9.

PRIMJENE INTEGRALA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Površina
Volumen
Duljina luka
Površina plohe
Težište
Snaga, energija i rad

9.1 POVRŠINA
POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i f (x)≥g(x), za x∈[a, b], onda je površina područja koje se
proteže između y = f (x) i y = g(x), od x = a do x = b, jednaka integralu (usp. sl.1. i 4.5)
b

P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx .
a

Slika 1.
481

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRIMJER 1.
Izračunajmo površinu područja omeđenog parabolom y = 2x − x 2 i pravcem y = − x. U kojem
omjeru os parabole dijeli tu površinu?

Rješenje:
Zbog negativnog koeficijenta uz x 2 , os parabole se proteže od njezinog tjemena na dolje (tj. u
negativnom smjeru osi y). Svođenjem na puni kvadrat jednadžbu parabole možemo napisati u obliku
y − 1 = − (x − 1)2, što znači da joj je tjeme u točki (1, 1). Apscise sjecišta zadane parabole y = 2x − x 2
i zadanog pravca y = − x nalazimo iz jednadžbi
2x − x 2 = − x,

3x − x 2 = x(3 − x) = 0, x 1,2 = 0,3.

Dakle, zadano se područje proteže između y = 2x − x 2 i y = − x, od x = 0 do x = 3 (v. sl.2.), pa je
njegova površina,
3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
9
P = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
2
⎝ 2
0
0
0
2

2

Slika 2.
Os parabole, x = 1, dijeli površinu P na dvije površine P 1 i P 2, koje se protežu od x = 0 do x = 1, te
od x = 1 do x = 3 (v. sl.2) i iznose:
1

1

1

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
7
P1 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = ,
3⎠
6
⎝ 2
0
0
0
2

2

2

3

3

3

⎛ 3x 2 x 3 ⎞
10
P2 = ∫ ((2 x − x ) − (− x))dx = ∫ (3 x − x )dx = ⎜⎜
− ⎟⎟ = .
3⎠
3
⎝ 2
1
1
1
2

482

2

2

POVRŠINA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Omjer tih površina je
7 10 7
P1:P2 = : =
= 7:20 .
6 3 20

PRIMJER 2.
Izračunajmo površinu lika omeđenog kružnicom x 2 + y 2 = 2 i parabolom y = x 2 (unutar parabole).

Rješenje:
Sjecišta zadanih krivulja nalazimo rješavanjem sustava x 2 + y 2 = 2, y = x 2. Dakle,
y 2 + y = 2, y 2 + y − 2 = 0, y =

− 1± 1+8 −1± 3
=
=−2, 1 .
2
2

Odavde, zbog x = ± y , slijedi,

x = ± − 2 = ± 2i

i

x = ± 1 = ±1 .

Nas zanimaju samo realna sjecišta. To su S 1(−1, 1) i S 2(1, 1), što znači da se naše područje proteže
od x = − 1 do x = 1, između gornje polukružnice y = 2 − x 2 i parabole y = x 2 (v. sl.3.)
Njegova je površina:
1

P1 = ∫ ( 2 − x 2 − x 2 )dx =
−1

=

1

1⎛
x ⎞
x3
⎜⎜ x 2 − x 2 + 2 arcsin
⎟⎟ −
2⎝
2 ⎠ −1 3

1

=
−1

⎛ −1 ⎞⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 1 π
1⎛
1 ⎞ 1⎛
⎟⎟ ⎟⎟ − ⎜ + ⎟ = + .
⎟⎟ − ⎜⎜ − 1 + 2 arcsin⎜⎜
⎜⎜1 + 2 arcsin
2⎝
2 ⎠ 2⎝
⎝ 2 ⎠⎠ ⎝ 3 3 ⎠ 3 2

Slika 3.

483

Rješenje: Četvrtina zadanog područja proteže se između elipse i osi x. 2. sl.b ]. onda je površina područja koje se proteže između te krivulje i osi x. y = g(t). od x = 0 do x = a (v. sl. od x = f (a) do x = f (b). a Naime. . f (a) a ⎩dx = f ′(t )dt ⎭ f (b ) Slika 4. pa je tražena površina a 0 0 0 π 2 π 2 4 ∫ ydx = 4 ∫ (b sin t )(− a sin t )dt = −4ab ∫ sin 2 tdt = π 2 π 2 = 4ab ∫ sin tdt = 4ab 2 0 484 ∫ 0 π 2 1 ⎛ 1 ⎞ (1 − cos 2t )dt = 2ab⎜ t − sin 2t ⎟ 2 2 ⎝ ⎠0 = 2ab π 2 = abπ . supstitucijom nalazimo: ⎧ y = g (t ) ⎫ b ⎪ ⎪ ∫ ydx = ⎨⎪ x = f (t ) ⎬⎪ = ∫ g (t ) f ′(t )dt .4. 5. y = bsin t.3) s jednadžbama x = f (t). (v. Izračunajmo površinu omeđenu elipsom x = acos t. za t ∈[a.b ] i ako je krivulja zadana parametarski (usp.). PRIMJER 3.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ POVRŠINA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA ZADANA PARAMETARSKI Ako su funkcije f i g integrabilne na [a.) jednaka integralu: b P = ∫ g (t ) f ′(t )dt .

Ona se proteže između osi x i astroide.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. Izračunajmo površinu omeđenu astroidom x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3. pa je dovoljno izračunati π četvrtinu zadane površine.6. y) opisuje astroidu na sl. y 1 / 3 = a 1 / 3sin t. y 1 / 3) leže na kružnici radijusa a 1 / 3. što znači da vrijednosti (x 1 / 3. Lako se provjerava da je astroida simetrična s obzirom na os x i os y. y = asin 3t. PRIMJER 4. Kada se t mijenja od 0 do 2π točka (x. Slika 6. pa se mogu prikazati parametarski sa: x 1 / 3 = a 1 / 3cos t. Rješenje: Iz x 2 / 3 + y 2 / 3 = a 2 / 3 slijedi (x 1 / 3)2 + (y 1 / 3)2 = (a 1 / 3)2. to jest sa: x = acos 3t. od x = 0 (t = ) do x = a (t = 0): 2 485 .

8. Dakle. β]. 7 lako nalazimo parametarske jednadžbe cikloide x = at − a sin t. između ϕ = α. za ϕ∈[α. sl. POVRŠINA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je funkcija f intgrabilna na [α. tražena površina je P= 2 aπ 2π 2π 0 0 0 ∫ ydx = 2 2 ∫ a(1 − cos t )a(1 − cos t )dt = a ∫ (1 − 2 cos t + cos t )dt = 2π 1⎛ 1 ⎞⎞ = a ⎜⎜ t − 2 sin t + ⎜ t + sin 2t ⎟ ⎟⎟ = 3a 2π .7. Slika 7. kada se on kotrlja po osi x (v. sl. y = a − a cos t. jednaka integralu: 486 . 8). x = a(t − sin t).). gdje je cikloida putanja koju opisuje rubna točka kruga radijusa a. 8 PRIMJER 5. Izračunajmo površinu omeđenu prvim svodom cikloide i osi x. tj.6) sa r = h(ϕ). 5.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 0 a P = 4 ∫ ydx = 4 ∫ a sin t 3a cos t (− sin t )dt = 12a 3 2 π 2 0 2 ∫ sin 4 t cos 2 tdt = 0 π 2 12a 2 ⎛ 1 1 3 ⎞ = ( v. i ϕ = β (v.4 primjer 2) = ⎜ t − sin 4t − sin 2t ⎟ 16 ⎝ 4 3 ⎠0 = 3a 2π . y = a(1 − cos t). Prvi svod cikloide dobija se za t∈[0. za jedan puni okret kruga koji se kotrlja po osi x. 2π]. tj. β] i ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama (usp. 2⎝ 2 ⎠⎠ 0 ⎝ 2⎛ Površinu ispod svoda cikloide jednaka je trostrukoj površini kruga koji generira tu cikloidu. Rješenje: Iz sl. onda je površina područja koje se proteže od pola do zadane krivulje.

Rješenje: 487 . pa je ukupna površina područja 2 2 jednaka kontinuiranoj sumi svih tih isječaka. Izračunajmo površinu jedne od latica što ih omeđuje krivulja r = cos 2ϕ. jednaka je razlici dvaju područja upravo razmotrene vrste. sastavljeno je od infinitezimalnih (beskonačno malih) kružnih isječaka s radijusom 1 2 1 2 r = h(ϕ) i lukom rdϕ = h(ϕ)dϕ.8. 2 α P=∫ Naime. pa odatle i slijedi odgovarajuća formula: β β β ( ) 1 [g(ϕ )]2 dϕ − ∫ 1 [f(ϕ )]2 dϕ = ∫ 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ . jednaka integralu: β ( ) 1 [g(ϕ )]2 − [f(ϕ )]2 dϕ .9. 2 α P=∫ Ako su funkcije f i g integrabilne na [α. Slika 9. β]. β] i f (ϕ)≤g(ϕ) za ϕ∈[α. zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju ovog odjeljka. područje na sl. Slika 8.9. čija je površina r dϕ = [ h( ϕ)] dϕ . 2 2 2 α α α P=∫ Strogi dokaz ovih rezultata koji se ne poziva na infinitezimalne kružne isječke i kontinuirane sume.). integralu β 1 [h(ϕ )]2 dϕ . sl.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ β 1 (h(ϕ ) )2 dϕ . između ϕ = α i ϕ = β (v. PRIMJER 6. ∫ 2α Površina područja na sl. tj. onda je površina područja koje se u polarnom sustavu proteže od r = f (ϕ) do r = g(ϕ).

PRIMJER 7. 10. a jedna njezina latica dobije se za ϕ od − π 4 do π 4 (usp. Slika 10. Kada ϕ raste od 0 do π.6).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Zadana krivulja izgleda kao na sl. 11. 5. + ⎜ ⎟ 2 2 2 ⎝ ⎠0 . 5. r pada od 2a do 0 preko slijedećih vrijednosti: ϕ r 0 2a π/2 a π 0 Dakle. Dakle. kardioida izgleda kao na sl. tražena površina je: π 2 π 4 π 2 ⎧ u = 2ϕ ⎫ 1 1 1⎛ 1 ⎞ 2 P= cos 2ϕdϕ = ⎨ cos 2 udu = ⎜ u + sin 2u ⎟ ⎬= ∫ ∫ 2 −π 4 8⎝ 2 ⎠ −π ⎩du = 2dϕ ⎭ 4 −π 2 = 2 π 8 . jer je r(−ϕ)=r(ϕ) (usp.). Rješenje: Kardioida je simetrična s obzirom na polarnu os.6 primjer 4. Izračunajmo površinu lika omeđenoga kardioidom r = a(1 + cos ϕ). Ona omeđuje površinu: π π π π 1 P = 2∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 dϕ = a 2 ∫ dϕ + a 2 ∫ 2 cos ϕdϕ + a 2 ∫ cos 2 ϕdϕ = 2 0 0 0 0 = a 2ϕ 488 π 0 + 2a 2 sin ϕ π 0 + a2 2 π 1 2 ⎞ 3a 2π ⎛ 2 2 π ϕ ϕ = a π + a = sin .

POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11. (a) Površina P + omeđena vanjskim dijelom krivulje (r ≥0) jednaka je. 5. usp.7π / 6]. pri čemu vanjski dio krivulje ima vrijednosti r ≥0. PRIMJER 8. primjer 8. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. za ϕ∈[ − 5π / 6. 6 6 2 2 (b) Površina P − omeđena unutarnjim dijelom krivulje (r ≤0) jednaka je. za ϕ∈[5π / 6. Rješenje: Graf funkcije r = 1 + 2cos ϕ izgleda kao na sl.6. Slika 12.. 5π / 6].12. Izračunajmo površinu lika koji je omeđen krivuljom r = 1 + 2cos ϕ. zbog simetrije s obzirom na polarnu os. (a) za r ≥0 i (b) za r ≤0. dvostrukoj vrijednosti integrala od 0 do 5π / 6: P+ = 2 5π 6 ∫ 0 1 (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = 2 5π 6 ∫ (1 + 4 cos ϕ + 4 cos ϕ ) dϕ = 0 5π 6 = (ϕ + 4 sin ϕ + (2ϕ + sin 2ϕ )) 0 2 = 5π 10π 3 1 +2+ − = (5π + 4 − 3 ). dvostrukoj vrijednosti integrala od 5π / 6 do π: 489 . dok unutarnji dio krivulje ima vrijednosti r ≤0.

. β] za koju je d i≤h(ϕ) i g i≥h(ϕ). 2⎝ 2 4 2 2⎝ ⎠ ⎝ ⎠⎠ 0 Slika 13. d i Δϕ i je površina i-tog kružnog 2 i =1 2 490 . Naime. Površina zatamnjenog područja koje se nalazi između tih krivulja iznosi: 2π 2π 1 1 P = 2 ∫ ((2 + sin ϕ ) 2 − (cos 2ϕ ) 2 )dϕ = ∫ (4 + 4 sin ϕ + sin 2 ϕ − cos 2 2ϕ )dϕ = 2 2 0 0 2π 1⎛ 1⎛ 1 1 ⎞ 1⎛ ⎞⎞ = ⎜⎜ 4ϕ − 4 cos ϕ + ⎜ ϕ − sin ϕ ⎟ − ⎜ 2ϕ + sin 4ϕ ⎟ ⎟⎟ = 4π . β]. formulu za izračunavanje površine u polarnim koordinatama dokazujemo bez poziva na infinitezimalne (beskonačno male) kružne isječke i njihove kontinuirane sume. sl. gdje je funkcija h integrabilna na [α. ϕi]. Za zainteresiranog čitatelja. onda je D = ∑ d i 2 Δϕ i donja .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ P− = 2 π ∫ 5π 1 π (1 + 2 cos ϕ ) 2 dϕ = (ϕ + 4 sin ϕ + 2ϕ + sin 2ϕ ) 5π 2 6 6 = ⎛ 5π 10π 3 ⎞⎟ 1 = 3π − ⎜⎜ +2+ − = (π − 4 + 3 ). < ϕn − 1 < ϕn = β particija n 1 intervala [α. Ako je α = ϕ0 < ϕ1 <. Izračunajmo površinu područja koje se nalazi između krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ. dakle. Razmotrimo.). na kraju ovog odjeljka. područje koje se proteže od pola do krivulje zadane s r = h(ϕ). 6 2 ⎟⎠ 2 ⎝ 6 PRIMJER 9. Rješenje: Krivulja r = cos 2ϕ i r = 2 + sin ϕ skicirane su na sl.. 13. a i =1 2 m 1 2 1 2 G = ∑ g i Δϕ i gornja aproskimacija zadane površine. za ϕ∈[ϕi − 1. izmđu ϕ = α i ϕ = β (v.14.

14. budući da je f (x) − g(x) = p(x). sl. Zato je zadana površina veća od svih takvih donjih. koja se nalazi između svih 2 donjih i svih gornjih suma. a b To slijedi iz osnovne formule prethodnoga odjeljka. dok je β 1 [h(ϕ )]2 dϕ .). pa je jedina vrijednost.2 VOLUMEN Površina lika koji se proteže od x = a do x = b i koji ima presjek poznate duljine p(x) (v. 9.POVRŠINA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 g i Δϕ i površina 2 i-tog kružnog isječka koji sadrži i-ti dio zadane površine (jače i slabije zatamnjeno na sl. integral te funkcije.). jednaka je integralu: b P = ∫ p( x)dx . P = ∫ ( f ( x) − g ( x))dx . 14. a manja od svih takvih gornjih aproksimacija. Dakle.). 2 α P=∫ što smo i trebali dokazati.1. iznos zadane površine P je isječka sadržanog u i-tom dijeli zadane površine (jače zatamnjeno na sl. a 491 . S druge strane te su 1 2 aproksimacije donje i gornje sume za funkciju [h(ϕ )] . Slika 14.

PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 1. Na potpuno isti način računamo volumen tijela s presjekom poznate površine: 492 .

pa je traženi volumen: (h − x) 2 2 πr 2 r x π d = (h 2 − 2hx + x 2 )dx = 2 2 ∫ h h 0 0 h h h V = ∫ P ( x)dx = ∫ 0 πr 2 ⎛ h x3 ⎞ 1 = 2 ⎜⎜ h x − hx + ⎟⎟ = r 2πh. te ako je funkcija P(x) integrabilna na intervalu [a. PRIMJER 1. od x = a do x = b (v. jer iz sličnosti trokuta na sl. Izračunajmo volumen kosoga kružnog stošca čija baza ima radijus r i čija je visina h. Slijedi r(x) / r = (h − x) / h. Presjek stošca na razini x ima radijus r(x) = (h − x)r / h. To ćemo strogo dokazati na kraju odjeljka. a Slika 2. 3⎠ 3 h ⎝ 0 2 2 493 .). To znači da je odgovarajuća površina presjeka P(x) = r 2(x)π = [(h − x)r / h]2π.3.2. i ako na razini x ima presjek poznate površine P(x). sl. b].VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN TIJELA POZNATOG PRESJEKA METODA ODREZAKA Ako se tijelo proteže duž osi x. onda je njegov volumen jednak integralu: b V = ∫ P( x)dx . Rješenje: Stožac se proteže od razine x = 0 do razine x = h.

2 1 2 r − x 2 tg α .) 494 . Izračunajmo volumen klina na sl. Slika 4. PRIMJER 2. Površina njegovog presjeka na razini x je P(x) = gdje je a ( x ) = r 2 − x 2 i v ( x ) = a ( x ) tg α = r 2 − x 2 tg α . 2 traženi je volumen: r ⎛ 1 1 x3 ⎞ 2 V = ∫ P( x)dx = ∫ (r 2 − x 2 ) tg αdx = tg α ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3 tg α .5. koji je pod kutom α isječen iz valjka radijusa r. 4. Dakle. pa je P ( x) = ( ) 1 a(x)⋅v(x). Rješenje: Klin se proteže od x = − r do x = r. onda su volumeni tih tijela jednaki (v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 3. sl. 2 2 3 ⎝ ⎠ −r 3 −r −r r r CAVALIERIJEVA METODA Ako su dva tijela presiječena familijom paralelnih ravnina tako da su im odgovarajući presjeci uvijek jednakih površina.

na visini x. a PRIMJER 3.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 5. onda po metodi odrezaka slijedi da oba tijela b imaju volumen ∫ P( x)dx . dobit ćemo presjeke jednakih površina: 2 ⎛⎜ R 2 − x 2 ⎞⎟ π = R 2π − x 2π . sa sl. 6. 6. ako os x postavimo okomito na tu familiju paralelnih ravnina. ⎝ ⎠ Po Cavalierijevoj metodi slijedi da je pola volumena kugle jednako volumenu valjka umanjenom za volumen stošca: 1 1 V = R 2πR − R 2πR . te na svakoj razini x imaju presjek površine P(x). te ako se tijela protežu od x = a do x = b. 2 3 tj. Slika 6. V= 4 3 Rπ 3 495 . pola kugle radijusa R i valjak istoga radijusa R i visine R. na sl. Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunajmo volumen kugle radijusa R. Presječemo li oba tijela.. Naime. Rješenje: Razmotrimo. iz kojeg je odstranjen stožac istog radijusa i visine.. ravninom paralelnom s njihovim bazama.

kojem je R veliki radijus. sl. Ako ravnina te familije presjeca torus u kružnome vijencu nutarnjega radijusa a i vanjskog radijusa b.). dok mu je r mali radijus presječnoga kruga. jer je R (zbog simetrije) srednja vrijednost između a i b.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 4. Slika 7. koja određuje iste a i b. R = slijedi da je volumen torusa jednak volumenu valjka.8. sl. V = r 2π2R π. v. onda ona valjak presijeca u pravokutniku duljine 2R π i širine b − a (usp. (v. Naime. Slika 8. tj. tj.) na istoj visini. sl. valjak radijusa r i visine 2R π.8. duž njegove izvodnice. Po Cavalierijevoj metodi 2 . ta ravnina presjeca izvodne krugova torusa i valjka (koji se vide kao debele linije na sl. 8. 496 1 (a + b).). Površine tih presjeka su jednake: b 2π − a 2π = 2R π(b − a). Oba tijela presijecimo familijom ravnina paralelnih s ravninom na koju su tijela položena. zračnice). Koristeći se Cavalierijevom metodom izračunjamo volumen torusa (npr.7. Rješenje: Na ravnini na kojoj leži torus položimo.

497 . Slika 10. jednak je integralu (uz pretpostavljenu a integrabilnost funkcija f i g. Slika 9. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Volumene rotacijskih tijela često možemo lako izračunati. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. 10. 9. jer je njihov presjek na svakoj razini krug. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodnoga tipa. Dakle. na razini x. uz f (x)≥g(x). volumen toga rotacijskog tijela je ∫ [ f ( x)] dx 2 (uz a pretpostavljenu integrabilnost funkcije f . b] na osi x i grafa y = f (x). dakle i f 2. g 2. čija nam je površina dobro poznata.) koji se od x = a do x = b proteže između y = f (x) i y = g(x). onda je presjek toga rotacijskog tijela. sl. usp. sl. b b ∫ [ f ( x)] πdx − ∫ [g ( x)] πdx . krug s radijusom b f (x) i površinom [f (x)]2π. a 2 a 2 2 2 ∫ π ([ f ( x)] − [g ( x)] )dx b tj. b]). dakle i f 2. b]). onoga lika (usp. na [a. na [a. onoga lika koji se proteže između intervala [a.

sl. 11. onoga lika koji se proteže nad intervalom [a. 3⎠ 3 ⎝ −r −r −r r r 2 2 2 Njezin središnji dio ima volumen (v. Izračunajmo volumen svakog od dijelova i volumen cijele kugle. sl. Zato cijela kugla ima volumen: r ⎛ 4 x3 ⎞ V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r 3π .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA (METODA DISKOVA) Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. 2 2 a PRIMJER 5. sl. onda je njegov volumen (v. 2 2⎝ 81 81 ⎠ 81 498 . b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).11. 2 a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi x. Rješenje: Kugla radijusa r nastaje rotacijom oko osi x. 11.): b ( ) V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx .). 9. b] između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x).) b V = π ∫ [ f ( x)] dx . 10. r] na osi x do grafa y = r 2 − x 2 (usp. onda je njegov volumen (v. Kugla radijusa r presječena je na tri dijela paralelnim ravninama koje su od njezinog središta udaljenje za r / 3.): r 3 r 3 r 3 ⎛ x3 ⎞ 52 3 V = π ∫ y dx = π ∫ (r − x )dx = π ⎜⎜ r 2 x − ⎟⎟ = r π. sl. sl. 3 ⎠ 81 ⎝ −r 3 −r 3 −r 3 2 2 2 Slijedi da je volumen rubnih dijelova kugle (v. onoga lika koji se proteže između intervala [a.): 1 1⎛108 52 ⎞ 3 28 Vr = (V −Vs ) = ⎜ − ⎟r π = r 3 π . onoga lika koji se proteže od intervala [ − r. gdje je f (x)≥g(x).

1 od kojih x = 0. 7 ⎠ 21 ⎝ 3 0 0 0 2 2 2 6 Slika 12. PRIMJER 6.) sijeku se. 0. Rješenje: Grafovi y = x i y = x 3 (v. 499 . sl.1 daju točke u prvom kvadrantu ). Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi x. lika omeđenog s y = x 3 i y = x (u prvom kvadrantu).12. u točkama s apscisama x = 0 i x = 1 (jer sustav x = x 3 ima rješenja x = − 1. u prvom kvadrantu. Zato je traženi volumen: 1 ( ) 1 1 ⎛ x3 x7 ⎞ 4π V = π ∫ [ f ( x)] − [g ( x)] dx = π ∫ ( x − x )dx = π ⎜⎜ − ⎟⎟ = .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 11.

(b) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi y lika koji se. proteže između osi y i grafa x = a 2 (1− y 2 b 2 ) . a ⎠ 3a ⎠ − a 3 ⎝ −a −a ⎝ a a 2 2⎛ Slika 13.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 7.) omeđenog elipsom x2 y2 + = 1 (a) oko osi x. od x = − a do x = a. i 14. Zato je njegov volumen: a ⎛ x2 ⎞ x3 ⎞ 4 Vx = π ∫ y dx = π ∫ b ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dx = b 2π ⎜⎜ x − 2 ⎟⎟ = πab 2 . 3b ⎠ −b 3 ⎝ b ⎠ ⎝ −b −b b .13. od y = − b do y = b. Budući da su xi y sada zamijenili uloge njegov je volumen: b 2 500 2⎛ b ⎛ 4 y2 ⎞ y3 ⎞ V y = π ∫ x dy = π ∫ a ⎜⎜1 − 2 ⎟⎟dy = a 2π ⎜⎜ y − 2 ⎟⎟ = πa 2b . a 2 b2 Rješenje: (a) Rotacijski elipsoid nastaje rotacijom oko osi x onoga lika koji se. (b) oko osi y. Izračunajmo volumen rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom lika (v. proteže između osi x i grafa y = b 2 (1− x 2 a 2 ) . sl.

Rješenje: Kada se t mijenja od − π π do točka (x. PRIMJER 8. Budući da su x i y sada zamijenili uloge zadani je volumen: π 2 ⎧ x = a cos 3 t y = a sin 3 t ⎫ 3 6 2 V y = π ∫ x dy = ⎨ ⎬ = 3πa ∫ cos t sin t cos tdt = 2 ⎩ dy = 3a sin t cos tdt ⎭ −a −π 2 a 2 π 2 = 3πa 3 1 ⎧ u = sin t ⎫ 2 3 2 3 2 3 2 ∫ (1 − sin t ) sin t cos tdt = ⎨⎩du = cos tdt ⎬⎭ = 3πa ∫ (1 − u ) u du = −π 2 −1 1 2 4 6 8 3⎛ u 1 3u 5 3u 7 u 9 ⎞ 32πa 3 = 3πa ∫ (u − 3u + 3u − u )du = 3πa ⎜⎜ − + − ⎟⎟ = .). 9. Zadani 2 2 volumen nastaje rotacijom oko osi y. lika koji se od y = − a do y = a proteže između osi y i desne polovice astroide. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. y = asin 3t (usp. y) opisuje desnu polovicu astroide na sl. 3 5 7 9 105 ⎝ ⎠ −1 −1 3 3 501 .1 primjer 4.15. lika omeđenog astroidom koja je parametarski zadana sa x = acos 3t.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 14.

lika koji se proteže od x = 1 do 1 x = A između osi x i hiperbole y = . tj. Ako A → ∞ onda V → π. PRIMJER 9. konačan. kada se “tuljak” x proteže u beskonačnost? Rješenje: Volumen zadanog “tuljka” iznosi (v. To znači da je volumen beskonačno protegnutog “tuljka” na sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. Izračunajmo volumen “tuljka” koji nastaje rotacijom oko osi x.): A dx π =− 2 x x 1 A V = π ∫ y 2 dx = π ∫ 1 A =π − 1 π A .16. sl. 16. Što se zbiva s volumenom kada A → ∞. 502 . Slika 16.

VOLUMEN ROTACIJSKOG TIJELA 503 . metodom ljusaka. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između grafova integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). dakle ∫ 2πxf ( x)dx . a b tj. dakle (usp. sl. Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y.): b b ∫ 2πxf ( x)dx − ∫ 2πxg ( x)dx . 18. visine f (x) i duljine 2x π. onda se ono sastoji od infinitezimalnih (beskonačno tankih) kružnih ljusaka debljine dx.2 primjer 8. 17. 7. sl. a jednaka je volumenu tog rotacijskog tijela (usp. Volumene rotacijskih tijela možemo izračunavati i tzv. f (x)≥g(x). Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. onda je njegov volumen jednak razlici dvaju volumena prethodno razmotrene vrste.) iako sam “tuljak” ima beskonačni volumen. a ∫ 2πx( f ( x) − g ( x))dx .VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Primijetimo da presjek beskonačno protegnutog “tuljka” s ravninom xy nema beskonačnu površinu (usp. b čiji je volumen 2πxf (x)dx. Kontinuirana suma svih ljusaka od x = a do x = b. a Slika 18. onoga lika koji se proteže od x = a do x = b između osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x).) Slika 17.

a Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. Slika 19. sl. a PRIMJER 10. Koliki dio volumena kugle je time odstranjen? Rješenje: 504 .): 1 1 x4 2π ∫ xx dx = 2π ∫ x dx = 2π 4 0 0 2 1 3 = 0 π 2 . PRIMJER 11.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ METODA LJUSAKA Ako tijelo nastaje rotacijom oko osi y. 19. b] između integrabilnih funkcija y = f (x) i y = g(x). b] na osi x i grafa integrabilne funkcije y = f (x). lika koji se proteže od intervala [0.18. Iz kugle radijusa R izdubljena je (kroz njezino središte) rupa radijusa r.): b V = 2π ∫ xf ( x)dx . onoga lika koji se proteže nad intervalom [a.): b V = 2π ∫ x( f ( x) − g ( x))dx .17. sl. Izračunajmo volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi y. onda je njegov volumen (v. gdje je f (x)≥g(x). Rješenje: Traženi volumen je (v. onda je njegov volumen (v. 1] na osi x do grafa y = x 2. onoga lika koji se proteže između intervala [a. sl.

VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pola odstranjenog volumena nastaje rotacijom. polovina kugle je odstranjena onda ako je 32 ⎛ 4−3 2 r2 ⎞ 1 1−⎜ 1 − ⎟ = .20. oko osi y. ⎜ 2⎟ 4 2 ⎝ R ⎠ Slika 20.). Zato je iznos odstranjenog volumena: 2 2 R −r ⎧u = R 2 − x 2 ⎫ = − 2 V = 2 ⋅ 2π ∫ x R − x dx = ⎨ π ⎬ ∫ u du = ⎩du = −2 xdx ⎭ 0 R2 r 2 = 2π r2 ∫ R2 −r 2 2 u du = 2π 2 32 u 3 r2 R 2 −r 2 4 = π ( R 3 − ( R 2 − r 2 )3 2 ) = 3 32 4 3 ⎛⎜ ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ ⎜ ⎟ = R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ . ⎜ 3 R ⎠ ⎟3 ⎝ R ⎠ ⎝ ⎝ ⎠ Na primjer. 505 . sl. onoga lika koji se proteže od intervala [0. r = R. r] na osi x do grafa y = R2 − x 2 (v. ⎜ 3 R ⎠ ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ Omjer odstranjenog volumena i volumena kugle je 32 32 ⎛ r 2 ⎞ ⎞⎟ 4 3 r2 ⎞ 4 3 ⎛⎜ ⎛ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ R π 1 − ⎜1 − 2 ⎟ : R π = 1 − ⎜1 − 2 ⎟ .

2 r Naime. Traženi volumen nastaje rotacijom. pa je ∫ −r 506 r 2 − u 2 du = 1 2 r π (v. oko osi y. Izračunajmo volumen torusa koji nastaje rotacijom kruga omeđenog kružnicom (x − R)2 + y 2 = r 2. 2 . Rješenje: Slika 21. primjer 4.21).). pa je ∫u r 2 − u 2 du = 0 (v. pa je po R+r x⎛⎜ r 2 − ( x − R ) 2 + r 2 − ( x − R ) 2 ⎞⎟dx = ⎝ ⎠ R−r ∫ R+r r ⎧u = x − R ⎫ 2 2 = 4π ∫ x r − ( x − R ) dx = ⎨ ⎬ = 4π ∫ (u + R ) r − u du = ⎩ du = dx ⎭ −r R −r 2 2 r = 4π ∫ u r − u du + 4 Rπ 2 −r 2 r ∫ −r 1 r 2 − u 2 du = 0 + 4 Rπ ⋅ r 2π = 2 Rπ ⋅ r 2π . dok je −r r v = r 2 − u 2 jednadžba gornje polovice kružnice radijusa r.22. R + r] na osi x proteže između grafa y= r 2 −( x− R ) 2 metodi ljusaka njegov iznos V = 2π i grafa y=− r 2 −( x− R ) 2 (v.sl. sl.). oko osi y (usp.).PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PRIMJER 12. 22. sl. onoga lika koji se nad intervalom [R − r. v = u r 2 − u 2 je neparna funkcija.

Promotrimo najprije tijelo poznatog presjeka. Volumen rotacijskog tijela najčešće možemo računati s obje metode. lika koji se nad intervalom [ − r. na osi x. zainteresiranom čitatelju nudimo i stroge dokaze valjanosti naših metoda. proteže između grafa x = R + r 2 − u 2 i grafa x = R − r 2 − u 2 (v. Volumen torusa iz 12.). dakle i metodom diskova i metodom ljusaka. pa prema metodi diskova iznosi: ⎡ V = π ∫ ⎢⎛⎜ R + r 2 − y 2 ⎞⎟ − ⎛⎜ R − r 2 − y 2 ⎞⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ −r ⎣ r 2 r = π ∫ 4 R r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r r ∫ 2 ⎤ ⎥ dy = ⎦ r 2 − y 2 dy = 4 Rπ −r 1 2 r π = 2 Rπ ⋅ r 2π . sl. Rješenje: Traženi volumen nastaje rotacijom. r]. 23. Ako se ono sastoji od n ravnih ploča površine P(x i) i debljine ∆x i (čiji je volumen n P(x i)∆x i). oko osi y.što je integral stepenaste funkcije P(x) = i =1 507 . 2 Slika 23. primjera izračunajmo metodom diskova. I na kraju. onda je ukupni volumen takvoga tijela ∑ P( xi )Δxi . PRIMJER 13.VOLUMEN _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 22.

a Ako je krivulja graf funkcije y = f (x).3 DULJINA LUKA Duljina dijela neke ravninske krivulje zovemo duljinom luka te krivulje. za x∈[x i − 1. b]. tj. nad intervalom [a. za t ∈[a. korištenjem gornjih i donjih aproksimacija. i on je jednak volumenu zadanog tijela poznatog presjeka P(x). x i]. nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih segmenata ds. tj. pa je stoga i ona sama valjana. To smo i trebali dokazati.). koje tada potpuno obuhvaća zadano tijelo. Prema Pitagorinom teoremu ds = dx 2 + dy 2 . y = g(t). od t = a do t = b. sl. volumen tijela je tada ∫ P ( x ) dx . uz x∈[a. No. koje je tada potpuno sadržano u zadanom tijelu. Razmotrimo najprije krivulju koja je zadana parametarski sa x = f (t). b]. dx = (dx / dt)dt = f ′(t)dt i dy = (dy / dt)dt = g ′(t)dt. 24. usp. čija je valjanost upravo dokazana. 9. sl. Ona je sastavljena od infinitezimalnih segmenata ds. Naša metoda pretpostavlja da je funkcija P(x) integrabilna na [a. Volumeni tih gornjih i donjih aproksimacija su gornje i donje sume za P(x) na [a. Valjanost metode ljusaka može se dokazati na sličan način. pa postoji točno jedna vrijednost koja je smještena između svih takvih donjih i gornjih aproksimacija. To je po definiciji b ∫ P ( x ) dx . b]. što znači da je 2 2 ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = [ f ′(t ) ] +[ g′( t ) ] dt .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b P(x i). Ukupnu duljina luka. i isto se tako može odozgo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom. b b L = ∫ (dx dt ) + (dy dt ) dt = ∫ a 2 2 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . koji su hipotenuze infinitezimalnih pravokutnih trokuta s katetama dx i dy (v. b]. a Slika 24. b]. onda za parametar x imamo x = x i y = f (x). što prepuštamo čitatelju da sam provede. pa je duljina u tom slučaju 508 . U općem slučaju tijelo zadanog a presjeka P(x) može se odozdo aproksimirati takvim pločastim (stepenastim) tijelom.1. Metoda diskova samo je jedna konkretna primjena metode odrezaka.

b]. te ako ta funkcija ima integrabilnu derivaciju dy / dx = f ′(x). onda je duljina zadanog luka: b 2 b ⎛ dy ⎞ 2 L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx . 509 . zainteresiranom čitatelju nudimo na kraju odjeljka. te ako te funkcije imaju integrabilne derivacije dx / dt = f ′(t) i dy / dt = g ′(t). PRIMJER 2. što nam je dobro poznato. DULJINA LUKA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje parametarski zadan funkcijama x = f (t) i y = g(t). onda je duljina tog luka jednaka integralu: 2 b 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a [ f ′( x)]2 + [g ′( x)]2 dt . 2π]. Slika 1. ⎝ dx ⎠ a a PRIMJER 1. koje se ne poziva na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje. za x∈[a. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π ∫ 0 2π 2π 0 0 r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = r ∫ sin 2 t + cos 2 t dt = r ∫ dt = 2πr .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ b b L = ∫ 1 + (dy dx) dx = ∫ 1 + [ f ′( x)] dx 2 a 2 a Strože opravdanje naših formula za duljinu luka. Izračunajmo duljinu kružnice x = rcos t. Ako je luk zadan kao graf funkcije y = f (x). b]. y = rsin t. za t ∈[a. t∈[0.

y = tcos t.9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo duljinu parabole y = x 2. Izračunajmo duljinu spirale x = tsin t. 4π]. Izračunajmo duljinu asteroide x = acos 3t. ⎠ ⎝ ⎟ ⎠0 ( ) PRIMJER 3. Rješenje: Zbog simetrije vrijedi π 2 L=4∫ 0 π 2 =4∫ 0 2 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = 4 ∫ ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = π 2 9a 2 cos 2 t sin 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 4 ∫ 3a sin t cos tdt = 6a sin 2 t 0 PRIMJER 4. 510 π 2 0 = 6a. od x = 0 do x = 1. 9.1 primjer 4. t ∈[0. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli 2 1 1 2 1 ⎛1⎞ ⎛ dy ⎞ L = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + (2 x) 2 dx = 2∫ ⎜ ⎟ + x 2 dx = 2 ⎝ dx ⎠ 0 0 0 ⎝ ⎠ 2 2 ⎛ 1 ⎜ ⎛1⎞ ⎛1⎞ = 2⎜ x ⎜ ⎟ + x 2 + ln 2 x + ⎜ ⎟ + x 2 2 ⎜ ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 1 ⎞ 1 ⎛ ⎞ ⎟ ⎟ = 2⎜ 5 + 2 ln 2 + 5 ⎟ ≈ 5. y = asin 3t (v.). .

kojem odgovaraju vrijednosti x = y 3 = 1 =±1 . 4π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 4π ∫ 4π 1 + t 2 dt = 0 1⎛ 2 2 ⎞ ⎜ t 1 + t + ln t + 1 + t ⎟ ≈ 80. 2. 1). sl.). 1) i S 2(−1. Dakle. ⎠0 2⎝ PRIMJER 5. y = 1 je jedino realno rješenje našega sustava.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Rješenje: Iz dx dy = sin t + tcos t. Tražena sjecišta su S 1(1.8. Očito je y = 1 jedno rješenje te kubne jednadžbe. Rješenje: Odredimo sjecišta zadanih krivulja. pa se polinom y 3 + y 2 − 2 može faktorizirati na linearni faktor y − 2 i kvadratni faktor koji nalazimo dijeljenjem: y3 + y2 − 2 : y − 2 = y2 + y + 2 − (y 3 − 2y) 2y 2 − 2 − (2y 2 − 2y) 2y − 2 − (2y − 2) 0 To znači da se kubna jednadžba y 3 + y 2 − 2 = 0 može napisati u obliku (y − 2)(y 2 + y + 2) = 0. Iz y 3 = x 3 i y 2 = 2 − x 2 slijedi y 3 + y 2 − 2 = 0. = cos t − tsin t slijedi: dt dt ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2t + 2tsin tcos t + t2cos 2t + cos 2t − 2tsin tcos t + t2sin 2t ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ = (sin 2t + cos 2t)(1 + t 2) = 1 + t 2. Izračunajmo opseg lika omeđenog krivuljom y 3 = x 2 i y = 2 − x 2 . Dakle. odakle slijedi da su njezini preostali korijeni kompleksni. Traženi opseg je OS 1 + S 1S 2 + S 2O = 2(OS 1 + S 1S) (v. 27 27 511 . 1 OS1 = ∫ 0 = 2 1 2 1 1 ⎛ dx ⎞ 1 9 ⎛3 ⎞ ⎜⎜ ⎟⎟ + 1dy = ∫ ⎜ y 1 2 ⎟ + 1dy = ∫ y + 1dy = ∫ (4 + 9 y )1 2 dy 20 4 2 ⎠ ⎝ dy ⎠ 0 ⎝ 0 112 (4 + 9 y ) 3 2 293 1 = 0 1 1 ((4 + 9) 3 2 − 4 3 2 ) = (13 13 − 8).

4. 27 2 Slika 2.1 . Čestica se giba po elipsi 4x 2 + y 2 = 4 u skladu s jednadžbama x = cos t. traženi opseg je L = 2(OS1 + S1 S ) = 1 = 0 π 2 4 . y = g(t). je 512 . PRIMJER 6. y = g(t) opisuju gibanje točke (x. Prema osnovnom teoremu infinitezimalnog računa (usp. u trenutku t. y = 2sin t. π 2 2 (13 13 − 8) + ≈ 5. Kada je njezina brzina najveća. onda je 2 t 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ s (t ) = ∫ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ put što ga točka prijeđe od trenutka a do trenutka t. y) giba u skladu sa x = f (t). Ako parametarske jednadžbe x = f (t). onda je njezina brzina u trenutku t 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 . y) u vremenu t. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ BRZINA GIBANJA Ako se točka (x.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 1 2 1 1 x2 x dx ⎛ dy ⎞ S1 S = ∫ 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 1 + dx = 2 ∫ = 2 arcsin 2 2− x 2 ⎝ dx ⎠ 2 − x2 0 0 0 Dakle. a kada najmanja? Rješenje: Prema uokvirenoj formuli brzina čestice.3) brzina opisanoga gibanja s′(t) je 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = s ′(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ .

kada je cos t = ± 1. 2 2 2 Slika 3.DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ v(t ) = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = sin 2 t + 4 cos 2 t = 1 + 3 cos 2 t .1 primjer 5). tj.). u tjemenima elipse na osi y (v. . y = a(1 − cos t). Te vrijednosti dobijemo za t = .7. cos t = 0. sl.. 2 2 20 0 0 0 Brzina gibanja obodne točke kruga je: 513 .. π. 9. sl. 3. PRIMJER 7. (usp. kada je π 3π 5π . u tjemenima elipse na osi x. tj.): 2π L= ∫ 0 2 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 2π 2π ∫ 0 2π 2π a (1 − cos t ) + a sin t dt = a ∫ 2(1 − cos t )dt = 2 2 2 2 0 2π 2π t t t = 2a ∫ 1 − cos t dt = 2a ∫ 2 sin 2 dt = 2a ∫ sin dt = − 4a cos = 8a. Brzina je najmanja kada je cos 2t najmanje. tj. Te vrijednosti dobijamo za t = 0. Prethodne jednadžbe opisuju gibanje obodne točke kruga koji se jediničnom kutnom brzinom kotrlja po osi x. . Kada se ta točka giba najbrže? Rješenje: Duljina prvoga luka cikloide je (usp.1 primjer 5. 9.. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Brzina je očito najveća kada je cos2 t najveći. . tj.. 2π. .. Izračunajmo duljinu prvog luka cikloide x = a(t − sin t).

onda je duljina tog luka (v. x = f (ϕ)cos ϕ.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ ⎛ dx ⎞2 ⎛ dy ⎞2 v(t ) = ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = 2a 1− cos t . π / 2]. sl. y = rsin ϕ (usp. Izračunajmo duljinu luka krivulje r = sin ϕ. od ϕ = α do ϕ = β. 5. β]. tj.. Ako je krivulja zadana u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. PRIMJER 8. kada je obodna točka na vrhu kotrljajućeg kruga.6) slijedi da su ϕ∈[α. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ Ona je najveća kada je cos t najmanji. 5π. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena je duljina: 514 . r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 Slika 4. . iznosi β 2 L=∫ α β =∫ 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ ⎟⎟ dϕ = ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ ⎝ dϕ ⎠ [ f ′(ϕ ) cos ϕ − f (ϕ ) sin ϕ ]2 + [ f ′(ϕ ) sin ϕ + f (ϕ ) cos ϕ ]2 dϕ = α β =∫ α β [ f (ϕ )]2 + [ f ′(ϕ )]2 dϕ = ∫ r 2 + (dr / dϕ ) 2 dϕ α DULJINA LUKA U POLARNIM KOORDINATAMA Ako je luk krivulje zadan u polarnim koordinatama s r = f (ϕ) i ϕ∈[α. β]. za t = π. 3π.. β]. za ϕ∈[0. onda iz x = rcos ϕ. Brzina tada iznosi 2a.) jednaka integralu β L=∫ α β [ f (ϕ )] + [ f ′(ϕ )] dϕ = ∫ 2 2 α 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ . njezine parametarske jednadžbe.4. Dakle. te ako su funkcije f i njezina derivacija integrabilne. y = f (ϕ)sin ϕ. duljina luka te krivulje.

11. za ϕ ∈ ⎢0. 2 ⎣ 2⎦ 2 2 PRIMJER 10. cos = cos . Da smo pogrešno uvrstili cos netočni rezultat 0. 8 515 . tj. usp.) PRIMJER 9. 3 ⎣ 2⎦ ϕ Rješenje: Iz r = a cos 3 ϕ 3 slijedi ϕ ϕ ϕ⎛ ϕ⎞ 1 dr = 3a cos 2 ⎜ − sin ⎟ ⋅ = − a cos 2 sin . 9. Izračunajmo duljinu kardiode r = a(1 + cos ϕ).1 primjer 7. a ne cos ϕ 2 ϕ 2 dϕ = 4a 2 sin π ϕ = 8a. za ϕ 2 dobili bismo ϕ ϕ ϕ ⎡ π⎤ ∈ ⎢0.6 primjer 3. 5. a ne točni 8a. 2 0 . Izračunajmo duljinu luka krivulje r = a cos 3 ⎡ π⎤ . Naravno za ϕ∈[0. tražena duljina luka je π 2 L= ∫ 0 2 ⎛ dr ⎞ ⎟⎟ dϕ = r + ⎜⎜ ⎝ dϕ ⎠ 2 π 2 =a ∫ 0 a = 2 π 2 ∫ 0 cos 4 ϕ⎛ π 2 ∫ 0 a 2 cos 6 ϕ 3 ϕ⎞ 2ϕ + sin 2 ⎟ dϕ = a ⎜ cos 3⎝ 3 3⎠ + a 2 cos 4 π 2 ∫ cos 4 0 π 2 2 ⎞ 3 2 ⎞ a⎛ ⎛ ⎜1 + cos ϕ ⎟dϕ = ⎜ ϕ + sin ϕ ⎟ 3 ⎠ 2⎝ 2 3 ⎠0 ⎝ = ϕ 3 ϕ 3 sin 2 ϕ 3 dϕ = dϕ = a (2π + 3 3 ). ⎥ .DULJINA LUKA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π 2 L= π 2 ∫ π ∫ dϕ = 2 . sl. sin 2 ϕ + cos 2 ϕ dϕ = 0 0 Uočimo da je to četvrtina kružnice (usp. dϕ 3⎝ 3⎠ 3 3 3 Dakle. Rješenje: Prema uokvirenoj formuli tražena duljina je: π π 0 0 L = 2 ∫ a 2 (1 + cos ϕ ) 2 + a 2 sin 2 ϕ dϕ = 2a ∫ 2(1 + cos ϕ ) dϕ = π = 2a 2 ∫ 2 cos 2 0 cos 2 Primijetimo da je ϕ 2 = cos ϕ 2 ϕ 2 π dϕ = 4a ∫ cos 0 . ⎥ . π].

t i-1. tj. l = ∑ Δli (v. b]. t i]. . Δl n. t 1. b]. t i. Ako bi se točka gibala konstantnom horizontalnom brzinom dxi (odnosno gxi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dx/dt na intervalu [t i-1. t n = b. uz varijabilnu horizontalnu brzinu dx/dt i varijabilnu vertikalnu brzinu dy/dt. Dakle. početak odjeljka). 5. ….Δl i. Luk krivulje x = f (t). te gxi i gyi. i =1 Iz definicija dxi i dyi. …. sl. podijelimo diobenim točkama koje odgovaraju parametrima t 0 = a. t i] i konstantnom vertikalnom brzinom dyi (odnosno gyi) koja je manja (odnosno veća) od svih trenutnih brzina dy/dt na [t i-1. y = g(t). za t ∈[a. b 2 2 b ⎛ dx ⎞ ⎛ d y ⎞ l = ∫ ⎜ ⎟ +⎜ ⎟ = ∫ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a ⎝ a 516 [ f ′(t )]2 + [g ′(t )]2 dt . …. slijedi da su lijeva i desna strana prethodne jednadžbe donja i gornja suma funkcije (dx / dt ) 2 + (dy / dt ) 2 . …. Ako je ta funkcija integrabilna onda je njezin integral jedinstveni broj smješten između njezinih gornjih i donjih suma. (d xi Δt i ) 2 + (d yi Δt i ) 2 ≤ Δli ≤ (g xi Δt i ) 2 + (g yi Δt i ) 2 odakle slijedi. n tj. i =1 Slika 5.t n-1. ne pozivajući se više na infinitezimalne segmente i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za duljinu luka. onda bi ona prešla put koji je manji (odnosno veći) od Δl i. Svaki od manjih lukova Δl i nastaje gibanjem točke (x. n ∑ i =1 n d 2xi + d 2yi Δt i ≤ l ≤ ∑ g 2xi + g 2yi Δt i . One cijeli luk duljine l dijele na n manjih lukova duljine Δl 1. na intervalu [a. y) od t = t i-1 do t = t i.).

sl. Slika 2. ⎝ dx ⎠ a a Slika 1.1. 2. onda je površina koja nastaje rotacijom tog luka oko osi x (v. y = g (t). POVRŠINA ROTACIJSKE PLOHE Ako je luk krivulje zadan parametarski (usp. dobit ćemo rotacijsku plohu čija se površina nalazi integracijom na slijedeći način.3) s jednadžbama x = f (t). 2.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 9. za a ≤t ≤b.): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .): b 2 b 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt .4 POVRŠINA PLOHE Ako luk neke krivulje rotiramo oko zadane osi. sl. ⎝ dx ⎠ a a a površina plohe koja nastaje njegovom rotacijom oko osi y iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + ⎜ ⎟ dx . onda površina koja nastaje njegovom rotacijom oko osi x iznosi b b 2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx . 517 . ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Površina plohe koja nastaje rotacijom tog luka oko osi y je (v. ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ a a Ako je luk krivulje zadan eksplicitno sa y = g (x). za a ≤x ≤b.

oko osi x. b od t = a do t = b. Rješenje: Sfera nastaje rotacijom polukružnice y = r 2 − x 2 . Izračunajmo površinu sfere radijusa r.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ U točnost uokvirenih formula možemo se uvjeriti na slijedeći način. Svaka takva traka je plašt krnjoga stošca čija je površina 2πyds (v. sl. a Na isti način opravdava se i valjanost druge formule. 4. Slika 4 Za zainteresiranog čitatelja na kraju odjeljka dajemo strože opravdavanje naših formula. sastavljena je od infinitezimalnih traka koje nastaju rotacijom infinitezimalnih segmenata ds (v.3. P = ∫ 2πyds . oko osi x. y = rsin t. 9. − r ≤x ≤r. tj. Slika 3. ili ekvivalentno x = rcos t. 3. koje se ne poziva na infinitezimalne trake i kontinuirano zbrajanje. dok treća i četvrta slijede iz prve i druge (jer je dx / dx = 1). Ukupnu površinu rotacijske plohe nalazimo kontinuiranim zbrajanjem svih infinitezimalnih traka. y = g(t) za a ≤t ≤b. Ploha koja nastaje rotacijom luka x = f (t).) slijedi da je a b tražena površina P = ∫ 2πy (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt . PRIMJER 1. Budući da je ds = (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt (usp. 0≤t ≤π. sl.). Dakle. tražena površina je 518 .).

r −r ili ekvivalentno π 2 π 2 ⎛ dx ⎞ ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ dt = ∫ 2πr sin t r 2 sin 2 t + r 2 cos 2 t dt = ⎝ dt ⎠ ⎝ dt ⎠ 0 0 π π = ∫ 2πr 2 sin tdt = 2πr 2 cos t = 4r 2π . Rješenje: Površina zadane plohe (v. PRIMJER 3.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x2 ⎛ dy ⎞ P = ∫ 2πy 1 + ⎜ ⎟ dx = ∫ 2π r 2 − x 2 1 + 2 dx = r − x2 ⎝ dx ⎠ −r −r r r r = ∫ 2πrdx = 2πrx − r = 4r 2π . =⎨ ⎬ = ∫ v dv = ⋅ v 3 18 3 18 1 ⎩dv = 36 x dx ⎭ 18 1 10 Slika 5.56.) jednaka je integralu 1 1 0 0 1 P = ∫ 2πyds = ∫ 2πx 3 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 3 1 + 9 x 4 dx = 0 10 ⎧ v = 1 + 9x 4 ⎫ π π 2 32 π = (10 3 2 − 1) ≈ 3. 519 . 0 0 PRIMJER 2. 5. oko osi x. 0≤x ≤1. sl. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = x 3.

Rješenje: Površina zadane plohe (v. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom jednoga poluvala sinusoide y = sin x. Rješenje: Površina zadane plohe (v. 1≤x ≤2.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom. oko osi y. 6. 4 3 6 5 Slika 6. PRIMJER 4. luka krivulje y = x 2. sl. oko osi x. sl. 7.85.) je 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 4 x 2 dx = 1 1 1 ⎧u = 1 + 4 x ⎫ π =⎨ ⎬= ⎩ du = 8 xdx ⎭ 4 4 17 ∫ u du = 5 π 2 17 π ⋅ u 3 2 = (17 3 2 − 53 2 ) ≈ 30.) je: π π π P = ∫ 2πyds = ∫ 2πy 1 + (dy dx) dx = 2π ∫ sin x 1 + cos 2 x dx = 2 0 0 0 −1 1 ⎧ t = cos x ⎫ 2 2 =⎨ ⎬ = −2π ∫ 1 + t dt = 2π ∫ 1 + t dt = ⎩dt = − sin xdx ⎭ −1 1 1 1 ⎤ ⎡1 = 2π ⎢ t 1 + t 2 + ln t + 1 + t 2 ⎥ = π 2 ⎦ −1 ⎣2 520 ( 2 + ln 1 + ) 2 + 2 − ln − 1 + 2 = .

Slika 7. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom astroide x = acos3t. y = asin3t. PRIMJER 6. oko osi x. 5 Slika 8. za 0 ≤ t ≤ π 2 . PRIMJER 5.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ = 2 2π + π ln 2 +1 2 −1 ( ) 2 ( ) = 2 2π + π ln 2 + 1 = 2 2π + 2π ln 2 + 1 = 2π ( ( )) 2 + ln 2 + 1 . Rješenje: 521 . 2≤x ≤3 oko osi y. Rješenje: Površina zadane plohe (v. sl. Izračunajmo površinu plohe koja nastaje rotacijom grafa y = ln x. 8.) je: π 2 P= π 2 ∫ 2πyds = ∫ 2πy 0 (dx dt ) 2 + (dy dt ) 2 dt = 0 π 2 ∫ asin t = 2π 3 9a 2 cos 4 t sin 2 t + 9a 2 sin 4 t cos 2 t dt = 0 π 2 = 6a π 2 ∫ sin t 3 sin 2 t cos 2 t (sin 2 t + cos 2 t )dt = 0 π 2 = 6a 2π ∫ sin 4t cos tdt = 6a 2π 0 sin 5 t 5 π 2 = 0 6 2 a π.

) je: 3 3 3 2 2 2 P = ∫ 2πxds = ∫ 2πx 1 + (dy dx) 2 dx = 2π ∫ x 1 + 3 1 dx = 2π ∫ x 2 + 1dx = x2 2 3 ⎛ 1 3 + 10 ⎞⎟ ⎛x 2 ⎞ = 2π ⎜ x + 1 + ln x + x 2 + 1 ⎟ = π ⎜⎜ 3 10 − 2 5 + ln . 522 . PRIMJER 7. sl. a2 b2 Rješenje: Oplošje zadanog elipsoida (v. Izračunajmo oplošje rotacijskog elipsoida koji nastaje rotacijom elipse x2 y 2 + = 1 oko osi x.10. 2 2 + 5 ⎟⎠ ⎝2 ⎠2 ⎝ Slika 9. sl.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Površina zadane plohe (v.) je a a 2 a 2 ⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ P = 2 ∫ 2πyds = 4π ∫ y 1 + ⎜ ⎟ dx = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx . 9. ⎝ dx ⎠ ⎝ dx ⎠ 0 0 0 Slika 10.

Uvedemo li a supstituciju εx = asin t. iz sl. Slika 11. posljednji integral postaje gdje je ε = 4πb a = arcsin ε ∫ a 2 − a 2 sin 2 t 0 2πab ε a ε arcsin ε (t + sin t cos t ) 0 cos tdt = 4πab ε arcsin ε ∫ cos 2 tdt = 0 ⎛ arcsin ε ⎞ = 2πab⎜ + 1 − ε 2 ⎟. Rješenje: Površina zadane plohe torusa je: 523 .11 vidimo da je cos(arcsin ε) = cos t = 1− ε2 . 1 − ε 2 → 1 i elipsoid prelazi u sferu radijusa a.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 2 x 2 y dy x2 y 2 dy b2 x + = 0 y + = 1 = − slijedi . čija je PRIMJER 8. ε ⎝ ⎠ Naime. ekscentricitet elipse (pretpostavljamo da je a > b). iz koje slijedi εdx = acos tdt.2 primjer 12. onda ε → 0. Ako b → a. 9. to jest . 2 b2 x2 b4 x2 ⎛ dy ⎞ P = 4π ∫ y 2 + ⎜ y ⎟ dx = 4π ∫ b 2 − 2 + 4 dx = a a ⎝ dx ⎠ 0 0 a a 4πb a2 − b2 2 4πb 2 a − x dx = a 2 − ε 2 x 2 dx . 2 ∫ ∫ a 0 a 0 a a = a a2 − b2 tzv.). Izračunajmo površinu plohe torusa koja nastaje rotacijom kružnice (x − R)2 + y 2 = r 2 oko osi y (usp. arcsin ε /ε → 1. dx a 2 b 2 dx a2 b2 a2 No implicitnim deriviranjem iz Dakle. površina 4a 2π.

Uočimo da se radi o beskonačnom oplošju konačnog volumena (usp. 9. onda će ploha koja nastaje rotacijom poligonske linije aproksimirati plohu koja nastaje rotacijom luka polazne krivulje. 9.f (x n − 1)).).f (x 0)) = (a. A→∞ A→∞ A→∞ A→∞ x x ⎝ dx ⎠ 1 1 1 Dakle. . 12. x 1≤x ≤∞.f (x n)) = (b. f (x 1)). luka krivulje y = f (x).f (b)) i aproksimiramo ga poligonskom linijom koja te točke povezuje dužinama... −r neparna funkcija. Rješenje: Površina zadane plohe je: A A 2 A 1 1 ⎛ dy ⎞ P = lim ∫ 2πyds = lim ∫ 2π 1 + ⎜ ⎟ dx ≥ lim ∫ 2π dx = 2π lim ln A = ∞. jer je dt r2 −t2 t r2 − t2 = 0 + 4πrR arcsin x r r = 2rπ ⋅ 2 Rπ . oko osi x. Izračunajmo površinu beskonačno protegnute plohe koja nastaje rotacijom luka hiperbole y = 1 . Promotrimo.). (x n. dakle plohu koja nastaje rotacijom.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ R+r P = 2 ∫ 2πxds = 4π R −r = 4πr R+r r r Uočimo da je ∫ −r R −r R+r ∫ x 1+ R −r ( x − R) 2 dx = r 2 − ( x − R) 2 r ⎧t = x − R ⎫ t+R dx = ⎨ ⎬ = 4πr ∫ 2 2 dt = 2 2 ⎩ dt = dx ⎭ r − ( x − R) −r r − t ∫ −r ∫ x 1 + (dy dx) dx = 4π 2 x R −r = 4πr ∫ R+r r t dt r2 −t2 tdt r2 − t2 + 4πrR ∫ −r = 0 . Za zainteresiranog čitatelja još jednom ćemo razmotriti naše formule za površinu rotacijske plohe. oko osi x (usp. početak odjeljka).f(a)). (x n − 1. (x 1.). sl.2 primjer 2. PRIMJER 9.. ne pozivajući se više na infinitezimalne trake i njihovo kontinuirano zbrajanje (usp. a ≤x ≤b (v.2 primjer 2. 524 . Ako taj luk podijelimo diobenim točkama (x 0. površina zadane plohe je beskonačna.

Poligonska linija je graf po dijelovima linearne funkcije: x ∈ [ a. (Druge se mogu opravdati na isti način. koja nastaje rotacijom poligonske linije. jednaka integralu ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + ki dx . 2 a što je p(x) bolja aproksimacija od f (x) (to se može preciznije iskazati i dokazati pomoću donjih i gornjih suma za 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)]2 na [a. sl.13. ⎪ ⎪ k2 x + b2 .3). b] koja na intervalu [a.) Preostaje nam stoga dokazati da je površina plašta krnjoga stošca. b ]. Dokazat ćemo da je površina plohe. x2 ] ⎧ k1 x + b1 . oko osi x (v. ⎪ ⎩ k n x + bn . xi −1 525 . koji nastaje rotacijom dužine xi y = k ix + b i.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. oko osi x. Zato površinu plohe koja nastaje rotacijom luka krivulje y = f (x). No to je jedna od naših formula. M x ∈ [ x n−2 . 2 i =1 xi −1 a Taj integral je to bolja aproksimacija integrala b ∫ 2πf ( x) 1 + [ f ′( x)] dx . ⎪ M p( x ) = ⎨ ⎪ ⎪ k n−1 x + bn−1 . x i−1≤x ≤x i. kao što smo to učinili za duljinu luka na kraju 9. jednaka integralu b ∫ 2πp( x) n xi 1 + [ p′( x)] dx = ∑ ∫ 2π (ki x + bi ) 1 + ki2 dx . x1 ] x ∈ [ x1 . za a ≤x ≤ b definiramo posljednjim integralom. x n−1 ] x ∈ [ x n−1 . b ] aproksimira funkciju f (x).).

Razvijemo li taj plašt (v.) iznosi: 526 .) vidjet ćemo da se radi o isječku kružnoga vijenca čija je površina π(y i−1 + y i)s i.(v.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 13. 14. 13. površina isječka kružnoga vijenca širine s = (R − r) i srednjice duljine L iznosi sL jer je (v. Slika 14. Naime. 2 2 2 ⎝ 2 ⎠ Slika 15.): ϕ ϕ ϕ ⎛R+r⎞ P = R 2 − r 2 = ( R 2 − r 2 ) = ( R − r )⎜ ⎟ϕ = sL. Dakle. površina plašta krnjoga stošca π(y i−1 + y i)s i. sl. sl. 15. sl.

te da je aproksimacija to bolja što su ti trokuti manji (v. Spojimo točke susjednih n-terokuta tako da 2n trokuta “aproksimira” plašt valjka visine 1/m. sl. upozoravamo na jednu pogrešnu analogiju. Podijelimo taj valjak na m valjaka visine 1/m.). sl. Slika 17. Slika 16. 17. čija je površina očito 2π. Promotrimo plašt valjka jedinične visine i jediničnog radijusa. a ukupno 2nm trokuta “aproksimira” plašt cijelog jediničnog valjka. U bazu svakoga od njih upišimo pravilni n-terokut i to tako da je svaki za π/n zaokrenut u odnosu na sljedeći (v. 527 . I na kraju. Duljina krivulje aproksimirana je duljinama dužina čiji krajevi leže na krivulji. Što su te dužine manje to je aproksimacija bolja (v. To međutim nije točno. Mogli bismo analogno pomisliti da je i površina plohe aproksimirana površinom trokuta čiji vrhovi leže na plohi.POVRŠINA PLOHE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ π ( yi −1 + yi ) ( xi − xi −1 ) 2 + k i 2 ( xi − xi −1 ) = π (k i xi −1 + bi + k i xi + bi )( xi − xi −1 ) 1 + k i 2 = [ ] = π 1 + k i [k i ( xi + xi −1 ) + 2bi ]( xi − xi −1 ) = π 1 + k i k i ( xi − xi2−1 ) + 2bi ( xi − xi −1 ) = 2 2 2 xi ⎡ x 2 − xi2−1 ⎤ ⎤ x2 2 ⎡ = = 2π 1 + k i ⎢k i i + bi ( xi − xi −1 ) ⎥ = 2π 1 + k i ⎢k i + bi x ⎥ 2 ⎦ xi −1 ⎣ 2 ⎣⎢ ⎦⎥ 2 = xi ∫ 2π (ki x + bi ) 2 1 + k i dx.16). xi −1 što smo i trebali dokazati. 17). sl.

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Površina svakog pojedinog trokuta je T mn = av/2, gdje je a stranica pravilnog n-terokuta, a v je hipotenuza
pravokutnog trokuta s katetama x i 1/m. Dakle (v. sl. 18.),
a = 2 sin

π
n

,

x = 1 − cos

Tmn = sin

π
n

π ⎛

,

v = x2 +

π⎞

2

1
,
m2

1
⎜1 − cos ⎟ + 2 .
n ⎝
n⎠
m

Slika 18.
Plašt cijelog jediničnog valjka “aproksimiran” je sa 2mn takvih trokuta:
Pmn = 2mn sin

π ⎛

2

π⎞
1
⎛ π
⎜1 − cos ⎟ + 2 = 2π ⎜ sin
n ⎝
n⎠
n
m

π ⎞ (1 − cos(π n)) 2 2 m 2
π 2 +1 .

π n
n⎠
n

Budući da je lim sin α / α = 1 i lim(1 − cosα ) / α = lim α / 2 (jer je (1 – cosα)/α = α/2! – α 3/4! + α 5/6! –
α →0

α →0

α →0

…) slijedi da za m, n → ∞, “aproksimacija” P mn teži prema:
2

m2
π 4m2
⎛π ⎞
lim 2π ⎜ ⎟ π 2 2 + 1 = lim 2π 1 +
m →∞
m→∞
n
2n 3
⎝ 2n ⎠
n→∞
n→∞

Dakle,
lim Pmn = lim 2π 1 +

m→∞
n→∞

m→∞
n→∞

π 4m2
2n 3

.

Za m = n, P mn → 2π, što je točna vrijednost površine plašta. Ali za m = n 2, P mn → ∞, što sigurno nije točna
vrijednost. Za m = [kn 3/2 ] (m je cijeli dio broja u zagradi), P mn → 2π k , za bilo koji k ≥1.
Dakle, trokuti čiji vrhovi leže na plaštu ne aproksimiraju površinu plašta (iako najmanja od svih mogućih
“aproksimacija”, koju dobijamo za m = n, to čini, a to je i općenito točno).

9.5 TEŽIŠTE
Točka u kojoj možemo poduprijeti ravnu šipku ili ploču, tako da ona miruje u polju sile teže, zove se
težištem te šipke odnosno ploče (v. sl.1.).
528

TEŽIŠTE
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Nalaženje težišta ravnih ploča i šipki jedna je od mnogobrojnih fizikalnih primjena integriranja.

Slika 1.
Razmotrimo najprije problem šipke, i to najjednostavniji (idealizirani) slučaj dvije točkaste mase m 1 i m 2
smještene na krajevima horizontalne šipke zanemarive mase (v. sl.2.). Ako šipku podupremo u točki koja je
na udaljenosti d 1 od mase m 1, odnosno d 2 od m 2, ona će (po Arhimedovom zakonu poluge) biti u ravnoteži
ako je
m 1d 1 = m 2 d 2.
Postavimo li os x duž horizontalne šipke i označimo li koordinate mase m 1, mase m 2 i njihova težišta sa x 1, x 2
i x slijedi da je (v. sl.3.)

m1 ( x − x1 ) = m2 ( x2 − x )
odakle rješavanjem po x nalazimo

x=

m1 x1 + m2 x2
m1 + m2

Slika 2.

Slika 3.

Ako je na šipku zanemarive težine raspoređeno n masa, m 1, m 2, ...m n, onda se njihovo težište može odrediti
uz pomoć slijedećeg principa superpozicije težišta.
PRINCIP SUPERPOZICIJE TEŽIŠTA

Ako je tijelo T mase M podijeljeno na dva tijela T 1 i T 2, mase M 1 i M 2, onda je težište tog tijela jednako
težištu točkastoga tijela koja se sastoji od dvije točke mase M 1 i M 2 smještene u težištima tijela T 1 i T 2.
Razmotrimo točkasto tijelo koje se sastoji od tri mase m 1, m 2 i m 3 smještene na horizontalnoj x osi u x 1, x 2 i
x 3. Podijelimo ga u dva tijela, tako da prvo sadrži mase m 1 i m 2 a drugo masu m 3 (v. sl.4. ). Težište prvoga
tijela (mase m 12 = m 1 + m 2) nalazi se u točki
x 12 =

m1 x 1 +m 2 x 2
m1 +m 2

.

529

PRIMJENE INTEGRALA
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Po principu superpozicije težišta, težište čitavog tijela nalazi se u točki
⎛ m x + m2 x 2 ⎞
⎟ + m3 x 3
(m1 + m2 )⎜⎜ 1 1
m1 + m2 ⎟⎠
m12 x12 + m3 x3
m x + m 2 x 2 + m3 x 3

x=
=
= 1 1
.
m12 + m3
m1 + m2 + m3
(m1 + m2 ) + m3

Slika 4.
Slično dolazimo do općeg rezultata za točkasto tijelo koje se sastoji od bilo kojeg broja masa.
TEŽIŠTE TOČKASTE ŠIPKE

Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1, m 2, ...m n, smještenih na x osi u točkama s koordinatama
x 1, x 2, ..., x n, onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatom:
n

x=

m1 x1 + m2 x 2 + K + mn x n
=
m1 + m2 + K + mn

∑ mi xi
i =1
n

∑ mi

.

i =1

PRIMJER 1.
Mase od 30, 20 i 25 kg smještene su u točkama s koordinatama − 3, 0 i 5 na osi x . Odredimo
koordinatu njihovog težišta.

Rješenje:
Koordinata težišta je
x=

30 ⋅ ( −3) + 20 ⋅ 0 + 25 ⋅ 5 35 7
=
=
.
30 + 20 + 25
75 15

Ako se šipka kontinuirano proteže duž osi x , od x = a do x = b , i ako joj je linearna gustoća zadana
funkcijom g (x ) onda je možemo podijeliti na n dijelova [x i–1, x i], i = 1, ..., n , duljine ∆x i i približne mase
m i = g (x i)∆x i , koje približno možemo shvatiti kao točkaste mase smještene u x i (v. sl.5.).

Slika 5.
Približna masa šipke tada je
530

zadana je sa g(x) = x 2 + x. Rješenje: Tražena masa je 6 6 ⎛ x3 x2 ⎞ m = ∫ ( x + x)dx = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 . a a težište joj je u točki s koordinatom b x= ∫ xg ( x)dx a b . tada gornje sume prelaze u integrale: TEŽIŠTE ŠIPKE Šipka koje se proteže od x = a do x = b i kojoj je linearna gustoća zadana funkcijom g(x) ima masu b m = ∫ g ( x)dx . na tom intervalu. ∫ g ( x ) dx a PRIMJER 2. Naravno. Šipka se proteže od x = 0 do x = 6. Njezina linearna gustoća. x= = ⎜⎜ + ⎟⎟ = 90 ⎝ 4 3 ⎠ 5 2 0 ∫ ( x + x)dx 0 6 0 531 . Izračunajmo njezinu masu i položaj njezinog težišta. 2 ⎠ ⎝ 3 0 0 2 Koordinata težišta šipke na osi x je 6 ∫ x( x 2 + x)dx 6 1 ⎛ x4 x3 ⎞ 23 .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ n n i =1 i =1 m = ∑ mi = ∑ g ( xi )Δxi dok je približna koordinata njezina težišta n n ∑ mi xi i =1 n x= = ∑ mi i =1 ∑ xi g ( xi )Δxi i =1 n . ∑ g ( xi )Δxi i =1 Točne vrijednosti dobijemo kada svi ∆x i teže prema 0.

.. Da bismo odredili položaj težišta takve točkaste ploče. onda je njegovo težište smješteno u točki s koordinatama n x= ∑ mi xi i =1 n ∑ mi i =1 PRIMJER 3. sl. m 2. y ) ..... No tada mase m 1. . (x n. y 1).. pravac kroz ( x . smještenih na x... uočimo da će ploča koja miruje kada je poduprta u težištu ( x . i =1 Ponavljajući isti postupak s pravcem kroz ( x .. koji je paralelan s osi x. .. m n smještene u x 1. ravnoteža se neće poremetiti. ..m n povučemo paralelno s tim pravcem. y n). u točkama (x 1. . y ) mirovati i kada bude poduprta u bilo kojem pravcu koji prolazi tim težištem. . Slika 6... našli bismo da je n y= m1 y1 + m2 y 2 + K + mn y n = m1 + m2 + K + mn ∑ mi y i i =1 n ∑ mi i =1 TEŽIŠTE TOČKASTE PLOČE Ako se točkasto tijelo sastoji od n masa m 1. (x 2.. v.... y 2)...PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Razmotrimo sada problem ploče i to najprije najjednostavniji (idealizirani) slučaj konačnog broja točkastih masa m 1. y n).. y-ravnini u točkama s koordinatama (x 1.) Ako mase m 1.y = ∑ mi yi i =1 n ∑ mi i =1 . 532 n . y ) paralelan sa osi y (v. ..7. Slika 7. do osi x. npr. 6. (x n.m n. Uzmimo npr. sl. x n tvore točkastu šipku čije je težište u n m x + m2 x 2 + K + mn x n x= 1 1 = m1 + m2 + K + mn ∑ mi xi i =1 n ∑ mi . y 1). m n smještenih na horizontalnoj ploči zanemarive mase.

Njihova je masa ρf (x)dx.TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Mase od 10. i intervala [a.). Slika 8. tj. 10 + 20 + 30 3 y= 10 ⋅ 1 + 20 ⋅ 2 + 30 ⋅ 1 4 = 10 + 20 + 30 3 ⎛1 4 ⎞ tj.1). ⎝ 2 ⎠ Zamijenimo li (po principu superpozicije težišta) svaki takav stupac sa točkastom masom ρf (x)dx smještenom u njegovom težištu i primijenimo li formule za težište točkaste ploče.1). f ( x ) ⎟. Stroži dokaz gornjih formula mogao bi se provesti bez poziva na infinitezimalne stupce i njihovo kontinuirano zbrajanje. b ] na osi x (v. Umjesto suma sada imamo integrale. 8. dvostruke integrale. ⎟. kao u prethodnim odjeljcima. y= ∫ρ a 1 [ f ( x)]2 dx 2 b b = 1 [ f ( x)]2 dx ∫ 2a b ∫ f ( x ) dx ∫ ρf ( x)dx ∫ f ( x)dx a a a . ako se ograničimo na ploče konstantne (uniformne) gustoće.2) i (1. kojima se u ovoj knjizi ne bavimo. dobit ćemo b x= ∫ ρxf ( x)dx a b ∫ ρf ( x)dx a b = ∫ xf ( x)dx a b b . jer je diskretna točkasta ploča zamijenjena kontinuiranom. Podijelimo tu ploču na infinitezimalne stupce visine f (x) i debljine dx. f (x)≥0. Međutim. 20 i 30 kg smještene su u točkama (−1. onda problem nalaženja težišta možemo riješiti i s našim starim (jednostrukim) integralima. ⎝3 3⎠ Prijelaz na ploče kontinuirane gustoće prevest će gornje sume u tzv. Odredimo njihovo težište. sl. Težište ⎛ 1 ⎞ svakog takvog stupca je (zbog njegove konstante gustoće) u njegovoj sredini. (0. težište je u točki ⎜ . Rješenje: Koordinate težišta su x= 10 ⋅ ( −1) + 20 ⋅ 0 + 30 ⋅ 1 1 = . Promotrimo dakle ploču uniformne gustoće smještenu između grafa y =f (x). 533 . Zapravo vrijede još općenitije formule koje se dokazuju na isti način (što prepuštamo čitatelju). u točki ⎜ x .

težište lika je u točki ⎜ . 4 0 ⎛3 3 ⎞ Dakle. v. b ] od y = f (x) do y = g(x). 1] na osi x do grafa y = x 2. 10 . f (x)≤g(x). ⎟. 9. koja se proteže (v. Rješenje: Koordinate težišta su 1 ∫ x dx 3 x= 0 1 ∫ x dx 2 0 = x4 4 3 x 3 1 0 1 1 = 3 . sl. Odredimo težište ploče uniformne gustoće. 1 [g ( x) + f ( x)][g ( x) − f ( x)]dx 2 ∫a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a a Slika 9.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ TEŽIŠTE PLOČE UNIFORMNE GUSTOĆE Ploča uniformne (konstantne) gustoće ρ. ima masu b m = ρ ∫ [g ( x) − f ( x)]dx a i težište s koordinatama: b x= ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx a b ∫ [g ( x) − f ( x)]dx b y= . PRIMJER 4.) nad intervalom [a. 10. koja se proteže od intervala [0. ⎝ 4 10 ⎠ 534 y= 1 4 x dx 2 ∫0 1 ∫x 0 2 dx = x5 10 3 x 3 1 0 1 0 = 3 . sl.

onda je njezino težište jednoznačno određeno kao sjecište tih osi. 12. sl. usp. tj. pravokutnika. 11. prva −a koordinata težišta te ploča je x = 0 . To znači da se težište ploče nalazi na osi y.a ]. Ako ploča ima više osi simetrije. Ako je ploča uniformne gustoće osno simetrična. pa je njezin integral nad [−a. Slika 11. No tada je funkcija a x [g(x) − f (x)] neparna. ∫ x[g ( x) − f ( x)]dx = 0 . nad simetričnim intervalom [−a. Na primjer. tj. tj. njen je oblik opisan parnim funkcijama f (x) i g(x).TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 10.a ] jednak 0. jer se mora nalaziti na svima. 535 . na osi simetrije te ploče. te ako kroz njenu os simetrije postavimo os y. PRINCIP SIMETRIJE Ako ploča uniformne gustoće ima os simetrije onda se njezino težište nalazi na toj osi. težište kvadrata. kruga i jednostraničnog trokuta jednoznačno su određena njihovim osima simetrije. na sl.

14. PRIMJER 5. Slika 13. možemo reći samo to da se nalazi na njihovoj jedinoj osi simetrije.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 12. (v. Koordinate njegovog težišta su x = 0 zbog simetrije. Rješenje: Polukrug radijusa r proteže se od intervala [ − r. Odredimo težište polukruga radijusa r. sl. do grafa y = r 2 − x 2 . usp. i 536 . O težištu jednakokračnog trokuta. jednakokračnog trapeza ili polukruga. sl. r ] na osi x.). deltoida. 13.

Dakle. π / 4].) π 4 x= ∫ x(cos x − sin x)dx 0 π 4 π 4 = ( x sin x + cos x + x cos x − sin x) 0 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 (sin x + cos x) 0 = 2π − 4 ( ). Odredimo težište područja omeđenog sa y = sin x i y = cos x nad [0.42r . . težište zadanog lika je u točki ⎜⎜ ⎟ 4 2 1 4 2 1 − − ⎝ ⎠ ( ) ( ) 537 .TEŽIŠTE _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ r y= 1 (r 2 − x 2 )dx ∫ 2 −r r ∫ r 2 − x 2 dx r 1 2 (r x − x 3 3) 2 4r −r = = ≈ 0. PRIMJER 6. Rješenje: Koordinate težišta zadanog lika su (v. sl. 0 ⎛ 2π − 4 ⎞ 1 ⎟. 2 3π r π 2 −r Slika 14.15. 4 2 −1 0 y= 1 2 π 4 ∫ (cos x + sin x)(cos x − sin x)dx 0 π 4 = 1 2 π 4 ∫ cos 2 xdx 0 2 −1 ∫ (cos x − sin x)dx π 4 = sin 2 x 0 ( = ) 4( 4 2 −1 1 2 −1 ).

snaga je derivacija energije. Snaga generatora u (wattima) varira vremenski (u sekundama) prema formuli P = P 0 sin2(120πt). gdje je P 0 maksimalna snaga generatora. što je 3 600 000 joula. ili se troši. od trenutka a do trenutka b: b E = ∫ Sdt . Jedna konjska snaga (KS) je 746 watta. Koliko energije generator proizvede za 1 sat? Koja je srednja snaga generatora u toku 1 sata? Rješenje: 538 . J/s. dok je jedinica snage Watt (W). ENERGIJA I RAD Energija je veličina koja se pojavljuje u raznim oblicima.) SNAGA I ENERGIJA Snaga S je brzina promjene (dakle proizvodnje ili potrošnje) energije E u vremenu: S= dE . 9. Brzina kojom neki oblik energije nastaje.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Slika 15. tijekom vremena. kg m2 / s2. a PRIMJER 1. ona nastaje. dt Slijedi da je ukupna promjena (dakle ukupna proizvodnja ili potrošnja ) energije. zove se snagom naprave koja tu energiju stvara ili troši.6 SNAGA. No. Dakle. Kilowatt−sat je jedinica energije jednaka energiji koju proizvede naprave snage 1000 watta za 1 sat. ili se troši. tj. bez obzira na oblik. tj. (U MKS − sustavu jedinica mjera energije je Joule (J).

Dakle. Giba li se tijelo po x osi. onda je njegovo gibanje opisano drugim Newtonovim zakonom: F = ma. što čini interval od 1 sata. 2 dt dt dt 2 Budući da je d ⎛ dx ⎞ d 2 x dx slijedi: ⎜ ⎟ =2 2 ⋅ dt ⎝ dt ⎠ d t dt d ⎡ 1 ⎛ dx ⎞ ⎢ m⎜ ⎟ dt ⎢⎣ 2 ⎝ dt ⎠ 2 ⎤ dx ⎥=F . ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Generator od trenutka t = 0 (sekundi) do trenutka t = 3600 (sekundi). proizvede energiju: 3600 E= 2 ∫ P0 sin (120πt )dt = 0 1 P0 2 3600 ∫ (1 − cos(240πt ))dt = 0 3600 = 1 ⎛ sin(240πt ) ⎞ P0 ⎜ t − ⎟ 2 ⎝ 240 ⎠ 0 = 1800 P0 Joulea. x0 539 . gdje je m masa i a akceleracija tog tijela. uzimajući u obzir da je dx / dt brzina gibanja v. pa drugi Newtonov zakon glasi: m d2 x =F. Srednja snaga generatora je P= 1800 P0 1 = P0 Watta .SNAGA. dt 2 Množeći sa dx / dt dobijamo: m d 2 x dx dx ⋅ =F . nalazimo: t1 ⎧ x = x(t ) ⎫ x1 d ⎛1 2⎞ dx ⎪ ⎪ mv d t F d t = = ⎜ ⎟ ∫ dt ⎝ 2 ⎠ ∫ dt ⎨⎪dx = ⎛⎜ dx ⎞⎟dt ⎬⎪ = ∫ Fdx . a = d2x / dt 2. t0 t0 ⎝ dt ⎠ ⎭ x0 ⎩ t1 gdje je x(t 0) = x 0 i x(t 1) = x 1. 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . 3600 2 Ako se tijelo (pravocrtno) giba u polju neke sile. dt ⎥⎦ Integracijom od trenutka t = t 0 do trenutka t = t 1.

rad sile F na putu koji tijelo pređe od položaja x 0 do položaja x 1. dok je desna 2 x1 strana R = ∫ Fdx . promjena x0 kinetičke energije tijela jednaka je radu sile (pod čijim utjecajem se tijelo giba) na odgovarajućem putu. Rad = Sila ⋅Pomak.PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Lijeva je strana promjena kinetičke energije tijela. onda je promjena kinetičke energije tog tijela. RAD I ENERGIJA Rad koji sila izvede na tijelu dok se ono giba od x = a do x = b. Ako tijelo mase m = 1 kg ispustimo s visine h = 10 m. od ispuštanja do udara. onda je R = F(b − a). 2 odakle slijedi: vh = 2 gh = 196 ≈ 14 m / s. jednak je integralu te sile po tom putu: b R = ∫ Fdx . od trenutka t 0 do trenutka t 1. tj.) Ako se tijelo giba pod utjecajem sile F. 540 . po kojem energija ne može ni nastati ni nestati nego se samo može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. 2 t0 SILA. Dakle. K = 1 2 mv . 0 Početna brzina tijela je 0.8 m / s2). jednaka je radu sile teže mg (g = 9. x0 PRIMJER 2. a (Ako je sila F konstantna. Ako brzinu pri udaru označimo sa v h iz gornje jednadžbe dobijamo: 1 2 mvh = mgh . potencijalnu ili toplinsku. od trenutka t 0 do trenutka t 1. onda se ona zapravo pretvara u neki drugi oblik energije. kojom će brzinom ono udariti u tlo? Koliko se toplinske energije stvori tim udarom? Rješenje: Promjena kinetičke energije tijela. Dakle. npr. jednaka radu te sile na odgovarajućem putu: 1 2 mv 2 t1 t0 x1 = ∫ Fdx . Jedan od temeljnih principa fizike je princip konzervacije (očuvanja) energije. ako tijelo izgubi kinetičku t 1 1 energiju mv 2 . od mjesta ispuštanja do mjesta udara: 1 2 mv 2 t 0 h = ∫ mgdx .

tj. ukupna promjena njegove kinetičke energije je 0. Dokažimo da je F ⋅v snaga kojom sila F djeluje na tijelo koje se giba brzinom v (pod njezinim utjecajem). sili teži i mišićnoj sili dizača. dt dx dt (Vrtimo li lončarsko kolo ili dječiji vrtuljak najefikasnije je djelovati silom potiska na vanjskom rubu kola ili vrtuljka. prethodni primjer) pa isti toliki. Od kuda se stvorila kinetička energija. 2 Tijelo je u trenutku ispuštanja imalo kinetičku energiju 0. (Drugim riječima. No to znači da je i ukupni rad sila koja djeluje na uteg tijekom njegova puta jednak nuli. PRIMJER 3.) PRIMJER 5.SNAGA. početnog i krajnjeg položaja. Koliko rada uloži dizač utega kada digne uteg od m = 50 kg na visinu od h = 1 m. koju tijelo ima zbog visinske razlike h. gdje je brzina najveća. tj. a njen je iznos u trenutku udara 1 2 mv = mgh = 98 J. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Kinetička energija se udarom u tlo pretvara u toplinsku. pa je toliko rada morao i uložiti u njegovo dizanje.) Prosječna snaga dizača. pa se postavlja dodatno pitanje. Rad sile teže je mgh (usp. tijekom toga dizanja. Rješenje: b Promjena kinetičke energije tijela ∆E jednaka je uloženom radu sile F. Dakle. 541 .64 KS . Riječ je o dvije sile. ako uteg digne za 2 sekunde? Rješenje: Prije i poslije dizanja uteg miruje. je S= 980 J = 480 W = 0. dizač je povećao potencijalnu energiju utega za mgh.8⋅2 = 980 J. 2s PRIMJER 4. rad koji uloži dizač utega je mgh = 50⋅9. mora biti i rad dizača utega. ΔE = ∫ Fdx . Iz temeljne a veze derivacije i integrala slijedi dE / dx = F. samo suprotnog smjera. Dakle snaga je: S= dE dE dx = ⋅ = F ⋅v . Kolika je njegova prosječna snaga tijekom dizanja. koju tijelo ima u trenutku udara? Iz potencijalne energije mgh.

10 − x 10 10 pa je volumen tog sloja dV = r 2πdx = 9π (10 − x) 2 dx .r = (10 − x) . Iz sličnosti odgovarajućih trokuta slijedi: 3 3 r = . 100 tj.5 ⋅ 10 4 gπ ≈ 2. 3 4 ⎦0 12 ⎣ 542 .PRIMJENE INTEGRALA _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Pumpa treba isprazniti spremnik vode u obliku stošca na sl.1. sl. Rješenje: Promotrimo sloj vode na dubini x debljine dx (v.3 ⋅ 10 6 J. masa mu je dm = 103 dV = 90π (10 − x) 2 dx .). Dakle.1. Da bi se ta masa digla na visinu x (u polju sile teže mg) potreban je rad dR = dm ⋅ gx = 90 gπ (10 − x) 2 xdx . ukupni rad potreban za pražnjenje cijeloga spremnika je 10 10 10 0 0 0 R = ∫ dR = 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 90 gπ ∫ (100 x − 20 x 2 + x 3 )dx = 10 20 3 1 4 ⎤ 10 4 ⎡ = 90 gπ ⎢50 x 2 − x + x ⎥ = 90 gπ = 7. Koliko je energije potrebno za taj posao (1 m3 vode ima 103 kg)? Slika 1.

Pumpa koja prazni spremnik vode iz prethodnog primjera ima izlaznu snagu od 105 J na sat (3. Deriviranjem obje strane posljednje jednadžbe po t nalazimo 90 gπ (10 − h) 2 h dh = 10 5 . (a) Kolika je razina vode u spremniku nakon 6 minuta pražnjenja? (b) Kojom brzinom opada razina vode u spremniku u tom trenutku? Rješenje: (a) Ukupna energija potrebna da se ispumpa gornjih h metara vode iz spremnika je (usp. Nakon 6 minuta pražnjenja razina vode spustila se za 0.SNAGA. 0 gdje je h dubina gornjega sloja ispumpanog za t sati.3⋅106 J. h 90 gπ ∫ (10 − x) 2 xdx = 105 t . uložila je u pumpanje 104 Joula. PRIMJER 6. 543 . dt odakle slijedi dh 10 4 = . (b) Nakon t sati pražnjenja obavljen je rad od 105 t Joulea. prethodni primjer): h ∫ 90 gπ (10 − x) 0 2 20 1 ⎞ 20 1 ⎞ ⎛ ⎛ xdx = 90 gπ ⎜ 50h 2 − h 3 + h 4 ⎟ ≈ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟. 3 4 ⎠ ⎝ odakle slijedi (nakon numeričkog rješavanja te jednadžbe) da je h ≈0. dt 9 gπ (10 − x) 2 h Za h = 0. Dakle.27 m.27 to iznosi 1. 20 1 ⎞ ⎛ 2770h 2 ⎜ 50 − h + h 2 ⎟ = 10 4 . 3 4 ⎠ 3 4 ⎠ ⎝ ⎝ Na kraju 6 minute (1 / 10 sata) pumpa je obavila rad od 104 Joulea.41 m / h. tj. ENERGIJA I RAD _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dakle.6⋅108 W). energija potrebna za pražnjenje spremnika je 2.27 m. Dakle.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful