9.

PRIMJENE INTEGRALA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Površina
Volumen
Duljina luka
Površina plohe
Težište
Snaga, energija i rad

9.1 POVRŠINA
POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i f (x)≥g(x), za x∈[a, b], onda je površina područja koje se
proteže između y = f (x) i y = g(x), od x = a do x = b, jednaka integralu (usp. sl.1. i 4.5)
b

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .
a

Slika 1.
481

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRIMJER 1.
Izračunajmo površinu područja omeđenog parabolom y = 2x − x 2 i pravcem y = − x. U kojem
omjeru os parabole dijeli tu površinu?

Rješenje:
Zbog negativnog koeficijenta uz x 2 , os parabole se proteže od njezinog tjemena na dolje (tj. u
negativnom smjeru osi y). Svođenjem na puni kvadrat jednadžbu parabole možemo napisati u obliku
y − 1 = − (x − 1)2, što znači da joj je tjeme u točki (1, 1). Apscise sjecišta zadane parabole y = 2x − x 2
i zadanog pravca y = − x nalazimo iz jednadžbi
2x − x 2 = − x,

3x − x 2 = x(3 − x) = 0, x 1,2 = 0,3.

Dakle, zadano se područje proteže između y = 2x − x 2 i y = − x, od x = 0 do x = 3 (v. sl.2.), pa je
njegova površina,
3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
9
P = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
2
⎝ 2
0
0
0
2

2

Slika 2.
Os parabole, x = 1, dijeli površinu P na dvije površine P 1 i P 2, koje se protežu od x = 0 do x = 1, te
od x = 1 do x = 3 (v. sl.2) i iznose:
1

1

1

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
7
P1 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = ,
3⎠
6
⎝ 2
0
0
0
2

2

2

3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
10
P2 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
3
⎝ 2
1
1
1
2

482

2

2

POVRŠINA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Omjer tih površina je
7 10 7
P1:P2 = : =
= 7:20 .
6 3 20

PRIMJER 2.
Izračunajmo površinu lika omeđenog kružnicom x 2 + y 2 = 2 i parabolom y = x 2 (unutar parabole).

Rješenje:
Sjecišta zadanih krivulja nalazimo rješavanjem sustava x 2 + y 2 = 2, y = x 2. Dakle,
y 2 + y = 2, y 2 + y − 2 = 0, y =

− 1± 1+8 −1± 3
=
=−2, 1 .
2
2

Odavde, zbog x = ± y , slijedi,

x = ± − 2 = ± 2i

i

x = ± 1 = ±1 .

Nas zanimaju samo realna sjecišta. To su S 1(−1, 1) i S 2(1, 1), što znači da se naše područje proteže
od x = − 1 do x = 1, između gornje polukružnice y = 2 − x 2 i parabole y = x 2 (v. sl.3.)
Njegova je površina:
1

P1 = ∫ ( 2 − x 2 − x 2 )dx =
−1

=

1

1⎛
x ⎞
x3
⎜⎜ x 2 − x 2 + 2 arcsin
⎟⎟ −
2⎝
2 ⎠ −1 3

1

=
−1

⎛ −1 ⎞⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 1 π
1⎛
1 ⎞ 1⎛
⎟⎟ ⎟⎟ − ⎜ + ⎟ = + .
⎟⎟ − ⎜⎜ − 1 + 2 arcsin⎜⎜
⎜⎜1 + 2 arcsin
2⎝
2 ⎠ 2⎝
⎝ 2 ⎠⎠ ⎝ 3 3 ⎠ 3 2

Slika 3.

483

).) jednaka integralu: b P = ∫ g (t ) f ′(t )dt . .4. od x = f (a) do x = f (b). supstitucijom nalazimo: ⎧ y = g (t ) ⎫ b ⎪ ⎪ ∫ ydx = ⎨⎪ x = f (t ) ⎬⎪ = ∫ g (t ) f ′(t )dt . PRIMJER 3. a Naime.b ]. y = bsin t. pa je tražena površina a 0 0 0 π 2 π 2 4 ∫ ydx = 4 ∫ (b sin t )(− a sin t )dt = −4ab ∫ sin 2 tdt = π 2 π 2 = 4ab ∫ sin tdt = 4ab 2 0 484 ∫ 0 π 2 1 ⎛ 1 ⎞ (1 − cos 2t )dt = 2ab⎜ t − sin 2t ⎟ 2 2 ⎝ ⎠0 = 2ab π 2 = abπ . 2. od x = 0 do x = a (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA ZADANA PARAMETARSKI Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. 5. onda je površina područja koje se proteže između te krivulje i osi x.3) s jednadžbama x = f (t). y = g(t). (v. sl. f (a) a ⎩dx = f ′(t )dt ⎭ f (b ) Slika 4. Izračunajmo površinu omeđenu elipsom x = acos t. Rješenje: Četvrtina zadanog područja proteže se između elipse i osi x. za t ∈[a. sl.b ] i ako je krivulja zadana parametarski (usp.

Ona se proteže između osi x i astroide. Lako se provjerava da je astroida simetrična s obzirom na os x i os y. y 1 / 3) leže na kružnici radijusa a 1 / 3. y 1 / 3 = a 1 / 3sin t. pa se mogu prikazati parametarski sa: x 1 / 3 = a 1 / 3cos t. od x = 0 (t = ) do x = a (t = 0): 2 485 . PRIMJER 4. Slika 6. Kada se t mijenja od 0 do 2π točka (x. y = asin 3t. Izračunajmo površinu omeđenu astroidom x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. to jest sa: x = acos 3t.6. pa je dovoljno izračunati π četvrtinu zadane površine. Rješenje: Iz x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3 slijedi (x 1 / 3)2 + (y 1 / 3)2 = (a 1 / 3)2. y) opisuje astroidu na sl. što znači da vrijednosti (x 1 / 3.

2⎝ 2 ⎠⎠ 0 ⎝ 2⎛ Površinu ispod svoda cikloide jednaka je trostrukoj površini kruga koji generira tu cikloidu. Dakle. 5. β]. 8. jednaka integralu: 486 . y = a − a cos t. između ϕ = α. onda je površina područja koje se proteže od pola do zadane krivulje. tražena površina je P= 2 aπ 2π 2π 0 0 0 ∫ ydx = 2 2 ∫ a(1 − cos t )a(1 − cos t )dt = a ∫ (1 − 2 cos t + cos t )dt = 2π 1⎛ 1 ⎞⎞ = a ⎜⎜ t − 2 sin t + ⎜ t + sin 2t ⎟ ⎟⎟ = 3a 2π . i ϕ = β (v. POVRŠINA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je funkcija f intgrabilna na [α. Prvi svod cikloide dobija se za t∈[0. 7 lako nalazimo parametarske jednadžbe cikloide x = at − a sin t. tj. za ϕ∈[α. 8 PRIMJER 5. Rješenje: Iz sl. y = a(1 − cos t).7. x = a(t − sin t).4 primjer 2) = ⎜ t − sin 4t − sin 2t ⎟ 16 ⎝ 4 3 ⎠0 = 3a 2π .).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 0 a P = 4 ∫ ydx = 4 ∫ a sin t 3a cos t (− sin t )dt = 12a 3 2 π 2 0 2 ∫ sin 4 t cos 2 tdt = 0 π 2 12a 2 ⎛ 1 1 3 ⎞ = ( v. za jedan puni okret kruga koji se kotrlja po osi x. 2π]. Slika 7. gdje je cikloida putanja koju opisuje rubna točka kruga radijusa a. 8). Izračunajmo površinu omeđenu prvim svodom cikloide i osi x.6) sa r = h(ϕ). sl. β] i ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama (usp. kada se on kotrlja po osi x (v. tj. sl.

POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ β 1 (h(ϕ ) )2 dϕ . Rješenje: 487 . područje na sl. tj. onda je površina područja koje se u polarnom sustavu proteže od r = f (ϕ) do r = g(ϕ). čija je površina r dϕ = [ h( ϕ)] dϕ . integralu β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . između ϕ = α i ϕ = β (v. sl. pa je ukupna površina područja 2 2 jednaka kontinuiranoj sumi svih tih isječaka. PRIMJER 6. jednaka je razlici dvaju područja upravo razmotrene vrste.8. Slika 8. 2 α P=∫ Naime. β]. jednaka integralu: β ( ) 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ .9. ∫ 2α Površina područja na sl.). sastavljeno je od infinitezimalnih (beskonačno malih) kružnih isječaka s radijusom 1 2 1 2 r = h(ϕ) i lukom rdϕ = h(ϕ)dϕ.9. β] i f (ϕ)≤g(ϕ) za ϕ∈[α. Slika 9. 2 α P=∫ Ako su funkcije f i g integrabilne na [α. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju ovog odjeljka. pa odatle i slijedi odgovarajuća formula: β β β ( ) 1 [g(ϕ )]2 dϕ − ∫ 1 [f(ϕ )]2 dϕ = ∫ 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . Izračunajmo površinu jedne od latica što ih omeđuje krivulja r = cos 2ϕ. 2 2 2 α α α P=∫ Strogi dokaz ovih rezultata koji se ne poziva na infinitezimalne kružne isječke i kontinuirane sume.

PRIMJER 7. 5. r pada od 2a do 0 preko slijedećih vrijednosti: ϕ r 0 2a π/2 a π 0 Dakle. a jedna njezina latica dobije se za ϕ od − π 4 do π 4 (usp.). 5. Izračunajmo površinu lika omeđenoga kardioidom r = a(1 + cos ϕ). Ona omeđuje površinu: π π π π 1 P = 2∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 dϕ = a 2 ∫ dϕ + a 2 ∫ 2 cos ϕdϕ + a 2 ∫ cos 2 ϕdϕ = 2 0 0 0 0 = a 2ϕ 488 π 0 + 2a 2 sin ϕ π 0 + a2 2 π 1 2 ⎞ 3a 2π ⎛ 2 2 π ϕ ϕ = a π + a = sin . jer je r(−ϕ)=r(ϕ) (usp. Kada ϕ raste od 0 do π.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Zadana krivulja izgleda kao na sl. Slika 10. + ⎜ ⎟ 2 2 2 ⎝ ⎠0 .6 primjer 4.6). kardioida izgleda kao na sl. Rješenje: Kardioida je simetrična s obzirom na polarnu os. Dakle. tražena površina je: π 2 π 4 π 2 ⎧ u = 2ϕ ⎫ 1 1 1⎛ 1 ⎞ 2 P= cos 2ϕdϕ = ⎨ cos 2 udu = ⎜ u + sin 2u ⎟ ⎬= ∫ ∫ 2 −π 4 8⎝ 2 ⎠ −π ⎩du = 2dϕ ⎭ 4 −π 2 = 2 π 8 . 10. 11.

za ϕ∈[5π / 6..12. Rješenje: Graf funkcije r = 1 + 2cos ϕ izgleda kao na sl. za ϕ∈[ − 5π / 6. 5π / 6]. 5.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11.6. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. Izračunajmo površinu lika koji je omeđen krivuljom r = 1 + 2cos ϕ. PRIMJER 8. 6 6 2 2 (b) Površina P − omeđena unutarnjim dijelom krivulje (r ≤0) jednaka je. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. Slika 12.7π / 6]. dok unutarnji dio krivulje ima vrijednosti r ≤0. dvostrukoj vrijednosti integrala od 0 do 5π / 6: P+ = 2 5π 6 ∫ 0 1 (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = 2 5π 6 ∫ (1 + 4 cos ϕ + 4 cos ϕ ) dϕ = 0 5π 6 = (ϕ + 4 sin ϕ + (2ϕ + sin 2ϕ )) 0 2 = 5π 10π 3 1 +2+ − = (5π + 4 − 3 ). usp. primjer 8. (a) za r ≥0 i (b) za r ≤0. pri čemu vanjski dio krivulje ima vrijednosti r ≥0. (a) Površina P + omeđena vanjskim dijelom krivulje (r ≥0) jednaka je. dvostrukoj vrijednosti integrala od 5π / 6 do π: 489 .

6 2 ⎟⎠ 2 ⎝ 6 PRIMJER 9.14. na kraju ovog odjeljka. Razmotrimo. 13. < ϕn − 1 < ϕn = β particija n 1 intervala [α. a i =1 2 m 1 2 1 2 G = ∑ g i Δϕ i gornja aproskimacija zadane površine. formulu za izračunavanje površine u polarnim koordinatama dokazujemo bez poziva na infinitezimalne (beskonačno male) kružne isječke i njihove kontinuirane sume. područje koje se proteže od pola do krivulje zadane s r = h(ϕ). β] za koju je d i≤h(ϕ) i g i≥h(ϕ). Ako je α = ϕ0 < ϕ1 <. gdje je funkcija h integrabilna na [α. Rješenje: Krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ skicirane su na sl. 2⎝ 2 4 2 2⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎠ 0 Slika 13. Površina zatamnjenog područja koje se nalazi između tih krivulja iznosi: 2π 2π 1 1 P = 2 ∫ ((2 + sin ϕ ) 2 − (cos 2ϕ ) 2 )dϕ = ∫ (4 + 4 sin ϕ + sin 2 ϕ − cos 2 2ϕ )dϕ = 2 2 0 0 2π 1⎛ 1⎛ 1 1 ⎞ 1⎛ ⎞⎞ = ⎜⎜ 4ϕ − 4 cos ϕ + ⎜ ϕ − sin ϕ ⎟ − ⎜ 2ϕ + sin 4ϕ ⎟ ⎟⎟ = 4π .. onda je D = ∑ d i 2 Δϕ i donja . ϕi]. za ϕ∈[ϕi − 1.. β]. sl. dakle. Za zainteresiranog čitatelja. Izračunajmo površinu područja koje se nalazi između krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ.). izmđu ϕ = α i ϕ = β (v. Naime.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ P− = 2 π ∫ 5π 1 π (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = (ϕ + 4 sin ϕ + 2ϕ + sin 2ϕ ) 5π 2 6 6 = ⎛ 5π 10π 3 ⎞⎟ 1 = 3π − ⎜⎜ +2+ − = (π − 4 + 3 ). d i Δϕ i je površina i-tog kružnog 2 i =1 2 490 .

Dakle. a b To slijedi iz osnovne formule prethodnoga odjeljka. pa je jedina vrijednost. integral te funkcije. koja se nalazi između svih 2 donjih i svih gornjih suma. P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx . Zato je zadana površina veća od svih takvih donjih. jednaka je integralu: b P = ∫ p( x)dx . Slika 14. 2 α P=∫ što smo i trebali dokazati. sl.2 VOLUMEN Površina lika koji se proteže od x = a do x = b i koji ima presjek poznate duljine p(x) (v. 14.1. a manja od svih takvih gornjih aproksimacija.). budući da je f (x) − g(x) = p(x). dok je β 1 [h(ϕ )]2 dϕ .POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 g i Δϕ i površina 2 i-tog kružnog isječka koji sadrži i-ti dio zadane površine (jače i slabije zatamnjeno na sl. a 491 . S druge strane te su 1 2 aproksimacije donje i gornje sume za funkciju [h(ϕ )] .).). 14. 9. iznos zadane površine P je isječka sadržanog u i-tom dijeli zadane površine (jače zatamnjeno na sl.

Na potpuno isti način računamo volumen tijela s presjekom poznate površine: 492 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 1.

2. Izračunajmo volumen kosoga kružnog stošca čija baza ima radijus r i čija je visina h. onda je njegov volumen jednak integralu: b V = ∫ P( x)dx . To ćemo strogo dokazati na kraju odjeljka.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN TIJELA POZNATOG PRESJEKA METODA ODREZAKA Ako se tijelo proteže duž osi x. a Slika 2.). PRIMJER 1. To znači da je odgovarajuća površina presjeka P(x) = r 2(x)π = [(h − x)r / h]2π. jer iz sličnosti trokuta na sl. b]. i ako na razini x ima presjek poznate površine P(x). te ako je funkcija P(x) integrabilna na intervalu [a. Presjek stošca na razini x ima radijus r(x) = (h − x)r / h. Slijedi r(x) / r = (h − x) / h. pa je traženi volumen: (h − x) 2 2 πr 2 r x π d = (h 2 − 2hx + x 2 )dx = 2 2 ∫ h h 0 0 h h h V = ∫ P ( x)dx = ∫ 0 πr 2 ⎛ h x3 ⎞ 1 = 2 ⎜⎜ h x − hx + ⎟⎟ = r 2πh. od x = a do x = b (v.3. sl. 3⎠ 3 h ⎝ 0 2 2 493 . Rješenje: Stožac se proteže od razine x = 0 do razine x = h.

sl. Izračunajmo volumen klina na sl. pa je P ( x) = ( ) 1 a(x)⋅v(x).) 494 . onda su volumeni tih tijela jednaki (v. koji je pod kutom α isječen iz valjka radijusa r. 2 1 2 r − x 2 tg α . 2 2 3 ⎝ ⎠ −r 3 −r −r r r CAVALIERIJEVA METODA Ako su dva tijela presiječena familijom paralelnih ravnina tako da su im odgovarajući presjeci uvijek jednakih površina.5. PRIMJER 2. 4. 2 traženi je volumen: r ⎛ 1 1 x3 ⎞ 2 V = ∫ P( x)dx = ∫ (r 2 − x 2 ) tg αdx = tg α ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3 tg α . Slika 4. Dakle. Površina njegovog presjeka na razini x je P(x) = gdje je a ( x ) = r 2 − x 2 i v ( x ) = a ( x ) tg α = r 2 − x 2 tg α . Rješenje: Klin se proteže od x = − r do x = r.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 3.

ravninom paralelnom s njihovim bazama. onda po metodi odrezaka slijedi da oba tijela b imaju volumen ∫ P( x)dx .. pola kugle radijusa R i valjak istoga radijusa R i visine R. Slika 6. iz kojeg je odstranjen stožac istog radijusa i visine. ako os x postavimo okomito na tu familiju paralelnih ravnina. Naime. a PRIMJER 3. 6. ⎝ ⎠ Po Cavalierijevoj metodi slijedi da je pola volumena kugle jednako volumenu valjka umanjenom za volumen stošca: 1 1 V = R 2πR − R 2πR . na sl. te na svakoj razini x imaju presjek površine P(x).. 2 3 tj. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunajmo volumen kugle radijusa R. Presječemo li oba tijela. na visini x. sa sl. te ako se tijela protežu od x = a do x = b. Rješenje: Razmotrimo. 6.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. dobit ćemo presjeke jednakih površina: 2 ⎛⎜ R 2 − x 2 ⎞⎟ π = R 2π − x 2π . V= 4 3 Rπ 3 495 .

tj. valjak radijusa r i visine 2R π. Rješenje: Na ravnini na kojoj leži torus položimo. 496 1 (a + b). V = r 2π2R π. Slika 7. duž njegove izvodnice.). R = slijedi da je volumen torusa jednak volumenu valjka. Slika 8. koja određuje iste a i b. onda ona valjak presijeca u pravokutniku duljine 2R π i širine b − a (usp.) na istoj visini. Naime. Oba tijela presijecimo familijom ravnina paralelnih s ravninom na koju su tijela položena. tj. kojem je R veliki radijus. jer je R (zbog simetrije) srednja vrijednost između a i b. Površine tih presjeka su jednake: b 2π − a 2π = 2R π(b − a). v.7. sl. sl.8. Po Cavalierijevoj metodi 2 . dok mu je r mali radijus presječnoga kruga. (v. zračnice).8.). Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunjamo volumen torusa (npr. ta ravnina presjeca izvodne krugova torusa i valjka (koji se vide kao debele linije na sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 4. 8. Ako ravnina te familije presjeca torus u kružnome vijencu nutarnjega radijusa a i vanjskog radijusa b. sl.

Slika 10. onoga lika (usp. čija nam je površina dobro poznata. a 2 a 2 2 2 ∫ π ([ f ( x)] − [g ( x)] )dx b tj. Dakle. g 2. sl. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. uz f (x)≥g(x).) koji se od x = a do x = b proteže između y = f (x) i y = g(x). volumen toga rotacijskog tijela je ∫ [ f ( x)] dx 2 (uz a pretpostavljenu integrabilnost funkcije f . b b ∫ [ f ( x)] πdx − ∫ [g ( x)] πdx . onoga lika koji se proteže između intervala [a. jednak je integralu (uz pretpostavljenu a integrabilnost funkcija f i g. b] na osi x i grafa y = f (x). 9. dakle i f 2. onda je presjek toga rotacijskog tijela. jer je njihov presjek na svakoj razini krug. 497 . usp. na [a. Slika 9. dakle i f 2. b]). b]). na [a. na razini x. 10.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Volumene rotacijskih tijela često možemo lako izračunati. sl. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodnoga tipa. krug s radijusom b f (x) i površinom [f (x)]2π. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x.

): r 3 r 3 r 3 ⎛ x3 ⎞ 52 3 V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r π. b] između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). 3⎠ 3 ⎝ −r −r −r r r 2 2 2 Njezin središnji dio ima volumen (v.11. r] na osi x do grafa y = r 2 − x 2 (usp.): 1 1⎛108 52 ⎞ 3 28 Vr = (V −Vs ) = ⎜ − ⎟r π = r 3 π .): b ( ) V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx . sl. 10. sl. Zato cijela kugla ima volumen: r ⎛ 4 x3 ⎞ V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3π . Izračunajmo volumen svakog od dijelova i volumen cijele kugle. onoga lika koji se proteže od intervala [ − r. 2 2 a PRIMJER 5. onoga lika koji se proteže između intervala [a.).) b V = π ∫ [ f ( x)] dx . onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. onda je njegov volumen (v. sl. 9. sl. onda je njegov volumen (v. Kugla radijusa r presječena je na tri dijela paralelnim ravninama koje su od njezinog središta udaljenje za r / 3. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA (METODA DISKOVA) Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. Rješenje: Kugla radijusa r nastaje rotacijom oko osi x. 11. 3 ⎠ 81 ⎝ −r 3 −r 3 −r 3 2 2 2 Slijedi da je volumen rubnih dijelova kugle (v. 2 a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. 11. 2 2⎝ 81 81 ⎠ 81 498 . gdje je f (x)≥g(x).

0. PRIMJER 6. sl. lika omeđenog s y = x 3 i y = x (u prvom kvadrantu). Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi x. Rješenje: Grafovi y = x i y = x 3 (v.12. u prvom kvadrantu. 1 od kojih x = 0.) sijeku se. 499 . 7 ⎠ 21 ⎝ 3 0 0 0 2 2 2 6 Slika 12.1 daju točke u prvom kvadrantu ). u točkama s apscisama x = 0 i x = 1 (jer sustav x = x 3 ima rješenja x = − 1.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. Zato je traženi volumen: 1 ( ) 1 1 ⎛ x3 x7 ⎞ 4π V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx = π ∫ ( x − x )dx = π ⎜⎜ − ⎟⎟ = .

proteže između osi x i grafa y = b 2 (1− x 2 a 2 ) . proteže između osi y i grafa x = a 2 (1− y 2 b 2 ) . (b) oko osi y. od y = − b do y = b. a ⎠ 3a ⎠ − a 3 ⎝ −a −a ⎝ a a 2 2⎛ Slika 13. Zato je njegov volumen: a ⎛ x2 ⎞ x3 ⎞ 4 Vx = π ∫ y dx = π ∫ b ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dx = b 2π ⎜⎜ x − 2 ⎟⎟ = πab 2 . Budući da su xi y sada zamijenili uloge njegov je volumen: b 2 500 2⎛ b ⎛ 4 y2 ⎞ y3 ⎞ V y = π ∫ x dy = π ∫ a ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dy = a 2π ⎜⎜ y − 2 ⎟⎟ = πa 2b .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 7. (b) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi y lika koji se. 3b ⎠ −b 3 ⎝ b ⎠ ⎝ −b −b b . od x = − a do x = a. Izračunajmo volumen rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom lika (v. i 14.) omeđenog elipsom x2 y2 + = 1 (a) oko osi x. a 2 b2 Rješenje: (a) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi x onoga lika koji se. sl.13.

VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 14. y = asin 3t (usp. Budući da su x i y sada zamijenili uloge zadani je volumen: π 2 ⎧ x = a cos 3 t y = a sin 3 t ⎫ 3 6 2 V y = π ∫ x dy = ⎨ ⎬ = 3πa ∫ cos t sin t cos tdt = 2 ⎩ dy = 3a sin t cos tdt ⎭ −a −π 2 a 2 π 2 = 3πa 3 1 ⎧ u = sin t ⎫ 2 3 2 3 2 3 2 ∫ (1 − sin t ) sin t cos tdt = ⎨⎩du = cos tdt ⎬⎭ = 3πa ∫ (1 − u ) u du = −π 2 −1 1 2 4 6 8 3⎛ u 1 3u 5 3u 7 u 9 ⎞ 32πa 3 = 3πa ∫ (u − 3u + 3u − u )du = 3πa ⎜⎜ − + − ⎟⎟ = . Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. Zadani 2 2 volumen nastaje rotacijom oko osi y. y) opisuje desnu polovicu astroide na sl.15. PRIMJER 8.). 3 5 7 9 105 ⎝ ⎠ −1 −1 3 3 501 . lika koji se od y = − a do y = a proteže između osi y i desne polovice astroide. Rješenje: Kada se t mijenja od − π π do točka (x.1 primjer 4. 9. lika omeđenog astroidom koja je parametarski zadana sa x = acos 3t.

konačan. PRIMJER 9. To znači da je volumen beskonačno protegnutog “tuljka” na sl. 502 . Što se zbiva s volumenom kada A → ∞. kada se “tuljak” x proteže u beskonačnost? Rješenje: Volumen zadanog “tuljka” iznosi (v. lika koji se proteže od x = 1 do 1 x = A između osi x i hiperbole y = . tj.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. Slika 16. sl. Ako A → ∞ onda V → π. 16.16. Izračunajmo volumen “tuljka” koji nastaje rotacijom oko osi x.): A dx π =− 2 x x 1 A V = π ∫ y 2 dx = π ∫ 1 A =π − 1 π A .

onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). visine f (x) i duljine 2x π. a jednaka je volumenu tog rotacijskog tijela (usp. 18. a b tj. 7. dakle ∫ 2πxf ( x)dx . a Slika 18. b čiji je volumen 2πxf (x)dx.): b b ∫ 2πxf ( x)dx − ∫ 2πxg ( x)dx . 17. metodom ljusaka. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodno razmotrene vrste. f (x)≥g(x). onda se ono sastoji od infinitezimalnih (beskonačno tankih) kružnih ljusaka debljine dx. VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA 503 .) iako sam “tuljak” ima beskonačni volumen. a ∫ 2πx( f ( x) − g ( x))dx .2 primjer 8. dakle (usp.) Slika 17. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. sl. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Primijetimo da presjek beskonačno protegnutog “tuljka” s ravninom xy nema beskonačnu površinu (usp. Kontinuirana suma svih ljusaka od x = a do x = b. sl. Volumene rotacijskih tijela možemo izračunavati i tzv.

): b V = 2π ∫ x( f ( x) − g ( x))dx .17.): b V = 2π ∫ xf ( x)dx . lika koji se proteže od intervala [0. Koliki dio volumena kugle je time odstranjen? Rješenje: 504 .18. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). sl. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. onoga lika koji se proteže između intervala [a. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ METODA LJUSAKA Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. PRIMJER 11. a PRIMJER 10. 1] na osi x do grafa y = x 2. b] između integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). Rješenje: Traženi volumen je (v. Iz kugle radijusa R izdubljena je (kroz njezino središte) rupa radijusa r. onda je njegov volumen (v. sl. 19. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a.): 1 1 x4 2π ∫ xx dx = 2π ∫ x dx = 2π 4 0 0 2 1 3 = 0 π 2 . onda je njegov volumen (v. Slika 19. gdje je f (x)≥g(x).

505 . r = R.20. ⎜ 2⎟ 4 2 ⎝ R ⎠ Slika 20. polovina kugle je odstranjena onda ako je 32 ⎛ 4−3 2 r2 ⎞ 1 1−⎜ 1 − ⎟ = . ⎜ 3 R ⎠ ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ Omjer odstranjenog volumena i volumena kugle je 32 32 ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ 4 3 r2 ⎞ 4 3 ⎛⎜ ⎛ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ : R π = 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . r] na osi x do grafa y = R2 − x 2 (v. Zato je iznos odstranjenog volumena: 2 2 R −r ⎧u = R 2 − x 2 ⎫ = − 2 V = 2 ⋅ 2π ∫ x R − x dx = ⎨ π ⎬ ∫ u du = ⎩du = −2 xdx ⎭ 0 R2 r 2 = 2π r2 ∫ R2 −r 2 2 u du = 2π 2 32 u 3 r2 R 2 −r 2 4 = π ( R 3 − ( R 2 − r 2 )3 2 ) = 3 32 4 3 ⎛⎜ ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ ⎜ ⎟ = R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pola odstranjenog volumena nastaje rotacijom. ⎜ 3 R ⎠ ⎟3 ⎝ R ⎠ ⎝ ⎝ ⎠ Na primjer. oko osi y. sl.). onoga lika koji se proteže od intervala [0.

). primjer 4.21). 2 r Naime. onoga lika koji se nad intervalom [R − r. Traženi volumen nastaje rotacijom. 2 . oko osi y. pa je ∫ −r 506 r 2 − u 2 du = 1 2 r π (v. pa je po R+r x⎛⎜ r 2 − ( x − R ) 2 + r 2 − ( x − R ) 2 ⎞⎟dx = ⎝ ⎠ R−r ∫ R+r r ⎧u = x − R ⎫ 2 2 = 4π ∫ x r − ( x − R ) dx = ⎨ ⎬ = 4π ∫ (u + R ) r − u du = ⎩ du = dx ⎭ −r R −r 2 2 r = 4π ∫ u r − u du + 4 Rπ 2 −r 2 r ∫ −r 1 r 2 − u 2 du = 0 + 4 Rπ ⋅ r 2π = 2 Rπ ⋅ r 2π .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 12. pa je ∫u r 2 − u 2 du = 0 (v. Izračunajmo volumen torusa koji nastaje rotacijom kruga omeđenog kružnicom (x − R)2 + y 2 = r 2. 22. sl. oko osi y (usp. R + r] na osi x proteže između grafa y= r 2 −( x− R ) 2 metodi ljusaka njegov iznos V = 2π i grafa y=− r 2 −( x− R ) 2 (v. Rješenje: Slika 21. v = u r 2 − u 2 je neparna funkcija. dok je −r r v = r 2 − u 2 jednadžba gornje polovice kružnice radijusa r.).).22.sl. sl.

VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 22. r]. 23. onda je ukupni volumen takvoga tijela ∑ P( xi )Δxi . proteže između grafa x = R + r 2 − u 2 i grafa x = R − r 2 − u 2 (v. pa prema metodi diskova iznosi: ⎡ V = π ∫ ⎢⎛⎜ R + r 2 − y 2 ⎞⎟ − ⎛⎜ R − r 2 − y 2 ⎞⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ −r ⎣ r 2 r = π ∫ 4 R r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r r ∫ 2 ⎤ ⎥ dy = ⎦ r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r 1 2 r π = 2 Rπ ⋅ r 2π . 2 Slika 23. Promotrimo najprije tijelo poznatog presjeka. zainteresiranom čitatelju nudimo i stroge dokaze valjanosti naših metoda. dakle i metodom diskova i metodom ljusaka.što je integral stepenaste funkcije P(x) = i =1 507 . Volumen rotacijskog tijela najčešće možemo računati s obje metode. Rješenje: Traženi volumen nastaje rotacijom. na osi x. Volumen torusa iz 12. primjera izračunajmo metodom diskova. sl. lika koji se nad intervalom [ − r.). I na kraju. oko osi y. PRIMJER 13. Ako se ono sastoji od n ravnih ploča površine P(x i) i debljine ∆x i (čiji je volumen n P(x i)∆x i).

a Slika 24.3 DULJINA LUKA Duljina dijela neke ravninske krivulje zovemo duljinom luka te krivulje. što prepuštamo čitatelju da sam provede. U općem slučaju tijelo zadanog a presjeka P(x) može se odozdo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. usp. Volumeni tih gornjih i donjih aproksimacija su gornje i donje sume za P(x) na [a. sl. To smo i trebali dokazati. pa postoji točno jedna vrijednost koja je smještena između svih takvih donjih i gornjih aproksimacija. Ona je sastavljena od infinitezimalnih segmenata ds. dx = (dx / dt)dt = f ′(t)dt i dy = (dy / dt)dt = g ′(t)dt. za x∈[x i − 1. koji su hipotenuze infinitezimalnih pravokutnih trokuta s katetama dx i dy (v. sl. Ukupnu duljina luka. To je po definiciji b ∫ P ( x ) dx . x i]. b]. 9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b P(x i).1. nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih segmenata ds. što znači da je 2 2 ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = [ f ′(t ) ] +[ g′( t ) ] dt . b]. koje tada potpuno obuhvaća zadano tijelo. i isto se tako može odozgo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. korištenjem gornjih i donjih aproksimacija. nad intervalom [a. b]. pa je duljina u tom slučaju 508 . za t ∈[a. 24. No. b b L = ∫ (dx dt ) + (dy dt ) dt = ∫ a 2 2 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . i on je jednak volumenu zadanog tijela poznatog presjeka P(x). pa je stoga i ona sama valjana. od t = a do t = b. tj. Valjanost metode ljusaka može se dokazati na sličan način. y = g(t). uz x∈[a. Razmotrimo najprije krivulju koja je zadana parametarski sa x = f (t). Metoda diskova samo je jedna konkretna primjena metode odrezaka. volumen tijela je tada ∫ P ( x ) dx . Prema Pitagorinom teoremu ds = dx 2 + dy 2 .). Naša metoda pretpostavlja da je funkcija P(x) integrabilna na [a. onda za parametar x imamo x = x i y = f (x). tj. čija je valjanost upravo dokazana. b]. koje je tada potpuno sadržano u zadanom tijelu. b]. a Ako je krivulja graf funkcije y = f (x).

te ako ta funkcija ima integrabilnu derivaciju dy / dx = f ′(x). y = rsin t. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju odjeljka. b]. PRIMJER 2. b]. za x∈[a. Slika 1. onda je duljina zadanog luka: b 2 b ⎛ dy ⎞ 2 L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx . 2π]. te ako te funkcije imaju integrabilne derivacije dx / dt = f ′(t) i dy / dt = g ′(t). t∈[0. ⎝ dx ⎠ a a PRIMJER 1. 509 . onda je duljina tog luka jednaka integralu: 2 b 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a [ f ′( x)]2 + [g ′( x)]2 dt . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π ∫ 0 2π 2π 0 0 r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = r ∫ sin 2 t + cos 2 t dt = r ∫ dt = 2πr . Izračunajmo duljinu kružnice x = rcos t. što nam je dobro poznato.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b b L = ∫ 1 + (dy dx) dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx 2 a 2 a Strože opravdanje naših formula za duljinu luka. Ako je luk zadan kao graf funkcije y = f (x). za t ∈[a. koje se ne poziva na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje. DULJINA LUKA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje parametarski zadan funkcijama x = f (t) i y = g(t).

510 π 2 0 = 6a. 9. od x = 0 do x = 1. y = tcos t. ⎠ ⎝ ⎟ ⎠0 ( ) PRIMJER 3.1 primjer 4.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo duljinu parabole y = x 2. t ∈[0. Izračunajmo duljinu asteroide x = acos 3t. Izračunajmo duljinu spirale x = tsin t.). . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2 1 1 2 1 ⎛1⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + (2 x) 2 dx = 2∫ ⎜ ⎟ + x 2 dx = 2 ⎝ dx ⎠ 0 0 0 ⎝ ⎠ 2 2 ⎛ 1 ⎜ ⎛1⎞ ⎛1⎞ = 2⎜ x ⎜ ⎟ + x 2 + ln 2 x + ⎜ ⎟ + x 2 2 ⎜ ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 1 ⎞ 1 ⎛ ⎞ ⎟ ⎟ = 2⎜ 5 + 2 ln 2 + 5 ⎟ ≈ 5. y = asin 3t (v. Rješenje: Zbog simetrije vrijedi π 2 L=4∫ 0 π 2 =4∫ 0 2 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = 4 ∫ ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = π 2 9a 2 cos 2 t sin 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 4 ∫ 3a sin t cos tdt = 6a sin 2 t 0 PRIMJER 4.9. 4π].

Dakle. kojem odgovaraju vrijednosti x = y 3 = 1 =±1 .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Rješenje: Iz dx dy = sin t + tcos t. Iz y 3 = x 3 i y 2 = 2 − x 2 slijedi y 3 + y 2 − 2 = 0. = cos t − tsin t slijedi: dt dt ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2t + 2tsin tcos t + t2cos 2t + cos 2t − 2tsin tcos t + t2sin 2t ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ = (sin 2t + cos 2t)(1 + t 2) = 1 + t 2. Dakle. Očito je y = 1 jedno rješenje te kubne jednadžbe. 1) i S 2(−1. 27 27 511 . ⎠0 2⎝ PRIMJER 5. 1 OS1 = ∫ 0 = 2 1 2 1 1 ⎛ dx ⎞ 1 9 ⎛3 ⎞ ⎜⎜ ⎟⎟ + 1dy = ∫ ⎜ y 1 2 ⎟ + 1dy = ∫ y + 1dy = ∫ (4 + 9 y )1 2 dy 20 4 2 ⎠ ⎝ dy ⎠ 0 ⎝ 0 112 (4 + 9 y ) 3 2 293 1 = 0 1 1 ((4 + 9) 3 2 − 4 3 2 ) = (13 13 − 8).). 1). 4π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 4π ∫ 4π 1 + t 2 dt = 0 1⎛ 2 2 ⎞ ⎜ t 1 + t + ln t + 1 + t ⎟ ≈ 80. Rješenje: Odredimo sjecišta zadanih krivulja.8. odakle slijedi da su njezini preostali korijeni kompleksni. sl. 2. pa se polinom y 3 + y 2 − 2 može faktorizirati na linearni faktor y − 2 i kvadratni faktor koji nalazimo dijeljenjem: y3 + y2 − 2 : y − 2 = y2 + y + 2 − (y 3 − 2y) 2y 2 − 2 − (2y 2 − 2y) 2y − 2 − (2y − 2) 0 To znači da se kubna jednadžba y 3 + y 2 − 2 = 0 može napisati u obliku (y − 2)(y 2 + y + 2) = 0. y = 1 je jedino realno rješenje našega sustava. Tražena sjecišta su S 1(1. Izračunajmo opseg lika omeđenog krivuljom y 3 = x 2 i y = 2 − x 2 . Traženi opseg je OS 1 + S 1S 2 + S 2O = 2(OS 1 + S 1S) (v.

traženi opseg je L = 2(OS1 + S1 S ) = 1 = 0 π 2 4 . y = g(t). y) giba u skladu sa x = f (t). Kada je njezina brzina najveća. onda je 2 t 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ s (t ) = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ put što ga točka prijeđe od trenutka a do trenutka t. Ako parametarske jednadžbe x = f (t). Čestica se giba po elipsi 4x 2 + y 2 = 4 u skladu s jednadžbama x = cos t.3) brzina opisanoga gibanja s′(t) je 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = s ′(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ . 27 2 Slika 2. 4. onda je njezina brzina u trenutku t 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 . je 512 . y) u vremenu t. y = 2sin t. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ BRZINA GIBANJA Ako se točka (x. π 2 2 (13 13 − 8) + ≈ 5. Prema osnovnom teoremu infinitezimalnog računa (usp. a kada najmanja? Rješenje: Prema uokvirenoj formuli brzina čestice.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 1 1 x2 x dx ⎛ dy ⎞ S1 S = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + dx = 2 ∫ = 2 arcsin 2 2− x 2 ⎝ dx ⎠ 2 − x2 0 0 0 Dakle. u trenutku t.1 . y = g(t) opisuju gibanje točke (x. PRIMJER 6.

Prethodne jednadžbe opisuju gibanje obodne točke kruga koji se jediničnom kutnom brzinom kotrlja po osi x. tj. 9. tj. kada je π 3π 5π . Izračunajmo duljinu prvog luka cikloide x = a(t − sin t). kada je cos t = ± 1. π. .... sl. . 9. cos t = 0. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Brzina je očito najveća kada je cos2 t najveći. Te vrijednosti dobijemo za t = .1 primjer 5. tj. Brzina je najmanja kada je cos 2t najmanje.1 primjer 5). .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2 t + 4 cos 2 t = 1 + 3 cos 2 t . . y = a(1 − cos t).). 2π. (usp. tj. Kada se ta točka giba najbrže? Rješenje: Duljina prvoga luka cikloide je (usp.. Te vrijednosti dobijamo za t = 0. 3. sl.): 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π 2π ∫ 0 2π 2π a (1 − cos t ) + a sin t dt = a ∫ 2(1 − cos t )dt = 2 2 2 2 0 2π 2π t t t = 2a ∫ 1 − cos t dt = 2a ∫ 2 sin 2 dt = 2a ∫ sin dt = − 4a cos = 8a. u tjemenima elipse na osi y (v. 2 2 2 Slika 3.. 2 2 20 0 0 0 Brzina gibanja obodne točke kruga je: 513 . PRIMJER 7.7. u tjemenima elipse na osi x.

. Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. za ϕ∈[0. y = rsin ϕ (usp. te ako su funkcije f i njezina derivacija integrabilne. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = sin ϕ. onda iz x = rcos ϕ. β]. sl. β]. r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 Slika 4. 5π. Brzina tada iznosi 2a. kada je obodna točka na vrhu kotrljajućeg kruga. onda je duljina tog luka (v.4. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Ona je najveća kada je cos t najmanji. njezine parametarske jednadžbe. PRIMJER 8. β]. 3π.) jednaka integralu β L=∫ α β [ f (ϕ )] + [ f ′(ϕ )] dϕ = ∫ 2 2 α 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ . za t = π. . duljina luka te krivulje. Dakle. 5.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 v(t ) = ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = 2a 1− cos t . π / 2]. x = f (ϕ)cos ϕ. tj. od ϕ = α do ϕ = β.6) slijedi da su ϕ∈[α. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena je duljina: 514 . y = f (ϕ)sin ϕ. iznosi β 2 L=∫ α β =∫ 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎟⎟ dϕ = ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ ⎝ dϕ ⎠ [ f ′(ϕ ) cos ϕ − f (ϕ ) sin ϕ ]2 + [ f ′(ϕ ) sin ϕ + f (ϕ ) cos ϕ ]2 dϕ = α β =∫ α β [ f (ϕ )]2 + [ f ′(ϕ )]2 dϕ = ∫ r 2 + (dr / dϕ ) 2 dϕ α DULJINA LUKA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje zadan u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α..

π]. Da smo pogrešno uvrstili cos netočni rezultat 0. 3 ⎣ 2⎦ ϕ Rješenje: Iz r = a cos 3 ϕ 3 slijedi ϕ ϕ ϕ⎛ ϕ⎞ 1 dr = 3a cos 2 ⎜ − sin ⎟ ⋅ = − a cos 2 sin . tj. usp. 8 515 . ⎥ . Izračunajmo duljinu luka krivulje r = a cos 3 ⎡ π⎤ . 2 ⎣ 2⎦ 2 2 PRIMJER 10. sin 2 ϕ + cos 2 ϕ dϕ = 0 0 Uočimo da je to četvrtina kružnice (usp.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 L= π 2 ∫ π ∫ dϕ = 2 .6 primjer 3. 2 0 . sl. cos = cos .1 primjer 7. Naravno za ϕ∈[0. Izračunajmo duljinu kardiode r = a(1 + cos ϕ). tražena duljina luka je π 2 L= ∫ 0 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ = r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 π 2 =a ∫ 0 a = 2 π 2 ∫ 0 cos 4 ϕ⎛ π 2 ∫ 0 a 2 cos 6 ϕ 3 ϕ⎞ 2ϕ + sin 2 ⎟ dϕ = a ⎜ cos 3⎝ 3 3⎠ + a 2 cos 4 π 2 ∫ cos 4 0 π 2 2 ⎞ 3 2 ⎞ a⎛ ⎛ ⎜1 + cos ϕ ⎟dϕ = ⎜ ϕ + sin ϕ ⎟ 3 ⎠ 2⎝ 2 3 ⎠0 ⎝ = ϕ 3 ϕ 3 sin 2 ϕ 3 dϕ = dϕ = a (2π + 3 3 ). dϕ 3⎝ 3⎠ 3 3 3 Dakle. za ϕ ∈ ⎢0.11.) PRIMJER 9. za ϕ 2 dobili bismo ϕ ϕ ϕ ⎡ π⎤ ∈ ⎢0. a ne točni 8a. ⎥ . Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena duljina je: π π 0 0 L = 2 ∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 + a 2 sin 2 ϕ dϕ = 2a ∫ 2(1 + cos ϕ ) dϕ = π = 2a 2 ∫ 2 cos 2 0 cos 2 Primijetimo da je ϕ 2 = cos ϕ 2 ϕ 2 π dϕ = 4a ∫ cos 0 . 5. 9. a ne cos ϕ 2 ϕ 2 dϕ = 4a 2 sin π ϕ = 8a.

Ako bi se točka gibala konstantnom horizontalnom brzinom dxi (odnosno gxi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dx/dt na intervalu [t i-1. b]. Dakle.Δl i. ne pozivajući se više na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. . t i] i konstantnom vertikalnom brzinom dyi (odnosno gyi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dy/dt na [t i-1. na intervalu [a. n tj. sl. y = g(t).). n ∑ i =1 n d 2xi + d 2yi Δt i ≤ l ≤ ∑ g 2xi + g 2yi Δt i . slijedi da su lijeva i desna strana prethodne jednadžbe donja i gornja suma funkcije (dx / dt ) 2 + (dy / dt ) 2 . uz varijabilnu horizontalnu brzinu dx/dt i varijabilnu vertikalnu brzinu dy/dt. početak odjeljka). y) od t = t i-1 do t = t i. Ako je ta funkcija integrabilna onda je njezin integral jedinstveni broj smješten između njezinih gornjih i donjih suma. l = ∑ Δli (v. te gxi i gyi. …. t 1. …. b 2 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ d y ⎞ l = ∫ ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a 516 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . t i-1. (d xi Δt i ) 2 + (d yi Δt i ) 2 ≤ Δli ≤ (g xi Δt i ) 2 + (g yi Δt i ) 2 odakle slijedi. One cijeli luk duljine l dijele na n manjih lukova duljine Δl 1. t i. tj.t n-1. b]. za t ∈[a. t i]. …. podijelimo diobenim točkama koje odgovaraju parametrima t 0 = a. 5. …. Δl n. t n = b. i =1 Iz definicija dxi i dyi. i =1 Slika 5. onda bi ona prešla put koji je manji (odnosno veći) od Δl i.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za duljinu luka. Svaki od manjih lukova Δl i nastaje gibanjem točke (x. Luk krivulje x = f (t).

sl. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Površina plohe koja nastaje rotacijom tog luka oko osi y je (v. sl. za a ≤x ≤b. dobit ćemo rotacijsku plohu čija se površina nalazi integracijom na slijedeći način.): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .4 POVRŠINA PLOHE Ako luk neke krivulje rotiramo oko zadane osi. ⎝ dx ⎠ a a a površina plohe koja nastaje njegovom rotacijom oko osi y iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + ⎜ ⎟ dx . Slika 2. POVRŠINA ROTACIJSKE PLOHE Ako je luk krivulje zadan parametarski (usp. onda je površina koja nastaje rotacijom tog luka oko osi x (v. ⎝ dx ⎠ a a Slika 1. 2. 2.1. za a ≤t ≤b. onda površina koja nastaje njegovom rotacijom oko osi x iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx .3) s jednadžbama x = f (t). y = g (t). ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Ako je luk krivulje zadan eksplicitno sa y = g (x). 517 .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 9.

Izračunajmo površinu sfere radijusa r. Rješenje: Sfera nastaje rotacijom polukružnice y = r 2 − x 2 . oko osi x. y = g(t) za a ≤t ≤b. a Na isti način opravdava se i valjanost druge formule. 9. koje se ne poziva na infinitezimalne trake i kontinuirano zbrajanje. Slika 3.3. tj.). sastavljena je od infinitezimalnih traka koje nastaju rotacijom infinitezimalnih segmenata ds (v. sl. Slika 4 Za zainteresiranog čitatelja na kraju odjeljka dajemo strože opravdavanje naših formula. y = rsin t. 3. 4.) slijedi da je a b tražena površina P = ∫ 2πy (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt . b od t = a do t = b. oko osi x. Ukupnu površinu rotacijske plohe nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih traka. PRIMJER 1. Svaka takva traka je plašt krnjoga stošca čija je površina 2πyds (v. 0≤t ≤π. Dakle. ili ekvivalentno x = rcos t. P = ∫ 2πyds . − r ≤x ≤r. dok treća i četvrta slijede iz prve i druge (jer je dx / dx = 1). tražena površina je 518 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ U točnost uokvirenih formula možemo se uvjeriti na slijedeći način. Ploha koja nastaje rotacijom luka x = f (t). Budući da je ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt (usp. sl.).

) jednaka je integralu 1 1 0 0 1 P = ∫ 2πyds = ∫ 2πx 3 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 3 1 + 9 x 4 dx = 0 10 ⎧ v = 1 + 9x 4 ⎫ π π 2 32 π = (10 3 2 − 1) ≈ 3. 0≤x ≤1. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = x 3. oko osi x.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 2π r 2 − x 2 1 + 2 dx = r − x2 ⎝ dx ⎠ −r −r r r r = ∫ 2πrdx = 2πrx − r = 4r 2π . sl. r −r ili ekvivalentno π 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ 2πr sin t r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 0 π π = ∫ 2πr 2 sin tdt = 2πr 2 cos t = 4r 2π . Rješenje: Površina zadane plohe (v. PRIMJER 3.56. 519 . =⎨ ⎬ = ∫ v dv = ⋅ v 3 18 3 18 1 ⎩dv = 36 x dx ⎭ 18 1 10 Slika 5. 0 0 PRIMJER 2. 5.

luka krivulje y = x 2. sl.) je: π π π P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + (dy dx) dx = 2π ∫ sin x 1 + cos 2 x dx = 2 0 0 0 −1 1 ⎧ t = cos x ⎫ 2 2 =⎨ ⎬ = −2π ∫ 1 + t dt = 2π ∫ 1 + t dt = ⎩dt = − sin xdx ⎭ −1 1 1 1 ⎤ ⎡1 = 2π ⎢ t 1 + t 2 + ln t + 1 + t 2 ⎥ = π 2 ⎦ −1 ⎣2 520 ( 2 + ln 1 + ) 2 + 2 − ln − 1 + 2 = .85. 4 3 6 5 Slika 6. oko osi y. 1≤x ≤2. 6. Rješenje: Površina zadane plohe (v.) je 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 4 x 2 dx = 1 1 1 ⎧u = 1 + 4 x ⎫ π =⎨ ⎬= ⎩ du = 8 xdx ⎭ 4 4 17 ∫ u du = 5 π 2 17 π ⋅ u 3 2 = (17 3 2 − 53 2 ) ≈ 30.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom. PRIMJER 4. 7. Rješenje: Površina zadane plohe (v. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom jednoga poluvala sinusoide y = sin x. sl. oko osi x.

Rješenje: 521 . sl. za 0 ≤ t ≤ π 2 . 2≤x ≤3 oko osi y. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom astroide x = acos3t. 5 Slika 8.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ = 2 2π + π ln 2 +1 2 −1 ( ) 2 ( ) = 2 2π + π ln 2 + 1 = 2 2π + 2π ln 2 + 1 = 2π ( ( )) 2 + ln 2 + 1 . oko osi x. PRIMJER 6. Slika 7. PRIMJER 5. Rješenje: Površina zadane plohe (v. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom grafa y = ln x. 8.) je: π 2 P= π 2 ∫ 2πyds = ∫ 2πy 0 (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = 0 π 2 ∫ asin t = 2π 3 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = 0 π 2 = 6a π 2 ∫ sin t 3 sin 2 t cos 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 0 π 2 = 6a 2π ∫ sin 4t cos tdt = 6a 2π 0 sin 5 t 5 π 2 = 0 6 2 a π. y = asin3t.

sl. 2 2 + 5 ⎟⎠ ⎝2 ⎠2 ⎝ Slika 9. ⎝ dx ⎠ ⎝ dx ⎠ 0 0 0 Slika 10.10.) je a a 2 a 2 ⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ P = 2 ∫ 2πyds = 4π ∫ y 1 + ⎜ ⎟ dx = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx .) je: 3 3 3 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 3 1 dx = 2π ∫ x 2 + 1dx = x2 2 3 ⎛ 1 3 + 10 ⎞⎟ ⎛x 2 ⎞ = 2π ⎜ x + 1 + ln x + x 2 + 1 ⎟ = π ⎜⎜ 3 10 − 2 5 + ln . PRIMJER 7.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Površina zadane plohe (v. sl. Izračunajmo oplošje rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom elipse x2 y 2 + = 1 oko osi x. 9. 522 . a2 b2 Rješenje: Oplošje zadanog elipsoida (v.

2 ∫ ∫ a 0 a 0 a a = a a2 − b2 tzv.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x 2 y dy x2 y 2 dy b2 x + = 0 y + = 1 = − slijedi . dx a 2 b 2 dx a2 b2 a2 No implicitnim deriviranjem iz Dakle. 1 − ε 2 → 1 i elipsoid prelazi u sferu radijusa a. površina 4a 2π. iz sl. 9. 2 b2 x2 b4 x2 ⎛ dy ⎞ P = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx = 4π ∫ b 2 − 2 + 4 dx = a a ⎝ dx ⎠ 0 0 a a 4πb a2 − b2 2 4πb 2 a − x dx = a 2 − ε 2 x 2 dx . iz koje slijedi εdx = acos tdt. ε ⎝ ⎠ Naime. čija je PRIMJER 8. Uvedemo li a supstituciju εx = asin t. ekscentricitet elipse (pretpostavljamo da je a > b).2 primjer 12. Slika 11.11 vidimo da je cos(arcsin ε) = cos t = 1− ε2 . to jest . onda ε → 0.). arcsin ε /ε → 1. Izračunajmo površinu plohe torusa koja nastaje rotacijom kružnice (x − R)2 + y 2 = r 2 oko osi y (usp. Ako b → a. Rješenje: Površina zadane plohe torusa je: 523 . posljednji integral postaje gdje je ε = 4πb a = arcsin ε ∫ a 2 − a 2 sin 2 t 0 2πab ε a ε arcsin ε (t + sin t cos t ) 0 cos tdt = 4πab ε arcsin ε ∫ cos 2 tdt = 0 ⎛ arcsin ε ⎞ = 2πab⎜ + 1 − ε 2 ⎟.

površina zadane plohe je beskonačna. onda će ploha koja nastaje rotacijom poligonske linije aproksimirati plohu koja nastaje rotacijom luka polazne krivulje.2 primjer 2. PRIMJER 9. 524 .. 9. x 1≤x ≤∞. dakle plohu koja nastaje rotacijom. Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za površinu rotacijske plohe. (x n − 1. .f (b)) i aproksimiramo ga poligonskom linijom koja te točke povezuje dužinama. Rješenje: Površina zadane plohe je: A A 2 A 1 1 ⎛ dy ⎞ P = lim ∫ 2πyds = lim ∫ 2π 1 + ⎜ ⎟ dx ≥ lim ∫ 2π dx = 2π lim ln A = ∞. 12.f(a)).. oko osi x (usp.). −r neparna funkcija. Ako taj luk podijelimo diobenim točkama (x 0.).f (x n)) = (b.f (x 0)) = (a. ne pozivajući se više na infinitezimalne trake i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. oko osi x. Izračunajmo površinu beskonačno protegnute plohe koja nastaje rotacijom luka hiperbole y = 1 . A→∞ A→∞ A→∞ A→∞ x x ⎝ dx ⎠ 1 1 1 Dakle.2 primjer 2. (x n. sl. 9. jer je dt r2 −t2 t r2 − t2 = 0 + 4πrR arcsin x r r = 2rπ ⋅ 2 Rπ .. (x 1.f (x n − 1)). početak odjeljka). a ≤x ≤b (v. f (x 1)). Promotrimo.). luka krivulje y = f (x).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ R+r P = 2 ∫ 2πxds = 4π R −r = 4πr R+r r r Uočimo da je ∫ −r R −r R+r ∫ x 1+ R −r ( x − R) 2 dx = r 2 − ( x − R) 2 r ⎧t = x − R ⎫ t+R dx = ⎨ ⎬ = 4πr ∫ 2 2 dt = 2 2 ⎩ dt = dx ⎭ r − ( x − R) −r r − t ∫ −r ∫ x 1 + (dy dx) dx = 4π 2 x R −r = 4πr ∫ R+r r t dt r2 −t2 tdt r2 − t2 + 4πrR ∫ −r = 0 . Uočimo da se radi o beskonačnom oplošju konačnog volumena (usp.

Poligonska linija je graf po dijelovima linearne funkcije: x ∈ [ a. ⎪ M p( x ) = ⎨ ⎪ ⎪ k n−1 x + bn−1 . za a ≤x ≤ b definiramo posljednjim integralom.3). oko osi x (v. ⎪ ⎩ k n x + bn .) Preostaje nam stoga dokazati da je površina plašta krnjoga stošca. No to je jedna od naših formula. b] koja na intervalu [a. koja nastaje rotacijom poligonske linije. x2 ] ⎧ k1 x + b1 . M x ∈ [ x n−2 . sl. x n−1 ] x ∈ [ x n−1 . oko osi x. koji nastaje rotacijom dužine xi y = k ix + b i. (Druge se mogu opravdati na isti način. x i−1≤x ≤x i. Dokazat ćemo da je površina plohe. 2 a što je p(x) bolja aproksimacija od f (x) (to se može preciznije iskazati i dokazati pomoću donjih i gornjih suma za 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)]2 na [a. jednaka integralu b ∫ 2πp( x) n xi 1 + [ p′( x)] dx = ∑ ∫ 2π (ki x + bi ) 1 + ki2 dx .). kao što smo to učinili za duljinu luka na kraju 9.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. b ]. 2 i =1 xi −1 a Taj integral je to bolja aproksimacija integrala b ∫ 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)] dx . ⎪ ⎪ k2 x + b2 . Zato površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = f (x). jednaka integralu ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + ki dx .13. b ] aproksimira funkciju f (x). x1 ] x ∈ [ x1 . xi −1 525 .

površina isječka kružnoga vijenca širine s = (R − r) i srednjice duljine L iznosi sL jer je (v.) vidjet ćemo da se radi o isječku kružnoga vijenca čija je površina π(y i−1 + y i)s i. Dakle.(v.) iznosi: 526 .): ϕ ϕ ϕ ⎛R+r⎞ P = R 2 − r 2 = ( R 2 − r 2 ) = ( R − r )⎜ ⎟ϕ = sL. 15. sl. 2 2 2 ⎝ 2 ⎠ Slika 15. Slika 14. 13. sl. Razvijemo li taj plašt (v. Naime. površina plašta krnjoga stošca π(y i−1 + y i)s i.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 13. 14. sl.

POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π ( yi −1 + yi ) ( xi − xi −1 ) 2 + k i 2 ( xi − xi −1 ) = π (k i xi −1 + bi + k i xi + bi )( xi − xi −1 ) 1 + k i 2 = [ ] = π 1 + k i [k i ( xi + xi −1 ) + 2bi ]( xi − xi −1 ) = π 1 + k i k i ( xi − xi2−1 ) + 2bi ( xi − xi −1 ) = 2 2 2 xi ⎡ x 2 − xi2−1 ⎤ ⎤ x2 2 ⎡ = = 2π 1 + k i ⎢k i i + bi ( xi − xi −1 ) ⎥ = 2π 1 + k i ⎢k i + bi x ⎥ 2 ⎦ xi −1 ⎣ 2 ⎣⎢ ⎦⎥ 2 = xi ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + k i dx. a ukupno 2nm trokuta “aproksimira” plašt cijelog jediničnog valjka. sl. Promotrimo plašt valjka jedinične visine i jediničnog radijusa. 17. Podijelimo taj valjak na m valjaka visine 1/m. te da je aproksimacija to bolja što su ti trokuti manji (v. Duljina krivulje aproksimirana je duljinama dužina čiji krajevi leže na krivulji. xi −1 što smo i trebali dokazati.). upozoravamo na jednu pogrešnu analogiju. Mogli bismo analogno pomisliti da je i površina plohe aproksimirana površinom trokuta čiji vrhovi leže na plohi. Slika 17.16). sl. To međutim nije točno. Što su te dužine manje to je aproksimacija bolja (v. Spojimo točke susjednih n-terokuta tako da 2n trokuta “aproksimira” plašt valjka visine 1/m. čija je površina očito 2π. sl. 527 . I na kraju. Slika 16. 17). U bazu svakoga od njih upišimo pravilni n-terokut i to tako da je svaki za π/n zaokrenut u odnosu na sljedeći (v.

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Površina svakog pojedinog trokuta je T mn = av/2, gdje je a stranica pravilnog n-terokuta, a v je hipotenuza
pravokutnog trokuta s katetama x i 1/m. Dakle (v. sl. 18.),
a = 2 sin

π
n

,

x = 1 − cos

Tmn = sin

π
n

π ⎛

,

v = x2 +

π⎞

2

1
,
m2

1
⎜1 − cos ⎟ + 2 .
n ⎝
n⎠
m

Slika 18.
Plašt cijelog jediničnog valjka “aproksimiran” je sa 2mn takvih trokuta:
Pmn = 2mn sin

π ⎛

2

π⎞
1
⎛ π
⎜1 − cos ⎟ + 2 = 2π ⎜ sin
n ⎝
n⎠
n
m

π ⎞ (1 − cos(π n)) 2 2 m 2
π 2 +1 .

π n
n⎠
n

Budući da je lim sin α / α = 1 i lim(1 − cosα ) / α = lim α / 2 (jer je (1 – cosα)/α = α/2! – α 3/4! + α 5/6! –
α →0

α →0

α →0

…) slijedi da za m, n → ∞, “aproksimacija” P mn teži prema:
2

m2
π 4m2
⎛π ⎞
lim 2π ⎜ ⎟ π 2 2 + 1 = lim 2π 1 +
m →∞
m→∞
n
2n 3
⎝ 2n ⎠
n→∞
n→∞

Dakle,
lim Pmn = lim 2π 1 +

m→∞
n→∞

m→∞
n→∞

π 4m2
2n 3

.

Za m = n, P mn → 2π, što je točna vrijednost površine plašta. Ali za m = n 2, P mn → ∞, što sigurno nije točna
vrijednost. Za m = [kn 3/2 ] (m je cijeli dio broja u zagradi), P mn → 2π k , za bilo koji k ≥1.
Dakle, trokuti čiji vrhovi leže na plaštu ne aproksimiraju površinu plašta (iako najmanja od svih mogućih
“aproksimacija”, koju dobijamo za m = n, to čini, a to je i općenito točno).

9.5 TEŽIŠTE
Točka u kojoj možemo poduprijeti ravnu šipku ili ploču, tako da ona miruje u polju sile teže, zove se
težištem te šipke odnosno ploče (v. sl.1.).
528

TEŽIŠTE
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Nalaženje težišta ravnih ploča i šipki jedna je od mnogobrojnih fizikalnih primjena integriranja.

Slika 1.
Razmotrimo najprije problem šipke, i to najjednostavniji (idealizirani) slučaj dvije točkaste mase m 1 i m 2
smještene na krajevima horizontalne šipke zanemarive mase (v. sl.2.). Ako šipku podupremo u točki koja je
na udaljenosti d 1 od mase m 1, odnosno d 2 od m 2, ona će (po Arhimedovom zakonu poluge) biti u ravnoteži
ako je
m 1d 1 = m 2 d 2.
Postavimo li os x duž horizontalne šipke i označimo li koordinate mase m 1, mase m 2 i njihova težišta sa x 1, x 2
i x slijedi da je (v. sl.3.)

m1 ( x − x1 ) = m2 ( x2 − x )
odakle rješavanjem po x nalazimo

x=

m1 x1 + m2 x2
m1 + m2

Slika 2.

Slika 3.

Ako je na šipku zanemarive težine raspoređeno n masa, m 1, m 2, ...m n, onda se njihovo težište može odrediti
uz pomoć slijedećeg principa superpozicije težišta.
PRINCIP SUPERPOZICIJE TEŽIŠTA

Ako je tijelo T mase M podijeljeno na dva tijela T 1 i T 2, mase M 1 i M 2, onda je težište tog tijela jednako
težištu točkastoga tijela koja se sastoji od dvije točke mase M 1 i M 2 smještene u težištima tijela T 1 i T 2.
Razmotrimo točkasto tijelo koje se sastoji od tri mase m 1, m 2 i m 3 smještene na horizontalnoj x osi u x 1, x 2 i
x 3. Podijelimo ga u dva tijela, tako da prvo sadrži mase m 1 i m 2 a drugo masu m 3 (v. sl.4. ). Težište prvoga
tijela (mase m 12 = m 1 + m 2) nalazi se u točki
x 12 =

m1 x 1 +m 2 x 2
m1 +m 2

.

529

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Po principu superpozicije težišta, težište čitavog tijela nalazi se u točki
⎛ m x + m2 x 2 ⎞
⎟ + m3 x 3
(m1 + m2 )⎜⎜ 1 1
m1 + m2 ⎟⎠
m12 x12 + m3 x3
m x + m 2 x 2 + m3 x 3

x=
=
= 1 1
.
m12 + m3
m1 + m2 + m3
(m1 + m2 ) + m3

Slika 4.
Slično dolazimo do općeg rezultata za točkasto tijelo koje se sastoji od bilo kojeg broja masa.
TEŽIŠTE TOČKASTE ŠIPKE

Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1, m 2, ...m n, smještenih na x osi u točkama s koordinatama
x 1, x 2, ..., x n, onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatom:
n

x=

m1 x1 + m2 x 2 + K + mn x n
=
m1 + m2 + K + mn

∑ mi xi
i =1
n

∑ mi

.

i =1

PRIMJER 1.
Mase od 30, 20 i 25 kg smještene su u točkama s koordinatama − 3, 0 i 5 na osi x . Odredimo
koordinatu njihovog težišta.

Rješenje:
Koordinata težišta je
x=

30 ⋅ ( −3) + 20 ⋅ 0 + 25 ⋅ 5 35 7
=
=
.
30 + 20 + 25
75 15

Ako se šipka kontinuirano proteže duž osi x , od x = a do x = b , i ako joj je linearna gustoća zadana
funkcijom g (x ) onda je možemo podijeliti na n dijelova [x i–1, x i], i = 1, ..., n , duljine ∆x i i približne mase
m i = g (x i)∆x i , koje približno možemo shvatiti kao točkaste mase smještene u x i (v. sl.5.).

Slika 5.
Približna masa šipke tada je
530

Šipka se proteže od x = 0 do x = 6. ∑ g ( xi )Δxi i =1 Točne vrijednosti dobijemo kada svi ∆x i teže prema 0. Njezina linearna gustoća. Izračunajmo njezinu masu i položaj njezinog težišta. 2 ⎠ ⎝ 3 0 0 2 Koordinata težišta šipke na osi x je 6 ∫ x( x 2 + x)dx 6 1 ⎛ x4 x3 ⎞ 23 .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ n n i =1 i =1 m = ∑ mi = ∑ g ( xi )Δxi dok je približna koordinata njezina težišta n n ∑ mi xi i =1 n x= = ∑ mi i =1 ∑ xi g ( xi )Δxi i =1 n . a a težište joj je u točki s koordinatom b x= ∫ xg ( x)dx a b . na tom intervalu. x= = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 ⎝ 4 3 ⎠ 5 2 0 ∫ ( x + x)dx 0 6 0 531 . ∫ g ( x ) dx a PRIMJER 2. zadana je sa g(x) = x 2 + x. Rješenje: Tražena masa je 6 6 ⎛ x3 x2 ⎞ m = ∫ ( x + x)dx = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 . tada gornje sume prelaze u integrale: TEŽIŠTE ŠIPKE Šipka koje se proteže od x = a do x = b i kojoj je linearna gustoća zadana funkcijom g(x) ima masu b m = ∫ g ( x)dx . Naravno.

6. (x n. .. onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatama n x= ∑ mi xi i =1 n ∑ mi i =1 PRIMJER 3. u točkama (x 1... y n). (x n. No tada mase m 1. ravnoteža se neće poremetiti. v. sl. . y ) paralelan sa osi y (v.. y-ravnini u točkama s koordinatama (x 1... y ) . 532 n . . .. . y 2). m n smještene u x 1. do osi x. npr..PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Razmotrimo sada problem ploče i to najprije najjednostavniji (idealizirani) slučaj konačnog broja točkastih masa m 1. našli bismo da je n y= m1 y1 + m2 y 2 + K + mn y n = m1 + m2 + K + mn ∑ mi y i i =1 n ∑ mi i =1 TEŽIŠTE TOČKASTE PLOČE Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1. y ) mirovati i kada bude poduprta u bilo kojem pravcu koji prolazi tim težištem. sl. koji je paralelan s osi x. y n). Slika 7. uočimo da će ploča koja miruje kada je poduprta u težištu ( x ... Da bismo odredili položaj težišta takve točkaste ploče..... smještenih na x... .m n. Slika 6.. . m n smještenih na horizontalnoj ploči zanemarive mase.7... y 1).. i =1 Ponavljajući isti postupak s pravcem kroz ( x ..) Ako mase m 1. Uzmimo npr. pravac kroz ( x .y = ∑ mi yi i =1 n ∑ mi i =1 . y 1). (x 2. x n tvore točkastu šipku čije je težište u n m x + m2 x 2 + K + mn x n x= 1 1 = m1 + m2 + K + mn ∑ mi xi i =1 n ∑ mi . m 2.m n povučemo paralelno s tim pravcem.

Stroži dokaz gornjih formula mogao bi se provesti bez poziva na infinitezimalne stupce i njihovo kontinuirano zbrajanje.1). 8. Rješenje: Koordinate težišta su x= 10 ⋅ ( −1) + 20 ⋅ 0 + 30 ⋅ 1 1 = . Težište ⎛ 1 ⎞ svakog takvog stupca je (zbog njegove konstante gustoće) u njegovoj sredini. Promotrimo dakle ploču uniformne gustoće smještenu između grafa y =f (x). Podijelimo tu ploču na infinitezimalne stupce visine f (x) i debljine dx. tj. ako se ograničimo na ploče konstantne (uniformne) gustoće. onda problem nalaženja težišta možemo riješiti i s našim starim (jednostrukim) integralima. 10 + 20 + 30 3 y= 10 ⋅ 1 + 20 ⋅ 2 + 30 ⋅ 1 4 = 10 + 20 + 30 3 ⎛1 4 ⎞ tj. težište je u točki ⎜ . 20 i 30 kg smještene su u točkama (−1. Njihova je masa ρf (x)dx. ⎟. b ] na osi x (v. ⎝ 2 ⎠ Zamijenimo li (po principu superpozicije težišta) svaki takav stupac sa točkastom masom ρf (x)dx smještenom u njegovom težištu i primijenimo li formule za težište točkaste ploče.).2) i (1. 533 . dobit ćemo b x= ∫ ρxf ( x)dx a b ∫ ρf ( x)dx a b = ∫ xf ( x)dx a b b . sl. kojima se u ovoj knjizi ne bavimo. i intervala [a. u točki ⎜ x .1). kao u prethodnim odjeljcima. jer je diskretna točkasta ploča zamijenjena kontinuiranom. Slika 8. ⎝3 3⎠ Prijelaz na ploče kontinuirane gustoće prevest će gornje sume u tzv.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Mase od 10. Zapravo vrijede još općenitije formule koje se dokazuju na isti način (što prepuštamo čitatelju). Međutim. Odredimo njihovo težište. f ( x ) ⎟. y= ∫ρ a 1 [ f ( x)]2 dx 2 b b = 1 [ f ( x)]2 dx ∫ 2a b ∫ f ( x ) dx ∫ ρf ( x)dx ∫ f ( x)dx a a a . Umjesto suma sada imamo integrale. f (x)≥0. dvostruke integrale. (0.

Odredimo težište ploče uniformne gustoće. sl. 1] na osi x do grafa y = x 2. ⎝ 4 10 ⎠ 534 y= 1 4 x dx 2 ∫0 1 ∫x 0 2 dx = x5 10 3 x 3 1 0 1 0 = 3 .) nad intervalom [a. koja se proteže (v. 9. 10 . sl. 4 0 ⎛3 3 ⎞ Dakle. težište lika je u točki ⎜ . b ] od y = f (x) do y = g(x). v. koja se proteže od intervala [0. PRIMJER 4. ima masu b m = ρ ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a i težište s koordinatama: b x= ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx b y= . ⎟. Rješenje: Koordinate težišta su 1 ∫ x dx 3 x= 0 1 ∫ x dx 2 0 = x4 4 3 x 3 1 0 1 1 = 3 . f (x)≤g(x). 10.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ TEŽIŠTE PLOČE UNIFORMNE GUSTOĆE Ploča uniformne (konstantne) gustoće ρ. 1 [g ( x) + f ( x)][g ( x) − f ( x)]dx 2 ∫a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a a Slika 9.

onda je njezino težište jednoznačno određeno kao sjecište tih osi. To znači da se težište ploče nalazi na osi y. sl. pravokutnika.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 10. Ako je ploča uniformne gustoće osno simetrična. prva −a koordinata težišta te ploča je x = 0 . jer se mora nalaziti na svima. kruga i jednostraničnog trokuta jednoznačno su određena njihovim osima simetrije. na osi simetrije te ploče. Na primjer. nad simetričnim intervalom [−a. težište kvadrata. njen je oblik opisan parnim funkcijama f (x) i g(x). tj. Ako ploča ima više osi simetrije. tj. Slika 11.a ] jednak 0. te ako kroz njenu os simetrije postavimo os y. tj. usp. pa je njezin integral nad [−a. 11. No tada je funkcija a x [g(x) − f (x)] neparna. 12. PRINCIP SIMETRIJE Ako ploča uniformne gustoće ima os simetrije onda se njezino težište nalazi na toj osi. ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx = 0 . 535 . na sl.a ].

(v. i 536 . sl. sl. r ] na osi x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. možemo reći samo to da se nalazi na njihovoj jedinoj osi simetrije. jednakokračnog trapeza ili polukruga. Rješenje: Polukrug radijusa r proteže se od intervala [ − r. Koordinate njegovog težišta su x = 0 zbog simetrije. Slika 13. usp. O težištu jednakokračnog trokuta. Odredimo težište polukruga radijusa r. 14. deltoida. 13.). do grafa y = r 2 − x 2 . PRIMJER 5.

PRIMJER 6. 0 ⎛ 2π − 4 ⎞ 1 ⎟. sl. .42r . 2 3π r π 2 −r Slika 14.15. 4 2 −1 0 y= 1 2 π 4 ∫ (cos x + sin x)(cos x − sin x)dx 0 π 4 = 1 2 π 4 ∫ cos 2 xdx 0 2 −1 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 = sin 2 x 0 ( = ) 4( 4 2 −1 1 2 −1 ). Odredimo težište područja omeđenog sa y = sin x i y = cos x nad [0. težište zadanog lika je u točki ⎜⎜ ⎟ 4 2 1 4 2 1 − − ⎝ ⎠ ( ) ( ) 537 .) π 4 x= ∫ x(cos x − sin x)dx 0 π 4 π 4 = ( x sin x + cos x + x cos x − sin x) 0 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 (sin x + cos x) 0 = 2π − 4 ( ).TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ r y= 1 (r 2 − x 2 )dx ∫ 2 −r r ∫ r 2 − x 2 dx r 1 2 (r x − x 3 3) 2 4r −r = = ≈ 0. Dakle. π / 4]. Rješenje: Koordinate težišta zadanog lika su (v.

Jedna konjska snaga (KS) je 746 watta.) SNAGA I ENERGIJA Snaga S je brzina promjene (dakle proizvodnje ili potrošnje) energije E u vremenu: S= dE . J/s. zove se snagom naprave koja tu energiju stvara ili troši. Kilowatt−sat je jedinica energije jednaka energiji koju proizvede naprave snage 1000 watta za 1 sat. a PRIMJER 1. tj. dt Slijedi da je ukupna promjena (dakle ukupna proizvodnja ili potrošnja ) energije. ona nastaje.6 SNAGA. od trenutka a do trenutka b: b E = ∫ Sdt . dok je jedinica snage Watt (W). snaga je derivacija energije. tj.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. što je 3 600 000 joula. Snaga generatora u (wattima) varira vremenski (u sekundama) prema formuli P = P 0 sin2(120πt). (U MKS − sustavu jedinica mjera energije je Joule (J). Dakle. gdje je P 0 maksimalna snaga generatora. tijekom vremena. 9. kg m2 / s2. ili se troši. Brzina kojom neki oblik energije nastaje. ENERGIJA I RAD Energija je veličina koja se pojavljuje u raznim oblicima. bez obzira na oblik. No. Koliko energije generator proizvede za 1 sat? Koja je srednja snaga generatora u toku 1 sata? Rješenje: 538 . ili se troši.

gdje je m masa i a akceleracija tog tijela. 3600 2 Ako se tijelo (pravocrtno) giba u polju neke sile. 2 dt dt dt 2 Budući da je d ⎛ dx ⎞ d 2 x dx slijedi: ⎜ ⎟ =2 2 ⋅ dt ⎝ dt ⎠ d t dt d ⎡ 1 ⎛ dx ⎞ ⎢ m⎜ ⎟ dt ⎢⎣ 2 ⎝ dt ⎠ 2 ⎤ dx ⎥=F . Srednja snaga generatora je P= 1800 P0 1 = P0 Watta . x0 539 . ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Generator od trenutka t = 0 (sekundi) do trenutka t = 3600 (sekundi). proizvede energiju: 3600 E= 2 ∫ P0 sin (120πt )dt = 0 1 P0 2 3600 ∫ (1 − cos(240πt ))dt = 0 3600 = 1 ⎛ sin(240πt ) ⎞ P0 ⎜ t − ⎟ 2 ⎝ 240 ⎠ 0 = 1800 P0 Joulea. dt 2 Množeći sa dx / dt dobijamo: m d 2 x dx dx ⋅ =F . Dakle. nalazimo: t1 ⎧ x = x(t ) ⎫ x1 d ⎛1 2⎞ dx ⎪ ⎪ mv d t F d t = = ⎜ ⎟ ∫ dt ⎝ 2 ⎠ ∫ dt ⎨⎪dx = ⎛⎜ dx ⎞⎟dt ⎬⎪ = ∫ Fdx . Giba li se tijelo po x osi. 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . uzimajući u obzir da je dx / dt brzina gibanja v. dt ⎥⎦ Integracijom od trenutka t = t 0 do trenutka t = t 1.SNAGA. a = d2x / dt 2. t0 t0 ⎝ dt ⎠ ⎭ x0 ⎩ t1 gdje je x(t 0) = x 0 i x(t 1) = x 1. što čini interval od 1 sata. onda je njegovo gibanje opisano drugim Newtonovim zakonom: F = ma. pa drugi Newtonov zakon glasi: m d2 x =F.

) Ako se tijelo giba pod utjecajem sile F. a (Ako je sila F konstantna. ako tijelo izgubi kinetičku t 1 1 energiju mv 2 . 540 . 0 Početna brzina tijela je 0. RAD I ENERGIJA Rad koji sila izvede na tijelu dok se ono giba od x = a do x = b. Dakle. od ispuštanja do udara. Dakle. K = 1 2 mv . jednaka radu te sile na odgovarajućem putu: 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . potencijalnu ili toplinsku. kojom će brzinom ono udariti u tlo? Koliko se toplinske energije stvori tim udarom? Rješenje: Promjena kinetičke energije tijela. od trenutka t 0 do trenutka t 1. onda je promjena kinetičke energije tog tijela. x0 PRIMJER 2. 2 odakle slijedi: vh = 2 gh = 196 ≈ 14 m / s. Ako brzinu pri udaru označimo sa v h iz gornje jednadžbe dobijamo: 1 2 mvh = mgh . tj. jednaka je radu sile teže mg (g = 9. od mjesta ispuštanja do mjesta udara: 1 2 mv 2 t 0 h = ∫ mgdx . po kojem energija ne može ni nastati ni nestati nego se samo može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. onda se ona zapravo pretvara u neki drugi oblik energije. 2 t0 SILA. npr. onda je R = F(b − a). jednak je integralu te sile po tom putu: b R = ∫ Fdx .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Lijeva je strana promjena kinetičke energije tijela. Ako tijelo mase m = 1 kg ispustimo s visine h = 10 m. Jedan od temeljnih principa fizike je princip konzervacije (očuvanja) energije. rad sile F na putu koji tijelo pređe od položaja x 0 do položaja x 1. Rad = Sila ⋅Pomak.8 m / s2). promjena x0 kinetičke energije tijela jednaka je radu sile (pod čijim utjecajem se tijelo giba) na odgovarajućem putu. dok je desna 2 x1 strana R = ∫ Fdx . od trenutka t 0 do trenutka t 1.

Od kuda se stvorila kinetička energija. pa se postavlja dodatno pitanje. rad koji uloži dizač utega je mgh = 50⋅9. mora biti i rad dizača utega. početnog i krajnjeg položaja. 2 Tijelo je u trenutku ispuštanja imalo kinetičku energiju 0. 541 . pa je toliko rada morao i uložiti u njegovo dizanje. dizač je povećao potencijalnu energiju utega za mgh. a njen je iznos u trenutku udara 1 2 mv = mgh = 98 J. PRIMJER 3. Rad sile teže je mgh (usp. Dakle snaga je: S= dE dE dx = ⋅ = F ⋅v . Riječ je o dvije sile. samo suprotnog smjera. ako uteg digne za 2 sekunde? Rješenje: Prije i poslije dizanja uteg miruje. No to znači da je i ukupni rad sila koja djeluje na uteg tijekom njegova puta jednak nuli. dt dx dt (Vrtimo li lončarsko kolo ili dječiji vrtuljak najefikasnije je djelovati silom potiska na vanjskom rubu kola ili vrtuljka.64 KS . Iz temeljne a veze derivacije i integrala slijedi dE / dx = F. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Kinetička energija se udarom u tlo pretvara u toplinsku.) Prosječna snaga dizača. Koliko rada uloži dizač utega kada digne uteg od m = 50 kg na visinu od h = 1 m.SNAGA.) PRIMJER 5. sili teži i mišićnoj sili dizača. Dakle. (Drugim riječima. ΔE = ∫ Fdx . Dokažimo da je F ⋅v snaga kojom sila F djeluje na tijelo koje se giba brzinom v (pod njezinim utjecajem).8⋅2 = 980 J. tijekom toga dizanja. Rješenje: b Promjena kinetičke energije tijela ∆E jednaka je uloženom radu sile F. je S= 980 J = 480 W = 0. koju tijelo ima u trenutku udara? Iz potencijalne energije mgh. 2s PRIMJER 4. tj. prethodni primjer) pa isti toliki. Kolika je njegova prosječna snaga tijekom dizanja. ukupna promjena njegove kinetičke energije je 0. gdje je brzina najveća. koju tijelo ima zbog visinske razlike h. tj.

). 10 − x 10 10 pa je volumen tog sloja dV = r 2πdx = 9π (10 − x) 2 dx .r = (10 − x) .3 ⋅ 10 6 J. Da bi se ta masa digla na visinu x (u polju sile teže mg) potreban je rad dR = dm ⋅ gx = 90 gπ (10 − x) 2 xdx . 100 tj. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pumpa treba isprazniti spremnik vode u obliku stošca na sl. Koliko je energije potrebno za taj posao (1 m3 vode ima 103 kg)? Slika 1.1. Rješenje: Promotrimo sloj vode na dubini x debljine dx (v. Iz sličnosti odgovarajućih trokuta slijedi: 3 3 r = . ukupni rad potreban za pražnjenje cijeloga spremnika je 10 10 10 0 0 0 R = ∫ dR = 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 90 gπ ∫ (100 x − 20 x 2 + x 3 )dx = 10 20 3 1 4 ⎤ 10 4 ⎡ = 90 gπ ⎢50 x 2 − x + x ⎥ = 90 gπ = 7.1. Dakle.5 ⋅ 10 4 gπ ≈ 2. masa mu je dm = 103 dV = 90π (10 − x) 2 dx . 3 4 ⎦0 12 ⎣ 542 .

6⋅108 W). ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dakle. h 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 105 t .SNAGA. Pumpa koja prazni spremnik vode iz prethodnog primjera ima izlaznu snagu od 105 J na sat (3.27 m.3⋅106 J. Dakle.41 m / h. PRIMJER 6. Deriviranjem obje strane posljednje jednadžbe po t nalazimo 90 gπ (10 − h) 2 h dh = 10 5 . (a) Kolika je razina vode u spremniku nakon 6 minuta pražnjenja? (b) Kojom brzinom opada razina vode u spremniku u tom trenutku? Rješenje: (a) Ukupna energija potrebna da se ispumpa gornjih h metara vode iz spremnika je (usp. prethodni primjer): h ∫ 90 gπ (10 − x) 0 2 20 1 ⎞ 20 1 ⎞ ⎛ ⎛ xdx = 90 gπ ⎜ 50h 2 − h 3 + h 4 ⎟ ≈ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟. 543 . Nakon 6 minuta pražnjenja razina vode spustila se za 0. 20 1 ⎞ ⎛ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟ = 10 4 . uložila je u pumpanje 104 Joula.27 m. (b) Nakon t sati pražnjenja obavljen je rad od 105 t Joulea. energija potrebna za pražnjenje spremnika je 2. dt 9 gπ (10 − x) 2 h Za h = 0. Dakle. tj.27 to iznosi 1. dt odakle slijedi dh 10 4 = . 3 4 ⎠ 3 4 ⎠ ⎝ ⎝ Na kraju 6 minute (1 / 10 sata) pumpa je obavila rad od 104 Joulea. 0 gdje je h dubina gornjega sloja ispumpanog za t sati. 3 4 ⎠ ⎝ odakle slijedi (nakon numeričkog rješavanja te jednadžbe) da je h ≈0.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful