You are on page 1of 13

SADRAJ

UVOD

PRAVNI IZVORI

POJAM MIRAZA

OBAVEZA DAVANJA MIRAZA

PTRAVNA PRAVILA O MIRAZU

VRAANJE MIRAZA

10

ZAKLJUAK

12

LITERATURA

13

UVOD

Jo kod starih naroda postojala je svijest o ureenju imovinskih odnosa izmeu buduih branih partnera. U rimskom pravu nestali su, razvijali se i transformisali mnogi porodinopravni instituti kao to su: sponsalia (vjeridba), donatio ante nuptias (darivanje mlade) i dos (miraz). Nain ureenja navedenih imovinskih odnosa oslikavao je duh vremena u kojem su nastajali i razvijali se u periodu trajanja drevnog Rima. Pomenuti pravni instituti imovinsko-pravnih odnosa buduih suprunika, utemeljeni u rimskom pravu, vremenom su se odrazili i na razvoj kasnijih, pa i sada vaeih pravila u porodinom pravu. U ovom radu u obraditi temu koja se odnosi na miraz u rimskom pravu. Iako definicija miraza u starorimskim pravnim tekstovima ne postoji, iz njih moemo zakljuiti da se pod mirazom podrazumijevao imetak koji ena donese u muevljevu porodicu, kako bi njen brani drug ili njegov pater familias lake podmirivali ivotne potrebe. Miraz je, kao pravni institut kasnije, u Justinijanovo doba, bitno odredio poloaj ene u rimskoj porodici. Mirazom je ena dobijala odreenu materijalnu sigurnost u sluaju razvoda braka, muevljevog otputanja ili njegove smrti. U ovom radu sam detaljnije objasnila pojam miraza i na koji nain su ga doivljavali rimski graani. Za miraz se vee i proces vraanja miraza eni koji je tek vremenom pravno ustanovljen na nain da eni, bez obzira na razlog razvoda braka, pripada veinski dio njene mirazne imovine. Obavezu davanja miraza imali su gospodar porodice, ili nbjegovi ascedenti ,a u rjeim i iznimnim sluajevimai majka djevojke. Sve gore navedeno sam detaljnije opisala i objasnila u svom radu. Cilj ovog istraivanja je pokazati koliko i kako je miraz utjecao na odnos mukarca i ene, na poloaj rimske ene u porodici.

Vuica Rea sa Romulom i Remom, osnivaima garad Rima

PRAVNI IZVORI

Historija rimskog prava obuhvata veoma dug vremenski period od gotovo trinaest vijekova. U tom vremenskom razdoblju razvijala se i pravna nauka, pa i pravila koja se odnose na porodino pravo. Najvei broj radova, koji su posveeni rimskom pravu, napisani su u devetnaestom i poetkom dvadesetog vijeka. Od svih branih davanja u starom vijeku, najvie je prouavan miraz u rimskom pravu. Prvu knjigu o mirazu napisao je Spurije Karvilije Ruga 1 u 1. vijeku prije nove ere. Meutim, ta prva knjiga nije sauvana i, naalost, ostali su samo tragovi o njenom postojanju. Zakon dvanaest tablica nije sadravao izriite odredbe koje se odnose na miraz. Ipak, iz njegovog sadraja moe se posredno zakljuiti da je ovaj pravni institut poznavao. Miraz je detaljno obraen u Justinijanovom2 zakonodavstvu.

Zakonik dvanaest ploa, verzija koja je sauvana u Muzeju rimske civilizacije u Rimu

Spurije Karvilije Maksim Ruga (Spurius Carvillius Maximus Ruga), izabran je za konzula Rima 234. pne. te je dobio trijumf zbog vojnih uspjeha na Korzici i Sardiniji, prvi Rimljanin koji se razveo od svoje superuge. 2 Justinijan I. Veliki, pravim imenom Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus (Tauresium, Dardanija (dananji Taor, blizu Skoplja, Makedonija), 11. svibnja 483. Konstantinopol, 14. studenog 565.), car Istonog Rimskog Carstva (Bizanta) od 1. kolovoza 527. do svoje smrti.

POJAM MIRAZA

U sauvanim pisanim dokumentima rimskih pravnika ne moe se nai definicija miraza.Ipak, na osnovu sadrine tih dokumenata moe se zakljuiti da se pod mirazom (dos) podrazumijeva imovina koju prema posebnom branom sporazumu (pactum) ena donosi muu radi olakanja trokova brane zajednice (ad matrimondi onera ferenda). Mirazna imovina, pored ostalog, slui i za imovinsko obezbjeenje ene nakon prestanka braka to se cijeni kao njegova posebna svrha.U to vrijeme djevojke su u prvi brak ulazile izmeu dvanaeste i petnaeste godine. Prosjean ivotni vijek rimskih ena je bio izmeu dvadeset osme i trideset etvrte godine.Postojala je obaveza stupanja u brak koja je u poetku predviena obiajima (mores). Kasnije su pravno regulisani kako nain, tako i uslovi zakljuenja braka, i to odredbama graanskog prava (ius civile). U tom periodu brak postaje ustanova koja je znaajna ne samo za pojedinca u porodinoj zajednici, ve i za iri javni interes. Miraz u poetku, u doba Republike, nije bio neophodan uslov za valjanost rimskog braka. Ipak je zauzimao centralno mjesto meu branim davanjima. Sa sociolokog gledita, davanje miraza je bilo drutvena i moralna obaveza enine porodice prema muu. Krajem Republike, miraz postaje opeprihvaen, i kao obavezan detalj uvijek prati branu ceremoniju. Pravni karakter miraz dobiva u vrijeme Augustovog3 zakonodavstva kad se pod rimskom upravom nalaze i Grka i Bliski istok, koji su odranije poznavali miraz i imali razvijenu pravnu regulativu ovog instituta prava. Prvi rimski car, August

Da bi poveao rimsku populaciju i ouvao prave vrijednosti rimske porodice, August je 18.godine prije nae ere donio dva zakona koji se bave problemima vezanim za regulisanje imovinsko-pravnih odnosa prije i poslije zakljuenja braka. Mukarci su obavezani da se ene izmeu dvadeset pete i ezdesete godine, a ene izmeu dvadesete i pedesete godine. Za osobe, koje nisu potovale navedenu propisanu obavezu, postojala je sankcija (incapacitas).
August, lat. IMPCAESARDIVIFAVGVSTVS, (Rim, 23. rujna 63. pr. Kr. Nola kod Napulja, 19. kolovoza 14.), pravim imenom Gaj Julije Cezar Oktavijan (lat. Gaius Julius Caesar Octavianus), praneak Julija Cezara (unuk Cezarove sestre Julije), bio je trijumvir u drugom trijumviratu, a kasnije i prvi rimski car.
3

Trebalo je suzbiti pojavu skalpanja braka radi miraza, koja je u jednom periodu drevnog Rima smatrana asnim nainom bogaenja. Na primjer, Ciceron4 je u pedeset sedmoj godini ivota ostavio majku troje djece, Terenciju, da bi popravio svoje prihode morazom. Naime, ponovo je stupio u brak sa mladom i, prije svega, bogatom, Publilijom.

Ciceron, rimski pravnik, filozof i najvei govornik

Marko Tulije Ciceron (lat. Marcus Tullius Cicero; Arpin, 3. sijenja 106. pr. Kr. - Formijan kod Gajete, 7. prosinca 43. pr. Kr.), dravnik, odvjetnik, politiki teoretiar,filozof i najvei rimski govornik.
4

OBAVEZA DAVANJA MIRAZA

Prema pravnom izvoru Lex Julia de fundo dotali miraz daje enin godpodar porodice (pater familias). Obino se to inilo prije zakljuenja braka, ali postojala je mogunost davanja miraza i nakon to je brak zakljuen. Promissio dotis ili osnivanje miraza je obaveza prenoenja mirazne imovine na mua u nekom kasnijem asu, koju je mogao dati samo gospodar porodice, sama ena ili njezin dunik. To je jedan od naina obvezivanja enine porodice na miraz. Drugi nain je datio dotis. Od prethodnih oblika se razlikuje samo po tome to se miraz ne samo obeava, ve se i pojedina mirazna sredstva prenose na mua formama koje su propisane za prenoenje vlasnitva na pojedinim stvarima koje spadaju u miraz. U sluaju smrti oca vjerenice, dunost davanja miraza je na njegovim ascedentima.

Skluptura, rimski suprunici, talijanski kipar Augustovim zakonima propisana je alba prokonzulima ili provincijalnim guvernerima za sluaj da oevi ili njihovi potomci odbiju da daju miraz djevojkama i enama koje su pod njihovom poestas (mo gospodara porodice). Konstitucija Dioklecijalna i Maksimilijana5 iz 293.godine propisala je da se u izuzetnim i opravdanim sluajevima i majke mogu obavezati da se svojim kerima obezbijede miraz. Poznati rimski klasini pravnik, Ulpinijan6 je smatrao da osloboenik koji daruje svojoj kerki miraz ne oteuje svog patrona ovom radnjom, jer se oeva pietas ne moe napadati.7
5

290. godine - Dioklecijan dijeli vladavinu sa Markom Aurelijem Maksimilijanom koji vlada zapadnim dijelom carstva a Dioklecijan istonim 6

PRAVNA PRAVILA O MIRAZU

Miraz se uvijek zakljuivao ugovorom. U poetku se to radilo formalnim verbalnim kontraktom dotis dictio, a kasnije i prostom saglasnou ili samim aktom predavanja miraznih dobara muu. Poto u prvom periodu vjerovatno nije bilo razvoda braka, sva dobra, koja je enina porodica davala uz mladu povodom zakljuenja braka, predstavljala su vie poklon mladoenjinoj porodici nego miraz. Zbog toga mnogi rimski pravnici naziv dos za mraz dovode u vezu sa poklonom. Meutim, kasnije je imovinu koju daje enina porodica uz mladu Ciceron odreeno nazvao mirazom. Poto je u ovom prvom periodu rimskog carstva sva imovina bila vlasnitvo gospodara porodice, logino je i da je tada miraz predstavljao samo njegovu imovinu. Kako su protekom vremena postali uestali razvodi brakova, javile su se razne vrste zloupotreba koje su mijenjale reim miraza. Znameniti pravnik Paulus smatra da miraz u toku trajanja braka spada u muevljevu imovinu. Marcijal8 opisuje nekog Filerisa koji se obogatio smru sedam ena. U klasinom rimskom pravu mu, odnosno njegov pater familias, imao je samo pravo da upravlja dobrima koja su inila miraz. Zato su ova dobra mogli koristiti samo za podmirenje potreba brane zajednice. U sluaju nepotovanja navedenog pravila, oduzimano im je pravo upravljanja dobrima koja ine miraz. Prema Justinijanovom zakonodavstvu, miraz je enina svojina, njeno privatno vlasnitvo. Muevljevo pravo je samo da uiva dobra koja je dobio na osnovu miraza. Zbog ove povlastice samo uivanja i posjedovanja eninih dobara bez stvarnog vlasnitva i samo za vrijeme trajanja braka, Juvenal9 spominje mueve koji mirno trpe sve enine ekstravagancije, pa i njezine ljubavnike. Mirazna dobra mu nije mogao ni prodati ni zaloiti. Ni ena nije mogla zaloiti svoj miraz radi dugova koje je stvorio njen mu.

6 7

Istaknuti rimski pravnik iz doba cara Justinijana. Ante Romac: Rimsko pravo, Narodne novine, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 1987.godine

Marcijal, rimski i antiki epigramatiar sa oko 1.200 epigrama, rasporeenih u pet knjiga, daje umjetniki znaajno i historijski vjernu sliku svoga vremena, prilika, obiaja i ljudi od senatorskih vrhova do zanatlija i robova.
9

Juvenal, rimski pjesnik koji je ivio u 1. i poetkom 2. stoljea nove ere.

U sluaju da mu postane insolventan zbog dugova, ena je sticala pravo da vrati miraz. ena je tada imala prednost ak i u odnosu na carsko (dravno) potraivanje. Za vrijeme Justinijana ustanovljena je preutna hipoteka s prvenstvenim redom u korist ene na cjelokupnoj muevljevoj imovini za obezbjeenje miraza. To zalono pravo se u starom rimskom pravu nazivalo pignus tacitium. Mu je imao pravo od suda traiti obeani miraz sa kamatom, ako mu nije bio relizovan na vrijeme. Iz navedenog proizilazi da je prema Justinijanovom zakonodavstvu, mu imao samo pravo doivotnog uivanja dobara koja predstavljaju miraz. Ovo njegovo pravo je bilo nudum ius, tj. samo golo pravo vlasnitva nad mirazom.

VRAANJE MIRAZA

Veina pravila o vraanju miraza nastala su u klasinom rimskom pravu. U poetku je obavezu vraanja miraza trebalo posebno ugovoriti jer se nije podrazumijevala. Vremenom jeb popustio moral porodinog ivota u rimskim porodicama i, zbog estih razvoda brakova, pitanje vraanja miraza postala je utuiva obaveza. Takoer, postale su vrlo este i pekulacije sa miraznim sredstvima. Muevi su bili svjsni, u doba Republike, da se mogu bez razloga razvesti, a enin miraz zadrati. Mu je imao tako pravo da miraz potroi za vrijeme trajanja braka. Kao protumjera za manipulisanje mirazom javljaju se tenje da se mu prisili na vraanje miraza nakon prestanka braka, a radi osiguranja takvog povratka da mu se ogranii raspolaganje miraznim sredstvima. Nain vraanja miraza i obim ove obaveze iskljuivo su zavisili od razloga prestanka braka. Iako Zakon dvanaest tablica nema izriite odredbe o mirazu, ipak, jedan dio njegovog sadraja posveen je otputanju ene (etvrta tablica: porodino pravo).

TEKST ETVRTE TABLICE: SI-PATER-FILIUM-TER-VENVM-DVVIT FILIVS-A-PATRE-LIBER-ESTO SI-FVRIOSVS-ESCIT-AST-EI-CVSTOS-NEC ESCIT-ADCNATVM-CENTILIMOQVE IN-EO-PECVNIAQVE-EIVS-POTESTAS ESTO


Ovdje govorimo o braku bez manusa. Mu, koji tjera enu, nareuje joj da vrati kljueve i uzme svoje stvari. Pod izrazom svoje stvari moe se podrazumijevati iskljuivo ono to samo ena koristi, a to je : odjea, nakit, minka, i sl., a kod braka sa manusom ena uzima i stvari koje pipadaju muu. Iz navedenog bi proizilazilo da su i kod braka bez manusa muevi bili svjesni da miraz pripada enama kako prilikom razvoda braka, tako i povodom otputanja. Zavisno od injenice da li postoji ugovor, razliito se postupa kod vraanja miraza. Ako nema ugovora, ena ne moe traiti miraz natrag ako je testamentom ili poklonom primila od
9

mua onoliko koliko vrijedi miraz. Takoer, ako nema ugovora, mu nije bio duan vratiti miraz odmah , nego je to mogao uraditi u anuitetima. U sluaju da ugovor postoji, mu je morao vratiti cijeli miraz, a posebna potraivanja prema svojoj eni traiti specijalnim tubama.10 Prema postklasinom pravu, u sluaju razvoda braka mu je duan vratiti miraz. Jedino se mogao osloboditi ove obaveze ako je imenovan za nasljednika.

Car Justijijan pie zakone, skluptura Klasino pravo je uvelo opu tubu za one koji nisu potovali odredbe o vraanju miraza. Osim klasine tube, bila je predviena i vindikaciona tuba (rei vindicatio) za odreene predmete koji su inili miraz. Vindikaciona tuba se smatrala proirenom analognom tubom (actio utilis) za potraivanje dotalnih stvari. ak je postojala i mogunost hipoteke na cijelokupnoj imovini mua. U kasnijoj historiji, rimski pravnici stvorili su niz pravila o imovinskim odnosima izmeu branih drugova. Jedno od tih pravila je da nakon smrti mua miraz pripada eni.11 U sluaju razvoda braka, mu vraa miraz eni, ali zbog zajednike djece je mogao zadrati odreene dijelove miraza. U sluaju da je brak razveden krivicom ene, mu je mogao zadrati do jedne estine miraza, u zavisnosti od tog koliko ima djece, ali ne vie od jedne polovine. Ako je ena umrla prije mua, miraz se vraa njenom ocu. Mu je mogao i tada

10

Marijan Horvat: Rimsko pravo, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 2002.godine Vojislav Stanimirovi : Najstariji oblik rimskog braka 10

11

zadrati po jednu petinu miraza za svako od djece. Kad je brak razveden zbog preljube ene, mu je mogao zadrati jednu estinu miraza, to se opravdavalo moralnim razlozima. U Justinijanovom pravu, u kojem je potpuno preovladavalo naelo da se miraz uvijek mora vratiti eni u sluaju razvoda, jedino je enina krivnja bila razloga da cijeli miraz ostane u muevljevom vlasnitvu. Ujedno je Justinijan davao sam akciju ex stipulatu koja je dobila karakter akcije bonae fidei. Ako je ena zahtijevala razvod braka, tj. u pitanju je jednostrano ponitenje braka, njen miraz joj je bio oduzet i doivotno je zatvarna u samostan. Ako je stupila u brak bez miraza, nakon razvoda koji je protuzakonito traio mu, duan je da joj da etvrtinu svoje imovine. ena koja se razvede bez zakonitog razloga, svo miraz je ostavljala u muevljevoj kui i bila je prognana na otok. Mu je pak u sluaju krenja toga zakona bio duan vratiti cijeli miraz te je gubio pravo na ponovno sklapanje braka. Ako je mu ipak u kuu doveo drugu enu, prva je imala pravo ui u kuu i prisvojiti miraz druge ene.

11

ZAKLJUAK

Na osnovu iznesenog proizilazi da je miraz prvo bio regulisan pravilima obiajnog prava i da su tada uglavnom vaile moralne norme. Kad je brak postao znaajan, ne samo za porodinu zajednicu, ve i za drutvo u cjelini, postaje predmet odredaba graanskog prava (ius civile). Zakonskim rjeenjima nastoji se suzbiti zloupotreba instituta miraza. U poetku je miraz bio vlasnitvo godpodara porodice. Kasnije, u klasinom rimskom pravu, pater familias samo upravlja dobrim koja ine miraz jer je po Justinijanu miraz enina svojina. Miirazom, kao pravno definisanim instituom u eninu korist, u mnogoemu se mijenja odnos prema rimskoj eni u cjelini. Mnogi pjesnici nam navode primjere kako su mukarci, da bi mogli uivati u mirazu svoje supruge, trpjeli ak i preljubu. Dakle, eni je mirazna imovina kao njena vlastita svojina omoguila odereenu samostalnost u odnosu na mukarca koji je pater familias u kui u kojoj ona stanuje.

Rimsko vjenanje, skluptura

12

LITERATURA

Dr. Mirela arac dr. Zdravko Lui: Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006.godine Marijan Horvat: Rimsko pravo, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 2002.godine Sran arki: Odredbe rimskog prava o mirazu u srednjovjekovnom srpskom pravu Vojislav Stanimirovi : Najstariji oblik rimskog braka Dr. Marija Ignjatovi: Sponsalia u rimskom pravu Ante Romac: Rimsko pravo, Narodne novine, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 1987.godine Dr. Jelena Danilovi, Dr. Obrad Stanojevi, Tekstovi iz rimskog prava, Slubeni list SFRJ, Beograd, 1987.godine Dr. Dragomir Stojievi, Rimsko privatno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1978.godine

13

You might also like