INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

...................................... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji......... O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 .......................... 1 (str................ DO 1928 .................. HRVATSKA POLITIKA 1929..... DO 1941 ......... sv...... BILJEŠKA 0 PISCU ............. Predgovora i Bilješke o piscu......................................................................... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI . 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije... POGOVOR .............................................................. 21-44)............................... Ovdje je ispravljena i dopunjena.................................................................. g..................... DESETI TRAVNJA 1941................ DO 1918 ............................... HRVATSKA POLITIKA 1941...................... Buenos Aires. DO 1945 ........ (1959..... 4 (str...... HRVATSKA POLITIKA 1895......... HRVATSKA POLITIKA 1919........... 396-447)........ BILJEŠKE ...................): sv................... KAZALO IMENA ......... BIBLIOGRAFIJA ....................... IX.......................... ... 2 (str.. 191-227) i sv.........................................SADRŽAJ PREDGOVOR ............................

nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. još uvijek čeka.pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja .. Tih četrdesetak stranica . Ako mi Bog dade zdravlje i snage.kraljevskih i komunističkih. nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji.-1990. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti. 1895. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih . do 1945. 1945. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti.-1945. te njemačkih i talijanskih arhiva. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895. kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. Kad sam je pisao.. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. Nezavisna Država Hrvatska. koje i danas terete i tište hrvatski narod. da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne . do danas. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. Nastala je u podpunoj slobodi.predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata.

do 1986. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. Jer nisu mogli pisati slobodno. sjećanja generala Ante Moškova. 173 knjige partizanskih. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . kada ističem.) još i danas . kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo. da je već 1869.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. pisani od suvremenih političara i državnika. karakterna grupa ljudi. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. četničkih.-1941. Eugena Kveternika (1825. U beogradskim arhivskim ustanovama. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. 1848. prije ili poslije njihove smrtne osude. Mislim. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. a nisu etnička oznaka Srba.II Države Hrvatske. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi.čekaju na objavljivanje i vrednovanje.. Poznati hrvatski povjesničar Dr. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka.(1) Te studije dokazuju. političara i mučenika. kako ih redakcija naziva . nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta.-1895. dopisivanje i uspomene. On je u toj borbi išao tako daleko. Izgleda. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. potrebno je naglasiti. te sjećanja Dra Vladimira Košaka. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. Njezini su dokumenti uništavani. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije.dokumenata. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. »Slavosrbi« su moralna. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj.1871. Zvonka Remete i Mile Budaka. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. vjerujem. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. nacrte političkih programa. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet . U beogradskom časopisu Istorija 20. Ferdo Šišić počeo je već 1928. Drugi izvori. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. njemačkih. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa.

kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije..(5) Dakle.ako ne i prije . A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. u kojoj bi . Srbi u hrvatskoj državi. Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra.vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. o zabludama srpske politike slijedeće . i članovi delegacije Narodnog Vijeća. . Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918. onda ih čekaju još groznija razočaranja«. u svojim pismima Franji Račkome. Hrvata i Slovenaca. veliki hrvatski povjesničar. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. inteligencije i političara. koji stupaju u javni život poslije 1895. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna. ali i tu . hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. U jednom pismu Račkome iz 1884. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo.(6) Franjo Rački.. da se njegova ostavština sakupi i objavi. 1915. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. Josip Juraj Strossmayer.IV bude slobodno i sretno«. Kominterna.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva.posebice u Radićevu radu i životu .treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. Ako zablude dosadanje srpske politike. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. Josip Frank zaslužuje. ožujka 1923. dakle. linijom federativne Jugoslavije. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska.1918. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. radi međunarodnih sovjetskih interesa. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo. do 1918. Slavoniji i Dalmaciji.. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. u Hrvatskoj.. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. bilo bi zaista poučno. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom. Poslije 1918. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća.: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu. poslije izbora od 8. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«. koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država. Mladi hrvatski političari. tj.i danas suvremene misli: V »Kakva. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. te napiše objektivan njegov životopis. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka.

Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo.). Na sprovodu je jedan Srbin rekao.. Andrije Hebranga. do 1991. a pet ih. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. Čeha. u 'Kanalskom zavodu'. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. da nije bila razrušena 1918. 270 sela opljačkana i uništena. Sigurno je najvažnija politička . do Borovog Sela u svibnju 1991. 14. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog.1990.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika. ali također nema sumnje. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. bezakonja. bio politički ugnjetavan. Koriste se korumptivnom upravom. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni.. Mađara. Hrvata. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. pljačkaš. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj.. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda. U krvavoj Odesi. Vladka Mačeka. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu.. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. evo sada. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena. listopada 1919.odnosno makedonske Bugare -. Nema sumnje. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. 1867. Još ni jedan ubojica. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima. Slovenaca i Slovaka. podvala i krivotvorina.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. III Od 1918. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. U Odesi se klalo. Od napadača nije ni jedan zatvoren. već samo jedne vjere. 1945. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije.-1918. jer na pismu nije navedena adresa. katolike i muslimane. Makedonce . kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. 'jer su to Hrvati'. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen.. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. stalna su pojava od prosinca 1918. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. Mlade komunističke snage.«(9) Dr. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. Albance i Crnogorce.VI svi narodi bili ravnopravni. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Sigurno bi dalji povjesni razvoj. austrijskih Njemaca. Ante Pavelića (1929. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. Srbi smatraju. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. čije ime nije poznato. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. o događajima od početka prosinca 1918. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. 6 žena spaljeno.-1918. 1868. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. i samo 23. oni uživaju sve moguće povlastice. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. među njima mnoge. oktobra 1916.

Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. brata Svetozarovog.. USA.. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda.. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao.-l972. »Otvorena riječ. do ustava iz 1974. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). Autor članka je zapravo Dr. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. 1908. do naših dana služili krovotvorenima. 66) i u Kazalu imena (str. Adama Pribićevića.. da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata. a od 1969..-1909. lipnja 1991. Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla . listopada 1909. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str. Uredio sam i napisao knjigu. prosinca 1918. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci.. Loretto. a zapravo je objavljen u broju od 14. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist.«.. Istina je pak. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«. siječnja 1909. Srbi su uvijek te ustavne odluke. . da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. Jere Jareb . da je članak Dra. te presuda od 5.. 1945. Loretto. Od jeseni 1966. Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu. 30. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . 174). Od jeseni 1966. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike. te sam po sjećanju stavio datum 10. Pennsylvania. 1944. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. Optužnica od 18. Dr. falsifikatima. 1944. i podvalama. do broja 250 iz 1909. Jere Jareb. Narodne Novine.Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. 176) kao Ljudevit Filipančić. The Adriatic Question. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka. od broia 12. 166). da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb).(13) IX Za mene nema sumnje.glavnooptuženog na tom procesu. Nepodpisani članak. s disertacijom. da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa.da su optužbe bile istinite . Lorett.(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. 34 College Heights. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. koje su se podkrale u knjizi. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917.VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. 162). I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji. 10. Lovro SuŠić. IV. IV.s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. da su se Srbi i poslije 1918. (str. markovog Protokola iz 1923. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma. Dodajem i svoju sadašnju adresu. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti. 1982). u listopadu 1964. U bibliografiji je označeno. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. Pennsylvania. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str. srpnja 1944. služili krivotvorenim dokumentima. da ispravim onu iz 1960.s kojima se je postupalo humano i po zakonu . donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. Mladena Lorkovića. stalno živim na adresi: Dr. PA 15940. navedenu u knjizi na stranici 139.

požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. Posebice zahvaljujem gg. Eugenu Kvaterniku. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. Svima onima. Vinku Nikoliću. iznose 141 stranicu. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. ne završava s godinom 1945. najljepše zahvaljujem. dru Jurju Krnjeviću. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. veljače 1060. koja objavljuje ovo djelo. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958. koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. nego. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. sudove i interpretacije. objavljena u Hrvatskoj Reviji. dru Milanu Blažekoviću. dru ing. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago).. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". Iliji Jukiću. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. svibnja 1960. dru Vladku Mačeku. 14. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. dru Anti Smith Paveliću. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. Sva tri dijela. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. koje djeluju od 1945. New York. Posebice izrazujem zahvalnost g. Njezin prvi dio. Činilo mi se. nadam se. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage. nego što sam namjeravao biti. Želio bih. To je do sada prvi pokušaj. do 1945. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. do danas.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. pisan ljeti 1959. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti... mislio sam. koja je prvotno objavila ovu raspravu. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. pisanog u zimi i proljeću 1959. Kod obradbe drugog dijela. koncem Drugog svjetskog rata. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. uvidio sam. da u trećem dijelu budem opširniji. koji se odazvaše. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. JERE JAREB . moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. koje je završeno 1945. Radovao bih se. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike". po uzoru na suvremene američke povjesničare. te od 1937. Treći dio.

a posljednje emigraciji.(6 )To je. s kazalom imena na kraju. poljske plemkinje. podijeljenih na 17 poglavlja. Ali nije mu on bio profesorom. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. da li bi ga smio češće posjećivati". u Sv. i 1905. N a k n j i z i j e inače označeno. Maček tvrdi. Ivan Zelinu.(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928. 1897. (1958. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. Čini se.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908. bilo razlogom. Spomenuo je sve važnije momente. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898.-1903. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895. Šteta.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. mladi profesor na istoj gimnaziji. osim jedne aluzije (s.. sudeći prema Starčevićevom članku iz g. da će tu tvrdnju. Iz drugog se izvora vidi. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. počeo izdavati Ante Radić. i od tada njihova veza ne prestaje.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. (11) VELJAČI predprošle god. kojeg je godine 1900. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. Manjak je knjige. provedenog u Jastrebarskom. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. vjerojatno. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. isto kao i ime i prezime bake. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. Starčević je umro 1896. Katarine. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime. što u njoj nema ni spomena. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. do 1941. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. da je izišla 1957. U Sv.).(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti. pa onda u Samoboru.. 1883. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. trajno nastanio u Zagrebu. Manjak je autobiografije. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. potrebne jednom strancu. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. što se u njoj ne spominje. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. ili 1899. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. postao njegovim prednjakom. da se je pretplatio na Dom. Bez sumnje. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903.. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu.(7) Razumljivo je stoga. zamolivši ga. Ante Radić. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. a ne 1897. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka.(9) Zahvalivši se na položaju suca. Božića i Ivanja. 87. o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. o čem dosta opširno priča Petanjek. gdje 1889.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. Malo poslije toga. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) . Izgleda. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS.(8) U jesen 1903. Čini se. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. već uobičajenu .

Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. od koga se više nije nikada oporavila. do 1918. dr. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava.. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. listopada 1895. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja.. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. Josip Frank. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. Jedna stranka. koja je u izborima 1906.-1905. bez sumnje. Srpske Samostalne Stranke. Bosni i Hercegovini. Razdoblje od 1895. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. te je nastavio studije u Pragu i Beču. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. pretrpjela teški poraz. U razdoblju od 1895. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. Grga Tuškan. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. i osobni momenat vrlo važan. i 1901. Na 16. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka. Može se nazvati i krizom pravaštva. I.. Mile Starčević proizveo . koji je umro već 1904. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. Srpske Radikalne Stranke. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. sklon sam vjerovati. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. dolazi na 15. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. prosinca 1918. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. i njima pripadaju sva manjinska prava. našlo puta i načina.(12) U prosincu 1905. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. Fran Folnegović.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna.(14) Svakako. Na 22. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. madjaronska Narodna Stranka. i daljnjem drobljenju pravaštva. dr. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. Ona je stajala na stanovištu. dr. 1897. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. Mile Starčević i drugovi. da se je 1902. Istri. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. zavedeni od srpskih popova. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice. Josip Frank i dr. Poslije Khuena i to je bila fikcija. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. DO 1918. aktu ujedinjenja od 1.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. Sigurno je. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj. kad je to bilo propušteno prije. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju. Osim gornjih stranaka. ili oboje? Iako je. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. nego i u Dalmaciji. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. postojala je još vladina. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. siječnja 1902. kulturnim i socijalnim idejama. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. Hrvatske Napredne Stranke. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. listopada 1895. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. Ante Starčević. do 1918. po mojem utisku. Koncem 1904.. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. Evgenij Kumičić. Poslije dvaju izbora. Po svom rezultatu. Možda je radi njih tada. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize.. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke. do 1905. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903.. Tko je kriv. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. U rujnu 1910. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi.. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke.

osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. Ali. Bosne i Hercegovine. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. 1908. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. bio je politička taktika.-1905.. Da bi se još više istakla pomutnja. raditi će svim zakonitim sredstvima. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. t. koja je predhodila stvaranju Koalicije.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji. političkog bezakonja i korupcije. Kod svog stvaranja 1905. srpskog i Friedjungovog procesa. 1905. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. do ideje jedne. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. što je još za Frankova života. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. Nisu shvatile. potrebno je naglasiti.-1905. vidi se po tome. Obično se krivo tumači. kojoj je bio na čelu dr. Ona je . Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. i kod napredne i kod socijalističke stranke. Na izborima 1913. Istre i Medjimurja. Koalicija je od 1913. Milinovci su se otresli jedne fikcije. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). politički izgraditi. Činjenica je svakako. stranka opet nastupa jedinstveno.j.. da se narod hrvatski.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr..(16) Čini se. tokom 1911. na Rieci s kotarom i u Medjumurju. Na izborima u listopadu 1910. jedinstvene narodne države. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. kad je potrebno puk. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. široke narodne slojeve.. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. Bosni. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. Jugoslavije. do listopada 1918. o kojima smo maločas govorili. Da osobni momenat nije bio odlučujući. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. 1903. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela. gore navedena. da je došlo vrijeme općeg prava glasa.-1918. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. Josip Frank. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god.16 je rascjep stranke. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. Slavoniji i Dalmaciji. čini se. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. i na izborima 1911. Ali i u tom razdoblju. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. u okviru habsburške monarhije. jer je njegova bitna. madjarska službenica u Hrvatskoj. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. kako smo već spomenuli. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. Nove sile. I. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. ona se opet cijepa. Stadler). koji stanuje u Hrvatskoj. naglašen u Rezoluciji.-1909. ujedinjenjem Banske Hrvatske. U prvom razdoblju borbe. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. II. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. logično. Od aneksije Bosne i Hercegovine. bliza stanovištu Milinovaca. Dalmacije. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. Tadija Smičiklas. Savez s Madjarima Kossuthovcima. koje ulaze u politički život 1902. da ideja jedne. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. hrvatski povjesničar. Poslije Supilovog istupa. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost. nego ju je i ona prihvatila.

a onda preko nas. napose Srednje Europe i dijela Balkana. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. a naročito Masaryka. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50.). da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. 1919. Stjepan Radić na rastanku. prema Mačeku. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. što o tom piše dr.000 na 200. švehla. III. posebice s njezinom vodećom osobom. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina.). stranka je kod izbora 1908. za koje Katić navodi. Šramek. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. 56. devet mandata. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska.. Seljačka je stranka na izborima 1906. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. prvi predsjednik. putuje u Prag nekoliko dana kasnije. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. jedanaest mandata (s. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. te molio Masaryka i sve ostale. dr. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se . dobila samo tri mandata. da nije točna Mačekova tvrdnja. pisca). primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima. Naime. koji su pisali o tom razdoblju. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. XI.) i 1913. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24. Rasim.. i 1913. Prikazao je strankin rast i njezino širenje. a u prvom redu vas Čeha. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. Stjepan Radić molio je češke političare. koje mu u narodnom životu pripada.. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. 1910. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. ministar financija. da su one.. Evo. izuzevši izbora iz 1911. tri mandata (s. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. 1918. prvi ministar vanjskih poslova. dr. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. To je bilo razlogom. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. dr. ideologiju same stranke. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. 1908. 47. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. rekao je: "Gospodine Masaryku. 1911. dr. 68. nego da se temeljito preuredi..).). Hodža i drugi. 1913. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894. Klofač. dr. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. Stanjek. generalom Sarkotićem. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina.. zbog kojih je stranka osnovana. Prema Mačeku. Imao je tri duge konferencije. Naglasio je smetnje. nego i od katoličkog svećenstva. Nikada možda ne će biti takve zgode. Kramarž. da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. koji će doći sigurno. 1911.18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. dr. da je stranka dobila osam mandata. Masaryka. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom. 1910. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. Brojke potvrdjuju i ostali pisci.-69.." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. Izgleda. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom.. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore.000). dr. dobila tri mandata. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. Prije toga. da je stranka 1913. Sabor se je birao svake treće godine. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. Maček je dobro analizirao razloge.-1924. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag. (s. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T. Zbog toga joj se je poslije 1918. Kada ništa nije pomoglo. kaže Maček. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje. Čini se. Eduard Beneš.. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. 59.(20) Porast mandata u godini 1910.

. Londonski pakt. koji bi imala dobiti Italija. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. Ivanu Zelini 1908. IV. svojim predsjednikom. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. kao vanstranačku osobu. kad bismo raspolagali s brojem glasova. da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. Delegacija. Jedina logična procedura.). Zaključak Narodnog Vijeća. Prema točki devetoj vidi se. Kod izbora 1913.24. čini mi se.. njegov protukandidat. (s. Maček ne navodi. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv.20 dalo bolje ustanoviti. hrvatskog povjesničara. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. 1911. koji su ipak predstavljali "uvjete".). od 24. i 1913. 77. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. Maček aktivnije radi u stranci.). pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s. na koji nisu bili ovlašteni. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. Ona ga kandidira na izborima 1910. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. 1918. koje je HPSS dobivala na tim izborima. u kotaru Dugom Selu. i tako zapravo napravili "puč". XI. zaključen travnja 1915. dobila je pismene naputke. 76. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. 79. . te je. i t. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. d. prema tome. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. studenoga 1918. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. koga su istakle sve ostale stranke. 56. barem meni poznatog. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. u kojem je kotaru kandidirao 1910.. U opisivanju dogadjaja do 1918. dokaza. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka. a 1913. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici. Nema takodjer.. u točki prvoj tih naputaka stoji. Druga je stvar.).(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. a naslijedio ga je Balfour. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. Medju ostalim. Ni jednom nije bio izabran. bila je. Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata.). Pakt je označio samo onaj teritorij. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. izabran je većinom od 50 glasova (s.. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916. 58.

poručnik LeRoy King. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. od 20.). memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. Poslije toga . Ali bilo je časova. bez obzira na bilo kakve konfederacije. Od izbora 1923. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. Onda se je znao. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. Stvaranjem Kraljevine Srba. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920.-82. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. koja je radi toga bila i stvorena.(23) Mjesto toga. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. 4) Hrvatska Stranka Prava. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. prosinca 1918. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom. Protićevoj. Ali. pun novih ideja i planova. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata. U razdoblju od prosinca 1918. 88.. On je. te potpunim likvidiranjem i one autonomije. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. do 1928. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. izgleda. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. Imajući u vidu stvarnu situaciju. da je više puta govorio i davao izjave. kao na primjer put u Moskvu 1924. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. i do danas se točno ne zna. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. studenog 1920. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. do prvih izbora u novoj državi. i sigurno je. tražile su zauzimanje stanovišta. nego da tu činjenicu priznaju. tako je sada počeo zamišljati. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. Radić je bio dinamična osoba. bar u početku.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. do 3. Takodjer i neki čini.. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. da ni predstavnici HRSS. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom. posebni američki agent.). koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. ali i taj se potez može razumjeti. kolovoza 1919. ožujka 1921. ni ostalih hrvatskih stranaka. 81. 3) Hrvatska Zajednica. vječito u pokretu. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika.. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. najviše je progonjena stranka. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. nisu znali. DO 1928. Na izborima 1920. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. Talijanima. studenoga 1918. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju." (s. do 16. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora. a s druge strane. veljače 1922. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. On je bio najprikladnija osoba. eventualno s uključenjem Bugarske. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. a čini se.(22) Iznenadjuje činjenica. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. još prije stvaranja Kraljevine SHS.

Maček je dobro prikazao. 94. Maček kaže. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. i 1923. Ivanu Zelini.. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu. i vjerovatno će nešto o tome znati. predstavnik Bačkih Hrvata. upravo protukatoličkom notom. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. i 1925. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. srpnja 1925. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. sastavljenu poslije atentata u skupštini. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . kojom on poručuje. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s. do početka ožujka 1920. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. politički nepomirljivi" (s.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. S druge strane. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine. Njihovi predstavnici. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće.). Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. jer nisu uopće djelovale na selu. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja.). odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. Korošec i Blaško Rajić.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. Spaho. uz HRSS. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. Ante Pavelić. prosinca 1922. 87. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. situaciju pred izbore 1920. prema tome. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju. jer je ne Podupiru činjenice. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata.. travnja 1927. organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. ako ono bude izabrano na izborima. Poslije izbora 1923. te bi se. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. izuzevši JMO.. 5. 108. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. kaže. a Spahina odlazi u opoziciju. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. Kod izbora 1927. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. potpuno je prešućena. u kojima su sudjelovali. jer su bili "mladji. veljače 1927. I. veljače 1922.). kako sam već rekao. sastavljenu 17. kasniji poglavnik. II. Na izborima 1923. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti. Naprotiv. Ante Trumbić i dr. Kasnije. do 1. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. Čini mi se. siječnja 1929. spominje. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. dalo zaključiti.. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. Isto se može reći i za same izbore. Nema ga u diktatorskim vladama. 1924.).(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920.). donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. u kojem je kotaru kandidiran. Hrvatska Pučka Stranka. Isto je propušteno i kod izbora 1923. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. Maček. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. koji su bili na slobodi. Neposredno iza izbora. dr. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. aktivniji i. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. počinju usku suradnju s HRSS. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. naime. konzultirati Spahu i tražiti. nadasve. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. Pučka Stranka. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. u Stupniku blizu Zagreba. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. stranka katoličkog pokreta. Razumije se. Ispustio je spomenuti. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni.

kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju. 27 koja je dovela do tkzv. Nije točno. .) U obavijesti. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924. ne bi moglo nazvati oportunističkom.. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. a SLS ju je napustila već 26. Vlada je bila formirana 1. kako piše Maček (s. od početka smatrao samo zgodnim manevrom.-1939... 97. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. Radiću u posjete. da postane graditeljem Kraljevine SHS. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. do 1.). posebice Spahom i Korošcem. čini se. a ne samo Srbije. Stoga mi se čini. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. opet nema SLS. da bi bio najbolji potez. učiniti ga medjunarodnim. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. Markovog Protokola. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. Glavni njihov zahtjev je bio. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. ako HRSS obeća. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. te imam dojam. Korošec. da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. Pašić je bio spreman to prihvatiti. osim Davidovićeve. JMO (tri predstavnika). da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. Ta je vlada poslije šest tjedana pala.(27) a ne početkom 1924. Maček prešućuje mnoge stvari. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. da je Pašić poslije izbora 1923. Marka Trifkovića i Voje Janjića. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. Kad je postalo očito. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. da iskreno prihvati politiku sporazuma. posebice Englesku. ono čega se je Pašić najviše bojao. ožujka 1921.). Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive.. Ali. toliko je. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom. stigla je u Zagreb radikalska delegacija. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. ožujka 1921.. 95. siječnja 1921. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. rujna 1927. koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. odnosno njegova SLS. travnja 1923. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. da se Koroščevu politiku do 1928. izričito stoji. veljače 1928. te Rajić na strani HRSS. Ali. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku. Drugi rezultat je bio. potpisanog 13. A činjenica je. da i on. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. čini se. i. (Rajić nije dobio primjerka protokola. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih. 97. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem.). da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". Njemu je bilo glavno. studenog 1920. vratimo se u 1923. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. Vjerojatno. S druge strane. Upravo su ove dvije godine. jer to predpostavlja.-1925. da Pašić odbija ideju sporazuma. Koncem veljače 1924.(26) Maček ne spominje. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića. nego priča. da su one bile u vladi prije izbora. da idu u opoziciju (s. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka.. 1923. po jednog za svaku stranku. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. travnja 1927. Pregovori su završeni 13. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. travnja 1923. čini se. Radić je iskreno pristupio pregovorima. 1935. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. Korošca i Davidovića. dočim ih je Pašić. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu.. i da je kod izbora suradjivala s HRSS. Ali. 12. veljače 1927. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. čini se. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. t. koja je tim povodom dana za javnost. To je politika. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. Istoga dana. j. Spahe. sastavljena od Marka Djuričića. Pašić daje inicijativu za pregovore. Slavoniju i Dalmaciju. Radić ih je obavijestio. Odbivši.

Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. Činjenica. do 20. da se je Radić vratio u Zagreb 11. Prema Mačekovu pričanju. kralj traži od Petrovića. odlučuje se na put u Moskvu. Smatralo se je. svibnja verificirani su mandati HRSS. Kad Petrović to odbija. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. i na 17. 102. 99. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS. za prvog podpredsjednika Mačeka. Kralj je ukaz potpisao. do 20. Tako je i bilo. član verifikacionog odbora. Iako je bio običaj.). koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. listopada 1924. travnja. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. Često sazivlje skupštine. Proračun je bio odglasan. koju mu je. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. lipnja 1924. izgleda. Blok je već na 29. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. Tek. na kojima je glavnim govornikom. uključivši i sebe. i time izaziva novu ostavku vlade. Maček je na 23.-100. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. donio Predavec. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. 98. da zatvori Radića (s.. ovaj se put to izostavilo. Pašić daje ostavku vlade na 24. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. Aleksandar odbija prijedlog. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. Kolutića. i Nastas Petrović. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25. na 24. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. koji bi trebali postati ministrima. Davidović je tražio od Mačeka. kralj. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. ožujka 1924. punomoći su bile predane od 7. 13. na 27.). sa sjedištem u Moskvi. Ostavka je vlade uslijedila na 16. opet vratio u Beč. srpnja 1924. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. održao je riječ. 98. ministar unutrašnjih poslova. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. Kralj je tražio od Davidovića.). već je vlada bila sastavljena. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. Da bi spriječio pad vlade. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. U ožujku 1924. a drugim jedan pristaša SLS. kaže Maček. Radikal Nastas Petrović. na 27. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. Drljević navodi.28 Općenito se nije znalo. Prema Horvatu. ožujka. t. koji su u inozemstvu. SLS i JMO. svi zastupnici HRSS. Radić. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. odnosno Pašićev. a za drugog Msgr.j. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. Medjutim. Šteta. travnja. koje su ga podupirale. da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske.(33) Čim je Radić stigao u Beč. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. Davidović je prihvatio uvjete. poslije raspusta Narodne skupštine. želi sastav jedne koncentracione vlade.). radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924. i na 12.(29) i konačno na 27. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. Vladin. listopada 1924. da . sastavljen od Davidovićevih demokrata. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. ovaj put s legalnom putnicom. glasuje s opozicijom. Ali.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. kolovoza 1924. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata.). ožujka. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. Radić je. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. Maček ga je otišao posjetiti. Kad je Maček stigao u Beograd. svibnja. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. listopada 1924. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. kako je Davidović rekao Mačeku. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. da i Hrvati udju u vladu. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12. 102. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu.). da on. Hohnjeca. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora.-99. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. svibnja. osim Stjepana Radića i ing. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. 101. svibnja izdao proglas. po Mačekovim uputama. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. Naime. listopada 1924. srpnja 1924. Poslije skupštine u Vrpolju. Bilo bi normalno očekivati. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. kao kraljevog čovjeka.

Kćerka im se je rodila 13. ona je dobila zakonsku snagu. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu.-1927. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. Po drugi put se je oženio 10. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. travnja 1926. osim Stjepana Radića. protiv kojeg se je do tada borila. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak. Kad ju je kralj potvrdio 1.. do 1.. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. nego su i nadalje ostali u vladi. Nekoliko dana poslije izbora. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. kakva je uslijedila kasnije. listopada 1924. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. Poslije izbora 1925. 108.30 će Maček. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27.). siječnja 1927. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. IV. Da nije bilo toga boravka. srpnja 1925. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. Smisao sporazuma je bio. Riječ je vodila skupina. braća Košutići i Krnjević.. Nije točno.. Josipa. Propušteno je spomenuti njezino prezime. III. rodio se je 24. 156.).. Na 23. nazvan po pradjedu.). Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. siječnja 1925. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. prosinca 1924.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. rujna 1927. Mačeku je umrla njegova žena Marija. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. Predavec. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. Izuzevši te epizode. Maček kaže. mjesto toga. (s. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. 107. (s. Sin Andrej. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS. travnja. listopada 1926. Ali i to je izostalo. veljače 1925. rujna 1927. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926. Predavec i Krnjević. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. koji je po svojim posljedicama veoma važan. i to s bitnom pogreškom. 104. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. Stranka mijenja ime. iako je ona bila sudionik vlade. Već sutradan bili su uhićeni Maček. s djevojkom Marijom. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. siječnja 1925. kako spominje Maček. Ono je. oženio (s. kao predstavnik HRSS. Josipu je Maček u siječnju 1935. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja.. Izgleda.. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života.). Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. Maksimovića vlada je 23. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. Naime. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima. veljače 1927. te konačno završili sporazumom s radikalima. 106. srpnja 1925. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. Maček ne priča ništa . kako se iz prije raspravljenog vidi. srpnja 1925. a ne 25. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS.) i s njom i danas živi u Washingtonu. koja je tada imala tek 19 godina (s. dok je Maček bio u zatvoru. ožujka 1924. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. Pregovori su trajali preko pola godine. studenoga 1924. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. Poslije rujanskih izbora 1927. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. do 1925. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. 98. Šteta. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. 106. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925.-1927. da je vidi (s. na 18. Usprkos terora. Pašić-Pribićevićevu vladu. Kralj. 31 Ta je šutnja razumljiva. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine.). Poslije je na izborima 11.). imenuje na 6. od 1923.

predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. Ali. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. d. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . uveče 20. kojima se proti nama nastupa. i na samom pogrebu. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima.). kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini. ne pasivnost.32 pobliže. Druga temeljna točka našega programa. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. Mišljenja je. da poslije onog. 33 Prema onom. kako je do tog preokreta došlo.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. lipnja. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. lipnja do 8. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima. nema sumnje.(38a) Dr. niječe. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. To je potrebno. 114. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. izgleda. HSS je dužna potaknuti. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja. kako se spontano bila izrazila. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. 20. koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije". 12 kolovoza. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. 111. lipnja. Neki tvrde. na svečanoj komemoraciji u Sabornici. To će zavisiti od situacije. kolovoza 1928. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana. Maček je posjetio ranjenog Radića. I to mi (t.(36) O tome kod Mačeka nema spomena. govorio je Maček u ime stranke. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom. a možda niti toliko. takodjer u ime stranke. da je Radić na putu za Sombor. radi čega primamo samo udarce.). Kad je ing. Ona izrazuje sumnju. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s.j. što Maček priča." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta.(35) U to vrijeme. 119. Košutić. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v. Preporučio je Mačeku. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. poslije izbora 1927. Hadžić trovao Radića. Radićeva udova. da je 20.. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. Drljević kaže. što se dogodilo.). da radi na tome. 116. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. ja sam ga upozorio. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. na prijedlog Predavca. omogućiti i pripomoći takav podhvat. da je liječnik dr. ozlijedio mali prst. Sutradan. Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost. Govorio je. koji je u roku od jednog dana zacijelio.). koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. Ivan Krajač. kolovoza. jer to ne vodi do uspjeha.). Naime. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. Tada je izgledalo. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže. kolovoza. neka ne govori tako glasno. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS.. i sklon je vjerovati. da mu je Radić tada rekao. Ona navodi. da se Pribićević pridobije za suradnju. naprotiv. kolovoza 1928. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. 13. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati. a ne na jednom staležu..(38) Na sam dan atentata. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. pročitao. da je inicijativa došla s Radićeve strane. 113. Dan prije Radićevog pogreba.. U motivaciji primio sam utisak. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. On navodi. pa ma kako bio brojan. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha.

da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. koja je mogla novu državu. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. svoju državu i socijalnu pravdu. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. kolovoza. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda. kad postavljamo tezu. do toga bi bilo došlo. da smijemo zaključiti. 1918. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. Horvat navodi. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća. On je tu snagu imao jedino radi toga. nego je želio. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. oborivši 1920. On nije htio biti ustavnim vladarom. JMO i SLS. koji su predvidjali poteškoće.. Centralistička ideja. federalnu državu. jedini političar u državi. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države.: kralj Aleksandar. Doklegod je Pašić bio živ. čini se. da je Kraljevina Srba. t. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. odgovorio je. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. Moj je utisak. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. 1929. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. iako bi se. a čini se ne shvaćaju ni danas. on je često preskakao. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. On je. Jedini srbijanski državnik. 1918. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. da ne griješimo. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću.. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. Da je on htio Kraljevinu Srba. I. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. bio je Stjepan Radić. petu vladu Uzunovića. XII... kad su počele suradjivati HRSS. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. Da Stjepan .. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923. vladati autokratski. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. organizirati federalistički.(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. Ali. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. oni se mogu prikazivati. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. U listopadu 1919. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. da može oponirati kralju Aleksandru. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. dakle. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. i od Srbijanaca i od Srba prečana.. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. Radi njihovih vlastitih ciljeva. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome. Osim Pašića. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima.-1928. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici.(38b) 35 S druge strane. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. Protić je uvidjao. Ovi narodi [t. naime. do 6. Pašić i Radić. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. ideja nasilnog jedinstva. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama.(41) Čini nam se. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. da su prihvatili načela Lige Naroda. kako svi znaci upućuju. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. XII. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće. Bez sumnje. bila je. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu. prvu vladu Vesnića i 1926. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države.(40) Prema tome. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. Skupština je izazvala samo dve. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj.]. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije.34 bolnička pomoćnicu. do 1928.(39) V. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda.. j. bio je Nikola Pašić. a prema njegovim uputama". nego i one ovlasti. j. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. bila osudjena na propast. 1918. vjerovatno.

komunističkom strankom. Želio je. u kojoj sjedi. jer su smatrali. SLS i Demokratske stranke. Radić. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. Oni su smatrali. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. Davidovićeva Demokratska stranka. Ali. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. U 1924. JMO. Srbijanci nisu mogli razumjeti. Kad su osjetili. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese.-1925. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra. ili je ne će biti. koliko i srpska. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. nego s cjelovitom promjenom državne politike. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. u prvom redu. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. Uzalud je bilo od njega očekivati. nije mogao u suradnji sa Spahom. koji su mislili. osamljen u zatvoru. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. kao što je bila i srpska. nastavlja se suradnja izmedju HRSS.. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. Koroščeve i Davidovićeve suradnje.-1927. . Stoga se može reći. u siječnju 1925. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. te. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni.-1920. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. onda su se. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. kao i srpski. odreći hrvatskog političkog programa.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. sve ne-srpske stranke. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. iako teška srca. kao. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. da će se on za volju ostanka HSS u vladi. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. koji nisu htjeli vidjeti realnost. Poslije veljačkih izbora 1925. i usporediti ih s onima iz 1924.. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska.. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. Da bi stvorio bolje pozicije. Srba i Slovenaca. tobože. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. 1925. Uz njih.

da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. DO 1941. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. do 1941. i 1941. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. naime. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. Rijetki su bili. sveučilišnu i srednjoškolsku. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. HRVATSKA POLITIKA 1929. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. radništva. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. To je njena bitna karakteristika. Kod stvaranja Kraljevine Srba. ali isto tako seljačke i radničke. Akcidentalno je kod toga. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. da bi. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije.-1941. poput starije hrvatske generacije. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. formiranu izmedju 1935. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija.. 1936. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. ne odgovara činjeničnom stanju. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. podzemnom radu. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna. u prvom redu studentske. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj. To je sigurno bila zabluda. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. gradjanstvu i radništvu. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. trebali bi pisati svoje uspomene.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. možda. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. i ima utisak. Desetljeće. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. u početku heterogene i neoblikovane. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. mnoge mjere nove države. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. veoma simplicistički prosudjivale. Hrvata i Slovenaca. koji su priželjkivali fašističko. Diktatura kralja Aleksandra. Već smo prije istaknuli. i 2. Oni. 1929. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. da novu državu prihvati kao svoju. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu.) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. jer se je mislilo. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. dobar dio hrvatske inteligencije. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. koje je slijedilo 1918. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci.38 39 Hrvatski studenti. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. do 1934. Čini mi se. nezadovoljne Jugoslavijom. koja se od 1930. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje.. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. a da je Njemačka za njeno razbijanje. Po njegovoj zamisli. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. . Naprotiv. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. te velikih i malih sila. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. gradjanstva i inteligencije. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. Ništa se nije dogodilo. kao i kasnije pridošla godišta.. koji su na životu u emigraciji. Obje generacije prilaze tajnom.

koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. socijalno i ekonomski progresivne. Košutića. koje se nalaze na terenu. Zapravo je bila nesreća. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. Aleksandar ga je primio prije podne 4. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. kako to Maček čini u svojoj knjizi. strančar. i pripadali su svima hrvatskim staležima. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. koji se formiraju kod kuće. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću. I. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. Drugi kompleks problema.). Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. isto tako kao i dr. s jedne strane.d. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje. koja treba drugčije prosudjivati. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča. koje su formirane tih godina. Ustaški pokret tokom 1930. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. Činjenica je.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. Slavka Kvaternika. do 1941. Maček. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing. Kod toga opet važno je. koja se stvara tokom 1929. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade. siječnja 1929. odgojen u Stranci Prava. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom. Budak. na domaćem terenu. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. Aleksandar je na 6. čini se. a nipošto ih ne stvara i vodi. do danas. da hrvatska politička emigracija. možda i s povišenim naglaskom. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića.40 formiranoj 1929. Aktivan. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu.. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. uz ono. što je u svojoj knjizi iznio. O tim audijencijama. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije.. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. . Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. odgovorne jedino njemu osobno. inertno. Vlada tek slijedi zbivanja. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana. Ivana Oršanića i drugih. do 1941. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret.(45) Nije mi poznato. Vokić i t. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. Ali vratimo se u 1929.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. da se ne zaboravi. siječnja 1929. stvara svoju organizaciju. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija.. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. To je bio prvi i posljednji put. 1938. što mladje snage. Načelo poslušnosti.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS..(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. ili. a svi glasovi govore i o onoj. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. S druge strane. Marko Došen.. do Aleksandrova ubijstva.-1941. Ante Pavelić. Mladena Lorkovića. nego. Toliko o izvorima iz prve ruke. koji. II. pod vodstvom Mile Budaka.-1941. 1930. siječnja i ponovno prije podne 5. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. Sudeći po onom. Ustaše se organiziraju. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. da je. Dr. nego je odlučnu riječ imao dr. navodno. Oršanić. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. što piše u autobiografiji.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15.-161. U izborima na Mačekovoj listi. Čim je Jovanović napustio Zagreb. U razdoblju od 1934. a opozicija 797. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema.-59. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. u Stresi. uz SDK. Kasnije optuživanje Madjarske.-1940. jer ima indicija. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu.-1939. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. sudjelovali su Davidovićevi demokrati.) interniran u talijanskom gradu Sieni. jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini. Usprkos terora i javnih izbora. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. t. okupljene u vojsci. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru.). Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića.). koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. i ostaje u zatvoru do 20. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s. sastavljene od Austrije. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. 3.-1934. j. Srbi su bili politički obezglavljeni. Za vrijeme svoje vladavine (1914. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. Madjarske i Hrvatske. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću. u kojem ga moli. 159. uzajamno su se neutralizirale i križale.). Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. u Hrvatskoj.. travnja 1935.-1914. svibnja 1935. Dr. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936. 163. 161. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. listopada 1934.. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć.). Da nije bilo Aleksandrova testamenta. Bosni i Hercegovini. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. Nije označeno. (67) U siječnju 1935. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. Maček je 49 odgovorio negativno. Pred konferenciju velikih sila. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika.). da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice. Ne smije se smetnuti s uma. 1936. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. lipnja. srpske političke snage. U njoj je i slijedeći odlomak: . S obzirom na tadašnji izborni zakon. Dalmaciji. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s. Želio je znati. dok je država neminovno išla u propast. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. koji bi ih složio i poveo. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. Slavoniji. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život.197" (s. počelo se je govoriti o novim izborima.). koja se je sastala 11. Mjesto da nastavi očevim stopama.. složio se je s njime (s. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću. Engleske. političkim strankama. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. već od 1932. (65) S druge strane. Ali i kroz kasnije razdoblje. Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. tokom abesinskog rata i poslije njega. travnja 1936. do 1941. to jest do abesinskog rata. bojeći se. Francuske i Italije. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. tko je to bio.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital. nego mu je obećao. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. Razlog je bilo obećanje. Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju.160. stvaranja osovine i čeličnog pakta. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. (1903. razbio i oslabio srpske političke stranke. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama. Jevtić je dobio 520. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. 158. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno.144 glasa. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. do 1935.

i 1928. ne isključuje "državnu zajednicu".. Hrvatska Seljačka Stranka. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. 22. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. Tokom 1936. samo dopunjuju. 2) odnosi s krunom. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. hrvatski sveučilištaracemigrant. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. Prije toga stranka je tek 1927. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka. s druge strane. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. bez obzira na uspjeh.. po njoj su kontrolirane. lipnja 1935. lipnja 1935.. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. 165. S druge strane. izražena u javnosti s jednom strankom. koja vode istom cilju. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. kao i dra Mačeka. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. da ustvrdimo.). nego čitavog hrvatskog naroda. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Maček vrši dužnost vodje. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. U ovakvim slučajevima logično je očekivati.50 Hrvatski narodni zastupnici. Radi Mačekove bolesti. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. pomažu stranku. da predstavnik opozicije. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". bilo je u samoj biti takvog razvoja. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. od radikala. Složili su se. Tako je Maček i postupao. Najmanje se je . da je bio odmah svijestan. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. te organiziranje Gospodarske Sloge. uglavnom. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. posjedovala dnevnik "Narodni Val". stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. da bi želio s njime privatno razgovarati. i da su one zapravo dva puta. dobivala sve šireg zamaha. 22. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. početkom 1929. izloži svoj plan kruni. Posljedica Mačekove politike bila je. On. koja je od 1918. Dr. te se je Maček već sutradan. koji su mislili. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. Maček ne iznosi. u dvorcu Brdo u Sloveniji. Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. i 1938. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. vratio u Zagreb (s. koje. s jedne strane. Rezolucija je tako sastavljena. pobijanju nepismenosti. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. kao što osjećamo. SLS i JMO. Iako je stranka bila demokratska i. tajna. javna i tajna. od 1935. 164. S druge strane. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. preko profesora Milorada Stražnickog. bez sumnje. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. a. borila se za demokraciju. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. (68) 51 dijela hrvatskog naroda. zajednički s predstavnicima Srba. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. do 1939. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. to je bila posljedica srpske diktature. Nažalost. U razdoblju izmedju izbora 1935. Tokom 1935. lipnja. s jedne strane. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. Dodaje jedino.). da se obje djelatnosti. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. Druga.: Za nas je glavno. Sutradan. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. I nisu bili malobrojni. da se vidi. potkraj 1935. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja. kako smo vidjeli. da je Dr. knez Pavle obavijestio je Mačeka. odnosno za njegovu punu političku individualnost. Mačekovpg školskog kolege. s druge strane.

Ostalo nije bilo važno" (s. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije. Poslije odugovlačenja.. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. Ribar ga objavljuje djelomično. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu.(71) Bez sumnje. Maček nije više imao vremena. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. 183. ističući. Milan Gavrilović zemljoradnike. polovinom kolovoza 1938.). da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. nema sumnje. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. a dr. bili označeni kao srpski izdajice. knez Pavle primio ga je u vlaku. kojom su srpske stranke po prvi put.-1938. Od tada počinje razlaz. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. On je. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma.). i 1938. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum. prema Mačeku. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. popuštajući Hrvatima. kao što smo u vanjskoj" (s.). da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu.). frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. jer opozicija nije složna medjusobno i. ali bez ikakvih rezultata (s. Lazar Marković kao predstavnik radikala. bila je 15.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra.). na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. u kojem je. 128. 181. Iz ovog. da je to sasvim točno. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku.). Milan Gavrilović. dok je ovaj bio u emigraciji. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. S druge strane.. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. napravio s Jevtićevom vladom. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. da udjem u njihove vlade. Za sastanak u Farkašiću kaže. S druge strane. da ne bi. prigodom njegovog napada na Abesiniju. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. rekavši. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. Hrvatske nacionaliste iz 1935. siječnja 1937. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. medju ostalim. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. listopada 1937. priznale narodnu individualnost. koje nije bilo objavljeno. Njima se je kasnije pridružio dr. da su u jesen 1935.. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu. 177. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10. 178. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. jer da ne priznaje "realnost" (s. kao što je on. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno. lipnja 1935. Božidar Vlajić demokrate. Prema Ribaru. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. bila mi je savršeno jasna. još gore. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. Maček tretira kao frankovce. Tokom 1937. Božidar Vlajić i dr.). Poslije svog posjeta Beogradu. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. kolovoza 1938.(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. da mu obrazloži. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu". Lazar Marković. Maček se je s time složio. Pavle je naglašavao. 178. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. da je s Mačekom teško politički razgovarati. Stajao je na stanovištu. u kojem su HSS predstavljali dr.-78. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. Stojadinović. do kojeg je definitivno došlo u . odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava.(73) Dr. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. poslije pada Jevtićeve vlade. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. u Brezicama u Sloveniji. 1935. Godine 1935. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. Ing. 179. 172. odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka.). od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. su oni željeli. listopada 1937. i to sam dužan kazati vam otvoreno. On kaže. Maček uopće ne spominje. 181.-1938. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. nema potpore srpskog naroda. u prvom redu. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor. Svi. ne može se povući konačan zaključak.

i tako je došlo do razlaza (s. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s.). "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum.000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države. S njime je Maček imao tri razgovora. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. 184. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8.332 za vladu. Maček tvrdi. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija. IV. Kod toga treba napomenuti. da je velika odvažnost. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. svibnja 1939. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. i da preko 100. u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. da je bilo i onih. da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. Maček je to odbio. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila.). Zato moram kazati. U izborima od 11. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. došlo je do konačnog razlaza medju njima. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. kao i oni organizirani u katoličkim redovima. jednako kao i onih. nego što je prikazuje Maček.). Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. 174. ovaj put polovično su apstinirali. Činjenica je. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. 185. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. pa nadalje. uvjereni smo. prosinca 1938.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija. Bosni i Hercegovini. koji su mislili. Ing. kako se postepeno širi mišljenje. koju je pokazao naš predsjednik. 185. i pripisivao mu one poglede i nazore. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje)..(75) 55 položaja. da Hrvatski nacionalisti. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. koji su u velikoj većini 1935. kao glavne ustaške predstavnike u domovini.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s. koje postoji u narodu hrvatskom. da nije mala stvar poslije svega.964 glasa — prema 429. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera.. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. medjutim. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. Nijemci u Hrvatskoj. odnosno HSP i HSS. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira.). kaže Maček (s. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. Pavelićevi sljedbenici. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci. Nema sumnje. koja je u mladosti bila jugoslavenska. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. Košutić. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. Svatko je u njemu gledao. koje je sam imao.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. proglasili su takodjer apstinenciju. što je narod hrvatski doživio. U ovom razdoblju dr. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. preživio i izdržao. Dalmaciji. prema službenim rezultatima. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. bez sumnje. 174.-75.54 jesen 1938. koji je.. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države. glasovali za HSS.. što je htio. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . ma gdje oni stajali. bio protu jugoslavenski raspoložen.). kojih nisu imali. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika.. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. opozicija je dobila 943. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. Budak je tražio. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. stvoreno je mnogim dogadjajima. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno. jer starija generacija. da glasuje za vladu. Istina je. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. Velika većina opozicionih glasova (791. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. nije se toga mogla nikada potpuno otresti. (Odobravanje ) To nepovjerenje.

posjetio je Mačeka u ožujku 1939. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. 186. Carnelutti je obećao. Pavle je bio oduševljen. ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. 187. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. U Šibeniku. Maček ne spominje. ali njegova skupina imala je malog utjecaja.(78) Hrvat i član. Maček je odbio ponudu bezuvjetno. prema Mačeku. da ne apstiniraju. u banovinu Hrvatsku. kad je čuo za taj prijedlog. prekinuo ga je. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. dodavši. siječnja". te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. Hrvali bi. a savjest i dužnost nalaže. da traži ujedinjenje Savske. da ga je u ožujku posjetio ing. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. očito financiran od Stojadinovićeve propagande. Carnelutti. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac".(79) Trebat će jednom . da se on. HSS. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. Princip pravde i slobode traži. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. ing. što je u tom pogledu doznao. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. situacija je bila promijenjena. tog "isključivo srpskog teritorija". 185.). Antić. ako je uopće štogod uspio doznati (s. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. Za uzvrat. vršeći svoju dužnost. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. tako i svih evropskih država. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. Kasnije. Kad je spomenuo Dubrovnik. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. Bombelles ga je obavijestio. sigurno ne može usuditi tvrditi. i odmah zatim priča. Prema tome bi se dalo zaključiti. naročito velevlasti. 190. ali je zamolio Carnelutti-ja. Zatim. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. Protivno onom. Neposredno poslije ove rečenice. da pokuša istražiti. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. Kod nedavnog razgovora. kaže Maček (s. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima. da glasuju za dra Mačeka. Rekao mu je. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine.). ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. Maček se je izjavio spremnim za pregovore.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. Ministar dvora Antić. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. nastavlja o posjetu. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. gdje sam tada živio. Nacrt je obvezivao HSS. kaže Maček (s. u prisutnosti kneza i Šubašića. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. nacrt. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. Maček nije imao što poručiti. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. Poručio mu je. konačno. 187. Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova.). svibnja. Njegov urednik bio je Joe Matošić. Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom".). koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka.). Knez Pavle slušao ga je šuteći.-86. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". da Maček njih smatra za talijanske posrednike. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine. s vidljivom rezignacijom. ali samo u granicama ustava. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. Carnelutti. V. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. koji mu je učinio grof Bombelles. nije imao obaveze.

Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva.. 8. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. Slijedećeg dana započeli su pregovori. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. što je bila protiv sporazuma. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. bio objavljen komunikej. i to samo onda. Na 1. Poslije tri dana razgovora. Kazao je Cvetkoviću. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . da ga ne može drugi napraviti. profesor Ljudevit Tomašić i dr. niti javnost obaviještena. te kotar Dubrovnik. s obzirom na uskrsne blagdane. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. da sporazum nije odobren. 188. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. veoma duge. travnja. Prema jednoj verziji. ni od Kneza niti od Cvetkovića. koji je imao stanovitih veza tamo. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata.-88.). 8. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. Kad se je povratio u Zagreb. ili da pregovara s Mačekom. jer je bio mišljenja. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". kako ćemo i što ćemo. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina.89. To je prije svega pitanje teritorijalno. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. da razvidi situaciju. Šubašiću je rečeno.(81) Maček je uvidio. svibnja 1939. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. osim Mačeka.. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. Na 26. u kojem je konstatirao. 27. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. da bi dobio kneževu suglasnost. dok se ne postigne sporazum. Opoziciji je bilo predloženo. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. Čim je Cvetković napustio Zagreb. početkom 1939. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. Marko Jurinčić. Dalmacije.58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. a onda ćemo razgovarati. da knez ne pristaje. ona je na vladi samo zato. nas bi zgazili. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. travnja. koja je sada na vlasti. da razvidi situaciju. predsjednik šalje mene. a to je da naši prijatelji.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. travnja. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji.. Najprije vlada. te je Maček poslao Šubašića. Ukratko morali smo konstatirati. 187. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju. Cvetković je prihvatio prijedlog. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. ma da je to smatrao gubitkom vremena. Razgovore sam vodio dva dana. bio je opširniji i s više detalja. po Mačekovoj želji. obavijestivši Mačeka. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit.). 188. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom. 188. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. U Zagreb je stigao uvečer 1. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s. da se vidi. Prema njemu. veoma temeljite. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. svibnja 1939. kao na dlanu. ali misle.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. koji su u opoziciji.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. Košutić i Sutej. te je slijedećeg dana. žele sporazum. da ga obavijesti o situaciji (s. Moramo biti u prvom katu. Šubašić nije dobio jasnog odgovora.). nego oni. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. Kad bi mi nešto takvo primili. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. Prema referatu.. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum. Maček je poslao Košutića u Beograd. ako su na vlasti. . te Srijema i Vojvodine". jer ova vlada. Tada je poslao Šubašića u Beograd. travnja vratio se je u Zagreb. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom.

Banovina Savska i Primorska. prosinca 1924. da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. da nije u posljednji čas Cvetković popustio". da budu prekinuti (s. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. u kojima nisu mogli postići sporazum.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu.(88) Branko Miljuš. 190.). Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. te nije nikada postao veoma popularan. Brčko.-93. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske.. Maček mu je rekao. da što prije sklopi sporazum. i 24. Vrijedno je napomenuti. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. Za Šubašića Maček kaže. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. 189. Ušli su u vladu takodjer i radikali. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka.-91. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. Derventa. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića. Lazar Marković i Boža Maksimović. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. Tokom 23. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. u kojim su se točkama složili. a ne kao mandator krune.). koji se kasnije može revidirati. To je jedino mjesto. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini. Ilok. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. Srbi da su tražili. Maček posebice naglašava. Lovro Sušić. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. Milan Martinović tvrdi.). 194. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. Isto tako o tome šuti i Cvetković. Banovina . a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. dok se ne postigne sporazum.). narodni zastupnik za kotar Slunj. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini.. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. 192. da su njegovi članovi bili.(86) Dne 22. Gradačac. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. tvrdi. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. generali: Bogoljub Ilić. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum. Sid. kolovoza. odnosno.). Maček ne spominje. Dr. Nova vlada bila je imenovana 26. Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. i tamo ostanu. Grol je došao u Kupinec.). 191.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. Dne 20. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće. U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana.-92.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. a Pavlov Šubašić. i to povodom albanske krize u travnju. Maček nije htio tada ući u vladu. da je rat neizbježiv (s. Zapisnički bi utvrdjivali. da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. koja su odobrila sporazum. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. 191. Maček je imenovao Šuteja. o kojima smo već govorili. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. "koliko se sećam. Dok su pregovarali stručnjaci.). "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. 191. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. što uopće ne spominje. Maček je na 29. da se nije ni sastajala. u vlaku kod Zidanog Mosta. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. S druge strane. Od početka pregovora. jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade. osim spomenutih osoba. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. Nekoliko tjedana kasnije. Obojica su tada odlučila. s kotarevima Dubrovnik. Ustava. Dapače. siječnja. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. Mačekov kandidat bio je August Košutić. Ilica i Tasića. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. Milojko Janković. da je sporazum bio temeljen na članku 116.(89) Veliki je Mačekov propust. u ožujku 1939.

Cvetković. i poslije njegove smrti.] Analizirajući tekst sporazuma." (93 )[Točke su u originalu. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj. Za kasnije trebalo je odlučiti. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. koje će poreze ubirati banovina.62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom. d.(94) Od hrvatske trojednice. politici i t. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina. 26. Savska i Primorska banovina. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države.). Brčko.(90a) Drugi članak sporazuma. Irig. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. zdravstvu. koji je bio podloga sporazuma. opštine i sela. izgleda. zajedno s analizom . kako je taj problem bio kasnije riješen. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. U tome nije uspio. da ga je trebalo anulirati. Cvetković zaključuje. Brčko. Stara Pazova.(92) Dakle. koja je svršavala 31. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. u onim prilikama bilo je isključeno. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. kolovoza 1939. Mitrovica. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici. Albanci. A to je posve naravno. Dapače. Ilok.(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun. a koje država (s. upravi. 1939. čl. Maček je kod pregovora takodjer htio. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". soc. 1941. koja je uslijedila 29. U onakvim prilikama. Hrvata i Slovenaca. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. VI. da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". Dvor i Boka Kotorska. geografskim i političkim okolnostima. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj. 193. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude.. da "je jasno bilo. spojit će se u jednu jedinicu. Ne samo Slovenci.. Evo. i istaknuvši princip triju narodnosti. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. 193. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu.. Naime. a poslije ga odbaciti. posebice je važan. koja će se tzvati Banovina Hrvatska. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. pišući o sporazumu u dva navrata. zaslužilo bi posebnu studiju. do 27. koja nemaju hrvatsku većinu. kao i srezovi Dubrovnik. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. da je sporazum kao privremena mera. 1. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. koji odredjuje teritorij Banovine. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju.. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. kao i kotarevi Dubrovnik. Gradačac.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. III. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. i t. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. VIII. Derventa. Travnik i Fojnica. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. Šid. Magjari i Niemci te veći dio muslimana". kao i prije. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. Gradačac. Hrvatske. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine. Ruma. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s. nego i Hrvati. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. Sid. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. ožujka 1940.. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. Srba. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini.. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. lipnja 1939. Slavonije i Dalmacije. Maček. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. Ilok. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. d. Maček ne spominje. Hrvatska politika izmedju dva rata. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada.). Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana.

da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. Većina nije bila s njime oduševljena. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". sigurno nije točno. počevši s prvom eksplozijom dne 30. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. Maček spominje "aktivnost pete kolone". 198. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi. zabranila je banska vlast (1940. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata.. kako bi. Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike. s kojom činjenicom knez mora računati. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju.) i nije dozvolila.). Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije.(98) Nije bilo prilike.. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. Maček sam kaže. Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s. dobio 532. u stilu Aleksandrove diktature.872 glasa. da budu sredstvo u njegovoj ruci.). Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. 381. a 1927.501 glas. glasilo kluba. koje je označio kraljevski dvor. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski.). koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. 65 siječnja 1940. jer ih je na svim izborima od 1920. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju. odmah raspustila Narodnu skupštinu. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova.). ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. Paško Kaliterna. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. dakle je izgubio 151. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. ožujka ciljao na kneza Pavla. prema Mačekovom zahtjevu. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. da je bez sumnje "puč od 27. koji je.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. jer je sporazumaška vlada. 220. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. to jest političari članovi Narodne skupštine. Banska vlast odgovorila je 15. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti.(99) To je ujedno jedini slučaj. 204. Usprkos izbornog terora. bez suda i presude. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. studenoga 1940. imala je protivan učinak. narod bio reagirao. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba. Milan Grol i Božidar Vlajić. možda. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). Tjednik "Srpski Glas"..-205. Radić je 1925. neprekidno povećavala. do 1938. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. potpomažući vlade i osobe. prosinca 1939. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju.371. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. (s. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. splitski narodni zastupnik. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. prema srpskom mišljenju. Subašićeva turneja Hrvatskom. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. da je HSS gubila glasove. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. Opozicione političke stranke. Iz tog . Politička glasačka mašina.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti. ali to prelazi okvir ove rasprave. Treba požaliti takve terorističke akte. Tjednik "Hrvatski Narod".-16. 209. legalno ustaško glasilo. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka. Kao primjer. mogu nam poslužiti izbori iz 1925. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu. a isto tako i Italija. Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. Sada su bili isključeni iz političkog života. Maček točno uvidja. koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. da se kamen počne kotrljati" (s. 'previše popustio Hrvatima'. to jest više od 28 postotaka. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom.. U novim izborima. i 1927. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. pokrenut 1939. Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta.

207.(103a) Kad je započeo rat. Maček kaže. 220. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. 226. da Mačekov osobni utjecaj. Ujutro 10.). travnja. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. travnja. Edo Bulat. tvrdeći. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. da ne će ići u emigraciju. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta.-21. Prema Bulatu. vidi se. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik.(100) Knez Pavle kao realan političar. potaknut sa strahom. 222. da ne ide u Beograd (s. travnja 1941. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. Slijedećeg dana. Krnjević i Šubašić. u telefonskom razgovoru sa Simovićem. Simovićev puč iznenadio je Mačeka.-23.). ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. bio je pesimista. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba.). nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. te zajedno s njime zaključili. 6. 220. Istu verziju potvrdjuje i dr. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana.). Andres.(101) koji je. Maček je odgovorio. da bi se to moglo postići jedino s ratom. travnja.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". Maček je u tom govoru. i radi toga on to ne može poduzeti. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije.-28. Njemačka je tražila kao uvjet. da obavijesti Ribbentropa. travnja. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. S izjavom od 8. ožujka. ako dodje do rata. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. 226). travnja. i iz onog. kao da rat ne predstoji. 227. na konferenciji 2. travnja poslije podne? VII. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. Zbog toga nije imala drugog izbora. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. pristao je. Zamolio ga je. da se nadje neki modus vivendi". da je Maček bio preporučio Šubašiću. i savjetovao mu. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo.). Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. upravo prije odlaska u Beograd. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. travnja. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani. Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. 7. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama.66 prikaza. Košutić i Krnjević. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta.). iz sela Kremne kod Uzica. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5.). da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. a odatle u Uzice. 220. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. poslije Košutićevog povratka iz Beograda.). travnja. kao općenito i hrvatski utjecaj. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. pozvao narod. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. sreo je Simovića i obavijestio ga. i obećao mu. da je posljednje bio razlog. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. zapravo izjavi. Maletke. Maletke je žalio. dalje on se je suzdržavao . travnja. Već na 27. ožujka. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. Od 10. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. Ujutro 31. Mittelhammer. nego se priključiti vladi (s. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji. Maček spominje. Dne 9.(103) Poslije podne 3. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. Moj je utisak. 220. da ostali hrvatski ministri (Šutej. Maček se je odlučio ući u vladu (s. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. travnja Šubašić ga je obavijestio. ili je bio ozbiljne naravi. prema Pavlu.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. Medjutim. travnja ujutro.. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. 6. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. da su Nijemci prešli Dravu.

a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. jer su mislile. Bio je konzervativni 69 federalista. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938.. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. čiju bi riječ poslušali. smanjena za nekoliko kotareva. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. svodili su se. Maček je Radićevu impulzivnu. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. odnosno njihove stranke. djelomični. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. Dakle. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. a ne načelne pregovore. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. kao i tri ostale srpske snage: kruna. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. na isticanje načela. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. na kojoj bi bio glavnim govornikom. jedini način. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. i Mačeka označiti federalistom. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. Primorska i Vrbaska. Po našem mišljenju. Drugi.. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. Ta se politika može shvatiti jedino. i dioba Bosne i Hercegovine. Sporazum iz 1939. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. Radi toga. Da li bi to mogao biti kralj Petar. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. ako prihvatimo tezu. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. Kao prijedlog za dalje pregovore. Dakle. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. do 1941.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. nego je čekao i šutio. 1941. bili su. Prema Mačekovu planu. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. vojska i Crkva. uglavnom. Možda je računao. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju. bile su spremne davati koncesije. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. Sve ostale deklaracije. Nije stvarao političke situacije. Maček ne iznosi. u siječnju 1939. te kotar Dubrovnik. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. sigurno je. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. hrvatska trojednica. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941. uključivao i više. pretvorio u šutnju i čekanje. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda. da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. misleći. . odnosno njegovi savjetnici. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike.Stoga je prikladno. iako je . i kasnije. dinamičku taktiku. vjerojatno. potpisane od Mačeka. Trebao im je jedan simbol jedinstva. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. One su suradjivale s Mačekom. niti se za nju javno borio. bila je napuštena u Mačekovoj eri. na koje su protivnici trebali odgovarati. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska. nego što se je Maček nadao ostvariti. prema tome. U audijenciji 5. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. sa sigurnošću možemo utvrditi.68 od političke akcije. travnja 1941. uz SDK. Maček to jasno ističe za sebe. prigodom neke političke skupštine. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života.. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929.. jedan autoritet. siječnja 1929. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. u biti neutralnoj Jugoslaviji. Korošec i Spaho. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. Označio je. Koja je sredstva Maček upotrebio. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. ocijenio. plan je. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. u jednoj. ali ipak. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. što prije riješi hrvatsko pitanje. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. nego samo s pojedinim Hrvatima. Prema onom što priča.

podijelio se je na dvoje. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini. da su bili bliski Košutiću. Sutej. do 1941. Dakle. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. Berković i ostali). lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Jedna skupina. odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. Krnjević i Košutić. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. Martinović). Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. Košutića se je od 1937. Što onda. Sutej. Maček je očekivao. bio hrvatski konzervativni federalist. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. . Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. (2) frakcija. Drugi dio HSS. proširiti njene kompetencije. Imam utisak. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. odbila je suradnju s Titom. Druga. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. Kuvedžić. Šubašić i ostali). ili samostalna hrvatska država.(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. drugoj frakciji su pripadali Košutić. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. sklon sam vjerovati. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. a koliko vodstva HSS. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić.. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. koji su tvorili predsjedništvo HSS. i uputiti ih u svoju politiku.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča. dr. dapače u jednoj osobi. ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). da u tom pravcu nije ništa poduzeto. HSS i dr. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. nitko nije pripadao trećoj frakciji. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. Nisam siguran. i. u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. Andres i Smoljan. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama.(105) i tako naoružan dočekati konac rata.. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. u travnju 1941. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka.. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. radi njegovog komunizma. Još uvijek nije razjašnjeno. U situaciji. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. koja suradjuje s Titom (Košutić. a nije suradjivao s ustašama. (3) frakcija. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. Sutej i Šubašić. Juraj Šutej. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. konačno. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. nego se je pocijepala na dvoje. Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. Bičanić. do 1941. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. Sklon sam vjerovati. Hefer. koji je ostao u domovini. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. koja suradjuje s ustašama (Tortić. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. kako su mislila ostala trojica: Torbar. u razdoblju od 1935. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku.

jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo.-30. da ću izdati proglas na narod. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. splelo se je dosta nejasnoća. Dalje ću pozvati narod. Oni su Mačeka obavijestili. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. prije Pavelićevog dolaska. Zatim su od Mačeka tražili. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. 229. Neki. Aktivni učesnici tih dogadjaja. da preuzme vlast u Hrvatskoj. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. kotareva i pokrajina. ne znajući. u hotel Milinov. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. u Zagrebu. prema tome. gradova. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". još uvijek šute. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. odnosno Državnog vijeća. upravo kad je htio otići u Kupinec. delegatima. Kada smo ovo uredili. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. Maček je to odbio. (s. otišao automobilom za Kupinec. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. koji mu je dao povjerenje. što će s njim uraditi. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. jer nema drugog izbora. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. .72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . travnja u Bjelovaru. te su. 229. obojica su telefonirala Kvaterniku. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana. da prihvati mirno ove nove činjenice. koji žive u emigraciji. travnja. 11. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. travnja. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. Ovaj ga je pokušao nagovoriti. 10. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. općina. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. u kojem ću navesti. nego sve one dogadjaje. Jedino hrvatski narod. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. ostavio ga je čekati. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. kasniji i današnji Dubrovnik. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. premalo su do sada razjašnjeni. I njih će trebati kasnije razjasniti. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. otputovao u Kupinec (s. posjetila dva Nijemca. što je Maček ustrajno odbijao. travnja u Čakovcu i drugo 8. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. može to povjerenje povući. a ime drugog Maček je zaboravio. General ga je primio i. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. Poslije jednog sata čekanja. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal.). Nassenstein-u. Maček kaže.

da će se sa mnom svi složiti. Već sam prije istakao. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. Kakav je bio postupak. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. Politika. katolika i muslimana i oko 2.500 Nijemaca i t.500. 145.. prema tome. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak.400 stanovnika. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. da je trebalo kazniti pobunjenike. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. d.000 stanovnika. razjašnjuje. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. odnosno hrvatska državna vlada.000 Hrvata. DO 1945. kad kažem. jedini narod. nego podjela na dvadesetak Velikih župa. oni su bili smatrani kičmom . da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. nijedne druge političke snage ili skupine. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima. Prema popisu pučanstva 1931. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. koju je Ustaški pokret. I. najbolje odgovara njihovim interesima. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi.. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja.000. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. da se tokom 1943. Hrvatska država imala je 1941. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke.500. pa i bez javnog djelovanja. Baš radi hrvatskih muslimana. vjerojatno oko 6. da je 1941. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941. pripao Jugoslaviji. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. povijesna Hrvatska imala je 6. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. do svibnja 1945. i da bi. Hrvati su. bilo u NDH oko 4. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu. Držim. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. proživio sam u Zagrebu. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi. Oni su smatrali. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini.500 Hrvata muslimana. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. Sigurno je. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. Ratno razdoblje od rujna 1941. 1. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna.74 75 države. pripojeno Italiji: dio Istre. da izlože svoju politiku.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. kad kažemo.600 Hrvata katolika. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret. Bosni i Hercegovini. ali. Činjenica je.847. 716.(113) Hrvatske seljake. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom.043. a ne cijelu narodnu manjinu. valjda. Vjerojatno ne griješimo.000 Srba pravoslavaca.400 Srba pravoslavaca. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. koji je 1920. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941. bili su susretani s nepovjerenjem. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji. od toga 3. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika. susretalo se je kao neprijatelje države. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji. da autonomna Bosna.069. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne.

od toga 3. nego i Ustaškog pokreta u domovini. Ne izgleda mi vjerojatno. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. politika progona Srba.381 stanovnika. najavio jednu poštenu. a Hrvati djelomično. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. ona je. Dakle. gdje su fizička sila. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. d.632.479 Hrvata muslimana i 1. bješte preko Drine. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. kao u Srijemu. Na nekim mjestima. u Bačku i Banat.594 Srba pravoslavaca. Nijemci su sigurno pravili pritisak.060. (3) Srbi. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. (2) Srbijanci. psihološki razumljiva. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. koji bi radili protiv hrvatske države. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943. II. Da nije bilo te politike.228 Hrvata katolika.621 Hrvata katolika. Sigurno je. i 1942. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima.. vidimo. izbacivala parolu: Srbi psine. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike. s druge strane. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama.. Tito. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj.. koji je danas u sklopu Vojvodine. od toga je 193. Nijemaca 3. Ne vjerujem.-42. koji su djelatno progonili Hrvate. Korduna. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941. 77 Poslije 1918. i slične. ako ne i više. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. Tim govorom dr. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. a Pavelić izjavljuje. povijesna Hrvatska je imala 6.(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948. dokonča veljače 1942. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. u kojoj nije bilo Srba. Sigurno je. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. Činjenica je. ali ne treba zaboraviti. kao i to. te. trebat će se povratiti u Srbiju. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave. da se Židovi što prije unište. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. braniti se i napadati. u razmaku od nekoliko dana. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države. i 1948. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen..537. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . zatim Slovaka 15. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. koja je proradila 1. Madjara 11. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. sastavljena od seljaka. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. travnja 1941.817. da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio.237. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države.997 Srba. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. da je Ustaški pokret već 1.. 46. da u pravoslavlje nitko ne dira.347. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici.873 i t.) na bosanskom teritoriju. ali mišljenja sam. Čini mi se. 890. II. da na silu treba odgovoriti silom. vjerojatno. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati. da i Hrvati umiju rukovati oružjem. vjerojatno.-43. u nekim kotarevima Like. da je Hrvatskoj pripojena Istra. da bi. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931. lipnja 1942. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. travnja 1941. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. Trebalo je pokazati Srbima. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942. bit će izvedeni pred redovne sudove.

Čanić. Dr.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941.. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. skupštini Matice Hrvatske 1942. predstavnika Glavnog ustaškog stana. postojala je Ustaška vojnica.78 hrvatske države. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. cjelokupna srpska javnost. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Neke osobe. Ante Nikšić. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. oružništvo te Ustaška obrana. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. s jedne strane. Gdje je bilo težište. od uglednih muslimana u Sarajevu. To su slijedeće osobe: dr. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. . da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. potpisanim. Dapače. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. kao Eugen Kvaternik. Kren. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. Vilko Begić. To su viši hrvatski časnici: Babić. Boban. kasniji kardinal. zrakoplovstvo i mornaricu). a kasnije i zatvora. d. izgleda. državnih tajnika. Mostaru i Banja Luci. da može izigravati jedne protiv drugih. Andrija Artuković. Steinfl. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. nego su bili zapovjednici na terenu. s druge strane. Peričić. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane.(118) Mrtvi su: dr. gradske policije. Mate Frković. bilo je drugih uglednih Hrvata. Brozović. seoske i ustaške milicije. koje su bile na čelu tih ustanova. Francetić. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. djelomično i predsjednik vlade. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. mjesto jednog umjerenog. dapače. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. Cesarić. Erih Lisak i dr. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. rezolucijama. Kod Hrvata. Herenčić. Nadbiskup zagrebački. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. odnosno vojska. dr. Eugen Kvaternik.. danas je javno osudjuju. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. totalitaristička i balkanska. Crna legija. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Odluke su se. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. Sertić i t. dr. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću.(117) dr. Prometne bojne. Kod Srba se nitko nije našao. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene.(119) Gaščić. temeljene na moralnim i humanim načelima. s jedne strane. Navratil. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. Lujo Zimperman. a. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. Ante Pavelića. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. Pečnikar. naprotiv. nego se. Unutrašnja. dr. i sami nosioci te politike. sudjelovala u borbi na terenu. Rubčić i drugi. poglavar hrvatske države. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. Kad je dr. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. do 1941. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. u kojoj je država nastala. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. jer je. Mnoge osobe.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. Vokić. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. a ne domobranstvo. i vjerska i kulturna i politička. Nekoliko osoba. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. s druge strane. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. Mladen Lorković. Medjutim. Milutin Jurčić. skoro i nema značajne osobe javnog života. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. Profesor Filip Lukas. Dragojlov. i dr.

(120) Biljeg koljaštva. ing. Cabas. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. Mjere. s vrlo rijetkim iznimkama. poduzete u vezi s time. U lipnju ili srpnju 1941. potrebno je naglasiti. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. odnosno poslovanje Ponove. Ratković. bili su svojom sposobnošću. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. što je. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . u travnju 1945. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t . usprkos ratnog vihora. U vezi s borbom na terenu. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode.000 vojnika. Državni savezničar. Hrvatski vojnici. na čelu sa zapovjednikom ustaša. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). Ustaška vojnica. Toth. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. Murgić. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. Časnici. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. i bivših časnika jugoslavenske vojske. da su se ustaške vojničke formacije. Sušić. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. S druge strane. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. nego je bio još i bolji. i nisu nipošto odgovarali za položaje. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. ali jedva pismeni. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. s rijetkim izuzecima. da žrtvuju vlastite živote. Savez hrvatskih privatnih namještenika. jednako domobrani i ustaše. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. Veršić i t. bila je samostalna vojnička ustanova. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe.). a i u toku rata. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. i svoj rad proširio na druga izdanja. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. U novinstvu su tada. borile i djelovale kao redovita vojska. To su bili dobri hrvatski borci. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. d. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. stvorene prvih mjeseci mlade države. a Marijan Mikac hrvatskog filma. Savez kulturnih društava i t. Činjenica je. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. d. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. Blaž Lorković. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. te neke ustaške milicije i formacije. Hefer. kao policijska formacija. vjerojatno. Mladi časnici. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. zaslužuje detaljnu obradu. nego u stvarnosti. Mnoge osobe. Organizacija ustaša. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. u svim vojnim formacijama. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. na kojoj je strani bio hrvatski narod. koje su djelovale na odgovornim položajima. Taj je kulturni zavod. na koje su postavljeni. Čudina. da je hrvatska vojska. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. Ta činjenica najbolje pokazuje. Frković. Ustaška obrana. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. Svojom spremnošću. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. ne odgovara istini. koje je više postojalo na papiru. Feliks Niedzielski. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. brojila oko 230. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed.

dr. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom. koji je 28. Dr. Moj je utisak. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti. i t. do pada Italije.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. Zadatak je hrvatske politike morao biti. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. koji su imali iste brige i bojazni. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. Cilj Pavelićevih poteza je bio. Vokić. u emigraciji su sada Herenčić. Rezultat tih dviju škola. sigurno bi bilo moguće. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. Stoga je trebalo naglašavati. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar. da se Mile Budak. d. Izgleda. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. Možda će se kome činiti čudnim. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini. Kad je u jesen 1943. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. Servatzy. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije. Slavko Kvaternik. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. daljnje je pitanje.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. travnja 1941. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku. koji su tom zgodom stvoreni.(121) Meni se čini.). Stijepo Perić i dr. Ivan Oršanić. III. dr. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. Čini mi se. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. 8.). on doslovno donosi i zaključke. 28. Bugarske i Rumunjske. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. Čini se. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. Francetić.(122) III. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. te zatim državni savezničar. izgleda. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. u prvom redu fašističkom. 1941. Mile Budak. Eugen Kvaternik. On je.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. ali bez hrvatskog sudjelovanja. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. rujna 1943. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist.. a fizički koncem rata. Da je 1941.-45. III. srpske i talijanske. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. koje je zauzimao. Uz Eugena Kvaternika. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. Luburić. d. da bi ih konačno sve uklonio. Moškov. 1941. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. ne . Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. Pečnikar. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. Luburić i Pečnikar. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. Herenčić. Slovačke. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. i 29. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. prestao biti ministrom vanjskih poslova. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. Enno von Rintelen. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. Mladen Lorković. zapovjednik Ustaške mladeži. Već koncem 1942. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Singer i t. Dapače. završio je svoju političku karijeru u NDH. Ovdje mislim na državnike Madjarske. tvrdi. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija..

(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. Uroševac (mjesta njemačka). — Kako vidiš.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. III. treba istaći. Poslije toga letio je u Albaniju. Čini mi se. da od onog časa. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. Prijedor. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. Hrvatski pregovarač.. pišu o tadašnjim pregovorima. s druge pak strane. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. IV. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. da Vam u ime vlade Reicha preporučim. da se je koncem 1941. armiji.. kaže: . V. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese. On tvrdi. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. III. (.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. kad je već popustio u pitanju kralja. Visoko. Rintelen uopće ne spominje. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. dr. odnosno sudionici. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. Bosanski Novi. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". Dakle. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. a mislim i dr. počinje borba za povratak Dalmacije. vojnički i ekonomski pregovori. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. jer ona ipak ne nastupa". Donji Vakuf. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. generala Roatte. bilježi poslije podne 30. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25. oca i kažite mu. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. Edo Bulat. IV.(131) Za ilustraciju. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. hrvatsko-talijansko razgraničenje. Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. Jozo Sunarić. Ustiprača. koji je držao u ruci. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. Glina. 1941. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji.. započetom 20. Istoga dana poslali su drugi brzojav. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. Jajce. bez sumnje. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. ocu. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. politički. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. te je čitajući iz nekoga papira. S druge strane. da ću od časa. Priština. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. piše na temelju svojih bilježaka. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22. von Ribbentrop. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija. Eugen Kvaternik tvrdi. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. Tamo su još bili dr. IV. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. Sjenica. Kažite Vašem g. izmedju Ciana i Ribbentropa. generalom Ambrosijem.(127) Helmuth Greiner. telefonski me je uputio. kako hrvatski promatrači... Banja Luka. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. na razgovore s generalom Cavallerom. Andrija Artuković.. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. Preča. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta.(133) Eugen Kvaternik. Travnik.(126) General Halder. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. travnja 1941. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha. talijanske armije. kad stupim na hrvatsko tlo. Novipazar (mjesta njemačka). IV. kad stupim na hrvatsko tlo. Tamo je linija ovako opisana: 23. Ja sam pomorski časnik. neposredno prije sastanka u Ljubljani.

treba se pridržavati političko-diplomatskih. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. Jozo Sunarić. koliko se sjećam: dr. što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. Mladen Lorković. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. te da će jednoga dana moći biti objavljen.. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. . u kojem mi javlja. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. dapače. što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. dr. Ali." I dodao je: "Vidi se. Kvaternik takodjer tvrdi. sasvim oprečno onom. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. i ne znajući za odluku Berlina. da je kurir trebao tri dana. kako je ona tekla u godini 1918. državni tajnik za vanjske poslove N.Ono što mi je dr. koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. IV. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. Dalmacija će ostati hrvatska". . Stiepo Perić. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. supruge Poglavnikove. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. Prevode Kascheu. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. On. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". Mi smo moralno na vašoj strani". dakle. Najprije me predstavlja Kascheu. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. da stigne iz Beča u Zagreb. i 1944. U ovom pričanju čudna je činjenica.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. Ja sam dra Perića i 1943. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima.86 Ono poslije podne 24. donio Paveliću Hitlerovu poruku. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. još je tamo zatekao Kasche-a. četvrt sata poslije pola noći. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. Andrija Artuković i još nekolicina. dr. Pred svima iskrsne Poglavnik. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. Kad je stigao na Markov trg. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro. što se tiče razgraničenja prema Italiji. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim. što tvrdi danas. Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. bili su prisutni.-22. s Talijanima je već sve gotovo". da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. Rukujem se i sa ostalima. Dr. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima".H. da je poslije podne 9.. Pavelićeva.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. novom poslaniku Njemačkog Reicha. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta.H. Nadamo se.D. da je to za- . Osim gdje Mare. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. IV. Pavelić mi je rekao. njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. kad se je vratio iz Ljubljane. Preuzvišenosti glavara N." Od onda prisutnih jedino je dr. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. Mi smo im odgovorili. Branko Benzon. koje nisam uspio zapamtiti. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost. IV. ali jer nam je poznat. dr. pa i vojničkih norma". izgleda.: Grof Ciano još nije Beč napustio. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima.D. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. 'radi se o sitnicama'. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se.. Perić ostao kao živi svjedok. koji mi veli. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako. dakle.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb. Slavka Kvaternika. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. da. U stvari. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. Dr. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. tvrdi. dr. dra Lorkovića. ako što traže od Hrvata. 20. dra Košaka i dra Jozu Sunarića. Pavelić rekao onog jutra je.

OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi.(145) Ovi dogadjaji od 16. 4. Njih se. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. prikazane na priloženoj karti. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. do 8. lipnja 1942.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. koji je Kasche uručio Paveliću 24. Na 16. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. talijanske Armate. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva".(139) Granica druge zone. nego samo ucrtana na priloženoj karti. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa. Andriju Karčića.. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26. Armate. Obično se zaboravlja. armija u razdoblju od 22. zoni. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. 22. zoni svojim proglasom od 7. rujna 1943. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. pomorski ili zrakoplovni. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. Još . Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. kolovoza. Rimski ugovori od 18. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici. dok traje potreba vojnog osiguranja. da smatra neophodno potrebnim. kad je II. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. da na otocima i na području izmedju mora i crte. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio. Sklon sam vjerovati. ponašala se je u II. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. Talijanske ovlasti u II.88 pravo drugi telegram. Hrvatska je državna vlada sretna. koje spada u taj pojas. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. zaslužuju detaljnu obradbu. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. kolovoza do 7. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19. Prema Vrančiću. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. da se Talijanima i vojnički opru.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr. četnike i partizane. on i njegov otac. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. IV. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. dakle prije sastanka u Ljubljani. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. 2.: "Hrvatska se vlada obvezuje. kolovoza 1941. zoni bile su promijenjene ugovorom.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. odredio sljedeće: 1. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije. svibnja 1941. uz hrvatsku unutrašnju politiku. kolovoza. zoni kao u svojoj koloniji. kako se iz gornjeg vidi. maršal Slavko Kvaternik. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II. Armate talijanske vojske. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. koja čini sastavni dio ovoga sporazuma. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr. rujna 1941. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. što je od bilo kakove koristi. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. Talijanska II. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. 3. rujna 1941. da su gornje mjere poduzete privremeno. kolovoza u proglasu na narod. što se nalaze u tom pojasu.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni. Ovom se zgodom daje na znanje. koji u izvatku glasi: Zagreb.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II.

(149a) Izgleda. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. j. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. Pad Italije 8. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. rujna 1943. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. Nikola Rušinović. bile su prazne riječi. rujna 1943. te je tada usliedila Budakova ostavka. zoni. dr.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. svibnja 1941. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. da je povrati odašiljaču. dr. koji su. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. Radi tih pečata. medjutim. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. Mile Budak. da li je mrtav ili živ. svibnja 1941. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. Andrija Karčić. Drugo je tražio. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. U Anfusovoj noti. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. Na osnovu primljenih uputa. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje. studenoga V. Anfuso zatim nastavlja. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. u kojoj se zahtijeva. srpnja 1943. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. iza kojih nisu stajala djela. 26. Pavelić je na to rekao.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. navodno. Vršila je pritisak. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. On je notu dostavio svojoj vladi. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom.. Dr. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. na teritoriju pripojenom Italiji. armije bili su dr. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. Anfuso tvrdi. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. moli talijansko poklisarstvo. Na čelu II. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. 17. Blažeković kaže. Tražio je. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. dr. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. Poslije pada Mussolinija. t. Pavelićev proglas od 9. koja ju je odbila i naredila mu. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. Treće je držao. njemu se je bilo teško odijeliti od note.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. Iskustvo. prije izmjene poslanika. Roatta i Robotti. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . to je bilo glavnim razlogom. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. Berlin. Nota se vraća u prilogu. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji.

bio je umoren na zagrebačkoj ulici. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. da im to uspije bez ikakova napora. j. Preživjeli članovi te vlade. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945. rujna 1943.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. Na taj bi način izpalo. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. kad su uvidjeli. Vlada. do 31. izgleda. 256. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . za koje je samo i sumnjao. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. Hitler je mislio. Prema njemačkoj ocjeni. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. Dr. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi. Medjutim stvar je propala. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. koja gubi rat. Navest ću jedino. pa čak i one. Pavelić je. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka.. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. godine. Milutin Jurčić. kolovoza 1944. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. i tokom 1942. iako talijanski orijentiran. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj.). trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. rujna 1944. znači hrvatsku katastrofu. U takvoj situaciji. početkom rujna 1942.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. koja je pregovarala s partizanima. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. da će najbolje riješiti problem. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. pa do svibnja 1945. da su bili njegovi sudionici. prihvaća njemačke zahtjeve i želje. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. odnosno talijanske politike. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. koje je general Glaise uveo u urotu. oba podupirani od srpske narodne manjine. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. da u Hrvatskoj vlada mir i red. Bilo je sve priredjeno. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. Nastala je tolika pometnja i strah. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. Prema Mačeku (s. Kasnije. koja se vrši u vezi s tim". da Pavelić. t. Od rujna 1942. U jednom članku iz 1953. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. već koncem 1941. te da na vlasti budu takvi ljudi. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. izbacivanjem Lorkovića i Vokića.(153) Uz Lorkovića i Vokića. koji su u emigraciji.. i koji su bili utamničeni radi tih veza. od 8. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. bilo je u interesu Nijemaca. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. rekonstruirana 1. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala. te predstavnici HSS kod priprema puča. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. u Ukrajini.

General Loehr. Izgleda. nije se mogao otresti ni onda. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. bilo političkim dužnostima u NDH. Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji.(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. odnosno pogrješna politička ocjena situacije. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. Memoari drugih Nijemaca. bio je još 7. Glaise von Horstenau-a. u kojoj se.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu. listopada 1941. te onda ponovno premješten u Kupinec. Pavelić ga je odmah posjetio. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. odlučio se je na emigraciju. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. . 239. svibnja 1945. listopada 1941. Ni on. zapravo jedino dr. Frakcija.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . siječnja do 9. Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS.. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. svibnja 1945.. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. i on je dobio teški potres mozga. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu.(161) Ako je k tome istina. Od 10.(159) Na 11.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. ožujka 1942. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije. glasila hrvatskih sveučilištaraca. u Zagrebu. koja brani integralno jugoslavenstvo. koji su bili na raznim. Na 5. U vremenu do zatvaranja. Četvrta frakcija. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče. koja je suradjivala s ustašama. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. VII. Branko Benzon. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. njemački zapovjednik Jugoistoka. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. bila je većinom poslušna Paveliću. Dr.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu. partija.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. Mile Budak. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. na 15. do konca rata. Juraj Krnjević. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. dr.(160) Na 10. ožujka 1942. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. Izgleda. bile zapravo politička realnost. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. Kako sam već prije istaknuo. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive. Na Petom kongresu Kominterne. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. profesor Stjepan Ratković i dr. On je želio znati. prosinca 1943.. postala je 1924. dr. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. medju ostalim. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. Berković i Hefer. Od partije.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. koja razbija Jugoslaviju. bilo vojničkim. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. Pet dana kasnije. ni ostala trojica nisu još iznijeli. srpnja 1924. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. donesena je rezolucija. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. siječnja 1943. Tog osobnog teškog iskustva. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. odnosno o hrvatskim komunistima. da je jedini Vjekoslav Luburić. ožujka 1943. da su ondašnje njegove želje. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. travnja 1941. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. Nijemci su nas izdali". Uvečer 7.). da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. Tamo je živio do 15. listopada 1941. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima..

Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. Čini se. Isa Jovanović. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske. Zagorje ostali su bez uspjeha. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. Sigurno je.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. U tom nastojanju. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ.. Zato se je dogodilo. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. Komunisti navode.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935. KPJ na svom četvrtom kongresu. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. od 1937. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. da vi želite fašističku. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. Crnogorac. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ. a ja sam komunista. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. i kasnije. listopada 1941. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj.(168) U drugoj polovici 1941. Razlika je medju nama ta. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti. Oprobana metoda kod toga je bila. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. Pritom. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. koje su bili zarobili partizani. Crnogorac. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang. u Dresdenu. studenoga 1941. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. pored hrvatskih komunista. da je u travnju 1941. Marka Oreškovića-Krntije. Srbin iz Hrvatske. Dapače. Na 29. da Bakarić "zadovoljava politički". Slovenije i Ma. izgubili smo dosta ljudi. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941. . na 20.(164) Dakle. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. Od toga vremena. održanom listopada 1928. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje. j.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. značilo. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. koju ističe KPJ. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". t.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju. Izgleda..(170) Kako smo već spomenuli. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. da je jugoslavenske orijentacije. zato što politički nije bio pripremljen teren. U rujnu 1942. Njemačka. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. jednoj osobi. Vladimir Popović. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove).(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. srpski su komunisti jednostavno izmislili. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. sekretar KPH bio Rade Končar.

provodili masovna klanja u Hrvatskoj. Dogodit će se slično. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. čini se. Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . Oni su. domobranima i ustašama. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu. kao i svakom pojedinom čovjeku. travnja 1941. te da vide samo ono. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. koja može o tome znati. zaslužuje posebnu pažnju.. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. . kao i svi ostali komunisti. U rujnu 1944. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. a ne na strani partizana i četnika. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. Buduće generacije imat će više sklonosti. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. u načelu. ili početkom 1943. činovnika.. . nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". koji se rado sjeća lijepih doživljaja. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. da bi državu očuvao. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. Usprkos zabluda. da. Dapače. nego je se treba. da joj je mjesto na strani njezine države. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. koja je doživjela ratne strahote. Tražio je takodjer. Svakako. Tražio je. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. pogrješaka i nesposobnosti režima. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. gradjana. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. studenoga 1941. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. 25. književnika i naučenjaka. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. profesora. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. 99 Komunističku.98 Koncem 1942. koji su požrtvovno pregarali. što je bilo pozitivno i veliko. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. Hebrang je tražio. Početkom 1943. uglavnom. svibnja 1942. a brzo zaboravlja neugodne časove. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. odnosno partizansku. Hebrangova politika. u proljeće i ljeto 1945. U rujnu 1944. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". koji se bori za svoju slobodu. stvarali. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. koji je. jer su partizani smatrali. trpjeli i borili se za njeno održanje. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. da je postao sekretarom KPH. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. . i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. Hrvatski narod htio je svoju državu. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. Hrvatski narod mučio se je. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. piše: "Godina 1944. Mali čovjek. u prvom redu.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. Idealizam. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. radnika. Tokom rata komunisti nisu. d a je A. kad nestane generacije. VIII. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. Hrvat borac. Ta će činjenica biti jasnija.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. Kako se iz gornjeg vidi. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom.

odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno.. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine. neposredno poslije rata. S izuzetkom. jesu hrvatski komunisti. posebice policiji. nadamo se. Pitanje Titova podrijetla. Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. 1945. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. mogu biti prekretnicom u tom pogledu. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije. Izgleda.-1959. posebice Ustaški pokret. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. iako se je kadgod. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera.-1959. uz djelomičnu potporu Slovenaca. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. Sadašnja hrvatska emigracija. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga.1959. hrvatske budućnosti. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. kao 1929. 1958. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost. Vojska. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. I. 1945.-1934. Ostali hrvatski komunisti.. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. da posljednje dvije godine. kad je Hebrang bio ministar industrije. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. kada i kako će završiti. jer se počinje pojavljivati svježi glas. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje.100 Hrvatska politika.. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. nalazi se u Hrvatskoj. koja može djelovati. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945. koji su se .. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. vojsci i diplomaciji. On je državni sekretar narodne obrane.

Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263. 10. da bi zaštitili svoj Život i imetak. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest. drugo.338 Slovenaca.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini..(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda. 72. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu.097 Slovaka. kao i za kraljevine Jugoslavije.991 i Hrvata 25. 28. od njih se je 3.125 (41. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. Izgleda. t. Prema popisu pučanstva iz 1948. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu. 1. koja predstavlja oko 15% pučanstva. d. jer muslimani.507 (3. d.689. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda.95%).53%).2%) Hrvatima.015 (56. izgleda.322. od toga 76.403 muslimana.329 Slovenaca.474. 51.084 duše. Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima. od toga je neopredijeljenih 788. Srba 71. od toga 77. te i oni postaju nervozni.252 (14. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima.635 (1. 2. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva. j. ukupno 890. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista.12%) Srbima i 28.871 Crnogoraca i t. položaji.(176) Vjerojatno.171 (4. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2. Članovi Izvršnog komiteta KPH. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953. Mile Počuča i Božidar Maslarić.077 neopredijeljenima i 274 Srbima. i. da li su se oni izjasnili Srbima.991 Ceha. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je.12%) Hrvata katolika i 4.064.399 Madjara. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike.371 Slovaka.057 Talijana. 38.316 Rusa.972.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je.828 (22. ali trebalo bi objaviti brojke.883 Ukrajinaca. Od toga je bilo 1.978 Ceha.40%). Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini.480 (88. 11.607. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2. izjašnjuju se kao Jugoslaveni. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina.68 posto). 4. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom.403. uloga srpske manjine u NRH. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva. odnosno ubrojeni su medju Hrvate.252 muslimana. 14. 5.318 Nijemaca. da bismo mogli naglasiti. bez obzira. Narodnih manjina bilo je ukupno 26. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. Vodeći bosanski srpski komunisti.08%) Hrvata muslimana.267 (70. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom.094 Crnogoraca.17 posto).565.(175) Donijeli smo statistiku. tadašnji Titovi ministri.451. Srba pravoslavaca bilo je 1.277 duša.756. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57.521 (14. prvo..210 Rusa.32%) Hrvata katolika i 890.093 Talijana. nego ni Šubašić ni Šutej. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4. Čini se.517 (57. Muslimana Hrvata bilo je 885. da taj pokolj premašuje brojku od 100.. a ne samo važniji. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale. 3.561.969 Čeha. Tako je postupljeno. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote.750 (79.000. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4. 1.47%). Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. od toga 7.265 (8.526 Rusa. Srba pravoslavaca bilo je 543. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika.174 Nijemaca i t. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja. koji su se izjasnili Srbima. 3.280 Ukrajinaca.48%) Hrvata katolika i muslimana.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno. 30. a Hrvata katolika 588.976. 6. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj.12%) Hrvata muslimana. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom.646 (25. d.965 Crnogoraca. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi. te željeznica Bar—Beograd. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6.295. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa. prema istom popisu pučanstva. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati. odnosno karijeru. . 10. odnosno 2.04 posto). Dogadja se potpuno isto. 1.24%).734 Slovenaca.689 (34. 3. 2.397 Ukrajinaca.536 (6.807 duša. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež. Na teritoriju obiju republika bilo je 1948.212 izjasnilo Hrvatima. ekonomskom i kulturnom životu republike. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar.48 posto) Srba pravoslavaca. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236.29%). 33. udaraju šakom o stol.563 (0.062 Makedonaca i t. 51. Nikola Sekulić.43%)..931 Madjara. 10. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. i 1921. 1. 1. 4.144 Nijemaca. S druge strane. u njihovim su rukama skoro svi. odnosno 3.187 (79. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj.

Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. d. proširenje . Nema sumnje. Hrvatski narod. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. našli su se u svibnju 1945. kao i Hrvati. kao ošto je to bio i u ratu. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. Uz gore označene negativnosti. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran. Slovence. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica.. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. izgleda. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. Vladko Maček nije shvatio taj čas. hrvatski komunisti. tjednik Naprijed. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. aktivne su na liniji hrvatske države. On je. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. pa je od 1945. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. Guste Šprljan i t.. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. HSS je imala priliku. Andrija Hebrang. kao kominformista bio maknut s položaja. u emigraciji. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske.-1918.). da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji.104 Komunizam od 1945.-1941. Dr. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. dvije vodeće hrvatske političke stranke. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. demokratski i slobodarski. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. Nije bila dovoljno uočena činjenica. Bio je likvidiran samo zato. do 1959. III. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka. da KP spada u muzej. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva.(180) S druge strane. To osjećaju i sami srpski komunisti. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. II. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. Crnogorce i Makedonce. glasilo KPH. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. do danas. te je 1948. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. sigurno je. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. čini se. HSS i Ustaški pokret. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. Potrebno je istaknuti. Prema pisanju jednog Srbina. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. majko. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. a ne kao Jugoslaven. i da mu se ti narodi odupiru. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. Još nije bilo glasa. do 1950. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. pobedićemo". jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. a ne za Jugoslaviju. nego li u razdoblju 1929. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. izgleda. HSS se još uvijek nije uspjela snaći.(181) To je najbolji dokaz. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju.

Već po tome. što. Košutić 1893. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. da li će HSS uspjeti izići iz krize. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". prosinca 1959. novom i demokratskom temelju. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. spletke u vezi s časopisom I z b o r . bez obzira na politički program. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države.. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu). U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. U emigraciji još djeluju tri političke skupine. Juraj Krnjević od 1952. po svojem položaju u HSS. stranka se nalazi u krizi. prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. . do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. kad bi dr. ne samo teoretski. koji je pod komunističkim jarmom. nego i praktički. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. obnova Hrvatske vlade. Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. Krnjević je. upućenom g. zapravo. Hrvatska Državotvorna Stranka.-1941. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. Ustaški pokret poslije 1945. proizišlih iz nacionalističkog pokreta.-1945. od 1945. u neprekidnom je raspadanju. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. nema nijedne osobe. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. u emigraciji živi još dr. Prema tome bi se dalo zaključiti. Poslije Pavelićeve smrti. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918.(183) S druge strane. Josip Torbar. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. da se modernizira i reformira. jer ne vidim ni maglovitih kontura. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. i da je trebao potaknuti mladje snage. Ante Pavelić nije bio shvatio. do 1959. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. Vlahi Raiću 1953. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. najvažnija osoba hrvatske emigracije. koji izlazi u Engleskoj. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. listopada 1959. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. ili točnije rečeno Srbijanci. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a .: "Ja sam toliko oprezan. Srbi. Njegova nastojanja. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske. u koju je zapala 1941.. tajni pregovori sa Stojadinovićem.. Vladko Maček shvatio ovu. u koju bi bila uključena hrvatska država. i Krnjević 1895. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. čini se. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. koju će jednom trebati kritički analizirati. Smoljan 1888. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. Šutej i Bariša Smoljan. Parizu. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. Šutej i Torbar 1889. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. Londonu. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. Krnjević je 7. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom. Za ovo potonje ne ću se izjasniti. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. Oni dokazuju samo jedno. da je dr. zasebna hrvatska vojska.. Kavranova akcija. IV. nego ostale hrvatske političke snage. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". Dr. što Madjarima..(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. da je njegovo vrijeme prošlo. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske.. Maček je rodjen 1879. Dr. prekid s Luburićem. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. 28. što nije ni najmanje točno. jasno precizirao svoje stanovište. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. Bonnu i Rimu.

privremeni tajnik. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. To su hrvatski rodoljubi. ušla je u krizu tokom prošlog rata. dr. Mate Frković. mladu. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. 4. Engleska. 109 Glavni odbor. Stjepan Buć i dr. Da li će se HNO uspjeti reformirati. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. spola i uvjerenja. dr. prigodom osnivanja Društva. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. što se je opredielilo kod izbora 1938. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. koja je bila donesena u travnju 1950. politička stranka hrvat. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. Dr. kao i ostale hrvatske stranke. nego će htjeti ostati nešto posebna. To oni još ne shvaćaju. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. naseljeni diljem svijeta. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. 1956. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. Taj je odbor imao sve preduvjete. Smail Balić iz Beča.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. koje su okupljene u tom odboru. previše su povezani s prošlošću. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. idejnog predstavnika te suradnje. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. skih muslimana. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. 7. 3. 30. da se razvije u jednu široku. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. 1957. 2. Širok. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. Sklon sam negativnom odgovoru. g. koje mu je 1953. Odbor je započeo radom 1. Ja se bojim. uputio dr. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. pa im je to dr.. Buća i Frkovića. i do svoje smrti. Njihovo je stanovište bilo.(185) V. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. 3. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. Mlade snage. X. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. 5. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. . Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. XII. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. Vladko Maček. teško je reći. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. Šteta je. 8. Njen predsjednik dr. ni jačih predstavnika.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. Raditi za socijalno. Bojim se ali. Njegove tri središnje ličnosti. siječnja 1959. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. privremeni predsjednik. kada mislite.. kad je u lipnju 1955. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. i Derviš Sehović iz Pariza. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. Držim da ste veliki optimista. 6. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono.. Vlaho Raić objavio pismo. Sudeći prema izjavama. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. Branko Jelić. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. Krnjević. posebice intelektualaca. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića.

Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. Enver Mehmedagić. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. prosinca 1959. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. Početkom 1958. jest. Enver Mehmedagić iz Argentine. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. svibnja 1960. objavljen je 1. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. Italije. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. Pametno i trijezno. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka. ali je izjavom od 20. Središnji odbor. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. izabran je u odbor. izabranog pismenim putem. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. uz osobne materijalne žrtve. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. osudio rad kongresa kao nedemokratski. koji se nameće. nacionalne i državne. iako nije bio prisutan. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. Odbor. To je novi. trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. prvi podpredsjednik. od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. Švedske i Libana. s gornjih premisa. i 29. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press. nije priznao novi odbor. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. čini se. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. koji od početka 1959. nego je 25. 111 VI. pojedinih knjiga. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku.(186) Tokom 1959. izabran na tom vijećanju. veljače 1960.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. koji u pogledu hrvatske muslimanske. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. prosudjuje jugoslavenstvo. održan u Münchenu 28. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. koji je bio izabran u Münchenu.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. Od konca 1953. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. Općenito govoreći. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. predsjednik. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca. glavni tajnik. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. . koji nisu zaboravili svoje rodne grude. Drugi zaključak. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. Holandije. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. koji je kongres sazvao.

kad postoje blokovi velikih sila u borbi. Ali. Mali narodi. američkoj publici. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. jer. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. glavnom gradu SAD. Svijestan sam. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. Takva namjena diktirala je obradu knjige.-1945. koji vladaju engleskim jezikom. Dr. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. cijela knjiga nameće takav zaključak. U teškim prilikama. napisu svoje uspomene. upozori na njene propuste u činjenicama. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. Bosni. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva.-1945. U ratnim situacijama. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. u koje spada hrvatski narod. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. Godina 1895. da svi živi sudionici. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. Dalmaciji i Istri. Zaželjeli bismo. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. nego iz perspektive vremena. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. medju koje takodjer spada hrvatski narod. u kojem su djelovali i radili. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima. srpnja 1959. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. Stoga bismo zaželjeli.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. Nije uspio. bez sumnje. Maček bi bio idealan predsjednik republike. da njegova posljednja riječ. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. Vladko Maček slavio je na 20. U sredjenijim prilikama. Bez sumnje. koji se bilo javno. potrebno je. njegova politička oporuka.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. uglavnom. Vanjskopolitička. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. koji su djelovali u ovom razdoblju. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode.. analizu. utiscima ili sudovima. da ova rasprava ima mnogo manjaka. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. u kojima se je hrvatski narod našao. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. kritiku i ocjenu. ne iz sadašnje perspektive. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom.

Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. da je povijest učiteljica života. da je on. a ne samo nauci onih zemalja. logičnim povijesnim tokom. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. uglavnom. tamnih i svijetlih strana. Šišića i Barade. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. Srbin iz 115 Pančeva. napretkom. da zajednički suradjuju. Već su stari Rimljani rekli. U slučaju hrvatskog naroda to znači. odnosno nadoknadi. uglavnom. odnosno za objavljivanje. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. da upoznavanje nedavne prošlosti. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. do danas potpuna je negacija te teze. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. Smičiklasa. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. čiji su gradjani nedavno postali. Imam utisak. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. pogrješaka. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. o kojima je ovisila njihova egzistencija. kao što to radi Institut za književnost. diskusije i suradnje. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci. Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. Onda će znati naći načina. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. bavi poviješću od 1790. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. koji su se posvetili izučavanju povijesti. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. a ne igrati samo na jednu kartu. Njegova bi dužnost bila. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. da pišu svoje memoare. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva.(191) Hrvatskom narodu. u prvom redu. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". Naime. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. dr. kao svakoj živoj zajednici.(189 )On se. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. hrvatska emigracija. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima.-1918. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj.(190) da je postao nasljednikom Mesića. uz činjenicu. . propusta i uspjeha. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. To znači. Hrvatska povijesna nauka do sada je. regres. onda će moći izmedju njih biti dodira. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti.

173 knjige u 15 tomova: Tom I. Vrhovni Štab. 1933). Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. 35 knjiga. Hrvatska. 4 knjige. isto. Tom VIII. IV (1986). kao prilog tjedniku Ustaša. Partijsko-politička dokumenta. Tom VII.116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. 39 knjiga.. Šišić.3 knjige (Zagreb: Globus. Od početka 1942. Korespondencija Rački-Strossmayer. 3 knjige.5. god.IV. Tom IX. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«.). Srbija (uključivši Vojvodinu. Dejstva na Jadranu.. stilizira je Ljubo Babić. 1 knjiga. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. 4 knjige i Tom XV. 6 Strossmayer Račkome. 1928-1931). Tom XIII Italijanska dokumenta. 3 Stanko Lasić. 118. godište 1942. poznati hrvatski slikar. da će možda. biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. Dakle. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. Srijem. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. 59-72 i Milovan Ristović. 139-152. Sandžak i Kosovo). 19 knjiga. »Pisma Magjarolacah«. F.. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. 5 Ante Starčević.4. 10 knjiga. a u njoj je posebice važno poglavlje 5.) kao glasila mladih književnika. 15 knjiga.-1943. Njemačka dokumenta. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. I (1983. Knjiga prva. 1815-1859 (Zagreb: JAZU. broj l. Tom V. 4 knjige (Zagreb: JAZU. 1941-1945.. u uvodnim mislima tome poglavlju.1884. Tom IV.1945). Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Zapazio je. Makedonija.1941-8. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom. 4 knjige.. 1949-1986). 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga. Bosna i Hercegovina. . u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga. Tom XIV.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. 4 knjige. Tom XI. 21 knjiga. 110-133. 3 knjige. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111). Tom VI. kaže: »Ostaje mi nada. veka (Beograd). Tom XII. Tom II. 10. koji se je pojavio ljeti 1941. 1869 192. zapravo i osnovao. 1-2. Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži. Mađarska dokumenta. Početkom 1943. Lasić. Tom X. 2 knjige. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH. Istorija 20. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. Crna Gora. 1989). Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. Hervatska (Zagreb). III. Tom III. tjednik Ustašku Mladež. na ukupno 2290 stranica. Slovenija. ur. Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . 9 knjiga. 1942-1945. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. da je Milivoj Karamarko uređivao. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug.

. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. i t. kako hoće. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine.-1942.1886. Izabrani Spisi. Kalendar Hrvatski Glas za. 306. spominju to bez oznake godine. tajnik nadbiskupa Šarića. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. "Nešto uspomena na Stjepana Radića".d. 27. »Zablude srpske politike«. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. cit. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1. — Iz ovog se članka vidi. II. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914.IV... 8 Ibidem. — Još dvije knjige. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički.II. travanj 1941. Hrvatska Revija (Zagreb). Josip J.. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. propale su poštom. Donio mi ih je velečasni Zec. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. 14 Dr. 94-95. Dr. 18. 8 Govor na skupštini u Borongaju. 1955. Starčević. 9 M. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. 90." (A.. Mi ne uvidjamo. 1883. pa se po tom i različnimi imeni zovu. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. s. s. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. u meni poznatim djelima. 11. 1954. zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka. početkom 1942. d.. Zagreb: HIBZ. Antu Radića". Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. zagrebačkom predgrađu. Maček. Ivo Bogdan. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. Mislimo. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947.. 1971. 483. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. koja je upotrebila te dokumente. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr. neka ih svatko rabi i mijenja. Priredio B.. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. Zagreb: Velzek.. . 11 Tjednik Danas (Zagreb). travnja 1919... 1937. 4. u zimi 1941. passim.«. dr. Petanjek. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. i Luterovca. s. 3 M. skupnim svetinfam. Deset krvavih godina.) 7 Vladko Maček. Ljubo Boban. da se one objave. s. 6 Vladko Maček.. ibidem. s. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu.. premda se to tvrdi. s. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek. Vodja Govori i Božidar Murgić. 1938. 1940..118 7 Franjo Rački. br. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. 4 Na 23. New York: Robert Speller & Sons. 35. 14.). pasminom i t. stranice 1-107 i 2597-6044. valjda krivnjom prevodioca. str. III. Vladimir Košćak.). u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. 1929-1930). Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. 278-391 u knjizi 2. J. VIII. Politička povijest Hrvatske. i str. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. Adam Pribićević brat Svetozarov. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. M.). St... str. 18. i vjerujemo. 32.. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu. Dok je tako. On mi reče. 85. ali nažalost knjige 2. i Ciganina. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945.-59. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati. 86-90. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag. Čauševićeva izjava. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu. Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu. i Zida. op. 119 Glojnarić. i 3. Citat je iz Krležinog eseja.-22. priredio. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost. da je došlo vrijeme. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke. 14.. lipnja 1991. 321. s. Dr.) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. objavljenog u knjizi. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. »Stjepan Radić na odru 8. "Malo uspomena na pok. d.. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko .1928. d. Izvještaj je sačuvao Dr.. koji se nalaze u Arhivu JAZU. 1957." (s.. i Mirko Glojnarić. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. Borba Hrvata. 53. 1943. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji. židovskoga.. i Njemca. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. Kalendar Hrvatski Glas za g. ciganskoga i t. 34. 117. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. 2 M. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. Horvat. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje.. Petanjek kaže. s. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. upućeno nadbiskupu Stepincu. Atif Purivatra. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. 1987-1990). da ga izvjesti o tamošnjem stanju. 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. 65. g.. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. 275345 u knjizi 3. vjerom. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost.: Boban. i Talijana. 309-442 u knjizi 1. Petanjek. Jurišić. pretiskano u: Dr. JO. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. Obzor (Zagreb). Osterman. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. srpnja 1919. ……. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza.1923. 248. svakoga tko je proti. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. g. 43. Petanjek.. 280 ss. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. 10 Isto. 1974. — Stevo Osterman tvrdi. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. 194... In the Struggle for Freedom.

šime Mazzura. 1861. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. kortešacijom i dnevnim pitanjima. 11 Vladko Maček." (s. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna. 31. XII. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma.). Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli. s. i 1887. Lav Mazzura. Uz Matu Mrazovića. Kao što u tom. s. dr.. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890.).: "Ideal jake. tako nazivala.-32. i traje do rascjepa stranke. i 1875. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. Hrvatski Pokret. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. 1957. koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. koji umire 1896. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka.). Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868.. hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod.. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni.. doslovno naveden taj program. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. svatko.. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. kako je naveden u: Kerubin Šegvić.) odnjihalo je pravaštvo. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918.. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju.. Od 1880. 31. 1903. da se ta kontradikcija rješava. svezak I. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. . Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. 1952. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872. stvaranjem svoga glasila. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. 16. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj.. 12 Stranka se je od 1904. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku. morao bi uvidjeti potrebu. listopada 1871. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. Dubrovnik 1903. (M. br. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. listopada 1895. Dr. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. g. u obrtu i trgovini. godina L. travnja 1871. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši. (Kvaternikov Dnevnik. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. glavni su predstavnici stranke dr. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. Zagreb 1907. — Tamo je na s. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. 3. Kovačić. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. nepotpisanom. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". do 1902.-16. Mato Mrazović i drugovi. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije".-4. Marijan Derenčin i dr. To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. 3. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. 16 U prvom. ovako piše godine 1903. bio je uništen moralno..). nezavisni kandidat na izborima 1884.. Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući.. U prvoj fazi 1861. Od 1. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić. "Sličica iz djačkih vremena". David Starčević.. Dakle. kao što amo i mi. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. ako prihvatimo mišljenje. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. Milan Marjanović. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. 15. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. ur.-1871. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. tko ima samo mrvu zdravoga razuma. I. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put.). 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. Kalendar Hrvatski Glas za g. siječnja 1892. što mi Hrvati i Srbi. Marjanović. 55. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. i t. Gjalski. …Znamo. 1902.. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. Kranjčević. objavljeno u: Stjepan Gazi. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce. 1894. kako je do programa došlo. s. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova. s. kao odgovorni urednik. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. da je upravo zato. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović. 10. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. Potrebno je istaknuti. 48. do prosinca 1918. pravaštvo se radja i formira. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. d. Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. I. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. da najšira politička autonomija. Ne nasilje. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". lipnja 1880.) U travnju 1902. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. Josip Frank.

potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića.-1941. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija. I. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku. 1. . 341. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu. IX. two or three States. 1919. 26 Josip Horvat. 40. u Bjelovaru. 29.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. (Winnipeg.). da su oba momenta igrala ulogu. održanom 30.-43. a ne ponavljati netočnu tezu. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". — Dr. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. 25 Svetozar Pribićević.. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima. 1923. Winnipeg. da su Srbi i Hrvati jedan narod. dok je točno Pribićević.). podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj. 346. 21 Vladko Maček.. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. a nadam se. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi.-35. Djelo ima 21 svezak. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu.. 266. 20 Lovre Katić. 48. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz. 18 Govor na skupštini u Borongaju. 39. s. Prvi je datiran 6. te 1927. da će se doći i do ostalih. (s. op. br.-40. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. Horvat.). 321. Pukovnika House-a i Gosp. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne... 1953. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. kolovoza 1924. 1938..: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. cit. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. 311. cit. od 28. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. 31 Marija Radić." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". 1923. potvrdjuje Mačekovu verziju. da je neposredno poslije izbora od 18. J. Kanada. u pismu autoru ove resprave. Može takodjer biti. u Karlovcu. 1948. III. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. Lazar Marković. II. A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. (Zagreb: Komisiona naklada St. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York. if it were found advisable to separate them into three parts. Dakle.. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom.). god. 1938.". 1957. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. Horvat. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s. 334.). He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but. 2. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919. s. siječnja.. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. "Tragedija dr. s. IV. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. i djelomično 29. 1918. 19 Dr. 28 J. 27 Marija Radić. Kugli. Ernest Čimić. s. op. svibnja.). Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje. Izvještaji br. Tu poruku zadržao sam za sebe. s. u bjelovarsko-križevačkoj županiji.. s. — Dr. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. makar je bio još u Pragu. svezak IV. Čimić piše.. izdanje). (Zagreb: Putevi.) s 237. 48. jer su stari brojevi novina teško pristupačni. s. dvije ili tri države. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. s. 100. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. U izvještaju br. Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta. da je inicijativa za pregovore.-1929.). s. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. br. Horvat..-1919. izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations". kako se vidi iz gornjeg. 22 David Hunter Miller. Balkanski Sukobi 1905. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. 45. 1944. Kalendar Hrvatski Glas za g. 341. (Zagreb: Velzek.). Orlanda.-1928.. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918.. 1942. Scialoje. Donio sam ovaj dugački citat. 1957. 14. s. da bih dobio sve Ringove izvještaje. i 1925. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. 1923. već su objavljeni u svesku XII.). u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. cit.. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. was because YugoSlavia might be divided into one. — Trebat će. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe. 30 Na 14. ožujka a posljednji 16. s. Beneša". "Nešto uspomena na Stjepana Radića". on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu. Kalendar Hrvatski Glas za g. 312. g. od 15. Politička Povijest Hrvatske. s. op. absurdno je to kazati. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. 2. cit. Hrvatski Glas. 144. 125." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. ali." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". 1960. 1954. navodi. op. 1935. Kanada). (Hrvatski Glas.-13.. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka.). 28." J. s.-1947. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. Petrović je tako postupao. 1924. Washington: Government Printing Office. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919. Naime. cit. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. tvrdi.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag. 268. Pernar. koji su doveli do Markovog protokola. Medjutim su 5. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda. VII. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. op. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. Gosp. Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914. 11. S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj. Medjutim. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud. 29 Prema Drljeviću. Dokument br.

. VI. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. Marko S. Prva serija. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine. te tokom 1931. prema informacijama ing.. Benjamin Šuperina i dr. Ali. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. Lordu Curzonu. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Hrvatska Revija. cit. s. s. sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. .. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj. Postojala je frankovština. 54. Marije Radić. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. godišnjice Ustaškog pokreta. Prema tome. s 256. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. od 12. "Još nešto o Rimskim ugovorima". kao datum osnivanja pokreta. 2. listopada 1919. op. 35. 21. I. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. 28. a sa strane radikala Marko N..-1929. započeo svojim radom Ustaški pokret. Kvaternik. 42 Izgleda.-39. svaka sa 6 stranica teksta. Dapače. navodno. da progone HRSS i da zatvore vodstvo. Radić. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade.). brošure: Ustav Ustaše. Košutića. s. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. 51. g. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. Svezak IV. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. 50. j. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji.. 1932. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929.-97. 1941...). 6. Nasuprot gornjem. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. srpnja 1925. Drljević. cit. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14. 12. s. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. siječnja 1929. Buenos Aires. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val.. I. koji su još na životu. 138. «. s. 339. Tamo je donesen cijeli proglas. cit. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. od 25. VII. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. 1919. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta." 39 J. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti. od 13. te na taj način prisile Radića na promjenu politike. Glojnarić." (Hrvatska. studeni 1938.. Hrvatska Revija (Zagreb). da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati.) Dok. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. 1941. 1952. Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. Dokumenti Današnjice sv. op. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu. br. bez oznake mjesta) stoji. Da zabuna bude još veća. siječnja 1929. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka"." (E... VI. god. koju je dr. 51.. britanskog poklisara u Rimu. kada je bio objavljen u novinama.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. u kojoj je pokret osnovan. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". 1959.. ali s izmjenom. op. lipanj 1953. Nemam pri ruci toga članka. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. Horvat. godine 1930. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku.. br. britanskom ministru vanjskih poslova. XII. cit. III.. objavljen u Great Britain. s. i t.. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb). 82. 1. Foreign Office. siječnja 1929. g. Trifković. 1959. godišnjice Ustaškog pokreta. Nipošto ne stoji tvrdnja. 20.-41. Ustaštvo pak. 11. s." Bogdan Radića. 37 Marija Radić. op. s. op. veljače 1926. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a. cit.. glasila HSS.-67. XII. 33 To je moje nagadjanje. 1955. cit. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. prigodom 30. da je to zadnji njegov razgovor. Kanada).). da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. 11. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. dr. 340. s. 34 S. da učesnici u radu Ustaškog pokreta. t. s. s.. op. Pribićević. 50. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb)... s. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta." 38 M. 35 S. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. prigodom 25. da je dr. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. 1943. koju treba lučiti od ustaštva.. br. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921. dne 12.. Doći će vrijeme. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. na večer. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. Horvat.. da se skloni od redarstvenog zahvata. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. Pavelic otputovao je 9. Koliko sam dosad mogao ustanoviti. 31. Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. koji su bili u logorima. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata. 38b Ivan Krajač. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. cit. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12. g.-51. Nikola Nikić. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). 96. 27.-51. Djuričić i Ljuba Živković. B66. siječnja 1929. 2. 99. (London: Her Majestiy's Stationery Office. cit. 125 40 S.d. Glojnarić. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. 38a M. op. "Dvije političke sinteze". 38c M. br. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. cit. 308.-39." Čudna činjenica. s. Drljević. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. Na s. 50. Trebalo bi. Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17..124 32 J.. 36 Dragan Bublić. Hrvatski Glas (Winnipeg. op. Buenos Aires... Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. br.. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. 1939. iz Zagreba u Beč. 1954. Oba su djela male brošurice džepnog formata. koja je bila provedena pet godina prije. op. Kanada). predsjednika Radića i njegovih drugova.. u kojoj je toga dana. 125. — Ilija Jukić. Hrvatski Glas (Winnipeg. upravo kao da je osjećao. 1959. g. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

XII. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma.-60. Antić. u prvoj polovini ožujka 1941. Većeslav Vilder. 1929. Ostović. Svi su tražili — autonomiju Bosne. 16. lipanj 1956. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. osim one kod Vildera. Tvrdio je sasvim ozbiljno. s. op. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine. 98 Krunoslav Batušić. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. svibnja 1939. s. "Do danas ne shvaćam. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris. br." U istom članku Grdjić spominje. C. cit. da je namjera dra. 159. sv. 27.. P.. 1953. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. 1941. s. III.. odnosno HSS. iz god. Namesništvo. Naknadno je utvrdjeno. 305. u već spomenutom govoru. Spaho. da su sve paklene mašine. — 7. 67. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. op.. s. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. op. op." Šutej je. 1967. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija. Glojnarić.. Ribar. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. 13.-17. i 23. travnja 1941. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum".. br. "Kako je srušena Jugoslavija".. Drugi članak je: D. 10. op. kako se vidi. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. 10. 1957.muslimanska 'Narodna Uzdanica'. IV. god. 5.cit. M. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27. takodjer donosi cijeli tekst. cit. i br.. Hrvatska Država (Munchen). 199. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske.. s. jer. II.-11. Rapp-a. Košutićem i Krnjevićem. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći.. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. a i nekih Srba u emigraciji. 1463.-22. od 31. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića... Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe. 1941. Srdžba se je g. I. Armijske Oblasti u Zagrebu". s. Sv. koji su motivi priječili kneza Pavla.-8. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata. "Razgovori o Bosni".-69. s. 43. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka. koja je tada sudjelovala u vladi. član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2. Cvetković. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. g.. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu. 20." M. cit. Ribar. kao i Srbi muslimani. ožujka do 10. cit. Glojnarić.. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum. 8. «od.132 88 I. s. (Zagreb. bio općenito poznat" (s. kaže Maček (s. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). kome je predsjednik Maček otvoreno rekao. 20. kako misli. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. bile djelo špijunske službe IV. 94 Drugi Cvetkovićev članak.. Hrvatska Država (Munchen). Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd.-35. cit. 354-65. 3. Ne stoji tvrdnja. šutej. D. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno. 1960. II. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". 5. Vlajića pak pojačala do paroksizma.). IV. On se nije revoltirao na to. s.-19. Dokumenti o Jugoslaviji. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković.). iz 1956. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s. IV." Vlaho A. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima. 163.. 1960. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće.. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. takav je tekst bio odmah objavljen. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. 1954.-16. 12. Krunoslav Batušić. 18.. Vladko Maček u pismu od 19. prihvatili su tezu bosanskih Srba. s. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije.. iznio je. op. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život.. aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. Cvetković. op. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim. da ga ne odpusti". kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27. 95 Politički urednik Obzora. 90 D. s. VIII. Tu se je engleski poslanik. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest. kaže za Banovinu Hrvatsku. sastao 3 Mačekom. 200.. 9. Vildera.).. 329. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". 329. Radmilo Grdjić.. 10.. cit. op.. g.-8. Raić... neki su Srbi predlagali. sv. 1939. s. s. . Kanada). "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana. 91 Prvi Cvetkovićev članak. da je i ministar dvora. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana.-11. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković.). da je i cijepamo. s. 110. Sporazum 1939 godine (Windsor. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. 26.-4.-10. cit. 307. cijeli govor. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO.".. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice. čim su pregovori oko sporazuma započeli. muslimanska organizacija HSS. br. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr.). medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. za dalmatinske Hrvate. čudna je briga g.). 309. 96 Maček navodi.. paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. op.. I. 24. cit. sabotirao sporazum. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe. 89 Branko Miljuš. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. Glas Kanadskih Srba (Windsor. koja se je pojavila u emigraciji. s. do 3. 67. 93 Ibid. op. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića.. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji.. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu. 92 M. op. 1959. cit. Vlajić je praskao. 90a Dr.. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. IV. Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. 21. knjiga 43. 7. s. Glojnarić. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. bez istrage i kazne)".-21.. s. cit.

.. po posljednji put. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. 1941. travanj 1956. jedan Hrvat i jedan Slovenac.. Jevtić i Kulovec). [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama.. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis.-26. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. da podje u Beograd. a već istoga dana popodne stiže vijest. Neki kažu. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. svibnja 1868. 1939. Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3. Košutića. s. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu. srpanj-kolovoz 1958. da će biti još nesretniji. Maček. poslije 22 sata u stanu dra. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. 22Š. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. Maček. da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije. cit. Jovanović. ovlaste za pregovore s Mačekom.. Mitterhammer je tražio. Mata je uglavnom prorekao. te je Batušić. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu.. tvrdi takodjer. Jovanović dalje kaže. Trifunović. Jovanović tvrdi. Oružnici ga strpaše u zatvor. br. ali sam vladar. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. Maček je tada već bio na putu za Beograd. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka. Pavlović. s. s. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. kao na primjer 27.134 101 Tako ga je identificirao K. iznesene preko Ing. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)".-44.. da se vojska aktivno miješa u politiku. travnja. L. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao." Krunoslav Batušić. [Belakom?] i obavijestio ih. Maček 4.. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. da će biti vrlo nesretan. da gospoda iz Berlina. god. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. da se sutra. 53. g. 4S. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta.. Hrvatska Država (München). So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima.. I tako je g. Bilo 135 bi vrijedno. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. br. V. II. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'.. g. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. a Kralj ga potvrditi. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. osvjedočiti se. A Srbija. gdje je imao priliku."." R. da se Mitterhammer i Kopp. 103 Dr. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem. dane njemu osobno. a to je pre ulaska Nemaca u Solun." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. III. Kad su ga zapitali.. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. s. . Ribbentrop je to odobrio. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. "Slobodan Jovanović u politici. što mu je. Stepinac. Maček i Njemačka uoči postanja N. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. siječanjožujak 1959. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. U svetlosti dokumenata". u cijelosti.. "Povijesno razdoblje od 27. i ne smije se više dogoditi.H. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. već nakon par sati. da to uopće nije bila sjednica vlade. Vlastima je postao sumnjiv.). koji su od prilike glasili. travnja uvečer ne slaže se s onim. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore.. prema Mačekovom naredjenju.. Njega su smatrali čudakom. s. Poruka (London). s većim ovlastima. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. 43. travnja 1952. po njemu već usvojenih zahtjeva. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima.D. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. koji je mnoge stvari prorekao. Bratstvo (Toronto. cit." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. op. prije Mačekove odluke. Jedino spominje.-49. 102 Maček spominje samo. Kanada). 250.". Milan Martinović. travnja 1941. reče. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da. Hrvatska (Buenos Aires) od 5. ali i prorokom.. da je Maček otputovao u Beograd. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom. Simović mora priznati sporazum od 26. što je iznio Maček. zajedno s kraljicom. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati." [Točke u originalu. da tu izjavu dr. da će umrijeti mlad. 6. koje će držanje prema tome zauzeti dr. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla.] [Ivo Degrel] I. Knežević.. St. i da ga je naprosto prevario. IV. kad je o podne 29. u 22 sati". članak: "Dr. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu.. 1943. Dr. u bitnosti priča isto što i Batušić. jedino ako bj nas oni napali. jaućući i plačući. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. 27. a ne Mittefliammer). lipanj 1959.. IV. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv. 2. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. 9. IX. da je knez Mihajlo III. trebalo bi primiti s njima borbu. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. D. ožujka do 10. misleći na talijanski grad Cremonu. 1941. osvanuo u Beogradu. Maček". Mačka. op. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. 30. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. br. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. "Maček me je tom prilikom zapitao. br. I Simović je obećao sve. da vidi. Grol. — Krunoslav Batušić.. "Proročanstvo iz Kremne". moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor. a djelomično je donosi u indirektnom govoru. Ninčić. Košutić i odveo Mačeku. Vlada mora dati izjavu.. Njegov sin i nasljednik.-54. ponovno sastanu. Bilo je odlučeno. VIII. Nažalost se pokazalo. Hrvatska Revija (Buenos Aires). ali da ta ne će dugo vladati. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve.. jer ne može promijeniti njegov ishod. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji.. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. i da će se s njim ugasiti kandilo. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund).

a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji).." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit.-37. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". ali se ne sjećam točno. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru. Mačeku sam rekao. tvrdi. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani. a najkasnije do subote.136 Dr. IV. travnja. s. Po svemu izgleda. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. 13. Mačku. Mladen Giunio-Zorkin?].." 106 Mr. da je Slavko Kvaternik "još jednom. moglo zaključiti. ibid. da ga datira tim danom. prema tome. Maček i Košutić. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina".. 1941. još nisu potpuno razjašnjeni. do 6. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Odmah sam primijetio. 1 to 10. 18. Dečki. rujna 1958... Vjesnik u Srijedu (Zagreb). koji mu u ime vlade III.. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". Nato sva trojica sastavljaju . da ga skloni na. o čemu mi je kasnije Zvonko pričao. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. Mussolini je tražio. što smo ja i on dobri prijatelji otprije.-18. 1941. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. Zanimljiva je činjenica. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj". Julije Makanec. Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao.. iznio je.. To se je Mačeku oduvek svidjalo.] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. do 2. 1941. X [Dr. 107 Bjelovarske dogadjaje. konspirativnoj osnovi. 110 Krunoslav Batušić. odlazi s njima u banske dvore. da je sporazum od 1939. Južna Africa).... s.". skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta. da bi Njemačka rado vidjela. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. Eugen Kvaternik. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. 104a Većeslav Vilder. koliko se sjećam. a možda po njegovom prijedlogu. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući. br. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke. travnja 1941. III. br. opaska na s. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. IV. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. II. prihvaćen od nove Vlade. kao i okolnosti.. Vidi opasku 111.. Hrvatska Misao (Buenos Aires). jer je on tada bio na slobodi. ponudio. da Jugoslaviju poštedi od rata. s. Hrvatska Država (Miinchen). rujan 1952.. odmah.-35. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. 228. cit. II. "u kojem ga se poziva. "Ustaška emigracija u Italiji i 10." [Sve su točke u originalu. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. 5. 'Svi su naši manevri nepotrebni. — Krunoslav Batušić. te bi se.]. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). op." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. može služiti i to. g. srpanj 1956. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. automobilom sam otišao do dr. od 3.. Tamo već nalaze neke Nijemce. prije podne. Treća se osoba ne spominje. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. III.. 109 Eugen Kvaternik tvrdi. Maček. Reicha saopćava.. suradnju. 23. pod kojima je izjava dana. Maček odbija s motivacijom. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. "Prošlost na optuženičkoj klupi". bude poglavar buduće Države Hrvatsko. ožujak 1959. g. da se je Kvaternik prije 10. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne... da je morao bježati pred narodom. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. ali jedva su uspjeli. Hrvatska Država (Munohen).. IV. kolovoz 1959. nalazili smo se ja. piše o Mačekovom proglasu na narod. piše: "G. Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31. O ovome dr. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. cit. kaže. 217. II. — U razgovoru s Bogdanom Radicom.". Eugen Kvaternik. da je u rujnu 1941. da on. i u glavnog junaka generala Kutuzova. 10. prihvatili ideju samostalne hrvatske države. "U službi za Hrvatsku". u 5 sati poslije podne. jer sam i sam imao tu namjeru. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera].. — Taj dogadjaj Batušić ne datira. sv. 12-. govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. 3. Nemam pri ruci toga članka. IV. Wesenmeier [Veesenmayer]. III. sv. tvrdi. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić]. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. IV. op.. opisao je njihov aktivni učesnik. IV. 36. da su Tomašić i Farolfi. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. da on.-11. dr. god. pukovniče. da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. br. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. Kemfelja je doživio.. Vladislav Stakić. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. pazite. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. da su Nijemci protiv njega. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. 34. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27. Maček.. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. 95. Prema njemu. Kao dokaz. U sobi u kojoj sam bio primljen. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju.. proglasi hrvatsku nezavisnost. Vi proglasite Hrvatsku". kaj delate!" 108 Mato Rajković. HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj.. lipanj 1956. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. Naša Stvarnost (Johannesburg. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. g.. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. kako da postupa kod proglašenja NDH. Maček ništa ne piše. ali je teoretski moguće. br. kupi putem još neke istomišljenike.

s. 1958.. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. sve kotarske odbornike. Milan Martinović. travnja 1941.. Vladko Maček i 10. 1957. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. 15. 19.-49.. Ako hoćete zaštititi svoj narod. itd. ibid. Budite i sada veliki!' Dr. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način. Mačeka na organizacije H. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana. Blažekoviću nije poznato. Dalmaciju.—10. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju". Medjutim. 17. 25. Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. Ne znam. Maček prisutnom podpredsjedniku inž. 1941..-19. sv. Slavko Kvaternik. koji je izišao još u večer 10. da mu je ime Mihajlo]. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. (Čakovec). 1958. koji odgovara: 'Ne. koji je pripao Jugoslaviji. travnja s datumom 11. s.". 47. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". s. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj.138 poziv dr. u Banskim dvorima". Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže.-21. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. "Riječi i činjenice. sv. 139 Na to dr. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini. travnja. Augusta Košutića". s. travnja 1941. Travnja 1941. Sve članove HSS molim. molim'. 113 Prema Košutićevom pričanju. da je njemačka vojska predala vlast'. s. To možete učiniti jednim proglasom na narod'.. gospodine predsjedniče. Bosnu i Hercegovinu. ibid.. ibid. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. i 1953. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. 1939. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. 4S. i (3) Dragan Mirković. da se to ne može kazati. "Moje uspomene iz velikog doba. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. pa ni HSS. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti. "10. V. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković. Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. tokom 1943. u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek. Bilo bi vrijedno.Ne smije se pisati. 22. s. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. pozvan. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. travnja. te je preuzeo vlast. 58. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g.S. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima.. posliie nada Italije. njihovo pisanje navodi me na pomisao... "Dr. IV. 112 Mladen Lorković. To je odmah prevedeno Veesenmayeru.. [1959. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. sv. ulazi u radnu sobu predsjednika dr." Vidi takodjer opasku 108. vodja nacionalista u zemlji. Pozivam sav hrvatski narod.-70. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. Travnja 1941.. ožujka do 3. Košutića. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. posebice političar. odakle je uzeo tekst izjave. 1..' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima. Dr. Slavoniju sa Srijemom. glasilu HSS. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing.. Hrvatska Misao (Buenos Aires). cit. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. njegov . Edmund Veesenmayer. 20. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. sv. da bi HSS službeno ušla u vladu. (2) Milan Blažeković. 1. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. da je Milan Martinović..-25.-50. 69. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro. ali u pismu autoru ove rasprave javlja. s.. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik.).. s. tako se ne smije pisati. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948. bile su poduzete dvije inicijative. Mi ne želimo novih žrtava. ………. op. Poslije objave Mačekove knjige.. s. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. ožujak 1955. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'. koji su na upravnim položajima. g. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. I.. br. Blažeković ne navodi izvora. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav).. U to. u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". Hrvatska Revija (Buenos Aires). trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi.-68. 12. Dano u Zagrebu. Dr.]. da ostanu mirni. Hrvatska Misao (Buenos Aires)." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. vodja hrvatskih nacionalista. 1956. općinske načelnike i odbornike. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. Vladko Maček. a ne tekstualno donesena. jer će taj biti u zametku skršen. 160-61.. dne 10. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. od 12.S.. kad bi se to djelo ponovno izdalo. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. Kalendar Hrvatski Glas 1956. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji.. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. god.. sv. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. Njega predstavlja poznati nam bečki ing.. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941.. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. 21.".

Prema tome pisac uzimlje. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. Bačka Palanka. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. Irig. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. Bila je to. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. da se izgladi sukob sa Srbima.507 Hrvatima. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera. U stvari. bilo u NDH. Ako je ta predpostavka točna. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15.. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. triumfalno je izjavio. Srijemska Mitrovica i Šid. Da bi se moglo ustanoviti. koja je u sklopu Crne Gore (33. preživjelih u Jugoslaviji. dakle. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku.). 64. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39.000. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova. pisanom u Berlinu na 25. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske. da u Srbiji živi oko 25. Na njeno čelo stavljen je Rus. Ali i brojka od 31.000 Židova. iako ih se je od 890. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. da nije bilo agresivne politike Italije. pregovora i nadmudrivanja. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25.. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83. Pavelić je naglasio. U tekstu spomenutu brojku od 890. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka. navodno. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. Ruma. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. koji je uklopljen u kotar Vukovar. 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. novosadski rajon. a ne Srbin. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. X. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. 7.140 raison d'etre i ceterum censeo. a drugi Novom Sadu. da je došao prikladan čas.000 ili 32. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema.-206. 116 Brojčani podaci ibid. 72. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali.000. vlade jasno.000 u Makedoniji.502. da je izvan NDH ostalo 44. koliko ih navodi sama knjiga.000 u Sloveniji i oko 1. administrativna podjela bila je izmijenjena. Šid i Vukovar. Dr.000 do 8. ur.). Ilok i šid). Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin.000 Židova. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima. 1941. Koncem veljače 1942. prebjeglih iz Njemačke. iznesenih u knjizi. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. i nakon tri mjeseca razgovora. Dr.000 u Bačkoj i Baranji. 61. odnosno Jugoslavije. 1954. da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige.000 (s. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. Stara Pazova. koliko broji Baranja. 205. odnosno Novi Sad. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije.252. Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. Vidi opasku 112. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu.500." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se. ustanoviti točno. Dodavši toj brojci 39. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. da se zaustavi razvoj dogadjaja. dobiva se. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. koji da će sva ta pitanja rješavat. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. nego se. impresioniran. poslije njegovog povratka iz Beograda. a drugi III.). Prvi je postao VIII. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. XII. koja nije mogla privući Srbe. navodi se. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. i podatke židovskih vjerskih općina. Kad se zbroje ove brojke. Ruma. Pavelić je trebao mjesece. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. Brojke su dobivene na taj način. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova.000. 1. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. Meni se čini ta brojka preniskom. . Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. raštrkanih po cijelom svijetu. u Hrvatskoj. a u Bosni i Hercegovini 14.739).000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi.000 Židova u toku rata (s. a 28. da je 1941. radi usporedbe.000. Taj dio. beogradski rajon. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. izlazi. a ne 75. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi. 1952. koliko ih je.). četnici — ustaše.000. naoružavalo četnike i pasivno promatralo. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome. koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53. dr. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. 789. To bi bila polazna točka. te (3) Bosna i Hercegovina (2. oko 20. barem naoko. te mjesta Šarengrad i Mohovo. Kod popisa pučanstva 1948. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. S predgovorom dra Alberta Vajsa. Prema tome. stvoreni zaključci ostali su na papiru. Prema toj knjizi (s. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. jer se navodi. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika. Zdenko Levntal.000.000 ili 32.060). Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. (2) Boka Kotorska. XIX. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije.000 Židova (s. .000 Židova.000. .).000..565. Naime. te za onih 14..277). XIX. Austrije i Čeho-Slovačke (s. Pavelić bio ja s tim izvještajem. a to je za 10.000 Židova. Posljedice su poznate. Srijemska Mitrovica. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. Ali. …… Već prvih mjeseci 1942. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. Stara Pazova. bilo je mnogim članovima hrv.). Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s.265 Srbima. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike.000 na teritoriju anektiranom Italiji. XIX. naprotiv.

op." Filip Lukas.H. "Talijanska politika spram N. 61. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika. prema Levntalovoj knjizi. Apokaliptički finale bio je neminovan. s. i 240. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago).. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. 129. i početkom 1943. Bosanski Pogledi (Beč). pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića.000 Židova. s izuzetkom od nekoliko osoba. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske.-92. zabluda.-58. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi. XII. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. a mi smo njezini svjedoci i dionici. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom.) i br. u prvom redu. svibnja 1944. ljudskih mana. da je izgradimo na načelima slobode. 2. j. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944. "Te hrvatske vlastitosti pravde. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja.-1945. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25.-1945. (213. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja. g.) od 16. 122 Vanča Mihajlov. (1956. pravde i čovječnosti. s. opaska na s. br. Od toga je. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld). U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. katastrofa naše N. g. do jeseni 1944. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". ako dopusti. Do nas je pak. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944. Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". g.). 1.. 164. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država.. Ti su članci djelomično memoarske naravi. kojom se vodilo hrvatski narod. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon.-49.D. br.. do rujna 1942. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici". br.-187. 15. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu".-64.-35. Moj je utisak.H. i 1942. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. svibanj 1942. i 24." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. 257. (216. po kojima je hrvatski narod postao ono. "Riječi i činjenice. 1955. 21. 1952.... "Bitka na Lievča polju. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić].. dosad držanih u pozadini. 345. veljača 1955. ožujka 1942. mogu biti primjerom. 5. da ja i ta brojka previsoka.).).. br. Zato je i njihova sudbina zapečaćena. II. 5. cit. potisnuta. kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. koji je boravio u Zagrebu od 1941. 123 Uvodnici tjednika Spremnost. — Tamo su objavljene sve tri rezolucije.". XII. (211. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja. 73. svibanj-srpanj. To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. 1959. Vladimir Dedijer. s. br. ….. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. dopisniku Reutera J.. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ". X. da narod često predstavlja samo jednu ideju. Bilo bi vrijedno.-7. IX. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom. Iz toga vrela nisu crpili oni." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". 234.. br. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. svi su tamo stradali (s.D.. s. 75.. op. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 24.-3. (266. kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. pa ako nju izgubi.).). 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor. studeni-prosinac. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici..].. potenciranih u jednom razdoblju. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. 69. 7. 15. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića. s. Nažalost. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov.-23. posebice razdobljem od travnja 1941. 22. (210. 1941. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. br. IX. gdje je bio profesor ekonomske geografije. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. 5. (214. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina. što je sada. Hrvat-ska Revija (Zagreb). br. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada...-23. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". g. imade svoj duboki moralni uzrok.".-68... Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. X. 1950). g. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao.. s. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je. lipanj 1959. t. i 22.) od 26. Dnevnik.. koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim. s.. Hrvatska (Buenos Aires). i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu.-215. XI. 509." Eugen Kvaternik. 20. br. op.)." "Ne zaboravimo jedno. 1. pa druge mjesto nje prevladaju. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti. da je izgradimo onako.142 Na temelju gornjega izgleda. 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. 425. . taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. kako je pisalo u njegovom podnaslovu. cit. V. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi. koji vrijede od početka do svršetka povijesti. br. s. Rušinović i Lobkowicz. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. 1. "Rat od 1941... 18.. čuvar zakonitosti i poretka. 1956.. 3. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila.000 Židova. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena. Tabor-u. g. (212. 10. bilo predano Nijemcima koncem 1942. nego protiv svojih najboljih prijatelja. oko 5. br. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". 122. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires). Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g.. 113. I. čini mi se. 19. naglašuje Lukas.. pravde i čovječnosti.

kada je demarkaciona linija povučena. do 24. V. "Još nešto. Armee nicht noetig. "Riječi i činjenice. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. sv. op. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". 263.-20. medju ostalim. 67. ratni. 127 Pranz Halder.. N. s. s. cit. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod." Hrvatska (Buenos Aires). s. IV. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte.. Hochverrat. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige. 38.. s. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. knjiga 2. sv. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance.). siječanj 1949. L.. 24. 1944.. cit. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja.. 60. 22. 145 Spomenica. br. (Buenos Aires). op. cit. NDH. ima 7 tomova. stupac 2. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom. s. koja se odnose na jadransko primorsko područje". koga je on objavio. op. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. s. kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva. 1953.". op. i 1942. 64. dom. s. Dnevnik ima 7 svezaka.". 570. br.". do . 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju".).. 7. i 37. cit. 243. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu.H.).. naziva prošlom godinom.. 67... ili je pak to datum. 7. Haben in Albanien nur Angst. Vrančić. 1950. cit. 140 Vjekoslav Vrančić. travnja'.128. 126 Enno von Rintelen. Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. "Rimski Ugovor".. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata.) stoji. Kvaternik. koje nemam pri ruci. 260..-266... g. s.) od 10.. s. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten.. "Riječi i činjenice. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. "Talijanska politika. Da li je to datum. 1939. op. 143 E. kada je akt protokoliran. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief. 13. 143.. 12. koja izlazi pod gornjim naslovom. 8/2-1. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. g. s. reg. 53. 1942. 7. Br1632. Vojnoistoriskog instituta (s.H. U opasci se kaže. cit..-38. 3... Do konca 1958. 1. Iz samo dokumenta nije jasno.. 286. 128 Helmuth Greiner. Hrvatski Narod (Zagreb). cit. u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. 259. cit. II. te bi se moglo zaključiti.. br. od 1861.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. Hochverrat. 1. editor. 261.. 1942. "Riječi i činjenice.000 dokumenata). s.-4. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. 135 Edo Bulat. 1943.. — E. 1951..". trebali bi nastojati. unabhangigen Staat erklart worden war. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. "Preludij Rimskom Ugovoru". 4. IX. Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god. (127. dio. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada.. Ne navodi se ni datum. 261. 1951. da je spomenica pisana početkom 1943.. a da nije naveden nadnevak njenog postanja. 125 Vjekoslav Vrančić. Sloboda (Buenos Aires).".-61." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1. VI. 39. tom II. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru".. na što se odnosi datum 23.. Abgrenzung gegen 2.. s. Mussolini als Bundesgenosse.) donosi na s. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. 202.". 1951. op. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba. Kvaternik. Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941. 1955. 170.-8. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. VIII. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr. Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben. a svaki tom se onda dijeli na knjige.. Sloboda (Buenos Aires). siječanj-travanj 1949.. s. 10. s.. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga. cit. 138 Vjekoslav Vrančić. s. ni izvor odakle ju je autor dobio. 247. 22. an der julischen Grenze koennen sie vor 22.. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa". da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V.-173. Sinovčić. 146 Spomenica. Vrančić. 134 Eugen Kvaternik. s. 134.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije. travnja 1941. cit-. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten.. s. 1938. ibid. 132 Stijepo Perić.D. weil sie doch nicht antreten. 137 Eugen Kvaternik. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke.... Hrvatska Misao (Buenos Aires). i 266. 139 To je drugi Rimski ugovor. op. 1954. s. br. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden. šesti Slovenije i sedmi Macedonije.". s. I.. 133 Marko Sinovčić. "Pregovori u Ljubljani".-69. 172.... da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350. 2. VIII. Marko Sinovčić.). (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat.. dok. jedan interview o tome Marku Sinovčiću. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. T. Vodio je stenografski dnevnik od 14. navodi taj nadnevak. IX. op. IV. g.: "Es bleibt noch zu erwahnen.-50. s. angeblich nicht angreifen.). op.. navodi datum od 27.. (1958. do 24. s. s. Die zweite italienische Armee in Dalmatien. op. 260.).) u članku Arhiv. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". Vrančić. 144. s. N. 137. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. s. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta. četvrti Bosne i Hercegovine.. k. op. s. IX. 142 Šime Balen (Pavelić. (3) Pavelić je dao početkom 1949." 130 Eugen Kvaternik. s..D." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. 144 Spomenica.-1945. "Ustaška emigracija. 136 Eugen Kvaternik.. 1952.000 dokumenata). ibid..: "Italien faellt als Partner vpellig aus. 249. br.). U toj se spomenici 1941. treći Crne Gore. peti Hrvatske.VII. 33. Gornja "Spomenica" donesena je na s. cit. Pawelitsch zum selbstandigen.

u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. budući da su s njima imali vezu. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. g. a.. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. cit. njihov prijašnji ortak. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. Milan Blažeković. dr. Tako nas obtužuju. br. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. 11. a nadam se.-45. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. Ima nas. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. a on neka kaže. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. O njima će dati svoj sud poviest. IV. i s kojima se nama prieti. koje su ih snage pregazile. Vrančić objasni. Kvaternik. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu.. prosinac 1953. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje. on nije sačuvao tekst hrvatske note. 151 S.. 47. dok je bio njihov namještenik. X. neka dade o svemu točan prikaz. jer su živi napustili Lepoglavu. da u tudjini ne potvrde. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. veljača 1956. kako se vidi iz naslova. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet. 11. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. 1956. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud. Neka nam dakle. [Ante Pavelić]. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. Hrvatska (Buenog Aires). pa ni onda. (203. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje. 98. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić..". Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora. IV. Vrančić je dao zapaliti 1941. i samo je Vrančić. da su preko Vrančića i kom. što se je poslie dogodilo." [Vjekoslav Luburić].-2. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika. s.. 149a Filippo Anfuso. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. jer su oni htjeli s nama ići na Zapad.-48. g. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". šta se je sve dogodilo. op. Prvi svesci su izišli 1952. koji je bio i s njima i s nama. III. s. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. g. Mi ćemo iznieti. 1943. kao ni oni nama.-3. (Treće izdanje. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. 1. 150 E. Nismo im bili prijatelji.. 244. tresli. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. Auf Grund erhaltener Weisungen.) od 6. s kojima raspolaže. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3. 118. Milan Blažeković. General Skoliber bio je jedan od onih. a i ono. jer smo se bojali. . Bologna: Cappelli. br. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. (Buenos Aires) od 5. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist. s. 1952. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali. Drina [Madrid].. i zna za njihovu sudbinu. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. "Luburićeve izmišljotine".. s. Prema ovome bi se dalo zaključiti. Berlin...146 Mussolinijeva pada. I u momentu. ali ih nismo ubili.-12. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich.. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. a još nas više ima. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. te koje su narodne snage. VI. "Hrvatskoj Emigraciji". "Bitka na Lievča-Polju". Drina [Madrid]. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren.." Tri godine kasnije. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. dakle... 1. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića. Nov. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. 1957). Taj je članak. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave. 33. Nažalost. imao interesa spriečiti. 152 Vjekoslav Luburić. 168-69. den 17. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. VI. da prekrije svoje stare veze. siječanj 1954." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. Hrvatsko. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. siječnja 1960. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)".. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda. Kolekcija se dijeli u devet serija. rujna 1939. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. 149 Tako je pričao sam dr. br. br. ……." Vjekoslav Vrančić. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944. i neka im Vrančić odgovori. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. Deveta serija započinje dokumentima od 4. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. g. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. Drina [Madrid]. "Još nešto. da kažu.

Onda bih i ja iznio i druge podatke. "U obranu pok. iz 1950. da su Lorković.. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. Ivo Omrčanin. Nijemci su naslućivali. Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski. dokazom je. g. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). (1950. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. g. 1. da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. 1958. X. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar".. Ć. Sv. kojim raspolaže. 1949. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. Krnjevića bio je R..glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. Augusta Košutića. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere.-54. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. VII... sv. da je Stijepo Perić već 1945. piše. 189. Spremnost (Sydney. 26.-32. napisao opširni izvještaj o puču.. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. koji je i sam Višanin. naveden u našoj op. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka.). Omrčanina. Rim. objavio o puču deset članaka. i 183. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige. I. . lipanj 1959. Blaško Štitić. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J.. Poznato mi je. da iskupi svoje obećanje iz 1953.. g.. 1945. od 6. 1956. Kanada). 48. br. iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. Danica (Chicago). g.. Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". na s. i 19. br. Drina [Madrid]. s. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. Nedavno je anonimni pisac iznio. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču. Y. 8. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera..... "Pogledi".148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića.. čaniću. jer su samo stanoviti domobranski častnici. želeći je proglasiti protektoratom. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ".. g. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955. [Vjekoslav Luburić] M. 1. Ante Štitića".-17. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. U knjizi: Gustav Stockelle. br. a za drugi od ing. Vokić. a kojoj sam i ja pripadao. veljača 1950. [Miroslav Varoš] M. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. domobranski general Matija Čanić. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. od 9.. da su Lorković. Jeronim. Zatim dr. novije povijesti". te je kasnije Tito 'likvidirao'. 28. "Vokić j Lorković u svijetlu istine".. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. Nisam imao u rukama članak g. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. br. 29. V... Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. 22.. "II 'putsch' croato nel 1944". ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. 10.. Slobodna Riječ (Buenos Aires). da je "Tito došao na sotonsku misao. 25. Danica (Chicago). ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani." Miroslav Avdić.. . o puču Lorković-Vokić. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti.).. Da je moja izjava istinita. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića. 43. Bilo bi vrijedno. bez oznake izvora. s kojima raspolažem. IX. 248. Tomašić. "Jedna epizoda iz hrv. 45. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. pored već spomenute Mačekove tvrdnje. 113. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Hrvatska Misao (Buenos Aires). i 5. 1955. No. da se to može jedino postići. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. 40. veljača 1955. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)". 1. Pavelić. izgleda pukovnik UDB-e. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. tako da su samo djelomično uspjeli. Australija). Pisac tvrdi. s. 24. XI. Konačno. pa čak i Nijemcima. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia. 1959. 35. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. 36. Marijan Nikšić.-185. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. XI. O puču je pisao. XVII. g. Moje je mišljenje. [Vlaho Raić]. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. [L] Farolfi. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. od 27. g. Vokić. U tu akciju upleten je bio i sam dr. to je bilo u planu komunista. Miroslav Varoš.. i 1956.-191. Grupa rimskih prijatelja gen. VI. Vlaho Raić. br. Taj drugi članak. 31. g.. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. bili 'likvidirani'. od 13.. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". 1960.. pa i sami Vokić i Lorković. br. 1958. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. studeni 1959. Vlaho Raić objavio je kratku vijest. 2. 10. partizanima. 131. br. braneći Farolfia. izgleda prema podacima Branka Rukavine. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću. g.-3. g. II.. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. V. br. Mislili su. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima. Vom Ende zum Anfang. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?". I. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. 17. V. 8. br. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića. nego da uništi hrvatske oružane snage. 15." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić.. Kako se iz naprijed navedenog vidi. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. Konačno. čanića. U domovini je Mato Rajković. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč. g. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine.. Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu.. ali izgleda. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. neka posluži to. Danica (Chicago). X.. 44. V. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi"..

(2) Erich SchmidtRichberg. To Karamarku ipak nije spasilo život. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. 1861. B. Taj čovjek. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora. 5. IX. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku. svibnja 1945. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29.-1944. svibnja rano ujutro donio odluku. 29. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. (3) Herman Neubacher. vidi se. 1940. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. od 29. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Klagenfurt. Gottingen: Musterschmidt Verlag. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. 1. 1949. Godine 1949. travnja 1945. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. br. na 8. s. . Odatle su uzeti gornji podaci. X. 520. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. Dapače. 44. 1937-1945. 154 Eugen Kvaternik. Tu je upoznao Ljubu Miloša.. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. od 31. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. da nije bilo Karamarka. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. 1950-1968. da je general Lohr u noći od 7. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. 155 Od 30. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. vojske pred Bleiburgom 15. Danica (Chicago). Sonderauftrag Siidost 1940-1945. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. polazio u Splitu.1933. Mladjeg njegovog brata. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. 1951. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. a da svoje obećanje nije iskupio. Vom Ende zum Anfang. koja obuhvaća razdoblje 1937. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima. engleskog izdanja. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. Prosinca 1946. 1937^1945. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin.-1944. Jedan informativan članak o Bleiburgu. 1183. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. a djelomično i Splitu. 10 svezaka. do 1945. Series D. Vidi op. nastojeći raščistiti pitanje. Crljen je napisao. Cijele serije A i B. strijeljali su Talijani. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. V.. koji se je krio pod imenom Marković.. da engleska vojska ne prima našu predaju. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918. kojemu na žalost ne znam imena. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. Danica (Chicago). Bauer u tom članku tvrdi.. s. a drugi Slovenac) saobćila. 79. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu.00 sata. Munchen: Verlag "Welsermuhr. 1957.-1937. g. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. 7. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. Matu. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. 39. Der Endkampf auf dem Balkan. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. tom je zgodom gene. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. do lipnja 1944. bit će prikazani u svim pojedinostima". 1956. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. u 23. Nato je Pavelić 8. u Austriji. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije. po naredbi bojnika Matkovića.. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. Bericht eines fliegenden Diplomaten. počela je izlaziti serija D. Washington: Government Printing Office. serije D. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. D. On je sedmi razred gimnazije 1939. op. Wels. Baden-Baden: Imprimerie Nationale. u četiri serije: A. Serie D.). 1949. C. jer je još uvijek suvremeno i važno. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. Graz: Verlag Ulrich Moser. da Karamarko nije sudjelovao u puču. 1955. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. Dva dana kasnije bio je utamničen. vidi se. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. neposredno poslije hrvatske katastrofe. srpanj 1956. 156 F. cit. a nikako partizanima. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. Otvoreno pismo dru...-1945. te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima. koje je nedavno djelomično objavljeno. VIII. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. 1960. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. 10 svezaka.".. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. saobćio 151 nam je. 160 Tako je Maček pričao Singeru. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. Dragojlov. odlučniji su se razbježali po šumama. 78 ss. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. Sviežčić I. piše. Iz sveska I. (4) Lothar Rendulic. br.-40. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. god.) pregovaram s engleskim generalom. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. g. koji obuhvataju razdoblje do 31. Oton Knezović. u Klagenfurtu. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. 1945. 1949-1957. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. do 26. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Prošlo je već deset godina. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. 31. da utvrdimo modalitete naše predaje. da li je Karamarko sudjelovao u puču. Jurju Krnjeviću. Iz predgovora svesku X. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. From the Archives of the German Foreign Ministrv. koji je tamo bio prisutan. br. s. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. VIII.

kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. 173 [Adil Zulfikarpašić]. 77.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju.. br. op. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova. Zbornik II/2.. 3.. N. uglavnom.-2. 168 Vjekoslav Vrančić.. predgovor Mije Mirkovića. odnosno Grigor Vitez. 74-81. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba.). s.152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. XI... Vladimir Dedijer. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. I. do 27. s. Taj stav bio je šovinistički. s. odnosno N. br. 36. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21.. siječanj-veljača. Rezultat bi bio isti. III. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. 1957. komesara Glavnog štaba Hrvatske.' [Točke u originalu. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. kakav je ikad osjetio hrvatski narod... Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. rit.. Dok. I. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. op. u opaski 37. g. 42.. s.. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva. s. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH. Treće izdanje). 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. — Taj sukob morao je izbiti prije 25. 1948.). "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji".. Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad.. Tajne 'Kabineta u sjeni'. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo. kao srpska stvar — i taj se komunizam .). iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni. XIV. s. 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. Akademija. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. iz naše op. Bosanski Pogledi (Beč). i lično se bogatili. 1952. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić.. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. cit. 163a Ibidem. 84. Vucković . knjiga 2. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri. 36. izlagala na stanicama slike. 175 Ibid. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. . 383. VII. 169 Zbornik II/2.). bez ikakve pobliže oznake. N. 115. 47. br. Vidi op. 1953. op. Izgradnja nove Jugoslavije. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru. 1959. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. op. stvarala se prilično nezdrava situacija. s. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. 1957. 1951...odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. 167 Zbornik II/2. Vidi op. s. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro. 163 Rodoljub Čolaković.. 113." Zvonimir Jelinović. vijala na stanicama samo slovenske zastave. Javite da li se s tim slažete". Prvo." Josip Broz Tito. 29. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje. U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N. da je komunistički i protunarodni. cit. prospekte.. 170 Vladimir Popović Titu. s. 21. br. 29. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu.M.). Tom II. s. 172 Mile Milatović." Taj je citat naveden u članku: M. s. Hrvatska Riječ (Belgija). j. 155..Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires).-37. Vazduh. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. 1. od 20.. i da bude Hrvat. 177 Na pr. Evo šta. t. 42. 14. rujna. XVII. 1958. 257. "Prošlost na optuženičkoj klupi. koje su mu pripisivali protivnici. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd. 1. studeni-prosinac. 1948. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati.. 6. X. op. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s. s. 1.. 163b Ibidem. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. 25. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. 9. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2. br. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav. Dok.-42. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. VII. izmedju ostalog. 85. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju. pojedince i društvo. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. s. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). drug Kardelj. piše Centralnom komitetu. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr. (Beograd: Kultura 1950. god." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića.: "Maček je bio slab vodja. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku. kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence. 1941. 1959..: ". 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. g. 1947. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka". 25. Josip Broz Tito... Bekić. s. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj.. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. Zagreb. cit. 42. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. op. 1955. XII.

s. 189 Enciklopedija Jugoslavije. i da je brojenje sjednica počelo od početka. Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje. II. 61. 377. 11. 1919. 182 P. Kanada). (1960. (Zagreb.. a tjeraju u laž pisca. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije. od 15. Mitrovici. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda. 45. nenaučno. s. pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. A. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb. sv.. br. d. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. 433 West 48 Street. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. listopad 1959. 8. g. odnosno. N. objavivši faksimile dokumenata. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi.).154 održava pomoću vojske. Rudi Kolak. 193. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu.. 187 Važno saopćenje" ibidem. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. Izdavač knjige podvalio je piscu.). da je bio članom Jugoslavenskog sokola. 17. a šef UDB-e je Kovačević Brana. koji služe u Jasenovcu pričaju. Takodjer u Karlovcu. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. 256.. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo. odnosno Kominformom.). Krnjevićem".-18... 4. 406. 185 Emin Batlak.). Prijedoru. — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). Dnevnik. proglasio je. da bude lakše pristupačan javnosti. Kanada). 1952.". travanj 1959. a Hebrang je tvrdio. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. Hebrang je tvrdio. Glini. 231. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. i 18. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. većinom seljački sinovi. V. i t. 1945. kao da smo još u 1918.Y. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar. jer je bio "ustaški agent". s. S. na s. VI. Brčkom. op. 1955. Bihaću. 190 Na toj katedri docent dr. Milatović je nastojao dokazati. 187a Islam. s. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno." (s.). XI. sama činjenica. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba). Vidi: Enciklopedija Jugoslavije. veljača 1950. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota. šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. u Banjoj Luci Voja Ilić.. 1393. Rogatici." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). Iz ovog se vidi. Hebrangov "islednik". Milatoviću.. u faksimilu. ne pokušava odgovoriti. od 13.-8. da je Hebrang stradao. Glas Kanadskih Srba (Windsor. tko je i zašto falsificirao dokumente. u Mostaru Gagović Sveto." (s. Kanada). Medjutim. (4. od 2. a 12 komesare Srbe. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo. ožujka i br. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav.. s... jer izvještaj počinje: "Ustaše. 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt. 31. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). 21. milicije i UDB-e. opredijelio kao Hrvat.. V. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. od 3. I. Foči. Hrvatski Glas (Winnipeg. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. 183 Vlaho A. kao i u Travniku. 632. 18. 183a Vekoslav Farkaš. "Razgovor s dr. sokola u Suhopolju održane dne 7.. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. 1919. IX. ur. Gospiću. 2. 3. (Denholme. od 18 IX 1919 godine" (s. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. 1955. su isključivo Srbi. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7.. odijeljenu od Srbije. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. 184 V.). 1958. svibnja. br. Raić. 2. odbora H..-20." (s. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju. III.). 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. br. javni tužioc Boro Popović. Jajcu. sv. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički. Raić. Slavonskom Brodu.).: Vladimir Dedijer. Bijeljini.. cit. 19. II. kao što su već objavljeni oni austrijski.. . g. br. IX... sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan. s. New York 36... a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. od 1. Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada.). br. g.). a ne u 1959. jer je branio hrvatske interese.. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). XI. i s. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. Hebrangove veze s Moskvom.. XI. g. u Tuzli Gavrić Mitar.). op. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. s. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). br. 1959. g. da nije bio zatočen u Jasenovcu. 142. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s. što umirem od srpske komunističke ruke. kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. 43. 1919. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. 180 Mile Milatović.. 4. op. 1950. g. "Za volju istine". br. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. Osijeku. cit. Hrvatski Glas (Winnipeg.. 5." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. 194. Zemunu. Zenici. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje. na dva mjesta. Iz cijele te knjige vidljivo je. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima". Rumi.. 1955.—10. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi. komandant milicije Kosorić Obren. 24. 1958. 1. 195. promijenio svoje ime u SHS Sokol. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. komandant Armije Apostolski Mihajlo.). V.

9 svezaka. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. treća serija. Sarajevu. Zadru i Rijeci. Beograd: "Sedma sila". 19221935. političkim i kulturnim predstavnicima. 1929-1938. ove rasprave. 3 sveska. 1919-1929. 1951. 19391943. Regarding the Religious Persecutions and True. pisac nije imao sada na raspolaganju. Msgr. BadenBaden: Imprimerie Nationale. 7 svezaka. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. [Chicago. Kod pisaca. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. 1952-1959. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. odnosno sekundarne izvore. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. 1. 8 svezaka. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Memorandum to Various Govermnents. Anonimna djela i članci. Documents on British Foreign Policy 19191939. prema tome. ove rasprave. Splitu.1958. njemačkom. Dokumenti. koji imaju više djela.-1950. Hrvatsko Antunovo. Engleska. London: H. 10 svezaka. Knjige. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. 1 svezak. 3 sveska. 1957. Prva serija.] Njemačka. 1 svezak. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Kuzma Kuharić. 1935-1939. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. Bio je upućen: "Ligi Naroda. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. podatke o njima treba uzeti s rezervom. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. Youngstown. do danas. i XIII. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914.914-1918. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. nego ih unosi prema sjećanju. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. a ne abecedni red naslova.-1930. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. Beograd: Savezni zavod za statistiku.-1958. Processo Graziani. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. sedma serija. 1954. 1946. I documenti diplomatici italiani. Il processo Roatta. Rim: Ruffolo. deveta serija. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. naklade i tiskare]. državnicima. 1948. 3 sveska. Peta serija.-1958. 1954. 1933. odnosno članke. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. koja se odnosi na razdoblje 1895. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. Serie D. [Bez oznake pisca. Ministarstvo vanjskih poslova. Ivan Stipanović. odnosno članaka. 1918-1922. Vidi opasku 147. Ko je ko u Jugoslaviji. Memorandum. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. 1955. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. 1945. A-HIDJ. Rim: Donatello de Luigi. b) članci i c) periodična izdanja. druga serija. 2 sveska. Ministarstvo vanjskih poslova. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik.. šesta serija. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". Ohio: Croatian National Council of North America. Napad na dra Antu Pavelića. Majesty's Stationery Office. Rim: La Libreria dello Stato. Italija. Ivan Krešić i Milan Billich. te. Da je bilo više vremena. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu. 1959. novinsko-izdavačko preduzeće. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. Vidi opasku 158. Radi lakše orijentacije. slijedeća bibliografija. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. osma serija. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. te članaka. 1937-1945. talijanskom i francuskom jeziku. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. Leading Statesmen and Religious Leaders. IX. Memorandum su potpisali 20. Isto tako kao i rasprava. mjesta. napraviti još dalju podjelu na primarne. svima vladama. odnosno članka. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ. Ministarstvo vanjskih poslova. . 1933. kojima predhodi *. 1950. 9 svezaka. Publists and News Agencies.-1918. svesci XII. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska. 1929.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. 1938-1939. I documenti.

Bottai. 1955. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). 1932. Department of State. 1954. 1932.. Uomini. Prano. Balen. 159 Anfuso. 1951. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. Vent'anni e un giorno. M. Mihanovich. 1962. tom III. 0 generalu Roatti. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. Bonifačić. 4. Dokumenti Današnjice sv. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. tom II. — 10.-1958. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Carl von.158 Propis o ustaškoj disciplini. 1958. Berlin: Briickenverlag. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. —. Milan: Vitagliano. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. . 1928. 1943. London: Lawrence & Wishart. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. Vidi opasku 124. 4. Von Lenin bis Truman.]. Emin. Buenos Aires: Naklada vlastita. Likovi i pokreti. Memorie di un ambasciatore. Batlak. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. Un generale e "Otto milioni di baionette". 1946. tom V. 17 knjiga. Vojvodini i Sandžaku. Brehm. 1957. Soldat im alten Oesterreich. 1942. Memories and Documenti. ove rasprave. izdanje. 1939. Ivo i Viktor Vida. 1959. Italy in the Second JVorld War. Memorie e documenti. Alexander. Šime. —. London i New York: Oxford University Press. Paris Peace Conference 1919. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. II. New York: Harper & Brothers. ove rasprave. Sovjetski Savez. Živa prošlost. M[iloš]. 1950. Naslov originala: Due dittatori di fronte. Pietro. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". 3 sveska. [Bogičević] Bogitschevitsch. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. Ustav Ustaše.: Borbe u Bosni i Hercegovini. * Aloisi. vidi Šupilo. Brondi. Giuseppe. Bruno. tom VI. Zagreb: Zora.. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. 1946. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. Dino. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. —. Jena: Eugen Dietrichs Verlag.: Borbe u Crnoj Gori. 18 knjiga.-1947. 1939. Rim: Atlantica. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. Pompeo. cose. hrvatske revolucionarne organizacije. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. 1955. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. Rim: Tipografia del Senato. 6 knjiga. [Bologna]: Cappelli. Graz: Leopold Stocker Verlag. [1946. 1955. A.-1931. Louis. Tom I. 1950. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana.: Borbe u Sloveniji. 1952. 1957. ur. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. Milan: Garzanti. 1949.: Borbe u Hrvatskoj. 4 knjige. 8 knjiga. Beograd: Izdanje Sedme Sile. 21 knjiga. 1954. Washington: Government Printing Office. Bastianini. 1957.: Borbe u Srbiji. Am Rande des Abgrundes. 1955. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Sjedinjene Američke Države. Anton P. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji.).: Dokumenti Vrhovnog štaba. Filippo. Treće izdanje. . Dictators Face to Face. My Native Land. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj. —. 1958. 7 tomova u 80 knjiga. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. 13 svezaka. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. Erinnerungen aus meinem Leben. Badoglio. 1948.. [Winnipeg. urednici. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. fatti. Vaso. Zagreb: Mladost. Roosevelt and Truman 1941-46. Harold. 12. A Symposium by seventeen Croatian Writers. Bardolff. Giuseppe. Bogdanov. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. Ministarstvo vanjskih poslova. 2 sveska. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. Vidi opasku 129. Denholme. Zagreb: Posebni otisak iz 300. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. Bogdan. London: His Majestv's Stationery office. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. i Clement S. New York: New York Universitv Press. Alfieri. Adamic. Pavelić. tom IV. 1949.

James P. Čubrilović. Cianov diplomatski arhiv. 1953. Milada Paulova identificirala je pisca. 1948. Dnevnik. Triumph and Tragedy. 1949. The Turn of the Tide 1939-1943. Garden City. Ustaška pobjeda. —. The Second World War.. An Account of Marshal Tito's Rise to Power. Zagreb: Matica Hrvatska. Churchill. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. Srdjan. 1939. Hrvata i Slovenaca. Cavallero. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. * Bzik. —. Vladimir. New York: Doubleday. 1918 na Jadranu. 1942. Clark. Rim: De Luigi. Pariz: [Vlastita naklada].. —. 5 svezaka. 1946. 1929. The Hinge of Fate. —. Zagreb: Dionička tiskara. Milan: Rizzoli. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. 1943. Budisavljević. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. Boston: Houghton Mifflin. [Dežman. Winston S. Ferdo. Zagreb: Knjižara Preporod. [ožujak] 1918. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik.-1914. Zapisi iz tudjine. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. 1958. Zagreb: školska knjiga. Mijo. Diario. Whirlwind. 1952. jer je pisac umro prije završetka djela. 1948. Crljen. 1951. * Conti. 1947. G. Buenos Aires: Vlastita naklada. 1941. Beograd: Kultura. 1945. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. —. Dogadjaji. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. 1946.. Tomo i Milovan Milostić. Danijel. New York: Harper & Brothers. Speaking Frankly. 1946. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. Mark W. Milivoj] Ivanov. Čolaković. 1959. Zagreb: Matica Hrvatska. Dimio 1940-43 del capo di S. Servizio segreto. Diario 1937-1938. vidi Mazzura. Dedijer. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. Prvi svezak. II. 1951. [Bologna]: Cappelli. Grand Alliance. 1948. —. 1941. Čulinović. Comando Supremo. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje.-1943. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće.-1940. 1957. C. 161 Clissold. XI. Marijan. Leopold von. Chlumecky. Bublić.-1950. dokumenta i komentari. —. 1948. 3 sveska. Prilozi za biografiju. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Stephen. Franz. 1944. L'Europa verso la catastrofe. 1965.160 Bryant. Pariz: Vlastita naklada.-1955. Zagreb: Braća Kralj. Arthur. Čubelić. Šime. London: Collins. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". IV. Milan: Mondadori. M. 1948. Ante. Sam kroz Europu u ratu. Beč: Verlag Rikola. 6 svezaka. [Čemerikić. 1949. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. Pariz: Les Iles d'or. i pisac je tamo označen šifrom SHS. Josip Broz Tito. Cecić. Conrad von Hotzendorf. Ugo. Sarajevo: Državna štamparija. Galeazzo. New York: Harper & Brothers. 1943-1946. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. Južnoslavensko pitanje. —. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Ciliga. Branko. 5 svezaka. Rodoljub. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Vinko. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. 1921. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. Their Finest Hour. 2 sveska: I. . 1957. Byrnes. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Stvaranje Države Srba. 1954. Dragan. Zagreb. 1950.-1925. Ciano. Closing the Ring. Obradjeno su samo godine 1906. Bologna: Cappelli. do 7. Derenčin.. odnosno Jugoslovenska knjiga. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. Calculated Risk. 1958.. London: The Cresset Press. Triumph in the West. Beograd: Kultura. 1959. Slom stare Jugoslavije. 1919.-1963. Milan]. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6.

Napulj: Edizioni scientifiche italiane. —. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. Series: "Croatia and Croatians" No. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Zagreb: Politička biblioteka. Vodja govori. 1929. 1950. Politička povijest Hrvatske. 7. Graziani. Stuttgart: SteingrübenVerlag. 1948. Deutsche Schriften zur Landes. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Vom andern Deutschland. The War We Lost. So endete Jugoslawien. New York: Macmillan. Zagreb: Vlastita naklada. The War They Waged and the Peace They Sought. Feis. New York: Frederick A. do 1935. Walter.-1941. Mirko. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. New York: Ali Slavic Publishing House. 1950. Joseph.-1952. Zagreb: Velzek. Raffaele. 1938. ove rasprave. 1948. Pedeset godina iz perspektive emigranta. 1922. Adolf. 1947. 1943. Šupilo. Hefer. na s. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. Gregorić. Görlitz.162 Drinković.. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. Buenos Aires: Croatian Information Service. Die Katastrophe. • Glojnarić. Greiner. War Journals (German). Život jednog hrvatskog političara. 1955. Chuurchill. Rudolf. Danilo. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. 1928. 1951. Sekula. Zagreb: Putevi. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". . 1938. 1951.. Lochner. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Heusinger. Glaise Horstenau. Talijanska kolekcija ima više pisama. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Meyner. Mate. Svezak 10. Wilhelm] Walter Hagen. 1952. Praeger. 1950. 7 svezaka. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. —. Horvat. 2 sveska. 1944. Edmund. —. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. Milan: Rizzoli. Die geheime Front. [Fotić. Cordell. New York: Viking. Stjepan. Milan: Garzanti. Prvislav. lettere e documenti. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Wilhelm. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Rodolfo. 1946. Roosevelt. Josip. 1936. Franz. Goebbels. Introduction de Andre Francois-Poncet. 1936. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. The Memoirs of Cordell Huli. Pariz: Editions du Paris. ali francuska ima jedno. Herbert. Hermann. 1945. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. pseud. Walter. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". Hitler e Mussolini.-53. The Secret Front. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Zagreb: Politička biblioteka. Syrmien und sein Deutschtum. 5. Zürich: Atlantis Verlag. Hinković.und Volksforschung. 1952. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. 1940. Grisogono. [Hoettl. Stalin. Vidi opasku 127. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. ur. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. 1941. Helmuth. 1957. Stjepan. Horvat. Beč: Humboldt Verlag. Princeton: Princeton University Press. herausgegeben von E. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. Leipzig: Verlag von S. 2 sveska. Dr. 1948. Zagreb: [Vlastita naklada]. Drljević. Hagen. Vom gestern ins heute. The Story of Nazi Political Espionage. Wiesbaden: Limes Verlag. Halder. Hinko. 1954. —. Guariglia. 1959. Funder. 1941. Ho difeso la patria. 1927. vidi Hoettl. Iz velikog doba. Befehl im Widerstreit. Friedrich. Hirzel. —. Borba Hrvata. Beč: Amalthea Verlag. Konstantin] Constantin Fotich. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. 1948. Ulrich von. Jugoslavija u Americi. Huli. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. 1951. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. Hassell. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. Ricordi 1922-1946. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. koje nema talijanska. Balkanski sukobi 1905. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. [Hitler-Mussolini]. Linz i Beč: Nibelungen Verlag. Beč: Verlag Herold. Hrvatska i državna politika. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. 163 Haller. David Starčevič. Gaži. Organisation..

. Windsor. Lazić. U suvremenom kaosu. Jong. Zvonimir. ur. 1929. Iveković. vidi Pilar.. Jozo. Knj.. izdanje. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. III. A. 1954. 1948. Louis de. bivši časnik Austro-Ugarske. Albert. Lončarević. Narodni heroj Rade Končar.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. i V. Zagreb: Matica Hrvatska. Knezović. 1951. Dnevnik. 1938. 1954. Knežević Radoje L. Leben.164 Ibler.. I. Hrvatska politika 1903. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. New York: G. 1956. Bor. Soldat bis zum letzten Tag. Cleveland: [Vlastita naklada]. srpanj". Levntal. Ambasciata d'Italia 1939-1943. Hrvati u izborima 11. 1952. —. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. 1958. 1958. siječanj 1939 Jelinović. Knjiga o Draži. Niko. Ivo. pseud. Krbek. Die. Beč: Amalthea-Verlag. Branislav. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja. Rudolf. Pregled povijesti Hrvata. Beograd: Kultura. i II. Hungarian Premier. Tomo. 1914. The German Fifth Column in the Second World War. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. 1956. Mladen.. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. Obradjuje dogadjaje do 1918. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. Florian. Ivanov. Karapandžić. 2 sveska. Posljednji eseji. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. 3 knjige: I. Katić. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). Hrvatska politika 1904-1906. Berlino. Chicago: [Vlastita naklada]. pseud. Janko.. 1945. Juričić. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. Jugoslawiens Aussenpolitik. Zagreb: Matica Hrvatska. Narod i zemlja Hrvata. Krišković. Kallay.. vidi Stranjaković. vidi Pilar. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. Zdenko. Lorković. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. 1960. 1953. Oton. Dr. Edvard. Zagreb: [Vlastita naklada].: Berlin. Uspomene i doživljaji. Putnam's Sons.. Kanada: Srpska narodna odbrana. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. označujući je izdajom. . 1938. Vinko. Mladen. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. II. vidi Dežman. P. 1952. [Lanza. Macartnev. Pisac. Knj. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. Ivo. Dušan A. III. 1935. pseud. Kvaternik. —. 165 Kardelj. Zagreb: [Vlastita naklada]. Die Kroaten. Chicago: The University of Chicago Press. Jugoslawien einst und jetzt. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. Jugoslawiens Entstehung. Milivoj. Zapisi iz IV.. II. [Karadjordjević.. pseud. Ivo. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta. 1939. Nicholas. Zagreb: [Vlastita naklada]. Kesselring. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. 1946. M. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Kljaković. Madrid: Osvit. A King's Heritage. prosinca 1928. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. Kadija. Petar]. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Aus der Geschichte der Südslawen. 1957. Pokolj hrvatske vojske 1945. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. With a foreword by C. Michele] Leonardo Simoni. Branko. 1955. Sviežčić I. Lichtträger. Bonn: Athenaum-Verlag. Eugen. Kiszling. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Pisac. 1956. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. 1953. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. Gilbert. Der Weg zur Nation.. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. Lovre. 1914-1917. Rim: Migliaresi.. New York: Columbia University Press. Jančiković. In der Maur. 1861. Nepokorena zemlja.

g. Ivan]. Slučaj Andrije Hebranga. Vidi takodjer. London: [Vlastita naklada]. St. Šime i Marijan Derenčin. Sećanja. 1951. I . Edinburgh: The Univeraity Press. 1936. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. Ratne Mornarice. 1956. Luigi. P. Göttingen: Musterschmidt Verlag. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. 1924. 1953. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće. Mihanovich. Ante Trumbić. Marković. 1925. vidi Čubelić. "Spor A.. Pavelić. Mira. Milan. (11.1904. ur. Hrvatska Državotvorna Stranka. 2 sveska. München: Verlag für Kulturpolitik. Beograd: Srpska književna zadruga. s.) i br. (25. Hermann. —. (1957. Maslarić. Milatović. 6. br. 12. Split: Redakcija listova Jug.. 1924: Pisac. New York: Roy Publishers.-1928. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. Mazzura. Vladimir Maiek. Kanada) g." Hrvatska Revija (Buenos Aires). New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. Povodom petnaestgodišnjice. Mussolini. Ante. 1903. Hrvatski Pokret. Viktor. New York: Robert Speller & Sons. 1952. Vladeta. 1956. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. Smith Pavelić — I. October Fifteenth. 3. Sporazum 1939 godine. Zagreb. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. Magnum Crimen. In the Struggle for Freedom. Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. [—]. —. —. —. 1956. 21 svezak. 7. [1936. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1953. Tomo. Dr. (25. 8. Buenos Aires: Hrvatska Misao. 1903.-1946. Miljuš. David Hunter. Antun F. 5 svezaka. Milostić. Giovanni. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). M. (ožuiak). Pavlović. 1959. Sonderauftrag Südost 1940-1945. Ante Smith. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). Das Verbrechen und seine Hintergrunde. 8. A History of Modern Hungary 19291945. K. 15. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. II. Vladko. 1894. Slava. 1953.].. Narod koji nastaje. 1913. Zagreb: Preštampano iz "Obzora". 1957. Alexander von. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Ostović. C. Petanjek. Windsor. 1935. 2. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. —. Marjanović.).166 Macartney. br. Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". 167 Musulin. Ogrizović. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih. Jugoslavenski Odbor. 1937. Neubacher.). The Crime and Its Background. Clement S. Ante. 1948. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. Einige Dokumente und Bilder. Vlatko Maček. Kugli. Borba za Jadran 1914. vidi Salvatorelli. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. podrijetlom Hrvat. IV. Milada. Mile. Branko. 2 sveska.). Milovan. 1952.. Savremena Hrvatska. Pavelić. Načela Hrvatske republikanske stranke. Beograd: Kultura. 29. Bad Godesberg: Hochwacht.. Božidar.)... The Truth About Yugoslavia. My Diary at the Conference of Paris. Der Königsmord von Marseilles. Zagreb: Komisiona naklada S. —. Lijepa Plavojka.-1918. sv. Zagreb: Binoza. Dr. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. Dr.). München: Knjižnica Hrvatske Revije.. Treće izdanje. Dubrovnik: Nakladom pisca. Trbojevića. (15. Rijeka: Izdanje Knjižare G. 1931. Fragmenti za historiju ujedinjenja. Zagreb: Prosvjeta. II. Paulova. Bericht eines fliegenden Diplomaten. . Jugoslavija i Trojni Pakt. Milićević.-1960. (21. 1957. Miller. Laza. Buenos Aires. Moskva—Madrid—Moskva. 1956. (1957. 1952. 1959. Maček. 1. * Murgić. vidi Bonifačić. Das Haus am Ballplatz. [Oršanić. III. ) . sv. Mandić. I. D. 1957. A. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. 1913. 1959. br. Jukić i 'Hrvatska Revija'. vidi Hitler. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". 105-6. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. Novak. Božidar. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. br. Buenos Aires.

Smiljanić. Gaetano. 1921. Buenos Aires: Piščeva naklada. Zagreb: Naklada piščeva. [—] Florian Lichtträger. Sećanja na jednu diktaturu. Vladko Maček i Rudolf Herceg. Storia d'Italia nel periodo fascista. Ante Pavelić. 1921. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. N.. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. —. Prelude to World War II. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. Ivan. Vlaho A. 1914. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad".-1989. Buenos Aires: Piščeva naklada. Svaka knjiga ima poseban naslov. [1949. 1915. Rendulic. u svietlu dokumenata. Svjetski rat i Hrvati. 1940.D. 169 Rajčević. —. Izdavačko preduzeće Srbije. Južnoslavensko pitanje. Tajne emigrantskih zločinaca. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. Potočnjak. II. Zagreb: Breyer. Redlich. pseud.-1914. V. [—] L. —. Uglavnom se prikazuje rad komunista. Pribićević. Enno von. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918.-1941. Paul.168 [Pilar. Izdavači: dr.-1941. Michele. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. Salvatorelli.-1954. Salvemini. 1948. New York: Harper & Brothers. Josef. Beograd: Prosveta. 1953. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. 1950. Buenos Aires: Piščeva naklada. Mačeka. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. 1953. 1908. 1933.. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. 1954. 1955. Rapallski ugovor. Revised. 1953. 1955. Juričić. Leopold. . 19 knjiga. Sinovčić Marko. Roatta. Prikaz cjelokupnog pitanja. Luigi i Giovanni Mira. Zagreb. U svjetlu činjenica. Roosevelt and Hopkins. Antun. —. Grozote na Janka Puszti. 1936. Lothar. Der Endkampf auf dem Balkan. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. Zagreb: Mladost. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". Vojo. vidi Lanza. Pilarova posljednja knjiga. Schmidt. Jelka. U obranu istine. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. II. Svetozar. New York: Doubleday. 1925. Dr. 1959. po mojem mišljenju. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Životni problemi hrvatskog naroda. Otto milioni di baionette. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1956. —. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". Radić. Sabrana Djela. malo zapažena. 1950.-1952. 1919. Hrvatska i Srbija. Raić. Radić. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. Buenos Aires: Piščeva naklada. Ein Volk ausgelöscht.]. 1959. 1955. Beč: Ullstein Verlag. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. Robert E. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. Rintelen. enlarged edition. Buenos Aires: Piščeva naklada.-1926.. Bearbeitet von Fritz Fellner. 1954. Turin: Einaudi. Zagreb: Seljačka Sloga. 1957. Iz emigracije. 1943. Wels i München: Verlag "Welsermühl". 1946.. ali. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. Zagreb: Matica Hrvatska. izmedju dva rata 1918. 1933. Zagreb: Breyer. izdanje. 2 sveska: I. 1950. Kobne smjernice naše politike spram Italije. 1951. 1953. Ivo] Dr. Ribar. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. Politički zapisi. Pogorelec. Mussolini als Bundesgenosse. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. Leonardo. Iz mojih političkih zapisaka. Dragoslav. —. Mario. Beograd: Prosveta. Schmidt-Richberg. Milan: Mondadori. Südland. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. 4 sveska. —. Izdavačko preduzeće Srbije. Rohrbacher. 1915. Erich. Iza kulisa emigrantske politike. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. Simoni. 4 sveska. Franko. Ignacij. Zagreb: Breyer. Sherwood. Zagreb: Breyer. Diktatura kralja Aleksandra.H. —. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943.-1919.

Viktor. Priredio Blaž Jurišić. pseud. Šibl. Seven Decisions That Shaped History. vidi Bogdan. 1949. Šišić. 1955. Hrvata i Slovenaca 1914. Starhemberg. Bonn: Athenäum-Verlag. L. VII. —. s. — 1919. XII. Ernst Rüdiger. Tito. g. (25. Zagreb: Matica Hrvatska. Ante. [1942. Liga Naroda. 1959. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija. S bielom zastavom preko Alpa. ur. Knjiga III. Jr. Politika u Hrvatskoj.. 12. br. Zagreb: Kultura. (Pittsburgh). (1950. New York: Doubleday. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Branislav] Branko Lazić. 1957. Božidar. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. Godina 1858. (prosinac . 1943. X. 1920. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. New York: Doubleday. [Stranjaković.-1865. London: Macmillan. malo prošireno izdanje. London: [Vlastita naklada].II.. . Većeslav. 1958.. 1712-1840. 1950. Bilješke i sjećanja. Godine 1861. Zagreb: Kultura. 1943. br. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". Druga progonstvo Eugena Kvaternika. Na putu. Šegvić. 6. Iz ilegalnog Zagreba. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće.II.). Years of Trial and Hope 1946-1952. 30. Dogadjaji poslije 1929. New York: The Cooperation publishing co. 1947. Živko. Kurt von. Vandenberg. Partizanski razgovori. Vrančić. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. 1949. Sumner. Geschichte des zweiten Weltkriges. 65. 1948. Jr. 1952. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. br. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. 1907.]. Vilder. Zagreb: Kultura. 1949. (1934. 1951. Hochverrat.-1956. 657-65 i 682-737. 15. (26.. II. 1927. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. King George VI. Vučković. Arthur H. 1907.. Ivo. dio). Graz: Verlag Ulrich Moser. Govori i izjave od 15. 1958. —. Wheeler-Bennett. 1946. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. Garden City. Wiskemann. Südland. Ivo. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. dio). s. g. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. London: Hodder and Stoughton limited. do 27. Frano. New York: Harper & Brothers Publishera. Memoirs.) — 43. Vom Ende zum Anfang. Ozažeo iz njegova dnevnika. preporoda. Garden City. Ferdo. izdanje. Vida. Josip Broz.). 2 sveska: Year of Decision. Stockele. Topalović. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954).-1860. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. Izabrani spisi. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj".).-88. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike. Stojanović. London i New York: Oxford University Press. "Nova epoha hrvatskog naroda". 7. 45.. Elisabeth. —. 1954. Zagreb: Vlastita naklada. Izgradnja nove Jugoslavije. Ante. Trumbić. 1953. 1936. Nikola. Ivan. Welles. 1953. [Bez oznake mjesta i naklade]. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica.. ur. Tippelskirch. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. Bika za rogove. Kerubin. Gustav. Stetinius. Zagreb: Nova Evropa. Official Journals. Boston: Houghton Mifflin. Jugoslavenski odbor. Memoirs. Vjekoslav. vidi Pilar. —. 1966. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago).. His Life and Reign. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. 1950.109. —. Between Hitler and Mussolini. 1952. X. II. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. Po njegovu dnevniku. s.170 Starčević... Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. The Private Papers of Senator Vandenberg. The Rome-Berlin Axis. 1957. John W. Srpski nacionalni problemi. V. Desimir. Zagreb: Kultura. (lipanj . Harry S. Truman. 1953. Edward R. 171 Tošić. Supilo. Zagreb: Kultura.

Kanada). br. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 16.). (15. Vladko Maček i 10. Ante. 36. g. (1949. Milu Budaka. Hrvatski Glas (Winnipeg. 7.). vidi Vucković. (1956. "Kako je srušena Jugoslavija". s. Danica. As. 6.. 311. (Buenos Aires). s. Vidi opasku 157. Leopold] Nikola Zrinjanin. (1957.). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). (rujan). (lipanj).). To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. 161-171. (26.). Ivan. koji su. a Londonu. Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum.-17. "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". M. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. Sjećanje na Mladena Lorkovića. g. —. 38. g. 6. g. 3. svibnja 1945. (1953.). IV. 7. (1949. nadbiskup. (1942. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1959. Ante. 17-19. 2. (1957.). br. "Dr. P.). "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". g. (1949. g. Hrvatska Misao (Buenos Aires). br. Bauer. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Maček i Njemačka uoči postanja N.". (20. XI. 31. vidi Pavelić. Blažeković. (lipanj). Travnja 1941. Ernest. 8. (travanj). "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". Izbor (Buenos Aires). br. XII. 3. 2. Hrvatska (Buenos Aires). prosinca 1953.). ove rasprave.-4.). IX. Vidi opasku 98. (Chicago). 163. Antolić. 6.). (12. —. "Podlost na djelu. 21. 4. Vidi opasku 152. s. g. Australija). 161-64.). M. (31. 325-28. (1950. Vidi opasku 80. Antić. g.). Hrvatska Revija (Zagreb). (Buenos Aires). br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). knj. (kolovoz). g. "Smrt Mile Starčevića". Pismo Anti Paveliću". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. s.). "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje".). Vaso. XII. g. br. s. "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije". Batušić. Bosnić. 6-10. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg.). (267. (1957. Bošnjak. br. 2.172 A. s. (1957. br.).H. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires).). vojske pred Bleiburgom 15. Hrvatska Država (München). 24 (srpanj) — 26.). Montevideo. (prosinacsiječanj). IX. O memorandumu hrvatske državne vlade. 11-17. br. vidi Pavelić. Žitomir. sastavljen izgleda koncem 1941. sv. XI.-1954. II. s. (25. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". XII. 58-68.) (28. br. vidi Pavelić. Spremnost (Sydney.-171.D. "Dr. M. 21. 30. [Belobrajdić.. s. —. 17. (Buenos Aires). (25. g. Ivo] Piligrin. (25. 3. V. "Predaja hrv. Ante. A. 20.). 5-11. 22. (1947. (1953. (105. (8.). Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. br. Sloboda (Buenos Aires).". Švicarska]). br. [Bogdan.". g. Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. s. 15. Kanada). 13-18. Babić. g. Sloboda (Buenos Aires). "Pogledi". "Hrvatska država u svijetlu dokumenata".). vidi Tomas. 46.). 1. " 'Albanski Status'". s. Hrvatska Misao (Buenos Aires).) — 13.". (24. g. S. 45. 49. "Hrvatski Domobran (1931-1956)".. s.). Bekić.". g. br. 1. ove rasprave.). 44. izišlom u Zagrebu 1938. (lipanj). (6.-4.). br. (6. Antun. .. —. Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)". Mladen.-21. br. 18. 3. "Jedna deklaracija iz vremena rata". —. Država 173 —. Danica (Chicago).). sv. I. 1. sv.). "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. (1952. (veljača) —20. e. Bauer.(lipanj).. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. Hrvatska (Buenos Aires). Bonifačić. —. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje".). sv.". (1959.-19. Travnja 1941. 23. Ante Smith. —. Bičanić. 1. X. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". 12. god. ove rasprave. III. 3. 25. 353-477. —. Avdić. Hrvatska (München).).). g. IV. upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. Milan. (ožujak-travanj). Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv.). Rudolf. br.. 2. (1951.) (5. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca.). (1950. 5. VIII. ove rasprave. (1956. Bogdanov. 50. Krunoslav. (1958. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb). Stjepan [Vilko Rieger?].-8. 45. (1949. Miroslav. S.). 30-32.

s.). Vjekoslav. Hrvatska Država (München). D. 250. "Luč Marka Hranilovića". s.). g. Antom Pavelićem u travnju 1946.174 Brčić. g. s. s. Ivan. 365-396. (1956. 24. slaviji (Pariz). 22.. Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". L. (2. pseud. 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. 6. 7. 1906. pseud. br. (1955. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 509-23. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). Frank. (26. s. —. (Chicago).). (lipanj). (267. 33. Drinjanin. Namesništvo. (1952. (25. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". "Kalvarija hrvatskog naroda god. Danijel. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). 10. Hrvatski Glas (Winnipeg.. —. 38.). s.). sv. —. XII. Agrarna reforma u kraljevini SHS. IX. (29. Hrvatski Narod (Zagreb). Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924.-35.). br. Flogel. s. 94-100. ove rasprave. Adil. br. Raić.). 1906. Stjepan. 12. Vekoslav. 122. Josip i Mile Starčević. (1964.. i istupu pristaša HSS iz njega 1932.). s.). (Buenos Aires). sv. br. g. Krunoslav. [sv. s. Vidi opasku 119. br. Interview je bio objavljen u tom listu od 24.). g. Aziz. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. (1956. 39. s. "Prije i poslije agrarne reforme". 18-28. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". . Bila su četiri člana nadzora: Dr. br. Mato. sv.. sv. (srpanj). "Pregovori u Ljubljani". "Kako je 1945. sv. g. (1959. Farkaš. (1959. Danica (Chicago). Vjekoslav. br. Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. 83-93. 5.". g. (10. Krnjevićem". s. br.). g. III. 24. XII.). br. 55. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Josip. g. Hrvatski Kalendar 1950. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". XII. br. dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava". 5. Edo. 29. (lipanj). 9. X. Ciliga. 120-28.). V. 4. (1949. (Buenos Aires). izručena Hrvatska Državna Vlada". Draganović. Ivan. 175 D. 43. 345-64. (Buenos Aires). Svetomir. (25. vidi Zulfikarpašić. XII. Buć. (12. "Iz moje upravne prakse". g. 3-10. br. 7-20. (1959. pseud.). Brlić. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". (prosinac). (1. V. Vidi opasku 157. Davorin. Hrvatska (Buenos Aires). "Iz šume u emigraciju"..).). (1951. Djukić. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji".1.). sv. Kanada). 31. 2. Rikard. II. koji izlazi u Londonu. g. br.] (1952. Dr. (Chicago). (lipanj). (1959. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". vidi Luburić. (1949. 7. ove rasprave. 2.). 1945. X. Bukovac. 9-24. 36. s. "Razgovor s dr. (svibanj). vidi Luburić. Ante Vokić i Danijel Crljen. g.). (1957. Kanada). "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". 23. Crljen. "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)".). s. br. 29.).-1937.). 2. "Deseti Travanj". Cvetković. Dragojlov. 34. s. (1958. Srpska Zastava (Buenos Aires). Dokumenti o Jugo. 2. g. s. (lipanj). s. 4. Ivo] I. general. —.) (28. 1959. sv. Fedor. i njegov odgovor od 23. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. —. II. Juraj Krnjević je 7.. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Ante. Bulat. Hrvatski Kalendar 1955. Domagoj. Danica (Chicago).). Hrvatska Misao (Buenos Aires). 3. 1. 29. Mirko Jerec. 5. (1954. s. Ante Štitić. Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A. 209-10. Pregovori s dr. "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". XI. 203-12. "Proročanstvo iz Kremne".). "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". 2.). [Degrel. 6. Hrvatski Glas (Winnipeg. IX. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. 6.). 76-87.). III. (1957. 1959. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. Čengić. Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 155-58. Dragiša. Osobne uspomene. 1941. 425-49. (25.

(23. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 26.).). D. Hrvatski Glas (VVinnipeg.6. 324-28.. 4. Jesen 1941. (studeni). Krajač. (1953.). 56-60. Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". (1957. Bogdan. X. br. VI. Osoba i Duh (Madrid). (28.). Osvrt na članak: Ante Ciliga. "Le Roy King's Reports from Croatia. (lipanj). —. 4. Ivan. (1958.). (1947. br. "Razmišljanja o Hrvatskoj". (1953. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". br. 14. (1956.). (1952. Stjepan Radić]". New York Herald Tribune (Pariz).) — 24. Hoptner. 3.). "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". (20.). s. —. Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). (1955. s. (16. Jelić. "Prvi dani svibnja 1945. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. 40. "Prigodne uspomene. Jerome. (1. Milan. (1. 1453. Danica (Chicago). [Krišković. XII. 123-32.. "Hrv. g. "Da kažem svoju".-7. Journal of Central European Affairs (Boulder. s. 24. 26. g. sv.).).. (16. 19. Die österreichische Furche (Beč).). X. Radoje L. 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". Dragutin] Charles Kamber. B. s. svjetskom ratu. "Junačka obrana Višegrada".). —.). Kanada). Glas Kanadskih Srba (Windsor. g. 31. (15. 16. s. Osoba i Duh (Madrid). USA). (1959.. 29. (15.). Puriću. 2. Vidi ovu bibliografiju.) — 43. (26. 159-65. 390-94. (lipanj). g. Hrvatski Glas ("Winnipeg. 28. —. 5. 1. (1952. Vinko] Nehajgradski. (1957. s. Journal of Croatian Studies (New York). 2. g. 8. VIII. 2. sv. s. O hrvatskima časnicima u II. (1949. s. (lipanj). Skupštine Ujedinjenih Naroda". 4.) (svibanj) — 11. Hefer. sv. IV. br. Knežević. Hrvatski Glas (Winnipeg. delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g. 4. II. Guttmann. "Geografski položaj Hrvatske". s.).VII). br. g. —. I.) (lipanj). Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1. "Dr. Blaž. "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca. 1952. "Hrvatska u raljama boljševizma".).-39. g. "Izvještaji D. travanj) —28. 10. Stjepan. 166-76. Kanada). Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". (12. 51. 13. Kalendar Hrvatski Glas 1953. XI. J. br. —.). Kanada). . VI.). 531-34. (Winnipeg. 2. g. Hrvatska Revija (Zagreb).). (1958. g. (1959.176 Funder. "Hrvati u tudjini". (1952. 264-68.). Ivica. 26. Gazi.). 422-27. g. 28-38. Grdjić. (40. X. (svibanj). Branimir R. II. 11. br. (1954. sv. g. u Zagrebu". Hrvatska Revija (Zagreb). Medju ostalim. (1954. "Razgovori o Bosni". Krizman.).). Ivo. III. VII. travnja 1941.). 1918". br. (1938.). 11.-158. —. (1955..). 8. 18. "Narod Hrvatske".) — 37. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". Friedrich. 23-32. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. [Kamber. Hrvatska Regija (Buenos Aires). 11. br.).). (prosinac). "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. s. s. (1952. 75.-60. 53-57. Kanada). X. s. barun. (29. g. Hrvoje. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (Buenos Aires). g. Kanada). — Slobodna Riječ (Buenos Aires). g. 5. Ilija. Historijski Zbornik (Zagreb).) . Jareb. 561-67. 3. 110-15. Stjepan. X. sv. Hrvatski Glas (Winnipeg.). XI. 23.). Jukić.). (38.).). Radmilo. godine". (Buenos Aires).. br. Historijski Zbornik (Zagreb). —. s. Kanada). 4. (prosinac). 21. sv. 1949. Krek. 12. br. "Hrvatska u burno proljeće 1939. —. g. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". 44. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". Hrvatska Država (Madrid). Colorado. br. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. g. s. (31. (prosinac). 5. br. te izjava dr. (13. "Yugoslavia as Neutralist: 1937". g. sv. (1952. 2.). br. dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. 2. Krilić. (29. br. (5. —. Poruka (London). 11. I. (1953. —. 6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1949. IX. I. g. Svobodna Slovenija (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. sv. XI. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Kako je propala Jugoslavija". Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1941. Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. s. (1952. Piščeve uspomene iz Doboja. (1. 1. "Komesarijat u Matici Hrvatskoj".). 4. vidi Degrel. Prigodom 25-god.). 7. VII. (1. 3. (ožujak). s. g. sv. g. 19-23. s. sv. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". 29. 113-16. "Yugoslavia: Past and Future". vojska". 7-13. politika i hrv.-10. 177 Jurišić.-64. Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". 9. g.).). (ožujak). (1949. g. (1960. 14. —. "Stephan von Sarkotić". March to May 1919". br. (1954. i 13. Simovića.).). 35. g. 28. Korošec in kralj Aleksander".).29. g.). 1935.

2.-10. (studeni-prosinac). Kvaternik. s. g. br. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)".-5. 3-5. Lorković. (83. 21-33.-2. g. s. —. herc. 1-12. s. (Chicago). Vekoslav.-12. "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". Drina [Madrid]. (1951. godine". (H. 16487. g. Drina [Madrid]. " 'Narodno Vijeće Slovenaca. "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. Drina [Madrid].). "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'. Lisac. muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". "Priželjkivanja". (lipanj). 14. g. Drina [Madrid]. Jurja Krnjevića 1944.).).". 9. XII. 31. Kulenović. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja". —. 3. s. 83-114. godine. 4. g. Kanada). "Naš Ministar". (1955. Drina [Madrid]. knj. (Chicago). 86-90. Historijski Zbornik (Zagreb). 3. "Još nešto o Rimskim ugovorima". 9. br. 5-8.).). s. Andrija-Ljubomir. s. 3. Džafer. g. br. [Luburić. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu".256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941. 225-58. br. Antuna (Buenos Aires). 1918. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. s. 2. Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1952.).). 1. O Rafaelu Bobanu. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". br. Par misli za 10. (prosinac). (1951. X. br. Dr. 1941. 5. (1952. 12-14. s.-12. 1.-3. (veljača). "Riječi i činjenice. —. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". —. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". sv. 1. 3. (4. Pavelić i ja mislimo iste. Nije završeno. (siječanj).V. s..Veliki Tjedan.)." 179 [Lendić.) (10. 7-13.-2. [9. 1. Hrvata i Srba u Zagrebu". Izbor (Buenos Aires). Guillermo A. Kvaternik. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb).).). (1959. Aktivnost dr. Slavko. Izjava političnog predstavnika bos. 1944. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". 2. 1. [—] Ante Planika. (1956.).). [—] Domagoj. (rujan). 85-101. g. g. —. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. (prosinac). s.) (travanj). [—] Ante Planika. Hrvatski Glas (Winnipeg. s. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). — Drina [Madrid]. Eugen. "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. br. (lipanj). g. "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". (1955. 48. (Buenos Aires). —. 3. s. Travnja 1941. 11.D. izjavio je dr. Antuna (Buenos Aires). IV. Leon.).). br. Hrvatski Kalendar 1952. s. (kolovoz). br. "Emigracija i narod". 1. Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. 1. Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. (1951. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (1954. Ivo] Ante Planika. s. 3. 4. Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. (1956.). (svibanj). 56-75. 2. 206-44. 7.] (1949. "Bitka na Lievča polju. g. 102-13. 2. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).). g. 3. s. br. s. (lipanj). 5. 4. Vjekoslav] General Drinjanin.). 1947.). Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. [—] General Drinjanin. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. 7. (travanj).). g.-15. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Izjava je datirana: "Tamnica . "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". 33186. Drina [Madrid]. vidi Farkaš. "Talijanska politika spram N. s. 5. Hrvatski Narod (Zagreb). (1954. do 1. (1953. s. Stojadinović". Drina [Madrid]. (1953.). 2. 2. g. 8-10. —. "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". 111-15. Glas Sv. 5.).] (1949. 199-236. —. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. Mladen. —.). Krnjević. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 428.. sv. s. "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. —.). Juraj. br. g. [—] General Drinjanin. 7. g. 11. (prosinac). g. s. 10.-8. (1957. travnja 1954.". br. br. Ispravci članka u br. (1954. g. "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". (1952. "Suvišni priedlozl. Glas Sv. "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. (1954. 2. Anali Jadranskog Instituta (Zagreb). i 1942. br. (siječanj). Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29. godine". —. 4. (1959. sv. g. [—] General Drinjanin. 3-6. [9. Antuna (Buenos Aires). br.H. s. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. 3. (lipanj). Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi". (Chicago). Hrvatska (Buenos Aires). . g. 19. —.). 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". 6-9. [—] General Drinjanin. 1. 2-8. 75-92. 6. (1958.178 —. 2. 125-145. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". br. Hrvatski Kalendar 1950. (ožujak). s. Hrvatski Kalendar 1951. s. 9. (listopad). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2-4. br. g. g.] (1949. (1953. [9. br. IV. pukovnik HOS-a. Glas Sv.).). (srpanj). g. s. "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)".

s. 283-84.).. Maček. "Hrvatskoj emigraciji". sv. (1955. Radice. "Tri uspomene". III. (1952. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)". 8. g. 35-37. 11. Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. 11. Kulturno-politički Zbornik 1949. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). 7-13. g. (Winnipeg. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. "Ugodne uspomene iz zatvora". 5. —. Kalendar Hrvatski Glas 1954. s. (lipanj). g. ibid. br. 2. sv.-9. 20-43. s. —. s. (ožujak). 5. "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi.). [—]. sv. VI. Drina [Madrid]. I. 31. br..-11. s. (30. br. 46-51. borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. (lipanj). Vidi ovu bibliografiju.-12. 345-55. Lukas. [—]. 4. br. s. 183-85. —. (1955.-3. (1955.).). g. s. 4. 181 —.). (1957. 2. "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja. (1955. "Narodno jedinstvo II. 6. (1955.) — 17. . —. (lipanj). g. 1. g. —. br. (18. M. 186-89. s. 36. (prosinac). M.).). sv. s. 43. br. V. sv. (Winnipeg. Drina [Madrid].). Hrvatska Revija (Buenos Aires).). 5.)". "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 1. 5. vidi Varoš. sv. (1956. 7. —. "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. I. (ožujak). br. 2. 250-62. (lipanj). Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid].). vidi Luburić. Drina [Madrid].). g. (1954. Vidi ovu bibliografiju. 217-32. sv. (svibanj).). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. sv. 10. 1. (veljača). (1951. (15. Filipu Lukasu". Kanada).). "Krive 'Uspomene iz velikog doba'".). 1. 119-35.-12. g. Bogdan Radića. Danica (Chisago). "Domovina slavi dan državnosti". —. (1955. 8. 5. (prosinac). IV. "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929. (1951. trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. 8. —. s. g. 1-2. Ć. (1942. g. na osvrte gg. (1955. 4. g.12. Drina [Madrid]. Osvrt na članak Milana Martinovića. (1952.). (25. 5. 26. Hrvatski Glas (Winnipeg. Kanada). — Pismo Josipa Troyera. (27.3. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. ibid. (ožujak).). "Odgovor Prof. 25. br. 6. "Narodno jedinstvo". Hrvatski Glas (Winnipeg. 106-16. s. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 6. g. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića. (1953. 4.. Tri sitne brazde iz njegova života". (1955. s.-7. Drina [Madrid]. 1-88.. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". (prosinac). (prosinac). (rujan). 13. (1954.". 5. g. (1955. 1. 1. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske". 3. rad. s.180 [—] General Drinianin. Šola i 'Hrvatske Riječi'". —. g.). sv.). s.-3. "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". 137-54. ožujka 1942. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. (veljača). s. br. (kolovoz). (1956. 197-204. s. Lukas odgovara. "U oči 10. "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". 1. g. —. 233-40. "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja".). o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. [—] Ustaša Maks. br. g. g. sv. upućeno uredništvu. 1. travnja". redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". "Martirij Katoličke Hrvatske". 4. 3 (rujan). g. 3. (1953.). (ožujak). [—] General Drinianin. Filip.. s. [—] M. šest boraca (život. "Monopol hrvatske politike". 16. br. 34-43.. Kalendar Hrvatski Glas 1953. g. 3. 15. Danica (Chicago). g. Drina [Madrid]. Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. (prosinac). 33-48.).). 8.-3. 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires).-12.). (1951. Hrvatska.). sv. Drina [Madrid].. (16. 20. 291-311. IV. s. (1951. (prosinac). s.). Drina [Madrid]. 111-16. g.. (lipanj).). 3-27. Vladko.). (1956. s. Drina [Madrid]. s. sv. g. s. s. Ć. 5.. III. —. 1. dra Z. III. —. 237-48. br. Hrvatski Glas (Winnipeg. (Buenos Aires). s..). br. 6. ibid. 75-93. 14-24. "Prof. Winnipeg. br. (veljača).).). "Uspomene na Frana Šupila.). [—] Ustaša Maks. Luketa. 5.). [—] Ustaša Maks. br. 56-61. g. (rujan). (1957. koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". 5. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid]. (1956. br. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". s. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada). g. Hrvatska Revija (Zagreb). g. 1. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice. Kanada). Vjekoslav. B. (1949. Kanada). (1954. [—] Ustaša Maks. 85-99. Mate. Miroslav. g. 7. s. (veljača).). —. "Samostalna Hrvatska i Srbi". g. s. 8-16. Popis ubijenih svećenika. objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. —. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika.-1930. Kanada). (1948. g.

21. 183 Mirković. Hrvatski Narod (Zagreb). (Buenos Aires). s. 248-54. 1936. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. 78-87. s. (rujan).-10. —. s. —. 'S bielom zastavom preko Alpa'". 65-79. vidi Krišković. Nikšić. (22. 56-68. 190-98. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. Dominik Mandić. Nalis. "Netočnosti. * Omrčanin. sv. s. (1951. 17. g. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". br. —. "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928.). "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". Hrvatska Misao (Buenos Aires). Republika Hrvatska (Buenos Aires). koji se ne smije zaboraviti". 1. 32-73. dr. "Moje uspomene iz velikog doba. Franjo. Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. br. —.).) — 43. (Winnipeg. s. g. Većeslav. "Vjekoslav Vrančić.. Kanada). 3559. (Winnipeg. Kanada). Travnja 1941. (prosinac). 6. Tias. br. (1950. Kalendar Hrvatski Glas 1956. 8-11. s. Milan. Hazim Šatrić".) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. "Sličica iz djačkih vremena". (1955. "Neugodni razgovori". (1956. 9. Život i rad podpredsjednika HSS ing. (Winnipeg.). 2. s. 383-95. 116-25. Osvrt na članak: Ante Ciliga. g. 27-36. Observator. "O.). Vjekoslav. Martinović. s. sv. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". —. "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. 9. 23. 25. 6. (1959. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (lipanj). Mortidjija. (1956. i ona je tu ponovno objavljena. (Winnipeg. 123-34. g. Maks.). vidi Vilder. Magdić. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". Hrvatska Reviju. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu". s. s. Kanada). Antu Radića". (1953. 1. 32. X. sv. s. g. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). br.. br. g. 32-33. VI. vidi Pavelić. Vinko. Kanada).". s. Ustaša. 55-57. 1941. Nevistić. g. sv. sv. Nehajgradski. "Il 'putsch' croato nel 1944". (Buenos Aires). Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. s. sv. (14. (Winnipeg. Kalendar Hrvatski Glas 1955. Milivoj. (1953. . XII. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1928.). Meštrović. s. br. u Banskim dvorima". —. "Moje uspomene iz velikog doba II. Nedjeljko. (1949.). 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. —.). (Winnipeg. (1957. Bogdan. Kanada). (veljača). 2. Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. protivrječja i zablude Ante Cilige". g. Kalendar Hrvatski Glas 1955. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. Sloboda (Buenos Aires).). (lipanj). Kanada). Markovinović. Kalendar Hrvatski Glas 1957. g. 2. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Filip Lukas. 14. Sloboda (Buenos Aires).). (Winnipeg. 22. 19-25. -50. 3-15. g. sv. 7-14. g. Vidi ovu bibliografiju. vidi Radića. s. br. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". Kalendar Hrvatski Glas 1959. s.). Ante Smith. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". 2. 8-11.). —. (3. "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". O kortešaciji dr. 171-80. g. Ivo. 40. vidi Luburić. (lipanj). 4.). 9. 53-56.. Franjo. Observator [Krunoslav Draganović?]. Kalendar Hrvatski Glas 1955. —. 24. —. Kalendar Hrvatski Glas 1958. pseud. 3. (1. pseud. s. g. Vinko. (Buenos Aires). Kanada). Matijević. 1. Augusta Košutića". Hrvatsko Revija (Buenos Aires). Bosna". Kanada). "Merhum prof. X. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.". Franjo. 37-40.-2. 3. "Malo uspomena na pok. s. Matić.)... (lipanj). 50. "10.182 Uspomene završavaju 1918. travnja 1939. Marijan. "Odlomak iz tužne prošlost. Zagreb. s. Danica (Chicago). (1952. Dragan. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956.). 1. —.". pseud. 2. 37. 1. Životni put i djelo — Povodom 70. (siječanj). Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". IV. Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. godišnjice života". Stipe. "Zločin. Ivan. (prosinac).). "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". (1958.). "Hrvatska u vrtlogu rata". s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). br.-2. Nikolić. —. Drina [Madrid]. Milan. (1949.). Mišinski. (1952. XII. (1959. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul.

). Osoba i Duh (Albuquerque. što. Hrvatska (Buenos Aires). (82.) (1. "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')". "Hrvatski Oslobodilački Pokret. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko.) (1. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Bazilije. br. St. br. "Država Hrvatska živi. 4. (1955. P. 7. Kulturno-politički Zbornik 1950. Ante Smith] Observator. S. (55. vidi Subašić.). g. 3.. (1949. kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas. Hrvatska Revija (Buenos Aires). vidi Bosnić.) (6. Perić. N. [—] A.). Hrvatska (Buenos Aires). (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". br.). (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". XII. 6.184 Osterman. IV. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 6. 126-35.). VIII. —. (1941. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). ove rasprave. "Pod orlovim gnijezdom. IV. g. (1952. [Pavelić. —. Pavlović. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (1957.) — 15. "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". II. "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije".-7.) (16.). s.-49. 4. P.). 2. 5. s.-8. g.). (54. (74. Hrvatska (Buenos Aires). "Značenje i uloga emigracije". (1959. —. članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima.). XI. 235-53. (1959.-1900.[osta] St. P. 3245. (1958. g. g. kako. 15-28. [—] As.) (17. (travanj). Vidi opasku 182. "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji".). 25-46. "Vukadinova treća žena. "Gjulhisar. 22. —. (105. (Buenos Aires). s.). s.. br. (1954. s. g. (110. 4. s. "Lička solidarnost..). br. (80. "U Novopazarskom Sandžaku. (Chicago).) (18. "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". 4. VII. (srpanj-kolovoz). br. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 4. Marko. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". sv. sv.) (18. (Buenos Aires). g. Kanada). 7. g. "Bitka na Lievča-Polju". (travanj). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. 10-19. —.). s.). br. M. Hrvatska (Buenos Aires). g. 12. g. 1393. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945.-1899.) (7.) (5. (Buenos Aires).). Hrvatska (Buenos Aires). IV. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta".). (49. —. g.) (10. 7. Kulturno-politički Zbornik 1949. 12.) (15. (1968.). 20. 2.). II. 7.) (12. Kanada). (13. 1. S. (1953. (1952. (269. (13. 6.[evo]. sv. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".). br.) (17. g. "U Zagrebu. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". (Buenos Aires). "Sedam upitnika". (Winnipeg. 5. 6. "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895. [—]. (Buenos Aires). XI. gdje. s. 48.) (listopad). 185 —. g. —. g.). "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću". 5. zašto. 3.). g. —. s. VI. 571-75. sv. Hrvatska (Buenos Aires). (1959. (1951.) (8.(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". (197. u vezi jugoslavenske okupacije Trsta.. 11. 10.. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". (1956. XI. III.). —. br. 1. 13. Hrvatska. [Pavelić. III. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. (prosinac).). Hrvatska (Buenos Aires). (1958. II. (266. s. —. "Medju barabama. 5. (1955. Pandžić. "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". 3. 1. (1950. 107-14. Hrvatska (Buenos Aires).). "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke".). vidi Sinovčić. (rujan). Glas Kanadskih Srba (Windsor. g. (264. (252. "Britanci i Draža Mihajlović".. br.). (Uspomene Dr. (Buenos Aires).). s. s. srpskoj i stranoj štampi". 11. Ante]. IV. 11. SAD). 8.) — 3.). S. 10-18. Hrvatska (Buenos Aires). (1951. [—].-3. g. 194-202. 11-17. (1955. (Buenos Aires). br. Hrvatski Kalendar 1953.) (10. (127. Kalendar Hrvatski Glas 1959. (kolovoz rujan).. —. (1952. Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. br. —. br. g. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893. 5.". —. [—] S.. 21. (prosinac). g. P.) — 4.) (10. [—] A. Vladka Mačeka)'. s. 2.) (19. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). Hrvatska.-12. (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". —. 15-24.). (77.).. Hrvatska Revija (Zagreb). s. I. s. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 6. (207.). br. Brastvo (Toronto.). br. —. —. br. 3.) — 24. "Iz predigre sloma Jugoslavije". Hrvatska Revija (Buenos Aires).). 5. g.). O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića.). —. S. (1948. Josip. I.). g. . [—] A. 2. g. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. 19-35. 1.). K. 31-55. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". br. 11-16. —. s. "U Carigradu. Izbor (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). 14. sv. Hrvatska (Buenos Aires). g. 576-81.-270. Hrvatska (Buenos Aires).). 12.-128. "Atentat na Cuvaja. "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". (1950. (2. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima". (76) (20. "Vodj opet govori. I. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. 439-44. s. sv.

s. s. 4. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". 24-31. s.)". i 5. (studeni-prosinac). —. pseud. 4. "Hrvati i Jugoslavija". —. 1. 6. za vrijeme prošlog rata". 5. sv. 10. 19.. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. (1959. (siječanj). (Winnipeg. "O radu Hrvata u U. Vidi opasku 108. 3. s.. 2. g. (ožujak). Fetričević. VII.. (prosinac).S. s.) —26. 27.). X.). uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. (1948.). Slobodna Riječ (Buenos Aires). 65-76. "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića".. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". "Ante Smith Pavelić: Dr. 3. g.-7. Srećko. 1. (28. 4. 299-318. (prosinac). (28. sv.-21. 45. 13. 21. 1903. sv. s. 4. —. Rajković.). 44-47. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". Pernar. Slobodna Riječ (Buenos Aires).-4..). Radić. (14. Izbor (Buenos Aires). Stojadinovića 'Izboru'".).). Perić. (studeni). 478-492. —. (studeni). (veljača). 45.). g. s.). Kalendar Hrvatski Glas 1957. Kanada). sv. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. (21. (veljače). g. Franjo. br. Jure. "Preludij Rimskom Ugovoru. 20-24. In Memoriam — Prigodom 25. 5. g.). (1955. 4. 52-59. Ivan. br. . 154-60. "Hrvati i Jugoslavija. IX. 1. Ivo. Perše. —. (1953. sv. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka".. (21. 14. (lipanj). g. "Dr. g. (1957. Kanada). 48. SAD). g. Vladka Mačeka". 26-41. 1.. "Dvadeseti lipnja 1928. (rujan-studeni). (1958. Vlaho A. g. Kanada). g. 25-29. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". sv. Planika. Marije Radić.. (1949. dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20.). g. —. 4. Mato. —. dana 24. sv. g. 1941.-51. g. Radića. Radića. br.. (1959. 7. —. u Zagrebu]. vidi Bogdan. (1949. (1959. Osoba i Duh (Albuquerque. 5. XI.-6. (lipanj). 24. g.[tijepo]. s. Radića". —. Drina [Madrid]. Hrvatski Narod (Zagreb). 8.. 3. 9.). "Dalnji odjek izjave Dra. 29. 4. Vidi opasku 152. 2. Izbor (Buenos Aires). 475-83. s. ove rasprave. 22.. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom. br. 4.). 17. br. (rujan). Stjepan. ove rasprave. VI. Hrvatski Glas (Winnipeg. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941. 31. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi".). (1953.. Osvrt na politiku dr. (1954. (1955. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). (25. pseud. Raić. 15. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar".). i 1942. (ožujak-travanj). (1955. g.). Kanada). S.). Rover. Hrvatska Revija (Buenos Aires). III. Radić. 40. Rieger. godišnjice smrti 18. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. Ante. 7. 213-39. Ratković. 5. (lipanj). 6. g. Vidi ovu bibliografiju. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". g. br.). Vidi opasku 19. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. Stjepku Brozoviću. br. 2. (1949. —. 49. 1941. sv. Povodom smrti prof. A. g. (Winnipeg. 19-21. II. Hrvatski Glas (Winnipeg. s. (1959. "Osnutak 'Crne legije'". s. ove rasprave.) — 50. Drina [Madrid]. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Ivo. g. "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". Hrvatski Glas (Winnipeg. 3. "Milan Šufflay.). VI. Vilko.). g. 32-52. XII. Branko G. [Izjava sucu istražitelju. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Razgovor s predsjednikom Mačekom". Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. Sloboda (Buenos Aires). —. 12-16. sv.186 —. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Beneša". g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 50-51. Dobrotom udove S. Povodom interview-a dr. br. 2. Sloboda (Buenos Aires). 20. 521-43.).). Kalendar Hrvatski Glas 1954. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)". "Kulturna demokracija.". 329-34. s. (1956. XII. s. Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1954.-15. Piligrin. (prosinac). Pismo je upućeno iz Zagreba 6. g. (1955.).". sv. VI.). (1956. XII.A. Bogdan. (1957. (1950. i 152. "Rimski Ugovor. Pešelj. br. IX. br. "Problem hrvatske inteligencije.). Pavelić i njegova vlada. 1931. Vinka Kriškovića". —. 1. Slobodna Riječ (Buenos Aires)."'. (prosinac). br. VI. g. 4. br. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 21. (listopad). Kanada). 187 —. 25. "Tragedija dr.). s. "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". 1928. 3. (1949. Kanada). vidi Lendić..). Marija. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1. 2. (1954. s. br. Sloboda (Buenos Aires). Osvrt na članak E. Stjepan.

U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949. 1. s. s. (srpanj). Danica (Chicago). (13.). g. 4. novije povijesti".-12. VI. g. 568-73. 5. g. "Domovina i Iseljena Hrvatska". 1. V.). Izbor (Buenos Aires). 43. 2. "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". (1959. [—] M. 40. Blaško. (1959. "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije". (studeni-prosinac).). IV.). (lipanj). * Šepić.) (21. 145-53. Glas Kanadskih Srba (Windsor).). "Riječ vojnika: Politika strast.). 38. 10. Ante. Mile [at]. (157. Varoš. (1958. (1955. br.). br. (1955. Vitaić Jakaša. N. V. 2. 335-47. "Jedno značajno pismo Dr. 10. (25. br. g.-2. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". "U obranu pok.lipanj 1915.).). "Nadbiskup Stadler". Hrvatski Kalendar 1950. Marijan. (1955. 3-1l. —.). Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934. (1960. vidi Subašić.-128.). vidi Pavelić. g.188 S.). (1953. "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina". br. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor. "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Milan.). "Kako je bio predan Split Italiji".). 4. br. br.). Vikario. br. 12.) — 13. . 35. Razgovor s Dr.-8. Josip. (Chicago). (1955. 10. (133. Ivan. Srpska Zastava (Buenos Aires). g. (29. Subašić. (prosinac).-9. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. od 20. s. s. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'". 189 Štir. s. vidi Frank. IX. " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. III. —.)". g. Dantea (Chicago).V. (252. (lipanj). (1950. Mile. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. IV. VII. Sinovčić. g. br. (21. (1952. Tomas. (26. g.). (1954. (6. Ivan. Šarić. "Mussolinijeva ljubav za ustaše".). 6-7. Većeslav.-44. Josip.). 1914. "Jedna epizoda iz hrv. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. VIII. (srpanj). 6. —.). br. Hrvatska (Buenos Aires). 3-4. 10. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". vidi Leon. (1954. 8. 29-35. Vidi opasku 152. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". Valenta. Vidi ovu bibliografiju. (lipanj).). do 1941. g. "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". 13. (1938. objavljuje se uz komentar po prvi puta. Vidi opasku 152. 45.'". Tomić. g.). (prosinac).). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatski Domobran. Uspomene. g. Godišnjak (Kalendar) 1935. 6. br. Slobodna Riječ (Buenos Aires). "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". g. VI. Janko. s.) (8.-12. Guillermo A. (1956. (1949. V. U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske.). 29-33.. Danica (Chicago). Ante. "Šupilo u emigraciji. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima.). X. travnja 1941. X. (251. br. 16-21. g. g.". s.. sv. Josip. 1959. Đragovan. br. i 25. br. (249. s. 1955. 5. Tortić.). Hrvatska Revija (Zagreb). Ispravak u br. 21. br. —. i politika hladnoga razuma". Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. 29. Šuljak.). Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g. Uz ostalo uspomene iz travnja 1941. (8. Šola.-1941.-15. 169-175. —. s. Vladka Mačeka". g. I. Hrvatski Narod (Chicago). sv.). br. Drina [Madrid]. 146-47. (1954. Miroslav.) (10. Milanom Stojadinovićem. 24. 41-98. s. (1955.) — 17. 43. Hrvatska (Buenos Aires). 1. "Bauerov memorandum". Ivan.).-1925. Vilder. 120-26. Ante Štitića".) (18. 7. koje su joj predhodile. 8. —. Drina [Madrid]. . 1. Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. (rujan). Hrvatska (Buenos Aires). Nikola N. br.". VII. Stovjejko. ove rasprave. 28. br. Starčević. Starčević.). Stojadinović. 7. (studeni). 1935.-7. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". Marko. s. organizacija 1920. (10. 29.. Ante. 19. vidi Perić. g. 11. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. XI. Ante. s.).). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). g. br. Hrvatska Omladina. br. g.).) (18. (prosinac). (1953. (127. 7. ove rasprave. 163-65. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Dinko. — Vidi opasku 152. VII. Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". 1444. (Buenos Aires). u Šibeniku. 4. Drina [Madrid]. ove rasprave. 7. Štitić. 7. s. (1959. 11.. 11. 4-8. 14. 4. Izbor (Buenos Aires).

[anko].). Hrvatski Glas (Winnipeg. "Izvori hrvatske politike. 14169. Rujan-listopad 1944. (119. Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". 1939. Tajne 'Kabineta u sjeni'". (1953. (Beč: Muslimanska biblioteka). "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". XI. g. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires).. J. —. VI.) (17.-1956. (siječanj-veljača). "Put u Foču 25. Glas Sv. M. Osoba i Duh (Albuquerque. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". 1. 6.-4. vidi Belobrajdić. Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires). Vucković. g. proustaški. X. (Buenos Aires).). Ivan.). 7. 4. (9. Glasilo HSS. s. g. —. XII. pseud.-21. Nikola. 10 svezaka povremenih brošura. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. (ožujak). Giunio-Zorkin?]... Madrid. 7.-1959. XI. X. 3. "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu". s. (203.-1956. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani.). Hrvatska (Buenos Aires).) (6. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Hrvatska. Uspomene. "Snaga istine.-1956. (1956. 21. Hrvatska Riječ (Belgija). i M. (studeni-prosinac). 1951. Strossmayera i Starčevića". (3. Vjekoslav. 15.) (4. 7. (1925. (1958. ove rasprave. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Vidi opasku 162. Mr. XI. Vidi opasku 59. "U službi za Hrvatsku".". Godišnjak 1957. ove rasprave. (Buenos Aires).190 —.-37. posljednje dvije godine polumjesečni list. Vidi opasku 106. Zagreb. (223.-120. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića".". Drina [Madrid].). "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". g. br. I. (1955. s. "Prošlost na optuženičkoj klupi. Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. g. g. s. —. "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. Bosanski pogledi (Beč). Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". (lipanj). 44.1945. [Zulfikarpašić. SAD). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. 59-64. . Kulturno-polički Zbornik 1949. br.). br.). s. 1949. (1955. Veljača 1943. —. 1958. časopis. Croatia Press (Rim. Afera Huske Miljkovića. (listopad). tjednik. Slobodna Riječ. br. s. tjednik. 44-55. g. 2. 11. Ustaško glasilo. —. g. 96-102.). 44. Cleveland. 45. (Beč: Muslimanska biblioteka). "Politika dra A. Bekić. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 599-604. 191 —.-224.). 24. 7-13.). 1953. "Na povlačenju s hrvatskom vojskom". časopis. 120-28. mjesečni. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani.). br.). 1942.) (10. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. 63-81. 1955. 1949. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". Žagar. 1947. Hrvatska (Buenos Aires). Drina [Madrid]. Danica (Chicago). —. Godišnjak 1957.). Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović. —. 1951. [Dr. br. (1953. 25-42.). Uspomene. (Buenos Aires).). (141. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949.-1958. g. 3. br. I.). 1941. (1959. Antuna (Buenos Aires). 20. 1. —. —.1959.-8. Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatska (Buenos Aires). Y. Nezavisan: do 1955. od tada nacionalistički. Leopold. br. Nezavisan. (1959. Vitezić. (1951. s.). 36. 11. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". 1. 4. Jedan osvrt na Račkog. (Buenos Aires). "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. br. "Prof. 4. g. (travanj). [—]Aziz Čengić. Filip Lukas.-1944. 8. mjesečni bilten i časopis. Nezavisan katolički. Vrančić. Adil]. 3. Izišao samo jedan svezak. Vidi opasku 179.-2.).-1955. "Luburićeve izmišljotine [Izjava]". New York). 31. Hrvatska (Buenos Aires). 10. br. (Buenos Aires). (1952. s. Kanada). Ustaško glasilo. g. 1943.). g. (1959. Bosanski Pogledi (Beč). godine". (1957. ove rasprave.IV. ove rasprave. "U spomen travničkim žrtvama". s. br. Kanada). br. sv. "Za volju istine". 1949. Zrinjanin.

1938. Švicarska]. Ustaško glasilo.-1959. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). Ustaško glasilo. Svijest (Denholme. Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca. povremeni mimiografirani list. Glasilo Hrvata. Katolički kalendar. (1902. Vidi opasku 17. Glasilo Hrvata muslimana. Osoba i Duh (Madrid. Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke.-1959. Republika Hrvatska (Buenos Aires). 1947.-1955. Islam (Pariz). Ustaško glasilo. polumjesečni list. Smotra za narodno gospodarstvo. I. Sloboda (Buenos Aires).192 Hrvatska (Buenos Aires). Engleska). 1958. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. Kanada). časopis. koji su nedavno napustili domovinu. 1951.-1955. Hrvatska. Nezavisan. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires). Hrvatska Zora (München). 1949. g. .-1958. Hrvatska Misao (Buenos Aires). tjednik.-1959. 1952. 1950. Glasilo HSS. Hrvatska RijeS (Ohain. mjesečni list. Nezavisan. knjižnica i časopis. ove rasprave. mjesečni list. povremeni mimiografirani list. Nezavisan. 1956. Glasilo Hrvata muslimana. književnost politiku. 1941. 1955. Polumjesečni časopis. SAD). Nezavisan katolički. 1951. 1953. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). Hrvatski Dom [Fribourg.-1959. Belgija). Slobodna Riječ (Buenos Aires). Izbor (Buenos Aires).-1959. časopis.-1959. Ustaško glasilo. Glasilo HSS. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). Hrvatski Glas (Winnipeg. Glasilo Hrvata muslimana. mjesečni list. 1953. 1935.-1950. Hrvatski Domobran.-1959. Glasilo HSS. 1949. Ustaško glasilo. mjesečni mimiografirani bilten. Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. Albuquerque. časopis. Hrvatska Misao (Zagreb). časopis.-1955. mjesečni list. 1959. mjesečni list. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatski Kalendar (Chicago). Kanada). Nezavisno nacionalističko glasilo. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora.-1959.-1959. Glasilo HSS. mjesečni list. 1949. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. 1958. časopis. časopis. 1948. 1951..-1959.-1952. 1951. 1949.-1959. 193 Nova Hrvatska (London). 1953. Hrvatska Država (Miinchen).). 1949.-1959.-1959..

Ronald. 95. Aimone. 133. 81. Andres. 53.). Cukavac. 38. 42. Alfred. Crvenković. 141. 117. Bašić. Milan. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. 75. Balfour. Božo. Emin. Cesarić. Dragan. Josip. 100. 108. Smail. Budak. lipnja 1919. 68. Cabas. 135. 95. Bauer. Josip. Antolić. George Nathaniel. 24.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. Artuković. 62. Batušić. Bulat. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. Vilko. 60. Čanić. Beneš. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. Čolaković. predratnom iseljeniku. 103. Carnelutti. Bombelles. 63.-1941. 29. 110. 95. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. 1955. Uglješa. 63. U lipnju 1958. Ernest. 98. Banjanin. 103. Cvetković. Austrija. 135. 118. Balen. preselio se u Zagreb. 109. 1941. Vittorio. 58. Berković.. Batlak. Bublić. 114. 96. Ivo. Mati ja. 94. Campbell. 27. Ugo. 128. Vilko Rieger?). Arthur James. Danilović. Dragan. Rafael. Basariček. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . 66.. to Orlando's Fall. M. 95. 128. Blažeković. 72. 81. Josip. 12. Vaso. Antić-Čolak. Giovanni. Edo. Curzon of Kedleston. 108. Djuro. 16. Petar. Ambrosio. Josip. 128. Crljen. Boban. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu. kotar Šibenik. 16. 103. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. Butozan. Bresztyenszky. 39. 61-72. Galeazzo. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. Alajbegović. 141. 74. svibnja 1922. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. 95. živio je u Klagenfurtu. 63. Mijo. Stjepan. Dušan. 1918. 63. Vladimir. U rujnu 1941. Vladimir. Buć. . 81. Mihajlo. 77. 43. činovnik. 51. Carnelutti. 117. Cavallero. Apostolski. Ansaldo. Raffaele. Miroslav. 63. 76. 104. 52. Slobodan. Bogdan. do Orlandovog pada. 95. Ciano. Barada. Ivan. 118. 117. 98. 62. 48. 140. Danijel. 127. Andrija. 62. Rudolf. Pompeo. Balenović. Eduard. Carnelutti. Čubrilović. Branko. 3. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. Bajić. Rodoljub. 120-123. Stjepan (pseud. 129. Šandor. 117. Amadeo. 100. 119. 10. 34. Od svibnja 1945. Bekić. Davidović. 94. 95. Anfuso. kasnije Aoste. 73. Filippo. Dragutin. 67. Ćiril. Avdić. Bakarić. Filip. 60. 65. 28. Krunoslav.-1943.). Mehmed. Bogdanov. Babić. Slavko. 83-85. Dragiša. 51. Mehmed. Čuić. konzul. 110. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. Aloisi. 61. Ivan. 104. 63. Brajović. 27-31. 82. Balić. Dino. 56. Savo. 119. 22. Casertano. 109. Benzon. 100. 96. tal. Branko. Ivan. 102. 108. Belak. 63. Miho. Pučku školu polazio je u rodnom selu. Ernest. Begić. Bošković. Boško. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. 72. Jovan. 101-105. Alfieri. 128. 68. 48. Cikota. Ljuba. 116. 114. 100. 128. U siječnju 1952. 62. 54. vojvoda od Spoleta. Šime. 43. 107. Mile. 60. 107. 105. Bzik. 73-76. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. Ćudina. Balen. Bičanić. 20. 109. gdje je ostao do svibnja 1945. 135. Od 1955. Čimić. na otoku Prviću. do prosinca 1951. 96. Rade. Brozović. 63.

Gagović. 66. Grk. 115. 116. 70. 129. Tomo. 76. 43. Veljko. 96. 97. Erih. 128. 95. Irena. 41. Mihail Ilarionovič. veleposjednik. Gavro. 27. 26. Heraković. prota. Lohr. 42. 14-17. Fran. Asim. 14. 111. Stipe. 77. 129. 65. Sveto. 133. v. 32. 20. Evgenij. 132. Jareb. 22. 56. 43. Ilić. 120. 13. 118. Jure. 101. Edward. 57. Došen. Katić. Folnegović. 98. Mihajlo. 121. Lissance. 32. 64-67. Grivičić. Edmund. Mirko. 48. 122. 108. Božidar. Janjić. Siegfried. 31. Kovačević. 63. 14. 60. Augustin. Slavko. Josip. Gaščić. Alija. Milojko. 57. 24. 43. Frković. Halder. Djuričić. 41. 59. 74. 98. 96. 67. 129. 99. 92. Andrej. 127. Vekoslav. 120. 77. Adolf. čin. Zdenko. 61. Kren. 107. 102-107. 95. 18. Karamarko. Košak. Karadjordjević. 129. 132-135. Gavrilo. 16. Kovačić. Kavran. 20. Krajač. Kardelj. 16. 59. Klaić. 34. Roberto. 134. Aleksandar I. 74. 47. Kasche. 10. 141. King. Horvat. 81. 116. Blaž. patrijarh. Zvonko. 97. 85. Lisak. 94. 67. Dragutin. 16. Knežević. 68. Radovan. 117. 105. Kemfelja. Jovanović. Jurčić. 95. Obren. Farolfi. 30. Gavrilo. Josip. Marko. 58-60. 36. 13. Kaleb. 19. Tomo. Kramarž. 133. Sekula. 76. 30-32. 79. Levntal. 10. 74. 95. Eugen (1825-1871). Pavle. 64. 28. 77. 94. 14. 33. 80. 81. Mate. 141. Kumičić. 118. 54. Silvije Strahimir. 50. 15. 133. 79. Oton. Stjepan. Leo. 128. Filipančić.. 71. 125. konzulata u Zagrebu. Mate. Jere. 119. Grdjić. Knezović. Bogoljub. 17. 116. 72. 12. 46. Ivica. 57. 66. 35. 63. 28. 130. Drakulić. 98. Jelinović. 95. 102. 103-105. 76. Germogen. 137. 76. 84. Hodža. 66. 66. Frank. 14. 87. Petar II. 82. Vjekoslav. Brana. 118. 95. 113. 35. Isa. 115. Blaž. Ilija. Milan. Milan. Slavko. 31. 100. Hebrang. 28. Djurašković. 122. 94. 80. Voja. metropolita. 102. Stjepan. Marijan. Kolak Rudi. 114. 28. 60. Filip. 197 Košutić. Edvard. 90. Krnjević. Fran. 25. 71. Grey of Fallodon. 15. 174. prva žena Vladka Mačeka. Dožić. Guzzoni. Klofač. 51. 16. 10. Josip. Ilija.. Sava. 100. Vladimir. Khuen Hedervary. 136. 85. 74-76. 11. Eugen Dido. Roko. Lorković. LeRoy. 82-85. Friedjung. Jovanović. 29. 83. Jovanović. Marko. Krbek. Jurinčić. Gojković. Alan.* Alf redo. Djilas. 75. 130. Herenčić. Lukas. 98. Hadžić. Karčić. 116. 101. Gaži. 68. 80-83. Radmilo. 76. 103. 50. 32. Kopp. Gavrilo. Luburić. 128. Karol. Stjepan. Forges D'Avanzati. Jelašić. 115. Konstantinović. Ivan. 135. Kuvedžić. 114. Kvatemik. 52. Hefer.196 Dedijer. 34. 16. 32. . Jukić. Kvatemik. 82. 76. 14. 58. Josip. Ksaver Šandor. Kovačević. 95. 36-40. 53. 42. Milutin. Jakov. Radoje L. Petar I. Zvonimir. Edward Mandell. 128. 39. Ivo. 28-31. 81. Vojo. Gjalski. Jevtić. Ivo. 78. 50. 75. 43. Nikola. 87. 80. Lorković. Mihajlo. 118. 21. 115. 51. 111-115. Slobodan. 80. 34. 77. 13. 36. Končar. 11. 73. Kuprešanin. Karadjordjević. Ilić. 50. 71. Mile. Jakovljević. Latković. Arnold. Dugonjić. Marko. 76. 134. 72. vidi Gjalski. 32. 99. 52. Diminić. Dragoljub. 136. Mitar. Mihajlo. 22. 89. 46. Lobkowicz. Krizman. Erwein. Habsburg. Kecmanović. 118. 119. Mladen. 32. 96. 117. Paško. 84. 98. Kvatemik. 57-59. 50. Ilić. njem. 132. Ljudevit. 111. Jareb. Djalski. Ivanko. Kosorić. 52. Klaić. Vladimir. Gavrić. Milan. Kovačević. Jelačić. 113-115. 46. Deutsch-Maceljski. Helmuth. 23. 74. Djuka. 56. 128. 98. liječnik. 133.. Joca. Rato. Hinko. 69. 62. Grol. 79. Djaković. Janković. Nada. Derenčin. 52. Milovan. Gavrilović. Heinrich. 71. Vladimir. 93. 133. Kosanović. 29. Rade. Korsky. Horić. Andrija. 121. 121. Karadjordje. konzul u Zagrebu. Kalibarda. Ivo. Ivica. Greiner. Ljuba. 120-123. Stevo. 98100. 93. Korošec. 47. 78. 129. Jovanović. 43. Danilo. Fedor. Degrel. 117. 10. 27. 91. 54. Duić. 81. Glaise von Horstenau. 67. Ivan. 88. 108. Dušan. 51. Bogoljub. Kaliterna. Olga. Dragojlov. Džafer. 107. 117. 42. 118. 59. 129. Javor. Ivo. 69. Juraj. 128. 83. 79. 61-65. Dožić. 20. 28. 47. Kosanović. Gošnjak. 57. 73. 128. 34. 45. 100. 95. 48. Djukić. 36. Stjepan. 101. Hitler. 103. Jalžabetić. Vaclav J. 130. 111-113. Anton. Francetić. 19. 129. 90. 54. 36. 113. Kuštrić. 49-52. Milivoj. Kutuzov. Andrija. 110. Gregorić. Kulenović. 42-47. Franz. 56. 78-80. Jelić. 31. Maček. Doerfler. 16. 46. Živan. House. 11. 15. Joca. 72. 97. 95. 103. 111. 35. 97. 115. 42. Karamarko. 58. 128. 73. 64-67. Dušan. 66. 86. Frank. Dušan. 125. 128. 96. 28. Milan. Karadjordjević. Jurišić. 16. 77. Gaži. Alexander. Kranjčević. Frković. 48. Košutić. 117. 95. Jančiković. 21. Gosar. 76. Freundt. Djuras. Hohnjec. Stjepan. 122. Lovre. 138. 56. Javor. Glojnarić. Franjo Josip. Karadjordjević. Ante. Jovanović. 116. 85. 35. 115. 28. 51. Drljević. njem. Kulovec. 117. Branko. Lepić. 31. Farkaš. Stevo. 113. Vjekoslav. 56. 65.

100. 129. 85. 80. 23. 74. 85. Nikola. Radić. Ivan Ev. 16. 98. 136. 76. Mile. Vlado. 117. Mihajlov. 131-134. 73. Dragan. Ribbentrop. 11. Maletke. Ladislav. Vladislav. 99. Marko. 17. Šarić. Matković. 40. Rapp. Puk. 77. Bariša. Rubčić. 22. 95. 127. 96. 39. 106. 132. 43-50. Šatrić. 136. Šegrt. 14. 29. Murgić. Vittorio Emanuele. Ivo. Mussolini. Stojan. 62. 97. 19. 133. 105. Starčević. Ratković. 121. Nehajev Cihlar. Milan. Nassenstein. 20. 82. Rušinović. 53. Radić. 129. 77. 95. 108. 22. Pašić. 20. Steeb. Milorad. 95. Josif Visarionovič. Novak. Rogulja. Maksimilijan. 128. 11. Tomaš Garrigue. 94. 92. 60. 199 Sachs. 14. 43. konzulata u Zagrebu. 85. Robotti. Petrović. 46. Peričić. 25. 130. 27. Marijan. 43. Tias. 118. 51. 16. Aca. Omrčanin. Mehmedagić. Nikolić. 99. 75. 11. Sinčić. Mazzura. 67. Steinfl. 108. 25. 93. Rajković.. Rajić.198 Maček. Predja. 57. Ranković. 28. Stöckelle. 95. 103. Stevo. Tomislav. Vinko. 43. Ante. Predavec. Franjo. 134. Lovro. Rintelen. Rendulic. Milan. rodj. Rademacher. 38. Nikola. 118. Aleksandar. Herman. Vittorio. Marko. Obrenović. 50-52. časnik. 39. 100. 134. 89. 92. Josip Juraj. Pavlović. Napoleon Bonaparte. muftija. Pečnikar. Puniša. 118. časnik. Ninčić. 67. 16. Mehmed. Šenoa. 128. Benito. 103-105. 108. 28. 67. 18-20. Schmidt-Richberg. Meštrović. Novaković. 37. Mastalović. 23. 65. Ante (1889-1959). Ante. 58. 113. 95. 15. Pucelj. Josip. 51. Mikac. Stalin. 112. 127. David Hunter. Ida. Alojz]. Pribićević. Petanjek. 29. 33. 99. Djuro. 128. Stakić.. 109. 52-86. 129. 71. Sforza. Maček. 116. 74. Ivo. Vlado. James Rennell. Sunarić. 73. 45. . Vladko. 133. 97. Alojzije. Pavle D. Vanča. Raić. 62. 53. 90. 130. Maček. 35. Vladeta. Stjepan. 55. 141. Vlaho. 41. 133. 63. Skoliber. 123. Lav. Milivoj. 133. Orešković-Krntija. Ljubo. Marković. 118. Miljković. Šime. Fran. 34. 47. 22. Milutin. 135. Spaho. Vladimir. Mandić. Stijepo. Jozo. Pavelić. 98. 96. Košta St. 88. Stjepan. Ante. 97. 10. 97. 44. agent. Erich. 103. 83. Vladimir. Stanojević. 22. 85. Fridrih.. 25. Masaryk. 54. 10. Mrazović. Miloš. T. 83. 43. Franjo. 61. Božidar. 32. Branko. Mijo. Sekulić. Momčilo. Ivan. 96. 46. Ivo. Stjepan. 52. 141. 82. Pavičić. 79. 33. 117. 100. Prodan. Ostović. 32. 25. 59. Ante. 120. Radića. 120. Sušić. policij. 108. 19. Mihovilović. 129. Seitz. 33. . Mortigjija. Vuk. 98. 48. Mihailović. 74. 43. 45. 50. Sarkotić. Milatović. Roatta. Nikšić. Enno. Maksimović. 20. 67. 117. 99. Dušan. 32. 56. 100. Obrenović. 51. 115. 26-36. Radić. 127. Ribar. Matošić. 121. Popović. 74. Mile. Simović. 12. Mirković. 114. 34. 100. 12. 120. 102-104. Josip. 11. Francesco Giorgio. 113. Radovan. Božo Ž. Maglajić. Perić. Miller. 53. 82. 43. Nevistić. Joe. 119. 62. 44. 76. 17. 130. 62. 127. David. Vilko. Stadler. Pavao. 69. 76. Stojnić. 54. C. Jure. izaslanik Alfreda Rosenberga. Rauch. Marijan. Milan. Rodd. František. Stepinac. 118. Nikšić. 128. 105. 101-116. Račić. 60. Julije. Smičiklas. 128. Pavelić Smith. 15. 122. 83. 88. 32. 68. 77. 50. 75. Sinovčić. Supilo. Savo. 135. 131. Mato. Derviš. 93. Nikola. 14. 33. Djuro. 46. njem. Makanec. Radić. 87-91. 117.113. Navratil. 41. 30. 131. 74. 31. 113. 26. David. Lazar. 51. 51. Dragutin. 108. 113. Pernar. 104. Starčević. Kerubin. Magdić. 21-23. Nikola. Marija. 58.. Stanjek. 36-39. Nikolić. njem. Rasim [Rašin. S. 106. Pavelić. Singer. 114. 81. 94. Pavle. Hazim. 10. 97. Rački. Lothar. 18. 68. Marija. 71-77. Šegvić. Perić. 50. 51. 98. 19. 20. Pejačević. Ante (1869-1936). čin. 102. Mata. 77. Zlatko. Branko. Enver. Ivan. Stjepan. 94. Ivo. 56. Joachim. 83. 98. Strossmayer. 24. Gustav. 17. Stražnicki. Petričević. Oršanić. Tadija. 79. 20. Moškov. 121.99. Stojadinović. Mameli. 62. Ivica. Osterman. 32. Mijatović. 38. Mihajlo. Pucar. Josip. Mirko. Šehović. Protić. 19. 35. Miljuš. Nikola. 80. 51. Blaško. Rukavina. 128. 84. 49. 78. 107. 98. Popović. Aleksandar. 34. Ernst Rüdiger. 27. 44. 113. 81. 60. 74. 13. 12. 81. 14-16 Starhemberg. 99. Mirković. Bogdan. Moranda. Draža. 12. 25-36. Srkulj. 95. 117. Sertić. Franjo. 88. Niedzielski. Krunoslav. Mazzura. Maček. 70. 98. 113. Mario. 20. Ivan. P. Srebrnjak. Neubacher. Božidar. 30. 50. Počuča.. 53. 37. 14. Cvijetin. 113. 108. Ivan. 45. Carlo. 34. Matasović. Ante. Andrej. 57. 11. 10-13. 68. Feliks. 74. Maček. 51. 11. 30. 67. Nedić. 20. 49. 115. Mesić. Josipa. 121. Nikić. Maslarić. 60. Marjanović. Matija. Perčević. Velja. 113. 33. 67. 100. Miloš. Scialoja. 49. 104. 13. 27. Svetozar. Huška. 101. 94. Mile (1862-1917). Nastas. Milićević. 117. Ninko. Milan. 37. 42. 53. njem. 75. tal. Mitterhammer. 90. 17. Nikola. Maček. Ivan. 38-40. Josip. Martinović. 13. 55. Smoljan. 108. Mario. Milan. Mara. Perčec. 23. Starčević. Slavko. Jure. 27-29. 129. 68. 47. 75. 128. Majcen. 94. Vjekoslav. 50. 95. 138. 48. Papić. 28-32. 44. 135. Orlando. Servatzy. Boro. Pavelić. 63. Agnes. 19. Ivan. Gustav. 112. 133. 28. 135. Obrenović.

Josip. Juraj. 56. odozdo. Šolc. 50. (Mladen Giunio-Zorkin?). 115. 89. 80. 113. 132. što molimo. Lujo. Tarabaić. 26. Mirko. Šprljan. Tamburini. 111-115. 33. Većeslav. Božidar. 95. 97. Dinko. Miša. 69. 20. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. 81. Grga. 57. 63. 16. 119. Guste. Nikola. Dragutin. Ante. 28. 55. 81. bu. str. Veesenmayer. Tabor. 81. konzulata u Zagre. tal. 16. 96. Mr. 71. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. Vukmanović-Tempo. Varoš. 66. 42. 64. (Kosanović. Trifković. Tasić. 47. Vaja. 113. Vladimir. 6567. zvala se osoba. da se ispravi. Vjekoslav. 12. 37. 17. Marko. Grigor. Nikola. Miloš. 120. 109. 127-129. Ljudevit. mornarički kapetan. Blaško. 37. Wilson. 49. 53. Vutuc. Šokčević. Zacharia. J. 71. 81. Josip. 95. Vucković. Tomić. Tiskanje ove knjige završeno je 1. Ante. Josip Broz. 76. 74. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". 120-122. Janko. 63. 114. Ante. 53. 81. M. 133. Woodrow. 48. Miloš. 4. 74.. 121. 75. 127. 49. Žutić. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. 104. Trbuha. Tito.. Ljudevit. 33. Ferdo. 116. Vrančić. Zulfikarpašić. — bilješka br. Uzunović. 127. 118. N. 113. Zekić. Vilder. Zec. Antonio. Veršić. Tortić. Y. Šramek. 48. Vukićević. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. 20. 48. "Vazduh" ili N. 78. Tuškan. Velja. Valenta. . 61. Jan. 78. 81 X. 113. 14 — piše.200 Šišić. 141. 114. Živković. Šubašić. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". Ivan. 95.. 76. Zimperman. Tomašić. Mate. Toth. Mata. Svetozar. 118. Adil. Medjutim. nego prota Samuilo Popović. Ante. do 1918. 48. X. Elisabeth. 119. 28.. Šuperina. 16. 114. 81. Ljuba. Branko. 83-85. Vasić. 121. 121. 77. Štitić.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. 118. 72. 32. 66. 92. 128. Albert. 127. 130. 113115. Miroslav. 112. Trumbić. 122. Djordje. 96. 105-108. 78. Švehla.58. Buenos Aires. 80. Lujo. redak 1. Ujević. Vlajić. Vesnić. 24. Trifunović. kolovoza 1960. Lav Nikolaevič. Wiskemann. 57. Petar. Torbar. 53. Wagner.. 67. 96. 132. Karlo. Tomašić. 97. Edmund. Šutej. Ante. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". 113. Republica Argentina. 125. Vitez. 65. 100. Marko. Tolstoj. Hrvatska politika 1895. 57. Milenko. 99. Štitić. 96. 43. 21. 23. 10. 141. 27. 38. 32. čin. Šuljak. Antonin. Thaler. 73. 80. Benjamin. 120. nije to bio Kosanović. Vokić.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful