te krivulje i osi x. y = bsin t.b ]. 2. za t ∈[a.

od x = 0 (t = ) do x = a (t = 0): 2 485 . y 1 / 3 = a 1 / 3sin t. PRIMJER 4. y) opisuje astroidu na sl. Kada se t mijenja od 0 do 2π točka (x. Ona se proteže između osi x i astroide. Slika 6. pa se mogu prikazati parametarski sa: x 1 / 3 = a 1 / 3cos t. Izračunajmo površinu omeđenu astroidom x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3. y 1 / 3) leže na kružnici radijusa a 1 / 3.6. y = asin 3t. pa je dovoljno izračunati π četvrtinu zadane površine. to jest sa: x = acos 3t. što znači da vrijednosti (x 1 / 3. Rješenje: Iz x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3 slijedi (x 1 / 3)2 + (y 1 / 3)2 = (a 1 / 3)2.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. Lako se provjerava da je astroida simetrična s obzirom na os x i os y.

Slika 7. između ϕ = α. 2π]. Rješenje: Iz sl. kada se on kotrlja po osi x (v. 7 lako nalazimo parametarske jednadžbe cikloide x = at − a sin t.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 0 a P = 4 ∫ ydx = 4 ∫ a sin t 3a cos t (− sin t )dt = 12a 3 2 π 2 0 2 ∫ sin 4 t cos 2 tdt = 0 π 2 12a 2 ⎛ 1 1 3 ⎞ = ( v. sl. 5. tj. za jedan puni okret kruga koji se kotrlja po osi x. POVRŠINA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je funkcija f intgrabilna na [α. i ϕ = β (v. tražena površina je P= 2 aπ 2π 2π 0 0 0 ∫ ydx = 2 2 ∫ a(1 − cos t )a(1 − cos t )dt = a ∫ (1 − 2 cos t + cos t )dt = 2π 1⎛ 1 ⎞⎞ = a ⎜⎜ t − 2 sin t + ⎜ t + sin 2t ⎟ ⎟⎟ = 3a 2π . 8. 8 PRIMJER 5. za ϕ∈[α. Prvi svod cikloide dobija se za t∈[0.7. Izračunajmo površinu omeđenu prvim svodom cikloide i osi x. 8). sl. y = a(1 − cos t).6) sa r = h(ϕ). x = a(t − sin t).). onda je površina područja koje se proteže od pola do zadane krivulje. gdje je cikloida putanja koju opisuje rubna točka kruga radijusa a. Dakle. jednaka integralu: 486 .4 primjer 2) = ⎜ t − sin 4t − sin 2t ⎟ 16 ⎝ 4 3 ⎠0 = 3a 2π . β] i ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama (usp. 2⎝ 2 ⎠⎠ 0 ⎝ 2⎛ Površinu ispod svoda cikloide jednaka je trostrukoj površini kruga koji generira tu cikloidu. y = a − a cos t. tj. β].

onda je površina područja koje se u polarnom sustavu proteže od r = f (ϕ) do r = g(ϕ).9. ∫ 2α Površina područja na sl. PRIMJER 6.9. jednaka integralu: β ( ) 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . integralu β 1 [h(ϕ )]2 dϕ .POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ β 1 (h(ϕ ) )2 dϕ . β] i f (ϕ)≤g(ϕ) za ϕ∈[α. čija je površina r dϕ = [ h( ϕ)] dϕ . jednaka je razlici dvaju područja upravo razmotrene vrste. pa je ukupna površina područja 2 2 jednaka kontinuiranoj sumi svih tih isječaka. tj. Rješenje: 487 .). područje na sl.8. 2 2 2 α α α P=∫ Strogi dokaz ovih rezultata koji se ne poziva na infinitezimalne kružne isječke i kontinuirane sume. 2 α P=∫ Naime. sl. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju ovog odjeljka. 2 α P=∫ Ako su funkcije f i g integrabilne na [α. β]. Izračunajmo površinu jedne od latica što ih omeđuje krivulja r = cos 2ϕ. Slika 9. sastavljeno je od infinitezimalnih (beskonačno malih) kružnih isječaka s radijusom 1 2 1 2 r = h(ϕ) i lukom rdϕ = h(ϕ)dϕ. između ϕ = α i ϕ = β (v. pa odatle i slijedi odgovarajuća formula: β β β ( ) 1 [g(ϕ )]2 dϕ − ∫ 1 [f(ϕ )]2 dϕ = ∫ 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . Slika 8.

11.6 primjer 4. 10. kardioida izgleda kao na sl. Slika 10.6). 5. a jedna njezina latica dobije se za ϕ od − π 4 do π 4 (usp. Dakle. r pada od 2a do 0 preko slijedećih vrijednosti: ϕ r 0 2a π/2 a π 0 Dakle. 5.).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Zadana krivulja izgleda kao na sl. tražena površina je: π 2 π 4 π 2 ⎧ u = 2ϕ ⎫ 1 1 1⎛ 1 ⎞ 2 P= cos 2ϕdϕ = ⎨ cos 2 udu = ⎜ u + sin 2u ⎟ ⎬= ∫ ∫ 2 −π 4 8⎝ 2 ⎠ −π ⎩du = 2dϕ ⎭ 4 −π 2 = 2 π 8 . Rješenje: Kardioida je simetrična s obzirom na polarnu os. jer je r(−ϕ)=r(ϕ) (usp. Izračunajmo površinu lika omeđenoga kardioidom r = a(1 + cos ϕ). Ona omeđuje površinu: π π π π 1 P = 2∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 dϕ = a 2 ∫ dϕ + a 2 ∫ 2 cos ϕdϕ + a 2 ∫ cos 2 ϕdϕ = 2 0 0 0 0 = a 2ϕ 488 π 0 + 2a 2 sin ϕ π 0 + a2 2 π 1 2 ⎞ 3a 2π ⎛ 2 2 π ϕ ϕ = a π + a = sin . + ⎜ ⎟ 2 2 2 ⎝ ⎠0 . PRIMJER 7. Kada ϕ raste od 0 do π.

za ϕ∈[ − 5π / 6.6. za ϕ∈[5π / 6. (a) Površina P + omeđena vanjskim dijelom krivulje (r ≥0) jednaka je. Slika 12. PRIMJER 8. 5π / 6]. 6 6 2 2 (b) Površina P − omeđena unutarnjim dijelom krivulje (r ≤0) jednaka je. 5. dvostrukoj vrijednosti integrala od 0 do 5π / 6: P+ = 2 5π 6 ∫ 0 1 (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = 2 5π 6 ∫ (1 + 4 cos ϕ + 4 cos ϕ ) dϕ = 0 5π 6 = (ϕ + 4 sin ϕ + (2ϕ + sin 2ϕ )) 0 2 = 5π 10π 3 1 +2+ − = (5π + 4 − 3 ). pri čemu vanjski dio krivulje ima vrijednosti r ≥0. dvostrukoj vrijednosti integrala od 5π / 6 do π: 489 . usp. Izračunajmo površinu lika koji je omeđen krivuljom r = 1 + 2cos ϕ. (a) za r ≥0 i (b) za r ≤0..7π / 6]. zbog simetrije s obzirom na polarnu os.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. Rješenje: Graf funkcije r = 1 + 2cos ϕ izgleda kao na sl. primjer 8.12. dok unutarnji dio krivulje ima vrijednosti r ≤0.

a i =1 2 m 1 2 1 2 G = ∑ g i Δϕ i gornja aproskimacija zadane površine. β].. na kraju ovog odjeljka. dakle.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ P− = 2 π ∫ 5π 1 π (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = (ϕ + 4 sin ϕ + 2ϕ + sin 2ϕ ) 5π 2 6 6 = ⎛ 5π 10π 3 ⎞⎟ 1 = 3π − ⎜⎜ +2+ − = (π − 4 + 3 ). formulu za izračunavanje površine u polarnim koordinatama dokazujemo bez poziva na infinitezimalne (beskonačno male) kružne isječke i njihove kontinuirane sume.. < ϕn − 1 < ϕn = β particija n 1 intervala [α. Naime. Površina zatamnjenog područja koje se nalazi između tih krivulja iznosi: 2π 2π 1 1 P = 2 ∫ ((2 + sin ϕ ) 2 − (cos 2ϕ ) 2 )dϕ = ∫ (4 + 4 sin ϕ + sin 2 ϕ − cos 2 2ϕ )dϕ = 2 2 0 0 2π 1⎛ 1⎛ 1 1 ⎞ 1⎛ ⎞⎞ = ⎜⎜ 4ϕ − 4 cos ϕ + ⎜ ϕ − sin ϕ ⎟ − ⎜ 2ϕ + sin 4ϕ ⎟ ⎟⎟ = 4π . β] za koju je d i≤h(ϕ) i g i≥h(ϕ). ϕi]. onda je D = ∑ d i 2 Δϕ i donja . Izračunajmo površinu područja koje se nalazi između krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ. 13. Ako je α = ϕ0 < ϕ1 <. sl. Za zainteresiranog čitatelja. izmđu ϕ = α i ϕ = β (v. 2⎝ 2 4 2 2⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎠ 0 Slika 13. 6 2 ⎟⎠ 2 ⎝ 6 PRIMJER 9.14. Razmotrimo. Rješenje: Krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ skicirane su na sl. gdje je funkcija h integrabilna na [α.). d i Δϕ i je površina i-tog kružnog 2 i =1 2 490 . područje koje se proteže od pola do krivulje zadane s r = h(ϕ). za ϕ∈[ϕi − 1.

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 g i Δϕ i površina 2 i-tog kružnog isječka koji sadrži i-ti dio zadane površine (jače i slabije zatamnjeno na sl. Dakle. 14. pa je jedina vrijednost. 2 α P=∫ što smo i trebali dokazati. S druge strane te su 1 2 aproksimacije donje i gornje sume za funkciju [h(ϕ )] . Slika 14.). 14. 9. iznos zadane površine P je isječka sadržanog u i-tom dijeli zadane površine (jače zatamnjeno na sl. a b To slijedi iz osnovne formule prethodnoga odjeljka. dok je β 1 [h(ϕ )]2 dϕ .). sl. koja se nalazi između svih 2 donjih i svih gornjih suma.2 VOLUMEN Površina lika koji se proteže od x = a do x = b i koji ima presjek poznate duljine p(x) (v.). integral te funkcije.1. jednaka je integralu: b P = ∫ p( x)dx . budući da je f (x) − g(x) = p(x). a 491 . a manja od svih takvih gornjih aproksimacija. Zato je zadana površina veća od svih takvih donjih.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 1. Na potpuno isti način računamo volumen tijela s presjekom poznate površine: 492 .

b]. 3⎠ 3 h ⎝ 0 2 2 493 .).2. To ćemo strogo dokazati na kraju odjeljka. Izračunajmo volumen kosoga kružnog stošca čija baza ima radijus r i čija je visina h. a Slika 2. onda je njegov volumen jednak integralu: b V = ∫ P( x)dx . sl.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN TIJELA POZNATOG PRESJEKA METODA ODREZAKA Ako se tijelo proteže duž osi x. PRIMJER 1. Slijedi r(x) / r = (h − x) / h. te ako je funkcija P(x) integrabilna na intervalu [a. Rješenje: Stožac se proteže od razine x = 0 do razine x = h. od x = a do x = b (v. jer iz sličnosti trokuta na sl. Presjek stošca na razini x ima radijus r(x) = (h − x)r / h. pa je traženi volumen: (h − x) 2 2 πr 2 r x π d = (h 2 − 2hx + x 2 )dx = 2 2 ∫ h h 0 0 h h h V = ∫ P ( x)dx = ∫ 0 πr 2 ⎛ h x3 ⎞ 1 = 2 ⎜⎜ h x − hx + ⎟⎟ = r 2πh.3. To znači da je odgovarajuća površina presjeka P(x) = r 2(x)π = [(h − x)r / h]2π. i ako na razini x ima presjek poznate površine P(x).

Dakle. sl. Površina njegovog presjeka na razini x je P(x) = gdje je a ( x ) = r 2 − x 2 i v ( x ) = a ( x ) tg α = r 2 − x 2 tg α . pa je P ( x) = ( ) 1 a(x)⋅v(x). Izračunajmo volumen klina na sl.5. 4. Slika 4.) 494 . onda su volumeni tih tijela jednaki (v. Rješenje: Klin se proteže od x = − r do x = r. PRIMJER 2. 2 2 3 ⎝ ⎠ −r 3 −r −r r r CAVALIERIJEVA METODA Ako su dva tijela presiječena familijom paralelnih ravnina tako da su im odgovarajući presjeci uvijek jednakih površina. 2 1 2 r − x 2 tg α . koji je pod kutom α isječen iz valjka radijusa r. 2 traženi je volumen: r ⎛ 1 1 x3 ⎞ 2 V = ∫ P( x)dx = ∫ (r 2 − x 2 ) tg αdx = tg α ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3 tg α .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 3.

Presječemo li oba tijela. te ako se tijela protežu od x = a do x = b. onda po metodi odrezaka slijedi da oba tijela b imaju volumen ∫ P( x)dx . Slika 6. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunajmo volumen kugle radijusa R. sa sl. pola kugle radijusa R i valjak istoga radijusa R i visine R.. na visini x. dobit ćemo presjeke jednakih površina: 2 ⎛⎜ R 2 − x 2 ⎞⎟ π = R 2π − x 2π . na sl. 2 3 tj. 6. ravninom paralelnom s njihovim bazama. V= 4 3 Rπ 3 495 . 6.. Rješenje: Razmotrimo. ⎝ ⎠ Po Cavalierijevoj metodi slijedi da je pola volumena kugle jednako volumenu valjka umanjenom za volumen stošca: 1 1 V = R 2πR − R 2πR .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. iz kojeg je odstranjen stožac istog radijusa i visine. a PRIMJER 3. te na svakoj razini x imaju presjek površine P(x). Naime. ako os x postavimo okomito na tu familiju paralelnih ravnina.

Površine tih presjeka su jednake: b 2π − a 2π = 2R π(b − a). 496 1 (a + b). zračnice).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 4. jer je R (zbog simetrije) srednja vrijednost između a i b. Oba tijela presijecimo familijom ravnina paralelnih s ravninom na koju su tijela položena. Ako ravnina te familije presjeca torus u kružnome vijencu nutarnjega radijusa a i vanjskog radijusa b. Po Cavalierijevoj metodi 2 . ta ravnina presjeca izvodne krugova torusa i valjka (koji se vide kao debele linije na sl. v.8. onda ona valjak presijeca u pravokutniku duljine 2R π i širine b − a (usp.). Slika 8. R = slijedi da je volumen torusa jednak volumenu valjka. kojem je R veliki radijus. duž njegove izvodnice. tj. (v. valjak radijusa r i visine 2R π. sl. Rješenje: Na ravnini na kojoj leži torus položimo. V = r 2π2R π. 8. Slika 7. dok mu je r mali radijus presječnoga kruga.8. Naime.). Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunjamo volumen torusa (npr. sl. sl.) na istoj visini. koja određuje iste a i b.7. tj.

onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodnoga tipa. g 2. a 2 a 2 2 2 ∫ π ([ f ( x)] − [g ( x)] )dx b tj. 9. 10. sl. onda je presjek toga rotacijskog tijela.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Volumene rotacijskih tijela često možemo lako izračunati. jer je njihov presjek na svakoj razini krug. b]). jednak je integralu (uz pretpostavljenu a integrabilnost funkcija f i g. usp. sl. b b ∫ [ f ( x)] πdx − ∫ [g ( x)] πdx . Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. b] na osi x i grafa y = f (x). na [a. onoga lika (usp. b]). dakle i f 2. dakle i f 2. Slika 10. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. uz f (x)≥g(x). onoga lika koji se proteže između intervala [a. Dakle. Slika 9. volumen toga rotacijskog tijela je ∫ [ f ( x)] dx 2 (uz a pretpostavljenu integrabilnost funkcije f . krug s radijusom b f (x) i površinom [f (x)]2π. 497 . na [a. čija nam je površina dobro poznata.) koji se od x = a do x = b proteže između y = f (x) i y = g(x). na razini x.

2 2 a PRIMJER 5.). 11.11. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA (METODA DISKOVA) Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. sl. onoga lika koji se proteže između intervala [a.): b ( ) V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx . Kugla radijusa r presječena je na tri dijela paralelnim ravninama koje su od njezinog središta udaljenje za r / 3. sl.): 1 1⎛108 52 ⎞ 3 28 Vr = (V −Vs ) = ⎜ − ⎟r π = r 3 π . 3 ⎠ 81 ⎝ −r 3 −r 3 −r 3 2 2 2 Slijedi da je volumen rubnih dijelova kugle (v.): r 3 r 3 r 3 ⎛ x3 ⎞ 52 3 V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r π. sl. 9. onoga lika koji se proteže od intervala [ − r. 10. gdje je f (x)≥g(x).) b V = π ∫ [ f ( x)] dx . Rješenje: Kugla radijusa r nastaje rotacijom oko osi x. r] na osi x do grafa y = r 2 − x 2 (usp. Zato cijela kugla ima volumen: r ⎛ 4 x3 ⎞ V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3π . 2 a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. onda je njegov volumen (v. 11. 2 2⎝ 81 81 ⎠ 81 498 . onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. sl. b] između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). 3⎠ 3 ⎝ −r −r −r r r 2 2 2 Njezin središnji dio ima volumen (v. Izračunajmo volumen svakog od dijelova i volumen cijele kugle. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). onda je njegov volumen (v.

sl. u točkama s apscisama x = 0 i x = 1 (jer sustav x = x 3 ima rješenja x = − 1. lika omeđenog s y = x 3 i y = x (u prvom kvadrantu). 1 od kojih x = 0. 7 ⎠ 21 ⎝ 3 0 0 0 2 2 2 6 Slika 12. Rješenje: Grafovi y = x i y = x 3 (v.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. 499 . PRIMJER 6. u prvom kvadrantu.1 daju točke u prvom kvadrantu ).) sijeku se. Zato je traženi volumen: 1 ( ) 1 1 ⎛ x3 x7 ⎞ 4π V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx = π ∫ ( x − x )dx = π ⎜⎜ − ⎟⎟ = . 0. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi x.12.

a ⎠ 3a ⎠ − a 3 ⎝ −a −a ⎝ a a 2 2⎛ Slika 13. proteže između osi y i grafa x = a 2 (1− y 2 b 2 ) . od x = − a do x = a.13. Zato je njegov volumen: a ⎛ x2 ⎞ x3 ⎞ 4 Vx = π ∫ y dx = π ∫ b ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dx = b 2π ⎜⎜ x − 2 ⎟⎟ = πab 2 . (b) oko osi y. proteže između osi x i grafa y = b 2 (1− x 2 a 2 ) . a 2 b2 Rješenje: (a) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi x onoga lika koji se. sl. (b) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi y lika koji se.) omeđenog elipsom x2 y2 + = 1 (a) oko osi x. i 14. Izračunajmo volumen rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom lika (v. 3b ⎠ −b 3 ⎝ b ⎠ ⎝ −b −b b . od y = − b do y = b.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 7. Budući da su xi y sada zamijenili uloge njegov je volumen: b 2 500 2⎛ b ⎛ 4 y2 ⎞ y3 ⎞ V y = π ∫ x dy = π ∫ a ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dy = a 2π ⎜⎜ y − 2 ⎟⎟ = πa 2b .

Zadani 2 2 volumen nastaje rotacijom oko osi y. Budući da su x i y sada zamijenili uloge zadani je volumen: π 2 ⎧ x = a cos 3 t y = a sin 3 t ⎫ 3 6 2 V y = π ∫ x dy = ⎨ ⎬ = 3πa ∫ cos t sin t cos tdt = 2 ⎩ dy = 3a sin t cos tdt ⎭ −a −π 2 a 2 π 2 = 3πa 3 1 ⎧ u = sin t ⎫ 2 3 2 3 2 3 2 ∫ (1 − sin t ) sin t cos tdt = ⎨⎩du = cos tdt ⎬⎭ = 3πa ∫ (1 − u ) u du = −π 2 −1 1 2 4 6 8 3⎛ u 1 3u 5 3u 7 u 9 ⎞ 32πa 3 = 3πa ∫ (u − 3u + 3u − u )du = 3πa ⎜⎜ − + − ⎟⎟ = .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 14. 9. 3 5 7 9 105 ⎝ ⎠ −1 −1 3 3 501 . lika koji se od y = − a do y = a proteže između osi y i desne polovice astroide.1 primjer 4. lika omeđenog astroidom koja je parametarski zadana sa x = acos 3t. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. PRIMJER 8.15. y = asin 3t (usp. y) opisuje desnu polovicu astroide na sl.). Rješenje: Kada se t mijenja od − π π do točka (x.

tj. PRIMJER 9. kada se “tuljak” x proteže u beskonačnost? Rješenje: Volumen zadanog “tuljka” iznosi (v.): A dx π =− 2 x x 1 A V = π ∫ y 2 dx = π ∫ 1 A =π − 1 π A . konačan. Što se zbiva s volumenom kada A → ∞. sl. Ako A → ∞ onda V → π. Izračunajmo volumen “tuljka” koji nastaje rotacijom oko osi x.16. 502 . lika koji se proteže od x = 1 do 1 x = A između osi x i hiperbole y = . Slika 16. 16.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. To znači da je volumen beskonačno protegnutog “tuljka” na sl.

Kontinuirana suma svih ljusaka od x = a do x = b. a jednaka je volumenu tog rotacijskog tijela (usp. sl. dakle (usp.): b b ∫ 2πxf ( x)dx − ∫ 2πxg ( x)dx . sl.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Primijetimo da presjek beskonačno protegnutog “tuljka” s ravninom xy nema beskonačnu površinu (usp. a b tj. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). onda se ono sastoji od infinitezimalnih (beskonačno tankih) kružnih ljusaka debljine dx. dakle ∫ 2πxf ( x)dx . visine f (x) i duljine 2x π. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodno razmotrene vrste. a Slika 18. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA 503 . onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). 7. 17.) Slika 17. Volumene rotacijskih tijela možemo izračunavati i tzv. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y.) iako sam “tuljak” ima beskonačni volumen. b čiji je volumen 2πxf (x)dx. 18. metodom ljusaka.2 primjer 8. a ∫ 2πx( f ( x) − g ( x))dx . f (x)≥g(x).

onoga lika koji se proteže između intervala [a. 1] na osi x do grafa y = x 2. Slika 19.): b V = 2π ∫ xf ( x)dx . sl.17. gdje je f (x)≥g(x). a PRIMJER 10. a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. sl. onda je njegov volumen (v. onda je njegov volumen (v. 19. Iz kugle radijusa R izdubljena je (kroz njezino središte) rupa radijusa r.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ METODA LJUSAKA Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). lika koji se proteže od intervala [0. b] između integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x).18. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. Rješenje: Traženi volumen je (v.): b V = 2π ∫ x( f ( x) − g ( x))dx . Koliki dio volumena kugle je time odstranjen? Rješenje: 504 . PRIMJER 11. sl.): 1 1 x4 2π ∫ xx dx = 2π ∫ x dx = 2π 4 0 0 2 1 3 = 0 π 2 . Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y.

). r] na osi x do grafa y = R2 − x 2 (v. Zato je iznos odstranjenog volumena: 2 2 R −r ⎧u = R 2 − x 2 ⎫ = − 2 V = 2 ⋅ 2π ∫ x R − x dx = ⎨ π ⎬ ∫ u du = ⎩du = −2 xdx ⎭ 0 R2 r 2 = 2π r2 ∫ R2 −r 2 2 u du = 2π 2 32 u 3 r2 R 2 −r 2 4 = π ( R 3 − ( R 2 − r 2 )3 2 ) = 3 32 4 3 ⎛⎜ ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ ⎜ ⎟ = R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ .20. 505 .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pola odstranjenog volumena nastaje rotacijom. ⎜ 3 R ⎠ ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ Omjer odstranjenog volumena i volumena kugle je 32 32 ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ 4 3 r2 ⎞ 4 3 ⎛⎜ ⎛ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ : R π = 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . oko osi y. r = R. onoga lika koji se proteže od intervala [0. polovina kugle je odstranjena onda ako je 32 ⎛ 4−3 2 r2 ⎞ 1 1−⎜ 1 − ⎟ = . sl. ⎜ 2⎟ 4 2 ⎝ R ⎠ Slika 20. ⎜ 3 R ⎠ ⎟3 ⎝ R ⎠ ⎝ ⎝ ⎠ Na primjer.

pa je ∫ −r 506 r 2 − u 2 du = 1 2 r π (v. 2 .22. primjer 4. 22. pa je po R+r x⎛⎜ r 2 − ( x − R ) 2 + r 2 − ( x − R ) 2 ⎞⎟dx = ⎝ ⎠ R−r ∫ R+r r ⎧u = x − R ⎫ 2 2 = 4π ∫ x r − ( x − R ) dx = ⎨ ⎬ = 4π ∫ (u + R ) r − u du = ⎩ du = dx ⎭ −r R −r 2 2 r = 4π ∫ u r − u du + 4 Rπ 2 −r 2 r ∫ −r 1 r 2 − u 2 du = 0 + 4 Rπ ⋅ r 2π = 2 Rπ ⋅ r 2π .). dok je −r r v = r 2 − u 2 jednadžba gornje polovice kružnice radijusa r. R + r] na osi x proteže između grafa y= r 2 −( x− R ) 2 metodi ljusaka njegov iznos V = 2π i grafa y=− r 2 −( x− R ) 2 (v. Rješenje: Slika 21. oko osi y.sl. v = u r 2 − u 2 je neparna funkcija. onoga lika koji se nad intervalom [R − r. 2 r Naime. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 12. pa je ∫u r 2 − u 2 du = 0 (v. Izračunajmo volumen torusa koji nastaje rotacijom kruga omeđenog kružnicom (x − R)2 + y 2 = r 2. Traženi volumen nastaje rotacijom.). sl. oko osi y (usp.21).).

što je integral stepenaste funkcije P(x) = i =1 507 . Promotrimo najprije tijelo poznatog presjeka.). oko osi y. r]. PRIMJER 13. sl. pa prema metodi diskova iznosi: ⎡ V = π ∫ ⎢⎛⎜ R + r 2 − y 2 ⎞⎟ − ⎛⎜ R − r 2 − y 2 ⎞⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ −r ⎣ r 2 r = π ∫ 4 R r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r r ∫ 2 ⎤ ⎥ dy = ⎦ r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r 1 2 r π = 2 Rπ ⋅ r 2π . Volumen rotacijskog tijela najčešće možemo računati s obje metode. Ako se ono sastoji od n ravnih ploča površine P(x i) i debljine ∆x i (čiji je volumen n P(x i)∆x i). dakle i metodom diskova i metodom ljusaka. lika koji se nad intervalom [ − r. I na kraju. na osi x. primjera izračunajmo metodom diskova. onda je ukupni volumen takvoga tijela ∑ P( xi )Δxi . zainteresiranom čitatelju nudimo i stroge dokaze valjanosti naših metoda.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 22. proteže između grafa x = R + r 2 − u 2 i grafa x = R − r 2 − u 2 (v. Rješenje: Traženi volumen nastaje rotacijom. 23. Volumen torusa iz 12. 2 Slika 23.

a Slika 24. što prepuštamo čitatelju da sam provede. 9.3 DULJINA LUKA Duljina dijela neke ravninske krivulje zovemo duljinom luka te krivulje. i isto se tako može odozgo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. za x∈[x i − 1. što znači da je 2 2 ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = [ f ′(t ) ] +[ g′( t ) ] dt . Razmotrimo najprije krivulju koja je zadana parametarski sa x = f (t). koje tada potpuno obuhvaća zadano tijelo. nad intervalom [a. 24. y = g(t). pa je stoga i ona sama valjana. Volumeni tih gornjih i donjih aproksimacija su gornje i donje sume za P(x) na [a.). i on je jednak volumenu zadanog tijela poznatog presjeka P(x). Metoda diskova samo je jedna konkretna primjena metode odrezaka. dx = (dx / dt)dt = f ′(t)dt i dy = (dy / dt)dt = g ′(t)dt. Ukupnu duljina luka. sl. koji su hipotenuze infinitezimalnih pravokutnih trokuta s katetama dx i dy (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b P(x i). koje je tada potpuno sadržano u zadanom tijelu. U općem slučaju tijelo zadanog a presjeka P(x) može se odozdo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih segmenata ds. b]. To smo i trebali dokazati. Prema Pitagorinom teoremu ds = dx 2 + dy 2 . b]. No. uz x∈[a. b b L = ∫ (dx dt ) + (dy dt ) dt = ∫ a 2 2 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . čija je valjanost upravo dokazana. pa je duljina u tom slučaju 508 . b]. za t ∈[a. usp. Valjanost metode ljusaka može se dokazati na sličan način. b]. tj. To je po definiciji b ∫ P ( x ) dx . korištenjem gornjih i donjih aproksimacija. od t = a do t = b. x i]. onda za parametar x imamo x = x i y = f (x). a Ako je krivulja graf funkcije y = f (x). Ona je sastavljena od infinitezimalnih segmenata ds. volumen tijela je tada ∫ P ( x ) dx . Naša metoda pretpostavlja da je funkcija P(x) integrabilna na [a. b]. tj. sl.1. pa postoji točno jedna vrijednost koja je smještena između svih takvih donjih i gornjih aproksimacija.

y = rsin t. 509 . ⎝ dx ⎠ a a PRIMJER 1. za x∈[a. te ako ta funkcija ima integrabilnu derivaciju dy / dx = f ′(x). onda je duljina zadanog luka: b 2 b ⎛ dy ⎞ 2 L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx . Izračunajmo duljinu kružnice x = rcos t. b]. Ako je luk zadan kao graf funkcije y = f (x). Slika 1. DULJINA LUKA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje parametarski zadan funkcijama x = f (t) i y = g(t). PRIMJER 2. 2π]. t∈[0.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b b L = ∫ 1 + (dy dx) dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx 2 a 2 a Strože opravdanje naših formula za duljinu luka. koje se ne poziva na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju odjeljka. b]. što nam je dobro poznato. te ako te funkcije imaju integrabilne derivacije dx / dt = f ′(t) i dy / dt = g ′(t). onda je duljina tog luka jednaka integralu: 2 b 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a [ f ′( x)]2 + [g ′( x)]2 dt . za t ∈[a. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π ∫ 0 2π 2π 0 0 r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = r ∫ sin 2 t + cos 2 t dt = r ∫ dt = 2πr .

9.1 primjer 4. 9. ⎠ ⎝ ⎟ ⎠0 ( ) PRIMJER 3. Izračunajmo duljinu asteroide x = acos 3t. Rješenje: Zbog simetrije vrijedi π 2 L=4∫ 0 π 2 =4∫ 0 2 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = 4 ∫ ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = π 2 9a 2 cos 2 t sin 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 4 ∫ 3a sin t cos tdt = 6a sin 2 t 0 PRIMJER 4. t ∈[0.).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo duljinu parabole y = x 2. 4π]. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2 1 1 2 1 ⎛1⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + (2 x) 2 dx = 2∫ ⎜ ⎟ + x 2 dx = 2 ⎝ dx ⎠ 0 0 0 ⎝ ⎠ 2 2 ⎛ 1 ⎜ ⎛1⎞ ⎛1⎞ = 2⎜ x ⎜ ⎟ + x 2 + ln 2 x + ⎜ ⎟ + x 2 2 ⎜ ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 1 ⎞ 1 ⎛ ⎞ ⎟ ⎟ = 2⎜ 5 + 2 ln 2 + 5 ⎟ ≈ 5. 510 π 2 0 = 6a. . y = asin 3t (v. y = tcos t. Izračunajmo duljinu spirale x = tsin t. od x = 0 do x = 1.

1). 27 27 511 .8.). y = 1 je jedino realno rješenje našega sustava. Dakle. Rješenje: Odredimo sjecišta zadanih krivulja. Dakle. sl. Očito je y = 1 jedno rješenje te kubne jednadžbe. 2. Iz y 3 = x 3 i y 2 = 2 − x 2 slijedi y 3 + y 2 − 2 = 0. Traženi opseg je OS 1 + S 1S 2 + S 2O = 2(OS 1 + S 1S) (v.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Rješenje: Iz dx dy = sin t + tcos t. odakle slijedi da su njezini preostali korijeni kompleksni. ⎠0 2⎝ PRIMJER 5. 1 OS1 = ∫ 0 = 2 1 2 1 1 ⎛ dx ⎞ 1 9 ⎛3 ⎞ ⎜⎜ ⎟⎟ + 1dy = ∫ ⎜ y 1 2 ⎟ + 1dy = ∫ y + 1dy = ∫ (4 + 9 y )1 2 dy 20 4 2 ⎠ ⎝ dy ⎠ 0 ⎝ 0 112 (4 + 9 y ) 3 2 293 1 = 0 1 1 ((4 + 9) 3 2 − 4 3 2 ) = (13 13 − 8). Izračunajmo opseg lika omeđenog krivuljom y 3 = x 2 i y = 2 − x 2 . 1) i S 2(−1. Tražena sjecišta su S 1(1. pa se polinom y 3 + y 2 − 2 može faktorizirati na linearni faktor y − 2 i kvadratni faktor koji nalazimo dijeljenjem: y3 + y2 − 2 : y − 2 = y2 + y + 2 − (y 3 − 2y) 2y 2 − 2 − (2y 2 − 2y) 2y − 2 − (2y − 2) 0 To znači da se kubna jednadžba y 3 + y 2 − 2 = 0 može napisati u obliku (y − 2)(y 2 + y + 2) = 0. kojem odgovaraju vrijednosti x = y 3 = 1 =±1 . = cos t − tsin t slijedi: dt dt ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2t + 2tsin tcos t + t2cos 2t + cos 2t − 2tsin tcos t + t2sin 2t ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ = (sin 2t + cos 2t)(1 + t 2) = 1 + t 2. 4π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 4π ∫ 4π 1 + t 2 dt = 0 1⎛ 2 2 ⎞ ⎜ t 1 + t + ln t + 1 + t ⎟ ≈ 80.

u trenutku t.1 . onda je 2 t 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ s (t ) = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ put što ga točka prijeđe od trenutka a do trenutka t. Čestica se giba po elipsi 4x 2 + y 2 = 4 u skladu s jednadžbama x = cos t. PRIMJER 6. y) u vremenu t. 4. onda je njezina brzina u trenutku t 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 . 27 2 Slika 2. y = g(t). y) giba u skladu sa x = f (t).3) brzina opisanoga gibanja s′(t) je 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = s ′(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ . je 512 . y = g(t) opisuju gibanje točke (x. Kada je njezina brzina najveća. π 2 2 (13 13 − 8) + ≈ 5. traženi opseg je L = 2(OS1 + S1 S ) = 1 = 0 π 2 4 . Ako parametarske jednadžbe x = f (t). y = 2sin t. Prema osnovnom teoremu infinitezimalnog računa (usp. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ BRZINA GIBANJA Ako se točka (x. a kada najmanja? Rješenje: Prema uokvirenoj formuli brzina čestice.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 1 1 x2 x dx ⎛ dy ⎞ S1 S = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + dx = 2 ∫ = 2 arcsin 2 2− x 2 ⎝ dx ⎠ 2 − x2 0 0 0 Dakle.

sl. y = a(1 − cos t)...). . tj. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Brzina je očito najveća kada je cos2 t najveći. kada je π 3π 5π . . cos t = 0. . 9. 2 2 2 Slika 3. 2π. tj. Prethodne jednadžbe opisuju gibanje obodne točke kruga koji se jediničnom kutnom brzinom kotrlja po osi x. Te vrijednosti dobijemo za t = . . 2 2 20 0 0 0 Brzina gibanja obodne točke kruga je: 513 . tj.1 primjer 5). Brzina je najmanja kada je cos 2t najmanje. u tjemenima elipse na osi y (v. kada je cos t = ± 1. 3. π..DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2 t + 4 cos 2 t = 1 + 3 cos 2 t . Izračunajmo duljinu prvog luka cikloide x = a(t − sin t). 9.): 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π 2π ∫ 0 2π 2π a (1 − cos t ) + a sin t dt = a ∫ 2(1 − cos t )dt = 2 2 2 2 0 2π 2π t t t = 2a ∫ 1 − cos t dt = 2a ∫ 2 sin 2 dt = 2a ∫ sin dt = − 4a cos = 8a. Te vrijednosti dobijamo za t = 0.1 primjer 5. (usp. tj. u tjemenima elipse na osi x.7. PRIMJER 7... sl. Kada se ta točka giba najbrže? Rješenje: Duljina prvoga luka cikloide je (usp.

duljina luka te krivulje. od ϕ = α do ϕ = β.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 v(t ) = ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = 2a 1− cos t . y = f (ϕ)sin ϕ.. sl. 5π. tj. Dakle. 5.4. β]. y = rsin ϕ (usp. β]. 3π. kada je obodna točka na vrhu kotrljajućeg kruga. x = f (ϕ)cos ϕ. te ako su funkcije f i njezina derivacija integrabilne. β].6) slijedi da su ϕ∈[α. r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 Slika 4. PRIMJER 8. . Izračunajmo duljinu luka krivulje r = sin ϕ.. Brzina tada iznosi 2a. iznosi β 2 L=∫ α β =∫ 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎟⎟ dϕ = ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ ⎝ dϕ ⎠ [ f ′(ϕ ) cos ϕ − f (ϕ ) sin ϕ ]2 + [ f ′(ϕ ) sin ϕ + f (ϕ ) cos ϕ ]2 dϕ = α β =∫ α β [ f (ϕ )]2 + [ f ′(ϕ )]2 dϕ = ∫ r 2 + (dr / dϕ ) 2 dϕ α DULJINA LUKA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje zadan u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. onda je duljina tog luka (v. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Ona je najveća kada je cos t najmanji. π / 2]. za ϕ∈[0. onda iz x = rcos ϕ. Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. njezine parametarske jednadžbe. za t = π.) jednaka integralu β L=∫ α β [ f (ϕ )] + [ f ′(ϕ )] dϕ = ∫ 2 2 α 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena je duljina: 514 .

5. dϕ 3⎝ 3⎠ 3 3 3 Dakle. za ϕ 2 dobili bismo ϕ ϕ ϕ ⎡ π⎤ ∈ ⎢0.6 primjer 3. a ne cos ϕ 2 ϕ 2 dϕ = 4a 2 sin π ϕ = 8a. 2 ⎣ 2⎦ 2 2 PRIMJER 10.11.) PRIMJER 9.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 L= π 2 ∫ π ∫ dϕ = 2 . sl. tj. cos = cos . tražena duljina luka je π 2 L= ∫ 0 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ = r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 π 2 =a ∫ 0 a = 2 π 2 ∫ 0 cos 4 ϕ⎛ π 2 ∫ 0 a 2 cos 6 ϕ 3 ϕ⎞ 2ϕ + sin 2 ⎟ dϕ = a ⎜ cos 3⎝ 3 3⎠ + a 2 cos 4 π 2 ∫ cos 4 0 π 2 2 ⎞ 3 2 ⎞ a⎛ ⎛ ⎜1 + cos ϕ ⎟dϕ = ⎜ ϕ + sin ϕ ⎟ 3 ⎠ 2⎝ 2 3 ⎠0 ⎝ = ϕ 3 ϕ 3 sin 2 ϕ 3 dϕ = dϕ = a (2π + 3 3 ). ⎥ . 8 515 . π]. a ne točni 8a.1 primjer 7. 9. 3 ⎣ 2⎦ ϕ Rješenje: Iz r = a cos 3 ϕ 3 slijedi ϕ ϕ ϕ⎛ ϕ⎞ 1 dr = 3a cos 2 ⎜ − sin ⎟ ⋅ = − a cos 2 sin . Izračunajmo duljinu kardiode r = a(1 + cos ϕ). za ϕ ∈ ⎢0. sin 2 ϕ + cos 2 ϕ dϕ = 0 0 Uočimo da je to četvrtina kružnice (usp. 2 0 . ⎥ . Izračunajmo duljinu luka krivulje r = a cos 3 ⎡ π⎤ . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena duljina je: π π 0 0 L = 2 ∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 + a 2 sin 2 ϕ dϕ = 2a ∫ 2(1 + cos ϕ ) dϕ = π = 2a 2 ∫ 2 cos 2 0 cos 2 Primijetimo da je ϕ 2 = cos ϕ 2 ϕ 2 π dϕ = 4a ∫ cos 0 . Naravno za ϕ∈[0. usp. Da smo pogrešno uvrstili cos netočni rezultat 0.

t i] i konstantnom vertikalnom brzinom dyi (odnosno gyi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dy/dt na [t i-1. . te gxi i gyi. i =1 Iz definicija dxi i dyi. t i]. b]. Luk krivulje x = f (t). i =1 Slika 5. …. t i. y) od t = t i-1 do t = t i. b 2 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ d y ⎞ l = ∫ ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a 516 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . …. …. Svaki od manjih lukova Δl i nastaje gibanjem točke (x.t n-1. (d xi Δt i ) 2 + (d yi Δt i ) 2 ≤ Δli ≤ (g xi Δt i ) 2 + (g yi Δt i ) 2 odakle slijedi. onda bi ona prešla put koji je manji (odnosno veći) od Δl i. tj. Ako bi se točka gibala konstantnom horizontalnom brzinom dxi (odnosno gxi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dx/dt na intervalu [t i-1. sl. Δl n.Δl i. početak odjeljka). b]. Dakle. …. za t ∈[a. 5. uz varijabilnu horizontalnu brzinu dx/dt i varijabilnu vertikalnu brzinu dy/dt. t n = b. podijelimo diobenim točkama koje odgovaraju parametrima t 0 = a. n tj. Ako je ta funkcija integrabilna onda je njezin integral jedinstveni broj smješten između njezinih gornjih i donjih suma.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za duljinu luka. t 1. n ∑ i =1 n d 2xi + d 2yi Δt i ≤ l ≤ ∑ g 2xi + g 2yi Δt i . l = ∑ Δli (v. t i-1. y = g(t). One cijeli luk duljine l dijele na n manjih lukova duljine Δl 1. ne pozivajući se više na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. slijedi da su lijeva i desna strana prethodne jednadžbe donja i gornja suma funkcije (dx / dt ) 2 + (dy / dt ) 2 . na intervalu [a.).

4 POVRŠINA PLOHE Ako luk neke krivulje rotiramo oko zadane osi. za a ≤t ≤b. onda je površina koja nastaje rotacijom tog luka oko osi x (v. Slika 2.): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt . y = g (t). sl.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 9. 2. 2.1. 517 . za a ≤x ≤b. sl. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Ako je luk krivulje zadan eksplicitno sa y = g (x). ⎝ dx ⎠ a a Slika 1. onda površina koja nastaje njegovom rotacijom oko osi x iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx . ⎝ dx ⎠ a a a površina plohe koja nastaje njegovom rotacijom oko osi y iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + ⎜ ⎟ dx .3) s jednadžbama x = f (t).): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt . dobit ćemo rotacijsku plohu čija se površina nalazi integracijom na slijedeći način. POVRŠINA ROTACIJSKE PLOHE Ako je luk krivulje zadan parametarski (usp. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Površina plohe koja nastaje rotacijom tog luka oko osi y je (v.

a Na isti način opravdava se i valjanost druge formule. oko osi x.) slijedi da je a b tražena površina P = ∫ 2πy (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt . koje se ne poziva na infinitezimalne trake i kontinuirano zbrajanje. y = rsin t. Budući da je ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt (usp.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ U točnost uokvirenih formula možemo se uvjeriti na slijedeći način. 3. Izračunajmo površinu sfere radijusa r. PRIMJER 1. y = g(t) za a ≤t ≤b. 4.3. sastavljena je od infinitezimalnih traka koje nastaju rotacijom infinitezimalnih segmenata ds (v. ili ekvivalentno x = rcos t. Slika 3. tražena površina je 518 . Ukupnu površinu rotacijske plohe nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih traka. Slika 4 Za zainteresiranog čitatelja na kraju odjeljka dajemo strože opravdavanje naših formula. 9. Dakle.). tj. dok treća i četvrta slijede iz prve i druge (jer je dx / dx = 1). sl. − r ≤x ≤r. b od t = a do t = b. 0≤t ≤π. Rješenje: Sfera nastaje rotacijom polukružnice y = r 2 − x 2 . oko osi x. Svaka takva traka je plašt krnjoga stošca čija je površina 2πyds (v. P = ∫ 2πyds .). Ploha koja nastaje rotacijom luka x = f (t). sl.

0 0 PRIMJER 2. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = x 3.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 2π r 2 − x 2 1 + 2 dx = r − x2 ⎝ dx ⎠ −r −r r r r = ∫ 2πrdx = 2πrx − r = 4r 2π . 5. oko osi x. Rješenje: Površina zadane plohe (v. sl. =⎨ ⎬ = ∫ v dv = ⋅ v 3 18 3 18 1 ⎩dv = 36 x dx ⎭ 18 1 10 Slika 5.) jednaka je integralu 1 1 0 0 1 P = ∫ 2πyds = ∫ 2πx 3 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 3 1 + 9 x 4 dx = 0 10 ⎧ v = 1 + 9x 4 ⎫ π π 2 32 π = (10 3 2 − 1) ≈ 3. 0≤x ≤1. 519 . r −r ili ekvivalentno π 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ 2πr sin t r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 0 π π = ∫ 2πr 2 sin tdt = 2πr 2 cos t = 4r 2π . PRIMJER 3.56.

oko osi x.) je: π π π P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + (dy dx) dx = 2π ∫ sin x 1 + cos 2 x dx = 2 0 0 0 −1 1 ⎧ t = cos x ⎫ 2 2 =⎨ ⎬ = −2π ∫ 1 + t dt = 2π ∫ 1 + t dt = ⎩dt = − sin xdx ⎭ −1 1 1 1 ⎤ ⎡1 = 2π ⎢ t 1 + t 2 + ln t + 1 + t 2 ⎥ = π 2 ⎦ −1 ⎣2 520 ( 2 + ln 1 + ) 2 + 2 − ln − 1 + 2 = . Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom jednoga poluvala sinusoide y = sin x. 4 3 6 5 Slika 6. 6. oko osi y. sl. Rješenje: Površina zadane plohe (v. 7. PRIMJER 4.) je 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 4 x 2 dx = 1 1 1 ⎧u = 1 + 4 x ⎫ π =⎨ ⎬= ⎩ du = 8 xdx ⎭ 4 4 17 ∫ u du = 5 π 2 17 π ⋅ u 3 2 = (17 3 2 − 53 2 ) ≈ 30.85. 1≤x ≤2. sl. luka krivulje y = x 2.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom. Rješenje: Površina zadane plohe (v.

Rješenje: 521 . Rješenje: Površina zadane plohe (v. 2≤x ≤3 oko osi y. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom grafa y = ln x. Slika 7. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom astroide x = acos3t. 8.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ = 2 2π + π ln 2 +1 2 −1 ( ) 2 ( ) = 2 2π + π ln 2 + 1 = 2 2π + 2π ln 2 + 1 = 2π ( ( )) 2 + ln 2 + 1 .) je: π 2 P= π 2 ∫ 2πyds = ∫ 2πy 0 (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = 0 π 2 ∫ asin t = 2π 3 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = 0 π 2 = 6a π 2 ∫ sin t 3 sin 2 t cos 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 0 π 2 = 6a 2π ∫ sin 4t cos tdt = 6a 2π 0 sin 5 t 5 π 2 = 0 6 2 a π. sl. 5 Slika 8. PRIMJER 6. PRIMJER 5. za 0 ≤ t ≤ π 2 . y = asin3t. oko osi x.

2 2 + 5 ⎟⎠ ⎝2 ⎠2 ⎝ Slika 9. sl. 522 . PRIMJER 7.) je a a 2 a 2 ⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ P = 2 ∫ 2πyds = 4π ∫ y 1 + ⎜ ⎟ dx = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx . 9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Površina zadane plohe (v.10. ⎝ dx ⎠ ⎝ dx ⎠ 0 0 0 Slika 10. a2 b2 Rješenje: Oplošje zadanog elipsoida (v. sl.) je: 3 3 3 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 3 1 dx = 2π ∫ x 2 + 1dx = x2 2 3 ⎛ 1 3 + 10 ⎞⎟ ⎛x 2 ⎞ = 2π ⎜ x + 1 + ln x + x 2 + 1 ⎟ = π ⎜⎜ 3 10 − 2 5 + ln . Izračunajmo oplošje rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom elipse x2 y 2 + = 1 oko osi x.

iz koje slijedi εdx = acos tdt. Uvedemo li a supstituciju εx = asin t. iz sl. 1 − ε 2 → 1 i elipsoid prelazi u sferu radijusa a.2 primjer 12. 9. Izračunajmo površinu plohe torusa koja nastaje rotacijom kružnice (x − R)2 + y 2 = r 2 oko osi y (usp. čija je PRIMJER 8. površina 4a 2π. posljednji integral postaje gdje je ε = 4πb a = arcsin ε ∫ a 2 − a 2 sin 2 t 0 2πab ε a ε arcsin ε (t + sin t cos t ) 0 cos tdt = 4πab ε arcsin ε ∫ cos 2 tdt = 0 ⎛ arcsin ε ⎞ = 2πab⎜ + 1 − ε 2 ⎟. Rješenje: Površina zadane plohe torusa je: 523 . 2 b2 x2 b4 x2 ⎛ dy ⎞ P = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx = 4π ∫ b 2 − 2 + 4 dx = a a ⎝ dx ⎠ 0 0 a a 4πb a2 − b2 2 4πb 2 a − x dx = a 2 − ε 2 x 2 dx .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x 2 y dy x2 y 2 dy b2 x + = 0 y + = 1 = − slijedi . to jest . 2 ∫ ∫ a 0 a 0 a a = a a2 − b2 tzv. Slika 11.11 vidimo da je cos(arcsin ε) = cos t = 1− ε2 . dx a 2 b 2 dx a2 b2 a2 No implicitnim deriviranjem iz Dakle. ekscentricitet elipse (pretpostavljamo da je a > b). arcsin ε /ε → 1. onda ε → 0. Ako b → a.). ε ⎝ ⎠ Naime.

sl.f (x n − 1)). 12. Promotrimo. A→∞ A→∞ A→∞ A→∞ x x ⎝ dx ⎠ 1 1 1 Dakle. (x n. jer je dt r2 −t2 t r2 − t2 = 0 + 4πrR arcsin x r r = 2rπ ⋅ 2 Rπ .f(a)).f (x n)) = (b.).2 primjer 2. (x 1.). (x n − 1. 524 . oko osi x (usp. onda će ploha koja nastaje rotacijom poligonske linije aproksimirati plohu koja nastaje rotacijom luka polazne krivulje. PRIMJER 9. oko osi x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ R+r P = 2 ∫ 2πxds = 4π R −r = 4πr R+r r r Uočimo da je ∫ −r R −r R+r ∫ x 1+ R −r ( x − R) 2 dx = r 2 − ( x − R) 2 r ⎧t = x − R ⎫ t+R dx = ⎨ ⎬ = 4πr ∫ 2 2 dt = 2 2 ⎩ dt = dx ⎭ r − ( x − R) −r r − t ∫ −r ∫ x 1 + (dy dx) dx = 4π 2 x R −r = 4πr ∫ R+r r t dt r2 −t2 tdt r2 − t2 + 4πrR ∫ −r = 0 . luka krivulje y = f (x). a ≤x ≤b (v. Ako taj luk podijelimo diobenim točkama (x 0.. Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za površinu rotacijske plohe. Uočimo da se radi o beskonačnom oplošju konačnog volumena (usp. 9.. f (x 1)). 9.f (x 0)) = (a.. površina zadane plohe je beskonačna. početak odjeljka).). dakle plohu koja nastaje rotacijom. x 1≤x ≤∞. −r neparna funkcija.f (b)) i aproksimiramo ga poligonskom linijom koja te točke povezuje dužinama.2 primjer 2. . Rješenje: Površina zadane plohe je: A A 2 A 1 1 ⎛ dy ⎞ P = lim ∫ 2πyds = lim ∫ 2π 1 + ⎜ ⎟ dx ≥ lim ∫ 2π dx = 2π lim ln A = ∞. ne pozivajući se više na infinitezimalne trake i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. Izračunajmo površinu beskonačno protegnute plohe koja nastaje rotacijom luka hiperbole y = 1 .

koji nastaje rotacijom dužine xi y = k ix + b i. M x ∈ [ x n−2 . Zato površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = f (x). b ] aproksimira funkciju f (x). No to je jedna od naših formula. ⎪ ⎪ k2 x + b2 . sl. koja nastaje rotacijom poligonske linije. b ]. x n−1 ] x ∈ [ x n−1 . Poligonska linija je graf po dijelovima linearne funkcije: x ∈ [ a.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12.3). x i−1≤x ≤x i. kao što smo to učinili za duljinu luka na kraju 9.) Preostaje nam stoga dokazati da je površina plašta krnjoga stošca. 2 i =1 xi −1 a Taj integral je to bolja aproksimacija integrala b ∫ 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)] dx .13. jednaka integralu ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + ki dx .). oko osi x (v. Dokazat ćemo da je površina plohe. 2 a što je p(x) bolja aproksimacija od f (x) (to se može preciznije iskazati i dokazati pomoću donjih i gornjih suma za 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)]2 na [a. ⎪ M p( x ) = ⎨ ⎪ ⎪ k n−1 x + bn−1 . x1 ] x ∈ [ x1 . za a ≤x ≤ b definiramo posljednjim integralom. ⎪ ⎩ k n x + bn . xi −1 525 . oko osi x. jednaka integralu b ∫ 2πp( x) n xi 1 + [ p′( x)] dx = ∑ ∫ 2π (ki x + bi ) 1 + ki2 dx . x2 ] ⎧ k1 x + b1 . (Druge se mogu opravdati na isti način. b] koja na intervalu [a.

(v. sl. sl. Naime. Razvijemo li taj plašt (v. 15.) vidjet ćemo da se radi o isječku kružnoga vijenca čija je površina π(y i−1 + y i)s i. 2 2 2 ⎝ 2 ⎠ Slika 15.): ϕ ϕ ϕ ⎛R+r⎞ P = R 2 − r 2 = ( R 2 − r 2 ) = ( R − r )⎜ ⎟ϕ = sL. površina plašta krnjoga stošca π(y i−1 + y i)s i. Slika 14. sl.) iznosi: 526 . 13. Dakle. 14.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 13. površina isječka kružnoga vijenca širine s = (R − r) i srednjice duljine L iznosi sL jer je (v.

Slika 17. čija je površina očito 2π. Podijelimo taj valjak na m valjaka visine 1/m.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π ( yi −1 + yi ) ( xi − xi −1 ) 2 + k i 2 ( xi − xi −1 ) = π (k i xi −1 + bi + k i xi + bi )( xi − xi −1 ) 1 + k i 2 = [ ] = π 1 + k i [k i ( xi + xi −1 ) + 2bi ]( xi − xi −1 ) = π 1 + k i k i ( xi − xi2−1 ) + 2bi ( xi − xi −1 ) = 2 2 2 xi ⎡ x 2 − xi2−1 ⎤ ⎤ x2 2 ⎡ = = 2π 1 + k i ⎢k i i + bi ( xi − xi −1 ) ⎥ = 2π 1 + k i ⎢k i + bi x ⎥ 2 ⎦ xi −1 ⎣ 2 ⎣⎢ ⎦⎥ 2 = xi ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + k i dx. xi −1 što smo i trebali dokazati. te da je aproksimacija to bolja što su ti trokuti manji (v. Duljina krivulje aproksimirana je duljinama dužina čiji krajevi leže na krivulji. sl. 527 . Slika 16. Mogli bismo analogno pomisliti da je i površina plohe aproksimirana površinom trokuta čiji vrhovi leže na plohi. Promotrimo plašt valjka jedinične visine i jediničnog radijusa. Što su te dužine manje to je aproksimacija bolja (v.). To međutim nije točno. 17. Spojimo točke susjednih n-terokuta tako da 2n trokuta “aproksimira” plašt valjka visine 1/m. upozoravamo na jednu pogrešnu analogiju. sl.16). U bazu svakoga od njih upišimo pravilni n-terokut i to tako da je svaki za π/n zaokrenut u odnosu na sljedeći (v. I na kraju. sl. a ukupno 2nm trokuta “aproksimira” plašt cijelog jediničnog valjka. 17).

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Površina svakog pojedinog trokuta je T mn = av/2, gdje je a stranica pravilnog n-terokuta, a v je hipotenuza
pravokutnog trokuta s katetama x i 1/m. Dakle (v. sl. 18.),
a = 2 sin

π
n

,

x = 1 − cos

Tmn = sin

π
n

π ⎛

,

v = x2 +

π⎞

2

1
,
m2

1
⎜1 − cos ⎟ + 2 .
n ⎝
n⎠
m

Slika 18.
Plašt cijelog jediničnog valjka “aproksimiran” je sa 2mn takvih trokuta:
Pmn = 2mn sin

π ⎛

2

π⎞
1
⎛ π
⎜1 − cos ⎟ + 2 = 2π ⎜ sin
n ⎝
n⎠
n
m

π ⎞ (1 − cos(π n)) 2 2 m 2
π 2 +1 .

π n
n⎠
n

Budući da je lim sin α / α = 1 i lim(1 − cosα ) / α = lim α / 2 (jer je (1 – cosα)/α = α/2! – α 3/4! + α 5/6! –
α →0

α →0

α →0

…) slijedi da za m, n → ∞, “aproksimacija” P mn teži prema:
2

m2
π 4m2
⎛π ⎞
lim 2π ⎜ ⎟ π 2 2 + 1 = lim 2π 1 +
m →∞
m→∞
n
2n 3
⎝ 2n ⎠
n→∞
n→∞

Dakle,
lim Pmn = lim 2π 1 +

m→∞
n→∞

m→∞
n→∞

π 4m2
2n 3

.

Za m = n, P mn → 2π, što je točna vrijednost površine plašta. Ali za m = n 2, P mn → ∞, što sigurno nije točna
vrijednost. Za m = [kn 3/2 ] (m je cijeli dio broja u zagradi), P mn → 2π k , za bilo koji k ≥1.
Dakle, trokuti čiji vrhovi leže na plaštu ne aproksimiraju površinu plašta (iako najmanja od svih mogućih
“aproksimacija”, koju dobijamo za m = n, to čini, a to je i općenito točno).

9.5 TEŽIŠTE
Točka u kojoj možemo poduprijeti ravnu šipku ili ploču, tako da ona miruje u polju sile teže, zove se
težištem te šipke odnosno ploče (v. sl.1.).
528

TEŽIŠTE
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Nalaženje težišta ravnih ploča i šipki jedna je od mnogobrojnih fizikalnih primjena integriranja.

Slika 1.
Razmotrimo najprije problem šipke, i to najjednostavniji (idealizirani) slučaj dvije točkaste mase m 1 i m 2
smještene na krajevima horizontalne šipke zanemarive mase (v. sl.2.). Ako šipku podupremo u točki koja je
na udaljenosti d 1 od mase m 1, odnosno d 2 od m 2, ona će (po Arhimedovom zakonu poluge) biti u ravnoteži
ako je
m 1d 1 = m 2 d 2.
Postavimo li os x duž horizontalne šipke i označimo li koordinate mase m 1, mase m 2 i njihova težišta sa x 1, x 2
i x slijedi da je (v. sl.3.)

m1 ( x − x1 ) = m2 ( x2 − x )
odakle rješavanjem po x nalazimo

x=

m1 x1 + m2 x2
m1 + m2

Slika 2.

Slika 3.

Ako je na šipku zanemarive težine raspoređeno n masa, m 1, m 2, ...m n, onda se njihovo težište može odrediti
uz pomoć slijedećeg principa superpozicije težišta.
PRINCIP SUPERPOZICIJE TEŽIŠTA

Ako je tijelo T mase M podijeljeno na dva tijela T 1 i T 2, mase M 1 i M 2, onda je težište tog tijela jednako
težištu točkastoga tijela koja se sastoji od dvije točke mase M 1 i M 2 smještene u težištima tijela T 1 i T 2.
Razmotrimo točkasto tijelo koje se sastoji od tri mase m 1, m 2 i m 3 smještene na horizontalnoj x osi u x 1, x 2 i
x 3. Podijelimo ga u dva tijela, tako da prvo sadrži mase m 1 i m 2 a drugo masu m 3 (v. sl.4. ). Težište prvoga
tijela (mase m 12 = m 1 + m 2) nalazi se u točki
x 12 =

m1 x 1 +m 2 x 2
m1 +m 2

.

529

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Po principu superpozicije težišta, težište čitavog tijela nalazi se u točki
⎛ m x + m2 x 2 ⎞
⎟ + m3 x 3
(m1 + m2 )⎜⎜ 1 1
m1 + m2 ⎟⎠
m12 x12 + m3 x3
m x + m 2 x 2 + m3 x 3

x=
=
= 1 1
.
m12 + m3
m1 + m2 + m3
(m1 + m2 ) + m3

Slika 4.
Slično dolazimo do općeg rezultata za točkasto tijelo koje se sastoji od bilo kojeg broja masa.
TEŽIŠTE TOČKASTE ŠIPKE

Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1, m 2, ...m n, smještenih na x osi u točkama s koordinatama
x 1, x 2, ..., x n, onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatom:
n

x=

m1 x1 + m2 x 2 + K + mn x n
=
m1 + m2 + K + mn

∑ mi xi
i =1
n

∑ mi

.

i =1

PRIMJER 1.
Mase od 30, 20 i 25 kg smještene su u točkama s koordinatama − 3, 0 i 5 na osi x . Odredimo
koordinatu njihovog težišta.

Rješenje:
Koordinata težišta je
x=

30 ⋅ ( −3) + 20 ⋅ 0 + 25 ⋅ 5 35 7
=
=
.
30 + 20 + 25
75 15

Ako se šipka kontinuirano proteže duž osi x , od x = a do x = b , i ako joj je linearna gustoća zadana
funkcijom g (x ) onda je možemo podijeliti na n dijelova [x i–1, x i], i = 1, ..., n , duljine ∆x i i približne mase
m i = g (x i)∆x i , koje približno možemo shvatiti kao točkaste mase smještene u x i (v. sl.5.).

Slika 5.
Približna masa šipke tada je
530

x= = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 ⎝ 4 3 ⎠ 5 2 0 ∫ ( x + x)dx 0 6 0 531 . tada gornje sume prelaze u integrale: TEŽIŠTE ŠIPKE Šipka koje se proteže od x = a do x = b i kojoj je linearna gustoća zadana funkcijom g(x) ima masu b m = ∫ g ( x)dx . Rješenje: Tražena masa je 6 6 ⎛ x3 x2 ⎞ m = ∫ ( x + x)dx = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 . na tom intervalu. 2 ⎠ ⎝ 3 0 0 2 Koordinata težišta šipke na osi x je 6 ∫ x( x 2 + x)dx 6 1 ⎛ x4 x3 ⎞ 23 . a a težište joj je u točki s koordinatom b x= ∫ xg ( x)dx a b . ∫ g ( x ) dx a PRIMJER 2. Šipka se proteže od x = 0 do x = 6.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ n n i =1 i =1 m = ∑ mi = ∑ g ( xi )Δxi dok je približna koordinata njezina težišta n n ∑ mi xi i =1 n x= = ∑ mi i =1 ∑ xi g ( xi )Δxi i =1 n . zadana je sa g(x) = x 2 + x. Njezina linearna gustoća. Naravno. Izračunajmo njezinu masu i položaj njezinog težišta. ∑ g ( xi )Δxi i =1 Točne vrijednosti dobijemo kada svi ∆x i teže prema 0.

.... npr..... .. sl.m n povučemo paralelno s tim pravcem.. v.) Ako mase m 1. y ) mirovati i kada bude poduprta u bilo kojem pravcu koji prolazi tim težištem. m 2. y 1). y ) paralelan sa osi y (v. Slika 6. x n tvore točkastu šipku čije je težište u n m x + m2 x 2 + K + mn x n x= 1 1 = m1 + m2 + K + mn ∑ mi xi i =1 n ∑ mi . y ) .. (x n. pravac kroz ( x .7.. do osi x. u točkama (x 1. . Uzmimo npr.. ravnoteža se neće poremetiti. 6.. y n). No tada mase m 1.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Razmotrimo sada problem ploče i to najprije najjednostavniji (idealizirani) slučaj konačnog broja točkastih masa m 1. našli bismo da je n y= m1 y1 + m2 y 2 + K + mn y n = m1 + m2 + K + mn ∑ mi y i i =1 n ∑ mi i =1 TEŽIŠTE TOČKASTE PLOČE Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1. . koji je paralelan s osi x. .. onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatama n x= ∑ mi xi i =1 n ∑ mi i =1 PRIMJER 3.. i =1 Ponavljajući isti postupak s pravcem kroz ( x ..y = ∑ mi yi i =1 n ∑ mi i =1 . sl. m n smještene u x 1. y 2). m n smještenih na horizontalnoj ploči zanemarive mase... Slika 7. smještenih na x.. 532 n . (x n. y 1). y n).. Da bismo odredili položaj težišta takve točkaste ploče. . y-ravnini u točkama s koordinatama (x 1. uočimo da će ploča koja miruje kada je poduprta u težištu ( x ..m n. (x 2. .

TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Mase od 10. jer je diskretna točkasta ploča zamijenjena kontinuiranom. b ] na osi x (v. Odredimo njihovo težište. f (x)≥0. y= ∫ρ a 1 [ f ( x)]2 dx 2 b b = 1 [ f ( x)]2 dx ∫ 2a b ∫ f ( x ) dx ∫ ρf ( x)dx ∫ f ( x)dx a a a . kojima se u ovoj knjizi ne bavimo. Težište ⎛ 1 ⎞ svakog takvog stupca je (zbog njegove konstante gustoće) u njegovoj sredini. ⎟. Promotrimo dakle ploču uniformne gustoće smještenu između grafa y =f (x). 8. Stroži dokaz gornjih formula mogao bi se provesti bez poziva na infinitezimalne stupce i njihovo kontinuirano zbrajanje. ako se ograničimo na ploče konstantne (uniformne) gustoće. Podijelimo tu ploču na infinitezimalne stupce visine f (x) i debljine dx. kao u prethodnim odjeljcima. Rješenje: Koordinate težišta su x= 10 ⋅ ( −1) + 20 ⋅ 0 + 30 ⋅ 1 1 = . Slika 8. ⎝ 2 ⎠ Zamijenimo li (po principu superpozicije težišta) svaki takav stupac sa točkastom masom ρf (x)dx smještenom u njegovom težištu i primijenimo li formule za težište točkaste ploče.1). dvostruke integrale. dobit ćemo b x= ∫ ρxf ( x)dx a b ∫ ρf ( x)dx a b = ∫ xf ( x)dx a b b . Umjesto suma sada imamo integrale. u točki ⎜ x . (0. onda problem nalaženja težišta možemo riješiti i s našim starim (jednostrukim) integralima. Njihova je masa ρf (x)dx. Zapravo vrijede još općenitije formule koje se dokazuju na isti način (što prepuštamo čitatelju). Međutim. težište je u točki ⎜ .).1). 533 . i intervala [a. ⎝3 3⎠ Prijelaz na ploče kontinuirane gustoće prevest će gornje sume u tzv. sl. 20 i 30 kg smještene su u točkama (−1. 10 + 20 + 30 3 y= 10 ⋅ 1 + 20 ⋅ 2 + 30 ⋅ 1 4 = 10 + 20 + 30 3 ⎛1 4 ⎞ tj. f ( x ) ⎟. tj.2) i (1.

) nad intervalom [a. 10. PRIMJER 4. sl. Rješenje: Koordinate težišta su 1 ∫ x dx 3 x= 0 1 ∫ x dx 2 0 = x4 4 3 x 3 1 0 1 1 = 3 . 1] na osi x do grafa y = x 2. ⎝ 4 10 ⎠ 534 y= 1 4 x dx 2 ∫0 1 ∫x 0 2 dx = x5 10 3 x 3 1 0 1 0 = 3 . 10 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ TEŽIŠTE PLOČE UNIFORMNE GUSTOĆE Ploča uniformne (konstantne) gustoće ρ. ⎟. sl. v. koja se proteže od intervala [0. 1 [g ( x) + f ( x)][g ( x) − f ( x)]dx 2 ∫a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a a Slika 9. b ] od y = f (x) do y = g(x). Odredimo težište ploče uniformne gustoće. 9. koja se proteže (v. težište lika je u točki ⎜ . ima masu b m = ρ ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a i težište s koordinatama: b x= ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx b y= . f (x)≤g(x). 4 0 ⎛3 3 ⎞ Dakle.

535 . kruga i jednostraničnog trokuta jednoznačno su određena njihovim osima simetrije. jer se mora nalaziti na svima. tj. tj. Ako je ploča uniformne gustoće osno simetrična. PRINCIP SIMETRIJE Ako ploča uniformne gustoće ima os simetrije onda se njezino težište nalazi na toj osi. tj. usp. Ako ploča ima više osi simetrije. njen je oblik opisan parnim funkcijama f (x) i g(x). pravokutnika. sl. Na primjer. na osi simetrije te ploče. prva −a koordinata težišta te ploča je x = 0 . onda je njezino težište jednoznačno određeno kao sjecište tih osi. 12. pa je njezin integral nad [−a. te ako kroz njenu os simetrije postavimo os y. težište kvadrata. ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx = 0 . Slika 11.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 10.a ]. na sl. 11. No tada je funkcija a x [g(x) − f (x)] neparna. To znači da se težište ploče nalazi na osi y. nad simetričnim intervalom [−a.a ] jednak 0.

(v. do grafa y = r 2 − x 2 . deltoida. Rješenje: Polukrug radijusa r proteže se od intervala [ − r. usp.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. jednakokračnog trapeza ili polukruga. sl. Koordinate njegovog težišta su x = 0 zbog simetrije. i 536 . O težištu jednakokračnog trokuta.). Odredimo težište polukruga radijusa r. sl. 14. r ] na osi x. 13. Slika 13. PRIMJER 5. možemo reći samo to da se nalazi na njihovoj jedinoj osi simetrije.

Rješenje: Koordinate težišta zadanog lika su (v. π / 4].) π 4 x= ∫ x(cos x − sin x)dx 0 π 4 π 4 = ( x sin x + cos x + x cos x − sin x) 0 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 (sin x + cos x) 0 = 2π − 4 ( ). težište zadanog lika je u točki ⎜⎜ ⎟ 4 2 1 4 2 1 − − ⎝ ⎠ ( ) ( ) 537 . sl. Dakle. 0 ⎛ 2π − 4 ⎞ 1 ⎟. Odredimo težište područja omeđenog sa y = sin x i y = cos x nad [0.42r .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ r y= 1 (r 2 − x 2 )dx ∫ 2 −r r ∫ r 2 − x 2 dx r 1 2 (r x − x 3 3) 2 4r −r = = ≈ 0. PRIMJER 6. 4 2 −1 0 y= 1 2 π 4 ∫ (cos x + sin x)(cos x − sin x)dx 0 π 4 = 1 2 π 4 ∫ cos 2 xdx 0 2 −1 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 = sin 2 x 0 ( = ) 4( 4 2 −1 1 2 −1 ).15. 2 3π r π 2 −r Slika 14. .

dok je jedinica snage Watt (W). ona nastaje. ili se troši.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. 9. No. dt Slijedi da je ukupna promjena (dakle ukupna proizvodnja ili potrošnja ) energije. tj. što je 3 600 000 joula. (U MKS − sustavu jedinica mjera energije je Joule (J). Brzina kojom neki oblik energije nastaje. gdje je P 0 maksimalna snaga generatora. Dakle. tijekom vremena. bez obzira na oblik. Koliko energije generator proizvede za 1 sat? Koja je srednja snaga generatora u toku 1 sata? Rješenje: 538 .) SNAGA I ENERGIJA Snaga S je brzina promjene (dakle proizvodnje ili potrošnje) energije E u vremenu: S= dE . Jedna konjska snaga (KS) je 746 watta. J/s.6 SNAGA. Snaga generatora u (wattima) varira vremenski (u sekundama) prema formuli P = P 0 sin2(120πt). kg m2 / s2. od trenutka a do trenutka b: b E = ∫ Sdt . a PRIMJER 1. ili se troši. zove se snagom naprave koja tu energiju stvara ili troši. Kilowatt−sat je jedinica energije jednaka energiji koju proizvede naprave snage 1000 watta za 1 sat. ENERGIJA I RAD Energija je veličina koja se pojavljuje u raznim oblicima. tj. snaga je derivacija energije.

SNAGA. proizvede energiju: 3600 E= 2 ∫ P0 sin (120πt )dt = 0 1 P0 2 3600 ∫ (1 − cos(240πt ))dt = 0 3600 = 1 ⎛ sin(240πt ) ⎞ P0 ⎜ t − ⎟ 2 ⎝ 240 ⎠ 0 = 1800 P0 Joulea. dt ⎥⎦ Integracijom od trenutka t = t 0 do trenutka t = t 1. nalazimo: t1 ⎧ x = x(t ) ⎫ x1 d ⎛1 2⎞ dx ⎪ ⎪ mv d t F d t = = ⎜ ⎟ ∫ dt ⎝ 2 ⎠ ∫ dt ⎨⎪dx = ⎛⎜ dx ⎞⎟dt ⎬⎪ = ∫ Fdx . Dakle. pa drugi Newtonov zakon glasi: m d2 x =F. a = d2x / dt 2. onda je njegovo gibanje opisano drugim Newtonovim zakonom: F = ma. 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . uzimajući u obzir da je dx / dt brzina gibanja v. 2 dt dt dt 2 Budući da je d ⎛ dx ⎞ d 2 x dx slijedi: ⎜ ⎟ =2 2 ⋅ dt ⎝ dt ⎠ d t dt d ⎡ 1 ⎛ dx ⎞ ⎢ m⎜ ⎟ dt ⎢⎣ 2 ⎝ dt ⎠ 2 ⎤ dx ⎥=F . Srednja snaga generatora je P= 1800 P0 1 = P0 Watta . gdje je m masa i a akceleracija tog tijela. x0 539 . što čini interval od 1 sata. dt 2 Množeći sa dx / dt dobijamo: m d 2 x dx dx ⋅ =F . ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Generator od trenutka t = 0 (sekundi) do trenutka t = 3600 (sekundi). Giba li se tijelo po x osi. 3600 2 Ako se tijelo (pravocrtno) giba u polju neke sile. t0 t0 ⎝ dt ⎠ ⎭ x0 ⎩ t1 gdje je x(t 0) = x 0 i x(t 1) = x 1.

2 t0 SILA. RAD I ENERGIJA Rad koji sila izvede na tijelu dok se ono giba od x = a do x = b. dok je desna 2 x1 strana R = ∫ Fdx . npr. Ako brzinu pri udaru označimo sa v h iz gornje jednadžbe dobijamo: 1 2 mvh = mgh . jednak je integralu te sile po tom putu: b R = ∫ Fdx . 2 odakle slijedi: vh = 2 gh = 196 ≈ 14 m / s. od trenutka t 0 do trenutka t 1. onda je promjena kinetičke energije tog tijela. K = 1 2 mv . 540 . Rad = Sila ⋅Pomak. promjena x0 kinetičke energije tijela jednaka je radu sile (pod čijim utjecajem se tijelo giba) na odgovarajućem putu. rad sile F na putu koji tijelo pređe od položaja x 0 do položaja x 1. Dakle. od mjesta ispuštanja do mjesta udara: 1 2 mv 2 t 0 h = ∫ mgdx . od ispuštanja do udara. potencijalnu ili toplinsku.8 m / s2). jednaka je radu sile teže mg (g = 9. 0 Početna brzina tijela je 0.) Ako se tijelo giba pod utjecajem sile F. od trenutka t 0 do trenutka t 1. Ako tijelo mase m = 1 kg ispustimo s visine h = 10 m. Jedan od temeljnih principa fizike je princip konzervacije (očuvanja) energije. Dakle. onda se ona zapravo pretvara u neki drugi oblik energije. a (Ako je sila F konstantna. ako tijelo izgubi kinetičku t 1 1 energiju mv 2 . jednaka radu te sile na odgovarajućem putu: 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . x0 PRIMJER 2. onda je R = F(b − a). po kojem energija ne može ni nastati ni nestati nego se samo može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. tj. kojom će brzinom ono udariti u tlo? Koliko se toplinske energije stvori tim udarom? Rješenje: Promjena kinetičke energije tijela.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Lijeva je strana promjena kinetičke energije tijela.

SNAGA. tijekom toga dizanja. Dakle. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Kinetička energija se udarom u tlo pretvara u toplinsku. Iz temeljne a veze derivacije i integrala slijedi dE / dx = F. Kolika je njegova prosječna snaga tijekom dizanja. tj. Koliko rada uloži dizač utega kada digne uteg od m = 50 kg na visinu od h = 1 m. No to znači da je i ukupni rad sila koja djeluje na uteg tijekom njegova puta jednak nuli. dizač je povećao potencijalnu energiju utega za mgh. Dokažimo da je F ⋅v snaga kojom sila F djeluje na tijelo koje se giba brzinom v (pod njezinim utjecajem). koju tijelo ima zbog visinske razlike h. ΔE = ∫ Fdx . a njen je iznos u trenutku udara 1 2 mv = mgh = 98 J.8⋅2 = 980 J. PRIMJER 3. Od kuda se stvorila kinetička energija.) PRIMJER 5. gdje je brzina najveća. 2s PRIMJER 4. prethodni primjer) pa isti toliki. sili teži i mišićnoj sili dizača. početnog i krajnjeg položaja. pa se postavlja dodatno pitanje. rad koji uloži dizač utega je mgh = 50⋅9. Dakle snaga je: S= dE dE dx = ⋅ = F ⋅v .64 KS . 2 Tijelo je u trenutku ispuštanja imalo kinetičku energiju 0. koju tijelo ima u trenutku udara? Iz potencijalne energije mgh. ukupna promjena njegove kinetičke energije je 0. ako uteg digne za 2 sekunde? Rješenje: Prije i poslije dizanja uteg miruje. je S= 980 J = 480 W = 0. pa je toliko rada morao i uložiti u njegovo dizanje. Rad sile teže je mgh (usp. Rješenje: b Promjena kinetičke energije tijela ∆E jednaka je uloženom radu sile F. 541 . (Drugim riječima. mora biti i rad dizača utega. tj. Riječ je o dvije sile.) Prosječna snaga dizača. dt dx dt (Vrtimo li lončarsko kolo ili dječiji vrtuljak najefikasnije je djelovati silom potiska na vanjskom rubu kola ili vrtuljka. samo suprotnog smjera.

100 tj. 10 − x 10 10 pa je volumen tog sloja dV = r 2πdx = 9π (10 − x) 2 dx . masa mu je dm = 103 dV = 90π (10 − x) 2 dx . sl. 3 4 ⎦0 12 ⎣ 542 . Rješenje: Promotrimo sloj vode na dubini x debljine dx (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pumpa treba isprazniti spremnik vode u obliku stošca na sl.r = (10 − x) . Iz sličnosti odgovarajućih trokuta slijedi: 3 3 r = . Koliko je energije potrebno za taj posao (1 m3 vode ima 103 kg)? Slika 1. Da bi se ta masa digla na visinu x (u polju sile teže mg) potreban je rad dR = dm ⋅ gx = 90 gπ (10 − x) 2 xdx .1. Dakle. ukupni rad potreban za pražnjenje cijeloga spremnika je 10 10 10 0 0 0 R = ∫ dR = 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 90 gπ ∫ (100 x − 20 x 2 + x 3 )dx = 10 20 3 1 4 ⎤ 10 4 ⎡ = 90 gπ ⎢50 x 2 − x + x ⎥ = 90 gπ = 7.).1.5 ⋅ 10 4 gπ ≈ 2.3 ⋅ 10 6 J.

Nakon 6 minuta pražnjenja razina vode spustila se za 0. tj. (b) Nakon t sati pražnjenja obavljen je rad od 105 t Joulea. 3 4 ⎠ ⎝ odakle slijedi (nakon numeričkog rješavanja te jednadžbe) da je h ≈0.41 m / h. 0 gdje je h dubina gornjega sloja ispumpanog za t sati.SNAGA. energija potrebna za pražnjenje spremnika je 2. Dakle. uložila je u pumpanje 104 Joula. Pumpa koja prazni spremnik vode iz prethodnog primjera ima izlaznu snagu od 105 J na sat (3.27 m. Dakle. (a) Kolika je razina vode u spremniku nakon 6 minuta pražnjenja? (b) Kojom brzinom opada razina vode u spremniku u tom trenutku? Rješenje: (a) Ukupna energija potrebna da se ispumpa gornjih h metara vode iz spremnika je (usp.3⋅106 J.6⋅108 W). ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dakle. 20 1 ⎞ ⎛ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟ = 10 4 . 3 4 ⎠ 3 4 ⎠ ⎝ ⎝ Na kraju 6 minute (1 / 10 sata) pumpa je obavila rad od 104 Joulea.27 m. h 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 105 t . Deriviranjem obje strane posljednje jednadžbe po t nalazimo 90 gπ (10 − h) 2 h dh = 10 5 . dt 9 gπ (10 − x) 2 h Za h = 0. PRIMJER 6. prethodni primjer): h ∫ 90 gπ (10 − x) 0 2 20 1 ⎞ 20 1 ⎞ ⎛ ⎛ xdx = 90 gπ ⎜ 50h 2 − h 3 + h 4 ⎟ ≈ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟.27 to iznosi 1. 543 . dt odakle slijedi dh 10 4 = .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful