P. 1
Jere Jareb Pola Stoljeca Hrvatske Politike

Jere Jareb Pola Stoljeca Hrvatske Politike

|Views: 158|Likes:
Published by Zeljko Zed Zidaric

More info:

Published by: Zeljko Zed Zidaric on Apr 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/14/2012

pdf

text

original

INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

SADRŽAJ PREDGOVOR .............................. DESETI TRAVNJA 1941............ DO 1918 ........ POGOVOR ......... Buenos Aires........................................ 396-447).): sv...................... 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije....................................................... DO 1941 .... Predgovora i Bilješke o piscu...................................... BILJEŠKE ..... HRVATSKA POLITIKA 1895.................................... (1959.......................... O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI .. ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ................ BILJEŠKA 0 PISCU ..................................... KAZALO IMENA ......................... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji...................... DO 1928 ............................................ HRVATSKA POLITIKA 1919.............................. DO 1945 ................................... BIBLIOGRAFIJA .......................... g............... 21-44). 2 (str............ 4 (str....... HRVATSKA POLITIKA 1929..... Ovdje je ispravljena i dopunjena....... HRVATSKA POLITIKA 1941........................................... IX........ ...................... 1 (str..... 191-227) i sv...... sv................... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 ..............

stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji. koje i danas terete i tište hrvatski narod. Ako mi Bog dade zdravlje i snage. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. do 1945. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata. Nezavisna Država Hrvatska.kraljevskih i komunističkih. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti. Nastala je u podpunoj slobodi.. nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti. do danas. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne . te njemačkih i talijanskih arhiva. Kad sam je pisao. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895.pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja .-1945. kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. Tih četrdesetak stranica . mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. još uvijek čeka. 1945. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih . da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata..-1990. 1895.predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike.

Poznati hrvatski povjesničar Dr.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima.čekaju na objavljivanje i vrednovanje. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet .1871. nacrte političkih programa. Mislim. pisani od suvremenih političara i državnika. Zvonka Remete i Mile Budaka. četničkih. Jer nisu mogli pisati slobodno. karakterna grupa ljudi. Njezini su dokumenti uništavani. »Slavosrbi« su moralna. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. On je u toj borbi išao tako daleko. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. 1848. U beogradskim arhivskim ustanovama. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. te sjećanja Dra Vladimira Košaka. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj. kako ih redakcija naziva . njemačkih. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika.-1895.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. Eugena Kveternika (1825. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika.) još i danas . Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. Drugi izvori. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. a nisu etnička oznaka Srba.II Države Hrvatske. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo. Ferdo Šišić počeo je već 1928. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji. vjerujem. dopisivanje i uspomene.dokumenata. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. da je već 1869. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. Izgleda. potrebno je naglasiti. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. do 1986. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. političara i mučenika. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. U beogradskom časopisu Istorija 20. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica.(1) Te studije dokazuju.. 173 knjige partizanskih.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti.-1941. sjećanja generala Ante Moškova. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. prije ili poslije njihove smrtne osude. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta. kada ističem.

Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama.posebice u Radićevu radu i životu . Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom.1918. Mladi hrvatski političari. tj. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. Hrvata i Slovenaca.i danas suvremene misli: V »Kakva. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. ožujka 1923. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare.(6) Franjo Rački..: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku.(5) Dakle.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod.. u Hrvatskoj. i članovi delegacije Narodnog Vijeća.. onda ih čekaju još groznija razočaranja«. ali i tu . u kojoj bi . Josip Frank zaslužuje. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. Ako zablude dosadanje srpske politike. do 1918. Slavoniji i Dalmaciji. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo. radi međunarodnih sovjetskih interesa. inteligencije i političara. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918. linijom federativne Jugoslavije. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. bilo bi zaista poučno.ako ne i prije ..vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. Srbi u hrvatskoj državi. veliki hrvatski povjesničar. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. Josip Juraj Strossmayer. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. te napiše objektivan njegov životopis. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima.IV bude slobodno i sretno«. . koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. o zabludama srpske politike slijedeće . u svojim pismima Franji Račkome. U jednom pismu Račkome iz 1884. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska. dakle. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. Poslije 1918. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo. Kominterna. poslije izbora od 8. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. 1915.treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. koji stupaju u javni život poslije 1895.

podvala i krivotvorina. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. U Odesi se klalo. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. do Borovog Sela u svibnju 1991. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. 1868.. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. i samo 23. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu.1990. Ante Pavelića (1929. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919.-1918. Srbi smatraju. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. evo sada. već samo jedne vjere. bio politički ugnjetavan.. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941.odnosno makedonske Bugare -. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. oktobra 1916.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo. austrijskih Njemaca. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. o događajima od početka prosinca 1918. 270 sela opljačkana i uništena. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića. ali također nema sumnje. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika. Slovenaca i Slovaka. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici. oni uživaju sve moguće povlastice. stalna su pojava od prosinca 1918. Čeha. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. 1867. čije ime nije poznato. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine.). koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. pljačkaš. III Od 1918.. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva.. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. U krvavoj Odesi. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije. Andrije Hebranga. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. Još ni jedan ubojica. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. Nema sumnje. Vladka Mačeka. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. u 'Kanalskom zavodu'. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. jer na pismu nije navedena adresa. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. Koriste se korumptivnom upravom. Albance i Crnogorce. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Mlade komunističke snage. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Sigurno je najvažnija politička . katolike i muslimane. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas.«(9) Dr. bezakonja.VI svi narodi bili ravnopravni. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. 1945. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. Od napadača nije ni jedan zatvoren. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. među njima mnoge. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. listopada 1919. 14. Sigurno bi dalji povjesni razvoj. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja.. Hrvata. 6 žena spaljeno. Makedonce . a pet ih. Mađara.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima. do 1991. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite.-1918. da nije bila razrušena 1918. 'jer su to Hrvati'.

Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma. Loretto. falsifikatima.(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. te presuda od 5. PA 15940. da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). od broia 12.-l972. 10. (str. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . da ispravim onu iz 1960. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji.glavnooptuženog na tom procesu. brata Svetozarovog. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909. listopada 1909. donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti. Narodne Novine. Jere Jareb .. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943. 166). da je članak Dra. Dodajem i svoju sadašnju adresu. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. USA. lipnja 1991. Autor članka je zapravo Dr. 176) kao Ljudevit Filipančić. Istina je pak. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike. Lorett. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. sporazuma Pašić-Radić iz 1925.-1909. 34 College Heights. navedenu u knjizi na stranici 139. Pennsylvania.VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. IV. Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu.. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao. 1982). da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. Optužnica od 18. siječnja 1909. U bibliografiji je označeno. Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva. 30.s kojima se je postupalo humano i po zakonu .«. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini. Loretto. do ustava iz 1974. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr.(13) IX Za mene nema sumnje. The Adriatic Question. i podvalama. u listopadu 1964. Mladena Lorkovića. Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918. prosinca 1918... te sam po sjećanju stavio datum 10..Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa.. Srbi su uvijek te ustavne odluke. srpnja 1944. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. koje su se podkrale u knjizi. markovog Protokola iz 1923.. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti. da su se Srbi i poslije 1918. Nepodpisani članak. a od 1969. Lovro SuŠić. Jere Jareb. Od jeseni 1966. s disertacijom. a zapravo je objavljen u broju od 14. Pennsylvania. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str. služili krivotvorenim dokumentima. Uredio sam i napisao knjigu. IV. da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac.s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. Od jeseni 1966. 66) i u Kazalu imena (str. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda. 1944. Dr. 1944. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist. 174).da su optužbe bile istinite . da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. 1945. »Otvorena riječ. Adama Pribićevića. 162). stalno živim na adresi: Dr..kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla . do naših dana služili krovotvorenima. . 1908. do broja 250 iz 1909.

veljače 1060. pisanog u zimi i proljeću 1959. Treći dio. Vinku Nikoliću. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. dru Milanu Blažekoviću. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. nego. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi.. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958. Kod obradbe drugog dijela. dru Jurju Krnjeviću. do danas. koji se odazvaše. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. Radovao bih se. nadam se. koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. Posebice zahvaljujem gg. JERE JAREB . da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. koja objavljuje ovo djelo. Iliji Jukiću. iznose 141 stranicu. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. koje djeluju od 1945. Njezin prvi dio. mislio sam. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage.. dru Anti Smith Paveliću. te od 1937. koncem Drugog svjetskog rata. sudove i interpretacije. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. 14. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. koja je prvotno objavila ovu raspravu. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. Svima onima. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. dru ing. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. objavljena u Hrvatskoj Reviji. do 1945. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. To je do sada prvi pokušaj. dru Vladku Mačeku. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. nego što sam namjeravao biti.. Želio bih. Činilo mi se. najljepše zahvaljujem. ne završava s godinom 1945. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike". po uzoru na suvremene američke povjesničare. svibnja 1960. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. Sva tri dijela. New York. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. Eugenu Kvaterniku. koje je završeno 1945. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. Posebice izrazujem zahvalnost g. uvidio sam. da u trećem dijelu budem opširniji. pisan ljeti 1959.

Čini se. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. Malo poslije toga. 1897. Šteta. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. Katarine. Ivan Zelinu. Bez sumnje. gdje 1889.. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928. vjerojatno. (11) VELJAČI predprošle god. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905. N a k n j i z i j e inače označeno. da li bi ga smio češće posjećivati".(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima.(6 )To je. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke.. provedenog u Jastrebarskom.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. Božića i Ivanja. a ne 1897. 87. do 1941. sudeći prema Starčevićevom članku iz g.(9) Zahvalivši se na položaju suca. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv. o čem dosta opširno priča Petanjek.). trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine.-1903. Ali nije mu on bio profesorom. Maček tvrdi. i od tada njihova veza ne prestaje. Iz drugog se izvora vidi. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime.(7) Razumljivo je stoga. a posljednje emigraciji. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. Spomenuo je sve važnije momente. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. što u njoj nema ni spomena.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) . kojeg je godine 1900. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. osim jedne aluzije (s. Manjak je autobiografije. da se je pretplatio na Dom. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. Čini se.(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo. bilo razlogom. već uobičajenu . postao njegovim prednjakom. podijeljenih na 17 poglavlja.(8) U jesen 1903. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. Manjak je knjige. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. zamolivši ga. što se u njoj ne spominje.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. da će tu tvrdnju. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. u Sv. Starčević je umro 1896. s kazalom imena na kraju. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. 1883. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. da je izišla 1957. (1958. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti. Izgleda.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908. ili 1899. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu. pa onda u Samoboru. i 1905. mladi profesor na istoj gimnaziji.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. potrebne jednom strancu. U Sv. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. Ante Radić. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. počeo izdavati Ante Radić. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. poljske plemkinje. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895. isto kao i ime i prezime bake. trajno nastanio u Zagrebu..

sklon sam vjerovati. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. Srpske Samostalne Stranke. koja je u izborima 1906. dr. zavedeni od srpskih popova. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. postojala je još vladina. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava. Mile Starčević i drugovi. koji je umro već 1904. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj. Hrvatske Napredne Stranke. do 1905. aktu ujedinjenja od 1. siječnja 1902. Može se nazvati i krizom pravaštva. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. do 1918. ili oboje? Iako je. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice. dolazi na 15. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. našlo puta i načina. madjaronska Narodna Stranka. te je nastavio studije u Pragu i Beču. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. Fran Folnegović. Sigurno je.. Po svom rezultatu. Na 16. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. i osobni momenat vrlo važan. nego i u Dalmaciji. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. kad je to bilo propušteno prije. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. Josip Frank i dr. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. prosinca 1918. i daljnjem drobljenju pravaštva. 1897. Koncem 1904. Ante Starčević.. Razdoblje od 1895. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. Srpske Radikalne Stranke. da se je 1902. DO 1918. od koga se više nije nikada oporavila. Ona je stajala na stanovištu. Poslije Khuena i to je bila fikcija.. Evgenij Kumičić. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895.(12) U prosincu 1905. Josip Frank. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. Na 22. i njima pripadaju sva manjinska prava. Možda je radi njih tada. Poslije dvaju izbora.. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. pretrpjela teški poraz. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora.(14) Svakako. Grga Tuškan. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. Osim gornjih stranaka. U rujnu 1910. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. Jedna stranka. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. kulturnim i socijalnim idejama. listopada 1895. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. bez sumnje. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr.. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. Tko je kriv. I. dr. do 1918.-1905. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka.. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. Istri. i 1901. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. listopada 1895. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. Bosni i Hercegovini. U razdoblju od 1895. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. po mojem utisku.. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. Mile Starčević proizveo . dr.

da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. kako smo već spomenuli. gore navedena.-1905. t. Obično se krivo tumači. na Rieci s kotarom i u Medjumurju. Nisu shvatile. srpskog i Friedjungovog procesa. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. hrvatski povjesničar. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. Stadler). Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom. Tadija Smičiklas. u okviru habsburške monarhije. da se narod hrvatski. Koalicija je od 1913. Od aneksije Bosne i Hercegovine. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati. ujedinjenjem Banske Hrvatske. raditi će svim zakonitim sredstvima. Poslije Supilovog istupa. Ali i u tom razdoblju. Ona je . I. nego ju je i ona prihvatila. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. Ali. naglašen u Rezoluciji. madjarska službenica u Hrvatskoj. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka. 1905.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. Dalmacije. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. i na izborima 1911.. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. i kod napredne i kod socijalističke stranke.(16) Čini se. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. široke narodne slojeve. Jugoslavije. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. što je još za Frankova života. o kojima smo maločas govorili. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. čini se. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost. U prvom razdoblju borbe. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. politički izgraditi. do ideje jedne. Činjenica je svakako. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. II. Nove sile. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. ona se opet cijepa. jer je njegova bitna. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. Da osobni momenat nije bio odlučujući. bliza stanovištu Milinovaca. do listopada 1918. Na izborima u listopadu 1910.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr.. koje ulaze u politički život 1902. Josip Frank. Da bi se još više istakla pomutnja. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. koji stanuje u Hrvatskoj. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. političkog bezakonja i korupcije. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. da je došlo vrijeme općeg prava glasa. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. Bosni.16 je rascjep stranke. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. Milinovci su se otresli jedne fikcije. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Na izborima 1913. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. Slavoniji i Dalmaciji. 1903. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. kad je potrebno puk. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. da ideja jedne. kojoj je bio na čelu dr.. Kod svog stvaranja 1905. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. vidi se po tome. Bosne i Hercegovine. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. bio je politička taktika. Savez s Madjarima Kossuthovcima.-1905. logično.-1909. stranka opet nastupa jedinstveno. tokom 1911. Istre i Medjimurja. 1908. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba. potrebno je naglasiti.-1918..j. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji. koja je predhodila stvaranju Koalicije. jedinstvene narodne države.

Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. i 1913.) i 1913. švehla. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. dr. Seljačka je stranka na izborima 1906. napose Srednje Europe i dijela Balkana. 68. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. da je stranka dobila osam mandata. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka. te molio Masaryka i sve ostale. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T. a onda preko nas. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. Imao je tri duge konferencije. 1918.). XI.. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. (s. 47. za koje Katić navodi. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. 1919. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. 59. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. Stjepan Radić molio je češke političare. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima.). Naime. rekao je: "Gospodine Masaryku. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. 1911. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. a naročito Masaryka. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto. dr. 1910. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. Nikada možda ne će biti takve zgode. To je bilo razlogom. 1913. zbog kojih je stranka osnovana. dr. stranka je kod izbora 1908.. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. Šramek. Naglasio je smetnje. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se . primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima. Sabor se je birao svake treće godine.(20) Porast mandata u godini 1910. koji su pisali o tom razdoblju.. Prema Mačeku. jedanaest mandata (s. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag.. što o tom piše dr. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. nego da se temeljito preuredi. Maček je dobro analizirao razloge. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. ministar financija. koje mu u narodnom životu pripada. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24.000 na 200. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. pisca). Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. a u prvom redu vas Čeha. Stjepan Radić na rastanku. koji će doći sigurno. devet mandata. dobila samo tri mandata.000). kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50. Prikazao je strankin rast i njezino širenje. dr. Zbog toga joj se je poslije 1918. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. ideologiju same stranke. 1910.). Kramarž.-1924.18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. dr. da nije točna Mačekova tvrdnja. III. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska.. dr. prema Mačeku. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. nego i od katoličkog svećenstva. da je stranka 1913. da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje. putuje u Prag nekoliko dana kasnije.. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. prvi ministar vanjskih poslova.. generalom Sarkotićem. Kada ništa nije pomoglo. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom. Masaryka.-69." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. Rasim. da su one." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. Izgleda. kaže Maček. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima. Prije toga. tri mandata (s. prvi predsjednik. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina. dr. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe.. dobila tri mandata. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka.). 1911." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. Čini se. Hodža i drugi. izuzevši izbora iz 1911. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. Evo. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore. Klofač. posebice s njezinom vodećom osobom. Stanjek. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. 1908. 56. Brojke potvrdjuju i ostali pisci. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. Eduard Beneš.. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom.

ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. 1911. 56. kao vanstranačku osobu. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. Druga je stvar. dokaza. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918. u kotaru Dugom Selu. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. prema tome. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. kad bismo raspolagali s brojem glasova. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. Pakt je označio samo onaj teritorij. od 24.. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. Zaključak Narodnog Vijeća. Ona ga kandidira na izborima 1910.. izabran je većinom od 50 glasova (s. Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata. dobila je pismene naputke. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. Ivanu Zelini 1908. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. 1918. i tako zapravo napravili "puč".). .). barem meni poznatog. hrvatskog povjesničara. čini mi se. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. Kod izbora 1913. 76. 58. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv. a 1913. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici. studenoga 1918. Ni jednom nije bio izabran.24. Prema točki devetoj vidi se. u točki prvoj tih naputaka stoji. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s. bila je.). i t. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. U opisivanju dogadjaja do 1918. te je. koje je HPSS dobivala na tim izborima. (s. u kojem je kotaru kandidirao 1910. Maček ne navodi. koji bi imala dobiti Italija. koga su istakle sve ostale stranke. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. njegov protukandidat. XI. a naslijedio ga je Balfour. 77. Jedina logična procedura...).20 dalo bolje ustanoviti.. na koji nisu bili ovlašteni. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. Maček aktivnije radi u stranci. Delegacija. svojim predsjednikom. Medju ostalim. d. i 1913. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. Londonski pakt. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. IV. da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade.). 79. zaključen travnja 1915. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova. Nema takodjer. koji su ipak predstavljali "uvjete".

Imajući u vidu stvarnu situaciju. 4) Hrvatska Stranka Prava. i sigurno je. studenog 1920. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. DO 1928. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. kolovoza 1919. te potpunim likvidiranjem i one autonomije.(22) Iznenadjuje činjenica. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. tražile su zauzimanje stanovišta. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919.. eventualno s uključenjem Bugarske. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920. Takodjer i neki čini. Radić je bio dinamična osoba. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. 81. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. i do danas se točno ne zna. Ali bilo je časova. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. Na izborima 1920. Stvaranjem Kraljevine Srba. posebni američki agent. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. bar u početku. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. do 16. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom. a s druge strane. da je više puta govorio i davao izjave. od 20. On je. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. da ni predstavnici HRSS. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. nisu znali. Od izbora 1923. još prije stvaranja Kraljevine SHS. tako je sada počeo zamišljati. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. ožujka 1921. najviše je progonjena stranka. veljače 1922. nego da tu činjenicu priznaju. U razdoblju od prosinca 1918. studenoga 1918. Onda se je znao. On je bio najprikladnija osoba. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. poručnik LeRoy King. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. prosinca 1918. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. Protićevoj. a čini se. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. kao na primjer put u Moskvu 1924. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. pun novih ideja i planova. do 1928." (s. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. 88. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. bez obzira na bilo kakve konfederacije. izgleda.). Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. koja je radi toga bila i stvorena.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. do 3. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. Talijanima. Ali.(23) Mjesto toga. ni ostalih hrvatskih stranaka. 3) Hrvatska Zajednica. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku.. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji.-82.). vječito u pokretu. ali i taj se potez može razumjeti. do prvih izbora u novoj državi. Poslije toga . Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka.. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda.

uz HRSS. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine. travnja 1927. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. srpnja 1925. veljače 1927. prema tome. Isto je propušteno i kod izbora 1923. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. I. i 1925. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. stranka katoličkog pokreta. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS. siječnja 1929. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. sastavljenu 17. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. Korošec i Blaško Rajić. 1924. konzultirati Spahu i tražiti. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja. Ante Trumbić i dr. jer su bili "mladji. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu.). kaže..24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. 94. nadasve. jer nisu uopće djelovale na selu. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18.). Kasnije. situaciju pred izbore 1920. Ispustio je spomenuti. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. S druge strane. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. i vjerovatno će nešto o tome znati. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. u Stupniku blizu Zagreba.. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. II. kako sam već rekao. Razumije se. a Spahina odlazi u opoziciju. izuzevši JMO. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. koji su bili na slobodi. sastavljenu poslije atentata u skupštini. aktivniji i. do 1. Poslije izbora 1923. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu.). upravo protukatoličkom notom. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. Njihovi predstavnici. Maček je dobro prikazao.. naime. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. počinju usku suradnju s HRSS. dalo zaključiti. i 1923. 108. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. 5. Ante Pavelić. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju. veljače 1922. Nema ga u diktatorskim vladama. ako ono bude izabrano na izborima. predstavnik Bačkih Hrvata. Spaho. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. Kod izbora 1927. Naprotiv. Neposredno iza izbora. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva.). dr. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. Čini mi se. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. Ivanu Zelini. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. Maček kaže. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS. spominje. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. jer je ne Podupiru činjenice. Pučka Stranka. Isto se može reći i za same izbore. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. kojom on poručuje. u kojem je kotaru kandidiran. politički nepomirljivi" (s. potpuno je prešućena. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. Na izborima 1923. u kojima su sudjelovali. Hrvatska Pučka Stranka. Maček. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s.. kasniji poglavnik. prosinca 1922. 87. do početka ožujka 1920.(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920. te bi se.).

razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. veljače 1927. ako HRSS obeća. travnja 1927. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. 97. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića. ne bi moglo nazvati oportunističkom. travnja 1923. Markovog Protokola. ožujka 1921. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini.. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora. da postane graditeljem Kraljevine SHS. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. 97. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. travnja 1923. jer to predpostavlja. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. te imam dojam. po jednog za svaku stranku. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. posebice Spahom i Korošcem. kako piše Maček (s. da bi bio najbolji potez. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. Radiću u posjete. Pregovori su završeni 13.. Maček prešućuje mnoge stvari. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. ono čega se je Pašić najviše bojao. Drugi rezultat je bio. čini se. Spahe. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. opet nema SLS. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924.). čini se. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. dočim ih je Pašić. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka. da se Koroščevu politiku do 1928. odnosno njegova SLS. Glavni njihov zahtjev je bio.(26) Maček ne spominje. Upravo su ove dvije godine. da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. a SLS ju je napustila već 26. da Pašić odbija ideju sporazuma. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma".. Koncem veljače 1924. izričito stoji.) U obavijesti. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. da iskreno prihvati politiku sporazuma.-1939. Slavoniju i Dalmaciju. vratimo se u 1923. i da je kod izbora suradjivala s HRSS.-1925. Korošca i Davidovića. veljače 1928. potpisanog 13. stigla je u Zagreb radikalska delegacija. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. JMO (tri predstavnika). toliko je. Ali. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. siječnja 1921. i. Ali. A činjenica je. čini se. Radić je iskreno pristupio pregovorima. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. S druge strane. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. Odbivši. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. da idu u opoziciju (s. rujna 1927. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23. Pašić daje inicijativu za pregovore. a ne samo Srbije. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. sastavljena od Marka Djuričića. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. j. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. osim Davidovićeve. 1935. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. da su one bile u vladi prije izbora. da je Pašić poslije izbora 1923. t. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. učiniti ga medjunarodnim.). Ali. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom. Marka Trifkovića i Voje Janjića. 95. studenog 1920. da i on. do 1.. Stoga mi se čini. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih. te Rajić na strani HRSS. Vjerojatno. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. (Rajić nije dobio primjerka protokola.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. čini se. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. Istoga dana. koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. Kad je postalo očito. 27 koja je dovela do tkzv.. Radić ih je obavijestio. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. koja je tim povodom dana za javnost. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. . Pašić je bio spreman to prihvatiti. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. 12. nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. Korošec. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. Njemu je bilo glavno. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. posebice Englesku..). Nije točno.(27) a ne početkom 1924. Ta je vlada poslije šest tjedana pala. 1923. ožujka 1921. nego priča. da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. To je politika. Vlada je bila formirana 1.. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom.

Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. uključivši i sebe. svibnja verificirani su mandati HRSS. srpnja 1924. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. Blok je već na 29. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. Kralj je ukaz potpisao. Davidović je prihvatio uvjete. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. svibnja izdao proglas. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. 13. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. Maček je na 23. Ali. kaže Maček. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. Smatralo se je. Radić je. Hohnjeca.j. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. Proračun je bio odglasan.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. sastavljen od Davidovićevih demokrata. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke.). ožujka. travnja. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. ovaj put s legalnom putnicom. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. kao kraljevog čovjeka. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS. listopada 1924.28 Općenito se nije znalo.). Kad je Maček stigao u Beograd. već je vlada bila sastavljena. koji bi trebali postati ministrima. do 20. Prema Mačekovu pričanju. na kojima je glavnim govornikom. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. Radić. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. Radikal Nastas Petrović. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora. Kad Petrović to odbija. za prvog podpredsjednika Mačeka. koje su ga podupirale.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. a za drugog Msgr. Kralj je tražio od Davidovića. 98. 99. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. izgleda. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. Činjenica. Naime. na 27. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25.-100. i na 17. da . svi zastupnici HRSS. Kolutića. da on. lipnja 1924. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. kralj traži od Petrovića. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. listopada 1924. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. Tek. kako je Davidović rekao Mačeku. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s.). ožujka verificirano je prvih 20 mandata. i Nastas Petrović. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. koju mu je. listopada 1924.-99.). listopada 1924. Ostavka je vlade uslijedila na 16. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom. Često sazivlje skupštine. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. Medjutim. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. 102. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. održao je riječ. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. Davidović je tražio od Mačeka. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo. na 24. Iako je bio običaj. radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. U ožujku 1924. ožujka. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. 98. osim Stjepana Radića i ing.(33) Čim je Radić stigao u Beč. odlučuje se na put u Moskvu. koji su u inozemstvu. srpnja 1924. kolovoza 1924. da se je Radić vratio u Zagreb 11. Bilo bi normalno očekivati. opet vratio u Beč. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12. Prema Horvatu. Tako je i bilo. Poslije skupštine u Vrpolju. po Mačekovim uputama. kralj. 102. odnosno Pašićev. Šteta. na 27. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. Da bi spriječio pad vlade. SLS i JMO.. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića. ministar unutrašnjih poslova. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. 101. poslije raspusta Narodne skupštine. t.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924.).(29) i konačno na 27. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. i time izaziva novu ostavku vlade. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. svibnja. član verifikacionog odbora. Drljević navodi. Vladin. travnja. U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. svibnja. ožujka 1924. da zatvori Radića (s. Maček ga je otišao posjetiti. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. donio Predavec. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. a drugim jedan pristaša SLS. punomoći su bile predane od 7. i na 12. Aleksandar odbija prijedlog. ovaj se put to izostavilo. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. da i Hrvati udju u vladu. glasuje s opozicijom. želi sastav jedne koncentracione vlade. do 20. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku. sa sjedištem u Moskvi. Pašić daje ostavku vlade na 24.).

(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. kako spominje Maček. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. srpnja 1925. ona je dobila zakonsku snagu. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s.. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. koja je tada imala tek 19 godina (s. Maksimovića vlada je 23. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. veljače 1925. Predavec. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS. 104. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. (s. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. 31 Ta je šutnja razumljiva. 108. Riječ je vodila skupina. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života. 106. (s. do 1925. Ono je. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve.).. srpnja 1925. srpnja 1925. 106. Pregovori su trajali preko pola godine. prosinca 1924. Kralj. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije. Već sutradan bili su uhićeni Maček. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. siječnja 1925. 156. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18.30 će Maček. mjesto toga. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. Stranka mijenja ime. listopada 1924.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. rodio se je 24.). studenoga 1924. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. Sin Andrej. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. protiv kojeg se je do tada borila. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu.. Nije točno. iako je ona bila sudionik vlade. Josipa. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. 98. Propušteno je spomenuti njezino prezime. da je vidi (s. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. dok je Maček bio u zatvoru. Pašić-Pribićevićevu vladu. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15. Poslije je na izborima 11. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu.. nego su i nadalje ostali u vladi. Po drugi put se je oženio 10. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. Mačeku je umrla njegova žena Marija. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak.) i s njom i danas živi u Washingtonu. Maček ne priča ništa . Na 23. s djevojkom Marijom. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. Da nije bilo toga boravka. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. Naime. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. Smisao sporazuma je bio. Izuzevši te epizode. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. rujna 1927.-1927. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji.. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. Maček kaže.). ožujka 1924. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. Predavec i Krnjević. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. oženio (s. a ne 25. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom. Ali i to je izostalo. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS.).. od 1923. travnja 1926. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. Poslije izbora 1925.). do 1. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. kako se iz prije raspravljenog vidi. Kćerka im se je rodila 13. imenuje na 6. travnja. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. IV. Poslije rujanskih izbora 1927. nazvan po pradjedu. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije.-1927. 107. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. i to s bitnom pogreškom. Kad ju je kralj potvrdio 1. kao predstavnik HRSS. veljače 1927. te konačno završili sporazumom s radikalima. siječnja 1925. na 18. III. Usprkos terora. listopada 1926. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926.). osim Stjepana Radića. Šteta. kakva je uslijedila kasnije. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. Izgleda. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. siječnja 1927. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27. Josipu je Maček u siječnju 1935. braća Košutići i Krnjević. koji je po svojim posljedicama veoma važan.. rujna 1927. Nekoliko dana poslije izbora.

ne pasivnost. na svečanoj komemoraciji u Sabornici. Neki tvrde. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s. takodjer u ime stranke. koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije". Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. Kad je ing. da se Pribićević pridobije za suradnju. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke.). To će zavisiti od situacije. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. koji je u roku od jednog dana zacijelio. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. kojima se proti nama nastupa. pročitao. kolovoza 1928. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. Preporučio je Mačeku. Ali. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. Druga temeljna točka našega programa. lipnja do 8. da poslije onog. jer to ne vodi do uspjeha. što Maček priča. na prijedlog Predavca. Mišljenja je. ozlijedio mali prst. kolovoza. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. da mu je Radić tada rekao. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. a ne na jednom staležu. 116. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha. Maček je posjetio ranjenog Radića. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. On navodi. Ona navodi. Drljević kaže. lipnja. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje. omogućiti i pripomoći takav podhvat. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. što se dogodilo. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. i sklon je vjerovati. Ona izrazuje sumnju. d. kako je do tog preokreta došlo. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam.). nema sumnje. a možda niti toliko. 113. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. da je 20.(38a) Dr. To je potrebno. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima..32 pobliže. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. Govorio je. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. ja sam ga upozorio. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom. kolovoza 1928." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. Sutradan. da je Ninko Perić bio u to upućen (s." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s.(38) Na sam dan atentata. 33 Prema onom. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu.(35) U to vrijeme.j. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima.). Ivan Krajač. U motivaciji primio sam utisak. 20. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini. da je inicijativa došla s Radićeve strane.. Naime. HSS je dužna potaknuti.). čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. niječe. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. kolovoza. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke.. izgleda. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. da je Radić na putu za Sombor. govorio je Maček u ime stranke. Hadžić trovao Radića. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. uveče 20. Tada je izgledalo. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v.(36) O tome kod Mačeka nema spomena. 12 kolovoza. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. i na samom pogrebu. 13. pa ma kako bio brojan.. naprotiv. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju. kako se spontano bila izrazila.). da je Radić na putu potpunog ozdravljenja. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati. neka ne govori tako glasno. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. lipnja. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. 119. Radićeva udova. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana. da radi na tome. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta. 111. poslije izbora 1927. I to mi (t. Dan prije Radićevog pogreba. Košutić. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. radi čega primamo samo udarce. 114. da je liječnik dr.

organizirati federalistički. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima.(39) V. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu.34 bolnička pomoćnicu. 1918. odgovorio je. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta.(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. petu vladu Uzunovića.(38b) 35 S druge strane. XII. nego i one ovlasti. vjerovatno. dakle. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. koja je mogla novu državu. bio je Stjepan Radić. j. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. Doklegod je Pašić bio živ. Ovi narodi [t. Skupština je izazvala samo dve. 1929. bila osudjena na propast. koji su predvidjali poteškoće. 1918. I. Ali.. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. do toga bi bilo došlo. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. Horvat navodi. Osim Pašića. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. bila je. Da Stjepan . kako svi znaci upućuju. da su prihvatili načela Lige Naroda. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu.: kralj Aleksandar. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. Radi njihovih vlastitih ciljeva. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. on je često preskakao. oni se mogu prikazivati. bio je Nikola Pašić. Centralistička ideja. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. 1918.]. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. kolovoza. jedini političar u državi. Pašić i Radić.. iako bi se. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923. ideja nasilnog jedinstva. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj... oborivši 1920. Protić je uvidjao. Bez sumnje.-1928. kad postavljamo tezu.(41) Čini nam se. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. naime. On je. kad su počele suradjivati HRSS. vladati autokratski. prvu vladu Vesnića i 1926. čini se. do 1928. XII. On nije htio biti ustavnim vladarom. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. U listopadu 1919. Da je on htio Kraljevinu Srba. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. nego je želio. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. Jedini srbijanski državnik. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. do 6. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. a prema njegovim uputama". da ne griješimo.. i od Srbijanaca i od Srba prečana. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. da može oponirati kralju Aleksandru. da smijemo zaključiti. a čini se ne shvaćaju ni danas. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike.(40) Prema tome. j. On je tu snagu imao jedino radi toga. federalnu državu. da je Kraljevina Srba. JMO i SLS. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću.. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. svoju državu i socijalnu pravdu. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. Moj je utisak. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća. t.. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države.

nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. Oni su smatrali. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. Poslije veljačkih izbora 1925. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. Radić.. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. Srbijanci nisu mogli razumjeti. Da bi stvorio bolje pozicije. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. Stoga se može reći. da će se on za volju ostanka HSS u vladi. onda su se. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. jer su smatrali. i usporediti ih s onima iz 1924.-1927. SLS i Demokratske stranke. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. u siječnju 1925. sve ne-srpske stranke. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. kao. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra.-1925. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. osamljen u zatvoru. nego s cjelovitom promjenom državne politike.-1920. te. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. koji nisu htjeli vidjeti realnost. Srba i Slovenaca. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. nije mogao u suradnji sa Spahom. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. koji su mislili. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. Koroščeve i Davidovićeve suradnje. Uzalud je bilo od njega očekivati. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. ili je ne će biti. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. Želio je. 1925.. kao i srpski. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese. kao što je bila i srpska. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. Kad su osjetili. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. U 1924. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. odreći hrvatskog političkog programa.. Davidovićeva Demokratska stranka. . Ali. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. Uz njih. koliko i srpska. komunističkom strankom. iako teška srca. u prvom redu. JMO. tobože. u kojoj sjedi. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni.

koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj. sveučilišnu i srednjoškolsku. Obje generacije prilaze tajnom. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. podzemnom radu. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži.. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. trebali bi pisati svoje uspomene. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. možda.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. kao i kasnije pridošla godišta.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. gradjanstvu i radništvu. ali isto tako seljačke i radničke. koja se od 1930. do 1941. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. DO 1941. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. 1936. i 1941. Naprotiv. mnoge mjere nove države. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. Već smo prije istaknuli. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. gradjanstva i inteligencije. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i. do 1934. Kod stvaranja Kraljevine Srba. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje. te velikih i malih sila. To je sigurno bila zabluda.-1941. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva.. Akcidentalno je kod toga. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. . Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. koji su na životu u emigraciji. poput starije hrvatske generacije. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933. HRVATSKA POLITIKA 1929. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. formiranu izmedju 1935. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. koji su priželjkivali fašističko. Rijetki su bili. da novu državu prihvati kao svoju. u početku heterogene i neoblikovane. da bi. i 2. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. 1929.) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini.. u prvom redu studentske. Po njegovoj zamisli. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. Desetljeće. Ništa se nije dogodilo. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. i ima utisak. Oni. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. naime. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. nezadovoljne Jugoslavijom. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. veoma simplicistički prosudjivale. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. Diktatura kralja Aleksandra. a da je Njemačka za njeno razbijanje. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. Čini mi se. To je njena bitna karakteristika. radništva. jer se je mislilo. ne odgovara činjeničnom stanju. dobar dio hrvatske inteligencije. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna. Hrvata i Slovenaca.38 39 Hrvatski studenti. koje je slijedilo 1918.

što piše u autobiografiji. do 1941. koji se formiraju kod kuće. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade. nego je odlučnu riječ imao dr. Budak. Slavka Kvaternika. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. Mladena Lorkovića. Ivana Oršanića i drugih. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. što je u svojoj knjizi iznio. odgovorne jedino njemu osobno. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. Ustaše se organiziraju. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. stvara svoju organizaciju. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. Ustaški pokret tokom 1930. koja se stvara tokom 1929.. strančar. Marko Došen. Drugi kompleks problema. koje su formirane tih godina. 1930. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. To je bio prvi i posljednji put. siječnja 1929. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom. nego. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije.. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. inertno. navodno. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. isto tako kao i dr. do Aleksandrova ubijstva.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS. Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. a svi glasovi govore i o onoj. koje se nalaze na terenu. nemoguće demokratsko rješenje državne krize.40 formiranoj 1929. Kod toga opet važno je. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. pod vodstvom Mile Budaka. Aleksandar ga je primio prije podne 4. Zapravo je bila nesreća. Maček. s jedne strane. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. Ali vratimo se u 1929.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević. siječnja 1929. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing.-1941..d.-1941. na domaćem terenu. Vokić i t. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. Načelo poslušnosti.). . a nipošto ih ne stvara i vodi. odgojen u Stranci Prava. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča.. do 1941. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike. I. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. da hrvatska politička emigracija. II. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. 1938. koji. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija.. Toliko o izvorima iz prve ruke. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. Sudeći po onom. Aktivan. možda i s povišenim naglaskom. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. O tim audijencijama. Vlada tek slijedi zbivanja. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. Aleksandar je na 6. da se ne zaboravi. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. što mladje snage. kako to Maček čini u svojoj knjizi. S druge strane. čini se. Ante Pavelić. ili. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu. Oršanić. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije. koja treba drugčije prosudjivati. i pripadali su svima hrvatskim staležima.(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje.(45) Nije mi poznato. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. Dr. socijalno i ekonomski progresivne. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću. Činjenica je. do danas. Košutića. uz ono. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret. da je. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. siječnja i ponovno prije podne 5.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

jer ima indicija.-1934. Za vrijeme svoje vladavine (1914. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15.). (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. Slavoniji. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama.. sastavljene od Austrije. Mjesto da nastavi očevim stopama. (67) U siječnju 1935. a opozicija 797. složio se je s njime (s. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. travnja 1936. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju. uz SDK. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice.-1914. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I.-1939.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital. U razdoblju od 1934. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije. u kojem ga moli. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. koji bi ih složio i poveo. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. lipnja. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu.. (65) S druge strane. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. Dalmaciji. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema.). Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju. u Hrvatskoj.-1940. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka. do 1941. koja se je sastala 11. Usprkos terora i javnih izbora. tko je to bio. U izborima na Mačekovoj listi. uzajamno su se neutralizirale i križale. 1936. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca.). 163. tokom abesinskog rata i poslije njega.-161. Maček je 49 odgovorio negativno. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936. Srbi su bili politički obezglavljeni. Čim je Jovanović napustio Zagreb. Madjarske i Hrvatske. Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. Razlog je bilo obećanje. Kasnije optuživanje Madjarske. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru. Ne smije se smetnuti s uma.. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. Da nije bilo Aleksandrova testamenta. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. Jevtić je dobio 520. to jest do abesinskog rata. t. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s. 161. razbio i oslabio srpske političke stranke. Bosni i Hercegovini. dok je država neminovno išla u propast. bojeći se.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. 159. listopada 1934. S obzirom na tadašnji izborni zakon. j. (1903. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. Pred konferenciju velikih sila. političkim strankama. Engleske. Francuske i Italije. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću.). jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali.160. Želio je znati. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. 3. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. stvaranja osovine i čeličnog pakta. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. svibnja 1935. nego mu je obećao. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića.144 glasa. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. sudjelovali su Davidovićevi demokrati. Ali i kroz kasnije razdoblje. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. 158. već od 1932.-59. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. Nije označeno. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934. u Stresi. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. i ostaje u zatvoru do 20. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika.). Dr.) interniran u talijanskom gradu Sieni. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. U njoj je i slijedeći odlomak: . do 1935. počelo se je govoriti o novim izborima. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije.). okupljene u vojsci. srpske političke snage. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji.197" (s. travnja 1935.

po njoj su kontrolirane. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. da bi želio s njime privatno razgovarati. da se vidi. Iako je stranka bila demokratska i. Mačekovpg školskog kolege. da se obje djelatnosti. koji su mislili. te organiziranje Gospodarske Sloge. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. Tokom 1935. U razdoblju izmedju izbora 1935.). i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. borila se za demokraciju. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. i da su one zapravo dva puta. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine.50 Hrvatski narodni zastupnici.: Za nas je glavno. 165. 22. lipnja 1935. Najmanje se je . da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. nego čitavog hrvatskog naroda. uglavnom. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. Druga.. Nažalost. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. bez sumnje. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama. kako smo vidjeli. i 1928. samo dopunjuju. kao i dra Mačeka. dobivala sve šireg zamaha. koje. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. Hrvatska Seljačka Stranka. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. Dr. pomažu stranku. Posljedica Mačekove politike bila je. preko profesora Milorada Stražnickog. potkraj 1935. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. da predstavnik opozicije. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. 22. s druge strane.. vratio u Zagreb (s. javna i tajna. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. Sutradan. od radikala. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. Tako je Maček i postupao. Tokom 1936. bez obzira na uspjeh. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. Radi Mačekove bolesti. pobijanju nepismenosti. I nisu bili malobrojni. da je bio odmah svijestan. od 1935. Dodaje jedino. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. s druge strane. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. početkom 1929. da ustvrdimo. i 1938. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. izražena u javnosti s jednom strankom. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. SLS i JMO. odnosno za njegovu punu političku individualnost. ne isključuje "državnu zajednicu". Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka. (68) 51 dijela hrvatskog naroda. te se je Maček već sutradan. 2) odnosi s krunom. On. hrvatski sveučilištaracemigrant. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. da je Dr. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. Maček vrši dužnost vodje. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost. do 1939. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. S druge strane. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. koja je od 1918. tajna.). koja vode istom cilju. izloži svoj plan kruni. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. s jedne strane. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. Složili su se. to je bila posljedica srpske diktature. jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. s jedne strane. kao što osjećamo. posjedovala dnevnik "Narodni Val". zajednički s predstavnicima Srba. S druge strane. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. Rezolucija je tako sastavljena. bilo je u samoj biti takvog razvoja.. lipnja. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. lipnja 1935. a. Prije toga stranka je tek 1927. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. u dvorcu Brdo u Sloveniji. knez Pavle obavijestio je Mačeka. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. 164. Maček ne iznosi. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski.

a dr. dok je ovaj bio u emigraciji. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. Stajao je na stanovištu.. prigodom njegovog napada na Abesiniju. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu". 183. do kojeg je definitivno došlo u . Lazar Marković. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. listopada 1937. 178. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. kojom su srpske stranke po prvi put. su oni željeli. S druge strane. Prema Ribaru. Ing. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. prema Mačeku. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. još gore.). Tokom 1937. Svi. 172. Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10. odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava. Maček se je s time složio. Godine 1935. Milan Gavrilović zemljoradnike. odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. 178. poslije pada Jevtićeve vlade. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić.. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije. napravio s Jevtićevom vladom. Poslije svog posjeta Beogradu. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. priznale narodnu individualnost. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. Stojadinović. Ostalo nije bilo važno" (s. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936.(71) Bez sumnje. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8.). Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. da udjem u njihove vlade. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. Milan Gavrilović. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. u prvom redu. Božidar Vlajić i dr. rekavši. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. popuštajući Hrvatima. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. S druge strane. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom.). Poslije dugih pregovora postignut je sporazum.).(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. bili označeni kao srpski izdajice. 181. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. Maček tretira kao frankovce. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu. Hrvatske nacionaliste iz 1935. medju ostalim. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. listopada 1937. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. nema potpore srpskog naroda. bila je 15. On kaže. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra. 1935. 128. bila mi je savršeno jasna. 177. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. Ribar ga objavljuje djelomično. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. Poslije odugovlačenja. Lazar Marković kao predstavnik radikala. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma. jer opozicija nije složna medjusobno i. da mu obrazloži. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. Za sastanak u Farkašiću kaže. ne može se povući konačan zaključak. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. ističući. od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. kao što je on. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. u kojem je. siječnja 1937. knez Pavle primio ga je u vlaku. da je s Mačekom teško politički razgovarati. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. Maček nije više imao vremena. Božidar Vlajić demokrate. Pavle je naglašavao. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. u Brezicama u Sloveniji. i to sam dužan kazati vam otvoreno.). Od tada počinje razlaz. Većeslav Vilder predstavljao je SDS.-78. Maček uopće ne spominje. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje.). bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. Iz ovog. ali bez ikakvih rezultata (s. 181. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno. da su u jesen 1935. koje nije bilo objavljeno. 179.-1938. da ne bi.(73) Dr. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. lipnja 1935.. da je to sasvim točno.-1938. i 1938. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. polovinom kolovoza 1938.). Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu. u kojem su HSS predstavljali dr. kolovoza 1938. kao što smo u vanjskoj" (s. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. On je. nema sumnje. jer da ne priznaje "realnost" (s. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. Njima se je kasnije pridružio dr. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje.).

koje postoji u narodu hrvatskom. da Hrvatski nacionalisti. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. ma gdje oni stajali. da glasuje za vladu. nije se toga mogla nikada potpuno otresti.. 185. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. kaže Maček (s. (Odobravanje ) To nepovjerenje. Činjenica je. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira. u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. Maček tvrdi. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. koju je pokazao naš predsjednik.-75. koja je u mladosti bila jugoslavenska. Pavelićevi sljedbenici. odnosno HSP i HSS. koji su mislili. Velika većina opozicionih glasova (791. Nijemci u Hrvatskoj. Maček je to odbio. Bosni i Hercegovini. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. 184.. preživio i izdržao. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. da je velika odvažnost. koje je sam imao. kojih nisu imali. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. bez sumnje. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. što je narod hrvatski doživio. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. 174. Nema sumnje.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. Svatko je u njemu gledao.. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. U izborima od 11. da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. prema službenim rezultatima. bio protu jugoslavenski raspoložen. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju.). jednako kao i onih. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. stvoreno je mnogim dogadjajima.. 174. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati.). i pripisivao mu one poglede i nazore. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. Košutić. 185. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s. Dalmaciji. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države.332 za vladu.).. opozicija je dobila 943. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci.964 glasa — prema 429. U ovom razdoblju dr. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. i tako je došlo do razlaza (s. kako se postepeno širi mišljenje.54 jesen 1938.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s.). i da preko 100. S njime je Maček imao tri razgovora. kao i oni organizirani u katoličkim redovima. Kod toga treba napomenuti. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. glasovali za HSS. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. IV. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. Budak je tražio. kao glavne ustaške predstavnike u domovini. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. da je bilo i onih. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci.).000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. medjutim. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. uvjereni smo. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. što je htio. da nije mala stvar poslije svega. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno. Istina je. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine.(75) 55 položaja. koji je. ovaj put polovično su apstinirali. proglasili su takodjer apstinenciju.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). Zato moram kazati. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. pa nadalje. koji su u velikoj većini 1935. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod. nego što je prikazuje Maček. Ing. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. svibnja 1939. jer starija generacija. prosinca 1938. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. došlo je do konačnog razlaza medju njima.

niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. ali samo u granicama ustava. 186. Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom.). Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. Kad je spomenuo Dubrovnik. ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. da Maček njih smatra za talijanske posrednike. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". prekinuo ga je. da se on. dodavši. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. u prisutnosti kneza i Šubašića. V. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. 187. kaže Maček (s. s vidljivom rezignacijom. naročito velevlasti. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". da ne apstiniraju. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931.). da ga je u ožujku posjetio ing. i odmah zatim priča. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. konačno. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac". ing. 190. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. U Šibeniku. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28.(79) Trebat će jednom .). u banovinu Hrvatsku. Zatim. očito financiran od Stojadinovićeve propagande. nacrt. Antić.-86. nastavlja o posjetu. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. što je u tom pogledu doznao. vršeći svoju dužnost. Maček ne spominje. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. kad je čuo za taj prijedlog. svibnja. prema Mačeku. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine. Bombelles ga je obavijestio. tog "isključivo srpskog teritorija". ako je uopće štogod uspio doznati (s.(78) Hrvat i član. Za uzvrat. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. koji mu je učinio grof Bombelles. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama. Carnelutti. Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. 187. Prema tome bi se dalo zaključiti.). da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. posjetio je Mačeka u ožujku 1939. situacija je bila promijenjena. Ministar dvora Antić. siječnja". Nacrt je obvezivao HSS. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. Kod nedavnog razgovora. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. nije imao obaveze. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. Carnelutti.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. Kasnije. 185. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. ali je zamolio Carnelutti-ja. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. a savjest i dužnost nalaže. gdje sam tada živio.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. tako i svih evropskih država. S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. kaže Maček (s. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. Protivno onom. te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. Princip pravde i slobode traži. Neposredno poslije ove rečenice. ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. Rekao mu je. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova. Maček se je izjavio spremnim za pregovore. HSS. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. Knez Pavle slušao ga je šuteći. Maček nije imao što poručiti. da pokuša istražiti. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. da glasuju za dra Mačeka. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine.). Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. sigurno ne može usuditi tvrditi. Poručio mu je. prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. Pavle je bio oduševljen. Carnelutti je obećao. Hrvali bi. da traži ujedinjenje Savske. Njegov urednik bio je Joe Matošić. Maček je odbio ponudu bezuvjetno.

predsjednik šalje mene. da se vidi. Moramo biti u prvom katu. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. Najprije vlada. obavijestivši Mačeka. 8. svibnja 1939. Prema jednoj verziji. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. i to samo onda. Tada je poslao Šubašića u Beograd. . da razvidi situaciju. žele sporazum. 188. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . travnja. nas bi zgazili. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s. a onda ćemo razgovarati.. da sporazum nije odobren. Košutić i Sutej. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.). po Mačekovoj želji. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. jer je bio mišljenja. ma da je to smatrao gubitkom vremena. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom.-88. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji.). Ukratko morali smo konstatirati. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom. veoma temeljite. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. Cvetković je prihvatio prijedlog. te je slijedećeg dana.. Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. Maček je poslao Košutića u Beograd. Na 1. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. Slijedećeg dana započeli su pregovori. dok se ne postigne sporazum. Šubašiću je rečeno.(81) Maček je uvidio. Razgovore sam vodio dva dana. ona je na vladi samo zato. ni od Kneza niti od Cvetkovića. što je bila protiv sporazuma. koji je imao stanovitih veza tamo. travnja. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. bio objavljen komunikej. kako ćemo i što ćemo. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. te je Maček poslao Šubašića. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". jer ova vlada. veoma duge. ako su na vlasti. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. Kad bi mi nešto takvo primili. travnja vratio se je u Zagreb. da bi dobio kneževu suglasnost. Marko Jurinčić. U Zagreb je stigao uvečer 1. Čim je Cvetković napustio Zagreb. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. Prema njemu. To je prije svega pitanje teritorijalno.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. da ga obavijesti o situaciji (s. da razvidi situaciju. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum.). Kazao je Cvetkoviću. 187. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. Šubašić nije dobio jasnog odgovora. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. koja je sada na vlasti. kao na dlanu. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. 188.58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. Poslije tri dana razgovora. s obzirom na uskrsne blagdane. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. te kotar Dubrovnik. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. profesor Ljudevit Tomašić i dr. svibnja 1939. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. Kad se je povratio u Zagreb. Na 26. da knez ne pristaje. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. koji su u opoziciji. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. u kojem je konstatirao. 188.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. bio je opširniji i s više detalja. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju.. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo. početkom 1939. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. te Srijema i Vojvodine". da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. nego oni.89. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. Prema referatu. niti javnost obaviještena. Dalmacije. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. a to je da naši prijatelji.. ali misle. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. travnja. da ga ne može drugi napraviti. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata. Opoziciji je bilo predloženo. 8. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu. osim Mačeka. 27. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. ili da pregovara s Mačekom.

Maček mu je rekao. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. Dapače. S druge strane.). Nova vlada bila je imenovana 26. a Pavlov Šubašić. Maček je imenovao Šuteja. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće. 189. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. da budu prekinuti (s. u kojima nisu mogli postići sporazum. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. kolovoza. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s. Vrijedno je napomenuti. da je sporazum bio temeljen na članku 116. da što prije sklopi sporazum. Zapisnički bi utvrdjivali. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. da se nije ni sastajala. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini. Ilica i Tasića. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s. Dr. Derventa. u kojim su se točkama složili. Od početka pregovora. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. o kojima smo već govorili.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. Tokom 23. narodni zastupnik za kotar Slunj. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. Maček je na 29. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. Isto tako o tome šuti i Cvetković. 192. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. Srbi da su tražili.).. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. s kotarevima Dubrovnik. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16.-93.-92.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske. Sid.). te nije nikada postao veoma popularan. da su njegovi članovi bili. Lazar Marković i Boža Maksimović. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. Maček nije htio tada ući u vladu. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. i 24.-91. Maček posebice naglašava. Banovina . a ne kao mandator krune. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. Lovro Sušić. Brčko. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. koji se kasnije može revidirati. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu. Gradačac. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića.. prosinca 1924.). U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote.). jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade. siječnja. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. odnosno. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. 191. da nije u posljednji čas Cvetković popustio". ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. koja su odobrila sporazum. osim spomenutih osoba. 191. "koliko se sećam. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. u vlaku kod Zidanog Mosta. i to povodom albanske krize u travnju. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. Banovina Savska i Primorska. generali: Bogoljub Ilić. tvrdi. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost.(89) Veliki je Mačekov propust. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. da je rat neizbježiv (s. Milan Martinović tvrdi. da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. Grol je došao u Kupinec. To je jedino mjesto. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. Milojko Janković. 194. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. dok se ne postigne sporazum. Maček ne spominje. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke.(86) Dne 22. Za Šubašića Maček kaže. 190.(88) Branko Miljuš. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s. Obojica su tada odlučila. Ušli su u vladu takodjer i radikali.). i tamo ostanu. Mačekov kandidat bio je August Košutić.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. u ožujku 1939. 191.). koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. Dne 20. Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. Dok su pregovarali stručnjaci. Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. Ilok. Nekoliko tjedana kasnije. Ustava. što uopće ne spominje. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček.

Gradačac.). soc. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj. da je sporazum kao privremena mera. i poslije njegove smrti. Irig. nego i Hrvati. Gradačac. opštine i sela. Albanci. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude. U tome nije uspio. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. zajedno s analizom . bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". U onakvim prilikama. Ruma.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. Naime. u onim prilikama bilo je isključeno. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju. do 27. Šid. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. čl. 1. da ga je trebalo anulirati. Srba. a koje država (s. Maček. Hrvatska politika izmedju dva rata. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada. i istaknuvši princip triju narodnosti. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". Magjari i Niemci te veći dio muslimana". i t. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska.(94) Od hrvatske trojednice. koja nemaju hrvatsku većinu. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana. Slavonije i Dalmacije. a poslije ga odbaciti. Brčko. Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi." (93 )[Točke su u originalu. izgleda. lipnja 1939. 193. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. Stara Pazova. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. d. kao i kotarevi Dubrovnik. kako je taj problem bio kasnije riješen. Hrvata i Slovenaca. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. zaslužilo bi posebnu studiju. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. d. Ilok. koji odredjuje teritorij Banovine.. 26. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako.). kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. koji je bio podloga sporazuma. Dvor i Boka Kotorska. Maček ne spominje. 1939. Za kasnije trebalo je odlučiti.62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom. kao i srezovi Dubrovnik. Sid. Maček je kod pregovora takodjer htio. A to je posve naravno. zdravstvu.. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. upravi. koja je uslijedila 29. Derventa. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik.(90a) Drugi članak sporazuma. Brčko. Hrvatske. Ilok. Cvetković zaključuje.. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države. geografskim i političkim okolnostima. ožujka 1940. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma.. VIII. da "je jasno bilo. Cvetković.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj.(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. kao i prije. Travnik i Fojnica.. spojit će se u jednu jedinicu. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun. koje će poreze ubirati banovina. posebice je važan. politici i t. III. kolovoza 1939. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. Mitrovica. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti.] Analizirajući tekst sporazuma. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. 193. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. Savska i Primorska banovina. VI. koja će se tzvati Banovina Hrvatska.. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. Dapače. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". Ne samo Slovenci. koja je svršavala 31. pišući o sporazumu u dva navrata. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. 1941. Evo.(92) Dakle. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade.

(s. u stilu Aleksandrove diktature. s kojom činjenicom knez mora računati. Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s.). Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka.. da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. zabranila je banska vlast (1940. neprekidno povećavala. mogu nam poslužiti izbori iz 1925. 204. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6.. kako bi. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. a isto tako i Italija.-205. Opozicione političke stranke. Radić je 1925. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. jer ih je na svim izborima od 1920. odmah raspustila Narodnu skupštinu. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor".501 glas. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. a 1927. do 1938. U novim izborima.. jer je sporazumaška vlada. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. prema srpskom mišljenju.). Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. studenoga 1940. Usprkos izbornog terora. splitski narodni zastupnik. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. dobio 532. 220.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. glasilo kluba.. Milan Grol i Božidar Vlajić. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije. 198. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba. Treba požaliti takve terorističke akte. Banska vlast odgovorila je 15. Tjednik "Srpski Glas". Maček sam kaže.872 glasa. da je HSS gubila glasove. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. ožujka ciljao na kneza Pavla.). Iz tog . koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. da budu sredstvo u njegovoj ruci. Maček spominje "aktivnost pete kolone". dakle je izgubio 151. i 1927. bez suda i presude. Kao primjer.) i nije dozvolila. legalno ustaško glasilo. potpomažući vlade i osobe. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. 65 siječnja 1940. Maček točno uvidja. Paško Kaliterna. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio.(98) Nije bilo prilike. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju. Subašićeva turneja Hrvatskom. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. imala je protivan učinak. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. pokrenut 1939. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike.-16.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. sigurno nije točno. to jest više od 28 postotaka. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. 'previše popustio Hrvatima'. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". da je bez sumnje "puč od 27. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom. Tjednik "Hrvatski Narod". Većina nije bila s njime oduševljena. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. prosinca 1939.371. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. Politička glasačka mašina. koje je označio kraljevski dvor. narod bio reagirao. da se kamen počne kotrljati" (s. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista.). možda. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. prema Mačekovom zahtjevu. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta. Sada su bili isključeni iz političkog života. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju. Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. koji je.(99) To je ujedno jedini slučaj. počevši s prvom eksplozijom dne 30. to jest političari članovi Narodne skupštine. 381. 209. ali to prelazi okvir ove rasprave. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi. Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat.

da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. 220. potaknut sa strahom. kao općenito i hrvatski utjecaj. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. Edo Bulat. nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. Andres. Slijedećeg dana. Maček je u tom govoru. Maček se je odlučio ući u vladu (s. da se nadje neki modus vivendi". Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. da Mačekov osobni utjecaj. Mittelhammer. da bi se to moglo postići jedino s ratom. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana. Ujutro 31. 6. Maček spominje. bio je pesimista. ožujka. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. da je posljednje bio razlog. zapravo izjavi. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori.). da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. upravo prije odlaska u Beograd. 220. travnja. 222. u telefonskom razgovoru sa Simovićem.).-23. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd.). da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. 226. travnja 1941. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10. 7.). da obavijesti Ribbentropa. travnja. travnja poslije podne? VII. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. 220. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. Maček kaže. Dne 9. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama. pristao je. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo. travnja. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu.66 prikaza. 226). da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. poslije Košutićevog povratka iz Beograda. ako dodje do rata. da ne će ići u emigraciju. da ne ide u Beograd (s. i iz onog. da ostali hrvatski ministri (Šutej. 227. nego se priključiti vladi (s.(103) Poslije podne 3. Njemačka je tražila kao uvjet. 6. prema Pavlu. sreo je Simovića i obavijestio ga.. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. na konferenciji 2. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. Već na 27. travnja Šubašić ga je obavijestio. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. a odatle u Uzice.). travnja ujutro. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. Košutić i Krnjević. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. travnja. Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. Moj je utisak. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. Prema Bulatu. travnja. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba. travnja. Zbog toga nije imala drugog izbora. Ujutro 10. kao da rat ne predstoji. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. S izjavom od 8.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10. da je Maček bio preporučio Šubašiću.(100) Knez Pavle kao realan političar.). tvrdeći. Zamolio ga je. vidi se. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". te zajedno s njime zaključili. Maček je odgovorio. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. i savjetovao mu. travnja. travnja. Od 10. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera.). Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. dalje on se je suzdržavao . počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. da su Nijemci prešli Dravu. ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. Krnjević i Šubašić. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik. Simovićev puč iznenadio je Mačeka. 220. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani.(101) koji je. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. Istu verziju potvrdjuje i dr. iz sela Kremne kod Uzica. Maletke. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. pozvao narod. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. i radi toga on to ne može poduzeti. Medjutim.-28. i obećao mu. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova.). Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu. ožujka. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. ili je bio ozbiljne naravi. 207.(103a) Kad je započeo rat. Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva.-21. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. Maletke je žalio. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom.

Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. što prije riješi hrvatsko pitanje. iako je . Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. 1941. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica.68 od političke akcije. uglavnom. misleći. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. a ne načelne pregovore. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. Maček je Radićevu impulzivnu. potpisane od Mačeka. djelomični. Možda je računao. svodili su se. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. Maček ne iznosi. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. na koje su protivnici trebali odgovarati. odnosno njihove stranke. u jednoj. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. ocijenio. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. bili su. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda.. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. niti se za nju javno borio. hrvatska trojednica. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. . Primorska i Vrbaska. prema tome. Sve ostale deklaracije. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. prigodom neke političke skupštine. One su suradjivale s Mačekom. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. nego je čekao i šutio. Da li bi to mogao biti kralj Petar. Po našem mišljenju. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. uključivao i više. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. Maček to jasno ističe za sebe. i Mačeka označiti federalistom. siječnja 1929. Dakle. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. jedini način. Prema Mačekovu planu. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. Radi toga. uz SDK. Sporazum iz 1939. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. Bio je konzervativni 69 federalista. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije. ako prihvatimo tezu. sa sigurnošću možemo utvrditi. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. travnja 1941. smanjena za nekoliko kotareva. dinamičku taktiku. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. i kasnije. do 1941. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. Drugi. u siječnju 1939. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. Trebao im je jedan simbol jedinstva. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija... da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. Prema onom što priča. te kotar Dubrovnik. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. U audijenciji 5. Dakle. nego što se je Maček nadao ostvariti. i dioba Bosne i Hercegovine. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. Kao prijedlog za dalje pregovore. vjerojatno. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. kao i tri ostale srpske snage: kruna. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja.. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. u biti neutralnoj Jugoslaviji. Nije stvarao političke situacije. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941. bila je napuštena u Mačekovoj eri. nego samo s pojedinim Hrvatima. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935.Stoga je prikladno. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. ali ipak. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. Koja je sredstva Maček upotrebio. pretvorio u šutnju i čekanje. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. jedan autoritet. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. Označio je. jer su mislile. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. bile su spremne davati koncesije. Ta se politika može shvatiti jedino. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. odnosno njegovi savjetnici. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. na isticanje načela. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. na kojoj bi bio glavnim govornikom. sigurno je. čiju bi riječ poslušali. vojska i Crkva. plan je. Korošec i Spaho.

ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). konačno. Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. Maček je očekivao.. (2) frakcija. Krnjević i Košutić. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. a koliko vodstva HSS. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. drugoj frakciji su pripadali Košutić. koji su tvorili predsjedništvo HSS. Martinović). Šubašić i ostali). u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. . prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka. Juraj Šutej. sklon sam vjerovati. Kuvedžić. proširiti njene kompetencije. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. nitko nije pripadao trećoj frakciji. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka.(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. Sutej. do 1941. Berković i ostali). Sutej i Šubašić. odbila je suradnju s Titom. Imam utisak. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. bio hrvatski konzervativni federalist. da u tom pravcu nije ništa poduzeto. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. u razdoblju od 1935. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. (3) frakcija.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča. do 1941. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. Andres i Smoljan. Bičanić. Sklon sam vjerovati. kako su mislila ostala trojica: Torbar. Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. Drugi dio HSS. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike. koji je ostao u domovini. i uputiti ih u svoju politiku. radi njegovog komunizma. Druga. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. Košutića se je od 1937. koja suradjuje s Titom (Košutić. ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). ili samostalna hrvatska država. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić. HSS i dr. da su bili bliski Košutiću. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. Sutej. U situaciji. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. Što onda. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini.. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. Jedna skupina. u travnju 1941. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. Hefer.. dr. Dakle. Još uvijek nije razjašnjeno. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. dapače u jednoj osobi. a nije suradjivao s ustašama. Nisam siguran. koja suradjuje s ustašama (Tortić. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku.(105) i tako naoružan dočekati konac rata. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. podijelio se je na dvoje. odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. nego se je pocijepala na dvoje. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. i.

koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. Aktivni učesnici tih dogadjaja. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države. (s. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. I njih će trebati kasnije razjasniti. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. a ime drugog Maček je zaboravio. Oni su Mačeka obavijestili. Zatim su od Mačeka tražili. što je Maček ustrajno odbijao. ne znajući. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. da prihvati mirno ove nove činjenice. Kada smo ovo uredili. da ću izdati proglas na narod. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. što će s njim uraditi. gradova. otišao automobilom za Kupinec. koji žive u emigraciji.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. ostavio ga je čekati. kasniji i današnji Dubrovnik. te su.-30. odnosno Državnog vijeća. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. obojica su telefonirala Kvaterniku. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. travnja u Bjelovaru. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. General ga je primio i. može to povjerenje povući. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . Neki. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. . koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". 229. u hotel Milinov. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. koji mu je dao povjerenje. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. 229. upravo kad je htio otići u Kupinec.). prije Pavelićevog dolaska. Ovaj ga je pokušao nagovoriti. da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. travnja. Maček je to odbio. premalo su do sada razjašnjeni. travnja u Čakovcu i drugo 8. Poslije jednog sata čekanja. splelo se je dosta nejasnoća. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. da preuzme vlast u Hrvatskoj. Maček kaže. otputovao u Kupinec (s. 11. nego sve one dogadjaje. još uvijek šute. u Zagrebu. kotareva i pokrajina. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. u kojem ću navesti. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo. jer nema drugog izbora. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. prema tome. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. posjetila dva Nijemca. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. Jedino hrvatski narod. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. 10. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. općina. Dalje ću pozvati narod. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. travnja. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili. Nassenstein-u. delegatima.

vjerojatno oko 6. susretalo se je kao neprijatelje države. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji.500.043.74 75 države.000 Srba pravoslavaca. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. prema tome. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke.(113) Hrvatske seljake. da se tokom 1943. Bosni i Hercegovini.. Vjerojatno ne griješimo. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna. Sigurno je. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. valjda. od toga 3. povijesna Hrvatska imala je 6.500. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu. Činjenica je.000 stanovnika. Ratno razdoblje od rujna 1941. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. Hrvati su. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi. da je 1941.400 Srba pravoslavaca. da je trebalo kazniti pobunjenike. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. a ne cijelu narodnu manjinu.000. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države. Držim. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. odnosno hrvatska državna vlada. i da bi. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. najbolje odgovara njihovim interesima.. da autonomna Bosna. oni su bili smatrani kičmom . pripao Jugoslaviji. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941. Hrvatska država imala je 1941. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. Politika. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. DO 1945. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom.500 Hrvata muslimana. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. nego podjela na dvadesetak Velikih župa. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. kad kažem. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. bili su susretani s nepovjerenjem. koju je Ustaški pokret. I.600 Hrvata katolika. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku.400 stanovnika. ali. bilo u NDH oko 4. da izlože svoju politiku. 1. kad kažemo. razjašnjuje. Kakav je bio postupak. da će se sa mnom svi složiti. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju.000 Hrvata. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. Baš radi hrvatskih muslimana. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran.500 Nijemaca i t. koji je 1920. pa i bez javnog djelovanja. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. 145. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret.069. Prema popisu pučanstva 1931. proživio sam u Zagrebu.847. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. nijedne druge političke snage ili skupine. 716. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja. katolika i muslimana i oko 2. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. Oni su smatrali. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. Već sam prije istakao. jedini narod. do svibnja 1945. d. pripojeno Italiji: dio Istre. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti.

da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio. koji je danas u sklopu Vojvodine. a Pavelić izjavljuje. koji bi radili protiv hrvatske države..060. Čini mi se. nego i Ustaškog pokreta u domovini.) na bosanskom teritoriju. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. Tim govorom dr. Činjenica je.537. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943.. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. od toga 3.632. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. u kojoj nije bilo Srba.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. ako ne i više. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . u nekim kotarevima Like. i slične. kao i to.347. izbacivala parolu: Srbi psine. vjerojatno. Trebalo je pokazati Srbima. bješte preko Drine. da je Hrvatskoj pripojena Istra.817. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. da je Ustaški pokret već 1. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. (3) Srbi. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. Da nije bilo te politike. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. povijesna Hrvatska je imala 6. da se Židovi što prije unište. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. sastavljena od seljaka. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati.621 Hrvata katolika. (2) Srbijanci. braniti se i napadati. bit će izvedeni pred redovne sudove. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave.-43. najavio jednu poštenu. Madjara 11.. u razmaku od nekoliko dana.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima. kao u Srijemu. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni. da bi. i 1948. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941. zatim Slovaka 15. da i Hrvati umiju rukovati oružjem.873 i t. 46. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici. Nijemaca 3. s druge strane. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti.. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. vjerojatno. Sigurno je.-42. trebat će se povratiti u Srbiju. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941. psihološki razumljiva. dokonča veljače 1942. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942. Ne vjerujem. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. a Hrvati djelomično. i 1942. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. lipnja 1942. gdje su fizička sila. Korduna. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285.479 Hrvata muslimana i 1. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti.594 Srba pravoslavaca..(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. Dakle. u Bačku i Banat. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. 77 Poslije 1918.381 stanovnika. Ne izgleda mi vjerojatno. Tito. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. da na silu treba odgovoriti silom. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. Sigurno je.228 Hrvata katolika.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi. II. ali mišljenja sam. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države. koja je proradila 1.237. travnja 1941. d. 890. od toga je 193. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države.997 Srba. ali ne treba zaboraviti. II. Na nekim mjestima. da u pravoslavlje nitko ne dira. te. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. Nijemci su sigurno pravili pritisak. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. travnja 1941. vidimo. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države. politika progona Srba. ona je. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. koji su djelatno progonili Hrvate.

preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kad je dr. gradske policije. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću. oružništvo te Ustaška obrana. da može izigravati jedne protiv drugih.(117) dr. Nekoliko osoba. Ante Nikšić. Vokić. rezolucijama. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. kasniji kardinal. Prometne bojne. Medjutim. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. Herenčić. potpisanim. Lujo Zimperman. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. temeljene na moralnim i humanim načelima. a. Mnoge osobe. i sami nosioci te politike. Neke osobe. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. dr. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. s druge strane. Crna legija. i vjerska i kulturna i politička. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. Unutrašnja. koje su bile na čelu tih ustanova. izgleda. s jedne strane. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. postojala je Ustaška vojnica.(118) Mrtvi su: dr. zrakoplovstvo i mornaricu). poštenog i trijeznog autoritativnog režima. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. Milutin Jurčić. Sertić i t. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. dr. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. Mostaru i Banja Luci. kao Eugen Kvaternik. dapače. Ante Pavelića. do 1941. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. Boban. mjesto jednog umjerenog. s druge strane.. Vilko Begić. od uglednih muslimana u Sarajevu..(119) Gaščić. nego su bili zapovjednici na terenu. Mladen Lorković. dr. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. Navratil. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. Odluke su se. skoro i nema značajne osobe javnog života. skupštini Matice Hrvatske 1942.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. Dragojlov. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. Mate Frković. Profesor Filip Lukas. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. jer je. predstavnika Glavnog ustaškog stana. a kasnije i zatvora. Andrija Artuković. cjelokupna srpska javnost. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. Steinfl. bilo je drugih uglednih Hrvata. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. Kod Hrvata. državnih tajnika. totalitaristička i balkanska. naprotiv. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. s jedne strane. Rubčić i drugi. Nadbiskup zagrebački. Peričić. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. Cesarić. Kren. danas je javno osudjuju. d. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. Dr. Eugen Kvaternik. Erih Lisak i dr. djelomično i predsjednik vlade. Francetić. a ne domobranstvo. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast.78 hrvatske države. poglavar hrvatske države. odnosno vojska. Kod Srba se nitko nije našao. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. . Dapače. Pečnikar. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. Brozović. Gdje je bilo težište. To su slijedeće osobe: dr. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. nego se. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. i dr. sudjelovala u borbi na terenu. To su viši hrvatski časnici: Babić. u kojoj je država nastala. seoske i ustaške milicije. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. Čanić.

Mjere. Ustaška obrana. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. s vrlo rijetkim iznimkama. Mnoge osobe. Čudina. koje su djelovale na odgovornim položajima. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. da je hrvatska vojska. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. u svim vojnim formacijama. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. a i u toku rata. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. zaslužuje detaljnu obradu. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. Toth. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. Državni savezničar. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. ing. Hrvatski vojnici. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. potrebno je naglasiti. brojila oko 230. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . Svojom spremnošću. Veršić i t. U vezi s borbom na terenu. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. Ustaška vojnica. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. bili su svojom sposobnošću. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. Blaž Lorković. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. i svoj rad proširio na druga izdanja. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. vjerojatno.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. Taj je kulturni zavod. na kojoj je strani bio hrvatski narod. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. Savez hrvatskih privatnih namještenika. ali jedva pismeni. na čelu sa zapovjednikom ustaša. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. S druge strane. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. ne odgovara istini. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. bila je samostalna vojnička ustanova. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. nego u stvarnosti. s rijetkim izuzecima. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. nego je bio još i bolji. Feliks Niedzielski.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. Ta činjenica najbolje pokazuje. a Marijan Mikac hrvatskog filma. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. i bivših časnika jugoslavenske vojske. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. To su bili dobri hrvatski borci. Mladi časnici. Organizacija ustaša. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. da žrtvuju vlastite živote. jednako domobrani i ustaše. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. koje je više postojalo na papiru. U novinstvu su tada. i nisu nipošto odgovarali za položaje. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. Frković. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. borile i djelovale kao redovita vojska. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. u travnju 1945. poduzete u vezi s time.000 vojnika. što je. Savez kulturnih društava i t. Sušić. Činjenica je. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t .). Murgić.(120) Biljeg koljaštva. Cabas. na koje su postavljeni. odnosno poslovanje Ponove. d. Hefer. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. te neke ustaške milicije i formacije. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. Ratković. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Časnici. U lipnju ili srpnju 1941. da su se ustaške vojničke formacije. kao policijska formacija. usprkos ratnog vihora. d. stvorene prvih mjeseci mlade države.

Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu.). isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. Vokić. 8. da bi ih konačno sve uklonio. Kad je u jesen 1943. Već koncem 1942. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. travnja 1941. koje će takodjer jednom trebati razjasniti.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. Luburić i Pečnikar. Možda će se kome činiti čudnim. koji su imali iste brige i bojazni. 1941.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Bugarske i Rumunjske. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak.. Herenčić. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. dr. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. III. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. i 29. 1941. on doslovno donosi i zaključke. Enno von Rintelen. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. izgleda. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija. koji je 28. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. do pada Italije. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. d. rujna 1943. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. zapovjednik Ustaške mladeži. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. tvrdi. Mladen Lorković. Stijepo Perić i dr. Slovačke. Eugen Kvaternik.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. Francetić. i t. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist. u emigraciji su sada Herenčić. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar. Ovdje mislim na državnike Madjarske. Moj je utisak. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. Dr. Cilj Pavelićevih poteza je bio. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. ne . Rezultat tih dviju škola. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. Zadatak je hrvatske politike morao biti. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. Singer i t.).(122) III. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije.. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti. Da je 1941. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. prestao biti ministrom vanjskih poslova.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. a fizički koncem rata. dr. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. Slavko Kvaternik. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom.(121) Meni se čini. koji su tom zgodom stvoreni. Čini se. Servatzy. Uz Eugena Kvaternika. Dapače. daljnje je pitanje. završio je svoju političku karijeru u NDH.-45. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. Moškov. Čini mi se. u prvom redu fašističkom. Pečnikar. srpske i talijanske. ali bez hrvatskog sudjelovanja. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. Ivan Oršanić. koje je zauzimao. 28. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. sigurno bi bilo moguće. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. III. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. Izgleda. da se Mile Budak. Stoga je trebalo naglašavati. On je. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. te zatim državni savezničar. d. Luburić. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. Mile Budak. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin.

84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. da se je koncem 1941. armiji. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha.. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. III. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". Priština. Istoga dana poslali su drugi brzojav. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. generalom Ambrosijem. IV. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade.. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. jer ona ipak ne nastupa".. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. oca i kažite mu. da Vam u ime vlade Reicha preporučim. ocu. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. kako hrvatski promatrači. Travnik. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. Glina. Poslije toga letio je u Albaniju. kad je već popustio u pitanju kralja. Tamo je linija ovako opisana: 23.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. generala Roatte. Andrija Artuković. Novipazar (mjesta njemačka). Kažite Vašem g. s druge pak strane. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. pišu o tadašnjim pregovorima. (. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25. treba istaći.. dr. III. Sjenica. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. Bosanski Novi. von Ribbentrop. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. na razgovore s generalom Cavallerom. On tvrdi. odnosno sudionici. vojnički i ekonomski pregovori. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. započetom 20. da ću od časa. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija.(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. kad stupim na hrvatsko tlo. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22. Čini mi se. Ustiprača. S druge strane..(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno. IV. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. kad stupim na hrvatsko tlo. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24. Donji Vakuf. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji. talijanske armije. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. Eugen Kvaternik tvrdi. Hrvatski pregovarač. Prijedor. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. Tamo su još bili dr. — Kako vidiš. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta. IV. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. neposredno prije sastanka u Ljubljani. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. izmedju Ciana i Ribbentropa.(126) General Halder. Visoko. travnja 1941. bez sumnje.. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. politički. Jozo Sunarić.(127) Helmuth Greiner. Banja Luka. piše na temelju svojih bilježaka. Jajce. bilježi poslije podne 30. V. Dakle. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. Edo Bulat. Uroševac (mjesta njemačka). situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. te je čitajući iz nekoga papira. da od onog časa. a mislim i dr. počinje borba za povratak Dalmacije. 1941. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. Preča.(131) Za ilustraciju. koji je držao u ruci. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". Ja sam pomorski časnik. IV. Rintelen uopće ne spominje. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču. telefonski me je uputio. kaže: .(133) Eugen Kvaternik. hrvatsko-talijansko razgraničenje.

Najprije me predstavlja Kascheu. državni tajnik za vanjske poslove N. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". Nadamo se. što tvrdi danas.. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. dapače.Ono što mi je dr. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. Kad je stigao na Markov trg. ako što traže od Hrvata. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika. tvrdi. Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je. da. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. četvrt sata poslije pola noći. Mi smo moralno na vašoj strani". Mladen Lorković. Pavelić mi je rekao. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. da je kurir trebao tri dana. IV. dakle. kako je ona tekla u godini 1918. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. U stvari.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. te da će jednoga dana moći biti objavljen. dr.-22. dr. dr. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24.H. Ja sam dra Perića i 1943. ali jer nam je poznat. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. . da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. 20. dra Košaka i dra Jozu Sunarića. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. treba se pridržavati političko-diplomatskih. kad se je vratio iz Ljubljane. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost. Pred svima iskrsne Poglavnik. Jozo Sunarić. Branko Benzon.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. da je poslije podne 9. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. donio Paveliću Hitlerovu poruku. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. i ne znajući za odluku Berlina. pa i vojničkih norma". zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. da stigne iz Beča u Zagreb. u kojem mi javlja. IV." Od onda prisutnih jedino je dr. novom poslaniku Njemačkog Reicha. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. Rukujem se i sa ostalima. dra Lorkovića. Stiepo Perić. Slavka Kvaternika. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. IV. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. 'radi se o sitnicama'. Perić ostao kao živi svjedok. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama.. još je tamo zatekao Kasche-a.D. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. Dr. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. Prevode Kascheu. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. izgleda. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. koji mi veli. sasvim oprečno onom. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. Ali. Preuzvišenosti glavara N. Dalmacija će ostati hrvatska". On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. supruge Poglavnikove. Mi smo im odgovorili. Dr. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". Osim gdje Mare. koliko se sjećam: dr.(135) Eugen Kvaternik tvrdi.86 Ono poslije podne 24. Andrija Artuković i još nekolicina. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. Pavelić rekao onog jutra je.D. On.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb.H.. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. i 1944.: Grof Ciano još nije Beč napustio." I dodao je: "Vidi se. Pavelićeva. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. dr. koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako. U ovom pričanju čudna je činjenica. koje nisam uspio zapamtiti. što se tiče razgraničenja prema Italiji. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. Kvaternik takodjer tvrdi. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. bili su prisutni. s Talijanima je već sve gotovo". Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. da je to za- . . njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. dakle. da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro.

koja čini sastavni dio ovoga sporazuma.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II. da na otocima i na području izmedju mora i crte. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. Obično se zaboravlja.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. da se Talijanima i vojnički opru. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. prikazane na priloženoj karti. kolovoza.: "Hrvatska se vlada obvezuje. 2. armija u razdoblju od 22. Armate talijanske vojske.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. Još . dakle prije sastanka u Ljubljani. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. 4. kolovoza do 7. kako se iz gornjeg vidi. Talijanske ovlasti u II. zoni svojim proglasom od 7. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr. četnike i partizane.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. Andriju Karčića.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa. lipnja 1942. rujna 1941. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. rujna 1943. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. IV. da su gornje mjere poduzete privremeno.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. nego samo ucrtana na priloženoj karti. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. 3. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske. uz hrvatsku unutrašnju politiku. svibnja 1941. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. koji u izvatku glasi: Zagreb. zaslužuju detaljnu obradbu.88 pravo drugi telegram. maršal Slavko Kvaternik. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. zoni bile su promijenjene ugovorom. Talijanska II. Rimski ugovori od 18. do 8. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi. Armate.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator. rujna 1941. on i njegov otac. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. što je od bilo kakove koristi. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi.. Hrvatska je državna vlada sretna. zoni kao u svojoj koloniji. dok traje potreba vojnog osiguranja. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II. kolovoza u proglasu na narod. Njih se. što se nalaze u tom pojasu. talijanske Armate. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr. da smatra neophodno potrebnim. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19.(145) Ovi dogadjaji od 16. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. koji je Kasche uručio Paveliću 24. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. Prema Vrančiću. ponašala se je u II. kad je II. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. Sklon sam vjerovati. zoni. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1. kolovoza 1941. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana. 22. pomorski ili zrakoplovni. kolovoza. odredio sljedeće: 1. Ovom se zgodom daje na znanje. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni.(139) Granica druge zone. Na 16. koje spada u taj pojas.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22.

Pavelićev proglas od 9. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. zoni. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. Na osnovu primljenih uputa. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. prije izmjene poslanika. da li je mrtav ili živ. Na čelu II. Poslije pada Mussolinija. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. iza kojih nisu stajala djela. Drugo je tražio. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. bile su prazne riječi. koji su. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. Anfuso zatim nastavlja. Vršila je pritisak. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. On je notu dostavio svojoj vladi. svibnja 1941. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. Treće je držao. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. armije bili su dr. njemu se je bilo teško odijeliti od note. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. da je povrati odašiljaču. Roatta i Robotti. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. t. Iskustvo. dr. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. Pavelić je na to rekao. te je tada usliedila Budakova ostavka. svibnja 1941.. na teritoriju pripojenom Italiji. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje.(149a) Izgleda. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. rujna 1943. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. srpnja 1943. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. Radi tih pečata. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. rujna 1943. Pad Italije 8. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. Dr. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. Blažeković kaže. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. navodno. Nikola Rušinović. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. Tražio je. moli talijansko poklisarstvo.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. Berlin. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. 17. Anfuso tvrdi.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. U Anfusovoj noti. to je bilo glavnim razlogom. dr. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. medjutim. Mile Budak. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. Andrija Karčić. Nota se vraća u prilogu. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. dr. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. u kojoj se zahtijeva. studenoga V. j. 26. koja ju je odbila i naredila mu.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i.

koja je pregovarala s partizanima. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. Kasnije. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. u Ukrajini. pa do svibnja 1945. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. da im to uspije bez ikakova napora. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. do 31. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora.). Prema njemačkoj ocjeni. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. Dr. Preživjeli članovi te vlade. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. iako talijanski orijentiran. t. početkom rujna 1942. koje je general Glaise uveo u urotu. Hitler je mislio. rujna 1943. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. Medjutim stvar je propala. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča.(153) Uz Lorkovića i Vokića. da Pavelić. kolovoza 1944. kad su uvidjeli. pa čak i one. rekonstruirana 1. Na taj bi način izpalo. U jednom članku iz 1953.. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. koji su u emigraciji. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. Pavelić je. koja se vrši u vezi s tim". Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. Bilo je sve priredjeno. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. i koji su bili utamničeni radi tih veza. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. koja gubi rat.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. Milutin Jurčić. prihvaća njemačke zahtjeve i želje. izgleda. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. rujna 1944. od 8. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici.. 256. oba podupirani od srpske narodne manjine. U takvoj situaciji. Vlada. Prema Mačeku (s. i tokom 1942. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. da će najbolje riješiti problem. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti. za koje je samo i sumnjao. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. znači hrvatsku katastrofu. godine. te da na vlasti budu takvi ljudi. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. bilo je u interesu Nijemaca. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. Navest ću jedino.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije. da u Hrvatskoj vlada mir i red. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. Od rujna 1942. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. j. već koncem 1941. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. Nastala je tolika pometnja i strah. odnosno talijanske politike. te predstavnici HSS kod priprema puča. da su bili njegovi sudionici. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića.

bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. koji su bili na raznim. Izgleda. Ni on.. Nijemci su nas izdali". na 15. partija.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. odnosno pogrješna politička ocjena situacije. Pavelić ga je odmah posjetio. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske. odnosno o hrvatskim komunistima. u Zagrebu. Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul.). Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. ožujka 1942. Od 10. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. Izgleda. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. svibnja 1945. postala je 1924. Tamo je živio do 15.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. odlučio se je na emigraciju. bila je većinom poslušna Paveliću. siječnja do 9. Od partije. koja je suradjivala s ustašama. Juraj Krnjević. do konca rata. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. Dr. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. da su ondašnje njegove želje. medju ostalim. njemački zapovjednik Jugoistoka. nije se mogao otresti ni onda. Tog osobnog teškog iskustva. General Loehr. Uvečer 7. ožujka 1942. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu. dr. da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. Berković i Hefer. Branko Benzon. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. glasila hrvatskih sveučilištaraca. bio je još 7. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. dr.(159) Na 11. koja brani integralno jugoslavenstvo. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. siječnja 1943.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. svibnja 1945. U vremenu do zatvaranja. listopada 1941. Na Petom kongresu Kominterne. VII. i on je dobio teški potres mozga. Na 5. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. On je želio znati. zapravo jedino dr. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. profesor Stjepan Ratković i dr.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. prosinca 1943. Kako sam već prije istaknuo. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. 239. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. ožujka 1943. Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. te onda ponovno premješten u Kupinec. Frakcija.. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu.(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti.(160) Na 10. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. Četvrta frakcija. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa. travnja 1941. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. bile zapravo politička realnost. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac.. bilo vojničkim. bilo političkim dužnostima u NDH. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. Glaise von Horstenau-a.(161) Ako je k tome istina. donesena je rezolucija. ni ostala trojica nisu još iznijeli. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. listopada 1941.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. Pet dana kasnije.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. srpnja 1924. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. da je jedini Vjekoslav Luburić. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive.. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. Memoari drugih Nijemaca. listopada 1941. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. u kojoj se. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. Mile Budak. . koja razbija Jugoslaviju.

Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. Slovenije i Ma. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika.(168) U drugoj polovici 1941. Isa Jovanović. j. Komunisti navode. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941. Vladimir Popović. koje su bili zarobili partizani. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. Dapače. Zato se je dogodilo. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. Zagorje ostali su bez uspjeha. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. Čini se. Na 29.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. na 20. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. a ja sam komunista. Srbin iz Hrvatske. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. Razlika je medju nama ta. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj. KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. listopada 1941. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. Od toga vremena. u Dresdenu. jednoj osobi. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. pored hrvatskih komunista. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. da Bakarić "zadovoljava politički". sekretar KPH bio Rade Končar. U rujnu 1942. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu.(170) Kako smo već spomenuli. Oprobana metoda kod toga je bila. od 1937. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. koju ističe KPJ. i kasnije. Crnogorac. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju.. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. Sigurno je. studenoga 1941. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske.(164) Dakle. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). značilo. da vi želite fašističku. srpski su komunisti jednostavno izmislili. da je jugoslavenske orijentacije. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. da je u travnju 1941. održanom listopada 1928. Pritom. Marka Oreškovića-Krntije. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. izgubili smo dosta ljudi. Izgleda. U tom nastojanju. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. t.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. . koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život.. KPJ na svom četvrtom kongresu. zato što politički nije bio pripremljen teren. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). Njemačka.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje. Crnogorac.

99 Komunističku. u načelu. koji se bori za svoju slobodu. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. studenoga 1941. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10.98 Koncem 1942. Tražio je. piše: "Godina 1944. svibnja 1942. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. Mali čovjek. čini se.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. da bi državu očuvao. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. Ta će činjenica biti jasnija. stvarali. . odnosno partizansku. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. činovnika. kao i svi ostali komunisti. u prvom redu. koji se rado sjeća lijepih doživljaja. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. d a je A. 25. trpjeli i borili se za njeno održanje. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. . Tražio je takodjer. a brzo zaboravlja neugodne časove. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. Hrvat borac. da je postao sekretarom KPH. a ne na strani partizana i četnika. u proljeće i ljeto 1945. U rujnu 1944. domobranima i ustašama. gradjana. Hebrangova politika. da joj je mjesto na strani njezine države. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. Kako se iz gornjeg vidi. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. uglavnom. nego je se treba. zaslužuje posebnu pažnju. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. te da vide samo ono. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. jer su partizani smatrali. da. Početkom 1943. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. radnika. što je bilo pozitivno i veliko. kad nestane generacije. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim.. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. koji je. koja može o tome znati. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. Dogodit će se slično. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. VIII. i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. pogrješaka i nesposobnosti režima. Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. U rujnu 1944. Hrvatski narod mučio se je. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. Hrvatski narod htio je svoju državu. Hebrang je tražio. Idealizam. Oni su. provodili masovna klanja u Hrvatskoj. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. Tokom rata komunisti nisu. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. kao i svakom pojedinom čovjeku. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. književnika i naučenjaka. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. koji su požrtvovno pregarali. Svakako. Buduće generacije imat će više sklonosti. .. koja je doživjela ratne strahote. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. Dapače. Usprkos zabluda. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. profesora. travnja 1941. ili početkom 1943. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme.

Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. jer se počinje pojavljivati svježi glas. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. jesu hrvatski komunisti. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru.-1934. iako se je kadgod. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. Pitanje Titova podrijetla. mogu biti prekretnicom u tom pogledu.-1959. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost. posebice policiji. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. vojsci i diplomaciji. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. Vojska. posebice Ustaški pokret. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. Ostali hrvatski komunisti. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. 1945.1959.-1959. hrvatske budućnosti. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. 1945. nadamo se. On je državni sekretar narodne obrane. koja može djelovati. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije. Izgleda.. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista.100 Hrvatska politika.. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. nalazi se u Hrvatskoj. koji su se . S izuzetkom. uz djelomičnu potporu Slovenaca. 1958. kao 1929. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. neposredno poslije rata.. kada i kako će završiti. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. Sadašnja hrvatska emigracija. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. da posljednje dvije godine. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. kad je Hebrang bio ministar industrije. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama.. I.

2. a ne samo važniji. od toga 76. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je. 1.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je. Prema popisu pučanstva iz 1948.991 i Hrvata 25.32%) Hrvata katolika i 890. Nikola Sekulić.12%) Hrvata muslimana. Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini.12%) Hrvata katolika i 4.48%) Hrvata katolika i muslimana.451. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57.084 duše. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4.965 Crnogoraca.252 muslimana. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež. te i oni postaju nervozni.734 Slovenaca.04 posto). i 1921. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom. odnosno 3. 10. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista.064. drugo.187 (79.68 posto). da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske.756. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote.277 duša. 28.48 posto) Srba pravoslavaca.828 (22. uloga srpske manjine u NRH. 6.125 (41.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale.097 Slovaka.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. izgleda. Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima..991 Ceha.689.08%) Hrvata muslimana. j. d.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno.403 muslimana.210 Rusa. izjašnjuju se kao Jugoslaveni.480 (88. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu.171 (4.265 (8. 1. da li su se oni izjasnili Srbima.. odnosno ubrojeni su medju Hrvate.635 (1.871 Crnogoraca i t. kao i za kraljevine Jugoslavije. prema istom popisu pučanstva. koja predstavlja oko 15% pučanstva. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789. S druge strane. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom.750 (79. Muslimana Hrvata bilo je 885. d. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka.47%). ali trebalo bi objaviti brojke.144 Nijemaca. 33. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953.295. bez obzira.40%). 2. ekonomskom i kulturnom životu republike.2%) Hrvatima. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar. Izgleda.507 (3.322. jer muslimani. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236.526 Rusa. Narodnih manjina bilo je ukupno 26.95%). 5.077 neopredijeljenima i 274 Srbima. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar. te željeznica Bar—Beograd. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj. od toga 7.015 (56.338 Slovenaca.517 (57.12%) Srbima i 28. 1. 3.43%). 14.212 izjasnilo Hrvatima. d.(175) Donijeli smo statistiku.267 (70.976. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima. 11.371 Slovaka. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4. 51. odnosno karijeru. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. 38. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda. 51.252 (14. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je.. Srba pravoslavaca bilo je 1. 72. nego ni Šubašić ni Šutej.883 Ukrajinaca.561. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama. Članovi Izvršnog komiteta KPH.646 (25.397 Ukrajinaca. .000. 1. da taj pokolj premašuje brojku od 100.329 Slovenaca.474. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2.174 Nijemaca i t.062 Makedonaca i t. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike.318 Nijemaca.972. 30.24%).565.607. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima. u njihovim su rukama skoro svi.057 Talijana.093 Talijana. prvo. 3.399 Madjara. 3. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest.521 (14.53%). Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. Mile Počuča i Božidar Maslarić. 4. da bismo mogli naglasiti.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda. a Hrvata katolika 588.094 Crnogoraca. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina. 1. 4.689 (34. koji su se izjasnili Srbima. od toga je neopredijeljenih 788. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti. Od toga je bilo 1. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Vodeći bosanski srpski komunisti. udaraju šakom o stol.(176) Vjerojatno. 10. t.17 posto).29%). odnosno 2. ukupno 890. 10.807 duša. Srba pravoslavaca bilo je 543. od njih se je 3.316 Rusa. Srba 71. da bi zaštitili svoj Život i imetak.931 Madjara.978 Ceha. tadašnji Titovi ministri. položaji.403. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945.563 (0. Na teritoriju obiju republika bilo je 1948. Tako je postupljeno. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6.536 (6. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2. Dogadja se potpuno isto.280 Ukrajinaca. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika. i.969 Čeha. Čini se. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931.. od toga 77.

pa je od 1945. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. Još nije bilo glasa. kao kominformista bio maknut s položaja. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. Prema pisanju jednog Srbina. da KP spada u muzej. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu..-1941. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. Bio je likvidiran samo zato.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese.). Nema sumnje. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. čini se. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. do 1959. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. Crnogorce i Makedonce. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. sigurno je. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. Potrebno je istaknuti. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji. i da mu se ti narodi odupiru. a ne kao Jugoslaven. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. demokratski i slobodarski. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. Hrvatski narod. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke.-1918. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. Uz gore označene negativnosti. hrvatski komunisti. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. Andrija Hebrang. dvije vodeće hrvatske političke stranke. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". Sve hrvatske opozicione snage u domovini.. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. Guste Šprljan i t. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države. Dr. Nije bila dovoljno uočena činjenica. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. d. III. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. proširenje . Potrebno je upozoriti na još jedan problem. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. On je. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. izgleda. tjednik Naprijed. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. II. nego li u razdoblju 1929. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. pobedićemo". a ne za Jugoslaviju. majko. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. kao ošto je to bio i u ratu. To osjećaju i sami srpski komunisti. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. te je 1948. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. Slovence. HSS je imala priliku. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. do danas. Vladko Maček nije shvatio taj čas. kao i Hrvati. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. našli su se u svibnju 1945. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. HSS i Ustaški pokret. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran.(181) To je najbolji dokaz. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji.(180) S druge strane. do 1950. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka.104 Komunizam od 1945. glasilo KPH. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. izgleda. aktivne su na liniji hrvatske države. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. u emigraciji.

da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. proizišlih iz nacionalističkog pokreta. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. Bonnu i Rimu. u koju bi bila uključena hrvatska država. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države.: "Ja sam toliko oprezan. što nije ni najmanje točno. koji izlazi u Engleskoj. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige. Krnjević je. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. Smoljan 1888.-1941. novom i demokratskom temelju. i Krnjević 1895. zasebna hrvatska vojska. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. listopada 1959. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. Poslije Pavelićeve smrti. Krnjević je 7. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. Kavranova akcija. Dr. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. jasno precizirao svoje stanovište. Vlahi Raiću 1953.. Ustaški pokret poslije 1945. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. bez obzira na politički program. Juraj Krnjević od 1952. 28. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. prekid s Luburićem. u emigraciji živi još dr. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom. po svojem položaju u HSS. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. U emigraciji još djeluju tri političke skupine. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. od 1945. nema nijedne osobe. do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. koji je pod komunističkim jarmom. da je njegovo vrijeme prošlo. Londonu. IV.(183) S druge strane. Hrvatska Državotvorna Stranka.. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu.. Njegova nastojanja. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra. najvažnija osoba hrvatske emigracije. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". ili točnije rečeno Srbijanci. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. Josip Torbar. stranka se nalazi u krizi. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu). upućenom g. nego i praktički. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. kad bi dr. Srbi. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. Parizu. koju će jednom trebati kritički analizirati. obnova Hrvatske vlade. da li će HSS uspjeti izići iz krize. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. da se modernizira i reformira. Za ovo potonje ne ću se izjasniti. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. spletke u vezi s časopisom I z b o r . da HSS orijentira državotvorno hrvatski. ne samo teoretski. prosinca 1959. i da je trebao potaknuti mladje snage. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. u neprekidnom je raspadanju. izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. Šutej i Torbar 1889. Vladko Maček shvatio ovu. Već po tome. Košutić 1893. nego ostale hrvatske političke snage.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. tajni pregovori sa Stojadinovićem. čini se. Ante Pavelić nije bio shvatio. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati. da je dr.. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. zapravo. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . Bilo bi od velike općehrvatske koristi. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. Maček je rodjen 1879. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom. u koju je zapala 1941.. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. Dr. što. što Madjarima. do 1959. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. jer ne vidim ni maglovitih kontura. Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. Šutej i Bariša Smoljan.-1945. Prema tome bi se dalo zaključiti. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. .. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. Oni dokazuju samo jedno.

g. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. uputio dr. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". 3. koja je bila donesena u travnju 1950. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. 8. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. . Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. i do svoje smrti. koje su okupljene u tom odboru. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. pa im je to dr. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. Bojim se ali. skih muslimana. ni jačih predstavnika. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. dr. prigodom osnivanja Društva. Vladko Maček. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. dr. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. 1957. spola i uvjerenja. To su hrvatski rodoljubi. privremeni predsjednik. siječnja 1959. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. 4. 2. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. X. Njen predsjednik dr. Odbor je započeo radom 1.. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. idejnog predstavnika te suradnje. Dr. kao i ostale hrvatske stranke. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. Širok. Vlaho Raić objavio pismo. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. koje mu je 1953. Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. Njihovo je stanovište bilo. 7. kad je u lipnju 1955. Da li će se HNO uspjeti reformirati. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. i Derviš Sehović iz Pariza. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. 109 Glavni odbor. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. politička stranka hrvat.(185) V. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. da se razvije u jednu široku. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. Krnjević. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. 5.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. Mate Frković. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. Taj je odbor imao sve preduvjete. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. previše su povezani s prošlošću. privremeni tajnik. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. Smail Balić iz Beča. Sklon sam negativnom odgovoru. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. što se je opredielilo kod izbora 1938. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. Držim da ste veliki optimista. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. kada mislite. Ja se bojim. Njegove tri središnje ličnosti.. Branko Jelić. posebice intelektualaca. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. naseljeni diljem svijeta. Mlade snage. Raditi za socijalno. mladu. Stjepan Buć i dr. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. nego će htjeti ostati nešto posebna. teško je reći.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. 1956. Buća i Frkovića. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. Sudeći prema izjavama. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". Šteta je. Engleska. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu.. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. 30. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. ušla je u krizu tokom prošlog rata. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". To oni još ne shvaćaju. XII. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. 3. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. 6. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji.

Od konca 1953. Švedske i Libana. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. veljače 1960. Odbor. izabran je u odbor. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. koji u pogledu hrvatske muslimanske. Općenito govoreći. prosinca 1959. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. Enver Mehmedagić iz Argentine. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. ali je izjavom od 20. trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. nacionalne i državne. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. prvi podpredsjednik. koji je kongres sazvao. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. . Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. čini se. koji od početka 1959. jest. s gornjih premisa. glavni tajnik. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. osudio rad kongresa kao nedemokratski. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca. Drugi zaključak. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". Središnji odbor. To je novi. predsjednik. Pametno i trijezno. izabranog pismenim putem. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. Početkom 1958. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. Italije. prosudjuje jugoslavenstvo. i 29. pojedinih knjiga. nego je 25. koji je bio izabran u Münchenu. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . koji se nameće. uz osobne materijalne žrtve. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. Holandije. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. 111 VI. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. održan u Münchenu 28. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. svibnja 1960. nije priznao novi odbor. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti. izabran na tom vijećanju. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. iako nije bio prisutan.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. objavljen je 1. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. Enver Mehmedagić.(186) Tokom 1959.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe.

narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. američkoj publici. ne iz sadašnje perspektive. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. njegova politička oporuka. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. Maček bi bio idealan predsjednik republike. Dalmaciji i Istri. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. potrebno je. u kojem su djelovali i radili. koji se bilo javno. Ali. glavnom gradu SAD. Stoga bismo zaželjeli. srpnja 1959. bez sumnje. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. u koje spada hrvatski narod. Bosni. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. U ratnim situacijama. U sredjenijim prilikama.-1945. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora. Vladko Maček slavio je na 20. koji vladaju engleskim jezikom.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. Zaželjeli bismo. Nije uspio. analizu. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. napisu svoje uspomene. U teškim prilikama. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. Svijestan sam. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima.-1945. Dr. upozori na njene propuste u činjenicama. Vanjskopolitička. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. Godina 1895. jer. Bez sumnje. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. da svi živi sudionici. medju koje takodjer spada hrvatski narod. utiscima ili sudovima. uglavnom. cijela knjiga nameće takav zaključak. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . kritiku i ocjenu. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. da ova rasprava ima mnogo manjaka. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. Mali narodi. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. nego iz perspektive vremena. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. kad postoje blokovi velikih sila u borbi. u kojima se je hrvatski narod našao. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. da njegova posljednja riječ.. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode. koji su djelovali u ovom razdoblju. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. Takva namjena diktirala je obradu knjige. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje.

diskusije i suradnje. a ne samo nauci onih zemalja. da je povijest učiteljica života.-1918. u prvom redu. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. Srbin iz 115 Pančeva. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. čiji su gradjani nedavno postali. Šišića i Barade. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . uglavnom. da je on. o kojima je ovisila njihova egzistencija. do danas potpuna je negacija te teze. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci. Smičiklasa. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. odnosno nadoknadi. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju. Hrvatska povijesna nauka do sada je. koji su se posvetili izučavanju povijesti. To znači. da zajednički suradjuju. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe.(191) Hrvatskom narodu. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. uz činjenicu. tamnih i svijetlih strana. U slučaju hrvatskog naroda to znači.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. uglavnom. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. napretkom. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. Onda će znati naći načina. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. regres. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". da pišu svoje memoare. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. onda će moći izmedju njih biti dodira. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje.(190) da je postao nasljednikom Mesića. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. a ne igrati samo na jednu kartu. odnosno za objavljivanje. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. hrvatska emigracija. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. kao svakoj živoj zajednici. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. logičnim povijesnim tokom. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. dr. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. propusta i uspjeha. Naime. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. pogrješaka. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. . Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. bavi poviješću od 1790. Imam utisak. Njegova bi dužnost bila.(189 )On se. kao što to radi Institut za književnost. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. da upoznavanje nedavne prošlosti. Već su stari Rimljani rekli.

u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH. a u njoj je posebice važno poglavlje 5. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom.4.3 knjige (Zagreb: Globus. Crna Gora. 4 knjige (Zagreb: JAZU. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. Tom XI. 59-72 i Milovan Ristović. Tom XII.1884. Tom VIII. 4 knjige i Tom XV.. Šišić. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. 1942-1945.) kao glasila mladih književnika. isto.116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. Tom X. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. 3 knjige. 1941-1945. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. Zapazio je. 1 knjiga. Tom II. Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. Tom III. IV (1986). 4 knjige.). Srbija (uključivši Vojvodinu. Od početka 1942. 10 knjiga. »Pisma Magjarolacah«. 2 knjige. Lasić. na ukupno 2290 stranica. I (1983. kaže: »Ostaje mi nada. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. III. . 118. 1928-1931). Hervatska (Zagreb). Mađarska dokumenta. 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga. kao prilog tjedniku Ustaša. 173 knjige u 15 tomova: Tom I..-1943. 15 knjiga.. 35 knjiga. Partijsko-politička dokumenta. da je Milivoj Karamarko uređivao. Hrvatska. 139-152. veka (Beograd). biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. 6 Strossmayer Račkome. 1869 192. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. 10. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. 39 knjiga. 1-2. Dejstva na Jadranu. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. 1933). stilizira je Ljubo Babić. da će možda.5. 9 knjiga. 3 knjige. godište 1942. tjednik Ustašku Mladež. Tom VII. Dakle. 1989). 19 knjiga. god. poznati hrvatski slikar. Tom IV. Slovenija. u uvodnim mislima tome poglavlju. Srijem. 4 knjige. Tom XIV.1941-8. Tom VI. Bosna i Hercegovina. 21 knjiga. 1949-1986). Lasić ističe Plavu Reviju (1941 .. 5 Ante Starčević. Početkom 1943.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. Sandžak i Kosovo). Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži.IV. zapravo i osnovao. Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. Istorija 20. Knjiga prva. ur. Makedonija. F. Vrhovni Štab. broj l. 110-133.1945). 4 knjige. Njemačka dokumenta. u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga. 3 Stanko Lasić. koji se je pojavio ljeti 1941. Tom V. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. Tom IX. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. Tom XIII Italijanska dokumenta. 1815-1859 (Zagreb: JAZU.. Korespondencija Rački-Strossmayer. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111).

) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. Vladimir Košćak. — Iz ovog se članka vidi. i vjerujemo. skupnim svetinfam.. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. i Zida.. Zagreb: Velzek. Mi ne uvidjamo. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke. s.. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini.«. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. Borba Hrvata. 117. pretiskano u: Dr. 4. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. 2 M. . zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. 278-391 u knjizi 2. 90. 14. i Luterovca.. 1940.1923. Čauševićeva izjava. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost. Zagreb: HIBZ. dr. ciganskoga i t. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. Izvještaj je sačuvao Dr. 14.. i t.) 7 Vladko Maček. 27. kako hoće. g. neka ih svatko rabi i mijenja. Politička povijest Hrvatske. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. passim. III. op. Vodja Govori i Božidar Murgić. početkom 1942. Priredio B. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati. 309-442 u knjizi 1.. s. 4 Na 23. 1883. 1938. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. str. Maček. 1955. Osterman. Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. i Talijana. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost." (A. Kalendar Hrvatski Glas za. Deset krvavih godina. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". Dr. i str. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. ibidem. da je došlo vrijeme. Petanjek. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. 94-95. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. 8 Ibidem. On mi reče. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1. "Malo uspomena na pok.. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. s. 119 Glojnarić. br.IV. s. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. 280 ss. 53. svakoga tko je proti. New York: Robert Speller & Sons. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr.118 7 Franjo Rački. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. i Ciganina.. Izabrani Spisi. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek.-22. priredio.-1942. 275345 u knjizi 3. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu. Antu Radića". lipnja 1991. srpnja 1919.). 1937. u zimi 1941. s. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. propale su poštom. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. 1971. u meni poznatim djelima. i Njemca. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. In the Struggle for Freedom. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. 321. Citat je iz Krležinog eseja.. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag.1886. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište..: Boban.. d. s. 11 Tjednik Danas (Zagreb). »Zablude srpske politike«.II. g. vjerom. 1957. Ljubo Boban.-59. 32. travnja 1919. s. 1987-1990). da se one objave. židovskoga. 6 Vladko Maček. koja je upotrebila te dokumente. Kalendar Hrvatski Glas za g. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. 43. Obzor (Zagreb). Atif Purivatra.. 9 M.. 8 Govor na skupštini u Borongaju. 1943. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. 11. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički. Horvat. Petanjek kaže. 194. 18.. upućeno nadbiskupu Stepincu.. VIII. M. — Stevo Osterman tvrdi. Jurišić. ……. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. Dr. premda se to tvrdi. 483. 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. tajnik nadbiskupa Šarića. 35. Petanjek. pasminom i t. i Mirko Glojnarić. ali nažalost knjige 2. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. Petanjek. Hrvatska Revija (Zagreb).d. Mislimo. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji. i 3. St. spominju to bez oznake godine. objavljenog u knjizi. koji se nalaze u Arhivu JAZU. d. Dok je tako. s.. d. str. 85... 14 Dr. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. 34. 1974.). JO. 248. pa se po tom i različnimi imeni zovu. da ga izvjesti o tamošnjem stanju. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. cit." (s. »Stjepan Radić na odru 8. II.. zagrebačkom predgrađu. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži.1928. Josip J. Ivo Bogdan. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine. Adam Pribićević brat Svetozarov.. 306. stranice 1-107 i 2597-6044. 1929-1930).. 86-90. Donio mi ih je velečasni Zec.). 1954... 3 M. Starčević.. 10 Isto. travanj 1941. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko .. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. valjda krivnjom prevodioca. J... — Još dvije knjige. 65. 18.

) U travnju 1902. listopada 1871. kako je naveden u: Kerubin Šegvić.). bio je uništen moralno. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. Uz Matu Mrazovića. 1957. d.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". ur. travnja 1871. I. 12 Stranka se je od 1904. do 1902. 1952..) odnjihalo je pravaštvo. kortešacijom i dnevnim pitanjima. Kalendar Hrvatski Glas za g.. dr. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. Hrvatski Pokret. Mato Mrazović i drugovi. 10. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. 11 Vladko Maček. 16 U prvom. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. — Tamo je na s.).-16. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890. . Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić.-1871. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. i 1887. s.-4. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države. 48. g. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi. 1861. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem.. 31. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. 55. nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna. (M. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku. nepotpisanom. Potrebno je istaknuti. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878.. Zagreb 1907. kako je do programa došlo. Marijan Derenčin i dr.. To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. i traje do rascjepa stranke. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije". s. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb.. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. što mi Hrvati i Srbi. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. siječnja 1892. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod.).. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. i t. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli. u obrtu i trgovini. s. Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. ako prihvatimo mišljenje.). …Znamo. Dr. morao bi uvidjeti potrebu. I. i 1875. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor.: "Ideal jake. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj.. koja je pomagala Pejačevićevu vladu." (s. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. koji umire 1896. Milan Marjanović. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. kao odgovorni urednik. 31. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova. Kovačić. do prosinca 1918. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. Od 1. (Kvaternikov Dnevnik. Od 1880. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. "Sličica iz djačkih vremena". svatko.-32. lipnja 1880. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. Josip Frank. kao što amo i mi.. da je upravo zato. br. Kranjčević. Lav Mazzura. Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. Kao što u tom. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. objavljeno u: Stjepan Gazi. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". Dubrovnik 1903. stvaranjem svoga glasila. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. šime Mazzura.. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. glavni su predstavnici stranke dr. Ne nasilje. pravaštvo se radja i formira. da najšira politička autonomija. da se ta kontradikcija rješava. s. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. Gjalski. Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. godina L.. tako nazivala. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. David Starčević. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. doslovno naveden taj program. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. 1902. Dakle. tko ima samo mrvu zdravoga razuma. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu.). svezak I... Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. Marjanović. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. U prvoj fazi 1861. nezavisni kandidat na izborima 1884. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju. XII. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. listopada 1895. 1903. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. 3. 15. 3. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. ovako piše godine 1903. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka. 1894. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. 16. koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve.

1957. 311.). potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations". op. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom. svibnja. da su Srbi i Hrvati jedan narod. Dokument br. Kanada). s. 2. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. 18 Govor na skupštini u Borongaju. s.). 1923. 125. U izvještaju br.. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda. 1948.-35... a nadam se.. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. 2.. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade.".. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe. two or three States. Tu poruku zadržao sam za sebe. cit. cit. potvrdjuje Mačekovu verziju. 29. 1924. Balkanski Sukobi 1905.. Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914. održanom 30. te 1927. 39. u bjelovarsko-križevačkoj županiji. ali. izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. 27 Marija Radić. u Karlovcu. dvije ili tri države. 1953. Dakle. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. 14.. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. cit.: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. Donio sam ovaj dugački citat. Kalendar Hrvatski Glas za g. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku. 341. 1935. 48. 100. s. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. J. Horvat. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz.). Beneša". Hrvatski Glas. 28 J. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. s. kolovoza 1924. a ne ponavljati netočnu tezu. Kanada. cit. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud.. Winnipeg. 1923. od 15. Petrović je tako postupao. jer su stari brojevi novina teško pristupačni. (s. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje.). He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918.-13. 266. 40." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. 1954. 1923. 1918. da je neposredno poslije izbora od 18. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. g. Izvještaji br. Medjutim. s. 346.). navodi. (Hrvatski Glas. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. 1.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". I. on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu. (Winnipeg. (Zagreb: Komisiona naklada St. Ernest Čimić.. da su oba momenta igrala ulogu. dok je točno Pribićević. Lazar Marković. makar je bio još u Pragu. 25 Svetozar Pribićević. 28. III.. . S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj.-1919. Naime. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda".122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. 312. 268. 26 Josip Horvat. — Dr. op. 321. Kalendar Hrvatski Glas za g. 341.. 30 Na 14. Pukovnika House-a i Gosp. i 1925.. s. izdanje). op. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne. 20 Lovre Katić. 21 Vladko Maček. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25.). siječnja. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu. u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. 1919. Djelo ima 21 svezak. IV. Horvat. VII. Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta. — Dr. IX. Washington: Government Printing Office. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form.-1928." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". 144. 29 Prema Drljeviću. s. Politička Povijest Hrvatske. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s." J. da će se doći i do ostalih. Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. Scialoje.). Prvi je datiran 6. s. cit. 22 David Hunter Miller. u Bjelovaru. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi. br." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". od 28. s. Kugli.). 1938. (Zagreb: Velzek. ožujka a posljednji 16. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. absurdno je to kazati. Medjutim su 5. Čimić piše. br. "Tragedija dr. svezak IV. već su objavljeni u svesku XII. 1960. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati.-1929. 48.). kako se vidi iz gornjeg. 11. Orlanda. 1957. da bih dobio sve Ringove izvještaje. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York.-40. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919.-1947. god. 334. was because YugoSlavia might be divided into one. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. da je inicijativa za pregovore. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. Gosp. (Zagreb: Putevi. 1942.. s. 45. 1944. koji su doveli do Markovog protokola. s. s. i djelomično 29.).. op. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. Horvat. s. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. 1938. u pismu autoru ove resprave. 19 Dr. tvrdi. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka.-1941.-43. Može takodjer biti. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. op. if it were found advisable to separate them into three parts. A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. 31 Marija Radić. — Trebat će. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. Pernar.) s 237. II.

Prema tome. 35 S. Tamo je donesen cijeli proglas. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. Hrvatski Glas (Winnipeg. br. Drljević. započeo svojim radom Ustaški pokret. 1941. studeni 1938. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. 54. godišnjice Ustaškog pokreta. Kvaternik. siječnja 1929. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. siječnja 1929. s. 99. da se skloni od redarstvenog zahvata. lipanj 1953.. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. 96." (E. god. sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. br. Dokumenti Današnjice sv. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb).. iz Zagreba u Beč.. Drljević. Radić. Pavelic otputovao je 9.. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. 1939. (London: Her Majestiy's Stationery Office. Pribićević. da progone HRSS i da zatvore vodstvo. 6. godine 1930. Hrvatska Revija (Zagreb). objavljen u Great Britain. koji su još na životu. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. cit. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. Horvat. s. predsjednika Radića i njegovih drugova. prigodom 30. "Dvije političke sinteze". Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. 38b Ivan Krajač. op." Čudna činjenica. Glojnarić. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti.-1929. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić. s. brošure: Ustav Ustaše.. da je to zadnji njegov razgovor.-39. cit. Nipošto ne stoji tvrdnja. br. britanskog poklisara u Rimu. kada je bio objavljen u novinama. 11. Kanada). br. Dapače. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta. britanskom ministru vanjskih poslova. cit. s 256. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. da je dr. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku. Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. od 13. Hrvatska Revija. Da zabuna bude još veća.. Djuričić i Ljuba Živković. — Ilija Jukić. Benjamin Šuperina i dr. Svezak IV. Foreign Office.. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine. 50. op.. te tokom 1931. te na taj način prisile Radića na promjenu politike.. VI. Lordu Curzonu. Buenos Aires. . Buenos Aires. s.. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14. 1955. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati. siječnja 1929. 1952. 2. prigodom 25. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu. I.124 32 J. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7.). godišnjice Ustaškog pokreta. g. op. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. XII. bez oznake mjesta) stoji. srpnja 1925.. g. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima.) Dok. prema informacijama ing. 125 40 S.. 2. III. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. 1.. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12." 38 M. Trifković. I. 27. Košutića.. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu." (Hrvatska. Koliko sam dosad mogao ustanoviti. 82. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata. 1941. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. 1954.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. Marko S. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji. i t. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). dr.. Ali. listopada 1919. cit. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj.-51. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok.. glasila HSS.. dne 12. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921. kao datum osnivanja pokreta.. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. na večer. veljače 1926." Bogdan Radića. cit. XII. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb). s.. 31. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". svaka sa 6 stranica teksta. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture. br. 38a M. Prva serija. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. 42 Izgleda. koju je dr. Ustaštvo pak.-67. cit. Marije Radić.. siječnja 1929. 12. 36 Dragan Bublić. 1932. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. s. a sa strane radikala Marko N. "Još nešto o Rimskim ugovorima". Postojala je frankovština. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. op. s. s. Nemam pri ruci toga članka. 308. 35. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. koji su bili u logorima.). s. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. op. 339. 37 Marija Radić. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore. VII. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. Oba su djela male brošurice džepnog formata. Trebalo bi. u kojoj je pokret osnovan. 11. ali s izmjenom. 1943. 51. B66. 38c M. 51.-39. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. 50.-51. 1959.d. Horvat. Doći će vrijeme. u kojoj je toga dana. 340. cit... piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast.. 1959.. 33 To je moje nagadjanje. s.-97. koju treba lučiti od ustaštva. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val." 39 J. op. koja je bila provedena pet godina prije. od 12. 1959. 21. 20. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. op. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a. «. Hrvatski Glas (Winnipeg. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. s.. Glojnarić. cit. Na s. 50. Kanada). 34 S. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta... kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. od 25. g.-41. g. s. 28. cit.). 125. s. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. 1919. Nasuprot gornjem. navodno. upravo kao da je osjećao. VI.. 138. j. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. op. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. op. Nikola Nikić.. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. da učesnici u radu Ustaškog pokreta. t.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim. Rapp-a. 93 Ibid.. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. kao i Srbi muslimani. Krunoslav Batušić. s. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. 10. 329. za dalmatinske Hrvate. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život..). da je i cijepamo. op. Većeslav Vilder.. 354-65. s. 305. 95 Politički urednik Obzora. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. cit. god. čim su pregovori oko sporazuma započeli. «od. C. cit. takodjer donosi cijeli tekst. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. s. Srdžba se je g.. 307. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum.-69. 20. 5. Tu se je engleski poslanik.. 90a Dr. Ribar. Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. 67. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće. s. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. M. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. On se nije revoltirao na to.. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27. s. XII. s. Radmilo Grdjić. s. 89 Branko Miljuš. 1939.). travnja 1941. Drugi članak je: D. op. Svi su tražili — autonomiju Bosne." M. op. koja se je pojavila u emigraciji.-16. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. — 7. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. u već spomenutom govoru. šutej. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine. "Razgovori o Bosni". član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2. cit.cit. Ostović. 26. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr.. jer.-8. 9. Vildera. 1941.. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima. IV. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno..). 43. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu.).132 88 I.-22.-60. koji su motivi priječili kneza Pavla. br. IV. 10. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante. VIII. op. 1929. svibnja 1939. prihvatili su tezu bosanskih Srba. 20. Košutićem i Krnjevićem. u prvoj polovini ožujka 1941. do 3.... 7. 18. Hrvatska Država (Munchen). Sv. cit. 163. da je i ministar dvora." Šutej je. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. "Do danas ne shvaćam. 24. takav je tekst bio odmah objavljen. Glojnarić. bio općenito poznat" (s. 8.-11. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris." Vlaho A. sv. neki su Srbi predlagali. 16. D.. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija.". 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. s. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. osim one kod Vildera." U istom članku Grdjić spominje. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). čudna je briga g.. Armijske Oblasti u Zagrebu". 1941. s.-19. III. 27. i br. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. cit.-21. iz god. i 23. op. g. Kanada). op. P. op. cit. IV.-4. da su sve paklene mašine. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s.. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. kako se vidi. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". Cvetković. Naknadno je utvrdjeno. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. Glojnarić. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. g. s. koja je tada sudjelovala u vladi. 13.. Spaho. s. II. 1957. Hrvatska Država (Munchen). Glojnarić. op. "Kako je srušena Jugoslavija". lipanj 1956.. da ga ne odpusti". 67. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske... kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma. knjiga 43. (Zagreb. 1959. bez istrage i kazne)". i sve ostale muslimanske grupe i organizacije. bile djelo špijunske službe IV. 91 Prvi Cvetkovićev članak. I. Sporazum 1939 godine (Windsor.. od 31. 1960. odnosno HSS. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. Ribar. da je namjera dra. . piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka. 94 Drugi Cvetkovićev članak. 96 Maček navodi. Cvetković.. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. 5. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković. I. 1960. 21. 1463. s. cijeli govor. a i nekih Srba u emigraciji. sastao 3 Mačekom. Glas Kanadskih Srba (Windsor. 3... Dokumenti o Jugoslaviji. br. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. 199.. 1954. 10. 110... Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata.. 159. kaže za Banovinu Hrvatsku. muslimanska organizacija HSS. 90 D. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO.. 329. br. Antić. Tvrdio je sasvim ozbiljno... 12.-10..muslimanska 'Narodna Uzdanica'. s.). paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. kako misli. 1967. Namesništvo. s.-35.). op. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest. sabotirao sporazum. II.. cit. 1953. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27. 98 Krunoslav Batušić. op. op. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji. cit. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana. cit. iznio je. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao.-8. Vlajića pak pojačala do paroksizma. kaže Maček (s. sv. 200. ožujka do 10. Vlajić je praskao.-17. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". s. Raić. s. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana. IV. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. Vladko Maček u pismu od 19. cit. s.-11. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu. aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. 92 M. iz 1956.. 309. Ne stoji tvrdnja.. Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe.

. ali i prorokom. Ribbentrop je to odobrio. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. koji je mnoge stvari prorekao. II.. VIII.. Neki kažu. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka. Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. god. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. s. da to uopće nije bila sjednica vlade. ožujka do 10. Knežević.. Maček je tada već bio na putu za Beograd. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. "Maček me je tom prilikom zapitao. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)". što je iznio Maček. tvrdi takodjer. L. ponovno sastanu.. Stepinac. travnja. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. lipanj 1959. g. Jedino spominje.-54. Bilo je odlučeno. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. kao na primjer 27. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću. s." R. da će biti vrlo nesretan. op. trebalo bi primiti s njima borbu. Maček i Njemačka uoči postanja N. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. III.-26. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati.. Mata je uglavnom prorekao. 2. Njegov sin i nasljednik. [Belakom?] i obavijestio ih. Jevtić i Kulovec)." [Točke u originalu.. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. a djelomično je donosi u indirektnom govoru. 27. u 22 sati".] [Ivo Degrel] I. koji su od prilike glasili. zajedno s kraljicom. op. IV. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. Maček. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka. osvjedočiti se. i da ga je naprosto prevario.". ali sam vladar. u bitnosti priča isto što i Batušić.134 101 Tako ga je identificirao K. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. da se sutra. po njemu već usvojenih zahtjeva. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. da je knez Mihajlo III. s. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. Maček 4. 9. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije.. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba. poslije 22 sata u stanu dra.. Mitterhammer je tražio. 1939. s. s. reče.-44. siječanjožujak 1959.. g. br. Oružnici ga strpaše u zatvor. br. A Srbija. da je Maček otputovao u Beograd. jedan Hrvat i jedan Slovenac.. cit.-49. Hrvatska Država (München). Bratstvo (Toronto. prema Mačekovom naredjenju. koje će držanje prema tome zauzeti dr.. St. 1941. i ne smije se više dogoditi. Maček". 103 Dr. Kad su ga zapitali." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. a već istoga dana popodne stiže vijest. Milan Martinović. Hrvatska Revija (Buenos Aires). kad je o podne 29.. u cijelosti. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila. da tu izjavu dr. da gospoda iz Berlina. Vlastima je postao sumnjiv. Njega su smatrali čudakom. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'. travnja 1952. So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu. "Povijesno razdoblje od 27. ali da ta ne će dugo vladati. . da će biti još nesretniji. travanj 1956. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing.H. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. Trifunović. 6. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku." Krunoslav Batušić. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. a ne Mittefliammer). da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. 43. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. Grol. Jovanović. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. 22Š. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis. moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor.. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). "Slobodan Jovanović u politici. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. Kanada). dane njemu osobno. Jovanović tvrdi. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. I tako je g.. br. da se Mitterhammer i Kopp.). Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. po posljednji put. da će umrijeti mlad. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin. IX.D.. Dr. Ninčić. 30. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. gdje je imao priliku. ovlaste za pregovore s Mačekom. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. 4S. da se vojska aktivno miješa u politiku. Košutić i odveo Mačeku. Nažalost se pokazalo. svibnja 1868. Hrvatska (Buenos Aires) od 5. 250. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu.. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. "Proročanstvo iz Kremne".. Vlada mora dati izjavu.. osvanuo u Beogradu. I Simović je obećao sve. D. a Kralj ga potvrditi.. 102 Maček spominje samo. 1941. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. te je Batušić. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv. s većim ovlastima. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. članak: "Dr. Simović mora priznati sporazum od 26. Poruka (London). jer ne može promijeniti njegov ishod. Košutića. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. — Krunoslav Batušić. Maček. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. travnja 1941. cit. V. 1943. i da će se s njim ugasiti kandilo. 53. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima. travnja uvečer ne slaže se s onim. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem. U svetlosti dokumenata". misleći na talijanski grad Cremonu. Bilo 135 bi vrijedno. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović.". srpanj-kolovoz 1958. Matu najprije podvrgnu ispitivanju.. Jovanović dalje kaže. što mu je. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom. prije Mačekove odluke. IV. da podje u Beograd. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji.. br. Mačka." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve. Pavlović. već nakon par sati. da vidi. jedino ako bj nas oni napali. iznesene preko Ing. govori općenito o pregovorima s Nijemcima.. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. jaućući i plačući.

Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. sv. Vladislav Stakić. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. nalazili smo se ja. br. s. Mačku. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. Mladen Giunio-Zorkin?]. da ga datira tim danom. Maček odbija s motivacijom. koliko se sjećam.-35. a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. Južna Africa). koji mu u ime vlade III. Julije Makanec.". 1 to 10. s. 228. Reicha saopćava. Nato sva trojica sastavljaju .. X [Dr. Maček. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. IV. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim.. 109 Eugen Kvaternik tvrdi. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. Maček ništa ne piše. cit. 10. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. br.. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. opaska na s. — Krunoslav Batušić.. automobilom sam otišao do dr. kaj delate!" 108 Mato Rajković.. 34.. da se je Kvaternik prije 10. 23. kao i okolnosti. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj".. jer sam i sam imao tu namjeru. "Prošlost na optuženičkoj klupi". tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke.. Naša Stvarnost (Johannesburg. 1941. III. IV.. 110 Krunoslav Batušić. god. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. da je sporazum od 1939. da on. može služiti i to. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. Eugen Kvaternik. Prema njemu. da Jugoslaviju poštedi od rata. ali je teoretski moguće. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. lipanj 1956. iznio je. kolovoz 1959. sv. travnja. U sobi u kojoj sam bio primljen. Odmah sam primijetio. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. u 5 sati poslije podne.. Maček i Košutić. prema tome. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. III. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. br. pukovniče.". suradnju. do 2. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru. O ovome dr... te bi se. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. proglasi hrvatsku nezavisnost. Wesenmeier [Veesenmayer]. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji). br.] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. 1941. II. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. dr. a najkasnije do subote.." [Sve su točke u originalu. IV. od 3. Kao dokaz. ibid. ali se ne sjećam točno. govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. Slobodna Riječ (Buenos Aires). IV. travnja 1941. pazite. II.. 95. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić].. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . rujan 1952. piše o Mačekovom proglasu na narod. da je Slavko Kvaternik "još jednom. da su Tomašić i Farolfi. prihvaćen od nove Vlade. konspirativnoj osnovi. 18. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". bude poglavar buduće Države Hrvatsko. 5. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). 104a Većeslav Vilder. IV. To se je Mačeku oduvek svidjalo. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27. 1941. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. Eugen Kvaternik. jer je on tada bio na slobodi. da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. još nisu potpuno razjašnjeni.. i u glavnog junaka generala Kutuzova. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil.. da on. Dečki. Vi proglasite Hrvatsku". što smo ja i on dobri prijatelji otprije. opisao je njihov aktivni učesnik.136 Dr. "u kojem ga se poziva. kaže. Tamo već nalaze neke Nijemce. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. Treća se osoba ne spominje. ponudio. do 6. Mussolini je tražio. Hrvatska Država (Miinchen). g. g. kupi putem još neke istomišljenike." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. — Taj dogadjaj Batušić ne datira. da ga skloni na. op. g. "Kako je srušena Jugoslavija 1941.-37. cit.. piše: "G. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj. prihvatili ideju samostalne hrvatske države. op. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju. II. rujna 1958. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani.].. s. — U razgovoru s Bogdanom Radicom. srpanj 1956.. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31. ali jedva su uspjeli. Kemfelja je doživio." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. 13. odmah. o čemu mi je kasnije Zvonko pričao. da bi Njemačka rado vidjela. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. "U službi za Hrvatsku".-18.-11. IV. da je morao bježati pred narodom. 217. Zanimljiva je činjenica... 'Svi su naši manevri nepotrebni. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. 36. kako da postupa kod proglašenja NDH. s. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. pod kojima je izjava dana. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi.. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta. 107 Bjelovarske dogadjaje.. tvrdi. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". da su Nijemci protiv njega. a možda po njegovom prijedlogu. tvrdi. Maček.. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. odlazi s njima u banske dvore. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 3. ožujak 1959. Mačeku sam rekao. Vidi opasku 111. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". Nemam pri ruci toga članka. 12-. prije podne. III. Po svemu izgleda. Vjesnik u Srijedu (Zagreb).. da je u rujnu 1941.. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. moglo zaključiti. Hrvatska Država (Munohen)." 106 Mr. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina". eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo.

Bosnu i Hercegovinu.-25." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić.-21. a ne tekstualno donesena. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. Vladko Maček. s. s. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž.. I. da se to ne može kazati. trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi... travnja. To možete učiniti jednim proglasom na narod'.. vodja hrvatskih nacionalista..". 139 Na to dr. da je Milan Martinović. ali u pismu autoru ove rasprave javlja. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj. ibid. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način. Blažekoviću nije poznato. vodja nacionalista u zemlji. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. da bi HSS službeno ušla u vladu. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. 19. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji. pa ni HSS. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana.. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav). Mi ne želimo novih žrtava.138 poziv dr. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". glasilu HSS. Poslije objave Mačekove knjige. od 12. "Moje uspomene iz velikog doba. sv. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. Bilo bi vrijedno. bile su poduzete dvije inicijative. 1941. 25. Milan Martinović. pozvan. Augusta Košutića".-68. i 1953. 47. u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek.. 1958. sv." Vidi takodjer opasku 108. 113 Prema Košutićevom pričanju. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju".. da mu je ime Mihajlo]. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. i (3) Dragan Mirković. 21. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik.). Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem.. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. Dr.". Sve članove HSS molim.S. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti. jer će taj biti u zametku skršen. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. (2) Milan Blažeković.. 58. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. "Riječi i činjenice. 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). tako se ne smije pisati. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. posebice političar. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. Edmund Veesenmayer. g. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27.. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti. Dano u Zagrebu. da je njemačka vojska predala vlast'. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. IV.. gospodine predsjedniče. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. "10. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. da ostanu mirni. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. travnja s datumom 11. Slavko Kvaternik. travnja 1941. njegov . 1957. njihovo pisanje navodi me na pomisao. sve kotarske odbornike. koji odgovara: 'Ne. Maček prisutnom podpredsjedniku inž. koji su na upravnim položajima. Hrvatska Misao (Buenos Aires).. koji je izišao još u večer 10. sv. s. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. općinske načelnike i odbornike. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. cit.].-50. odakle je uzeo tekst izjave. 112 Mladen Lorković... posliie nada Italije.. sv. s. travnja. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. ožujka do 3. Medjutim. op. s. Dalmaciju.-49. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". Travnja 1941.-19.. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima".. 12. ulazi u radnu sobu predsjednika dr. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. kad bi se to djelo ponovno izdalo. ………. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. [1959..Ne smije se pisati.. 1956. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik. Budite i sada veliki!' Dr. 1939. koji je pripao Jugoslaviji.. Dr. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili.-70. ibid. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. Ako hoćete zaštititi svoj narod.. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. s.. god. V.—10. 1958. O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora.. Pozivam sav hrvatski narod. 160-61. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Njega predstavlja poznati nam bečki ing. Vladko Maček i 10. U to. Slavoniju sa Srijemom. "Dr. br. s. dne 10. s. molim'. ibid. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima. 69. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing. 17. Blažeković ne navodi izvora. Kalendar Hrvatski Glas 1956. 4S. sv. u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. Košutića. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. 1. s. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. ožujak 1955.S. Mačeka na organizacije H. itd. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. travnja 1941. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'.' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g. (Čakovec). Ne znam. 22. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. 20. Travnja 1941. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr.. u Banskim dvorima". te je preuzeo vlast. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže. tokom 1943. 15.

Taj dio. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. Bila je to.). koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53. iznesenih u knjizi.265 Srbima. ur. U stvari. Ali. raštrkanih po cijelom svijetu. Brojke su dobivene na taj način.000 Židova. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. Bačka Palanka. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr. odnosno Jugoslavije.). Da bi se moglo ustanoviti. četnici — ustaše. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. Na njeno čelo stavljen je Rus. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi.000 do 8. koliko ih navodi sama knjiga. koji da će sva ta pitanja rješavat. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s. da je došao prikladan čas. Prvi je postao VIII. navodno. Koncem veljače 1942. Ilok i šid). trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije.000 Židova. odnosno Novi Sad. oko 20. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25. Prema tome pisac uzimlje. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije.000 Židova (s.000. Dodavši toj brojci 39. Pavelić bio ja s tim izvještajem.000 u Bačkoj i Baranji. Ruma. 72. a drugi Novom Sadu. radi usporedbe. jer se navodi. Austrije i Čeho-Slovačke (s. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s.).). trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931.000 ili 32. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. da je rat preživljelo oko 500 Zidova.060). Kad se zbroje ove brojke.000. iako ih se je od 890. te (3) Bosna i Hercegovina (2. XII. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. da u Srbiji živi oko 25. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Posljedice su poznate.500. bilo u NDH. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. a ne 75. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83. koliko broji Baranja. a drugi III. . da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa. Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom.000 u Makedoniji. novosadski rajon. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. To bi bila polazna točka. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. Srijemska Mitrovica.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. da se izgladi sukob sa Srbima. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39. U tekstu spomenutu brojku od 890.). Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. Dr. 7. 1.000 na teritoriju anektiranom Italiji. te za onih 14.252. da se zaustavi razvoj dogadjaja.000 u Sloveniji i oko 1.. Irig. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. navodi se.502. a ne Srbin. Dr.000 Židova. Stara Pazova. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se. Prema tome. (2) Boka Kotorska. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. stvoreni zaključci ostali su na papiru. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika.000 ili 32. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera. …… Već prvih mjeseci 1942. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. 1941. dr.739).140 raison d'etre i ceterum censeo. preživjelih u Jugoslaviji. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome. 789. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio.507 Hrvatima. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova. Pavelić je naglasio. i podatke židovskih vjerskih općina. 205. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. a 28. da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. prebjeglih iz Njemačke.000 (s. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige. bilo je mnogim članovima hrv. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka.277). Srijemska Mitrovica i Šid. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31.000 Židova. a u Bosni i Hercegovini 14. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. poslije njegovog povratka iz Beograda. XIX. Kod popisa pučanstva 1948. Ali i brojka od 31. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. pisanom u Berlinu na 25. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. Ruma.000. da nije bilo agresivne politike Italije. koja nije mogla privući Srbe. naprotiv. Zdenko Levntal. beogradski rajon. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. te mjesta Šarengrad i Mohovo. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. impresioniran. dakle.000. da je izvan NDH ostalo 44. vlade jasno. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema. XIX. naoružavalo četnike i pasivno promatralo.000. koliko ih je. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. Pavelić je trebao mjesece..000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. koji je uklopljen u kotar Vukovar. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. 64. Vidi opasku 112.).000 Židova u toku rata (s. ..000. XIX. dobiva se.-206. i nakon tri mjeseca razgovora.. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. administrativna podjela bila je izmijenjena. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda.000. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. koja je u sklopu Crne Gore (33. Ako je ta predpostavka točna. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. X. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. Šid i Vukovar. 116 Brojčani podaci ibid. izlazi. triumfalno je izjavio. .479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske. ustanoviti točno.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi. Naime. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15. S predgovorom dra Alberta Vajsa. nego se. a to je za 10. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike.565.000. da je 1941. Prema toj knjizi (s. barem naoko. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima. 61. 1952. u Hrvatskoj. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku. Meni se čini ta brojka preniskom. pregovora i nadmudrivanja. 1954. Stara Pazova.

-64.H... 425. 1. s. 24. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. g. t. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld). br. koji vrijede od početka do svršetka povijesti. 5. op. "Bitka na Lievča polju. II. (213. ….H. ako dopusti.. br. I. Bilo bi vrijedno.D. 15. Rušinović i Lobkowicz. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g. naglašuje Lukas.. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. Hrvatska (Buenos Aires). kojom se vodilo hrvatski narod. XI. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića.) od 26. mogu biti primjerom. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). V. 75. 1952. 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor. Tabor-u.. do rujna 1942. i 22. 1950). 20.. . da ja i ta brojka previsoka.-23. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici". s. kako je pisalo u njegovom podnaslovu. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom. s..) i br. Moj je utisak. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941. potenciranih u jednom razdoblju.). br.-215. svi su tamo stradali (s. 129. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. "Te hrvatske vlastitosti pravde.-49. g. pa druge mjesto nje prevladaju. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja.. 10. g. br. br. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. "Rat od 1941. Vladimir Dedijer. 509. svibanj-srpanj. kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. po kojima je hrvatski narod postao ono. što je sada. 234. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944.. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ". gdje je bio profesor ekonomske geografije. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. koji je boravio u Zagrebu od 1941. čini mi se. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. (1956. 345.). 21. To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. j.) od 16. da je izgradimo onako. 18. 1956.. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske. g. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". 1941. pravde i čovječnosti. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. Do nas je pak. lipanj 1959. 122. 73. 1. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina. g. studeni-prosinac. 15. u prvom redu.). Nažalost. X. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. 22.. prema Levntalovoj knjizi. 113. veljača 1955.. svibanj 1942. opaska na s. XII. 122 Vanča Mihajlov. X. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić].].-92. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu".-68. br. a mi smo njezini svjedoci i dionici. IX. zabluda. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov. 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. katastrofa naše N.). "Riječi i činjenice. potisnuta. dopisniku Reutera J.. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila.-1945. i početkom 1943." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. 7. i 1942. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944.. 61." Eugen Kvaternik. oko 5.000 Židova.-23. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH".. da je izgradimo na načelima slobode.-35. 1955. da narod često predstavlja samo jednu ideju.. 123 Uvodnici tjednika Spremnost.D. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji"."." Filip Lukas. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika. na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. nego protiv svojih najboljih prijatelja. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires). po izvodima povjesničara Franje Račkoga... Od toga je. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon. 19. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode. s. i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu. s. — Tamo su objavljene sve tri rezolucije. Dnevnik. (210. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. dosad držanih u pozadini. koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. cit. cit.. "Talijanska politika spram N.-3.. 257.). br. s. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti.. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago). pa ako nju izgubi. (266. br. 69. Ta je izjava bila objavljena u New York Times.142 Na temelju gornjega izgleda. 2. IX.. ožujka 1942.. 1. (216. s izuzetkom od nekoliko osoba.. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom. do jeseni 1944.-58. 5. 1959. 5. Bosanski Pogledi (Beč). (214.. op. imade svoj duboki moralni uzrok. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi. čuvar zakonitosti i poretka. ljudskih mana. kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. Ti su članci djelomično memoarske naravi. op. 3. Hrvat-ska Revija (Zagreb)." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. s. Zato je i njihova sudbina zapečaćena.000 Židova. svibnja 1944. (211... Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada.-1945. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim.-7. s. Iz toga vrela nisu crpili oni. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". 164. XII. Apokaliptički finale bio je neminovan. g. (212.-187. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. bilo predano Nijemcima koncem 1942. da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25. posebice razdobljem od travnja 1941. i 240. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je."." "Ne zaboravimo jedno. br.). Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. pravde i čovječnosti.. br. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja.. i 24. taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio.

navodi taj nadnevak. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. 1938. op. s. 1944. op. 249.. Haben in Albanien nur Angst. sv. 64.. IX. reg. IV.D. 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju". cit. 260. cit. g. 570.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije.. s. 7. Kvaternik.. medju ostalim.. s. s. op. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 39.".-61. (Buenos Aires). da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. 146 Spomenica.. Gornja "Spomenica" donesena je na s. 128 Helmuth Greiner. ratni. 134. 24. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru". s. IV. "Rimski Ugovor". i 266. 7. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba. 202. Ne navodi se ni datum. stupac 2." 130 Eugen Kvaternik. 142 Šime Balen (Pavelić..-1945. 172... Pawelitsch zum selbstandigen.. op. VIII. s.. 4. s. s.. a da nije naveden nadnevak njenog postanja. 1950. 143 E. NDH. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa". koja izlazi pod gornjim naslovom. s. s. Do konca 1958.. Hrvatski Narod (Zagreb). "Riječi i činjenice. cit. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte. weil sie doch nicht antreten. dok. br. Armee nicht noetig. 12. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat.-50..-266. Hochverrat. cit. U toj se spomenici 1941.H. L. Sloboda (Buenos Aires). 2. 133 Marko Sinovčić.-4. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom. 144 Spomenica. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden.-38. Sinovčić. Engleski prijevod ima naslov: War Diary... 1951.. 1939.. travnja 1941. 286. s. Dnevnik ima 7 svezaka. 259. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". jedan interview o tome Marku Sinovčiću. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga. 67. i 1942. Vrančić.." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1.... (127. 1952. knjiga 2... u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10.-20. 1951. s.). odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. (3) Pavelić je dao početkom 1949.. op. 144. N. dio. ima 7 tomova. s. op. Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben. 60...". 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins.VII.. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. 125 Vjekoslav Vrančić. I.". IX. do 24. do 24. Vrančić. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr. Hochverrat. Vodio je stenografski dnevnik od 14. i 37. s. 134 Eugen Kvaternik." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. siječanj 1949. s. br.). s. 8/2-1. 143. s. 127 Pranz Halder. IX.. ni izvor odakle ju je autor dobio. 145 Spomenica.).-173. Sloboda (Buenos Aires). 22. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta. s. Vojnoistoriskog instituta (s. II.. a svaki tom se onda dijeli na knjige. kada je demarkaciona linija povučena. T. 140 Vjekoslav Vrančić. treći Crne Gore. 1942. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten. 261. koga je on objavio. 1951.128.) stoji. "Preludij Rimskom Ugovoru". br. Die zweite italienische Armee in Dalmatien. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. VI.000 dokumenata). — E. 7.. četvrti Bosne i Hercegovine. peti Hrvatske. g. trebali bi nastojati. da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350. 38.D. br. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke.000 dokumenata). Mussolini als Bundesgenosse..-8.. Kvaternik. br. 1942.). s. 22.: "Italien faellt als Partner vpellig aus. Abgrenzung gegen 2.. 1. tom II.H.. cit. kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva. unabhangigen Staat erklart worden war.. Marko Sinovčić. da je spomenica pisana početkom 1943. 1953. cit. Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief..) donosi na s. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. 3. 132 Stijepo Perić. cit. 243. Br1632. 139 To je drugi Rimski ugovor. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten..".-69. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941.. 33. "Ustaška emigracija. 1954. kada je akt protokoliran... navodi datum od 27. s.. Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god.". da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. "Riječi i činjenice. s. cit. U opasci se kaže. k. 137 Eugen Kvaternik. Iz samo dokumenta nije jasno. 126 Enno von Rintelen.. op. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. siječanj-travanj 1949. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH. 1955. 138 Vjekoslav Vrančić.".". sv. šesti Slovenije i sedmi Macedonije.. s. (1958. op. 260. 67.. cit. koja se odnose na jadransko primorsko područje". 247. N. te bi se moglo zaključiti.. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". 261. cit. 10. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata. na što se odnosi datum 23. 137. g.. Da li je to datum.). War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance. angeblich nicht angreifen. VIII. op.) od 10.)." Hrvatska (Buenos Aires)... s. op. 13. ibid. dom. 170. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. 53. ili je pak to datum. naziva prošlom godinom. s. koje nemam pri ruci. 136 Eugen Kvaternik. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. V. 1.: "Es bleibt noch zu erwahnen.) u članku Arhiv. op. 1943. od 1861. editor. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. "Pregovori u Ljubljani". "Još nešto. an der julischen Grenze koennen sie vor 22. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod. Vrančić. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige. "Riječi i činjenice. ibid.). do . 135 Edo Bulat. 263. cit-. travnja'. s.. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. "Talijanska politika.

a nadam se. "Hrvatskoj Emigraciji". s.. dok je bio njihov namještenik. Vrančić je dao zapaliti 1941. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera.. jer su živi napustili Lepoglavu. 1. s. i zna za njihovu sudbinu. da prekrije svoje stare veze. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. on nije sačuvao tekst hrvatske note. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. Neka nam dakle.. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. jer su oni htjeli s nama ići na Zapad.. (203. 149a Filippo Anfuso. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten. den 17. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. g.-48.. Tako nas obtužuju.. tresli. njihov prijašnji ortak. jer smo se bojali. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića.. 11. g.146 Mussolinijeva pada. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu.. Mi ćemo iznieti. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. Taj je članak." Vjekoslav Vrančić.-3. 33. s. 98. 151 S. cit. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. Drina [Madrid]. op. prosinac 1953. Hrvatska (Buenog Aires). br. Prvi svesci su izišli 1952. 118. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". Milan Blažeković. VI. šta se je sve dogodilo. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". ……. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. s. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog.. Nažalost. 149 Tako je pričao sam dr. X. Vrančić objasni. a još nas više ima. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944. g. IV. i neka im Vrančić odgovori. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. "Bitka na Lievča-Polju". Prema ovome bi se dalo zaključiti. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. III. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. i s kojima se nama prieti. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. kao ni oni nama. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda.. O njima će dati svoj sud poviest. . siječnja 1960. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. rujna 1939. te koje su narodne snage. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. dr. Nov. Drina [Madrid]. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren. 244. budući da su s njima imali vezu. Kolekcija se dijeli u devet serija. 1952. IV. br. "Još nešto. siječanj 1954.". 1943. i samo je Vrančić. Deveta serija započinje dokumentima od 4. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich. Auf Grund erhaltener Weisungen. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. 150 E." [Vjekoslav Luburić]. 168-69. (Treće izdanje. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. veljača 1956. kako se vidi iz naslova. Nismo im bili prijatelji. pa ni onda.. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. [Ante Pavelić]. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. Drina [Madrid]. Ima nas. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave. da u tudjini ne potvrde. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft.. što se je poslie dogodilo. neka dade o svemu točan prikaz. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. br. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. s kojima raspolaže. Kvaternik. imao interesa spriečiti. I u momentu. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und.. dakle. da su preko Vrančića i kom. 1957). ali ih nismo ubili. u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. a. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud.-2. da kažu. General Skoliber bio je jedan od onih. Bologna: Cappelli. koje su ih snage pregazile. 1956. a i ono... pod naslovom I documenti diplomatici italiani. br. Hrvatsko. 47. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje.-12. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. (Buenos Aires) od 5. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. "Luburićeve izmišljotine". koji je bio i s njima i s nama. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. Milan Blažeković. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist. 152 Vjekoslav Luburić. 11." Tri godine kasnije. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. a on neka kaže.-45. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. Berlin. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. 1. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. g.) od 6. VI.

Danica (Chicago). X. XVII. 248.. br. VI. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. a za drugi od ing. ali izgleda.. Tomašić.. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. 1. bez oznake izvora. V. partizanima. br. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića.. 17. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. Y.-32. Miroslav Varoš. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1958. Nisam imao u rukama članak g. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. 8. .-191. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. br. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob.. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. od 27. koji je i sam Višanin. napisao opširni izvještaj o puču. 28. I. Vom Ende zum Anfang. Danica (Chicago). XI. čanića. Sv. 45. i 1956. Konačno. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani. g. 15. na s. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji.. "Pogledi". da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi.. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser. 43. 131. s. 40. g. kojim raspolaže. Ivo Omrčanin. domobranski general Matija Čanić. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 26. Nedavno je anonimni pisac iznio.. Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski.. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. "Vokić j Lorković u svijetlu istine". br. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". Rivista di studi politici internazionali (Firenza). Kanada). "U obranu pok. nego da uništi hrvatske oružane snage. da se to može jedino postići. . Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu.. piše. od 13.. XI. da iskupi svoje obećanje iz 1953. Pavelić.. br. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč. 8. Kako se iz naprijed navedenog vidi." Miroslav Avdić. od 9. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice.. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. I. 36. pa čak i Nijemcima. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. 22. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. O puču je pisao. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. naveden u našoj op. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. 29. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. Australija). U domovini je Mato Rajković. da su Lorković. da je Stijepo Perić već 1945.. 1. g.. iz 1950. g. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia.. g. neka posluži to. Vlaho Raić. tako da su samo djelomično uspjeli. 2. g. g. dokazom je. lipanj 1959.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. br. s kojima raspolažem.. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. Poznato mi je. Ante Štitića". 35. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. V. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar".-17. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Omrčanina. [Vlaho Raić]. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. "Jedna epizoda iz hrv. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. No. Blaško Štitić. V... izgleda prema podacima Branka Rukavine.glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. pa i sami Vokić i Lorković.." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić. Krnjevića bio je R. i 19. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. 25. Moje je mišljenje. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. izgleda pukovnik UDB-e. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. V. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja. a kojoj sam i ja pripadao. (1950... 1956. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige.. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". Da je moja izjava istinita. čaniću. Taj drugi članak.). Vlaho Raić objavio je kratku vijest. pored već spomenute Mačekove tvrdnje. Slobodna Riječ (Buenos Aires). to je bilo u planu komunista. da je "Tito došao na sotonsku misao. da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. s. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera. 1949. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955. [Miroslav Varoš] M. objavio o puču deset članaka. Vokić. Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje".. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. bili 'likvidirani'.. 113. 44. 48.. piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". Rim. i 5. sv.). donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču. 1960. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. Marijan Nikšić. 24. br. U knjizi: Gustav Stockelle. Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića. g. VII.-3. da su Lorković. 189. s. g. 1945. Drina [Madrid]. 1959. braneći Farolfia. želeći je proglasiti protektoratom. 10. U tu akciju upleten je bio i sam dr. novije povijesti".. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi".. Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. Augusta Košutića. 31. Grupa rimskih prijatelja gen. [Vjekoslav Luburić] M.. Mislili su. 1955... Vokić. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?".. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J. 10. [L] Farolfi. i 183. "II 'putsch' croato nel 1944". Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. Konačno. Jeronim. studeni 1959. o puču Lorković-Vokić. Nijemci su naslućivali. veljača 1950. g.-54. br. Ć. Zatim dr.. Onda bih i ja iznio i druge podatke. Spremnost (Sydney. Pisac tvrdi. Danica (Chicago). br. g. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. 1958. od 6. II. jer su samo stanoviti domobranski častnici. 1. veljača 1955. te je kasnije Tito 'likvidirao'. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)". X.. IX.-185. Bilo bi vrijedno.

1937^1945. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. 1945. Vidi op. Klagenfurt. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. Dragojlov. od 29. . IX. Mladjeg njegovog brata. 1950-1968. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. Munchen: Verlag "Welsermuhr. Tu je upoznao Ljubu Miloša. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. 155 Od 30. svibnja 1945. serije D. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Prošlo je već deset godina. 1. g. 1937-1945. u Austriji. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. Nato je Pavelić 8. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. s. 1956. na 8. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. V. Washington: Government Printing Office. travnja 1945. 78 ss. Prosinca 1946. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. Danica (Chicago).. 1957. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. da li je Karamarko sudjelovao u puču. 160 Tako je Maček pričao Singeru. u Klagenfurtu. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. da engleska vojska ne prima našu predaju. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. da Karamarko nije sudjelovao u puču. saobćio 151 nam je. 79. Dapače. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. počela je izlaziti serija D. On je sedmi razred gimnazije 1939. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. 1949. op. 1949-1957. VIII. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. u 23. polazio u Splitu. koji se je krio pod imenom Marković. 520. koje je nedavno djelomično objavljeno. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. Graz: Verlag Ulrich Moser. vidi se. Bauer u tom članku tvrdi. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. br. bit će prikazani u svim pojedinostima".-1944. a drugi Slovenac) saobćila.. 1951. vojske pred Bleiburgom 15.. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. nastojeći raščistiti pitanje. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. engleskog izdanja. cit. br. 1955. da je general Lohr u noći od 7. Wels. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. jer je još uvijek suvremeno i važno. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra.-1937. te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima. vidi se. To Karamarku ipak nije spasilo život. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). neposredno poslije hrvatske katastrofe. piše. a da svoje obećanje nije iskupio. Baden-Baden: Imprimerie Nationale. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. Iz predgovora svesku X. Taj čovjek. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. From the Archives of the German Foreign Ministrv. Cijele serije A i B. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. 156 F. da nije bilo Karamarka.-40. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918. koji obuhvataju razdoblje do 31. X. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku. kojemu na žalost ne znam imena. Gottingen: Musterschmidt Verlag. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. 5. a djelomično i Splitu. od 31. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. do lipnja 1944. po naredbi bojnika Matkovića. 10 svezaka. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. 1183. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. Series D. Sviežčić I. 7. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. (4) Lothar Rendulic. 154 Eugen Kvaternik. Jedan informativan članak o Bleiburgu.00 sata.). VIII. strijeljali su Talijani. Oton Knezović. do 1945. Iz sveska I. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. Der Endkampf auf dem Balkan. br.) pregovaram s engleskim generalom. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. s. C.-1945. D. Jurju Krnjeviću. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. s. Matu.. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske.-1944. 29. (3) Herman Neubacher. koja obuhvaća razdoblje 1937. 44. u četiri serije: A. Odatle su uzeti gornji podaci. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije.". god. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. do 26. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. Serie D. 1940.. odlučniji su se razbježali po šumama. koji je tamo bio prisutan. Godine 1949. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". 1949. 39. Dva dana kasnije bio je utamničen. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. Danica (Chicago). Bericht eines fliegenden Diplomaten. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić.. a nikako partizanima. srpanj 1956. Otvoreno pismo dru. 1960. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. (2) Erich SchmidtRichberg.1933. 31. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima. Vom Ende zum Anfang. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. svibnja rano ujutro donio odluku. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora.. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle.. Crljen je napisao. 10 svezaka. tom je zgodom gene. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. B. g. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. da utvrdimo modalitete naše predaje.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. 1861. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu.

1959. s. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. III. s. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). Akademija. 21. 1957. 1952. (Beograd: Kultura 1950.: Dokumenti Vrhovnog štaba. X. I. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. Tom II. Zbornik II/2. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. komesara Glavnog štaba Hrvatske. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. 74-81. 1941. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav. — Taj sukob morao je izbiti prije 25. VII. izlagala na stanicama slike.). g.. Rezultat bi bio isti. Bekić. rit. 163b Ibidem. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". 155.-37. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. s. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. 1957. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd. koje su mu pripisivali protivnici. 14. XVII. cit.. kakav je ikad osjetio hrvatski narod. op. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. predgovor Mije Mirkovića. U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje." Zvonimir Jelinović. 1948.. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2.. 177 Na pr. od 20. 47. rujna.: "Maček je bio slab vodja. Tajne 'Kabineta u sjeni'. 115. 1951. Izgradnja nove Jugoslavije. pojedince i društvo." Taj je citat naveden u članku: M. N. 1. Taj stav bio je šovinistički. 85.). studeni-prosinac.." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. 163 Rodoljub Čolaković. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom.-42. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. odnosno N. N..odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. stvarala se prilično nezdrava situacija. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. 169 Zbornik II/2. 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. XI. op. s. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova.... do 27. 1959.-2. Dok.. . Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad. 257. 3.. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr. 42. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug.. t..M.. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. 36. 29. Treće izdanje). op. Vladimir Dedijer. 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. u opaski 37. op. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura. br. bez ikakve pobliže oznake. 84. Dok. odnosno Grigor Vitez. siječanj-veljača. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. 1948. s. prospekte.: ".' [Točke u originalu. i lično se bogatili. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. Vazduh. s. 1953. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri.. g. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva. Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. Bosanski Pogledi (Beč). 113. 1947. 9. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". 1. j. s. cit. iz naše op. XIV. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. s. 175 Ibid..." Josip Broz Tito. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati. s. br.152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. Vidi op. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo. 42. Evo šta. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. i da bude Hrvat. Zagreb. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića. 173 [Adil Zulfikarpašić]. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani.). izmedju ostalog. drug Kardelj. br. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić. knjiga 2. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni.. "Prošlost na optuženičkoj klupi.). kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. 1958. XII. Vidi op. 170 Vladimir Popović Titu.. kao srpska stvar — i taj se komunizam . 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. s. 1955. piše Centralnom komitetu. 168 Vjekoslav Vrančić. s. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH. br. 1. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro.. 163a Ibidem. Hrvatska Riječ (Belgija). cit. 36. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. 167 Zbornik II/2. br. 172 Mile Milatović. VII. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka"." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. uglavnom.. 25. op. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske.. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba.. Josip Broz Tito. 25.. 383.. s. Javite da li se s tim slažete".. Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. da je komunistički i protunarodni. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2.). direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. Prvo. 6. 29. 77. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku. s. I. s. Vucković . 42. op. god. vijala na stanicama samo slovenske zastave. To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju.Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires)..

Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. i da je brojenje sjednica počelo od početka. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. ne pokušava odgovoriti. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički. cit. Krnjevićem".). 377.. Raić. 180 Mile Milatović. od 2. 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. 256. sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan. tko je i zašto falsificirao dokumente. Kanada). d. 4. u Mostaru Gagović Sveto. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s.. Kanada). Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. 18. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. br.). (Denholme. 189 Enciklopedija Jugoslavije. (1960.. s.-8.-18. komandant Armije Apostolski Mihajlo. Medjutim. 433 West 48 Street. 1950. br. a 12 komesare Srbe. br. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt.). Zenici. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo. 1952. Izdavač knjige podvalio je piscu. a ne u 1959. Hebrangov "islednik". a Hebrang je tvrdio. 2. 1919. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. odnosno. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb...). g. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. 4. br.. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. 182 P.. 1945. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. br. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore.). XI. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. i t.. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. "Za volju istine". 190 Na toj katedri docent dr. 21. travanj 1959.). 1955." (s.). (Zagreb. listopad 1959. Raić.. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. 184 V. sv. Kanada).). Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada. op. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. Jajcu. odijeljenu od Srbije. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba). Bihaću. od 3. Milatović je nastojao dokazati. a tjeraju u laž pisca. što umirem od srpske komunističke ruke. a šef UDB-e je Kovačević Brana." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa.. 5. Rogatici. Brčkom. i 18. Hrvatski Glas (Winnipeg. 43. 1955. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. g. 1919. Dnevnik. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7.—10. IX. veljača 1950. 142. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. . a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. 1919. XI. ur. 1955. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju. s. XI. sv. su isključivo Srbi. N. 1. Hebrang je tvrdio. 187a Islam.. op. New York 36. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. V. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi.. sokola u Suhopolju održane dne 7. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. op. opredijelio kao Hrvat... od 18 IX 1919 godine" (s. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. sama činjenica. 24. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar.. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. Glas Kanadskih Srba (Windsor. da bude lakše pristupačan javnosti. br. g. 406. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. od 1. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. g. br. 19.-20.).. odbora H. Prijedoru. 193. svibnja. od 15. 231. III. s. 1393. II. Glini. Hrvatski Glas (Winnipeg.: Vladimir Dedijer. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. ožujka i br. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. 3." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota. 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi.). Bijeljini. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu. V. A. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). milicije i UDB-e. 183a Vekoslav Farkaš. 195.. Foči. 1959. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. odnosno Kominformom. i s. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije. objavivši faksimile dokumenata."." (s. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. s. (4. kao da smo još u 1918. proglasio je. Mitrovici. s. Gospiću. I. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima". a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo. većinom seljački sinovi. s. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. V. jer je bio "ustaški agent". Rudi Kolak. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. Iz ovog se vidi. g. generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München).. "Razgovor s dr. 2. koji služe u Jasenovcu pričaju. pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. od 13. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). Zemunu.). komandant milicije Kosorić Obren. da je Hebrang stradao. IX. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin. 194. Rumi. nenaučno. Osijeku. 1958.." (s. kao i u Travniku. s. 61..Y. VI. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje.. u Tuzli Gavrić Mitar. 183 Vlaho A. 11. Hebrangove veze s Moskvom. 632. cit.154 održava pomoću vojske. u Banjoj Luci Voja Ilić. II. Iz cijele te knjige vidljivo je.)... kao što su već objavljeni oni austrijski. 31. jer izvještaj počinje: "Ustaše. 17. Takodjer u Karlovcu. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante. 187 Važno saopćenje" ibidem. 185 Emin Batlak. jer je branio hrvatske interese. u faksimilu. Milatoviću. 45. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. javni tužioc Boro Popović. da nije bio zatočen u Jasenovcu. 8. Slavonskom Brodu. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije.. g.. 1958. na s. promijenio svoje ime u SHS Sokol.. S. na dva mjesta. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18.

Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. I documenti. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. I documenti diplomatici italiani. 1937-1945. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Engleska. [Bez oznake pisca. 1946. 1948. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela.-1958. odnosno članke. Majesty's Stationery Office. 1929-1938. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik.] Njemačka. koja se odnosi na razdoblje 1895. London: H. 1957. Processo Graziani. odnosno sekundarne izvore. napraviti još dalju podjelu na primarne. novinsko-izdavačko preduzeće. 3 sveska. Italija. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. Rim: Donatello de Luigi. 1950. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. 1929. 1933. 1. državnicima. svesci XII. i XIII. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu. 2 sveska. Kod pisaca. Anonimna djela i članci.-1950. Il processo Roatta. Ministarstvo vanjskih poslova.. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. Beograd: Savezni zavod za statistiku. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. 19391943. 1951. Serie D. Ministarstvo vanjskih poslova. osma serija. 1 svezak. a ne abecedni red naslova. Napad na dra Antu Pavelića. 9 svezaka. 1954. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. Memorandum.1958. IX. Youngstown. . Isto tako kao i rasprava. Sarajevu. 3 sveska. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. Zadru i Rijeci. Bio je upućen: "Ligi Naroda. Documents on British Foreign Policy 19191939. Leading Statesmen and Religious Leaders. šesta serija. Ministarstvo vanjskih poslova. Ko je ko u Jugoslaviji. ove rasprave. pisac nije imao sada na raspolaganju. Memorandum su potpisali 20. naklade i tiskare]. 1918-1922. te. odnosno članka. 1955. 1945. 1933. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. 7 svezaka. Rim: La Libreria dello Stato. Msgr. odnosno članaka. prema tome. koji imaju više djela. Ivan Stipanović. svima vladama. 1952-1959. podatke o njima treba uzeti s rezervom. Vidi opasku 158. Prva serija. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska.914-1918. 1938-1939. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska.-1918. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. 1919-1929. 1959. Hrvatsko Antunovo. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ. BadenBaden: Imprimerie Nationale. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. A-HIDJ. Dokumenti. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. Radi lakše orijentacije. Ohio: Croatian National Council of North America. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. b) članci i c) periodična izdanja. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. 1935-1939. treća serija. Vidi opasku 147. druga serija. sedma serija.-1930. Regarding the Religious Persecutions and True. ove rasprave. talijanskom i francuskom jeziku. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. Memorandum to Various Govermnents. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. Peta serija. deveta serija. 3 sveska. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. Knjige. njemačkom. [Chicago. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. 8 svezaka. 9 svezaka. Kuzma Kuharić. 19221935. do danas. Publists and News Agencies. 1954. Rim: Ruffolo. Beograd: "Sedma sila". političkim i kulturnim predstavnicima. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. slijedeća bibliografija. 10 svezaka. 1 svezak. nego ih unosi prema sjećanju. te članaka. mjesta. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. Splitu. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. kojima predhodi *. Ivan Krešić i Milan Billich.-1958. Da je bilo više vremena.

Von Lenin bis Truman. —. [Bologna]: Cappelli. Vidi opasku 129. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. Naslov originala: Due dittatori di fronte. hrvatske revolucionarne organizacije. 7 tomova u 80 knjiga.. A Symposium by seventeen Croatian Writers. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. Bogdan.-1958. Buenos Aires: Naklada vlastita. Sjedinjene Američke Države. Giuseppe. 1946. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. izdanje. Berlin: Briickenverlag. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. [Bogičević] Bogitschevitsch. Brondi. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. Jena: Eugen Dietrichs Verlag. 8 knjiga. Graz: Leopold Stocker Verlag. Dokumenti Današnjice sv. Am Rande des Abgrundes. 18 knjiga. Vaso. M[iloš]. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji. Alfieri. London i New York: Oxford University Press.-1947. Dino. fatti. London: Lawrence & Wishart. Vojvodini i Sandžaku. Ministarstvo vanjskih poslova. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. —. 1942. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. — 10. 1962. * Aloisi. 1955. tom VI. Memorie e documenti. . Bogdanov.: Borbe u Hrvatskoj. 1957. i Clement S. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. Ivo i Viktor Vida. Anton P. 1939. ur. 1943. Denholme. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. M.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Zagreb: Posebni otisak iz 300. Adamic. Rim: Tipografia del Senato.].158 Propis o ustaškoj disciplini. Vent'anni e un giorno. Zagreb: Mladost. Zagreb: Zora. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee.. —. Erinnerungen aus meinem Leben. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. vidi Šupilo. 1955. Mihanovich. Beograd: Izdanje Sedme Sile. 3 sveska. 1954. Paris Peace Conference 1919. 1954. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. Sovjetski Savez. Roosevelt and Truman 1941-46. Batlak. 1950. 1955. Milan: Garzanti. Balen. tom IV. Živa prošlost. Bardolff. 1957. Bastianini. 4. 1952. 1959. Tom I. 1932. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Un generale e "Otto milioni di baionette". Louis..: Borbe u Sloveniji. 1951. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". 1957. Pietro. 1948. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Washington: Government Printing Office. Emin. 1950. Badoglio. 13 svezaka.). ove rasprave.: Borbe u Crnoj Gori. New York: Harper & Brothers. tom V. Bruno. Department of State. Alexander. Soldat im alten Oesterreich. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. Pavelić. tom II. 1928. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. cose. 1949. [Winnipeg. tom III. 12. Filippo. 1955. Giuseppe. 1949. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. Uomini. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. Dictators Face to Face. 1939. 1946. Memorie di un ambasciatore. Treće izdanje. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. urednici. Italy in the Second JVorld War.: Borbe u Srbiji. 1958. Bottai. Carl von. Memories and Documenti. 1958. II. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). . 4. Vidi opasku 124. 17 knjiga. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. Prano. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. 4 knjige. [1946. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. My Native Land. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. Rim: Atlantica. London: His Majestv's Stationery office. 0 generalu Roatti. Milan: Vitagliano. A. New York: New York Universitv Press. 2 sveska. 21 knjiga.-1931. ove rasprave. 6 knjiga. 159 Anfuso. knjige Rada Jugoslavenske Akademije.: Borbe u Bosni i Hercegovini. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. Harold. Ustav Ustaše. Brehm. 1932. Pompeo. Likovi i pokreti. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. Šime. Bonifačić. —.

Bologna: Cappelli. Čulinović. 1944. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. 1947. Branko. 1939. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. 1943-1946. dokumenta i komentari. Pariz: Vlastita naklada. Derenčin.. Ugo. . Beč: Verlag Rikola.-1950. M. Triumph and Tragedy. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. Mijo. —. —. 3 sveska. 1948. Dedijer. 2 sveska: I.-1955. Conrad von Hotzendorf. New York: Harper & Brothers. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". Sam kroz Europu u ratu. Closing the Ring. IV. 1918 na Jadranu. London: Collins. [ožujak] 1918. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. 1949. Milan]. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. —. Rim: De Luigi. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. 1958. New York: Harper & Brothers. Čolaković. Zagreb: Matica Hrvatska. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Diario 1937-1938. Ciano. Boston: Houghton Mifflin. Comando Supremo. Pariz: Les Iles d'or. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. Hrvata i Slovenaca. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Stvaranje Države Srba. Dnevnik. 1946. 1950. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. Šime. 1919. II. Pariz: [Vlastita naklada]. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. vidi Mazzura. Sarajevo: Državna štamparija. The Turn of the Tide 1939-1943. 1965. Tomo i Milovan Milostić. L'Europa verso la catastrofe. 1946. —. Zagreb: školska knjiga. Zagreb: Knjižara Preporod.160 Bryant. Cavallero. Danijel. Buenos Aires: Vlastita naklada. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. 1941. Zagreb. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. 1943. Their Finest Hour. 1951. Rodoljub. An Account of Marshal Tito's Rise to Power.. Galeazzo. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. 1948. G. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. Winston S. Calculated Risk. 1952. 1951. Servizio segreto. * Conti. —. Arthur. Obradjeno su samo godine 1906. Whirlwind. odnosno Jugoslovenska knjiga.-1914.-1940. Cecić. Ferdo. Garden City. 1957. Čubrilović. C. 1942.. Dogadjaji. Prvi svezak. Prilozi za biografiju.-1925. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. James P. [Čemerikić. Josip Broz Tito. 1959. Milivoj] Ivanov. 1953. —. Speaking Frankly. Ciliga. 1948. 1957. Byrnes. * Bzik. Chlumecky.. [Bologna]: Cappelli. Vladimir. Zagreb: Dionička tiskara. Čubelić. 1948. 1954. —. 5 svezaka. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. Zapisi iz tudjine. New York: Doubleday. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. Mark W. —. 6 svezaka. The Second World War. 5 svezaka. Zagreb: Matica Hrvatska. Clark. do 7. XI. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. Marijan. Ustaška pobjeda. Dragan. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. Slom stare Jugoslavije. London: The Cresset Press. Stephen. Franz. Diario. 1948.. 1946. Milada Paulova identificirala je pisca. Vinko. [Dežman. Milan: Rizzoli. 1949. Grand Alliance. Srdjan. Južnoslavensko pitanje.-1943. 1921. Budisavljević. Milan: Mondadori. 161 Clissold. Bublić. Beograd: Kultura.-1963. 1929. Triumph in the West. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. i pisac je tamo označen šifrom SHS. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. 1959. 1941. 1958. The Hinge of Fate. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. 1945. Dimio 1940-43 del capo di S. jer je pisac umro prije završetka djela. Churchill. Beograd: Kultura. Crljen. Leopold von. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Ante. Zagreb: Braća Kralj. Cianov diplomatski arhiv.

Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. 1938. Beč: Humboldt Verlag. Hefer. Život jednog hrvatskog političara. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Gregorić. [Hitler-Mussolini].. 1946. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". 1945. Ho difeso la patria. Hinković.162 Drinković. Helmuth. Mate. Funder. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. Goebbels. Praeger. ali francuska ima jedno. Leipzig: Verlag von S. Milan: Garzanti. pseud. Vom gestern ins heute. Halder. Balkanski sukobi 1905. Graziani. The Secret Front. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Herbert. Raffaele. Stjepan. 2 sveska. Gaži. 1941. Dr. —. Die geheime Front. Huli. Franz.. The Memoirs of Cordell Huli. 1950. 1927. Zagreb: Politička biblioteka. 1950. lettere e documenti. 7. koje nema talijanska. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. 1947. Grisogono. Rudolf. Greiner. Adolf. The Story of Nazi Political Espionage. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. David Starčevič. So endete Jugoslawien. 1922. Jugoslavija u Americi. 1936. Zagreb: [Vlastita naklada]. . 1952. Zürich: Atlantis Verlag. vidi Hoettl. Svezak 10. Deutsche Schriften zur Landes. Roosevelt. • Glojnarić. 1948. 1943. Princeton: Princeton University Press. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945.-1941. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. Organisation. Prvislav. 1955. 1929. Walter. The War They Waged and the Peace They Sought. War Journals (German). Beč: Amalthea Verlag. Wiesbaden: Limes Verlag. 1938. Guariglia. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. 1952. Vidi opasku 127. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. New York: Frederick A. 1957. Borba Hrvata. 1941. Talijanska kolekcija ima više pisama. Beč: Verlag Herold. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. Danilo. Hermann. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. —. Vom andern Deutschland. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Feis. 5. New York: Macmillan. 1948. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. Lochner. 7 svezaka. Horvat. Friedrich. 1951. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Milan: Rizzoli. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. 1928. Wilhelm. Linz i Beč: Nibelungen Verlag.. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Ricordi 1922-1946. Edmund. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. ove rasprave. 1951.-53. Die Katastrophe. Hinko. Chuurchill. Buenos Aires: Croatian Information Service. Iz velikog doba. na s. 163 Haller. Görlitz. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Glaise Horstenau. 1954. The War We Lost. Hirzel. 1959. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Meyner. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. Zagreb: Putevi.und Volksforschung. Napulj: Edizioni scientifiche italiane. Josip. Zagreb: Politička biblioteka. Šupilo. ur. Hitler e Mussolini. 1944. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. —. Stjepan. Zagreb: Velzek. Stuttgart: SteingrübenVerlag. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. [Fotić. Heusinger. 1951. New York: Ali Slavic Publishing House. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Series: "Croatia and Croatians" No.-1952. [Hoettl. Syrmien und sein Deutschtum. Pedeset godina iz perspektive emigranta. do 1935. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. Ulrich von. 1936. Introduction de Andre Francois-Poncet. Wilhelm] Walter Hagen. Mirko. Stalin. 2 sveska. 1948. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Politička povijest Hrvatske. Sekula. 1948. Joseph. —. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". Vodja govori. Hassell. 1940. Konstantin] Constantin Fotich. Hrvatska i državna politika. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. Cordell. Zagreb: Vlastita naklada. Rodolfo. Walter. New York: Viking. Drljević. 1950. herausgegeben von E. Befehl im Widerstreit. —. Horvat. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. Pariz: Editions du Paris. Hagen.

vidi Stranjaković. Jozo. 1955. Kanada: Srpska narodna odbrana. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. prosinca 1928. III. Zagreb: [Vlastita naklada].. Beograd: Kultura. A King's Heritage. izdanje. Branko. Zagreb: Matica Hrvatska. [Karadjordjević. Florian. Zapisi iz IV. 1952. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. II. Zagreb: Matica Hrvatska. Jugoslawiens Aussenpolitik. Macartnev. Kvaternik.. Michele] Leonardo Simoni. Putnam's Sons. Eugen.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. Lichtträger. Juričić. Pisac. I. Hungarian Premier. Branislav. New York: Columbia University Press. [Lanza. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. New York: G.. Kadija. Rudolf. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Zagreb: [Vlastita naklada]. 165 Kardelj. Jugoslawiens Entstehung. vidi Pilar. 1956. Niko. 1957. Iveković. Bonn: Athenaum-Verlag. —. Dr. Rim: Migliaresi. Mladen. i V. 1954. 3 knjige: I. 1914. Zagreb: [Vlastita naklada]. Ambasciata d'Italia 1939-1943. Zvonimir.. Pokolj hrvatske vojske 1945. Lorković. Dnevnik. Ivo. Ivo. 1861. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja.164 Ibler. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. 1946. 1939. Narod i zemlja Hrvata. Ivanov. ur. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. Knj. Bor.. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. Karapandžić. II. vidi Pilar. Petar]. Kallay. pseud. vidi Dežman. Jančiković. Chicago: [Vlastita naklada]. Nepokorena zemlja. Knezović. siječanj 1939 Jelinović. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije.. srpanj". Hrvatska politika 1903. Cleveland: [Vlastita naklada]. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. Leben. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom.. U suvremenom kaosu. 1954. 1938. Obradjuje dogadjaje do 1918. 1960. 1952. Albert. Mladen. Madrid: Osvit. 1945. bivši časnik Austro-Ugarske. 1948. 1935. Kiszling. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta. Hrvatska politika 1904-1906. 1929. 1914-1917. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. Lovre. Gilbert. Oton. Der Weg zur Nation. P. Hrvati u izborima 11. Kljaković. Zdenko. pseud. Knežević Radoje L. Jugoslawien einst und jetzt. Knj. With a foreword by C. Chicago: The University of Chicago Press. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Edvard. Nicholas. 1958. Janko. Dušan A. Krbek. Beč: Amalthea-Verlag. Soldat bis zum letzten Tag. The German Fifth Column in the Second World War. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Berlino. 1953. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. Uspomene i doživljaji. Katić. Pregled povijesti Hrvata. Aus der Geschichte der Südslawen. Levntal. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. —. 1956. Narodni heroj Rade Končar. i II. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. Jong. In der Maur. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. Louis de. 1953.. Die. Krišković. Windsor. Pisac. Knjiga o Draži. A. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. . S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. pseud..: Berlin. Vinko. Milivoj. pseud. 2 sveska.. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Sviežčić I. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. Die Kroaten. Kesselring. 1951.. M. Lazić. Ivo. Tomo. Lončarević. Posljednji eseji. 1958. označujući je izdajom. III. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi.. 1938. 1956.

Pavlović. 1952. Lijepa Plavojka. 1925. D. The Truth About Yugoslavia. [1936. Zagreb: Preštampano iz "Obzora". Marković. (21.. 1894. III. —. Savremena Hrvatska. (25. (1957. Das Verbrechen und seine Hintergrunde. 8. Mihanovich. Slučaj Andrije Hebranga. Božidar.-1918. podrijetlom Hrvat. Novak. Šime i Marijan Derenčin. Milićević. München: Knjižnica Hrvatske Revije. (11. 3. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). 8. Miller. Zagreb. 1956. 1959. Dr. [—]. Split: Redakcija listova Jug. Sporazum 1939 godine. Vladimir Maiek. Der Königsmord von Marseilles. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca.). Einige Dokumente und Bilder. Luigi. 1936. 12. Miljuš. Smith Pavelić — I. Hrvatski Glas (Winnipeg. Mandić. 1953.. br. 1957. [Oršanić. 1903. 1948. P. 1931. Hrvatski Pokret. Borba za Jadran 1914. Ostović.. Fragmenti za historiju ujedinjenja. Vlatko Maček. 1952. II. Marjanović. ) . Treće izdanje. (1957. Jugoslavija i Trojni Pakt. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. —. Milovan. Mussolini. Pavelić. 2 sveska. sv. A. Pavelić. Bad Godesberg: Hochwacht. Milatović." Hrvatska Revija (Buenos Aires). Buenos Aires: Hrvatska Misao.. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. . In the Struggle for Freedom.. vidi Čubelić.1904. Narod koji nastaje. Slava. David Hunter. Trbojevića. * Murgić. "Spor A. Načela Hrvatske republikanske stranke. Laza. Clement S. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. 2. Vidi takodjer. Alexander von. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. 1953. 1924: Pisac. Edinburgh: The Univeraity Press. New York: Robert Speller & Sons. (15. Petanjek. —. Paulova. Maslarić. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. Maček. Antun F. A History of Modern Hungary 19291945. 1959. 1. Hermann. ur. Dr. 1957. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). 1956. Buenos Aires. 1957. 29. Neubacher. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće.166 Macartney. 105-6.). Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. 1903. Zagreb: Binoza. Vladko. München: Verlag für Kulturpolitik. Milan. Ratne Mornarice. —. vidi Bonifačić. s. Božidar. Ante Trumbić. New York: Roy Publishers. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. Zagreb: Komisiona naklada S. Windsor.. 1913. br. Sonderauftrag Südost 1940-1945.. October Fifteenth. g. Kanada) g. 1956.). My Diary at the Conference of Paris. 7. 1956. Beograd: Srpska književna zadruga. Mile. (ožuiak). Povodom petnaestgodišnjice. 1951. Vladeta. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. 15. II. St. Moskva—Madrid—Moskva. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. Ante Smith. K. Buenos Aires. Mira. (25. vidi Hitler. 5 svezaka. Jugoslavenski Odbor. Sećanja. 1913. 21 svezak. Ante. 2 sveska. Beograd: Kultura. 1935. Dubrovnik: Nakladom pisca. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. Tomo. Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. C.-1946. Kugli. 167 Musulin. Hrvatska Državotvorna Stranka. I. Giovanni. Bericht eines fliegenden Diplomaten. Jukić i 'Hrvatska Revija'. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih. Mazzura.). Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". IV. sv. 1952.-1928. Branko. 1959.) i br. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". vidi Salvatorelli. Rijeka: Izdanje Knjižare G. London: [Vlastita naklada]. Zagreb: Prosvjeta. 6. —.). 1937. Das Haus am Ballplatz. br. I . M.-1960. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Ivan]. Milada. Milostić. br. The Crime and Its Background. Ante. Viktor. 1953. Dr..]. Magnum Crimen. Ogrizović. 1924. —. Göttingen: Musterschmidt Verlag.

Uglavnom se prikazuje rad komunista. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. Rohrbacher. 169 Rajčević. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. New York: Doubleday.. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. 1936. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. Ante Pavelić. Luigi i Giovanni Mira.-1919. 1933. 1925. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. Mario. Zagreb: Mladost. —. Redlich. Politički zapisi. Mussolini als Bundesgenosse. 1915. 1919. Ein Volk ausgelöscht. Iz mojih političkih zapisaka. 1908. Lothar. Milan: Mondadori. U obranu istine. Sećanja na jednu diktaturu. Zagreb: Breyer. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". izmedju dva rata 1918. [—] Florian Lichtträger. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. 1948. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". 1956. 1953. II. Salvemini. 1954. Smiljanić.. —. Pribićević. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. po mojem mišljenju. Zagreb: Seljačka Sloga. 1957. —. Südland. Vojo. Zagreb: Breyer. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1953. Zagreb. [—] L. Turin: Einaudi. II. Salvatorelli. ali. Iz emigracije. Buenos Aires: Piščeva naklada. Prikaz cjelokupnog pitanja. Radić. Enno von. Mačeka. izdanje.]. Erich.-1914. 1953. 1959. —. Antun. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. Potočnjak. Radić. 1959. —. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. Storia d'Italia nel periodo fascista. Pilarova posljednja knjiga. Dragoslav. Iza kulisa emigrantske politike. Bearbeitet von Fritz Fellner. Izdavači: dr.. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. Beograd: Prosveta. Paul. Rendulic.-1952. 1955. —. Sinovčić Marko. Juričić. Ribar. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa".D.H. Zagreb: Naklada piščeva. Franko. Hrvatska i Srbija.-1941. Buenos Aires: Piščeva naklada. Izdavačko preduzeće Srbije. Ignacij. Izdavačko preduzeće Srbije. 1946. Roatta. New York: Harper & Brothers. 1940. 1914. Simoni. 1954. 1950. Schmidt-Richberg. Svetozar. Zagreb: Breyer. vidi Lanza. 1951. [1949. Michele. Ivo] Dr. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918. Jelka. 1933. 1955. Diktatura kralja Aleksandra. 1921. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Schmidt. Južnoslavensko pitanje. 4 sveska. Otto milioni di baionette. —. Ivan.168 [Pilar. 1921. Zagreb: Breyer. 1950. 1953. Revised. Tajne emigrantskih zločinaca. Buenos Aires: Piščeva naklada. Prelude to World War II. 1950. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. Vlaho A. Sherwood. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata.-1989. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. Roosevelt and Hopkins. Buenos Aires: Piščeva naklada.. Rintelen. Der Endkampf auf dem Balkan. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. 1943. Dr. Josef.-1954. Sabrana Djela. N. Wels i München: Verlag "Welsermühl". u svietlu dokumenata. . Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. pseud. Svaka knjiga ima poseban naslov. Zagreb: Matica Hrvatska. U svjetlu činjenica.-1941. Vladko Maček i Rudolf Herceg. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen. 1955. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. Raić. Životni problemi hrvatskog naroda. —.-1926. 2 sveska: I. malo zapažena. 1915. Grozote na Janka Puszti. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. Leonardo. enlarged edition. Robert E. Rapallski ugovor. Beč: Ullstein Verlag. Buenos Aires: Piščeva naklada. Beograd: Prosveta. 19 knjiga. Gaetano. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. Kobne smjernice naše politike spram Italije. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. Svjetski rat i Hrvati. V. Leopold. 4 sveska. Pogorelec.

Frano. 1907. Politika u Hrvatskoj. 1949. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. Vandenberg. II. Branislav] Branko Lazić. Zagreb: Nova Evropa. Nikola. Südland. Vjekoslav. 1950. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). [Bez oznake mjesta i naklade]. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija.. izdanje. . Godina 1858. 1943. Ivan. Vučković. Hochverrat. London i New York: Oxford University Press. Ivo.. Memoirs.II. New York: Doubleday. London: Macmillan.109. Vida. Šegvić. Desimir. 1936. ur. Vilder. 1957. VII. (26. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Izabrani spisi. Iz ilegalnog Zagreba. dio). vidi Pilar. Ozažeo iz njegova dnevnika. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. Supilo. Stojanović. 1952. g. 1959. malo prošireno izdanje. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. g. —. Stetinius. 1958. Viktor.. 6. 65. 1907. pseud. Wiskemann. Starhemberg. 1949. preporoda. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. Bika za rogove. 1957. X. (lipanj . —. Graz: Verlag Ulrich Moser. 1920.. 2 sveska: Year of Decision. X. ur. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. Zagreb: Kultura. do 27. Hrvata i Slovenaca 1914. (Pittsburgh).). Garden City. Šibl.) — 43. 1966. Vrančić. Tito. s. New York: Doubleday. Stockele. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. [Stranjaković. Priredio Blaž Jurišić. 1955. Druga progonstvo Eugena Kvaternika. Boston: Houghton Mifflin. King George VI. Kerubin.-1956. 1951. 1948. Bilješke i sjećanja. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. 30. Govori i izjave od 15. Arthur H. Zagreb: Kultura. S bielom zastavom preko Alpa. s.. —. John W. Jr. Sumner. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference. London: [Vlastita naklada].-1860.). Po njegovu dnevniku. Ivo.-1865. 1712-1840. Liga Naroda. Živko. Dogadjaji poslije 1929. Ernst Rüdiger. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. 1946. Bonn: Athenäum-Verlag. Topalović. Gustav. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Na putu. Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. Josip Broz.. His Life and Reign. 7. Ante. (1934. XII. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. V. (prosinac .. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. Ferdo. Memoirs. Seven Decisions That Shaped History. Većeslav. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. (1950. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. [1942. br. Godine 1861. 1953. 1958. 1953. 15.. L. 1927. 45. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Knjiga III. Vom Ende zum Anfang. Kurt von. Tippelskirch. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće.. The Rome-Berlin Axis. Zagreb: Kultura. The Private Papers of Senator Vandenberg. Wheeler-Bennett. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". New York: The Cooperation publishing co. 12. 171 Tošić. Geschichte des zweiten Weltkriges. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Zagreb: Kultura.. 1949. Zagreb: Matica Hrvatska. 1943. Elisabeth.). Jugoslavenski odbor. 1950. s. 1953. 1952. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. Ante. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj". New York: Harper & Brothers Publishera. vidi Bogdan. Edward R. Zagreb: Kultura. Partizanski razgovori. (25. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. Garden City. 1947. Izgradnja nove Jugoslavije. Božidar. Trumbić. Harry S. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike.II.-88. Zagreb: Vlastita naklada. Welles. II. 657-65 i 682-737.170 Starčević. Šišić. dio). London: Hodder and Stoughton limited. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Years of Trial and Hope 1946-1952. 1954. br. Official Journals. Between Hitler and Mussolini.]. br. Truman. —. Srpski nacionalni problemi. —. Jr. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. — 1919. "Nova epoha hrvatskog naroda".

vidi Tomas. (1949.-4. Bičanić.). Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg. Hrvatska Država (München). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. g. g. s. br. 3. —. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Milu Budaka. br. prosinca 1953.). Danica. Hrvatska Revija (Zagreb). e. 17. Travnja 1941.-8. 4. 22. As. g. "Podlost na djelu. 161-64.). br. Vidi opasku 80.). 58-68. Ante. 6-10. 17-19.. (travanj). Milan.). Bauer. 325-28. g. Hrvatski Glas (Winnipeg. 311. (1950. Bekić. 2. (6.-17. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Vaso. 45.). Spremnost (Sydney. 7. g. br. II. Sloboda (Buenos Aires). br. s. Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1957. br. 45.". Blažeković. (prosinacsiječanj). "Predaja hrv. VIII. 23. nadbiskup. (267. Sjećanje na Mladena Lorkovića. 2. "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". vojske pred Bleiburgom 15. 6.). g. Krunoslav. 38. (rujan). knj. (1956. (lipanj). (1953. Avdić.". (1951. 353-477. (1950. sv. 31. "Dr. s. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". 25. Vidi opasku 98. (Buenos Aires).". Bogdanov. 30-32. 13-18. g. g. s. 1.). (105.).. 7. (1957. (1957.).).-1954. 44. 20. Pismo Anti Paveliću". br. g. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. (1949. 2. Izbor (Buenos Aires). koji su. 46. 161-171.)..). . u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. 24 (srpanj) — 26. I.). Antun. Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. Travnja 1941. M. —. (1949. S. Žitomir. "Jedna deklaracija iz vremena rata". Hrvatska Misao (Buenos Aires). ove rasprave.-4. Kanada). (Buenos Aires).). 1. Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv. 50. (lipanj). —. Ante. (25.172 A. "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10.) (5.). br. "Pogledi". 6. To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. M.). vidi Pavelić. Hrvatska (Buenos Aires). Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. Maček i Njemačka uoči postanja N. 3. Hrvatska (München).". Mladen. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Bauer. A. S. 18. 11-17. svibnja 1945. Bošnjak. Miroslav. 3. (Buenos Aires). Leopold] Nikola Zrinjanin. g.". s. g. s. br. (1953. "Dr. Država 173 —. XII. "Smrt Mile Starčevića". —. Kanada).D.H. 3. g. Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)". Bonifačić. br. XII. (12. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje". Vladko Maček i 10. g. V. Babić. 5-11. br. O memorandumu hrvatske državne vlade.. IX. Ivo] Piligrin. sv. 21. g. 12.(lipanj). ove rasprave. 163. " 'Albanski Status'". a Londonu. IV. (1942.). Danica (Chicago).. —.). P. (26.). Ernest. s.). 49. Hrvatska (Buenos Aires).-171.) — 13.) (28. br. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca. 6. 1. IX. Vidi opasku 157. br. 3. (24. "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije". 2. (veljača) —20.).). (ožujak-travanj).). god. s. Rudolf. vidi Pavelić. vidi Pavelić.-21. 30. ove rasprave. sastavljen izgleda koncem 1941. —.).).). sv. XI. Vidi opasku 152. Batušić. upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. (1958. (1959.". IV. (1959. X. (6..). Sloboda (Buenos Aires). (31. XI. (15. (Chicago). (20. sv. (1949. —. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb). "Hrvatski Domobran (1931-1956)".). "Kako je srušena Jugoslavija". "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". vidi Vucković. "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje". "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". g. 15. Antić.). (25.). [Bogdan. izišlom u Zagrebu 1938. Ivan.). (1956.). Stjepan [Vilko Rieger?]. s. s. Ante Smith. Ante.). Bosnić. (kolovoz). Antolić.-19. br. (1957. g. Švicarska]). 5. "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. III. br. (8. [Belobrajdić. 16. (25. "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". Hrvatska Misao (Buenos Aires). XII. (lipanj). ove rasprave. s. 36. (1947. (1952. 1. —. Australija). br. 8. s. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Montevideo. 21. M.

). br. Danica (Chicago). (lipanj). 365-396. "Proročanstvo iz Kremne". 1941. Cvetković. 203-12.] (1952. II. (Chicago). Hrvatski Kalendar 1950. Farkaš. Ivan. 29. 55. XII. Bukovac. g. 39. 9. Krnjevićem". Čengić. (1951.). Flogel.). Stjepan. X. s. br. 1906. (1959. 1959. 175 D. "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". Hrvatski Kalendar 1955. g. (Buenos Aires). s. 12. g. 33.-1937. s. 1. Ante Štitić.). "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". s. (Chicago).). ove rasprave. 425-49. 36. "Deseti Travanj". 24. 509-23. Josip. 155-58. Raić. Josip i Mile Starčević. general. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". XI. Hrvatska Revija (Buenos Aires). III.). (1956. 29. (1959. sv. Antom Pavelićem u travnju 1946. Dragiša. br. Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". 9-24.). 6. br. g.". 38. Hrvatska Država (München). (1956. 4. Aziz. (29. br. (1964. Ciliga. Vekoslav. g. Hrvatska (Buenos Aires). 120-28. [sv. Ivan. "Iz moje upravne prakse".). 4. 10. X. Adil.). (267. izručena Hrvatska Državna Vlada". Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A. (1958. g. (25. Agrarna reforma u kraljevini SHS.). "Razgovor s dr. (1955. Bila su četiri člana nadzora: Dr. s. (25. Buć. Domagoj. g.174 Brčić. s. g.). Srpska Zastava (Buenos Aires). (prosinac). Vjekoslav. br. Ante Vokić i Danijel Crljen. Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. —. 3. Interview je bio objavljen u tom listu od 24. (srpanj).).-35. "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". br.. g. 209-10. XII. 5. sv. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. "Luč Marka Hranilovića". Dragojlov. vidi Luburić. Osobne uspomene.). (10. 34. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". Djukić. V. Edo. Juraj Krnjević je 7. vidi Luburić. 43. Namesništvo. s. 23. s. 2. (1959. 2. (1957. Vidi opasku 119. 1945. i njegov odgovor od 23. Mirko Jerec..).).). sv. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). Hrvatski Glas (Winnipeg. 94-100. (svibanj). Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1. br. 22. 2. (26. g. sv. (1949. [Degrel. 250. D. "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". XII. 5. 5. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). —. Pregovori s dr. Davorin. (Buenos Aires). (2. s. i istupu pristaša HSS iz njega 1932. "Pregovori u Ljubljani".).).). Danijel. 6. s. IX. Dokumenti o Jugo. dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). 2. Kanada). s. XII. Crljen. vidi Zulfikarpašić. —. 83-93.). (1949. Brlić. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". Bulat. s. pseud. (lipanj). br. Krunoslav.).). —. 2. ove rasprave. (lipanj). Rikard. "Kako je 1945. II. 122. 1959. (1957. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires). br. Ivo] I.). 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981.). sv. "Prije i poslije agrarne reforme".). Kanada). Mato. (12. 29.. br. 31. Dr.). (25. Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. 3-10. (1954.. (1959. (1952. br. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". 7. Vidi opasku 157. III. IX.. 76-87. "Iz šume u emigraciju". Drinjanin. (lipanj). s. "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". (Buenos Aires). Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. "Kalvarija hrvatskog naroda god. 1906. 6. s. Vjekoslav. Frank. Danica (Chicago). 18-28. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. 24. 7. V.) (28. 345-64. Svetomir. br. koji izlazi u Londonu.. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. slaviji (Pariz). Hrvatski Glas (Winnipeg. sv. . Fedor. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. pseud. g. g.1. Hrvatski Narod (Zagreb). Ante. L. sv. pseud. 7-20. Draganović. —. s.

Hrvatski Glas ("Winnipeg. 11. "Narod Hrvatske". 4. g. (1957.).) — 43. (1955.). 4.). Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". Journal of Croatian Studies (New York). g. [Kamber.-64. 123-32. (Buenos Aires). Bogdan. USA). s. I. sv. Korošec in kralj Aleksander". g. 166-76. XI. 3. O hrvatskima časnicima u II. br. 26. Prigodom 25-god.).) (lipanj). XII.).). 4. (13. Svobodna Slovenija (Buenos Aires). br. (Buenos Aires). g. Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. Krizman.VII). (lipanj). 28. Milan. br. Jareb. s. 7-13.-10. Jelić. br. (1952. Hrvatska Država (Madrid). Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". g. . 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s.). s. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires).6. Jukić. (5. sv. 2. Ivan. Medju ostalim. vojska". "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". 6. [Krišković.. "Geografski položaj Hrvatske". 2. Skupštine Ujedinjenih Naroda". Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. 2. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. 3. Friedrich. (1960. 4.). VI. 14. 1918". New York Herald Tribune (Pariz). (prosinac). g. (prosinac). g. (1941.). 28. X. g. 390-94. te izjava dr. X. "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". s. —. (studeni). 51. "Le Roy King's Reports from Croatia. svjetskom ratu. 11. VIII.) .). (1957. "Stephan von Sarkotić". (29.). 177 Jurišić. Jerome. (15. s. g. (1.. Danica (Chicago).).176 Funder. 40. g. travnja 1941. (31. "Hrvatska u raljama boljševizma". 1. Ivo. Kanada).). 26. (1953.). Ivica. 13. br. (1958. 28-38.). Kanada). 35. Hefer. (1952. Glas Kanadskih Srba (Windsor. s. J. Historijski Zbornik (Zagreb). 19. 561-67. II. sv. 24. (1954.). "Prvi dani svibnja 1945. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". 324-28. Radoje L. (Winnipeg. Krilić. —.). "Hrvati u tudjini".). —. Hrvatski Glas (Winnipeg. barun. 422-27.-39. (16. 8. 10. (1956. br. 110-15. (38. s. D. X. 21. Piščeve uspomene iz Doboja. (1952. 1. (1952.). 2. br. (1949. br. sv. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 44. (26.). Ilija. (ožujak). Grdjić. s. Hrvatska Regija (Buenos Aires). u Zagrebu".). Colorado. Hrvoje.-7. 4. (1959. dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. —. X. Dragutin] Charles Kamber. g. s. I. s. s. (1955. Kanada). II. (1. "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca. Kanada). Vidi ovu bibliografiju. g. X. (15. g. g. 11. —. "Razgovori o Bosni". delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g. i 13. 26. br. 75. br. vidi Degrel. Hrvatska Revija (Buenos Aires). XI. br. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. Branimir R. (1954. 23.). —.). s. br. —. Guttmann.-60. 5. br. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". Die österreichische Furche (Beč). "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. —. Osvrt na članak: Ante Ciliga. travanj) —28. 531-34.). (20. 29. "Razmišljanja o Hrvatskoj". (lipanj). Osoba i Duh (Madrid). g.).. "Junačka obrana Višegrada". (1953. (1949. Stjepan Radić]". I. 23-32.).). Stjepan. 2. (svibanj). 11. "Kako je propala Jugoslavija". (23. Krek.). g. (1954. 1952. —. 5. Hrvatski Glas (Winnipeg. —.29. VI. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Knežević. s. Gazi. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". (40. "Hrvatska u burno proljeće 1939. 7.. III. 113-16. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Osoba i Duh (Madrid). 12.). Journal of Central European Affairs (Boulder.).) — 37. br. (1938. (1. Jesen 1941. — Slobodna Riječ (Buenos Aires).). Puriću. —. 19-23. "Izvještaji D.). s. g. Hrvatski Glas (VVinnipeg. B. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". Blaž. sv. 56-60.). Kanada). g.). Vinko] Nehajgradski.). (1952. 29. (1949. 1949.) (svibanj) — 11. (1953. (1947. IV. Krajač. g. "Hrv. br. g. 159-65. "Prigodne uspomene. (prosinac). 31. 1453. XI. godine". (16. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 9.). s. (1952.). "Komesarijat u Matici Hrvatskoj".). 3. Historijski Zbornik (Zagreb). VII. 264-68. (1959. IX. 53-57. Hoptner. br. 8.. VII. s. (ožujak). "Da kažem svoju".) — 24. 2. Radmilo. "Dr. 14. "Yugoslavia as Neutralist: 1937". "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka".-158. Hrvatska Revija (Zagreb). (12. (1958. sv. g. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". —. (29. Kanada). Kalendar Hrvatski Glas 1953. Simovića. 1935. March to May 1919". Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). 18. Poruka (London). sv.. 16. "Yugoslavia: Past and Future".). (28. g. g. politika i hrv. 5. sv. Stjepan. (lipanj). g.). sv.). (1. 1. Hrvatska Revija (Zagreb). sv.).

2..). 2. (srpanj). 4. —. (1956. 2. Drina [Madrid]. Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . 1944. —. "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". Hrvatski Kalendar 1951. 2. s.)." 179 [Lendić. Historijski Zbornik (Zagreb). (1953. —. 4. (1952.] (1949. "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')".] (1949. Aktivnost dr. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 11. 1. "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. vidi Farkaš.). Hrvatska (Buenos Aires). g. 3-5.) (10. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. 12-14. XII. s. Par misli za 10. IV. 3. Lisac. godine". g. (siječanj). 206-44. Kvaternik. s. 3. s. br. 2-8. Krnjević. (1954. 4. br. 48. g. br. Stojadinović". br. " 'Narodno Vijeće Slovenaca. pukovnik HOS-a.-2. Drina [Madrid]. [9. Guillermo A. 1. (prosinac). 8-10. "Priželjkivanja".] (1949. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja".). Ispravci članka u br. (prosinac). Anali Jadranskog Instituta (Zagreb). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. s. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. 1947. X.". s. (Buenos Aires). br. 14. Vjekoslav] General Drinjanin. 111-15. (Chicago). "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". Hrvata i Srba u Zagrebu". 3. (ožujak). Izjava je datirana: "Tamnica . (listopad). [—] General Drinjanin. Drina [Madrid].). (studeni-prosinac). "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". s. [Luburić.). s. 1. Kanada). 33186. g.). Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". s. g. (1951. 85-101. (1958. Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29. br. —. sv. Dr. 7. 3. Jurja Krnjevića 1944. 9. 75-92. (4. (1952. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (Chicago). [—] Domagoj. 2. 2. 5.). g. 5. —.-12. 5.). 1. br. —. (1959. br. 2. 83-114. [—] Ante Planika. "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. 2-4. s.-2. 1. br. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb".). Travnja 1941. 1. Leon. 86-90. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. godine".-3. 31. [—] Ante Planika. "Naš Ministar". Vekoslav. travnja 1954. br. Hrvatski Narod (Zagreb).). (siječanj). Mladen. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". Lorković. (1959. (1953. br. sv. Hrvatski Kalendar 1950. IV. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu". [—] General Drinjanin. Drina [Madrid]. 19. —. Andrija-Ljubomir. "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". [9. (lipanj). (svibanj).). g. —. s. — Drina [Madrid]. br. Antuna (Buenos Aires). (1954. g. s.). [—] General Drinjanin. Džafer.). s. "Bitka na Lievča polju.). 7. s. Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. Hrvatski Glas (Winnipeg. (travanj). s. "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)". br. g. Kulenović. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatski Kalendar 1952.). [—] General Drinjanin. "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". 5. g. 1. —. (lipanj). g. Kvaternik. (H. Drina [Madrid]. (rujan).). 102-13. 7-13.-15. 1-12. g. Eugen. g.V. br.). (lipanj). g. (1957. (veljača). (kolovoz). godine. 1941. Drina [Madrid]. (1955. 4. i 1942.). (1955.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941.-10. "Suvišni priedlozl. (1951. 21-33. Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. s. s. do 1. (1953. 5-8.). Drina [Madrid]. (Chicago). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954.). g. Nije završeno. Izjava političnog predstavnika bos.Veliki Tjedan. (prosinac). O Rafaelu Bobanu. s. 199-236. Slavko.). "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". 9. —. br. 1918. g. g. (1952. Juraj. 11. 9. 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". 3. 6-9. [9. "Riječi i činjenice. Ivo] Ante Planika. 10.-5. Glas Sv. Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi". g.H. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). —. 125-145. br. 428. (1956. br. s. "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'. (1954. Izbor (Buenos Aires). s. Antuna (Buenos Aires).) (travanj). s.-12. (83. izjavio je dr. . "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). herc. 6. Pavelić i ja mislimo iste. g.-8. 1.D.". (1951.178 —. 225-58. 3.).. s. Glas Sv. g. "Emigracija i narod". g. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. 16487. 2. br. br. —. "Još nešto o Rimskim ugovorima". s.). 3. (lipanj). Antuna (Buenos Aires). g.). (1954. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). 3. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. "Talijanska politika spram N. 56-75.). sv. 7. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Glas Sv. knj. 3-6. s. s. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)".

br. travnja". —. (1953. sv. s. (1942.. 291-311.-12. s. III. (veljača).)".-3. g. 35-37.180 [—] General Drinianin. (rujan). Miroslav. 5. Kanada). Drina [Madrid]. Maček. "Domovina slavi dan državnosti".. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)". [—] General Drinianin. —. br. .).-7. (1956. (1954. 1-88. br. br. 1. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". 20. Vidi ovu bibliografiju. Vladko. 4. IV.. Tri sitne brazde iz njegova života". (rujan).). (25. s. g. (Winnipeg. (15. Vidi ovu bibliografiju. Danica (Chicago). "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid].). br. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske". dra Z. g. 25. —. (lipanj). 11. 1. 250-62. 5. "Tri uspomene". (svibanj). Hrvatska Revija (Buenos Aires).). 8.. 13. g. 2. 2. 6. rad. (prosinac). g. g. Drina [Madrid]. (1956. 3-27. Hrvatski Glas (Winnipeg.). "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi. (prosinac). Lukas. 8. [—] Ustaša Maks. Hrvatski Glas (Winnipeg. g. redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. Filipu Lukasu". Luketa. 8. g. 8. [—] Ustaša Maks. 217-32. g.). g. br. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. Šola i 'Hrvatske Riječi'". s. sv. sv. —.).12. 4. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. 1. (1955. (prosinac). sv.. Kalendar Hrvatski Glas 1954. (1955. 11. Vjekoslav. "U oči 10. —.). (1955. Ć. s. g. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. Mate. s. 6. g. (1954. Filip. Drina [Madrid].). (1955. 181 —.. "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929. (1955. 283-84. Kanada). (1949. 1-2. (veljača). "Prof. sv. (kolovoz).) — 17. (27. br. Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. vidi Luburić. [—] Ustaša Maks. koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". (1952. upućeno uredništvu. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. 1. 4. s. 85-99. (30. (1955. Kalendar Hrvatski Glas 1953. "Hrvatskoj emigraciji".. s. Danica (Chisago). (18. "Odgovor Prof. g. s. (1951. 20-43. borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. s. sv. br. popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. s.). br. (1951. "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja. 197-204. V. 5. (lipanj). "Nešto uspomena na Stjepana Radića".).). Winnipeg. (1957. g. "Monopol hrvatske politike".). 5.). 46-51.-3. 5. s. g. br. 2. g. 345-55.). "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". (1951. —. 5. VI. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). M. —. 26.). g. (prosinac). M. a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. (1956. vidi Varoš. sv. g. (ožujak).). 8-16. 3 (rujan). "Krive 'Uspomene iz velikog doba'". br. 1. 119-35. [—].-11. g. 31. 183-85. 7-13. 106-16. s. (1953. Hrvatska. (1952. o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas.).-12.). br. 5. "Samostalna Hrvatska i Srbi". 1. (prosinac).). Lukas odgovara. Drina [Madrid]. Osvrt na članak Milana Martinovića. (prosinac). ibid.. Kanada). na osvrte gg. 34-43.-3. 3. 1.). s. s. Bogdan Radića. —. I. Kanada). —. 237-48. Ć. Drina [Madrid]. "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". Hrvatska Revija (Zagreb). (ožujak).). s. s. 1.). —. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika. 1. 10.). 4.). br. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 16. 1. (1955.. g. Drina [Madrid]. (1955. sv. s.). g. 3.). 5. br.). —. g. III. 3.). Kulturno-politički Zbornik 1949. šest boraca (život. (ožujak). Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". s. br. (Winnipeg. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. — Pismo Josipa Troyera. III. —. "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". s. trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. s. 4. sv. s. ibid. "Narodno jedinstvo II. Radice. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". (16. s. (1957. Drina [Madrid]. g. (lipanj). g. 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). B.). "Narodno jedinstvo". g. Drina [Madrid]. I. (1951. (veljača). "Ugodne uspomene iz zatvora". 43. br. 233-40. 33-48. sv. s. (1948.-12. Drina [Madrid]. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice. 111-16.. 14-24. ožujka 1942. Popis ubijenih svećenika. (1955. 186-89.). Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. 6. (veljača). IV.). 15. 2. [—] M. (1954. ibid. (Buenos Aires). g.3. 7.". objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. Kanada). g. "Uspomene na Frana Šupila.). 137-54. 5. br. [—] Ustaša Maks. (lipanj). "Martirij Katoličke Hrvatske". sv. [—]. 75-93. 36. s. —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja".).-1930. 6. —. Hrvatski Glas (Winnipeg. Kanada). 5. 56-61. (lipanj). sv. (1956. (ožujak). s. 7. g. Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju".-9.

sv.. Vinko. Kanada). (1959. 'S bielom zastavom preko Alpa'". g. pseud. 24. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). (Winnipeg. (Winnipeg. 1. godišnjice života". Kalendar Hrvatski Glas 1955. 3. s. "O. 37. Augusta Košutića". "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika".-2. Zagreb. Hazim Šatrić". 1. 8-11. —. br. (1953. 4. "Malo uspomena na pok. Bosna". (lipanj). Rivista di studi politici internazionali (Firenza). s. 7-14. 65-79. koji se ne smije zaboraviti". —. (1. —. Kanada). 6. "Moje uspomene iz velikog doba. 1. Dragan. travnja 1939. . Sloboda (Buenos Aires). 171-80. Sloboda (Buenos Aires).". (Buenos Aires). "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". (prosinac). Vidi ovu bibliografiju. u Banskim dvorima". 1928. (1951. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". Magdić. 2. 3559. (lipanj). X. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. 190-98. Travnja 1941. "Merhum prof. s. —. i ona je tu ponovno objavljena. 32. (1956. Kanada). 19-25. "Hrvatska u vrtlogu rata". Vinko. "Netočnosti. (Buenos Aires). Kalendar Hrvatski Glas 1955. 27-36. Matić. 183 Mirković. vidi Vilder. s. Mišinski. 383-95. Hrvatska Reviju. g. VI. protivrječja i zablude Ante Cilige". Kalendar Hrvatski Glas 1959. Stipe..). g. 2. "Neugodni razgovori". s. Kalendar Hrvatski Glas 1957. -50. Antu Radića". Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. 50. Kalendar Hrvatski Glas 1958. "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". pseud. s. s. br. Kanada). "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. "Zločin. 2. s.). sv. Hrvatski Narod (Zagreb). (1950. 53-56. br.). Martinović. s. s. 17. g.).). 1. Kanada). g. 21. Hrvatska Revija (Buenos Aires). pseud. 23. "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". Mortidjija. završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". XII. 2. (1956. 1936. (rujan).). 56-68. g.). 3. "10. g. 37-40. s. sv. 1941. O kortešaciji dr. Observator. Milan. —. (22. g. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 2. (lipanj). g. Franjo.). —. Većeslav. 123-34. (1952. Matijević.). s. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. Observator [Krunoslav Draganović?].". (Winnipeg. Ivo. 78-87. Život i rad podpredsjednika HSS ing. Kanada). g. —. Nikšić. s. Drina [Madrid]. (1955.182 Uspomene završavaju 1918. Ustaša. s. Kalendar Hrvatski Glas 1955. sv. Franjo. 116-25.). (1949. 32-73. (Winnipeg. (1957. —. Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". 248-54. Hrvatsko Revija (Buenos Aires). s. Ante Smith. "Odlomak iz tužne prošlost.). (Winnipeg. Kanada).). br. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". br. br. 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. "Sličica iz djačkih vremena". Milan. "Moje uspomene iz velikog doba II. Dominik Mandić. 55-57. (lipanj).". —. (veljača). (14. (siječanj). IV.) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. g. Danica (Chicago). (1958. "Il 'putsch' croato nel 1944". Hrvatski Glas (Winnipeg.. br. sv. (3. Osvrt na članak: Ante Ciliga. dr. s. 22. vidi Radića. s. Bogdan. g.). Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul.). Maks. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Franjo. 25. Ivan. Nehajgradski. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu". Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. (1952. 9. "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. s. 40. vidi Luburić.-2. br. Kalendar Hrvatski Glas 1956.) — 43. 3-15. (1959. (Winnipeg. —. 14. X. * Omrčanin. Markovinović. g. Nalis. "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". "Vjekoslav Vrančić. Kanada). Meštrović. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. 6. Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. XII. Nevistić. s. Nedjeljko.). Tias.). s. Nikolić.). —. s. sv. Vjekoslav. Životni put i djelo — Povodom 70. 9. 32-33. "Filip Lukas.. vidi Pavelić. (Winnipeg. Marijan.). 8-11. sv.-10.. 1. (1949. (1953. vidi Krišković. Milivoj. Hrvatska Misao (Buenos Aires). (prosinac). Republika Hrvatska (Buenos Aires). (Buenos Aires). 9.

). g. s. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. 6.) (7. Josip. g.).(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". —. Izbor (Buenos Aires).). 7. 13.184 Osterman.. g. (1959. (1955. g.). O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. Hrvatska (Buenos Aires). II. s. br. 6.-1899. Hrvatska (Buenos Aires). 15-28. —. 2. "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. IV. br. 5. (105. br. g. (49. 235-53. 10.) (18. g. [Pavelić. (1953... 4. (Winnipeg. br.). (Buenos Aires). Kanada). vidi Sinovčić.).). s. (13. "Značenje i uloga emigracije". (1951. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko. Hrvatska. [Pavelić.). br.) (1.) (6. Hrvatska (Buenos Aires). s. g. [—] A. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.. (travanj). g. 22. —. g. (1958. "Medju barabama. VIII. 11-16.). Ante Smith] Observator. "U Carigradu. 15-24. 8. St. 3. Hrvatska Revija (Buenos Aires).-49. (1949. vidi Bosnić. s. što. 12.). br. (kolovoz rujan). III. —.). g. (80.). 107-14. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". (1950. g. "Bitka na Lievča-Polju". III. 126-35. (1958. u vezi jugoslavenske okupacije Trsta.). Glas Kanadskih Srba (Windsor. 14. —. ove rasprave. S. (Chicago). (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". 20. "Pod orlovim gnijezdom. (127. (1941. 7.).). (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".).) (12. (Buenos Aires). M. Hrvatska (Buenos Aires). (Uspomene Dr. (prosinac).[evo]. XI. 3. 3245. "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". [—]. s. (207.). 6. 5. 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1957. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". g. Hrvatska. 10-18. IV. Hrvatska (Buenos Aires). Vladka Mačeka)'.-270. 19-35.". "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895. g. (1952. 576-81. 21.) (19. g. . (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 5. s. "Gjulhisar.. 1393. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). (Buenos Aires). br. sv. sv. (266. [—] A. —. (Buenos Aires). (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". —. [—] A. Kanada). Hrvatski Kalendar 1953. 439-44.-7. "Država Hrvatska živi. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (55. "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji".. —. 12. br. 194-202. s. 5. 7. 3. "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". s. (269. 7.). (76) (20. (13. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". br. —. "Atentat na Cuvaja.). (prosinac). 3. Hrvatska (Buenos Aires).). (1952.) (listopad). 48. s. Kulturno-politički Zbornik 1949. IV. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".). 2. Pandžić. 2.). Hrvatska Revija (Zagreb). (1968. 4. Pavlović. 31-55.). 2. sv. (54. "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')". 1. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. s. br. br.). (1950. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. —.) (17. "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". S. (1955.). "Britanci i Draža Mihajlović".). II. Ante]. br.).).) (15. sv. 5. g. —. g. 11.-128.) — 15. 185 —. XI. 6.) (10. 5. g.) — 3.) (5. —. (1955. g. Hrvatska (Buenos Aires). (srpanj-kolovoz). br. br. br. (Buenos Aires). 1. Hrvatska (Buenos Aires). I. —. (197. 1.. 25-46. [—].. sv. (1952. Marko.-8. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". (1951. VII.). g. s. zašto. (110. (1959. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". [—] S. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). "Vukadinova treća žena.).).-12. Hrvatska (Buenos Aires). g. "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću".-3. vidi Subašić. s.[osta] St. (Buenos Aires). (252. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima". —.-1900. 571-75. "Vodj opet govori. 4. 11. S.. kako.) (10.). s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). XI. 11. sv. (1948. "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". (2. (Buenos Aires).). Kulturno-politički Zbornik 1950. (82.). S. "U Novopazarskom Sandžaku. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. I. "Program Hrvatske Državotvorne Stranke".) (18. gdje.) — 4. "Hrvatski Oslobodilački Pokret. "Iz predigre sloma Jugoslavije". Bazilije. "Sedam upitnika". br. P. (1954. s. s. [—] As.) (17. Kalendar Hrvatski Glas 1959. g. (1959. g.). članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima. 4.) (16. Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. I. (77. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta". srpskoj i stranoj štampi". "Lička solidarnost. (74. 11-17. IV. s. br. N. Kanada). K.) (1. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". (1956. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945. (travanj). 10-19. XII. Osoba i Duh (Albuquerque. (rujan).). —. "U Zagrebu.) — 24..). Perić. VI. 6. —. (264. P. 12. 1. Hrvatska (Buenos Aires). g. —. P. P. —.) (8.). SAD). II. Vidi opasku 182. kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas.) (10. Brastvo (Toronto.

Vidi ovu bibliografiju. "Dr. Marija.-21. s. "Rimski Ugovor. (studeni). Pernar. Vinka Kriškovića". (1954. Perić.). s. 19-21.). 5. "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića".). 25-29. sv. (1957. 475-83. (14. 9. Stjepku Brozoviću. 29. —. br. IX. Vidi opasku 152. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". br. (ožujak-travanj). s. 1. Drina [Madrid]. 1941. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). (1957. (rujan-studeni).. Slobodna Riječ (Buenos Aires). sv. s. 48. "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". 40. "Kulturna demokracija. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 17. 26-41. VI. Jure. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 7. Hrvatski Glas (Winnipeg. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom. (siječanj). —. g. —. Marije Radić. "O radu Hrvata u U. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". g. br. Planika. g. (1950. 13. 299-318.). s. —. Slobodna Riječ (Buenos Aires)..-6. Vlaho A. br. Radić. (listopad). Radića.S. —. Radića". Stjepan. (lipanj). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". Osvrt na članak E. sv. III. s. Radića.. Povodom smrti prof. 1. 1903. pseud. (ožujak). Fetričević. 24. Drina [Madrid].. Kanada). 6. VII.). (21.). u Zagrebu]. (studeni-prosinac). (1956. VI.. Hrvatski Narod (Zagreb). Ivan. (1954. s.). (lipanj). In Memoriam — Prigodom 25. Stojadinovića 'Izboru'". Kanada).). g. (veljača). s. 4. Vidi opasku 108. 52-59. Perše. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata"... XII. 45. II. —. 20. uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. "Hrvati i Jugoslavija. 44-47. 3. 1.-15. (1949. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941.).). br. 2. 3. vidi Bogdan. 1. godišnjice smrti 18. 187 —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 4.). 20-24. 25. 154-60. g. 1928. Beneša". g. g."'. (veljače). s. 14. 10.). 15. Rover.-7. Ante. sv. 1. "Ante Smith Pavelić: Dr. 49. (25. br. XI. ove rasprave. XII. 5. g. br. Kanada). (1949. 3. (studeni). g. Slobodna Riječ (Buenos Aires).).-51. VI. s. VI. Kanada). g. Osoba i Duh (Albuquerque. dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20. 4. "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". "Dvadeseti lipnja 1928. 21. (1955. [Izjava sucu istražitelju. (1954. SAD).. br. 1. 4. —. br. s. 2.). Hrvatski Glas (Winnipeg. vidi Lendić. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". (1955. Branko G.. (1949.). br. —. s. (prosinac). "Dalnji odjek izjave Dra. "Milan Šufflay. 6. (28. Sloboda (Buenos Aires). sv.". Izbor (Buenos Aires).. 5. 329-34.A. Rajković. Bogdan. (prosinac). ove rasprave.. s. (28.) — 50. (1955. "Hrvati i Jugoslavija". Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". g. 4. 27.. (lipanj). g. Izbor (Buenos Aires). sv. 2. Pavelić i njegova vlada. 22. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Ratković. (prosinac). (1959. 50-51. s. pseud. 2. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. (Winnipeg.).). 213-39. A. 478-492. br. sv. (Winnipeg. 7. "Preludij Rimskom Ugovoru. i 1942. "Problem hrvatske inteligencije.). sv.). 3. Ivo.). 3. za vrijeme prošlog rata". (1956. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 521-43. Franjo. Pešelj. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". (1958. g. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka". Sloboda (Buenos Aires). Dobrotom udove S. 1931. dana 24. g.). 24-31. . Raić.). Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)". 4. Vidi opasku 19. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. i 5. Povodom interview-a dr.". —. Vladka Mačeka". Piligrin. XII. ove rasprave. g. br. g. sv. "Osnutak 'Crne legije'". Vilko. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. sv. Kanada). 4.). Rieger.). —. (prosinac). (1959. —.-4. Stjepan. (1953. X. g. br. (1948. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 21. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". 4. 5.. 19. (1959. 32-52.186 —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Sloboda (Buenos Aires). "Tragedija dr. g.). "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". (1955.)". (1949. i 152. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. g. 12-16. S. s. 65-76. Hrvatski Glas (Winnipeg. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. Kalendar Hrvatski Glas 1957. 1941.[tijepo]. Radić. 31. Ivo.).). Kalendar Hrvatski Glas 1954. 8. g. Osvrt na politiku dr. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". s. (1953.) —26. Hrvatski Glas (Winnipeg. 4. Pismo je upućeno iz Zagreba 6. Mato. g. 2. Srećko.). g. (rujan). Kanada). IX. (1959. —. 45. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. (21.

sv. Hrvatski Domobran. i politika hladnoga razuma".) (8.). Starčević. 8.) (10. Vidi ovu bibliografiju. 11. 1935.-9. (1954. (1955. s. (srpanj). Vikario. 2. Nikola N. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Šola. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Šupilo u emigraciji. * Šepić. br. IV. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. "Domovina i Iseljena Hrvatska". Hrvatska (Buenos Aires). Đragovan. s. 3-1l. br. (1959. 7. (1938. Milan. Glas Kanadskih Srba (Windsor). 16-21. [—] M.). 12. 1959.-44.). (127. Josip. Marijan. 11.-15. Stojadinović. (25. 4-8. Blaško. i 25. Vladka Mačeka". br. 11. Ante Štitića". (249.). Hrvatska (Buenos Aires). (prosinac). .).) (18.). (1959. Hrvatska Misao (Buenos Aires). VIII. u Šibeniku.). (1953. (252. Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934. do 1941. VI. 7. 29-35. (1956. vidi Pavelić. sv. br. 1914. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". (133. (1952. (1955. (1950. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. ove rasprave. vidi Frank. 2. s. 29.-2. 7. 1.-128. s. VII. Hrvatski Kalendar 1950. 24. Šuljak. Subašić. od 20. (prosinac). —. br.). s.). br. 10. —. 21. Tomas. Srpska Zastava (Buenos Aires).). s. 5. Hrvatska Revija (Zagreb).). (8. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". "Bauerov memorandum".-12. br. g. (studeni-prosinac). Josip. br. br. g. g. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. br. ove rasprave. XI. 189 Štir.). Janko.).lipanj 1915. vidi Perić.). vidi Subašić. "Kako je bio predan Split Italiji".). —. — Vidi opasku 152. br.) — 17. Štitić.. Uspomene. Danica (Chicago).). (1955. g.-1925. Tomić. Tortić.'".). s. —. Većeslav. organizacija 1920. Hrvatski Narod (Chicago). 1955.). (29. (1955. s.). br. 4. 6. g. 4. g. (studeni). Hrvatska (Buenos Aires). 43. . (rujan). (1958. br. 35. 40. g. Varoš. 1444. "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije". "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. (6. Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". (lipanj). V. 41-98. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. Mile. objavljuje se uz komentar po prvi puta. (1955. "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". (1949.). "U obranu pok. (lipanj). travnja 1941. " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". Razgovor s Dr. (1953. vidi Leon. Ispravak u br. "Mussolinijeva ljubav za ustaše". 10. 1. Mile [at]. 10. "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". Vilder. 29-33. Starčević. —. (21.-7. 146-47. g. Ante. (1960. IX. 568-73. g. 10.. br. 169-175. s.-12. 3-4. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g. Ante. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima. 29.) (21. I. X. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika".). g. br.). U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. 8. U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949.". (157. g. Uz ostalo uspomene iz travnja 1941.)". koje su joj predhodile. Hrvatska Omladina. 6-7. Ivan. (13. Izbor (Buenos Aires). Sinovčić.).-8. g. 163-65. 43. 6. (1959. Josip. —.. Marko. (prosinac). (srpanj).) (18. g.) — 13. Miroslav.188 S. 7. Drina [Madrid]. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor.).V. 45. s. Ivan. br. br.-1941.).. Drina [Madrid]. (Chicago).). g. "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina". Ivan. (10. 7. Valenta. ove rasprave. 335-47. (Buenos Aires). "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'". s. (251. 1. Danica (Chicago). 145-53. g. Izbor (Buenos Aires). g. g. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". (1954. "Jedno značajno pismo Dr. Vidi opasku 152. V. g.). Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Ante. s. g. 5. 14. Ante.). 120-26.).). "Riječ vojnika: Politika strast. (26.). 13. 4. VI. 38. X. s. Stovjejko. Milanom Stojadinovićem. Guillermo A. IV. 28. VII. br. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. III. 1. "Jedna epizoda iz hrv. VII. V. Dantea (Chicago). (lipanj). Godišnjak (Kalendar) 1935. Vitaić Jakaša. 19.". Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. br.). (1954. "Nadbiskup Stadler". novije povijesti". Dinko. Drina [Madrid]. Vidi opasku 152. Šarić. N. 4.

1941.[anko]. Glas Sv. 3. (Beč: Muslimanska biblioteka). pseud. (1955. Kanada). g. Giunio-Zorkin?].1959. 25-42. (travanj). (1959.-37. (Buenos Aires).) (10. g.). s. s. g. 21. tjednik. 36.190 —. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Filip Lukas. ove rasprave. (1957. Nikola. (203..-224. I. —. tjednik. 7. Mr. "Za volju istine". "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. 1. X. (siječanj-veljača). "Prošlost na optuženičkoj klupi. "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu". VI.). Hrvatska. Slobodna Riječ. Drina [Madrid].-8. —. Afera Huske Miljkovića. br. časopis. ove rasprave. br. br. 3. Vitezić. (1925. Rujan-listopad 1944. 44. časopis. 1955..) (17. Adil].). s. "Prof. Danica (Chicago).IV. SAD).). Zagreb. 1942. g. —. s. Leopold. Hrvatski Glas (Winnipeg. 15. Godišnjak 1957. ove rasprave. "Politika dra A.). 1949. (Buenos Aires). Kulturno-polički Zbornik 1949. g. 1951. XII.-1956.". Vucković. godine". g. br. Bosanski pogledi (Beč). g. (lipanj). 63-81. 1958. XI. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani. s. br. Nezavisan: do 1955. Vrančić. 120-28. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". br. 1943. s. —. Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. 11.-4. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 1949. Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires). (1955. —. g. Hrvatska (Buenos Aires). (223. Godišnjak 1957. 44-55. 7. Vidi opasku 162. New York). Vjekoslav. od tada nacionalistički.) (6. g. Kanada). 1. Zrinjanin.). 4. g. 7-13. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani. (119. Osoba i Duh (Albuquerque. (ožujak). XI. sv. g. (1958. (1953.). Strossmayera i Starčevića". Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". Antuna (Buenos Aires). "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". posljednje dvije godine polumjesečni list. (1959. Nezavisan.). s. i M. 10. Glasilo HSS. Jedan osvrt na Račkog. 31. "Izvori hrvatske politike. J. "Put u Foču 25.-21. (1959. Cleveland. 4. —.. 1951. br. br. Uspomene. 1953. (listopad). 1.-120.). (Buenos Aires). Tajne 'Kabineta u sjeni'". Žagar. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.". Ivan. 2. C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949. Hrvatska Riječ (Belgija).-1959. Croatia Press (Rim. 45. mjesečni.). Nezavisan katolički. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Hrvatska (Buenos Aires). "Luburićeve izmišljotine [Izjava]". Hrvatska (Buenos Aires). br. Vidi opasku 106. (1951. (Beč: Muslimanska biblioteka). "U službi za Hrvatsku".-1944. (1953. "Na povlačenju s hrvatskom vojskom".). Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). Madrid. (Buenos Aires).) (4. (3. Bekić.).). (studeni-prosinac). Hrvatska (Buenos Aires). Drina [Madrid]. vidi Belobrajdić. M.). 20.). 11.-1956. 1947. 3. g. (141. —. Bosanski Pogledi (Beč). Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović.). Vidi opasku 59. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". 10 svezaka povremenih brošura. 599-604.-1958.). Veljača 1943. br. 96-102.-2. "U spomen travničkim žrtvama". Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Y. (1952. Ustaško glasilo. Ustaško glasilo. Hrvatski Glas (Winnipeg. XI.). Izišao samo jedan svezak. 14169. "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". Hrvatska Revija (Buenos Aires). g.-1956.-1955. (9. s. X. 8. 191 —. (Buenos Aires). mjesečni bilten i časopis. [—]Aziz Čengić. I. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. —. br. —. [Zulfikarpašić. 44. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". s. 6. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića". "Snaga istine. 24. 4. br. proustaški. [Dr. Vidi opasku 179. .). Uspomene.1945. ove rasprave. 1939. 59-64. 1949. (1956. 7.

1953.-1955. I.-1959. SAD).192 Hrvatska (Buenos Aires). Glasilo Hrvata muslimana. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). Hrvatska Država (Miinchen). tjednik. Nezavisan. Kanada). g.-1959. Belgija). časopis. 193 Nova Hrvatska (London).-1959. Hrvatska RijeS (Ohain. Katolički kalendar. 1956. Nezavisan. Glasilo Hrvata muslimana. časopis. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires).-1959. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. 1938. Hrvatska Zora (München).-1950. 1949.-1959. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Glasilo HSS. Nezavisno nacionalističko glasilo. .-1958. časopis. Ustaško glasilo. mjesečni list.-1959. Hrvatska.-1955.-1959. 1949. Ustaško glasilo. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). Švicarska]. 1951. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg.-1955. 1948. 1949. 1949. mjesečni list. 1935. Republika Hrvatska (Buenos Aires). književnost politiku. Hrvatska Revija (Buenos Aires). časopis. Ustaško glasilo. Ustaško glasilo.-1959. Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke. Vidi opasku 17. (1902. mjesečni list. Kanada). 1952.. 1950.-1959. Glasilo Hrvata muslimana. 1953. Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. 1949. Islam (Pariz). 1959. mjesečni list. polumjesečni list. 1951. Glasilo HSS. 1947. povremeni mimiografirani list. 1941. Glasilo HSS. Glasilo Hrvata. ove rasprave. knjižnica i časopis. Glasilo HSS. 1958. Smotra za narodno gospodarstvo. mjesečni list.-1959. koji su nedavno napustili domovinu. mjesečni mimiografirani bilten. Ustaško glasilo. Svijest (Denholme. Sloboda (Buenos Aires). Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). Nezavisan. Hrvatski Kalendar (Chicago). Polumjesečni časopis. 1951. Hrvatska Misao (Zagreb). Hrvatski Glas (Winnipeg. 1955. Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca. 1958. mjesečni list. Osoba i Duh (Madrid. časopis. Nezavisan katolički. povremeni mimiografirani list. 1953. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Hrvatski Domobran.-1959. Engleska).-1959. Izbor (Buenos Aires). Hrvatski Dom [Fribourg.. 1951.-1959. Albuquerque. časopis.).-1952.

George Nathaniel. Brajović. 63. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice.-1941.. U siječnju 1952. Cavallero. konzul. Savo. Dušan. 127.). Pompeo. 67. Alajbegović. 95. 98. tal. Andres. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. Branko. Ivo. 128. 62. Cesarić. 95. 95. Bulat. Ćudina. Banjanin. 82. Cikota. 12. Dragan. Aimone. 117. Čanić. 135. Pučku školu polazio je u rodnom selu. 16. 63. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. 135. Miroslav. 42. 60. Josip. 109.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. Djuro. Carnelutti. Budak. 108. Bresztyenszky. 118. 34. Dino. 39. 95. 62. 29. Ugo. Aloisi. 22. Josip. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. 51. 52. 48. Ivan. lipnja 1919. do Orlandovog pada. 3. 63. Alfieri. Eduard. 58. Vilko Rieger?). 119.). Batlak. Casertano. Balenović. Miho. Belak. 117. 114. Josip. Basariček. kasnije Aoste. 128. Slavko. Šime. Od svibnja 1945. Cukavac. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. Rudolf. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. 76. Vilko. 27-31. Bekić. preselio se u Zagreb. Ansaldo. Ciano. 74. Balić. Balen. 103. Berković. 107. Batušić. 63. Balfour. Bašić. 75. Stjepan. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. Stjepan (pseud. Boban. 102. 133. Ljuba. 103. Čimić. 114. 48. 61-72. Čuić. kotar Šibenik. Bogdanov. Rafael. Campbell. svibnja 1922. 83-85. 128. Bičanić. Vladimir. Alfred. Dragan. 81. 100. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu.-1943. 73-76. Balen. 108. Ronald. 95. Mehmed. Brozović. Davidović. 66. Vittorio. Mati ja. gdje je ostao do svibnja 1945. Boško. Ćiril. 95. Crljen. Dragiša. 56. Anfuso. Emin. 103. Krunoslav. Mile. Od 1955. Ivan. Babić. Cvetković. 108. 51. Cabas. živio je u Klagenfurtu. 94. Dragutin. Danilović. Barada. Čubrilović. Mehmed. 27. 62. 20. 81. U rujnu 1941. 96. 10. 117. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. 96. 119. Milan. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. Blažeković. Buć. Carnelutti. 63. Andrija. 140. 128. Artuković. 43. Bauer. Giovanni. Rodoljub. 68. činovnik. Bošković. 60. 100. . Petar. Bajić. 107. Antić-Čolak. 28. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. 53. na otoku Prviću. 110. Ivan. 73. 141. Begić. U lipnju 1958. Bzik. Rade. 68. 1955. Butozan. Ernest. Filip. 120-123. to Orlando's Fall. Mihajlo. Arthur James. Amadeo. Bakarić. 1941. predratnom iseljeniku. 135. Apostolski. Avdić. 129. 16. 116. 100. 63. do prosinca 1951. 100. 128. 105. Uglješa. Bogdan. 63. Mijo. 109. Raffaele. Šandor. 72. Čolaković. Slobodan. Božo. 38. 104. Branko. 110. 96. 63.. 98. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. Filippo. 61. Benzon. 1918. Ambrosio. 60. Edo. Galeazzo. 24. Josip. M. vojvoda od Spoleta. Vaso. 109. 94. 72. Vladimir. Austrija. Crvenković. 95. 43. Antolić. 65. 118. Bombelles. 54. 81. 104. Curzon of Kedleston. 117. Danijel. Bublić. Beneš. 77. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Jovan. 62. Smail. Carnelutti. Ernest. 141. 101-105.

Edward Mandell. 53. 16. Pavle. Konstantinović. Djuričić. 50. Blaž. Ivan. 80. Alan. 95. Slavko. 94. Folnegović. 42. LeRoy. 17. Edvard. Vladimir. Gavrilo. 51. 28. Gosar. Eugen (1825-1871). 128. 98. patrijarh. 128. Anton. 101. Hitler. Gagović. Gavrić. Kutuzov. Ivan. Karamarko. Korošec. 56. 77. Degrel. Dušan. Ivo. 63. metropolita. Andrija. Ilić. 74. Grol. King. 96. Ivica. 71. 56. 90. Evgenij. 47. 14. 79. Filipančić. Obren. Kemfelja. Vjekoslav. 39. 79. 21. 35. Jakov. 74. 50. 12. Farkaš. Danilo. 32. Karadjordjević. 31. 128. Rade. Dragoljub. njem. 107. Mihajlo. Kopp. 107. Kulenović. Košak. 83. 115. 27. 63. 121. 29. Jovanović. 97. Jevtić. 128. Fran. Frank. 129. 62. 174. 102. 129. Ilić.. Mladen. 137. 15. 66. 88. 54. 32. 111. Eugen Dido. 118. 36. Jakovljević. Hohnjec. Adolf. 117. 130. 127. Stjepan. Kuprešanin. Ksaver Šandor. 118. Derenčin. Došen. Djukić. 117. 72. Mihajlo. 115. 51. Hebrang. 103. 60. 61-65. 67. Jovanović. Jovanović. Germogen. 46. 111. 35. 105. Vekoslav. Kovačić. Joca. Rato. Janjić. Kramarž. 14. 54. 116. Sava. konzulata u Zagrebu. Radovan. Leo. 67. 103. Kolak Rudi. 118. Aleksandar I. Josip. Mate. 113-115. 41. Frković. Kuvedžić. Jure. 129. 52. Andrej. 57-59. Kavran. 94. 66. Dragutin. 90. 95. Stjepan. Karadjordje. 64. 96. Mile. 82. Milovan. Končar. Kranjčević. 56. Frank. Habsburg. Lorković. Milutin. Dugonjić. Košutić. Klaić. 80. v. 97. Arnold. Heraković. Milan. 100. Gošnjak. Josip. 111-113. Franjo Josip. liječnik. 133. 34. Tomo. 52. 72. Džafer. 78-80. Halder. Kovačević. Lovre. 59. 25. 13. Jalžabetić. Stevo. 16. 93. Edmund. 95. Knežević. Bogoljub. Deutsch-Maceljski. 89. 32. Slobodan. Krnjević. 98100. Fran. Roberto. Hinko. Milan. Kvatemik. Marko. 58. Gojković. Kulovec. 93. 36. Karamarko. 52. 91. 42-47. 197 Košutić. Klaić. Oton.. Korsky. Mate. 98. Nikola. 28. Hefer. Glojnarić. Stjepan. Voja. Jurišić. Farolfi. Glaise von Horstenau. 10. 67. 22. Javor. Djuras. 132. 32. Kosanović. Gavro. Karčić. Silvije Strahimir. Kardelj. 28. Josip. 42. 11. 108. Lukas. Mihajlo. Blaž. 76. Sekula. Vjekoslav. 57. Kecmanović. 129. 96. 129. Khuen Hedervary. Grk. 85. Ivica. 138.. 14. Gaščić. 35. Jelačić. 129. 133. 65. 16. 28. 111. Stjepan. 71. 77. 87. 10. Joca. Jurinčić. Heinrich. 43. Sveto. 58-60. Djaković. 116. 76. Maček. 76. Dragojlov. 29. Dožić. 129. 77. 103. 42. Grey of Fallodon. 54. vidi Gjalski. 26. Karadjordjević. Roko. Edward. Ante. Alija. 21. Lepić. Zvonimir. Brana. Siegfried. Živan. Ljuba. Jareb. Ivanko. Greiner. 43. 136. 133. 133. 95. Mirko. 10. prva žena Vladka Mačeka. 24. Erwein. Jukić. Karadjordjević. 51. 20. Zdenko. 20. 130. Irena. Jareb. Grdjić. Mihail Ilarionovič. 60. 132-135. 84. 48. Karol. 135. 136. 120-123. 113. Jelašić. 31. 94. 43. 43. 125. 134. Fedor. 77. Branko. 75. Djuka. 101. 102-107. 100. 16. 58. 47. Zvonko.196 Dedijer. 95. Josip. 116. 69. Tomo. 52. 41. 76. Lorković. Guzzoni. 97. 50. Kosorić. Lobkowicz. 134. Gavrilović. Diminić. 16. 98. 64-67. Herenčić. 128. Gavrilo. House. Kuštrić. 16. 69. 95. 102.* Alf redo. Radmilo. Gavrilo. 100. Dušan. 116. 14-17. 65. 116. 118. 110. 115. 66. Marko. Friedjung. 45. 48. 36-40. 30-32. 98. Stjepan. 15. 71. 74. 57. 22. 36. 36. 141. Francetić. 28. 80. 68. Jovanović. Lissance. Milojko. 103-105. Jovanović. 95. Katić. Asim. Klofač. 85. 133. 34. 31. 20. Marijan. 118. Veljko. veleposjednik. 74. Ivo. 80. Frković. Krajač. 33. 115. Augustin. 68. 115. 141. 83. 80-83. Luburić. 122. 101. 76. Jurčić. 117. 19. 87. Grivičić. 121. 84. Jančiković. 27. 57. Hadžić. 28. Ilija. 132. 35. 13. 130. 43. 66. Vaclav J. 117. Djilas. Levntal. 46. Slavko. Isa. 23. 32. 50. 28. 119. 115. 61. Karadjordjević. Milan. Kvatemik. 11. 119. 66. 71. 64-67. 76. Drljević. Javor. Horvat. Vojo. 34. Jelić. Helmuth. Petar I. 128. 73. 32. 118. 56. 49-52. 50. Kasche. 79. 95. 46. Freundt. 10. Alexander. 95. 75. 31. 28-31. 117. njem. Horić. 121. 96. 97. 19. 81. 81. 14. Kaleb. Ivo. Kalibarda. 111-115. 78. Knezović. Juraj. Dušan. 99. Krbek. Kvatemik. Andrija. Mitar. 14. 120. Petar II. Gjalski. Marko. 76. Djurašković. 92. Ljudevit. 16. Milivoj. 122. 77. 73. 113. konzul u Zagrebu. Krizman. 128. Janković. 34. Franz. 59. Paško. 78. Stipe. 46. Hodža. Radoje L. 98. Kovačević. 120. 30. 128. 79. Nada. Stevo. 114. Lohr. Dožić. 13. 125. 113. Vladimir. 86. 48. Drakulić. 59. Kosanović. 76. 82-85. Kaliterna. 81. Jere. 15. Gregorić. 95. Gaži. 70. 11. 85. Jelinović. Milan. 81. Doerfler. 42. Božidar. 57. 114. Djalski. 18. Erih. 74-76. 47. čin. Ilić. 51. Kren. 98. 72. 73. Ivo. Filip. Olga. 56. 128. Duić. Bogoljub. Kovačević. . Gaži. 117. 108. Kumičić. Latković. Ilija. Vladimir. 99. 122. Forges D'Avanzati. prota. Lisak. 82.

17. Aleksandar. 42.. 123. Nehajev Cihlar. Stjepan. 113. Ante. Nikola. 87-91. 68. 113. Fridrih. 12. Marijan. 53. 58. Gustav. 40. 108. 99. Stadler. 11. 27. 43. Počuča. 28. Ivo. Tomislav. Matković. Maček. časnik. Fran. Vladimir. Rački. 97. 45. Dušan. 95. 32. Petrović. 82. Papić. 22. 98. 106. 59. 20. 27. Neubacher. policij. Pucelj. Ivo. Puniša. 44. David. 33. 16. 128. 117. 43. 95. Marković. 51. Marija. Pernar. Šatrić. časnik. Rogulja. 32. Božo Ž. 63. 129. 28. 133. Obrenović. Perčević. 121. 115. čin. 101. 127. 85. Niedzielski. Ribbentrop. 21-23. 100. tal. Mara. 132. Svetozar. Benito. 14. Božidar. Pavelić. Mandić. 113. Mijatović. Jure. Maslarić. Aleksandar. 135. Petanjek. Napoleon Bonaparte. 67. 53. 127. 55. 128. Šehović. 93. Mameli. 47. 53. 13. 44. 100. Srebrnjak. 100. 23. 75. C. 41. Pečnikar. 55. 96. Ivica. 37. 14. 28. Šegrt. 83. Huška. 74. 57. Franjo. 83. Pavle. 11. 141. 53. 97. 33. Nikolić. 106. 25. Maček. 52. Lav. 33. 54. 57. Jure. David Hunter. 51. 73. 113. Sforza. Miljuš. 101-116. Gustav. Enno. Franjo. Marjanović. Mazzura. 90. Mesić. Starčević. 62. Srkulj. Vladeta. 74. . 48. Ida. 34. 25. Lothar. Oršanić. 63. Stojan. Milorad. Draža. David. 135. 127. Starčević. Mile (1862-1917). 43. 70. 80. Ribar. Miloš. 94. 11. 54. 28-32. 50. Mijo. Šarić. 92. Milan. 34. 113. 119. 98. Mihajlov. 131-134. Vlaho. 103. 74. 80. Mehmed. 99. Mitterhammer. 71. Vladimir. Ivan. 49. Derviš. Ranković. 108. 94. Josip. konzulata u Zagrebu. 133. Magdić. Erich. Branko. Mastalović. Mirko. 51. Mikac. Alojzije. 68. Roatta. 15. njem. Ninčić. Nikola. 62. 52-86. 94. 127. Velja. 37. Rajković. Josip. 62. Predavec. Šenoa. 71-77. 108. Rubčić. Radić. 36-39. Milan. 99. 98. Obrenović. 74. Stražnicki. 46. 121. 11. 128. Majcen. Marko. Nastas. Djuro. 85. Predja. 112. Ivan. 122. Rukavina. Rajić. 61. Vladislav. Nikola. 118. 97. Spaho. Singer. Pribićević. Ante. 25-36. 99. Šime. 133. Radić. Bogdan. Radića. Novaković. Puk. 77. 23. 82. Peričić.. 29. 20. Šegvić. Ante (1889-1959). 113. 75. 17. Steeb. Marko. Vittorio. Ante. Blaško. Obrenović. 121.. 81. Alojz]. Aca. 29. Maček. 27. Josip. 98. Ivo. 20. 51. Joachim. 114. 92. Nikić. 20. Maletke. Pavičić. 129. Momčilo. 117. 75. Servatzy. Popović. Pavelić. Omrčanin. 49. 19. 115. 116. Rintelen. 98. 138. Boro. 22. 37. 45. 16. Mirković. 73. Mrazović. 14. Ninko. 128. 18-20. Moranda. 34. 105. 20. 118. 131. Pavelić Smith. 121. Masaryk. 67. 68. 100. Lazar. Seitz. 134. 56. Francesco Giorgio. 24.99. Mazzura. Pavelić. 89. njem.113. František. Mortigjija. Josipa. 85. 95. 14. Nikšić. S. 16. 88. 108. 35. 67. Nedić. 51. 103. muftija. Stjepan. 32. 32. Sinovčić. 19. Agnes. Račić. Rodd. Krunoslav. 50. Zlatko. 31. Meštrović. 95. Julije. 93. 117. Stanjek. 45. Robotti. 18. 43-50. 43. 12. 60. 83. 102. Djuro. Jozo. 44. Vladko. Stevo. Ivan. 43. Nassenstein. Rapp. 107. 76. Raić. Sinčić. Vanča. 39. Rušinović. 130. Ante. 133. 109. 76. 130. 104. 30. 128. Stanojević. Nevistić. 113. 13. Mehmedagić. 117. 62. Marija. Navratil. Bariša. Tias. 99. Maksimović. 74. Maksimilijan. 10. 81. 85. Milatović. Ivan Ev. 120. 128. Matija. Mihovilović. 112. Perčec. 129. 102-104. 120. 17. 114. Rasim [Rašin. 78. Vuk. Simović. Sušić. 60. 25. 67. 38. Nikola. Ante. Ladislav. 19. Enver. Carlo. 130. Ernst Rüdiger. 51. Smičiklas. 77. Murgić. Milutin. Pejačević. 19. agent. 32. 88. Miljković. 14-16 Starhemberg. 46. 53. Tomaš Garrigue. Dragan. Milan. Milan. Stjepan. Moškov. 12. Petričević. Rademacher. 95. 76. Pavle D. 56. 68. 23. Pavao. Rendulic. Savo. 10. 129. Pucar. 95. 103-105. 95. Novak. 39. Mario. Stalin. 82. 75. 27-29. Radić. 50. 12. 118. Nikšić. Feliks. njem. Martinović. Osterman. Stöckelle. 38. Ratković. Ostović. 108. 79. 69. Starčević. 67. Josip Juraj. 13. Mario. T. 98. 135. 33. Milivoj. Maglajić. Sekulić. 79. 105. Mile. 141. 97. 41. Sertić. 19. Mata. Matasović. 50-52. 30. Kerubin. 104. 133. Franjo. 108. 81. Hazim. 67. Skoliber. Strossmayer. Miloš. 44.. 98. 94. Ivo. Mihailović. 136. 117. Košta St. Stakić. Sunarić. Vjekoslav. 51. 20. Smoljan. Stepinac. 83. 17. Maček. 60. 74. 199 Sachs. 10-13. 11.. 88. Stojadinović. 120. 26. 100. 20. Josip. 94. Matošić. 34. 135. . 100. 74. 10. Orešković-Krntija. Cvijetin. Mihajlo. Miller. 118. Branko. Stojnić. Nikolić. Makanec. 136. Nikola. Prodan. 134. Ivan. 30. Steinfl. Vilko. Perić. 77. Dragutin. 117. 38-40. 108. izaslanik Alfreda Rosenberga. 22. Josif Visarionovič. Ljubo. 62. Lovro. 65. Perić. 46.198 Maček. 43. rodj. 33. Scialoja. 97. Popović. 129. Vittorio Emanuele. Stijepo. Božidar. 90. Milan. Ivan. Mussolini. Vlado. Sarkotić. James Rennell. 96. Mirković. Slavko. Pašić. 35. Stjepan. 48. 22. 50. Radovan. Mato. Vinko. 60. 58. P. 49. Orlando. Pavlović. Ante (1869-1936). Protić. Ivan. Radić. 96. Mile. Andrej. 84. 131. 25. Marijan. 118. Herman. 113. 128. Supilo. 11. Vlado. 26-36. Nikola. 50. 15. Milićević. Joe. 47. Rauch. 51. Schmidt-Richberg. Tadija. 77. Maček.

37. Vukmanović-Tempo. 112. 113115. 48. Tamburini. 100. Buenos Aires. Karlo. 16. Republica Argentina. 33. Švehla. 128. 92. 38. 57. Miloš. 81. Nikola. 141. 127-129. Ante. Blaško. 127. Šokčević. 43. Lav Nikolaevič. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. 50. 141. Medjutim. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. Y. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". Juraj. nego prota Samuilo Popović.. 64. Šubašić. 33. 122. što molimo. 81. 75. Vucković. Valenta. Josip. Vladimir. Marko. 14 — piše. 63. Dinko. 120. 74. Milenko. Elisabeth. M. 81. 69. 27. Veesenmayer. 121. Edmund. 71. Grga. Uzunović. 49. 127. 28. Vitez. zvala se osoba. Woodrow. Ante. Wagner. 96. 130. 121. Janko. Tiskanje ove knjige završeno je 1. da se ispravi. 28. 105-108. Ferdo. Vokić. Veršić. 76. nije to bio Kosanović. 57. Thaler. Ljudevit. Vasić. Većeslav. Vukićević. str. Vaja. Mata. Zacharia. 78. 73. 6567. 20. Zulfikarpašić. 20. 21. Tomić. Zimperman. 133. Benjamin. Ujević. (Kosanović. 104. tal. Žutić. 53. 80. 76. 132. 114. Vutuc. 37. Svetozar.. Šprljan. 114. 96. Antonin. 53. 63. Ante. 99. Šutej. 72. Štitić. čin. odozdo. Ante. 113. "Vazduh" ili N. 47. Miša. 53. Ljuba. Mr. 67. Vlajić. do 1918. 4. bu. 127. Toth. 80. Velja.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. Božidar. Tolstoj. Tomašić. 119. 96. 118. Zec. Wiskemann. Tuškan. 26. 113. Tabor. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". 95. Marko. 78. Vilder. (Mladen Giunio-Zorkin?). 66. Josip. 48. 77. Petar. Zekić. 24. Mate. Ivan. 55. 81.. 113. Tortić. Štitić. Josip Broz. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. mornarički kapetan. 118. Vjekoslav. 114. 74. Lujo. 23. Živković. Nikola. Tito. Miroslav. Vesnić. 89. 95. . 12. 125. 81 X. Ljudevit. 42. J. Guste. Tasić. 95.58. 120-122. Branko. redak 1. Varoš. 32. 97. Tarabaić. 118. Trifunović. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". 16. Miloš. Mirko. 132. 109. 78. Trbuha. 65. 113. Hrvatska politika 1895. Antonio. 113. 80. Grigor. 32. Lujo. 71. 16. 97.200 Šišić. Šuljak. Šramek. X. Šolc. — bilješka br. Trumbić. 116. Adil. 10. konzulata u Zagre. 83-85. kolovoza 1960. Šuperina. Djordje. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. 81. 17. Ante. Dragutin.. 56. Trifković. 66. Vrančić. 96. Torbar. 61. Albert. 119. 49. Wilson. Jan. 48. 81. 48. 120. 115.. 111-115. N. Tomašić. 121. 57.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->