3.

SKLADITENJE
3.1 UVOD Skladitenje je planirana aktivnost kojom se materijal1 dovodi u stanje mirovanja, a ukljuuje fiziki proces rukovanja i uvanja materijala te metodologiju za provedbu tih procesa. U industrijskom poduzeu, skladite je ureeno i opremljeno mjesto za privremeno i sigurno odlaganje, uvanje, pripremu i izdavanje materijala prije, tijekom i poslije njihova troenja i uporabe u procesu proizvodnje. Iz svrhe skladitenja proizlaze njegovi ciljevi i zadaci (Feriak i dr. 1983.): 1. Glavna zadae skladita je dinamiko uravnoteenje tokova materijala, koliinski i prostorno u svim fazama poslovnog procesa. Uz uinkovitu primjenu unutarnjeg transporta, skladite treba osigurati neprekidnost proizvodnje. Taj se kontinuitet osigurava tako da tok materijala tee po unaprijed odreenom redu, planski i sustavno, bilo da se radi o ulazu sredstava za proizvodnju u proizvodni sustav, bilo o toku materijala unutar proizvodnog sustava, njegovoj preradi i doradi u procesu proizvodnje, bilo da se radi o izlazu materijala radi prodaje. 2. Proces skladitenja treba realizirati uz najnie trokove skladitenja i uz najmanja mogua financijska sredstva angairana u zalihe. 3. U skladitu se mora odravati stalna kakvoa zaliha materijala uvanjem, zatitom i odravanjem fiziko-kemijskih svojstava materijala. Ne smije se dopustiti rasipanje, kvar, lom i ostale gubitke na vrijednosti zaliha. 4. Skladite treba racionalno ubrzavati tok materijala, kako bi se skratio proces poslovanja (npr. ciklus proizvodnje) i time ubrzao koeficijent obrtaja sredstava vezanih u zalihe. 5. Svojim poslovanjem skladite treba utjecati na poveanje konkurentske sposobnosti poslovnog sustava. Razlozi za skladitenje materijala u industrijskom poduzeu mogu se prikazati na slijedeim primjerima: a) skladitenje sirovina dugi rokovi nabave materijala, s obzirom na duljinu proizvodnog ciklusa, dobavljaevo zakanjenje isporuke, povremeni nedostatak materijala na tritu, pojava karta u proizvodnji, promjene u planovima proizvodnje, b) skladitenje poluproizvoda odstupanje od proizvodnog plana,
1

Pod pojmom materijal podrazumijevaju se sirovine, poluproizvodi, proizvodi, kupljena roba, alati, naprave, itd., ali e se radi pojednostavljenja, u nastavku naziv materijal koristiti za sve vrste.

zastoji u proizvodnji, razlike u trajanju tehnolokih operacija i ciklusa proizvodnje pojedinih dijelova, razlike u veliini serija, rad u vie smjena, kvarovi strojeva, razlike u kapacitetu pojedinih strojeva, potreba za veom iskoristivou kapaciteta, posebni zahtjevi tehnolokog procesa,

c) skladitenje gotovih proizvoda o oteana prodaja gotovih proizvoda, o kratki rokovi isporuke (uvjeti trita), o potreba osiguranja doknadnih dijelova, d) skladitenje alata i naprava - rjeava probleme pravovremene opskrbe i zamjene u procesu istroenih ili oteenih alata i naprava, e) skladitenje dijelova potrebnih za odravanje opreme - nuno je radi osiguranja ispravnosti rada strojeva i ureaja. Skladini proces predstavlja skup svih aktivnosti s materijalom u skladitu, dok se pod nazivom skladite podrazumijeva skladini sustav. Osnovne komponente (elementi) skladinog sustava su: skladini objekti (npr. zgrade) sredstva za skladitenje i sredstva za odlaganje materijala (sredstva za oblikovanje jedininih tereta) transportna sredstva pomona skladina oprema komunikacijsko-informacijski sustav, sredstva za sastavljenje i rastavljanje jedininih tereta, sredstva za odreivanje izmjera i teine, sredstva za prijevoz preko tranica i drugih neravnina, sredstva za pretovar, sredstva i oprema za pakiranje, sredstva za zahvat materijala, pomona sredstva za povezivanje s okruenjem, protupoarni ureaji, sigurnosno-zatitni ureaji, ureaji za klimatizaciju, ureaji za grijanje/hlaenje, sanitarno-higijenski ureaji, ureaji za odravanje istoe, sredstva zatite na radu.

dodatna oprema

Skladita se mogu podijeliti temeljem razliitih pojedinanih kriterija, tablica 3.1.

Tablica 3.1 - Vrste skladita (Olui, 1997.) Redni broj Kriterij Vrsta skladita sipki materijal komadni materijal tekuine plinovi alati ambalaa potroni materijal otpad sirovine poluproizvodi proizvodi rezervni dijelovi pokvarljivi materijal nepokvarljivi materijal zapaljivi materijal eksplozivni materijal radioaktivni materijal runa djelomino mehanizirana mehanizirana djelomino automatizirana automatizirana s unaprijed odreenim rasporedom sa slobodnim rasporedom odlaganja unutar odreenog dijela skladita sa sluajnim rasporedom odlaganja materijala odlaganje u blokovima odlaganje u redovima na jednom mjestu odlaganja istovrsni materijal na jednom mjestu odlaganja raznovrsni materijal glavna za komisioniranje meuskladita centralizirana decentralizirana kombinirana vodoravna ili niska (visina oko 7 m) okomita ili visoka (visina preko 12 m)

a)

b) 1. Vrsta i znaajke materijala c)

d) e)

2.

Stupanj razvoja skladinog sustava

a)

a) 3. Strategija odlaganja materijala

b) c)

a) 4. Model organiziranja b) 5. Glavna zamisao izvedbe objekta (graevine)

Tablica 3.1 - Vrste skladita (nastavak)

Redni broj

Kriterij

Vrsta skladita zatvorena otvorena natkrivena posebna podzemna prizemna katna silosi podna (statina i dinamina) regalna i visokoregalna (statina i dinamina) sa skladitenjem na transportnim sredstvima (transportno-skladina sredstva) nabave prodaje proizvodnje kooperacije servisa odravanja alatnice laboratorija s jednosmjernim tokom s povratnim tokom bez sredstava za skladitenje (podna skladita) sa sredstvima za skladitenje (regalna skladita) s nepokretnim regalima (statina) s pokretnim regalima (dinamina) polini regali paletni regali konzolni regali prolazni regali protoni regali pokretni regali prijevozni regali ulazna proizvodna izlazna (otpremna) statina dinamina mala srednja velika

a) 6. Znaajke graevinskog objekta b)

7.

Tehnologija skladitenja

8.

Pripadnost dijelu poduzea

9.

Vrsta toka materijala u skladitu a) b)

10.

Vrsta sredstava za skladitenje c)

11. 12. 13.

Zadatak u proizvodnom sustavu Znaajke jedinica skladitenja Rjeenje zatite

U proizvodnim procesima metalopreraivake industrije veliko znaenje imaju skladita povezana s proizvodnjom: pomona skladita uz pojedine pogone, sa zadaom opskrbe tih pogona materijalom, alatima, itd. meufazna skladita unutar proizvodnih pogona sa zadaom uravnoteenja toka materijala izmeu radnih mjesta ili pojedinih strojeva. Osnovni subjekt i glavno polazite skladinog sustava i skladinog procesa je materijal za skladitenje. U industrijskim poduzeima materijal se uglavnom dijeli na: sipki materijal, komadni materijal (najee je zastupljen u poduzeima metalopreraivake industrije), tekuine i plinove. Komadni materijal moe se odlagati u skladitu: a) pojedinano bez sredstava za oblikovanje jedininih tereta - izravno na mjesto odlaganja, sa sredstvima za oblikovanje jedininih tereta (npr. komad postavljen na paletu), b) skupno (vie komada odjednom) bez posebnih sredstava, s posebnim sredstvima. Jedan ili vie komada postavljenih na posebna sredstva ine jedinini teret kojim se rukuje jednim zahvatom ili koji se odlae na jedno mjesto. Uobiajena sredstva za oblikovanje jedininih tereta su: ravna paleta, kutijaste palete, stalci, sanduci, ISO-kontejneri, itd. Jedinini tereti mogu biti odreeni i na druge naine: snop cijevi, paket limova, itd. Za oblikovanje jedininih tereta mogu se koristiti i posebna sredstva standardnih izmjera i kakvoe ija je namjena prvenstveno za odlaganje materijala: razliite palete, sanduci, stalci, kutije, kasete, koare, itd. Primjenom sredstava za oblikovanje jedininih tereta pri skladitenju i odlaganju komadnog materijala humanizira se rukovanje materijalom, smanjuju se trokovi i omoguuje automatizacija tokova materijala u proizvodnim procesima. Glavna zamisao pri uvoenju jedininih tereta je okrupnjivanje - poveanje koliine materijala kojom se odjednom rukuje ili koja se skladiti na jednom mjestu, a kao glavne znaajke istiu se izmjere i teina materijala. Jedininim teretom u skladinom sustavu i procesu naziva se skladina jedinica (ili jedinica skladitenja). Kod odreivanja jedinice skladitenja treba po mogunosti teiti primjeni idealnog rjeenja sa stajalita logistike (Jnemann, 1989.):
JEDININI TERET = JEDINICA OBRADE = JEDINICA SKLADITENJA = JEDINICA TRANSPORTIR. = JEDINICA PAKIRANJA = JEDINICA OTPREME

Iskoristivost skladinog prostora bitno ovisi o jedinicama skladitenja, odnosno o iskoristivosti njihova obujma.

3.2 PROJEKTIRANJE SKLADITA Projektiranje skladita u naelu obuhvaa sve projektantske radove neophodne za izvedbu skladine zgrade, odnosno skladinih prostorija, kao i definiranje transportnih ureaja, te dodatne i pomone skladine opreme, koja e se u odreenom skladitu koristiti. Cilj projektiranja skladita je oblikovanje skladinog sustava koji e zadovoljiti sve tehnike, tehnoloke, informatike, organizacijska i ekoloke zahtjeve uz najmanje trokove. Svako rjeenje skladitenja temelji se na bilanci materijala, definiranim tokovima materijala proizvodnih procesa i rasporedu objekata poduzea. Metodologija projektiranja skladita koja se koristi za definiranje tehnolokog projekta novog ili poboljanja postojeeg skladita, moe se saeti u slijedee faze (Olui, 1997.): 1. 2. 3. 4. 5. 6. definiranje polaznih podataka, oblikovanje zona skladita, rjeenje za svaku zonu, dimenzioniranje tehnikih rjeenje, trokovnik i specifikacije, analiza vrijednosti.

Pri izboru lokacije skladita treba voditi rauna o mogunostima proirenja skladinog prostora. Nakon odreivanja lokacije slijedi odreivanje potrebnih zaliha materijala, potrebnih skladita, te vrste i veliine skladita. Zatim se donosi odluka o rasporedu pojedinih zona unutar skladinog prostora. Tim se rasporedom osigurava funkcionalna veza skladite - okruenje. Izbor vrste skladita definira odreene znaajke budueg rjeenja. Neke znaajke starijih i novih izvedbi skladita prikazane su u tablici 3.2. Za svaki projekt skladita kljuni je podatak bilanca svih materijala koji se skladite, tj. za svaki materijal odreuje se: koliine, izmjere, obujam, oblik, teine, znaajke vrijednosti, uestalost (dnevna, tjedna, mjesena, itd., uestalost po dokumentima ili po jedininim teretima) i koliina ulaza, uestalost i koliina izlaza. Vrijeme trajanja pojedinih aktivnosti vaan je parametar za oblikovanje tehnikih rjeenja svakog skladita. Posebno se to odnosi na izbor i odreivanje broja transportnih sredstava. Pravilan izbor transportnih sredstava ovisi ne samo od znaajki materijala nego i od znaajki procesa proizvodnje, duljine tranportnih putova i od naina gradnje skladita (npr. nisko ili visoko skladite). Kod rjeavanja ovog problema najbolje je primijeniti teoriju redova ekanja, matematike metode optimalizacije i simulacije.

Tablica 3.2 - Znaajke skladita (Olui, 1997.)

Redni broj 1. Objekti

Stare izvedbe bez posebnosti gradnje smjeteni u zajednikim zgradama viestruka funkcija jednostavni regali (esto samogradnja) mala dodatna oprema veliki udio runog rukovanja univerzalna oprema statinost sloboda u dimenzijama nesigurno rukovanje gruba struktura bez posebne opreme niska kvalifikacija

Nove izvedbe posebnosti gradnje posebne forme odvojene zgrade samo za skladitenje regali velike nosivosti veliki izbor opreme specijalizirana oprema dinaminost

2.

Tehnika

3.

Jedinini tereti Podruja (zone) skladita Radnici

4. 5.

standardizacija i tipizacija uvjet za automatizaciju sigurno rukovanje stroga struktura za svaku zonu posebna oprema visoka kvalifikacija

U jednom skladinom prostoru ostvaruju se brojni i raznovrsni radni ciklusi, ovisno o sloenosti aktivnosti i o koordinatama polazita i odredita. Radi toga se kod projektiranja rauna s prosjenim radnim ciklusom. U ostvarivanju skladinih procesa razlikuju se dva ciklusa: jednostavni i sloeni ciklus skladitenja. Sloeni ciklus skladitenja sastoji se od npr. aktivnosti odlaganja jedne jedinice skladitenja na odgovarajue mjesto npr. regala, te aktivnosti izuzimanja neke druge jedinice skladitenja s drugog poloaja u regalu, a sve s istim polazitem transportnog sredstva. Pri odreivanju radnog ciklusa transportnog sredstva potrebno je definirati strukturu svih aktivnosti koje ine taj ciklus. Radni ciklus viliara koji transportira materijal odloen u naslonom sanduku do odredita - valjanog konvejera, sastoji se od slijedeih vremena (Olui, 1991.): 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. podizanje vilica, nagib jarbola prema naprijed, kretanje do tereta, podizanje tereta, nagib jarbola prema natrag, kretanje viliara prema natrag, sputanje tereta do visine na kojoj se nalazi tijekom vonje, vonja prema natrag sa zakretanjem viliara, vonja do odredita tj. valjanog konvejera, dizanje tereta na visinu do 100 mm iznad valjanog konvejera, vonja viliara prema naprijed, nagib jarbola prema naprijed,

13. 14. 15. 16. 17. 18.

sputanje tereta, vonja viliara prema natrag, nagib jarbola prema natrag, sputanje vilica u poloaj za vonju, zakretanje viliara, vonja viliara do polazita - na poetak novog ciklusa.

Izraunavanje radnog ciklusa detaljno je opisano u knjizi Skladitenje u industriji Rukovanje materijalom (autor: . Olui, 1997.). Nakon provedenog istraivanja prethodnih problema potrebno je odrediti veliinu skladinog prostora, a ona ovise od nekoliko faktora. Meu njima najznaajniji su: opseg zaliha materijala koji treba uskladititi, organska i fiziko-kemijska svojstva materijala, tehnikotehnoloke znaajke procesa proizvodnje, raspoloiva skladina i transportna oprema, vrste skladinih jedinica, metode rasporeda materijala u skladinom i manipulativnom prostoru, te tehnike skladitenja materijala. Analize koje je proveo Kauffmann (Kauffmann, 1980.) pokazuju da odnos izmeu skladine i proizvodne povrine iznosi u normalnim uvjetima 1:6 do 1:3, dok se za strojogradnju ovaj odnos kree izmeu 1:3 do 1:2. Meutim, suvremene proizvodne filozofije (Warnecke, 1992.; Wildemann, 1992.) ukazuju na potrebe sniavanja svih trokova, pa tako i trokova skladitenja. Krajnji cilj je projektiranje i realizacija proizvodnih sustava s minimalnim povrinama skladita, te konano realizacija tvornice bez skladita. U naelu, veliina skladinog prostora trebalo bi biti tolika da osigura smjetaj barem minimalnih zaliha. Meutim, s obzirom na trine situacije, a napose na neizvjesnost u pogledu rokova isporuka dobavljaa, potrebno je barem za znaajnije vrste materijala procijeniti optimalni opseg zaliha, kao osnovu za proraun potrebnog skladinog prostora. Svaka previsoka procjena opsega zaliha materijala poveava trokove izgradnje i neiskoritenost skladinog kapaciteta, dok preniska procjena dovodi u pitanje kontinuiranost procesa proizvodnje. Ukupna povrina skladita (As) moe se izraunati s pomou izraza:

As = As ,neto + As ,tr + As , pr + As ,otp + As ,rad + As , pom

(m )
2

(3.1)

As,neto - neto povrina za skladitenje najvee koliine materijala s usvojenim skladinim jedinicama, policama, regalima, itd., As,tr - povrina za prolaze i puteve - transportna povrina u skladitu, As,pr - povrina za prijam, As,otp - povrina za otpremu, As,rad - povrina za radnike, As,pom - povrina za pomonu i dodatnu skladinu opremu. Ukoliko e materijal biti paletiziran, pri odreivanju potrebnog skladinog prostora najprije treba ustanoviti izmjere i teinu pojedinanog materijala, a zatim izabrati jednu ili vie vrsta paleta. Prednost treba imati paleta 1200 x 800 mm. Izmeu paleta u skladitu treba biti prazan prostor do 10 cm.

Za svaku paletu odreenih izmjera treba proraunati broj jedinica materijala koji se moe smjestiti na jednoj paleti. Pri slaganju materijala na palete treba to bolje iskoristiti prostor palete, osigurati njenu stabilnost i ne dopustiti da se donji materijal oteti od gornjeg. Visina sloenog materijala na paleti ovisi i od njegove teine, a ograniena je kapacitetom viliara (ili nekog drugog transportnog sredstva), a jo vie uvjetima runog rada. Kada je odreen broj jedinica materijala za svaku paletu odreenih izmjera, potrebno je odrediti broj paleta u jednom slogu (skupini paleta), i to za svaku vrstu materijala i za svaku paletu odreenih izmjera. Visina sloga treba se nalaziti 0.5 m ispod neke zapreke u skladitu. Broj paleta u jednom slogu ovisi od stabilnosti sloga, drobljivosti materijala i nosivosti tla. Broj paleta za svaku vrstu materijala i vrstu palete odreuje se tako da se ukupna zaliha jedne vrste materijala podijeli s brojem jedinica materijala jedne palete. Potom se izraunavaju vanjske izmjere i teina po svakom paletnom teretu po svakoj vrsti materijala i vrsti palete. Pri odreivanju visine paletnog tereta treba uzeti u obzir i visinu palete. Uobiajeno je, radi stabilnosti, da visina tereta na paleti iznosi najvie do veliine due stranice palete. Odrediti trebe i neto broj slogova - skupina paleta po svakoj vrsti paleta. To se izraunava tako da se ukupan broj paletnih tereta jedne vrste materijala podijeli s brojem paletnih tereta u jednom slogu. Zatim je potrebno odrediti bruto broj slogova tako da se neto broj slogova pomnoi s faktorom rukovanja (priblino 1.2). Potom je potrebno izraunati neto povrinu tla potrebnu za svaku vrstu palete, tako da se pomnoi bruto broj slogova s povrinom tla potrebnog za jedan slog. Ta povrina jest potrebna povrina skladinog prostora namijenjenog funkciji uskladitenja materijala. Neto povrini se pridodaje neophodni skladini prostor za dodatne prostorije (hodnike, urede, sanitarije, garderobu, protupoarne ureaje i prostor koji zauzimaju stupovi). Ukoliko se u skladitenju materijal odlae na tlo ili na regale, police ili boksove, potrebni skladini prostor moe se odrediti na slian nain. Na temelju navedenog, potrebna povrina za materijal kod paletnih i podnih skladita moe se izraunati s pomou izraza: As,neto = npal Apal kr nr npal Apal kr nr

(m )
2

(3.2)

broj paletnih mjesta (jedininih tereta), povrina paletnog mjesta (slika 3.1), m2 faktor rukovanja (priblino 1.2), broj razina.

Ovisno o vrsti materijala veliina povrine As,neto treba biti: za komadni materijal

As,neto

npal G pdop

kr

(m )
2

(3.3)

G - teina materijala, N pdop - doputeno optereenje poda, N/m2 za sipki materijal

As,neto

G pdop

(m )
2

(3.4)

lp a l2 l1

lpal, bpal - standardne izmjere palete (npr. 1200 x 800 mm) l1, b1 - izmjere paletnog mjesta (npr. 1300 x 900 mm) l2, b2 - izmjere s doputenim odstupanjem jedininog tereta na paleti (npr. 1240 x 840 mm)

Slika 3.1 - Izmjere paletnog mjesta Visina jedinice skladitenja (hs) iznosi: hs Gpal lm bm m hpal + hpal l m bm m 9.81 Gpal

b pal b2 b1

( m)

(3.5)

nosivost palete, N duljina materijala ma paleti, m irina materijala na paleti, m specifina gustoa materijala, kg/m3 visina palete, m.

Transportna povrina u skladitu (As,tr) ovisi o izmjerama materijala, tipu i izvedbi regala, vrsti transportnog sredstva i organizaciji skladita. Prema Vei (Vea 1994.), priblina veliina transportne povrine u skladitu iznosi:
As ,tr = ( 0.3 0.5) As ,neto

(3.6)

pri emu se kod manjih neto povrina usvaja vei faktor transportne povrine. irina prolaza u skladitu ovisi o nainu rukovanja materijalom u skladite i iz njega. Ako je u skladitu predvieno samo runo rukovanje glavni prolazi su irine oko 1.2 m, a sporedni prolazi su priblino 1.0 m. Glavni put u skladitu treba imati irinu koja e omoguiti okretanje vozila, tj. promjenu smjera kretanja. Kada je predvieno da se glavni prolaz koristi i za prolaz radnika, potrebno je irini glavnog puta dodati 20.75 m. Pri projektiranju skladine zgrade, a u odnosu na skladini prostor, treba predvidjeti oko 0.65 m irok prolaz - put izmeu sloenog materijala i bilo kakvog zida radi eventualnog pristupa materijalu i opremi u sluaju poara. Potrebno je predvidjeti i put do protupoarnih ureaja. Povrina za prijam materijala (As,pr) moe se izraunati izrazom:

As , pr =
Quk q xpr f pp -

Quk q = x pr f p p f pp

(3.7)

ukupna koliina prijama materijala u skladite godinje, N/god prosjena koliina prijama, N prosjeni broj prijama godinje, faktor iskoristivosti poda (0.5 do 0.6), optereenje poda (0.2 do 0.3 od prosjenog optereenja poda za As,neto), N/m2.

Ovim izrazom nisu obuhvaene potrebe za kontrolu, paletizaciju, depaletizaciju i dr. Na isti nain moe se izraunati i povrina za otpremu materijala (As,otp). Kada se ista povrina skladita koristi za prijam i za otpremu materijala, njena ukupna povrina moe se usvojiti kao 60 do 70% od 2As,pr. Povrina za radnike koja obuhvaa i prostor namijenjen skladinom uredu (As,rad) ovisi o ureenju prostora i organizaciji skladita, a iznosi priblino 10-15m2 po osobi. Decentalizirano uredsko poslovanje u skladitu u naelu zahtijeva vei prostor od centraliziranog. Povrina za pomonu i dodatnu opremu (As,pom) odreuje se u skladu sa zahtjevima tehnikih uvjeta instaliranja i funkcije opreme. Poto je odreena veliina skladinog i manipulativnog prostora potrebno je napraviti plan rasporeda skladinih prostorija. Pri tome je potrebno voditi rauna o slijedeim faktorima: visini skladita, podu, prolazima, zidovima - pregradama, nosaima i prostoru izmeu nosaa, vratima i prozorima, instalacijama, dodatnim prostorijama i prostorima za razne pomone djelatnosti. Visinu skladita treba prilagoditi mogunostima posluivanja gornjih mjesta koritenjem mehanikih sredstava, odnosno mogunostima rada skladinih radnika koji slau robu po visina. Pod skladita treba biti vrst, tj. potrebne nosivosti, ravan i sposoban za transport materijala bez ina, izveden tako da se ne prai, da nije prohladan, da je siguran od poara, da se po njemu moe lako hodati i da se lako moe odravati. Boja poda mora biti takva da se lako mogu oznaiti transportni putovi. Visina poda, ovisno o transportnim sredstvima moe biti u

razini zemlje ili podignuta. Posebno su prikladna skladite s podom u razini zemlje u koje se i iz kojih se materijal transportira kamionima, koje utovaruju i istovaruju viliari. Ako je skladite povezano s industrijskim kolosijekom potrebno je pod izgraditi iznad razine zemlje i koristiti se 1.20 do 1.30 m visokom rampom za utovar, odnosno istovar paletiziranog materijala upotrebom viliara. Lokacija prolaza u skladitu ovisi od znaajki materijala koja je predmet skladitenja i od znaajki transportnih sredstava za transport materijala. Posebnu pozornost treba obratiti prijamnim i otpremnim prolazima, koji trebaju biti dovoljno iroki kako bi omoguili mimoilaenje dvaju transportnih sredstava. Na prijamnim i otpremnim prolazima treba predvidjeti prostor za privremeni smjetaj paletiziranog materijala uz sam prolaz. To omoguuje bri proces primanja odnosno otpreme materijala, odmah po istovaru, odnosno neposredno pred utovarom. Unutarnji zidovi - pregrade skladita po mogunosti trebaju biti montani, kako bi se skladini prostor po potrebi mogao proiriti ili suziti. Nosai u skladitu trebaju biti to nii, po mogunosti izraeni od elika, a prostor meu nosaima treba omoguiti skladitenje paletiziranog materijala. Vrata i prozori trebaju biti sigurni i zatieni. Prozori trebaju biti dovoljno veliki, s metalnim okvirima i da osiguravaju dovoljno svijetla. Instalacije u irem smislu rijei obuhvaaju: elektrine i vodovodne instalacije, instalacije grijanja, ureaje za ventilaciju, klimatizaciju, kontrolu vlage i rashladne ureaje. Elektrine instalacije i instalacije grijanja trebaju biti odgovarajue zatiene u sluaju poara. Pri instaliranju ureaja za grijanje treba paziti da toplina ne oteuje robu. Ukoliko neki materijal zahtijeva kondicioniranje ili rashlaivanje, treba u skladitu predvidjeti potreban prostor za ureaje za klimatizaciju i za rashlaivanje. U skladitu su neophodni i ureaji za ventilaciju. U skladitu je potrebno osigurati odgovarajuu svijetlost i osvjetljenje. Pri odreivanju skladinog i manipulativnog prostora pozornost treba obratiti i prostoru za parkiranje transportnih sredstava koji dopremaju i otpremaju robu. Sastavni dio skladinog prostora moe biti i prostor namijenjen smjetaju i odravanju transportnih sredstava i ostalih ureaja. Taj prostor ovisi o vrsti i broju transportnih sredstava, a moe biti pod krovom skladine zgrade ili u posebnoj zgradi. U skladitu postoji i prostor za smjetaj i manipulaciju ambalaom. Ukoliko je ambalaa vrijednija i trajnija, ona trai i odgovarajue odravanje, to takoer pretpostavlja osiguranje potrebnog prostora. Smjetaj ambalae preporuuje se u blizini primanja ili otpremanja materijala, ve prema intenzitetu primanja ili otpreme. Za normalne uvjete rada u skladitu, naelno vrijede ovi podaci: svjetlo jakosti 10 do 40 lx (na radnom mjestu 50 do 100 lx), temperatura 150 do 220 C zimi i do 280 C ljeti, relativna vlanost zraka oko 75% zimi i do 60% ljeti,

 brzina strujanja zraka 0.3 do 0.5 m/s zimi i 0.5 do 0.7 m/s ljeti, povrina prozora za dnevno svjetlo treba iznositi oko 10% od povrine skladita. Uz svako tehniko rjeenje skladita potrebno je odrediti i ekonomske parametre trokove skladitenja. Trokovi skladita mogu se razvrstati u nekoliko osnovnih skupina: trokovi skladinog prostora i opreme, trokovi transportne opreme, trokovi rukovanja materijalom, trokovi zaliha, trokovi upravljanja i trokovi za plae.

Tehniki i ekonomski pokazatelji uspjenosti rjeenja skladita su: iskoristivost obujma skladita, iskoristivost povrine skladita, udio trokova skladinih radnika u ukupnim trokovima za sve radnike proizvodnog sustava, odnos trokova skladita i vrijednosti zaliha, odnos vrijednosti skladita i povrine skladita. Stupanj iskoristivosti obujma skladita (s,V) je odnos izmeu zbroja svih zapremina skladinih elemenata (regali, police, itd.) i ukupnog obujma skladita (slika 3.2):

s ,V =

l1 b1 H 1 100 LBH

(3.8)

Stupanj iskoristivosti povrine skladita (s,A) je odnos izmeu zbroja svih povrina skladinih elemenata i ukupne povrine skladita (slika 3.2):

s ,A =

l1 b1 100 LB

(3.9)

h2 H
1

h1 L l1 l2 b1 b2

Slika 3.2 - Veliine za izraunavanje stupnja iskoristivosti skladita (Fray, 1975.)

3.3. POSTUPAK IZBORA LOKACIJE SKLADITA Odreivanje lokacije predstavlja vrlo znaajan zadatak u projektiranju novog skladinog sustava. Pretpostavka za uspjean izbor lokacije je sustavni postupak s pomou odgovarajuih metoda. Postupak izbora lokacije obuhvaa: 1. definiranje skupa utjecajnih imbenika relevantnih za izbor lokacije, 2. predvianje i ocjenu intenziteta, pravca i smjera djelovanja definiranih imbenika u zadanom vremenu i zadanim uvjetima okoline glede postupka odluivanja o lokaciji, 3. vrijednovanje varijanti moguih rjeenja i izbor optimalne varijante. Odreivanje lokacije moe se podijeliti na vie koraka, tj. postupak se mora provesti od globalnog prema pojedinanom rjeenju (Bracht, 1984.; Jaeger, 1980.). Polazei od vanjskih i unutarnjih faktora preko inicijative poduzea, definiraju se osnovni faktori koji utjeu na izbor lokacije. S obzirom na postavljene ciljeve poduzea i definirani proizvodni program, problem odreivanja lokacije se postupno ograniava. Zahtjevi za lokacijom mogu se objaviti preko oglasa u sredstvima javnog priopavanja u pripadajuoj regiji, odnosno upaniji. Primjer jednog takvog oglasa prikazan je na slici 3.3. Veliina zemljita: upanija: Broj zaposlenih: Zahtjevi: Potrebe za energijom: Potrebe za vodom: 30 ha Splitsko-dalmatinska upanija 1000 dobar prikljuak na cestovni i eljezniki promet elektrina energija 2107 kWh/god plin 120 000 m3/god 1500 m3/god

Slika 3.3 - Oglas za prikupljanje ponuda za lokaciju

3.4

METODE UA OCJENJIVANJE ALTERNATIVNIH LOKACIJA

Metode za izbor najpogodnije lokacije mogu se podijeliti u nekoliko osnovnih skupina. U nastavku su opisane se slijedee metode ocjenjivanja alternativnih lokacija: bodovno ocjenjivanje, metode koje u obzir uzimaju transportne trokove, vrijednosna analiza i metode koje u obzir uzimaju investicijske trokove. 3.4.1 Bodovno ocjenjivanje Za brzu odluku o najpogodnijoj lokaciji moe posluiti bodovno ocjenjivanje. Ova se metoda moe koristiti u fazi predizbora lokacije kada se na temelju ogranienog broja kriterija

odreuje izbor lokacije. Tablica 3.3 prikazuje primjer ocjenjivanje alternativnih lokacija s pomou bodovnog ocjenjivanja. Tablica 3.3 - Ocjenjivanje alternativnih lokacija s pomou bodovnog ocjenjivanja Faktori za izbor lokacije Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Oznaka Vanjska politika Zahtjevi A 2 0 2 1 0 0 2 2 0 2 0 11 Alternativne lokacije B 2 2 2 0 1 2 2 0 2 0 1 14 C 2 1 0 2 0 1 1 2 0 0 0 9 D 2 2 2 2 1 2 1 2 2 1 2 19 E 2 0 1 0 2 1 0 0 2 0 1 9

orijentiranost prema dravama iz EU Ekonomska liberalna, slobodna politika trgovina Financijska slobodan protok politika kapitala Radna snaga obrazovani radnici Promet na razini ceste, eljezniki makrolokacije promet blizina prodajnog Prodajno trite trita spremnost na Vlast kooperativnost Zemljite ravno, tvrdo, suho Promet na razini prikljuak na mikrolokacije eljezniki kolosjek Energija minimalno 10 kVA Trokovi maksimalno 200 n.j/m2 UKUPNO:

Znaenje ocjena: 2 - zahtjev ispunjava u potpunosti, 1 - zahtjev djelomino ispunjava, 0 zahtjev ne ispunjava. Maksimalan broj bodova (19) u ovom primjeru dobila je lokacija D. 3.4.2 Metode koje u obzir uzimaju transportne trokove Primjenjuju se tamo gdje je udio trokova vanjskog transporta u ukupnim trokovima relativno velik, kao npr. kod visokih trokova transporta sirovina/poluproizvoda od dobavljaa, odnosno kod visokih trokova transporta gotovih proizvoda do potroaa. Koliina materijala koji se transportira mora biti poznata, a na temelju nje se izraunavaju transportni trokovi izmeu potencijalnih lokacija proizvodnih sustava i ishodita (dobavljaa), odnosno odredita (kupaca). U jednostavnim sluajevima, za jedan proizvodni sustav moe postojati vie, prikladnih lokacija. Odabire se ona lokacija koja zahtijeva najmanje transportne trokove. Pri izraunavanju transportnih trokova moraju se definirati transportna sredstva, ali i podaci o udaljenostima (u kilometrima) izmeu mogue lokacije i ishodita/odredita. Ovaj problem moe se prikazati grafiki (slika 3.4), dok se matematiki moe opisati slijedeim izrazom:

Ctr ,i = mij sij cij

j =1

(3.10)

Ctr,i mij sij cij n.j.

ukupni transportni trokovi za pojedinu lokaciju, n.j. koliina transporta izmeu dobavljaa/kupca j i lokacije i, t, udaljenost izmeu dobavljaa/kupca j i lokacije i, km transportni trokovi izmeu dobavljaa/kupca j i lokacije i, n.j./tkm novane jedinice.

Za odreivanje najpogodnije lokacije razvijeno je vie metoda iz ove skupine, od kojih su najpoznatije slijedee: Launhardtova grafika metoda (Launhardt, 1982.), koja koordinate lokacije odreuje raunajui ih analogno odreivanju teita povrine; Rockstrohova metoda (Rockstroh, 1969.) definira optimalnu lokaciju odreujui koordinate vrha radijusvektora teita (pojedini radijusvektori predstavljaju umnoak transportnog intenziteta i koordinata udaljenosti); metoda sjeverozapadnog kuta, itd.
A Z E
5 4

E
1

Znaenje simbola:
Z
1

A E
1

m d k o u

o b p

u e a v c i i s p d o b o

l o

a c i j e

l j a i

E A
4

t o k t o k

r u a v

k e

e n a l o k

Slika 3.4 - Odreivanje najpogodnije lokacije s obzirom na transportne trokove 3.4.3 Vrijednosna analiza Vrijednosna analiza je vrlo prikladna za ocjenjivanje optimalne lokacije s obzirom na relevantne faktore. Ona se moe opisati kao istraivanje skupa alternativnih rjeenja sa svrhom da se alternative rangiraju prema odreenom cilju. Za postizanje rangiranja mora se za svaku alternativu odrediti vrijednost rjeenja. Vrijednost rjeenja izraunava se na temelju objektivnih i subjektivnih informacija o vrijednosti pojedinih kriterija. Pri usporeivanju pojednih kriterija mogue je istovremeno uzeti u obzir razliite jedinice (npr. kN, kW, n.j.) i faktore (npr. faktor sigurnosti). Stoga se vrijednost rjeenja izraava bezdimenzionalnim indeksom za razliita rjeenja koja se ocjenjuju. Vrijednosna analiza se izvodi u slijedeim koracima (Vea, 1993.):

1. postavljanje cilja, odreivanje kriterija za ocjenjivanje alternativnih rjeenja i odreivanje vrijednosti pojedinih kriterija, 2. ocjenjivanje teinskih faktora (fakotora pondiranja), odnosno izraunavanje vrijednosti pojedinih kriterija u odnosu na ukupnu vrijednost svih kriterija, 3. ocjenjivanje alternativnih rjeenja s obzirom na postavljene kriterije, odnosno koliko pojedino postavljeno rjeenje ispunjava odreeni kriterij, 4. odreivanje vrijednosti kakvoe rjeenja za sva alternativna rjeenja, 5. postavljanje redoslijeda za sva alternativna rjeenja s obzirom na dobivene vrijednosti kakvoe rjeenja. Warnecke (Warnecke, 1984.) je primjenom vrijednosne analize odredio optimalnu lokaciju za osam potencijalnih lokacija2. Ako se pojavi nekoliko lokacija koje su blizu optimuma, potrebno je uzeti u obzir i subjektivne imbenike, kao to su stavovi investitora i drutveno-politikih struktura, jer pozitivan stav i angairanje ovih institucija moe znaajno olakati izvoenje projekta. Rezultati primjene vrijednosne analize za odreivanje optimalne lokacije koju je proveo Vollmer (Vollmer, 1993.), prikazani su u tablici 3.4. Na temelju hijerarhije pojedinih kriterija izabrana su 22 kriterija. U drugom koraku, timski je ocjenjena vanost pojedinih kriterija, odnosno odreene njihove teinske vrijednosti wi. Zbroj vrijednosti svih teinskih faktora iznosi 100. Tablica 3.4 - Primjer primjene vrijednosne analize za odreivanje optimalne lokacije Red. br 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
2

Kriteriji za izbor lokacije Poloaj glede prodajnog trita Poloaj glede nabavnog trita Vodeni putevi eljezniki promet Ceste Nosivost zemljita Ravnoa tla Oblik zemljita Veliina zemljita Ugljen Nafta Energetika

Lokacija 1 wi O 4.6 10.8 5.1 4.9 2.6 2.2 1.3 1.8 3.5 4.0 1.3 4.0 10 10 7 9 9 5 3 8 7 9 10 10 wi O 46 108 36 44 23 11 4 14 24 36 13 40

Lokacija 2 O 5 4 3 10 6 10 10 9 9 8 10 7 wi O 23 43 15 49 16 22 13 16 32 32 13 28

Lokacija 3 o 1 3 4 2 8 4 3 6 3 9 10 2 wi O 5 32 20 10 21 9 4 11 10 36 13 8

Lokacija 4 O 10 10 8 4 8 10 6 7 4 7 8 4 wi O 46 110 41 20 21 22 8 13 14 28 10 16

Ocijenjeni su pojedini kriteriji prema slijedeim stupnjevima: vrlo prikladan (5), prikladan (4), neutralan (3),

nije posebno prikladan (2) i neprikladan (1).

13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22.

Plin Ostala energija Mogunosti zapoljavanja Uvjeti stanovanja Mogunosti kolovanja Socijalni uvjeti Kulturni i ostali uvjeti Cijena zemljita Investicije Trokovi rada UKUPNO: REDOSLIJED:

2.0 1.9 8.0 4.8 2.5 2.3 1.4 10.9 9.2 10.9 100

6 4 6 3 1 7 8 8 9 10

12 8 48 14 3 16 11 87 83 109 790 1

10 9 10 6 7 6 10 7 8 6 709 3

20 17 80 29 18 14 14 76 74 65

2 7 5 8 3 7 6 4 6 2 426 4

4 13 40 37 8 16 8 44 55 22

4 8 8 6 4 5 4 6 8 8 719 2

8 15 64 29 10 12 6 65 74 87

Nakon toga, ocjenom O, procjenjuje se koliko pojedina lokacija udovoljava pojedinom kriteriju (10 O 1; pri emu se usvaja: 10 = lokacija u potpunosti zadovoljava odreeni kriterij, 1 = lokacija uope ne zadovoljava odreeni kriterij). Mnoenjem teinskog faktora wi s vrijednosti ocjenjivanja O dobije se vrijednost odreenog kriterija za izbor lokacije. Na temelju ukupnog zbroja vrijednosti, odreuje se optimalna lokacija (u ovom primjeru to je lokacija 1). Osnovna prednost ove metode je mogunost uzimanja u obzir velikog broja kriterija za izbor lokacije. U obzir se mogu uzeti kako tehniki, tako i ekonomski kriteriji. Pored navedenih metoda, prilikom izbora lokacije mogu se primijeniti i druge metode, kao npr. metode viekriterijske analize . 3.4.4 Metoda izbora lokacije s obzirom na trokove Prema ovoj metodi optimalna je ona lokacija koja proizvodnom sustavu za uloeni kapital osigurava najvei profit. Na temelju trokova proizvodnje, prihoda i proizvodnog kapitala ovisnog o lokaciji, za svaku potencijalnu lokaciju odreuje se njena rentabilnost:
RVK = U P CUK 100 VK nVK

(3.11)

RVK - rentabilnost vlastitog kapitala, %

UP CUK VK nVK

ukupni prihod, n.j. ukupni trokovi, n.j. vlastiti kapital, n.j. stopa vlastitog kapitala.

Od vie moguih lokacija optimalna je ona koja omoguuje najveu rentabilnost. Nedostatak ovog postupka je dugotrajna i opsena priprema. Podaci o trokovima i prihodima morali bi biti potpuni i stalno na raspolaganju. Ova metoda ne uzima u obzir kriterije koji se ne mogu kvantificirati, a koji se uglavnom pojavljuju pri izboru lokacije. Meutim, ovaj proraun moe biti koristan i od interesa onima koji ulau kapital u izgradnju novog proizvodnog sustava.

Literatura
BRACHT, U.: Werksstruktur-Datenbank zur rechneruntersttzten Fabrikanalyse und -planung - Konzept und Realisierung, VDI Berichte 518: Rechneruntersttzte Fabrikplanung, Dsseldorf, 1984., str. 9-24. FERIAK, V.; MEDVEEK, I.; RENKO, F.; SREMAC, D.; NAJDER, B.: Poslovna logistika, Informator, Zagreb, 1983. FRAY, S.: Plant Layout, Carl Hanser Verlag, Mnchen - Wien, 1975. JAEGER, H.: Projektiranje proizvodnih procesa i automatizacija proizvodnje, Fakultet tehnikih nauka, Novi Sad, 1980. JNEMANN, R.: Materialfluss und Logistik, Springer Verlag, Berlin, 1989. KAUFMANN, H.-J.: Flchenermittlung bei der Betriebs- und Werkstttenplanung, Beuth Verlag, Berlin - Kln, 1980. LAUNHARDT, W.: Die Bestimmung des zweckmassigsten Standortes einer gewerblichen Anlage, Zeitschrift VDI 26(1982.)3, str. 105-115. OLUI, .: Transport u industriji - Rukovanje materijalom, I dio, Sveuilina naklada d.o.o. Zagreb, 1991. OLUI, .: Skladitenje u industriji - Rukovanje materijalom, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1997. ROCKSTROH, W.: Technologische Betriebsprojektierung, Gesamtbetrieb, VEB Verlag Technik, Berlin, 1969. VEA, I.: Projektiranje proizvodnih procesa, FESB, Sveuilite u Splitu, Split, 1994. VEA, I.: Osnovni principi vrijednosne analize, Seminar: Upravljanje proizvodnjom, str. 94-95, FESB, Split, 1993. VOLLMER, E.: Methoden der Fabrikplanung II, Institut fr Industrielle Fertigung und Fabrikbetrieb, Stuttgart, 1993. WARNECKE, H.-J.: Fabrikplanung, Teil II, Materialfluss, Universitt Stuttgart, 1984. WARNECKE, H.-J.: Die Fraktale Fabrik, Springer Verlag, Berlin Heidelberg - New York London - Paris - Tokyo - Hong Kong - Barcelona - Budapest, 1992.

WILDEMANN, H.: Organisationsstrukturen und Geschaftsprozesse in schlanken Unternehmen, Produktionstechnisches Kolloquium PTK'92, Berlin, 1992, str. 139-147.