9.

PRIMJENE INTEGRALA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Površina
Volumen
Duljina luka
Površina plohe
Težište
Snaga, energija i rad

9.1 POVRŠINA
POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i f (x)≥g(x), za x∈[a, b], onda je površina područja koje se
proteže između y = f (x) i y = g(x), od x = a do x = b, jednaka integralu (usp. sl.1. i 4.5)
b

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .
a

Slika 1.
481

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRIMJER 1.
Izračunajmo površinu područja omeđenog parabolom y = 2x − x 2 i pravcem y = − x. U kojem
omjeru os parabole dijeli tu površinu?

Rješenje:
Zbog negativnog koeficijenta uz x 2 , os parabole se proteže od njezinog tjemena na dolje (tj. u
negativnom smjeru osi y). Svođenjem na puni kvadrat jednadžbu parabole možemo napisati u obliku
y − 1 = − (x − 1)2, što znači da joj je tjeme u točki (1, 1). Apscise sjecišta zadane parabole y = 2x − x 2
i zadanog pravca y = − x nalazimo iz jednadžbi
2x − x 2 = − x,

3x − x 2 = x(3 − x) = 0, x 1,2 = 0,3.

Dakle, zadano se područje proteže između y = 2x − x 2 i y = − x, od x = 0 do x = 3 (v. sl.2.), pa je
njegova površina,
3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
9
P = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
2
⎝ 2
0
0
0
2

2

Slika 2.
Os parabole, x = 1, dijeli površinu P na dvije površine P 1 i P 2, koje se protežu od x = 0 do x = 1, te
od x = 1 do x = 3 (v. sl.2) i iznose:
1

1

1

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
7
P1 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = ,
3⎠
6
⎝ 2
0
0
0
2

2

2

3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
10
P2 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
3
⎝ 2
1
1
1
2

482

2

2

POVRŠINA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Omjer tih površina je
7 10 7
P1:P2 = : =
= 7:20 .
6 3 20

PRIMJER 2.
Izračunajmo površinu lika omeđenog kružnicom x 2 + y 2 = 2 i parabolom y = x 2 (unutar parabole).

Rješenje:
Sjecišta zadanih krivulja nalazimo rješavanjem sustava x 2 + y 2 = 2, y = x 2. Dakle,
y 2 + y = 2, y 2 + y − 2 = 0, y =

− 1± 1+8 −1± 3
=
=−2, 1 .
2
2

Odavde, zbog x = ± y , slijedi,

x = ± − 2 = ± 2i

i

x = ± 1 = ±1 .

Nas zanimaju samo realna sjecišta. To su S 1(−1, 1) i S 2(1, 1), što znači da se naše područje proteže
od x = − 1 do x = 1, između gornje polukružnice y = 2 − x 2 i parabole y = x 2 (v. sl.3.)
Njegova je površina:
1

P1 = ∫ ( 2 − x 2 − x 2 )dx =
−1

=

1

1⎛
x ⎞
x3
⎜⎜ x 2 − x 2 + 2 arcsin
⎟⎟ −
2⎝
2 ⎠ −1 3

1

=
−1

⎛ −1 ⎞⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 1 π
1⎛
1 ⎞ 1⎛
⎟⎟ ⎟⎟ − ⎜ + ⎟ = + .
⎟⎟ − ⎜⎜ − 1 + 2 arcsin⎜⎜
⎜⎜1 + 2 arcsin
2⎝
2 ⎠ 2⎝
⎝ 2 ⎠⎠ ⎝ 3 3 ⎠ 3 2

Slika 3.

483

3) s jednadžbama x = f (t). (v. . a Naime.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA ZADANA PARAMETARSKI Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. y = g(t).b ] i ako je krivulja zadana parametarski (usp. pa je tražena površina a 0 0 0 π 2 π 2 4 ∫ ydx = 4 ∫ (b sin t )(− a sin t )dt = −4ab ∫ sin 2 tdt = π 2 π 2 = 4ab ∫ sin tdt = 4ab 2 0 484 ∫ 0 π 2 1 ⎛ 1 ⎞ (1 − cos 2t )dt = 2ab⎜ t − sin 2t ⎟ 2 2 ⎝ ⎠0 = 2ab π 2 = abπ . PRIMJER 3. sl. sl.) jednaka integralu: b P = ∫ g (t ) f ′(t )dt . Izračunajmo površinu omeđenu elipsom x = acos t. 5. f (a) a ⎩dx = f ′(t )dt ⎭ f (b ) Slika 4. od x = 0 do x = a (v. supstitucijom nalazimo: ⎧ y = g (t ) ⎫ b ⎪ ⎪ ∫ ydx = ⎨⎪ x = f (t ) ⎬⎪ = ∫ g (t ) f ′(t )dt .b ]. Rješenje: Četvrtina zadanog područja proteže se između elipse i osi x.). za t ∈[a. y = bsin t. 2. onda je površina područja koje se proteže između te krivulje i osi x.4. od x = f (a) do x = f (b).

POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. Kada se t mijenja od 0 do 2π točka (x. od x = 0 (t = ) do x = a (t = 0): 2 485 . y = asin 3t. Rješenje: Iz x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3 slijedi (x 1 / 3)2 + (y 1 / 3)2 = (a 1 / 3)2. y 1 / 3) leže na kružnici radijusa a 1 / 3. PRIMJER 4. Lako se provjerava da je astroida simetrična s obzirom na os x i os y. y 1 / 3 = a 1 / 3sin t. to jest sa: x = acos 3t.6. što znači da vrijednosti (x 1 / 3. pa je dovoljno izračunati π četvrtinu zadane površine. y) opisuje astroidu na sl. Ona se proteže između osi x i astroide. pa se mogu prikazati parametarski sa: x 1 / 3 = a 1 / 3cos t. Izračunajmo površinu omeđenu astroidom x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3. Slika 6.

kada se on kotrlja po osi x (v. β] i ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama (usp. 2⎝ 2 ⎠⎠ 0 ⎝ 2⎛ Površinu ispod svoda cikloide jednaka je trostrukoj površini kruga koji generira tu cikloidu. sl. 2π]. između ϕ = α. 8. β]. onda je površina područja koje se proteže od pola do zadane krivulje. Dakle. tj. y = a − a cos t. 8). 8 PRIMJER 5. POVRŠINA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je funkcija f intgrabilna na [α. Slika 7. gdje je cikloida putanja koju opisuje rubna točka kruga radijusa a. x = a(t − sin t). za jedan puni okret kruga koji se kotrlja po osi x. tj. 7 lako nalazimo parametarske jednadžbe cikloide x = at − a sin t. y = a(1 − cos t). i ϕ = β (v.).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 0 a P = 4 ∫ ydx = 4 ∫ a sin t 3a cos t (− sin t )dt = 12a 3 2 π 2 0 2 ∫ sin 4 t cos 2 tdt = 0 π 2 12a 2 ⎛ 1 1 3 ⎞ = ( v. Prvi svod cikloide dobija se za t∈[0. sl. za ϕ∈[α. tražena površina je P= 2 aπ 2π 2π 0 0 0 ∫ ydx = 2 2 ∫ a(1 − cos t )a(1 − cos t )dt = a ∫ (1 − 2 cos t + cos t )dt = 2π 1⎛ 1 ⎞⎞ = a ⎜⎜ t − 2 sin t + ⎜ t + sin 2t ⎟ ⎟⎟ = 3a 2π . jednaka integralu: 486 .7.6) sa r = h(ϕ).4 primjer 2) = ⎜ t − sin 4t − sin 2t ⎟ 16 ⎝ 4 3 ⎠0 = 3a 2π . Izračunajmo površinu omeđenu prvim svodom cikloide i osi x. Rješenje: Iz sl. 5.

9. jednaka integralu: β ( ) 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . β] i f (ϕ)≤g(ϕ) za ϕ∈[α. integralu β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . ∫ 2α Površina područja na sl.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ β 1 (h(ϕ ) )2 dϕ . područje na sl. 2 2 2 α α α P=∫ Strogi dokaz ovih rezultata koji se ne poziva na infinitezimalne kružne isječke i kontinuirane sume. Rješenje: 487 . β]. sastavljeno je od infinitezimalnih (beskonačno malih) kružnih isječaka s radijusom 1 2 1 2 r = h(ϕ) i lukom rdϕ = h(ϕ)dϕ.8.9. Slika 9. jednaka je razlici dvaju područja upravo razmotrene vrste. tj. 2 α P=∫ Naime. sl. pa je ukupna površina područja 2 2 jednaka kontinuiranoj sumi svih tih isječaka. čija je površina r dϕ = [ h( ϕ)] dϕ . između ϕ = α i ϕ = β (v. pa odatle i slijedi odgovarajuća formula: β β β ( ) 1 [g(ϕ )]2 dϕ − ∫ 1 [f(ϕ )]2 dϕ = ∫ 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . PRIMJER 6. Slika 8. onda je površina područja koje se u polarnom sustavu proteže od r = f (ϕ) do r = g(ϕ).). 2 α P=∫ Ako su funkcije f i g integrabilne na [α. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju ovog odjeljka. Izračunajmo površinu jedne od latica što ih omeđuje krivulja r = cos 2ϕ.

tražena površina je: π 2 π 4 π 2 ⎧ u = 2ϕ ⎫ 1 1 1⎛ 1 ⎞ 2 P= cos 2ϕdϕ = ⎨ cos 2 udu = ⎜ u + sin 2u ⎟ ⎬= ∫ ∫ 2 −π 4 8⎝ 2 ⎠ −π ⎩du = 2dϕ ⎭ 4 −π 2 = 2 π 8 . Rješenje: Kardioida je simetrična s obzirom na polarnu os. kardioida izgleda kao na sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Zadana krivulja izgleda kao na sl. PRIMJER 7. jer je r(−ϕ)=r(ϕ) (usp. Izračunajmo površinu lika omeđenoga kardioidom r = a(1 + cos ϕ).6). a jedna njezina latica dobije se za ϕ od − π 4 do π 4 (usp. 5. Dakle. 10. + ⎜ ⎟ 2 2 2 ⎝ ⎠0 .6 primjer 4. Ona omeđuje površinu: π π π π 1 P = 2∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 dϕ = a 2 ∫ dϕ + a 2 ∫ 2 cos ϕdϕ + a 2 ∫ cos 2 ϕdϕ = 2 0 0 0 0 = a 2ϕ 488 π 0 + 2a 2 sin ϕ π 0 + a2 2 π 1 2 ⎞ 3a 2π ⎛ 2 2 π ϕ ϕ = a π + a = sin .). 5. Kada ϕ raste od 0 do π. Slika 10. r pada od 2a do 0 preko slijedećih vrijednosti: ϕ r 0 2a π/2 a π 0 Dakle. 11.

dok unutarnji dio krivulje ima vrijednosti r ≤0. zbog simetrije s obzirom na polarnu os.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. pri čemu vanjski dio krivulje ima vrijednosti r ≥0. (a) za r ≥0 i (b) za r ≤0.7π / 6]. PRIMJER 8. Slika 12. za ϕ∈[5π / 6. usp. Rješenje: Graf funkcije r = 1 + 2cos ϕ izgleda kao na sl. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. dvostrukoj vrijednosti integrala od 5π / 6 do π: 489 . primjer 8. Izračunajmo površinu lika koji je omeđen krivuljom r = 1 + 2cos ϕ. za ϕ∈[ − 5π / 6. 6 6 2 2 (b) Površina P − omeđena unutarnjim dijelom krivulje (r ≤0) jednaka je.6. 5. 5π / 6].12. dvostrukoj vrijednosti integrala od 0 do 5π / 6: P+ = 2 5π 6 ∫ 0 1 (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = 2 5π 6 ∫ (1 + 4 cos ϕ + 4 cos ϕ ) dϕ = 0 5π 6 = (ϕ + 4 sin ϕ + (2ϕ + sin 2ϕ )) 0 2 = 5π 10π 3 1 +2+ − = (5π + 4 − 3 ).. (a) Površina P + omeđena vanjskim dijelom krivulje (r ≥0) jednaka je.

Površina zatamnjenog područja koje se nalazi između tih krivulja iznosi: 2π 2π 1 1 P = 2 ∫ ((2 + sin ϕ ) 2 − (cos 2ϕ ) 2 )dϕ = ∫ (4 + 4 sin ϕ + sin 2 ϕ − cos 2 2ϕ )dϕ = 2 2 0 0 2π 1⎛ 1⎛ 1 1 ⎞ 1⎛ ⎞⎞ = ⎜⎜ 4ϕ − 4 cos ϕ + ⎜ ϕ − sin ϕ ⎟ − ⎜ 2ϕ + sin 4ϕ ⎟ ⎟⎟ = 4π .. < ϕn − 1 < ϕn = β particija n 1 intervala [α. sl.). Razmotrimo. formulu za izračunavanje površine u polarnim koordinatama dokazujemo bez poziva na infinitezimalne (beskonačno male) kružne isječke i njihove kontinuirane sume. Naime. β]. na kraju ovog odjeljka. Izračunajmo površinu područja koje se nalazi između krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ. d i Δϕ i je površina i-tog kružnog 2 i =1 2 490 .14. Rješenje: Krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ skicirane su na sl. Za zainteresiranog čitatelja. Ako je α = ϕ0 < ϕ1 <.. 6 2 ⎟⎠ 2 ⎝ 6 PRIMJER 9. onda je D = ∑ d i 2 Δϕ i donja . područje koje se proteže od pola do krivulje zadane s r = h(ϕ).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ P− = 2 π ∫ 5π 1 π (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = (ϕ + 4 sin ϕ + 2ϕ + sin 2ϕ ) 5π 2 6 6 = ⎛ 5π 10π 3 ⎞⎟ 1 = 3π − ⎜⎜ +2+ − = (π − 4 + 3 ). 2⎝ 2 4 2 2⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎠ 0 Slika 13. izmđu ϕ = α i ϕ = β (v. β] za koju je d i≤h(ϕ) i g i≥h(ϕ). gdje je funkcija h integrabilna na [α. za ϕ∈[ϕi − 1. a i =1 2 m 1 2 1 2 G = ∑ g i Δϕ i gornja aproskimacija zadane površine. ϕi]. 13. dakle.

sl. jednaka je integralu: b P = ∫ p( x)dx . koja se nalazi između svih 2 donjih i svih gornjih suma. pa je jedina vrijednost.). 14. integral te funkcije. dok je β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . iznos zadane površine P je isječka sadržanog u i-tom dijeli zadane površine (jače zatamnjeno na sl.). budući da je f (x) − g(x) = p(x). S druge strane te su 1 2 aproksimacije donje i gornje sume za funkciju [h(ϕ )] . 2 α P=∫ što smo i trebali dokazati. 9. a 491 . a manja od svih takvih gornjih aproksimacija.). Zato je zadana površina veća od svih takvih donjih.2 VOLUMEN Površina lika koji se proteže od x = a do x = b i koji ima presjek poznate duljine p(x) (v. P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .1. Dakle.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 g i Δϕ i površina 2 i-tog kružnog isječka koji sadrži i-ti dio zadane površine (jače i slabije zatamnjeno na sl. a b To slijedi iz osnovne formule prethodnoga odjeljka. Slika 14. 14.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 1. Na potpuno isti način računamo volumen tijela s presjekom poznate površine: 492 .

Slijedi r(x) / r = (h − x) / h. onda je njegov volumen jednak integralu: b V = ∫ P( x)dx . Presjek stošca na razini x ima radijus r(x) = (h − x)r / h. Izračunajmo volumen kosoga kružnog stošca čija baza ima radijus r i čija je visina h. 3⎠ 3 h ⎝ 0 2 2 493 . PRIMJER 1. To ćemo strogo dokazati na kraju odjeljka. pa je traženi volumen: (h − x) 2 2 πr 2 r x π d = (h 2 − 2hx + x 2 )dx = 2 2 ∫ h h 0 0 h h h V = ∫ P ( x)dx = ∫ 0 πr 2 ⎛ h x3 ⎞ 1 = 2 ⎜⎜ h x − hx + ⎟⎟ = r 2πh. sl.).3.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN TIJELA POZNATOG PRESJEKA METODA ODREZAKA Ako se tijelo proteže duž osi x.2. jer iz sličnosti trokuta na sl. Rješenje: Stožac se proteže od razine x = 0 do razine x = h. te ako je funkcija P(x) integrabilna na intervalu [a. i ako na razini x ima presjek poznate površine P(x). a Slika 2. od x = a do x = b (v. b]. To znači da je odgovarajuća površina presjeka P(x) = r 2(x)π = [(h − x)r / h]2π.

onda su volumeni tih tijela jednaki (v. Slika 4. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 3. Površina njegovog presjeka na razini x je P(x) = gdje je a ( x ) = r 2 − x 2 i v ( x ) = a ( x ) tg α = r 2 − x 2 tg α . 2 2 3 ⎝ ⎠ −r 3 −r −r r r CAVALIERIJEVA METODA Ako su dva tijela presiječena familijom paralelnih ravnina tako da su im odgovarajući presjeci uvijek jednakih površina. Rješenje: Klin se proteže od x = − r do x = r. 4. PRIMJER 2. pa je P ( x) = ( ) 1 a(x)⋅v(x). 2 traženi je volumen: r ⎛ 1 1 x3 ⎞ 2 V = ∫ P( x)dx = ∫ (r 2 − x 2 ) tg αdx = tg α ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3 tg α . koji je pod kutom α isječen iz valjka radijusa r.5. Dakle.) 494 . Izračunajmo volumen klina na sl. 2 1 2 r − x 2 tg α .

ravninom paralelnom s njihovim bazama. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunajmo volumen kugle radijusa R.. sa sl. onda po metodi odrezaka slijedi da oba tijela b imaju volumen ∫ P( x)dx . iz kojeg je odstranjen stožac istog radijusa i visine. na sl. dobit ćemo presjeke jednakih površina: 2 ⎛⎜ R 2 − x 2 ⎞⎟ π = R 2π − x 2π . pola kugle radijusa R i valjak istoga radijusa R i visine R. Rješenje: Razmotrimo. a PRIMJER 3. Slika 6. 6.. Presječemo li oba tijela. ⎝ ⎠ Po Cavalierijevoj metodi slijedi da je pola volumena kugle jednako volumenu valjka umanjenom za volumen stošca: 1 1 V = R 2πR − R 2πR . 2 3 tj. 6. V= 4 3 Rπ 3 495 . ako os x postavimo okomito na tu familiju paralelnih ravnina. na visini x. Naime. te na svakoj razini x imaju presjek površine P(x).VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. te ako se tijela protežu od x = a do x = b.

Rješenje: Na ravnini na kojoj leži torus položimo. 496 1 (a + b). R = slijedi da je volumen torusa jednak volumenu valjka. V = r 2π2R π.8. v. tj.). kojem je R veliki radijus. dok mu je r mali radijus presječnoga kruga.8. koja određuje iste a i b. onda ona valjak presijeca u pravokutniku duljine 2R π i širine b − a (usp. tj. Slika 8. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunjamo volumen torusa (npr. zračnice). Slika 7. sl. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 4. valjak radijusa r i visine 2R π.7. (v. 8.). Površine tih presjeka su jednake: b 2π − a 2π = 2R π(b − a). jer je R (zbog simetrije) srednja vrijednost između a i b.) na istoj visini. ta ravnina presjeca izvodne krugova torusa i valjka (koji se vide kao debele linije na sl. Ako ravnina te familije presjeca torus u kružnome vijencu nutarnjega radijusa a i vanjskog radijusa b. Po Cavalierijevoj metodi 2 . sl. Oba tijela presijecimo familijom ravnina paralelnih s ravninom na koju su tijela položena. duž njegove izvodnice. Naime.

b]). na [a. Slika 10. jednak je integralu (uz pretpostavljenu a integrabilnost funkcija f i g. 497 . b] na osi x i grafa y = f (x). na razini x. onoga lika koji se proteže između intervala [a. Dakle. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. dakle i f 2. Slika 9. sl. usp. b b ∫ [ f ( x)] πdx − ∫ [g ( x)] πdx . na [a. 9. a 2 a 2 2 2 ∫ π ([ f ( x)] − [g ( x)] )dx b tj.) koji se od x = a do x = b proteže između y = f (x) i y = g(x). uz f (x)≥g(x). jer je njihov presjek na svakoj razini krug.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Volumene rotacijskih tijela često možemo lako izračunati. sl. 10. krug s radijusom b f (x) i površinom [f (x)]2π. b]). onda je presjek toga rotacijskog tijela. g 2. volumen toga rotacijskog tijela je ∫ [ f ( x)] dx 2 (uz a pretpostavljenu integrabilnost funkcije f . dakle i f 2. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodnoga tipa. onoga lika (usp. čija nam je površina dobro poznata. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x.

onda je njegov volumen (v. 11.11.). 3⎠ 3 ⎝ −r −r −r r r 2 2 2 Njezin središnji dio ima volumen (v. onoga lika koji se proteže od intervala [ − r. Kugla radijusa r presječena je na tri dijela paralelnim ravninama koje su od njezinog središta udaljenje za r / 3. r] na osi x do grafa y = r 2 − x 2 (usp. onoga lika koji se proteže između intervala [a. sl. 2 2 a PRIMJER 5.): 1 1⎛108 52 ⎞ 3 28 Vr = (V −Vs ) = ⎜ − ⎟r π = r 3 π . onda je njegov volumen (v. sl. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. 2 a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. gdje je f (x)≥g(x).): b ( ) V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx . b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).) b V = π ∫ [ f ( x)] dx . sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA (METODA DISKOVA) Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. 11. sl. Izračunajmo volumen svakog od dijelova i volumen cijele kugle. 2 2⎝ 81 81 ⎠ 81 498 . sl. Rješenje: Kugla radijusa r nastaje rotacijom oko osi x. Zato cijela kugla ima volumen: r ⎛ 4 x3 ⎞ V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3π .): r 3 r 3 r 3 ⎛ x3 ⎞ 52 3 V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r π. 10. 3 ⎠ 81 ⎝ −r 3 −r 3 −r 3 2 2 2 Slijedi da je volumen rubnih dijelova kugle (v. 9. b] između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x).

Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi x. 499 . 7 ⎠ 21 ⎝ 3 0 0 0 2 2 2 6 Slika 12.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11.) sijeku se. Zato je traženi volumen: 1 ( ) 1 1 ⎛ x3 x7 ⎞ 4π V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx = π ∫ ( x − x )dx = π ⎜⎜ − ⎟⎟ = . u prvom kvadrantu.12.1 daju točke u prvom kvadrantu ). 1 od kojih x = 0. sl. 0. PRIMJER 6. u točkama s apscisama x = 0 i x = 1 (jer sustav x = x 3 ima rješenja x = − 1. lika omeđenog s y = x 3 i y = x (u prvom kvadrantu). Rješenje: Grafovi y = x i y = x 3 (v.

Zato je njegov volumen: a ⎛ x2 ⎞ x3 ⎞ 4 Vx = π ∫ y dx = π ∫ b ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dx = b 2π ⎜⎜ x − 2 ⎟⎟ = πab 2 . proteže između osi x i grafa y = b 2 (1− x 2 a 2 ) . (b) oko osi y. sl. a 2 b2 Rješenje: (a) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi x onoga lika koji se. proteže između osi y i grafa x = a 2 (1− y 2 b 2 ) . od y = − b do y = b. od x = − a do x = a. Izračunajmo volumen rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom lika (v. a ⎠ 3a ⎠ − a 3 ⎝ −a −a ⎝ a a 2 2⎛ Slika 13.) omeđenog elipsom x2 y2 + = 1 (a) oko osi x.13. Budući da su xi y sada zamijenili uloge njegov je volumen: b 2 500 2⎛ b ⎛ 4 y2 ⎞ y3 ⎞ V y = π ∫ x dy = π ∫ a ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dy = a 2π ⎜⎜ y − 2 ⎟⎟ = πa 2b . i 14.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 7. 3b ⎠ −b 3 ⎝ b ⎠ ⎝ −b −b b . (b) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi y lika koji se.

Zadani 2 2 volumen nastaje rotacijom oko osi y.). Rješenje: Kada se t mijenja od − π π do točka (x. lika omeđenog astroidom koja je parametarski zadana sa x = acos 3t. y = asin 3t (usp. 9.1 primjer 4. lika koji se od y = − a do y = a proteže između osi y i desne polovice astroide. y) opisuje desnu polovicu astroide na sl.15. 3 5 7 9 105 ⎝ ⎠ −1 −1 3 3 501 . Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 14. PRIMJER 8. Budući da su x i y sada zamijenili uloge zadani je volumen: π 2 ⎧ x = a cos 3 t y = a sin 3 t ⎫ 3 6 2 V y = π ∫ x dy = ⎨ ⎬ = 3πa ∫ cos t sin t cos tdt = 2 ⎩ dy = 3a sin t cos tdt ⎭ −a −π 2 a 2 π 2 = 3πa 3 1 ⎧ u = sin t ⎫ 2 3 2 3 2 3 2 ∫ (1 − sin t ) sin t cos tdt = ⎨⎩du = cos tdt ⎬⎭ = 3πa ∫ (1 − u ) u du = −π 2 −1 1 2 4 6 8 3⎛ u 1 3u 5 3u 7 u 9 ⎞ 32πa 3 = 3πa ∫ (u − 3u + 3u − u )du = 3πa ⎜⎜ − + − ⎟⎟ = .

Što se zbiva s volumenom kada A → ∞. Izračunajmo volumen “tuljka” koji nastaje rotacijom oko osi x. lika koji se proteže od x = 1 do 1 x = A između osi x i hiperbole y = . 502 .): A dx π =− 2 x x 1 A V = π ∫ y 2 dx = π ∫ 1 A =π − 1 π A . tj. Ako A → ∞ onda V → π. Slika 16. sl. 16. PRIMJER 9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. konačan.16. To znači da je volumen beskonačno protegnutog “tuljka” na sl. kada se “tuljak” x proteže u beskonačnost? Rješenje: Volumen zadanog “tuljka” iznosi (v.

dakle (usp. a b tj. Volumene rotacijskih tijela možemo izračunavati i tzv. VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA 503 .) iako sam “tuljak” ima beskonačni volumen. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodno razmotrene vrste. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. b čiji je volumen 2πxf (x)dx.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Primijetimo da presjek beskonačno protegnutog “tuljka” s ravninom xy nema beskonačnu površinu (usp. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).2 primjer 8. sl. a jednaka je volumenu tog rotacijskog tijela (usp. f (x)≥g(x).): b b ∫ 2πxf ( x)dx − ∫ 2πxg ( x)dx . 17. visine f (x) i duljine 2x π.) Slika 17. 7. dakle ∫ 2πxf ( x)dx . Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). sl. Kontinuirana suma svih ljusaka od x = a do x = b. a ∫ 2πx( f ( x) − g ( x))dx . metodom ljusaka. 18. a Slika 18. onda se ono sastoji od infinitezimalnih (beskonačno tankih) kružnih ljusaka debljine dx.

Koliki dio volumena kugle je time odstranjen? Rješenje: 504 . Rješenje: Traženi volumen je (v. Iz kugle radijusa R izdubljena je (kroz njezino središte) rupa radijusa r.): 1 1 x4 2π ∫ xx dx = 2π ∫ x dx = 2π 4 0 0 2 1 3 = 0 π 2 . 1] na osi x do grafa y = x 2. onda je njegov volumen (v. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. sl. b] između integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). PRIMJER 11. a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. onda je njegov volumen (v. onoga lika koji se proteže između intervala [a. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). gdje je f (x)≥g(x).): b V = 2π ∫ xf ( x)dx . 19. sl.17.18. sl.): b V = 2π ∫ x( f ( x) − g ( x))dx . a PRIMJER 10. lika koji se proteže od intervala [0.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ METODA LJUSAKA Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. Slika 19.

⎜ 3 R ⎠ ⎟3 ⎝ R ⎠ ⎝ ⎝ ⎠ Na primjer.). onoga lika koji se proteže od intervala [0. sl. ⎜ 2⎟ 4 2 ⎝ R ⎠ Slika 20. 505 . Zato je iznos odstranjenog volumena: 2 2 R −r ⎧u = R 2 − x 2 ⎫ = − 2 V = 2 ⋅ 2π ∫ x R − x dx = ⎨ π ⎬ ∫ u du = ⎩du = −2 xdx ⎭ 0 R2 r 2 = 2π r2 ∫ R2 −r 2 2 u du = 2π 2 32 u 3 r2 R 2 −r 2 4 = π ( R 3 − ( R 2 − r 2 )3 2 ) = 3 32 4 3 ⎛⎜ ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ ⎜ ⎟ = R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ .20. polovina kugle je odstranjena onda ako je 32 ⎛ 4−3 2 r2 ⎞ 1 1−⎜ 1 − ⎟ = . r = R. r] na osi x do grafa y = R2 − x 2 (v.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pola odstranjenog volumena nastaje rotacijom. ⎜ 3 R ⎠ ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ Omjer odstranjenog volumena i volumena kugle je 32 32 ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ 4 3 r2 ⎞ 4 3 ⎛⎜ ⎛ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ : R π = 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . oko osi y.

R + r] na osi x proteže između grafa y= r 2 −( x− R ) 2 metodi ljusaka njegov iznos V = 2π i grafa y=− r 2 −( x− R ) 2 (v.). pa je ∫u r 2 − u 2 du = 0 (v. onoga lika koji se nad intervalom [R − r. oko osi y (usp. sl. Rješenje: Slika 21. 22. Izračunajmo volumen torusa koji nastaje rotacijom kruga omeđenog kružnicom (x − R)2 + y 2 = r 2. Traženi volumen nastaje rotacijom. pa je po R+r x⎛⎜ r 2 − ( x − R ) 2 + r 2 − ( x − R ) 2 ⎞⎟dx = ⎝ ⎠ R−r ∫ R+r r ⎧u = x − R ⎫ 2 2 = 4π ∫ x r − ( x − R ) dx = ⎨ ⎬ = 4π ∫ (u + R ) r − u du = ⎩ du = dx ⎭ −r R −r 2 2 r = 4π ∫ u r − u du + 4 Rπ 2 −r 2 r ∫ −r 1 r 2 − u 2 du = 0 + 4 Rπ ⋅ r 2π = 2 Rπ ⋅ r 2π .sl. v = u r 2 − u 2 je neparna funkcija. 2 .). 2 r Naime.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 12. sl.22. primjer 4. pa je ∫ −r 506 r 2 − u 2 du = 1 2 r π (v. dok je −r r v = r 2 − u 2 jednadžba gornje polovice kružnice radijusa r. oko osi y.).21).

lika koji se nad intervalom [ − r. Volumen torusa iz 12.). sl. na osi x. 23. r]. Ako se ono sastoji od n ravnih ploča površine P(x i) i debljine ∆x i (čiji je volumen n P(x i)∆x i).VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 22. Promotrimo najprije tijelo poznatog presjeka. primjera izračunajmo metodom diskova. dakle i metodom diskova i metodom ljusaka. Volumen rotacijskog tijela najčešće možemo računati s obje metode. Rješenje: Traženi volumen nastaje rotacijom. 2 Slika 23. PRIMJER 13. zainteresiranom čitatelju nudimo i stroge dokaze valjanosti naših metoda. I na kraju. oko osi y.što je integral stepenaste funkcije P(x) = i =1 507 . proteže između grafa x = R + r 2 − u 2 i grafa x = R − r 2 − u 2 (v. onda je ukupni volumen takvoga tijela ∑ P( xi )Δxi . pa prema metodi diskova iznosi: ⎡ V = π ∫ ⎢⎛⎜ R + r 2 − y 2 ⎞⎟ − ⎛⎜ R − r 2 − y 2 ⎞⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ −r ⎣ r 2 r = π ∫ 4 R r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r r ∫ 2 ⎤ ⎥ dy = ⎦ r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r 1 2 r π = 2 Rπ ⋅ r 2π .

Razmotrimo najprije krivulju koja je zadana parametarski sa x = f (t). od t = a do t = b. onda za parametar x imamo x = x i y = f (x). uz x∈[a. a Ako je krivulja graf funkcije y = f (x). što prepuštamo čitatelju da sam provede. pa je stoga i ona sama valjana. sl. Valjanost metode ljusaka može se dokazati na sličan način. koje tada potpuno obuhvaća zadano tijelo. 24. korištenjem gornjih i donjih aproksimacija. volumen tijela je tada ∫ P ( x ) dx . usp. što znači da je 2 2 ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = [ f ′(t ) ] +[ g′( t ) ] dt . Ona je sastavljena od infinitezimalnih segmenata ds. No.1. Ukupnu duljina luka. dx = (dx / dt)dt = f ′(t)dt i dy = (dy / dt)dt = g ′(t)dt. za t ∈[a. b]. b]. Metoda diskova samo je jedna konkretna primjena metode odrezaka. i on je jednak volumenu zadanog tijela poznatog presjeka P(x). 9.). koje je tada potpuno sadržano u zadanom tijelu. koji su hipotenuze infinitezimalnih pravokutnih trokuta s katetama dx i dy (v. a Slika 24. Naša metoda pretpostavlja da je funkcija P(x) integrabilna na [a. U općem slučaju tijelo zadanog a presjeka P(x) može se odozdo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. x i]. tj.3 DULJINA LUKA Duljina dijela neke ravninske krivulje zovemo duljinom luka te krivulje. čija je valjanost upravo dokazana. Prema Pitagorinom teoremu ds = dx 2 + dy 2 . b]. i isto se tako može odozgo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. b b L = ∫ (dx dt ) + (dy dt ) dt = ∫ a 2 2 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . To je po definiciji b ∫ P ( x ) dx . Volumeni tih gornjih i donjih aproksimacija su gornje i donje sume za P(x) na [a. sl. b]. pa postoji točno jedna vrijednost koja je smještena između svih takvih donjih i gornjih aproksimacija. To smo i trebali dokazati. y = g(t). b]. za x∈[x i − 1. nad intervalom [a. tj. pa je duljina u tom slučaju 508 . nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih segmenata ds.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b P(x i).

2π]. b]. Slika 1. t∈[0. onda je duljina tog luka jednaka integralu: 2 b 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a [ f ′( x)]2 + [g ′( x)]2 dt .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b b L = ∫ 1 + (dy dx) dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx 2 a 2 a Strože opravdanje naših formula za duljinu luka. ⎝ dx ⎠ a a PRIMJER 1. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π ∫ 0 2π 2π 0 0 r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = r ∫ sin 2 t + cos 2 t dt = r ∫ dt = 2πr . onda je duljina zadanog luka: b 2 b ⎛ dy ⎞ 2 L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx . te ako te funkcije imaju integrabilne derivacije dx / dt = f ′(t) i dy / dt = g ′(t). zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju odjeljka. Izračunajmo duljinu kružnice x = rcos t. PRIMJER 2. 509 . za t ∈[a. Ako je luk zadan kao graf funkcije y = f (x). DULJINA LUKA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje parametarski zadan funkcijama x = f (t) i y = g(t). te ako ta funkcija ima integrabilnu derivaciju dy / dx = f ′(x). y = rsin t. koje se ne poziva na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje. za x∈[a. b]. što nam je dobro poznato.

4π]. od x = 0 do x = 1. Izračunajmo duljinu spirale x = tsin t. t ∈[0. y = tcos t. ⎠ ⎝ ⎟ ⎠0 ( ) PRIMJER 3. 9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo duljinu parabole y = x 2. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2 1 1 2 1 ⎛1⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + (2 x) 2 dx = 2∫ ⎜ ⎟ + x 2 dx = 2 ⎝ dx ⎠ 0 0 0 ⎝ ⎠ 2 2 ⎛ 1 ⎜ ⎛1⎞ ⎛1⎞ = 2⎜ x ⎜ ⎟ + x 2 + ln 2 x + ⎜ ⎟ + x 2 2 ⎜ ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 1 ⎞ 1 ⎛ ⎞ ⎟ ⎟ = 2⎜ 5 + 2 ln 2 + 5 ⎟ ≈ 5. 510 π 2 0 = 6a. Izračunajmo duljinu asteroide x = acos 3t. .1 primjer 4. y = asin 3t (v. Rješenje: Zbog simetrije vrijedi π 2 L=4∫ 0 π 2 =4∫ 0 2 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = 4 ∫ ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = π 2 9a 2 cos 2 t sin 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 4 ∫ 3a sin t cos tdt = 6a sin 2 t 0 PRIMJER 4.9.).

odakle slijedi da su njezini preostali korijeni kompleksni. Tražena sjecišta su S 1(1. y = 1 je jedino realno rješenje našega sustava. 4π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 4π ∫ 4π 1 + t 2 dt = 0 1⎛ 2 2 ⎞ ⎜ t 1 + t + ln t + 1 + t ⎟ ≈ 80.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Rješenje: Iz dx dy = sin t + tcos t. 27 27 511 . 2.8. Izračunajmo opseg lika omeđenog krivuljom y 3 = x 2 i y = 2 − x 2 . = cos t − tsin t slijedi: dt dt ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2t + 2tsin tcos t + t2cos 2t + cos 2t − 2tsin tcos t + t2sin 2t ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ = (sin 2t + cos 2t)(1 + t 2) = 1 + t 2. Dakle. 1). ⎠0 2⎝ PRIMJER 5. Iz y 3 = x 3 i y 2 = 2 − x 2 slijedi y 3 + y 2 − 2 = 0. sl. 1 OS1 = ∫ 0 = 2 1 2 1 1 ⎛ dx ⎞ 1 9 ⎛3 ⎞ ⎜⎜ ⎟⎟ + 1dy = ∫ ⎜ y 1 2 ⎟ + 1dy = ∫ y + 1dy = ∫ (4 + 9 y )1 2 dy 20 4 2 ⎠ ⎝ dy ⎠ 0 ⎝ 0 112 (4 + 9 y ) 3 2 293 1 = 0 1 1 ((4 + 9) 3 2 − 4 3 2 ) = (13 13 − 8). 1) i S 2(−1. Očito je y = 1 jedno rješenje te kubne jednadžbe. Rješenje: Odredimo sjecišta zadanih krivulja. kojem odgovaraju vrijednosti x = y 3 = 1 =±1 . Dakle. pa se polinom y 3 + y 2 − 2 može faktorizirati na linearni faktor y − 2 i kvadratni faktor koji nalazimo dijeljenjem: y3 + y2 − 2 : y − 2 = y2 + y + 2 − (y 3 − 2y) 2y 2 − 2 − (2y 2 − 2y) 2y − 2 − (2y − 2) 0 To znači da se kubna jednadžba y 3 + y 2 − 2 = 0 može napisati u obliku (y − 2)(y 2 + y + 2) = 0.). Traženi opseg je OS 1 + S 1S 2 + S 2O = 2(OS 1 + S 1S) (v.

Čestica se giba po elipsi 4x 2 + y 2 = 4 u skladu s jednadžbama x = cos t.3) brzina opisanoga gibanja s′(t) je 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = s ′(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 1 1 x2 x dx ⎛ dy ⎞ S1 S = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + dx = 2 ∫ = 2 arcsin 2 2− x 2 ⎝ dx ⎠ 2 − x2 0 0 0 Dakle. y = 2sin t. u trenutku t. a kada najmanja? Rješenje: Prema uokvirenoj formuli brzina čestice. y = g(t) opisuju gibanje točke (x.1 . onda je njezina brzina u trenutku t 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 . 4. y) u vremenu t. π 2 2 (13 13 − 8) + ≈ 5. onda je 2 t 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ s (t ) = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ put što ga točka prijeđe od trenutka a do trenutka t. je 512 . y = g(t). Ako parametarske jednadžbe x = f (t). traženi opseg je L = 2(OS1 + S1 S ) = 1 = 0 π 2 4 . 27 2 Slika 2. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ BRZINA GIBANJA Ako se točka (x. y) giba u skladu sa x = f (t). Prema osnovnom teoremu infinitezimalnog računa (usp. Kada je njezina brzina najveća. PRIMJER 6.

1 primjer 5. tj..7.): 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π 2π ∫ 0 2π 2π a (1 − cos t ) + a sin t dt = a ∫ 2(1 − cos t )dt = 2 2 2 2 0 2π 2π t t t = 2a ∫ 1 − cos t dt = 2a ∫ 2 sin 2 dt = 2a ∫ sin dt = − 4a cos = 8a. u tjemenima elipse na osi y (v... sl. 2 2 2 Slika 3.. . tj. sl. tj. . u tjemenima elipse na osi x. (usp. Brzina je najmanja kada je cos 2t najmanje. Te vrijednosti dobijamo za t = 0. π. tj. 9. 9.1 primjer 5). Kada se ta točka giba najbrže? Rješenje: Duljina prvoga luka cikloide je (usp. kada je cos t = ± 1. Prethodne jednadžbe opisuju gibanje obodne točke kruga koji se jediničnom kutnom brzinom kotrlja po osi x.). y = a(1 − cos t). ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Brzina je očito najveća kada je cos2 t najveći.. 2 2 20 0 0 0 Brzina gibanja obodne točke kruga je: 513 . kada je π 3π 5π . 2π. 3. .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2 t + 4 cos 2 t = 1 + 3 cos 2 t . Izračunajmo duljinu prvog luka cikloide x = a(t − sin t). . PRIMJER 7. Te vrijednosti dobijemo za t = . cos t = 0.

4. Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. PRIMJER 8. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Ona je najveća kada je cos t najmanji. r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 Slika 4. duljina luka te krivulje. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena je duljina: 514 . . π / 2]. sl.6) slijedi da su ϕ∈[α.. x = f (ϕ)cos ϕ. β]. od ϕ = α do ϕ = β. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = sin ϕ. β].. kada je obodna točka na vrhu kotrljajućeg kruga. te ako su funkcije f i njezina derivacija integrabilne. iznosi β 2 L=∫ α β =∫ 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎟⎟ dϕ = ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ ⎝ dϕ ⎠ [ f ′(ϕ ) cos ϕ − f (ϕ ) sin ϕ ]2 + [ f ′(ϕ ) sin ϕ + f (ϕ ) cos ϕ ]2 dϕ = α β =∫ α β [ f (ϕ )]2 + [ f ′(ϕ )]2 dϕ = ∫ r 2 + (dr / dϕ ) 2 dϕ α DULJINA LUKA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje zadan u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 v(t ) = ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = 2a 1− cos t . y = rsin ϕ (usp. Brzina tada iznosi 2a. za ϕ∈[0. 5π. β]. 5.) jednaka integralu β L=∫ α β [ f (ϕ )] + [ f ′(ϕ )] dϕ = ∫ 2 2 α 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ . onda je duljina tog luka (v. y = f (ϕ)sin ϕ. onda iz x = rcos ϕ. 3π. tj. Dakle. za t = π. njezine parametarske jednadžbe.

sin 2 ϕ + cos 2 ϕ dϕ = 0 0 Uočimo da je to četvrtina kružnice (usp. za ϕ 2 dobili bismo ϕ ϕ ϕ ⎡ π⎤ ∈ ⎢0.11. 3 ⎣ 2⎦ ϕ Rješenje: Iz r = a cos 3 ϕ 3 slijedi ϕ ϕ ϕ⎛ ϕ⎞ 1 dr = 3a cos 2 ⎜ − sin ⎟ ⋅ = − a cos 2 sin . π]. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena duljina je: π π 0 0 L = 2 ∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 + a 2 sin 2 ϕ dϕ = 2a ∫ 2(1 + cos ϕ ) dϕ = π = 2a 2 ∫ 2 cos 2 0 cos 2 Primijetimo da je ϕ 2 = cos ϕ 2 ϕ 2 π dϕ = 4a ∫ cos 0 . 2 ⎣ 2⎦ 2 2 PRIMJER 10. Naravno za ϕ∈[0. sl. usp. ⎥ .1 primjer 7. cos = cos . tj. a ne točni 8a. za ϕ ∈ ⎢0. Izračunajmo duljinu kardiode r = a(1 + cos ϕ). 2 0 . ⎥ . 5. Da smo pogrešno uvrstili cos netočni rezultat 0. 9.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 L= π 2 ∫ π ∫ dϕ = 2 . tražena duljina luka je π 2 L= ∫ 0 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ = r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 π 2 =a ∫ 0 a = 2 π 2 ∫ 0 cos 4 ϕ⎛ π 2 ∫ 0 a 2 cos 6 ϕ 3 ϕ⎞ 2ϕ + sin 2 ⎟ dϕ = a ⎜ cos 3⎝ 3 3⎠ + a 2 cos 4 π 2 ∫ cos 4 0 π 2 2 ⎞ 3 2 ⎞ a⎛ ⎛ ⎜1 + cos ϕ ⎟dϕ = ⎜ ϕ + sin ϕ ⎟ 3 ⎠ 2⎝ 2 3 ⎠0 ⎝ = ϕ 3 ϕ 3 sin 2 ϕ 3 dϕ = dϕ = a (2π + 3 3 ).) PRIMJER 9. a ne cos ϕ 2 ϕ 2 dϕ = 4a 2 sin π ϕ = 8a. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = a cos 3 ⎡ π⎤ . dϕ 3⎝ 3⎠ 3 3 3 Dakle. 8 515 .6 primjer 3.

ne pozivajući se više na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. …. t i]. n tj. za t ∈[a. onda bi ona prešla put koji je manji (odnosno veći) od Δl i.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za duljinu luka. …. na intervalu [a. n ∑ i =1 n d 2xi + d 2yi Δt i ≤ l ≤ ∑ g 2xi + g 2yi Δt i . t n = b. Luk krivulje x = f (t). slijedi da su lijeva i desna strana prethodne jednadžbe donja i gornja suma funkcije (dx / dt ) 2 + (dy / dt ) 2 . sl.Δl i. t 1. b 2 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ d y ⎞ l = ∫ ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a 516 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . Ako je ta funkcija integrabilna onda je njezin integral jedinstveni broj smješten između njezinih gornjih i donjih suma. One cijeli luk duljine l dijele na n manjih lukova duljine Δl 1.). Dakle. y) od t = t i-1 do t = t i. (d xi Δt i ) 2 + (d yi Δt i ) 2 ≤ Δli ≤ (g xi Δt i ) 2 + (g yi Δt i ) 2 odakle slijedi. i =1 Iz definicija dxi i dyi. t i] i konstantnom vertikalnom brzinom dyi (odnosno gyi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dy/dt na [t i-1. početak odjeljka). 5. b]. b]. . i =1 Slika 5. te gxi i gyi. y = g(t). …. Δl n. l = ∑ Δli (v. podijelimo diobenim točkama koje odgovaraju parametrima t 0 = a. t i. …. t i-1. tj. Svaki od manjih lukova Δl i nastaje gibanjem točke (x.t n-1. Ako bi se točka gibala konstantnom horizontalnom brzinom dxi (odnosno gxi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dx/dt na intervalu [t i-1. uz varijabilnu horizontalnu brzinu dx/dt i varijabilnu vertikalnu brzinu dy/dt.

Slika 2. onda površina koja nastaje njegovom rotacijom oko osi x iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx . ⎝ dx ⎠ a a a površina plohe koja nastaje njegovom rotacijom oko osi y iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + ⎜ ⎟ dx .4 POVRŠINA PLOHE Ako luk neke krivulje rotiramo oko zadane osi. 2.1. 517 . za a ≤t ≤b. y = g (t). sl. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Ako je luk krivulje zadan eksplicitno sa y = g (x). sl. za a ≤x ≤b. 2. onda je površina koja nastaje rotacijom tog luka oko osi x (v. POVRŠINA ROTACIJSKE PLOHE Ako je luk krivulje zadan parametarski (usp.): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 9.3) s jednadžbama x = f (t). ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Površina plohe koja nastaje rotacijom tog luka oko osi y je (v. dobit ćemo rotacijsku plohu čija se površina nalazi integracijom na slijedeći način.): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt . ⎝ dx ⎠ a a Slika 1.

0≤t ≤π.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ U točnost uokvirenih formula možemo se uvjeriti na slijedeći način.) slijedi da je a b tražena površina P = ∫ 2πy (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt . Rješenje: Sfera nastaje rotacijom polukružnice y = r 2 − x 2 . sl. Slika 4 Za zainteresiranog čitatelja na kraju odjeljka dajemo strože opravdavanje naših formula. ili ekvivalentno x = rcos t. dok treća i četvrta slijede iz prve i druge (jer je dx / dx = 1). tražena površina je 518 .). Ploha koja nastaje rotacijom luka x = f (t). a Na isti način opravdava se i valjanost druge formule. PRIMJER 1. Izračunajmo površinu sfere radijusa r. P = ∫ 2πyds . oko osi x. 3. b od t = a do t = b. sl. y = rsin t. Budući da je ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt (usp.). koje se ne poziva na infinitezimalne trake i kontinuirano zbrajanje. tj.3. Ukupnu površinu rotacijske plohe nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih traka. Dakle. 9. Svaka takva traka je plašt krnjoga stošca čija je površina 2πyds (v. Slika 3. oko osi x. 4. − r ≤x ≤r. y = g(t) za a ≤t ≤b. sastavljena je od infinitezimalnih traka koje nastaju rotacijom infinitezimalnih segmenata ds (v.

519 . 0≤x ≤1. Rješenje: Površina zadane plohe (v. sl. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = x 3.56. r −r ili ekvivalentno π 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ 2πr sin t r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 0 π π = ∫ 2πr 2 sin tdt = 2πr 2 cos t = 4r 2π . 5. oko osi x. =⎨ ⎬ = ∫ v dv = ⋅ v 3 18 3 18 1 ⎩dv = 36 x dx ⎭ 18 1 10 Slika 5. 0 0 PRIMJER 2. PRIMJER 3.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 2π r 2 − x 2 1 + 2 dx = r − x2 ⎝ dx ⎠ −r −r r r r = ∫ 2πrdx = 2πrx − r = 4r 2π .) jednaka je integralu 1 1 0 0 1 P = ∫ 2πyds = ∫ 2πx 3 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 3 1 + 9 x 4 dx = 0 10 ⎧ v = 1 + 9x 4 ⎫ π π 2 32 π = (10 3 2 − 1) ≈ 3.

6. Rješenje: Površina zadane plohe (v.85. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom jednoga poluvala sinusoide y = sin x. luka krivulje y = x 2. sl. 1≤x ≤2.) je: π π π P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + (dy dx) dx = 2π ∫ sin x 1 + cos 2 x dx = 2 0 0 0 −1 1 ⎧ t = cos x ⎫ 2 2 =⎨ ⎬ = −2π ∫ 1 + t dt = 2π ∫ 1 + t dt = ⎩dt = − sin xdx ⎭ −1 1 1 1 ⎤ ⎡1 = 2π ⎢ t 1 + t 2 + ln t + 1 + t 2 ⎥ = π 2 ⎦ −1 ⎣2 520 ( 2 + ln 1 + ) 2 + 2 − ln − 1 + 2 = . sl.) je 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 4 x 2 dx = 1 1 1 ⎧u = 1 + 4 x ⎫ π =⎨ ⎬= ⎩ du = 8 xdx ⎭ 4 4 17 ∫ u du = 5 π 2 17 π ⋅ u 3 2 = (17 3 2 − 53 2 ) ≈ 30.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom. 4 3 6 5 Slika 6. PRIMJER 4. Rješenje: Površina zadane plohe (v. oko osi x. 7. oko osi y.

Slika 7.) je: π 2 P= π 2 ∫ 2πyds = ∫ 2πy 0 (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = 0 π 2 ∫ asin t = 2π 3 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = 0 π 2 = 6a π 2 ∫ sin t 3 sin 2 t cos 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 0 π 2 = 6a 2π ∫ sin 4t cos tdt = 6a 2π 0 sin 5 t 5 π 2 = 0 6 2 a π. Rješenje: 521 . PRIMJER 5. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom astroide x = acos3t. 8. za 0 ≤ t ≤ π 2 . 5 Slika 8. PRIMJER 6. sl. oko osi x. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom grafa y = ln x.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ = 2 2π + π ln 2 +1 2 −1 ( ) 2 ( ) = 2 2π + π ln 2 + 1 = 2 2π + 2π ln 2 + 1 = 2π ( ( )) 2 + ln 2 + 1 . Rješenje: Površina zadane plohe (v. 2≤x ≤3 oko osi y. y = asin3t.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Površina zadane plohe (v. ⎝ dx ⎠ ⎝ dx ⎠ 0 0 0 Slika 10. Izračunajmo oplošje rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom elipse x2 y 2 + = 1 oko osi x. 9.) je: 3 3 3 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 3 1 dx = 2π ∫ x 2 + 1dx = x2 2 3 ⎛ 1 3 + 10 ⎞⎟ ⎛x 2 ⎞ = 2π ⎜ x + 1 + ln x + x 2 + 1 ⎟ = π ⎜⎜ 3 10 − 2 5 + ln .) je a a 2 a 2 ⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ P = 2 ∫ 2πyds = 4π ∫ y 1 + ⎜ ⎟ dx = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx . PRIMJER 7.10. sl. a2 b2 Rješenje: Oplošje zadanog elipsoida (v. 2 2 + 5 ⎟⎠ ⎝2 ⎠2 ⎝ Slika 9. 522 . sl.

čija je PRIMJER 8.). iz sl.2 primjer 12. onda ε → 0. posljednji integral postaje gdje je ε = 4πb a = arcsin ε ∫ a 2 − a 2 sin 2 t 0 2πab ε a ε arcsin ε (t + sin t cos t ) 0 cos tdt = 4πab ε arcsin ε ∫ cos 2 tdt = 0 ⎛ arcsin ε ⎞ = 2πab⎜ + 1 − ε 2 ⎟. arcsin ε /ε → 1. Izračunajmo površinu plohe torusa koja nastaje rotacijom kružnice (x − R)2 + y 2 = r 2 oko osi y (usp. Ako b → a. to jest . iz koje slijedi εdx = acos tdt. ekscentricitet elipse (pretpostavljamo da je a > b). 9. Slika 11.11 vidimo da je cos(arcsin ε) = cos t = 1− ε2 .POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x 2 y dy x2 y 2 dy b2 x + = 0 y + = 1 = − slijedi . površina 4a 2π. 1 − ε 2 → 1 i elipsoid prelazi u sferu radijusa a. ε ⎝ ⎠ Naime. 2 ∫ ∫ a 0 a 0 a a = a a2 − b2 tzv. 2 b2 x2 b4 x2 ⎛ dy ⎞ P = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx = 4π ∫ b 2 − 2 + 4 dx = a a ⎝ dx ⎠ 0 0 a a 4πb a2 − b2 2 4πb 2 a − x dx = a 2 − ε 2 x 2 dx . Rješenje: Površina zadane plohe torusa je: 523 . Uvedemo li a supstituciju εx = asin t. dx a 2 b 2 dx a2 b2 a2 No implicitnim deriviranjem iz Dakle.

a ≤x ≤b (v. Rješenje: Površina zadane plohe je: A A 2 A 1 1 ⎛ dy ⎞ P = lim ∫ 2πyds = lim ∫ 2π 1 + ⎜ ⎟ dx ≥ lim ∫ 2π dx = 2π lim ln A = ∞. površina zadane plohe je beskonačna. 9.2 primjer 2. x 1≤x ≤∞. ne pozivajući se više na infinitezimalne trake i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za površinu rotacijske plohe.). dakle plohu koja nastaje rotacijom. luka krivulje y = f (x). −r neparna funkcija. Uočimo da se radi o beskonačnom oplošju konačnog volumena (usp.f (x 0)) = (a. sl. (x n. oko osi x.f (b)) i aproksimiramo ga poligonskom linijom koja te točke povezuje dužinama. ..). oko osi x (usp. početak odjeljka)..f (x n)) = (b.f (x n − 1)). (x n − 1. Ako taj luk podijelimo diobenim točkama (x 0.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ R+r P = 2 ∫ 2πxds = 4π R −r = 4πr R+r r r Uočimo da je ∫ −r R −r R+r ∫ x 1+ R −r ( x − R) 2 dx = r 2 − ( x − R) 2 r ⎧t = x − R ⎫ t+R dx = ⎨ ⎬ = 4πr ∫ 2 2 dt = 2 2 ⎩ dt = dx ⎭ r − ( x − R) −r r − t ∫ −r ∫ x 1 + (dy dx) dx = 4π 2 x R −r = 4πr ∫ R+r r t dt r2 −t2 tdt r2 − t2 + 4πrR ∫ −r = 0 .. A→∞ A→∞ A→∞ A→∞ x x ⎝ dx ⎠ 1 1 1 Dakle. (x 1. 12. f (x 1)). PRIMJER 9. Promotrimo.f(a)). jer je dt r2 −t2 t r2 − t2 = 0 + 4πrR arcsin x r r = 2rπ ⋅ 2 Rπ . onda će ploha koja nastaje rotacijom poligonske linije aproksimirati plohu koja nastaje rotacijom luka polazne krivulje. 524 .).2 primjer 2. 9. Izračunajmo površinu beskonačno protegnute plohe koja nastaje rotacijom luka hiperbole y = 1 .

x i−1≤x ≤x i. Dokazat ćemo da je površina plohe. No to je jedna od naših formula.) Preostaje nam stoga dokazati da je površina plašta krnjoga stošca. x2 ] ⎧ k1 x + b1 .). x1 ] x ∈ [ x1 . Zato površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = f (x). oko osi x (v. jednaka integralu ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + ki dx . kao što smo to učinili za duljinu luka na kraju 9. ⎪ ⎪ k2 x + b2 . x n−1 ] x ∈ [ x n−1 . sl. 2 i =1 xi −1 a Taj integral je to bolja aproksimacija integrala b ∫ 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)] dx . Poligonska linija je graf po dijelovima linearne funkcije: x ∈ [ a. ⎪ M p( x ) = ⎨ ⎪ ⎪ k n−1 x + bn−1 . 2 a što je p(x) bolja aproksimacija od f (x) (to se može preciznije iskazati i dokazati pomoću donjih i gornjih suma za 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)]2 na [a. M x ∈ [ x n−2 . b] koja na intervalu [a. jednaka integralu b ∫ 2πp( x) n xi 1 + [ p′( x)] dx = ∑ ∫ 2π (ki x + bi ) 1 + ki2 dx . za a ≤x ≤ b definiramo posljednjim integralom. koja nastaje rotacijom poligonske linije.13. xi −1 525 . koji nastaje rotacijom dužine xi y = k ix + b i. b ]. oko osi x.3). (Druge se mogu opravdati na isti način. b ] aproksimira funkciju f (x).POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. ⎪ ⎩ k n x + bn .

(v. sl. 15. Slika 14. površina isječka kružnoga vijenca širine s = (R − r) i srednjice duljine L iznosi sL jer je (v. sl. 13.) iznosi: 526 . sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 13. 2 2 2 ⎝ 2 ⎠ Slika 15.) vidjet ćemo da se radi o isječku kružnoga vijenca čija je površina π(y i−1 + y i)s i. Naime. površina plašta krnjoga stošca π(y i−1 + y i)s i. Razvijemo li taj plašt (v. Dakle.): ϕ ϕ ϕ ⎛R+r⎞ P = R 2 − r 2 = ( R 2 − r 2 ) = ( R − r )⎜ ⎟ϕ = sL. 14.

Slika 17. I na kraju. sl. sl.). Slika 16.16). Podijelimo taj valjak na m valjaka visine 1/m.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π ( yi −1 + yi ) ( xi − xi −1 ) 2 + k i 2 ( xi − xi −1 ) = π (k i xi −1 + bi + k i xi + bi )( xi − xi −1 ) 1 + k i 2 = [ ] = π 1 + k i [k i ( xi + xi −1 ) + 2bi ]( xi − xi −1 ) = π 1 + k i k i ( xi − xi2−1 ) + 2bi ( xi − xi −1 ) = 2 2 2 xi ⎡ x 2 − xi2−1 ⎤ ⎤ x2 2 ⎡ = = 2π 1 + k i ⎢k i i + bi ( xi − xi −1 ) ⎥ = 2π 1 + k i ⎢k i + bi x ⎥ 2 ⎦ xi −1 ⎣ 2 ⎣⎢ ⎦⎥ 2 = xi ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + k i dx. Duljina krivulje aproksimirana je duljinama dužina čiji krajevi leže na krivulji. te da je aproksimacija to bolja što su ti trokuti manji (v. a ukupno 2nm trokuta “aproksimira” plašt cijelog jediničnog valjka. sl. Promotrimo plašt valjka jedinične visine i jediničnog radijusa. U bazu svakoga od njih upišimo pravilni n-terokut i to tako da je svaki za π/n zaokrenut u odnosu na sljedeći (v. 17. 527 . xi −1 što smo i trebali dokazati. Što su te dužine manje to je aproksimacija bolja (v. Spojimo točke susjednih n-terokuta tako da 2n trokuta “aproksimira” plašt valjka visine 1/m. To međutim nije točno. čija je površina očito 2π. 17). Mogli bismo analogno pomisliti da je i površina plohe aproksimirana površinom trokuta čiji vrhovi leže na plohi. upozoravamo na jednu pogrešnu analogiju.

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Površina svakog pojedinog trokuta je T mn = av/2, gdje je a stranica pravilnog n-terokuta, a v je hipotenuza
pravokutnog trokuta s katetama x i 1/m. Dakle (v. sl. 18.),
a = 2 sin

π
n

,

x = 1 − cos

Tmn = sin

π
n

π ⎛

,

v = x2 +

π⎞

2

1
,
m2

1
⎜1 − cos ⎟ + 2 .
n ⎝
n⎠
m

Slika 18.
Plašt cijelog jediničnog valjka “aproksimiran” je sa 2mn takvih trokuta:
Pmn = 2mn sin

π ⎛

2

π⎞
1
⎛ π
⎜1 − cos ⎟ + 2 = 2π ⎜ sin
n ⎝
n⎠
n
m

π ⎞ (1 − cos(π n)) 2 2 m 2
π 2 +1 .

π n
n⎠
n

Budući da je lim sin α / α = 1 i lim(1 − cosα ) / α = lim α / 2 (jer je (1 – cosα)/α = α/2! – α 3/4! + α 5/6! –
α →0

α →0

α →0

…) slijedi da za m, n → ∞, “aproksimacija” P mn teži prema:
2

m2
π 4m2
⎛π ⎞
lim 2π ⎜ ⎟ π 2 2 + 1 = lim 2π 1 +
m →∞
m→∞
n
2n 3
⎝ 2n ⎠
n→∞
n→∞

Dakle,
lim Pmn = lim 2π 1 +

m→∞
n→∞

m→∞
n→∞

π 4m2
2n 3

.

Za m = n, P mn → 2π, što je točna vrijednost površine plašta. Ali za m = n 2, P mn → ∞, što sigurno nije točna
vrijednost. Za m = [kn 3/2 ] (m je cijeli dio broja u zagradi), P mn → 2π k , za bilo koji k ≥1.
Dakle, trokuti čiji vrhovi leže na plaštu ne aproksimiraju površinu plašta (iako najmanja od svih mogućih
“aproksimacija”, koju dobijamo za m = n, to čini, a to je i općenito točno).

9.5 TEŽIŠTE
Točka u kojoj možemo poduprijeti ravnu šipku ili ploču, tako da ona miruje u polju sile teže, zove se
težištem te šipke odnosno ploče (v. sl.1.).
528

TEŽIŠTE
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Nalaženje težišta ravnih ploča i šipki jedna je od mnogobrojnih fizikalnih primjena integriranja.

Slika 1.
Razmotrimo najprije problem šipke, i to najjednostavniji (idealizirani) slučaj dvije točkaste mase m 1 i m 2
smještene na krajevima horizontalne šipke zanemarive mase (v. sl.2.). Ako šipku podupremo u točki koja je
na udaljenosti d 1 od mase m 1, odnosno d 2 od m 2, ona će (po Arhimedovom zakonu poluge) biti u ravnoteži
ako je
m 1d 1 = m 2 d 2.
Postavimo li os x duž horizontalne šipke i označimo li koordinate mase m 1, mase m 2 i njihova težišta sa x 1, x 2
i x slijedi da je (v. sl.3.)

m1 ( x − x1 ) = m2 ( x2 − x )
odakle rješavanjem po x nalazimo

x=

m1 x1 + m2 x2
m1 + m2

Slika 2.

Slika 3.

Ako je na šipku zanemarive težine raspoređeno n masa, m 1, m 2, ...m n, onda se njihovo težište može odrediti
uz pomoć slijedećeg principa superpozicije težišta.
PRINCIP SUPERPOZICIJE TEŽIŠTA

Ako je tijelo T mase M podijeljeno na dva tijela T 1 i T 2, mase M 1 i M 2, onda je težište tog tijela jednako
težištu točkastoga tijela koja se sastoji od dvije točke mase M 1 i M 2 smještene u težištima tijela T 1 i T 2.
Razmotrimo točkasto tijelo koje se sastoji od tri mase m 1, m 2 i m 3 smještene na horizontalnoj x osi u x 1, x 2 i
x 3. Podijelimo ga u dva tijela, tako da prvo sadrži mase m 1 i m 2 a drugo masu m 3 (v. sl.4. ). Težište prvoga
tijela (mase m 12 = m 1 + m 2) nalazi se u točki
x 12 =

m1 x 1 +m 2 x 2
m1 +m 2

.

529

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Po principu superpozicije težišta, težište čitavog tijela nalazi se u točki
⎛ m x + m2 x 2 ⎞
⎟ + m3 x 3
(m1 + m2 )⎜⎜ 1 1
m1 + m2 ⎟⎠
m12 x12 + m3 x3
m x + m 2 x 2 + m3 x 3

x=
=
= 1 1
.
m12 + m3
m1 + m2 + m3
(m1 + m2 ) + m3

Slika 4.
Slično dolazimo do općeg rezultata za točkasto tijelo koje se sastoji od bilo kojeg broja masa.
TEŽIŠTE TOČKASTE ŠIPKE

Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1, m 2, ...m n, smještenih na x osi u točkama s koordinatama
x 1, x 2, ..., x n, onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatom:
n

x=

m1 x1 + m2 x 2 + K + mn x n
=
m1 + m2 + K + mn

∑ mi xi
i =1
n

∑ mi

.

i =1

PRIMJER 1.
Mase od 30, 20 i 25 kg smještene su u točkama s koordinatama − 3, 0 i 5 na osi x . Odredimo
koordinatu njihovog težišta.

Rješenje:
Koordinata težišta je
x=

30 ⋅ ( −3) + 20 ⋅ 0 + 25 ⋅ 5 35 7
=
=
.
30 + 20 + 25
75 15

Ako se šipka kontinuirano proteže duž osi x , od x = a do x = b , i ako joj je linearna gustoća zadana
funkcijom g (x ) onda je možemo podijeliti na n dijelova [x i–1, x i], i = 1, ..., n , duljine ∆x i i približne mase
m i = g (x i)∆x i , koje približno možemo shvatiti kao točkaste mase smještene u x i (v. sl.5.).

Slika 5.
Približna masa šipke tada je
530

a a težište joj je u točki s koordinatom b x= ∫ xg ( x)dx a b . Njezina linearna gustoća.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ n n i =1 i =1 m = ∑ mi = ∑ g ( xi )Δxi dok je približna koordinata njezina težišta n n ∑ mi xi i =1 n x= = ∑ mi i =1 ∑ xi g ( xi )Δxi i =1 n . ∫ g ( x ) dx a PRIMJER 2. na tom intervalu. Izračunajmo njezinu masu i položaj njezinog težišta. zadana je sa g(x) = x 2 + x. ∑ g ( xi )Δxi i =1 Točne vrijednosti dobijemo kada svi ∆x i teže prema 0. tada gornje sume prelaze u integrale: TEŽIŠTE ŠIPKE Šipka koje se proteže od x = a do x = b i kojoj je linearna gustoća zadana funkcijom g(x) ima masu b m = ∫ g ( x)dx . x= = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 ⎝ 4 3 ⎠ 5 2 0 ∫ ( x + x)dx 0 6 0 531 . 2 ⎠ ⎝ 3 0 0 2 Koordinata težišta šipke na osi x je 6 ∫ x( x 2 + x)dx 6 1 ⎛ x4 x3 ⎞ 23 . Naravno. Rješenje: Tražena masa je 6 6 ⎛ x3 x2 ⎞ m = ∫ ( x + x)dx = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 . Šipka se proteže od x = 0 do x = 6.

smještenih na x. do osi x.. (x n..... onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatama n x= ∑ mi xi i =1 n ∑ mi i =1 PRIMJER 3.. . ravnoteža se neće poremetiti. m n smještenih na horizontalnoj ploči zanemarive mase. 532 n .. pravac kroz ( x .. x n tvore točkastu šipku čije je težište u n m x + m2 x 2 + K + mn x n x= 1 1 = m1 + m2 + K + mn ∑ mi xi i =1 n ∑ mi . sl. y n).. No tada mase m 1. y 2)... koji je paralelan s osi x. y 1)... Slika 7. m 2. .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Razmotrimo sada problem ploče i to najprije najjednostavniji (idealizirani) slučaj konačnog broja točkastih masa m 1. uočimo da će ploča koja miruje kada je poduprta u težištu ( x .. (x 2. y 1). sl. y ) mirovati i kada bude poduprta u bilo kojem pravcu koji prolazi tim težištem. . y n). u točkama (x 1. y ) paralelan sa osi y (v.m n. Slika 6.y = ∑ mi yi i =1 n ∑ mi i =1 . . y-ravnini u točkama s koordinatama (x 1. 6.... npr. našli bismo da je n y= m1 y1 + m2 y 2 + K + mn y n = m1 + m2 + K + mn ∑ mi y i i =1 n ∑ mi i =1 TEŽIŠTE TOČKASTE PLOČE Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1.) Ako mase m 1..m n povučemo paralelno s tim pravcem.. m n smještene u x 1.7. y ) .. (x n. Uzmimo npr. . . . i =1 Ponavljajući isti postupak s pravcem kroz ( x .. Da bismo odredili položaj težišta takve točkaste ploče. v.

y= ∫ρ a 1 [ f ( x)]2 dx 2 b b = 1 [ f ( x)]2 dx ∫ 2a b ∫ f ( x ) dx ∫ ρf ( x)dx ∫ f ( x)dx a a a . ⎝3 3⎠ Prijelaz na ploče kontinuirane gustoće prevest će gornje sume u tzv. jer je diskretna točkasta ploča zamijenjena kontinuiranom. 533 . u točki ⎜ x . Međutim. ⎟.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Mase od 10. ako se ograničimo na ploče konstantne (uniformne) gustoće. težište je u točki ⎜ . 8. Podijelimo tu ploču na infinitezimalne stupce visine f (x) i debljine dx. Stroži dokaz gornjih formula mogao bi se provesti bez poziva na infinitezimalne stupce i njihovo kontinuirano zbrajanje. tj. sl. Odredimo njihovo težište. f (x)≥0.). kojima se u ovoj knjizi ne bavimo. Promotrimo dakle ploču uniformne gustoće smještenu između grafa y =f (x). ⎝ 2 ⎠ Zamijenimo li (po principu superpozicije težišta) svaki takav stupac sa točkastom masom ρf (x)dx smještenom u njegovom težištu i primijenimo li formule za težište točkaste ploče. (0. Rješenje: Koordinate težišta su x= 10 ⋅ ( −1) + 20 ⋅ 0 + 30 ⋅ 1 1 = . Njihova je masa ρf (x)dx. i intervala [a. 10 + 20 + 30 3 y= 10 ⋅ 1 + 20 ⋅ 2 + 30 ⋅ 1 4 = 10 + 20 + 30 3 ⎛1 4 ⎞ tj. kao u prethodnim odjeljcima.2) i (1. Zapravo vrijede još općenitije formule koje se dokazuju na isti način (što prepuštamo čitatelju). 20 i 30 kg smještene su u točkama (−1. Slika 8.1). dobit ćemo b x= ∫ ρxf ( x)dx a b ∫ ρf ( x)dx a b = ∫ xf ( x)dx a b b . dvostruke integrale. f ( x ) ⎟. onda problem nalaženja težišta možemo riješiti i s našim starim (jednostrukim) integralima. b ] na osi x (v.1). Težište ⎛ 1 ⎞ svakog takvog stupca je (zbog njegove konstante gustoće) u njegovoj sredini. Umjesto suma sada imamo integrale.

9. Odredimo težište ploče uniformne gustoće. PRIMJER 4. 10. koja se proteže od intervala [0. ⎟. ⎝ 4 10 ⎠ 534 y= 1 4 x dx 2 ∫0 1 ∫x 0 2 dx = x5 10 3 x 3 1 0 1 0 = 3 . 4 0 ⎛3 3 ⎞ Dakle.) nad intervalom [a.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ TEŽIŠTE PLOČE UNIFORMNE GUSTOĆE Ploča uniformne (konstantne) gustoće ρ. sl. težište lika je u točki ⎜ . Rješenje: Koordinate težišta su 1 ∫ x dx 3 x= 0 1 ∫ x dx 2 0 = x4 4 3 x 3 1 0 1 1 = 3 . 1] na osi x do grafa y = x 2. koja se proteže (v. sl. 1 [g ( x) + f ( x)][g ( x) − f ( x)]dx 2 ∫a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a a Slika 9. 10 . b ] od y = f (x) do y = g(x). v. ima masu b m = ρ ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a i težište s koordinatama: b x= ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx b y= . f (x)≤g(x).

sl. kruga i jednostraničnog trokuta jednoznačno su određena njihovim osima simetrije. PRINCIP SIMETRIJE Ako ploča uniformne gustoće ima os simetrije onda se njezino težište nalazi na toj osi.a ] jednak 0. pravokutnika.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 10. nad simetričnim intervalom [−a. tj. težište kvadrata. prva −a koordinata težišta te ploča je x = 0 . onda je njezino težište jednoznačno određeno kao sjecište tih osi. Slika 11. usp. tj. 535 .a ]. Ako ploča ima više osi simetrije. na sl. pa je njezin integral nad [−a. te ako kroz njenu os simetrije postavimo os y. Ako je ploča uniformne gustoće osno simetrična. 12. 11. No tada je funkcija a x [g(x) − f (x)] neparna. To znači da se težište ploče nalazi na osi y. jer se mora nalaziti na svima. tj. ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx = 0 . na osi simetrije te ploče. njen je oblik opisan parnim funkcijama f (x) i g(x). Na primjer.

Slika 13.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. 14. O težištu jednakokračnog trokuta. r ] na osi x. sl. usp. (v. jednakokračnog trapeza ili polukruga. PRIMJER 5.). možemo reći samo to da se nalazi na njihovoj jedinoj osi simetrije. sl. Rješenje: Polukrug radijusa r proteže se od intervala [ − r. 13. Koordinate njegovog težišta su x = 0 zbog simetrije. deltoida. do grafa y = r 2 − x 2 . i 536 . Odredimo težište polukruga radijusa r.

PRIMJER 6.42r . 0 ⎛ 2π − 4 ⎞ 1 ⎟. .) π 4 x= ∫ x(cos x − sin x)dx 0 π 4 π 4 = ( x sin x + cos x + x cos x − sin x) 0 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 (sin x + cos x) 0 = 2π − 4 ( ). težište zadanog lika je u točki ⎜⎜ ⎟ 4 2 1 4 2 1 − − ⎝ ⎠ ( ) ( ) 537 .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ r y= 1 (r 2 − x 2 )dx ∫ 2 −r r ∫ r 2 − x 2 dx r 1 2 (r x − x 3 3) 2 4r −r = = ≈ 0. Dakle. Odredimo težište područja omeđenog sa y = sin x i y = cos x nad [0. sl. π / 4]. 4 2 −1 0 y= 1 2 π 4 ∫ (cos x + sin x)(cos x − sin x)dx 0 π 4 = 1 2 π 4 ∫ cos 2 xdx 0 2 −1 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 = sin 2 x 0 ( = ) 4( 4 2 −1 1 2 −1 ). 2 3π r π 2 −r Slika 14.15. Rješenje: Koordinate težišta zadanog lika su (v.

ili se troši. tj. ENERGIJA I RAD Energija je veličina koja se pojavljuje u raznim oblicima.) SNAGA I ENERGIJA Snaga S je brzina promjene (dakle proizvodnje ili potrošnje) energije E u vremenu: S= dE . Dakle. (U MKS − sustavu jedinica mjera energije je Joule (J). Brzina kojom neki oblik energije nastaje.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. dok je jedinica snage Watt (W). što je 3 600 000 joula. Jedna konjska snaga (KS) je 746 watta. tj. Koliko energije generator proizvede za 1 sat? Koja je srednja snaga generatora u toku 1 sata? Rješenje: 538 . Kilowatt−sat je jedinica energije jednaka energiji koju proizvede naprave snage 1000 watta za 1 sat. dt Slijedi da je ukupna promjena (dakle ukupna proizvodnja ili potrošnja ) energije. a PRIMJER 1. bez obzira na oblik. Snaga generatora u (wattima) varira vremenski (u sekundama) prema formuli P = P 0 sin2(120πt). tijekom vremena. gdje je P 0 maksimalna snaga generatora. ona nastaje. snaga je derivacija energije. kg m2 / s2. zove se snagom naprave koja tu energiju stvara ili troši. 9. No.6 SNAGA. ili se troši. od trenutka a do trenutka b: b E = ∫ Sdt . J/s.

SNAGA. pa drugi Newtonov zakon glasi: m d2 x =F. onda je njegovo gibanje opisano drugim Newtonovim zakonom: F = ma. što čini interval od 1 sata. 2 dt dt dt 2 Budući da je d ⎛ dx ⎞ d 2 x dx slijedi: ⎜ ⎟ =2 2 ⋅ dt ⎝ dt ⎠ d t dt d ⎡ 1 ⎛ dx ⎞ ⎢ m⎜ ⎟ dt ⎢⎣ 2 ⎝ dt ⎠ 2 ⎤ dx ⎥=F . uzimajući u obzir da je dx / dt brzina gibanja v. dt ⎥⎦ Integracijom od trenutka t = t 0 do trenutka t = t 1. dt 2 Množeći sa dx / dt dobijamo: m d 2 x dx dx ⋅ =F . 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . a = d2x / dt 2. Giba li se tijelo po x osi. nalazimo: t1 ⎧ x = x(t ) ⎫ x1 d ⎛1 2⎞ dx ⎪ ⎪ mv d t F d t = = ⎜ ⎟ ∫ dt ⎝ 2 ⎠ ∫ dt ⎨⎪dx = ⎛⎜ dx ⎞⎟dt ⎬⎪ = ∫ Fdx . x0 539 . proizvede energiju: 3600 E= 2 ∫ P0 sin (120πt )dt = 0 1 P0 2 3600 ∫ (1 − cos(240πt ))dt = 0 3600 = 1 ⎛ sin(240πt ) ⎞ P0 ⎜ t − ⎟ 2 ⎝ 240 ⎠ 0 = 1800 P0 Joulea. t0 t0 ⎝ dt ⎠ ⎭ x0 ⎩ t1 gdje je x(t 0) = x 0 i x(t 1) = x 1. Srednja snaga generatora je P= 1800 P0 1 = P0 Watta . gdje je m masa i a akceleracija tog tijela. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Generator od trenutka t = 0 (sekundi) do trenutka t = 3600 (sekundi). Dakle. 3600 2 Ako se tijelo (pravocrtno) giba u polju neke sile.

jednak je integralu te sile po tom putu: b R = ∫ Fdx .) Ako se tijelo giba pod utjecajem sile F. onda je R = F(b − a). Jedan od temeljnih principa fizike je princip konzervacije (očuvanja) energije. po kojem energija ne može ni nastati ni nestati nego se samo može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. od trenutka t 0 do trenutka t 1. rad sile F na putu koji tijelo pređe od položaja x 0 do položaja x 1. potencijalnu ili toplinsku. Ako brzinu pri udaru označimo sa v h iz gornje jednadžbe dobijamo: 1 2 mvh = mgh .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Lijeva je strana promjena kinetičke energije tijela. od mjesta ispuštanja do mjesta udara: 1 2 mv 2 t 0 h = ∫ mgdx . onda je promjena kinetičke energije tog tijela. onda se ona zapravo pretvara u neki drugi oblik energije. Dakle. K = 1 2 mv . kojom će brzinom ono udariti u tlo? Koliko se toplinske energije stvori tim udarom? Rješenje: Promjena kinetičke energije tijela. od ispuštanja do udara. jednaka je radu sile teže mg (g = 9. dok je desna 2 x1 strana R = ∫ Fdx . jednaka radu te sile na odgovarajućem putu: 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx .8 m / s2). RAD I ENERGIJA Rad koji sila izvede na tijelu dok se ono giba od x = a do x = b. promjena x0 kinetičke energije tijela jednaka je radu sile (pod čijim utjecajem se tijelo giba) na odgovarajućem putu. Ako tijelo mase m = 1 kg ispustimo s visine h = 10 m. a (Ako je sila F konstantna. 0 Početna brzina tijela je 0. tj. x0 PRIMJER 2. Dakle. 2 odakle slijedi: vh = 2 gh = 196 ≈ 14 m / s. ako tijelo izgubi kinetičku t 1 1 energiju mv 2 . od trenutka t 0 do trenutka t 1. npr. 540 . Rad = Sila ⋅Pomak. 2 t0 SILA.

Rješenje: b Promjena kinetičke energije tijela ∆E jednaka je uloženom radu sile F. Dokažimo da je F ⋅v snaga kojom sila F djeluje na tijelo koje se giba brzinom v (pod njezinim utjecajem). ΔE = ∫ Fdx . rad koji uloži dizač utega je mgh = 50⋅9. dizač je povećao potencijalnu energiju utega za mgh. Kolika je njegova prosječna snaga tijekom dizanja. PRIMJER 3. Od kuda se stvorila kinetička energija.8⋅2 = 980 J. početnog i krajnjeg položaja. tijekom toga dizanja. prethodni primjer) pa isti toliki. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Kinetička energija se udarom u tlo pretvara u toplinsku. a njen je iznos u trenutku udara 1 2 mv = mgh = 98 J. samo suprotnog smjera. sili teži i mišićnoj sili dizača. (Drugim riječima. gdje je brzina najveća. tj. 2s PRIMJER 4.) Prosječna snaga dizača. 2 Tijelo je u trenutku ispuštanja imalo kinetičku energiju 0. koju tijelo ima zbog visinske razlike h. ako uteg digne za 2 sekunde? Rješenje: Prije i poslije dizanja uteg miruje. No to znači da je i ukupni rad sila koja djeluje na uteg tijekom njegova puta jednak nuli. dt dx dt (Vrtimo li lončarsko kolo ili dječiji vrtuljak najefikasnije je djelovati silom potiska na vanjskom rubu kola ili vrtuljka. Koliko rada uloži dizač utega kada digne uteg od m = 50 kg na visinu od h = 1 m. koju tijelo ima u trenutku udara? Iz potencijalne energije mgh. Iz temeljne a veze derivacije i integrala slijedi dE / dx = F. Rad sile teže je mgh (usp. mora biti i rad dizača utega. 541 .) PRIMJER 5. Riječ je o dvije sile.64 KS .SNAGA. je S= 980 J = 480 W = 0. Dakle. pa se postavlja dodatno pitanje. tj. ukupna promjena njegove kinetičke energije je 0. Dakle snaga je: S= dE dE dx = ⋅ = F ⋅v . pa je toliko rada morao i uložiti u njegovo dizanje.

Iz sličnosti odgovarajućih trokuta slijedi: 3 3 r = .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pumpa treba isprazniti spremnik vode u obliku stošca na sl.1. Rješenje: Promotrimo sloj vode na dubini x debljine dx (v. 100 tj. ukupni rad potreban za pražnjenje cijeloga spremnika je 10 10 10 0 0 0 R = ∫ dR = 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 90 gπ ∫ (100 x − 20 x 2 + x 3 )dx = 10 20 3 1 4 ⎤ 10 4 ⎡ = 90 gπ ⎢50 x 2 − x + x ⎥ = 90 gπ = 7. masa mu je dm = 103 dV = 90π (10 − x) 2 dx . 10 − x 10 10 pa je volumen tog sloja dV = r 2πdx = 9π (10 − x) 2 dx .3 ⋅ 10 6 J. Dakle. Koliko je energije potrebno za taj posao (1 m3 vode ima 103 kg)? Slika 1. 3 4 ⎦0 12 ⎣ 542 . sl.5 ⋅ 10 4 gπ ≈ 2.1.r = (10 − x) .). Da bi se ta masa digla na visinu x (u polju sile teže mg) potreban je rad dR = dm ⋅ gx = 90 gπ (10 − x) 2 xdx .

dt odakle slijedi dh 10 4 = . PRIMJER 6.27 m. h 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 105 t . dt 9 gπ (10 − x) 2 h Za h = 0. 3 4 ⎠ ⎝ odakle slijedi (nakon numeričkog rješavanja te jednadžbe) da je h ≈0. tj.41 m / h. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dakle. 0 gdje je h dubina gornjega sloja ispumpanog za t sati. Dakle. 20 1 ⎞ ⎛ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟ = 10 4 . prethodni primjer): h ∫ 90 gπ (10 − x) 0 2 20 1 ⎞ 20 1 ⎞ ⎛ ⎛ xdx = 90 gπ ⎜ 50h 2 − h 3 + h 4 ⎟ ≈ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟.27 to iznosi 1. Deriviranjem obje strane posljednje jednadžbe po t nalazimo 90 gπ (10 − h) 2 h dh = 10 5 . (a) Kolika je razina vode u spremniku nakon 6 minuta pražnjenja? (b) Kojom brzinom opada razina vode u spremniku u tom trenutku? Rješenje: (a) Ukupna energija potrebna da se ispumpa gornjih h metara vode iz spremnika je (usp. energija potrebna za pražnjenje spremnika je 2. 3 4 ⎠ 3 4 ⎠ ⎝ ⎝ Na kraju 6 minute (1 / 10 sata) pumpa je obavila rad od 104 Joulea. uložila je u pumpanje 104 Joula. (b) Nakon t sati pražnjenja obavljen je rad od 105 t Joulea. 543 .6⋅108 W).3⋅106 J. Dakle. Nakon 6 minuta pražnjenja razina vode spustila se za 0.SNAGA. Pumpa koja prazni spremnik vode iz prethodnog primjera ima izlaznu snagu od 105 J na sat (3.27 m.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful