INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

............ HRVATSKA POLITIKA 1941........... .................................................... DO 1918 ............................. BIBLIOGRAFIJA ....... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji.. DO 1928 ............. Ovdje je ispravljena i dopunjena..................... g............. KAZALO IMENA ........... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ... 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije................. 4 (str................................ sv.................................................... 396-447)............................. (1959.......... DO 1945 ..................................... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 ......... HRVATSKA POLITIKA 1919......... BILJEŠKA 0 PISCU .......................... 2 (str.................. Buenos Aires........................................ IX................................ HRVATSKA POLITIKA 1929....SADRŽAJ PREDGOVOR ............................................................... HRVATSKA POLITIKA 1895. DESETI TRAVNJA 1941....... DO 1941 ......): sv..................... 21-44).. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ............ POGOVOR ................. BILJEŠKE ........................ 1 (str................. 191-227) i sv................... Predgovora i Bilješke o piscu.........

. Nezavisna Država Hrvatska.-1990. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne . nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti. Tih četrdesetak stranica . kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. još uvijek čeka. te njemačkih i talijanskih arhiva. mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. 1895. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji. Ako mi Bog dade zdravlje i snage. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti. do 1945. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti.kraljevskih i komunističkih. Nastala je u podpunoj slobodi. 1945.predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. koje i danas terete i tište hrvatski narod. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895.pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja . Kad sam je pisao. do danas. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih . I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata. da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu.-1945.. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti.

nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka. Zvonka Remete i Mile Budaka. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta. sjećanja generala Ante Moškova.čekaju na objavljivanje i vrednovanje. Poznati hrvatski povjesničar Dr. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. Jer nisu mogli pisati slobodno. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi.. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. prije ili poslije njihove smrtne osude. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. te sjećanja Dra Vladimira Košaka. dopisivanje i uspomene. potrebno je naglasiti. Izgleda. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu.(1) Te studije dokazuju. Njezini su dokumenti uništavani.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. da je već 1869. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. On je u toj borbi išao tako daleko. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti. kako ih redakcija naziva . Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet . kada ističem. karakterna grupa ljudi.1871. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. »Slavosrbi« su moralna. njemačkih. Ferdo Šišić počeo je već 1928.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj.II Države Hrvatske.) još i danas . Drugi izvori. Mislim. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. nacrte političkih programa.-1895. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. a nisu etnička oznaka Srba.dokumenata.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. političara i mučenika. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. U beogradskim arhivskim ustanovama. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika. do 1986. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić.-1941. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana. vjerujem. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. četničkih. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. 1848. U beogradskom časopisu Istorija 20. 173 knjige partizanskih. pisani od suvremenih političara i državnika. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. Eugena Kveternika (1825.

koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama. u Hrvatskoj. Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku. veliki hrvatski povjesničar. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. ožujka 1923. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. .. do 1918. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. radi međunarodnih sovjetskih interesa. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije.(5) Dakle. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod. ali i tu .: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima. Josip Juraj Strossmayer.. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. linijom federativne Jugoslavije. o zabludama srpske politike slijedeće . Josip Frank zaslužuje. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. U jednom pismu Račkome iz 1884.. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. poslije izbora od 8. u kojoj bi . koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. dakle.vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom. bilo bi zaista poučno. Mladi hrvatski političari.treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. 1915. i članovi delegacije Narodnog Vijeća. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. u svojim pismima Franji Račkome. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. Poslije 1918. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna. Srbi u hrvatskoj državi. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918. inteligencije i političara.(6) Franjo Rački.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva.posebice u Radićevu radu i životu . Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr.. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora. onda ih čekaju još groznija razočaranja«. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. Ako zablude dosadanje srpske politike.1918. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo. te napiše objektivan njegov životopis. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela.IV bude slobodno i sretno«. tj. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«.ako ne i prije . Hrvata i Slovenaca. Kominterna. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. Slavoniji i Dalmaciji. koji stupaju u javni život poslije 1895. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska.i danas suvremene misli: V »Kakva. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885.

da nije bila razrušena 1918. podvala i krivotvorina. 14. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni. a pet ih. do 1991. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. pljačkaš. Makedonce . bio politički ugnjetavan. jer na pismu nije navedena adresa.. Od napadača nije ni jedan zatvoren. Čeha. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. Mlade komunističke snage. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. III Od 1918. katolike i muslimane. Andrije Hebranga. Hrvata. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića. U krvavoj Odesi. 1868. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. već samo jedne vjere. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Sigurno bi dalji povjesni razvoj. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. Ante Pavelića (1929. Vladka Mačeka. 270 sela opljačkana i uništena. oktobra 1916. i samo 23. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«.«(9) Dr. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Sigurno je najvažnija politička . do Borovog Sela u svibnju 1991. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. bezakonja. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo.-1918. 'jer su to Hrvati'. Albance i Crnogorce. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. Srbi smatraju.1990. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije. 1867. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941.-1918. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima.).. austrijskih Njemaca.. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919. Još ni jedan ubojica. 6 žena spaljeno. listopada 1919. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. stalna su pojava od prosinca 1918. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. 1945. među njima mnoge. Mađara. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine.VI svi narodi bili ravnopravni. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. o događajima od početka prosinca 1918. Nema sumnje. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. evo sada. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva.. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo. oni uživaju sve moguće povlastice. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije.. čije ime nije poznato. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici. u 'Kanalskom zavodu'. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. Koriste se korumptivnom upravom.odnosno makedonske Bugare -. Slovenaca i Slovaka. U Odesi se klalo. ali također nema sumnje. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni.

do ustava iz 1974. te sam po sjećanju stavio datum 10. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str. od broia 12. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr. siječnja 1909. prosinca 1918. Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909. 174). služili krivotvorenim dokumentima. Loretto.. Lorett. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. . objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. Pennsylvania. da su se Srbi i poslije 1918. Jere Jareb. Srbi su uvijek te ustavne odluke. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti.. 30.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla . brata Svetozarovog.(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. 10. IV. te presuda od 5.s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. 66) i u Kazalu imena (str. do naših dana služili krovotvorenima. The Adriatic Question.(13) IX Za mene nema sumnje. s disertacijom. Loretto. da ispravim onu iz 1960. U bibliografiji je označeno. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka. da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti.. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str.da su optužbe bile istinite . Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. i podvalama. USA. PA 15940. (str. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist. koje su se podkrale u knjizi. markovog Protokola iz 1923. 162). da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. 1945. IV. 1908. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva.«. Pennsylvania.-l972. da je članak Dra. 1982). listopada 1909.s kojima se je postupalo humano i po zakonu .VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. »Otvorena riječ. 1944. Istina je pak. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu.. Adama Pribićevića.-1909. do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. Optužnica od 18. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda.. Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918. Dr. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike. Od jeseni 1966. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. 34 College Heights. Mladena Lorkovića. a zapravo je objavljen u broju od 14. Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku.. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . Autor članka je zapravo Dr. da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. u listopadu 1964. falsifikatima. Jere Jareb . a od 1969. 1944. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. stalno živim na adresi: Dr. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). lipnja 1991. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma.glavnooptuženog na tom procesu. Uredio sam i napisao knjigu. Narodne Novine. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943.. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. do broja 250 iz 1909. srpnja 1944.. Dodajem i svoju sadašnju adresu. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. Nepodpisani članak.Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata. Od jeseni 1966. navedenu u knjizi na stranici 139. 166). 176) kao Ljudevit Filipančić. Lovro SuŠić.

Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. Iliji Jukiću. Treći dio. 14. JERE JAREB . koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. najljepše zahvaljujem. Njezin prvi dio. iznose 141 stranicu. dru Milanu Blažekoviću. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. koja je prvotno objavila ovu raspravu. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. koja objavljuje ovo djelo. Posebice zahvaljujem gg. mislio sam. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. Posebice izrazujem zahvalnost g. dru Anti Smith Paveliću. Želio bih. koje je završeno 1945. nego što sam namjeravao biti. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. Radovao bih se. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. Sva tri dijela. dru Vladku Mačeku. moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. sudove i interpretacije. požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. nego. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. do danas.. te od 1937. po uzoru na suvremene američke povjesničare. dru Jurju Krnjeviću. do 1945. svibnja 1960. koje djeluju od 1945. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage. Činilo mi se. New York.. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. Eugenu Kvaterniku. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina.. Svima onima. uvidio sam. To je do sada prvi pokušaj. objavljena u Hrvatskoj Reviji. dru ing. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike". koji se odazvaše. nadam se. Kod obradbe drugog dijela. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. pisanog u zimi i proljeću 1959. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. veljače 1060. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. ne završava s godinom 1945. pisan ljeti 1959. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. da u trećem dijelu budem opširniji. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. Vinku Nikoliću. koncem Drugog svjetskog rata. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije".

Malo poslije toga. isto kao i ime i prezime bake.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895. da se je pretplatio na Dom. Izgleda.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. Ante Radić. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. ili 1899. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. a posljednje emigraciji. mladi profesor na istoj gimnaziji. osim jedne aluzije (s. pa onda u Samoboru. kojeg je godine 1900. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908. N a k n j i z i j e inače označeno.. Božića i Ivanja. bilo razlogom. Čini se.(9) Zahvalivši se na položaju suca.(7) Razumljivo je stoga. već uobičajenu . da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. a ne 1897. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo.-1903.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. Katarine. o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. Ivan Zelinu. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS. i od tada njihova veza ne prestaje. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. što u njoj nema ni spomena. Ali nije mu on bio profesorom.(6 )To je.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. 1883.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) . postao njegovim prednjakom.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. provedenog u Jastrebarskom. Šteta. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903. da je izišla 1957. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904.(8) U jesen 1903. sudeći prema Starčevićevom članku iz g.(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. U Sv. podijeljenih na 17 poglavlja. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. da li bi ga smio češće posjećivati". s kazalom imena na kraju. (1958. Bez sumnje. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. Iz drugog se izvora vidi. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. da će tu tvrdnju. (11) VELJAČI predprošle god. počeo izdavati Ante Radić. vjerojatno..). i 1905. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. što se u njoj ne spominje. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. zamolivši ga.. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898. 87. do 1941. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. u Sv. Čini se. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928. 1897. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti. Manjak je knjige. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. poljske plemkinje. Manjak je autobiografije. Starčević je umro 1896. trajno nastanio u Zagrebu. Maček tvrdi. Spomenuo je sve važnije momente. gdje 1889. o čem dosta opširno priča Petanjek. potrebne jednom strancu.

da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. do 1918. koja je u izborima 1906. Osim gornjih stranaka. Poslije Khuena i to je bila fikcija. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. U razdoblju od 1895. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi. te je nastavio studije u Pragu i Beču. Josip Frank i dr. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. Mile Starčević i drugovi. i 1901. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. Hrvatske Napredne Stranke. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava. i osobni momenat vrlo važan.. Mile Starčević proizveo . siječnja 1902. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. aktu ujedinjenja od 1. Poslije dvaju izbora. madjaronska Narodna Stranka. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. Josip Frank. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. Sigurno je. dr. do 1905. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj. Možda je radi njih tada. kulturnim i socijalnim idejama.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895.(14) Svakako. dolazi na 15. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. ili oboje? Iako je.. Tko je kriv. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. dr. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. listopada 1895. dr.. i njima pripadaju sva manjinska prava. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. Evgenij Kumičić. zavedeni od srpskih popova. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna. DO 1918.(12) U prosincu 1905.. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka.-1905. do 1918. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. Srpske Samostalne Stranke. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju.. koji je umro već 1904. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. pretrpjela teški poraz. Istri. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. bez sumnje. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. Ante Starčević. Ona je stajala na stanovištu. sklon sam vjerovati. od koga se više nije nikada oporavila. prosinca 1918. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. Koncem 1904. 1897. Na 22. Može se nazvati i krizom pravaštva. po mojem utisku. Na 16. nego i u Dalmaciji. našlo puta i načina. listopada 1895. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. Fran Folnegović. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj... neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. i daljnjem drobljenju pravaštva. I. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. U rujnu 1910. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava. postojala je još vladina. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. Jedna stranka. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. Grga Tuškan. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. kad je to bilo propušteno prije. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. Po svom rezultatu. Bosni i Hercegovini. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. da se je 1902. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. Razdoblje od 1895. Srpske Radikalne Stranke.

sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. čini se. Da osobni momenat nije bio odlučujući. o kojima smo maločas govorili. Nove sile. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom. gore navedena. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije.. 1903. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva.16 je rascjep stranke. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. Milinovci su se otresli jedne fikcije.. nego ju je i ona prihvatila. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati. naglašen u Rezoluciji. Savez s Madjarima Kossuthovcima. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. kako smo već spomenuli. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji.-1918. bliza stanovištu Milinovaca. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela. na Rieci s kotarom i u Medjumurju. I. logično. potrebno je naglasiti. U prvom razdoblju borbe. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. madjarska službenica u Hrvatskoj. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. kojoj je bio na čelu dr. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. Jugoslavije. ujedinjenjem Banske Hrvatske. Kod svog stvaranja 1905. 1908. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. koja je predhodila stvaranju Koalicije. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. u okviru habsburške monarhije. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. Bosne i Hercegovine.(16) Čini se. koji stanuje u Hrvatskoj. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. Činjenica je svakako.-1905. do listopada 1918. Bosni. Koalicija je od 1913. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. što je još za Frankova života. Stadler). široke narodne slojeve. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. t. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. jedinstvene narodne države. Tadija Smičiklas.j. Od aneksije Bosne i Hercegovine. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba.-1905. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. Da bi se još više istakla pomutnja. Dalmacije. Ona je . da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. kad je potrebno puk. Slavoniji i Dalmaciji. do ideje jedne. stranka opet nastupa jedinstveno. da je došlo vrijeme općeg prava glasa. jer je njegova bitna. raditi će svim zakonitim sredstvima.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka.-1909. hrvatski povjesničar. da ideja jedne. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. bio je politička taktika. Josip Frank. Ali i u tom razdoblju. vidi se po tome.. i kod napredne i kod socijalističke stranke. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. tokom 1911. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. Nisu shvatile. Istre i Medjimurja. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. Na izborima u listopadu 1910. Obično se krivo tumači. II. Ali. političkog bezakonja i korupcije. i na izborima 1911. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. da se narod hrvatski. srpskog i Friedjungovog procesa. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. koje ulaze u politički život 1902. Poslije Supilovog istupa. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. politički izgraditi.. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. 1905. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. ona se opet cijepa. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. Na izborima 1913.

da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. Zbog toga joj se je poslije 1918. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. kaže Maček. jedanaest mandata (s. 1911. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. 1908. Prikazao je strankin rast i njezino širenje." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. nego da se temeljito preuredi. 1918. dr. putuje u Prag nekoliko dana kasnije.). prema Mačeku. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se . To je bilo razlogom. izuzevši izbora iz 1911. rekao je: "Gospodine Masaryku. Kramarž. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru.. Prije toga. Naime. Nikada možda ne će biti takve zgode.(20) Porast mandata u godini 1910. posebice s njezinom vodećom osobom. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. Naglasio je smetnje. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. 56. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje.. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom.-1924. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. Maček je dobro analizirao razloge. 1911. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina. Sabor se je birao svake treće godine. što o tom piše dr. Kada ništa nije pomoglo. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka. Čini se. za koje Katić navodi. 59. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. a u prvom redu vas Čeha. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska. primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima.). dobila samo tri mandata. Rasim. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. 1910. XI. te molio Masaryka i sve ostale.. III. 1910. zbog kojih je stranka osnovana. ministar financija. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom. da je stranka dobila osam mandata. Imao je tri duge konferencije. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. (s. švehla. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. dr. da su one. Seljačka je stranka na izborima 1906. devet mandata. Stanjek.. koji će doći sigurno. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore. Hodža i drugi.000). Brojke potvrdjuju i ostali pisci. prvi predsjednik. da nije točna Mačekova tvrdnja.000 na 200. 68. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Evo. Stjepan Radić molio je češke političare.18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima. 47. dr." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. napose Srednje Europe i dijela Balkana. dr. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike. prvi ministar vanjskih poslova..). a onda preko nas. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. Stjepan Radić na rastanku. Šramek.) i 1913. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. da je stranka 1913. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. Masaryka. 1913. pisca). Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24. dr. koji su pisali o tom razdoblju. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T... 1919. Prema Mačeku. stranka je kod izbora 1908. nego i od katoličkog svećenstva. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata.). Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. tri mandata (s. Klofač. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe.. Izgleda. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. Eduard Beneš. a naročito Masaryka. dr.. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894. ideologiju same stranke.-69. dobila tri mandata. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. dr. i 1913. generalom Sarkotićem. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. koje mu u narodnom životu pripada. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno.

Maček ne navodi. U opisivanju dogadjaja do 1918. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. njegov protukandidat. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. u kotaru Dugom Selu. 77. i t. pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s. 79.). Čim je otpočeo Prvi svjetski rat.. zaključen travnja 1915. XI. Ni jednom nije bio izabran. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici.. koje je HPSS dobivala na tim izborima. od 24. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova. na koji nisu bili ovlašteni. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. 58. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv. Londonski pakt. koji su ipak predstavljali "uvjete". 76. bila je. Ona ga kandidira na izborima 1910. hrvatskog povjesničara. dobila je pismene naputke. 1918. Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. kao vanstranačku osobu. izabran je većinom od 50 glasova (s. i 1913.). (s. IV.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena.. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. Druga je stvar. studenoga 1918. Nema takodjer. prema tome. a naslijedio ga je Balfour. barem meni poznatog. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje.24.. koga su istakle sve ostale stranke. Jedina logična procedura. Prema točki devetoj vidi se. 56. u kojem je kotaru kandidirao 1910. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918.). Maček aktivnije radi u stranci.).). nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. . d. i tako zapravo napravili "puč". a 1913.20 dalo bolje ustanoviti.. Medju ostalim. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. Kod izbora 1913. kad bismo raspolagali s brojem glasova. čini mi se. Pakt je označio samo onaj teritorij. te je. Zaključak Narodnog Vijeća. 1911. Delegacija. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. svojim predsjednikom. ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. koji bi imala dobiti Italija. dokaza. Ivanu Zelini 1908. da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. u točki prvoj tih naputaka stoji. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka.

81.. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. Poslije toga . Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920.. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. On je. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. do 3. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. veljače 1922. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. do 16. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. Ali.(22) Iznenadjuje činjenica. Od izbora 1923.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. 88. 3) Hrvatska Zajednica. vječito u pokretu. a čini se. od 20. Takodjer i neki čini. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. Stvaranjem Kraljevine Srba. koja je radi toga bila i stvorena. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom.-82. 4) Hrvatska Stranka Prava. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Protićevoj. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. bar u početku. Imajući u vidu stvarnu situaciju.. Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom. Radić je bio dinamična osoba. ni ostalih hrvatskih stranaka. bez obzira na bilo kakve konfederacije. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet." (s. pun novih ideja i planova. studenoga 1918. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. U razdoblju od prosinca 1918. ožujka 1921. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. do 1928. izgleda. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda. te potpunim likvidiranjem i one autonomije. Na izborima 1920. kolovoza 1919. i sigurno je. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu.). Ali bilo je časova. ali i taj se potez može razumjeti. tako je sada počeo zamišljati.). ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine. još prije stvaranja Kraljevine SHS. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. On je bio najprikladnija osoba. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. nego da tu činjenicu priznaju. DO 1928. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. kao na primjer put u Moskvu 1924. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata.(23) Mjesto toga. Talijanima. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora. a s druge strane. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. do prvih izbora u novoj državi. najviše je progonjena stranka. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. eventualno s uključenjem Bugarske. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. studenog 1920. nisu znali. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. Onda se je znao. prosinca 1918. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. poručnik LeRoy King. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. da je više puta govorio i davao izjave. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. posebni američki agent. da ni predstavnici HRSS. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. i do danas se točno ne zna. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. tražile su zauzimanje stanovišta.

jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16.). Na izborima 1923. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. dr. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. 5. Isto je propušteno i kod izbora 1923. Maček kaže.). Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. upravo protukatoličkom notom. Nema ga u diktatorskim vladama. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. Ispustio je spomenuti. veljače 1922. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka.. spominje.). kasniji poglavnik. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja. situaciju pred izbore 1920. Spaho. Ante Trumbić i dr. i 1925. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. u Stupniku blizu Zagreba. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. i vjerovatno će nešto o tome znati. S druge strane. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata. siječnja 1929.(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920. jer su bili "mladji. kaže. koji su bili na slobodi. Naprotiv. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. Maček je dobro prikazao.). aktivniji i. Hrvatska Pučka Stranka. travnja 1927. 108.). Kod izbora 1927. do početka ožujka 1920. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. Razumije se. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. Njihovi predstavnici. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. u kojem je kotaru kandidiran. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS. Čini mi se. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. potpuno je prešućena. Kasnije. jer nisu uopće djelovale na selu. izuzevši JMO. Pučka Stranka.. sastavljenu 17. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. dalo zaključiti. politički nepomirljivi" (s. počinju usku suradnju s HRSS. jer je ne Podupiru činjenice. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. veljače 1927. organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. do 1. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke.. Neposredno iza izbora. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. Ivanu Zelini. kako sam već rekao. uz HRSS. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. Poslije izbora 1923. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine. kojom on poručuje. prosinca 1922. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. Ante Pavelić. Maček. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. 94. naime. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. ako ono bude izabrano na izborima. 1924. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. Isto se može reći i za same izbore. srpnja 1925. i 1923.. u kojima su sudjelovali. te bi se. stranka katoličkog pokreta. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. I. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. nadasve. On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni. prema tome. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. Korošec i Blaško Rajić. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. II. predstavnik Bačkih Hrvata. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju. konzultirati Spahu i tražiti. sastavljenu poslije atentata u skupštini. a Spahina odlazi u opoziciju. 87.

da Pašić odbija ideju sporazuma. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. Spahe. a ne samo Srbije. Kad je postalo očito. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč.-1939. Marka Trifkovića i Voje Janjića. koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. ako HRSS obeća. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. koja je tim povodom dana za javnost. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora.). Radiću u posjete. da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s. izričito stoji. (Rajić nije dobio primjerka protokola. Ali. toliko je. ono čega se je Pašić najviše bojao..). j. do 1. da i on. sastavljena od Marka Djuričića. da je Pašić poslije izbora 1923.(26) Maček ne spominje. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. Ali. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. studenog 1920. t. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. Radić ih je obavijestio. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. Markovog Protokola.-1925.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. Drugi rezultat je bio. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka. da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu.. posebice Englesku. nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju.. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića.(27) a ne početkom 1924. S druge strane. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. 1935. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. travnja 1927. jer to predpostavlja. da postane graditeljem Kraljevine SHS. čini se. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. Glavni njihov zahtjev je bio. opet nema SLS. rujna 1927. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. Radić je iskreno pristupio pregovorima. Istoga dana. travnja 1923. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. 97. siječnja 1921. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". kako piše Maček (s. Vlada je bila formirana 1. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. potpisanog 13. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih.. Ali. da idu u opoziciju (s. a SLS ju je napustila već 26. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. te Rajić na strani HRSS. travnja 1923. Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. To je politika. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. 97. Upravo su ove dvije godine. po jednog za svaku stranku. da iskreno prihvati politiku sporazuma. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. čini se. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku.. 12. posebice Spahom i Korošcem. Stoga mi se čini. Ta je vlada poslije šest tjedana pala. ožujka 1921. i.. Nije točno. stigla je u Zagreb radikalska delegacija. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. odnosno njegova SLS. da bi bio najbolji potez. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. JMO (tri predstavnika). On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. ožujka 1921. Njemu je bilo glavno. učiniti ga medjunarodnim. osim Davidovićeve. nego priča. 1923. čini se. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku.). Pregovori su završeni 13. . veljače 1927. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. Vjerojatno. dočim ih je Pašić. Odbivši. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". te imam dojam. Korošec. Slavoniju i Dalmaciju. da su one bile u vladi prije izbora. Maček prešućuje mnoge stvari. vratimo se u 1923. ne bi moglo nazvati oportunističkom. Korošca i Davidovića. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924. Koncem veljače 1924. i da je kod izbora suradjivala s HRSS. da se Koroščevu politiku do 1928.) U obavijesti. veljače 1928. čini se. 27 koja je dovela do tkzv. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. Pašić je bio spreman to prihvatiti. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. 95.. Pašić daje inicijativu za pregovore. A činjenica je.

ovaj put s legalnom putnicom. Kad je Maček stigao u Beograd.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. Blok je već na 29. opet vratio u Beč. Kolutića. na 24. da zatvori Radića (s.-100. koji bi trebali postati ministrima. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. listopada 1924. svi zastupnici HRSS. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. i na 17. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. Činjenica. do 20.). listopada 1924.). bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. Proračun je bio odglasan. Poslije skupštine u Vrpolju. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. Često sazivlje skupštine. 102. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. Tako je i bilo. Iako je bio običaj. kao kraljevog čovjeka. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. Drljević navodi. na 27. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. a za drugog Msgr. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. da on. Kad Petrović to odbija. U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. kralj. travnja. osim Stjepana Radića i ing. lipnja 1924. za prvog podpredsjednika Mačeka. koje su ga podupirale. Maček ga je otišao posjetiti. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. izgleda. član verifikacionog odbora. Radikal Nastas Petrović. po Mačekovim uputama. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. U ožujku 1924. kolovoza 1924. ministar unutrašnjih poslova. Šteta. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti.. radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. t. srpnja 1924. koju mu je. i Nastas Petrović. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. na 27. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku. kako je Davidović rekao Mačeku. održao je riječ. Prema Mačekovu pričanju. Kralj je tražio od Davidovića. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. Hohnjeca. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. listopada 1924. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade.). 13. sastavljen od Davidovićevih demokrata. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS.j. Radić je. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. 101. Prema Horvatu. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. Naime. Kralj je ukaz potpisao. a drugim jedan pristaša SLS. i time izaziva novu ostavku vlade. poslije raspusta Narodne skupštine. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. Da bi spriječio pad vlade. da . Radić. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. glasuje s opozicijom. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. i na 12.). Medjutim. već je vlada bila sastavljena. Ali. ovaj se put to izostavilo.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. 102. na kojima je glavnim govornikom. do 20. srpnja 1924. svibnja verificirani su mandati HRSS. svibnja. SLS i JMO. da i Hrvati udju u vladu. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25. Pašić daje ostavku vlade na 24. želi sastav jedne koncentracione vlade.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom.). da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića.).-99. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. odnosno Pašićev. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo. ožujka 1924. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. Davidović je prihvatio uvjete. punomoći su bile predane od 7. uključivši i sebe. Smatralo se je. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. kaže Maček.(29) i konačno na 27. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića.28 Općenito se nije znalo. sa sjedištem u Moskvi. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. travnja. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. donio Predavec. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. odlučuje se na put u Moskvu. kralj traži od Petrovića. 98. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. ožujka. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. Vladin. Davidović je tražio od Mačeka. svibnja izdao proglas. 98. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. Ostavka je vlade uslijedila na 16. Maček je na 23. koji su u inozemstvu. Tek. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. da se je Radić vratio u Zagreb 11. listopada 1924. svibnja. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. 99. ožujka. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS.(33) Čim je Radić stigao u Beč. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. Bilo bi normalno očekivati. Aleksandar odbija prijedlog. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd.

30 će Maček. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. Predavec i Krnjević.). Maksimovića vlada je 23. III. Kralj.-1927. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27. Naime. Riječ je vodila skupina. kako se iz prije raspravljenog vidi. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. siječnja 1925. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života. Pašić-Pribićevićevu vladu. srpnja 1925.) i s njom i danas živi u Washingtonu. 106. da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. te konačno završili sporazumom s radikalima. Izgleda. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. Kćerka im se je rodila 13. veljače 1925. listopada 1926. imenuje na 6. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. rujna 1927. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. 104. veljače 1927. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke.. Kad ju je kralj potvrdio 1. s djevojkom Marijom. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. Sin Andrej. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. Na 23. na 18. koji je po svojim posljedicama veoma važan. Poslije rujanskih izbora 1927. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. Josipu je Maček u siječnju 1935.. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. protiv kojeg se je do tada borila. kakva je uslijedila kasnije. siječnja 1925.). srpnja 1925. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. Maček kaže. a ne 25. 31 Ta je šutnja razumljiva. listopada 1924. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8.. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. od 1923. Već sutradan bili su uhićeni Maček. Po drugi put se je oženio 10. 107. Nije točno. osim Stjepana Radića. i to s bitnom pogreškom. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. studenoga 1924. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. do 1925.. braća Košutići i Krnjević. travnja. Josipa. 108.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. IV. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. Usprkos terora. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. da je vidi (s. prosinca 1924.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. Da nije bilo toga boravka. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. 98. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. Nekoliko dana poslije izbora. 156. Poslije izbora 1925. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. nazvan po pradjedu.. 106. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s. travnja 1926. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje.). HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. nego su i nadalje ostali u vladi. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. (s.. (s. do 1. Mačeku je umrla njegova žena Marija.). iako je ona bila sudionik vlade. Ono je. dok je Maček bio u zatvoru.). Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. Ali i to je izostalo. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima. Šteta. ožujka 1924. koja je tada imala tek 19 godina (s. ona je dobila zakonsku snagu. Predavec. Maček ne priča ništa . mjesto toga. kao predstavnik HRSS. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. kako spominje Maček. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. oženio (s. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. Izuzevši te epizode. Pregovori su trajali preko pola godine. Propušteno je spomenuti njezino prezime. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. Stranka mijenja ime. Smisao sporazuma je bio. rujna 1927. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti.). Poslije je na izborima 11.-1927.. srpnja 1925. rodio se je 24. siječnja 1927. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926.

jer to ne vodi do uspjeha. da je inicijativa došla s Radićeve strane.(36) O tome kod Mačeka nema spomena.. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke. poslije izbora 1927. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. a možda niti toliko. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom.(38) Na sam dan atentata. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v. 12 kolovoza. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s. lipnja do 8. omogućiti i pripomoći takav podhvat. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. na prijedlog Predavca. 116. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. kojima se proti nama nastupa. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. a ne na jednom staležu. Košutić. naprotiv. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini.(35) U to vrijeme.32 pobliže.j. U motivaciji primio sam utisak. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. takodjer u ime stranke. kolovoza. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. 119. koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije". Radićeva udova. Ona izrazuje sumnju. uveče 20." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže.). hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. da je Radić na putu za Sombor. kako se spontano bila izrazila. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. Hadžić trovao Radića." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. da poslije onog. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost. kolovoza. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. 113. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. Ivan Krajač. što Maček priča. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS.). To će zavisiti od situacije.). da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. lipnja. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja. da je 20. To je potrebno. Maček je posjetio ranjenog Radića. da se Pribićević pridobije za suradnju. kako je do tog preokreta došlo. Dan prije Radićevog pogreba.). Preporučio je Mačeku. kolovoza 1928. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja.(38a) Dr. 33 Prema onom. 13. nema sumnje. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima. da je liječnik dr. pa ma kako bio brojan. Neki tvrde. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. HSS je dužna potaknuti. 20. Drljević kaže. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana. Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. govorio je Maček u ime stranke. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. Mišljenja je. da radi na tome. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. Druga temeljna točka našega programa. koji je u roku od jednog dana zacijelio.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . Ali.. I to mi (t. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. Tada je izgledalo.). Ona navodi. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. što se dogodilo. Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. da mu je Radić tada rekao. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". ne pasivnost. d. ja sam ga upozorio. niječe. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha. i na samom pogrebu. lipnja. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. kolovoza 1928. na svečanoj komemoraciji u Sabornici. ozlijedio mali prst. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. Kad je ing. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. Naime. pročitao. izgleda. 114. radi čega primamo samo udarce. Sutradan. 111. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. On navodi. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo.. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. Govorio je. neka ne govori tako glasno. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta.. i sklon je vjerovati.

jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. prvu vladu Vesnića i 1926. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. da je Kraljevina Srba. kad su počele suradjivati HRSS. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. On je tu snagu imao jedino radi toga. On je. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće. i od Srbijanaca i od Srba prečana. oni se mogu prikazivati. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. a prema njegovim uputama".. Radi njihovih vlastitih ciljeva. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. I. kad postavljamo tezu. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. Moj je utisak. Jedini srbijanski državnik. bila osudjena na propast.(41) Čini nam se. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. da su prihvatili načela Lige Naroda. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. svoju državu i socijalnu pravdu.. 1929. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. vladati autokratski. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. koji su predvidjali poteškoće. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. naime. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. jedini političar u državi. j. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. 1918. kako svi znaci upućuju. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. da smijemo zaključiti. Da Stjepan .. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. kolovoza. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. Pašić i Radić. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. Ovi narodi [t. bio je Stjepan Radić. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. Da je on htio Kraljevinu Srba. federalnu državu. da ne griješimo.. da može oponirati kralju Aleksandru. Bez sumnje.(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija.(38b) 35 S druge strane. 1918. U listopadu 1919. do 1928.-1928. odgovorio je. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj. bio je Nikola Pašić. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. oborivši 1920. do toga bi bilo došlo. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu. Doklegod je Pašić bio živ. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama.. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. vjerovatno.34 bolnička pomoćnicu. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. XII. do 6.]. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. bila je. petu vladu Uzunovića. Horvat navodi.. Centralistička ideja. t. čini se. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. On nije htio biti ustavnim vladarom. Ali. a čini se ne shvaćaju ni danas. iako bi se. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. 1918. nego je želio. on je često preskakao. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing.(40) Prema tome. koja je mogla novu državu. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. ideja nasilnog jedinstva. nego i one ovlasti. dakle. Skupština je izazvala samo dve. organizirati federalistički. Protić je uvidjao. JMO i SLS. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda. XII. Osim Pašića. j..(39) V.: kralj Aleksandar.

Koroščeve i Davidovićeve suradnje. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. komunističkom strankom. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. iako teška srca. odreći hrvatskog političkog programa. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. nego s cjelovitom promjenom državne politike. Želio je. Uz njih. onda su se. nije mogao u suradnji sa Spahom. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. tobože. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. Kad su osjetili. u kojoj sjedi.-1925. 1925. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. Davidovićeva Demokratska stranka. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. Ali. Poslije veljačkih izbora 1925. Stoga se može reći. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. Radić. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata.. u prvom redu. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. te.-1927. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. jer su smatrali. Da bi stvorio bolje pozicije. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. U 1924. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. da će se on za volju ostanka HSS u vladi. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. .. Oni su smatrali. koliko i srpska. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program. SLS i Demokratske stranke. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. kao što je bila i srpska. kao i srpski. kao. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti.-1920. Srbijanci nisu mogli razumjeti. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. ili je ne će biti. koji su mislili. osamljen u zatvoru. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra. sve ne-srpske stranke. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. koji nisu htjeli vidjeti realnost. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. Uzalud je bilo od njega očekivati. i usporediti ih s onima iz 1924. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. Srba i Slovenaca.. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. u siječnju 1925. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. JMO. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom.

u početku heterogene i neoblikovane.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. kao i kasnije pridošla godišta. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. naime..) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži.. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. trebali bi pisati svoje uspomene. veoma simplicistički prosudjivale. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. 1929. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. ali isto tako seljačke i radničke. HRVATSKA POLITIKA 1929. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. dobar dio hrvatske inteligencije. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. da novu državu prihvati kao svoju. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima.38 39 Hrvatski studenti. te velikih i malih sila. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. Kod stvaranja Kraljevine Srba. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. To je njena bitna karakteristika.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. i 2. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. koji su na životu u emigraciji. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. do 1941. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. Već smo prije istaknuli. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. a da je Njemačka za njeno razbijanje. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država. 1936. gradjanstvu i radništvu. i 1941. da bi. Naprotiv. formiranu izmedju 1935. gradjanstva i inteligencije. poput starije hrvatske generacije. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje. . Obje generacije prilaze tajnom. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. To je sigurno bila zabluda. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. Rijetki su bili. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. koje je slijedilo 1918. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. Akcidentalno je kod toga. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933. Diktatura kralja Aleksandra. radništva. nezadovoljne Jugoslavijom. i ima utisak. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu. ne odgovara činjeničnom stanju. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. podzemnom radu.-1941. Po njegovoj zamisli. do 1934. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. možda. Čini mi se. DO 1941. Ništa se nije dogodilo. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. koji su priželjkivali fašističko. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata.. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. u prvom redu studentske. mnoge mjere nove države. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. Hrvata i Slovenaca. jer se je mislilo. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna. koja se od 1930. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. sveučilišnu i srednjoškolsku. Oni. Desetljeće. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj.

Načelo poslušnosti. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom. do 1941.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. navodno. To je bio prvi i posljednji put. Košutića. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. socijalno i ekonomski progresivne. siječnja 1929.. što piše u autobiografiji. Ali vratimo se u 1929. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. Ivana Oršanića i drugih.. uz ono. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija.-1941. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. a nipošto ih ne stvara i vodi. Sudeći po onom. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade.. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing. Budak. da je. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. ili. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. i pripadali su svima hrvatskim staležima. Aleksandar ga je primio prije podne 4. Ustaše se organiziraju. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. II. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. 1938. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. da hrvatska politička emigracija. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. Maček. koji se formiraju kod kuće. Ante Pavelić. inertno.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS.(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije. možda i s povišenim naglaskom. siječnja 1929. Vokić i t. strančar. na domaćem terenu. Kod toga opet važno je. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. Aleksandar je na 6. Slavka Kvaternika. O tim audijencijama. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. 1930. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. a svi glasovi govore i o onoj. koja treba drugčije prosudjivati. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. Vlada tek slijedi zbivanja. Ustaški pokret tokom 1930. koja se stvara tokom 1929. koje se nalaze na terenu. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. što mladje snage. siječnja i ponovno prije podne 5. što je u svojoj knjizi iznio. isto tako kao i dr. Marko Došen. pod vodstvom Mile Budaka. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929.d. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. stvara svoju organizaciju. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. odgojen u Stranci Prava. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. Mladena Lorkovića. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. kako to Maček čini u svojoj knjizi. Činjenica je. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. čini se. nego. . Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. do Aleksandrova ubijstva. S druge strane. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije. Aktivan. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. do 1941. odgovorne jedino njemu osobno.-1941. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika.40 formiranoj 1929. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret. Oršanić. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne.. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. nego je odlučnu riječ imao dr.(45) Nije mi poznato. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. Dr. s jedne strane. Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. Drugi kompleks problema. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike.. koje su formirane tih godina. Toliko o izvorima iz prve ruke.). I. da se ne zaboravi. Zapravo je bila nesreća. do danas. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. koji.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. Za vrijeme svoje vladavine (1914. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. Usprkos terora i javnih izbora. Madjarske i Hrvatske. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s.. Jevtić je dobio 520. u kojem ga moli. Slavoniji. tokom abesinskog rata i poslije njega.). političkim strankama. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću.-59. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. koji bi ih složio i poveo. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano.) interniran u talijanskom gradu Sieni. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. 1936. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. Nije označeno. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju.-1934. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. 158. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. stvaranja osovine i čeličnog pakta. (65) S druge strane. Ne smije se smetnuti s uma. srpske političke snage. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu. koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. nego mu je obećao. Pred konferenciju velikih sila. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. 161. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika. okupljene u vojsci. do 1941. listopada 1934.-1940.). jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini.-1914. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s. svibnja 1935. U razdoblju od 1934. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema.. jer ima indicija. Kasnije optuživanje Madjarske. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. Dalmaciji. (1903. 3. to jest do abesinskog rata. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije.). j. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. već od 1932.). bojeći se. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936.197" (s. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena.160. razbio i oslabio srpske političke stranke. t. i ostaje u zatvoru do 20. koja se je sastala 11. Da nije bilo Aleksandrova testamenta.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. sudjelovali su Davidovićevi demokrati.-161. uz SDK.). te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. Mjesto da nastavi očevim stopama. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama. Srbi su bili politički obezglavljeni. sastavljene od Austrije. dok je država neminovno išla u propast.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. do 1935. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s. travnja 1936. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića. U izborima na Mačekovoj listi. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali. U njoj je i slijedeći odlomak: . S obzirom na tadašnji izborni zakon. Dr. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. travnja 1935. a opozicija 797. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15. lipnja. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka. 163. u Stresi. Čim je Jovanović napustio Zagreb. počelo se je govoriti o novim izborima. uzajamno su se neutralizirale i križale. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje.). Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. (67) U siječnju 1935. Bosni i Hercegovini. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. složio se je s njime (s. u Hrvatskoj.-1939. Ali i kroz kasnije razdoblje. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije. tko je to bio. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934. Engleske.144 glasa. Razlog je bilo obećanje. Francuske i Italije.. Želio je znati. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru. 159. Maček je 49 odgovorio negativno.

te se je Maček već sutradan. odnosno za njegovu punu političku individualnost. Maček vrši dužnost vodje. s druge strane. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. da je bio odmah svijestan. do 1939. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. da predstavnik opozicije.). da ustvrdimo. Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. koji su mislili. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. 165. U razdoblju izmedju izbora 1935. Sutradan. I nisu bili malobrojni. knez Pavle obavijestio je Mačeka. s druge strane.. da bi želio s njime privatno razgovarati. 22. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. s jedne strane. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. koja vode istom cilju. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. vratio u Zagreb (s. nego čitavog hrvatskog naroda. da se vidi. 22. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. i 1938. SLS i JMO. lipnja 1935. Iako je stranka bila demokratska i. posjedovala dnevnik "Narodni Val". u dvorcu Brdo u Sloveniji. Posljedica Mačekove politike bila je. Najmanje se je . Druga. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. Rezolucija je tako sastavljena. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. dobivala sve šireg zamaha. od radikala. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. koja je od 1918. lipnja 1935. izražena u javnosti s jednom strankom. kako smo vidjeli. Tokom 1936. borila se za demokraciju. ne isključuje "državnu zajednicu". (68) 51 dijela hrvatskog naroda. preko profesora Milorada Stražnickog. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. te organiziranje Gospodarske Sloge. jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. od 1935. da se obje djelatnosti. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. da je Dr. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. javna i tajna. a. pomažu stranku. zajednički s predstavnicima Srba. pobijanju nepismenosti. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri.: Za nas je glavno.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". po njoj su kontrolirane. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS.50 Hrvatski narodni zastupnici. bez sumnje.. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. bez obzira na uspjeh. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. Tokom 1935. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. i 1928. izloži svoj plan kruni. kao i dra Mačeka. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. Hrvatska Seljačka Stranka. Dodaje jedino.. hrvatski sveučilištaracemigrant. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. potkraj 1935. Maček ne iznosi. uglavnom. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. 2) odnosi s krunom. S druge strane. samo dopunjuju. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja. lipnja. koje. Dr. On. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. tajna. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. to je bila posljedica srpske diktature. početkom 1929. Tako je Maček i postupao. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost. i da su one zapravo dva puta. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. Radi Mačekove bolesti. bilo je u samoj biti takvog razvoja. Prije toga stranka je tek 1927. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. Složili su se. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. Nažalost. 164. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. kao što osjećamo.). što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. S druge strane. s jedne strane. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. Mačekovpg školskog kolege. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama.

Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. Ing. 1935. su oni željeli.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. bili označeni kao srpski izdajice. u prvom redu. poslije pada Jevtićeve vlade. listopada 1937. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu".). 177.(73) Dr. ističući. da je to sasvim točno. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. S druge strane. Maček tretira kao frankovce. kao što smo u vanjskoj" (s. kao što je on. kolovoza 1938. Godine 1935. 128. 178. 172. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. bila je 15. odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. popuštajući Hrvatima. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma. ali bez ikakvih rezultata (s. Lazar Marković kao predstavnik radikala. Od tada počinje razlaz. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije..). Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. nema potpore srpskog naroda. 183. da su u jesen 1935. Milan Gavrilović. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. Božidar Vlajić i dr. 178. Stojadinović. jer da ne priznaje "realnost" (s. Pavle je naglašavao. priznale narodnu individualnost. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. Maček uopće ne spominje. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. Hrvatske nacionaliste iz 1935. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. da ne bi.).). 181. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma. da udjem u njihove vlade. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. prema Mačeku. knez Pavle primio ga je u vlaku. bila mi je savršeno jasna. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. Ribar ga objavljuje djelomično. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. još gore. prigodom njegovog napada na Abesiniju. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. Poslije svog posjeta Beogradu. u Brezicama u Sloveniji.). Božidar Vlajić demokrate. da je s Mačekom teško politički razgovarati. i to sam dužan kazati vam otvoreno. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. Milan Gavrilović zemljoradnike. u kojem su HSS predstavljali dr. da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra. jer opozicija nije složna medjusobno i. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu". Stajao je na stanovištu. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. Iz ovog. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. Lazar Marković. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. Maček se je s time složio. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor.(71) Bez sumnje. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. Poslije odugovlačenja. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. On je. Za sastanak u Farkašiću kaže. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. siječnja 1937. napravio s Jevtićevom vladom. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. nema sumnje. medju ostalim. do kojeg je definitivno došlo u . da nismo složni isto tako u domaćoj politici. da mu obrazloži. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. koje nije bilo objavljeno. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini.). On kaže. 181. polovinom kolovoza 1938. 179. S druge strane. a dr.. od svih vodja opozicije potpisana rezolucija.-1938. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. Tokom 1937.(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. Prema Ribaru. lipnja 1935. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. u kojem je. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. Maček nije više imao vremena. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu.-78. odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. dok je ovaj bio u emigraciji.. rekavši. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum. Svi. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu.).). kojom su srpske stranke po prvi put.-1938. listopada 1937. Njima se je kasnije pridružio dr. i 1938. Ostalo nije bilo važno" (s. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. ne može se povući konačan zaključak. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj].

koja je u mladosti bila jugoslavenska. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. (Odobravanje ) To nepovjerenje. kao glavne ustaške predstavnike u domovini. jednako kao i onih. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira. da Hrvatski nacionalisti. odnosno HSP i HSS.54 jesen 1938. Maček je to odbio. prosinca 1938. kojih nisu imali. medjutim. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. i tako je došlo do razlaza (s. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija. svibnja 1939.). u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. pa nadalje. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. Pavelićevi sljedbenici. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938.). Dalmaciji. Nema sumnje. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. da je velika odvažnost. što je narod hrvatski doživio. preživio i izdržao. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. Nijemci u Hrvatskoj. 174. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. 174.964 glasa — prema 429. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića. kako se postepeno širi mišljenje. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. i pripisivao mu one poglede i nazore.. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s.). Budak je tražio. bez sumnje. koje je sam imao. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. Velika većina opozicionih glasova (791. U ovom razdoblju dr. S njime je Maček imao tri razgovora.). nije se toga mogla nikada potpuno otresti. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. kaže Maček (s. 184. proglasili su takodjer apstinenciju. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. IV. koji su mislili. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. prema službenim rezultatima. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). a na vanjskom planu: fašizam-demokracija. da je bilo i onih. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. U izborima od 11. Kod toga treba napomenuti. bio protu jugoslavenski raspoložen. jer starija generacija. ma gdje oni stajali. Košutić. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. Maček tvrdi. da nije mala stvar poslije svega. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. kao i oni organizirani u katoličkim redovima.-75. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s. došlo je do konačnog razlaza medju njima. Svatko je u njemu gledao. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. stvoreno je mnogim dogadjajima. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. glasovali za HSS. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. uvjereni smo. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno. Bosni i Hercegovini.(75) 55 položaja.). na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. Istina je. koje postoji u narodu hrvatskom. i da preko 100. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike.. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. Zato moram kazati. da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. Činjenica je.. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s. 185. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. Ing. koji su u velikoj većini 1935. da glasuje za vladu. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. nego što je prikazuje Maček. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod.000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. 185. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji.. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države.. što je htio. opozicija je dobila 943. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. koju je pokazao naš predsjednik. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. ovaj put polovično su apstinirali. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci. koji je.332 za vladu.

Rekao mu je. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. i odmah zatim priča. prekinuo ga je. siječnja". da traži ujedinjenje Savske. Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. naročito velevlasti. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". da glasuju za dra Mačeka. da ga je u ožujku posjetio ing. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova. Antić. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. da se on. da Maček njih smatra za talijanske posrednike. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. Princip pravde i slobode traži. Maček se je izjavio spremnim za pregovore. Hrvali bi. Kasnije. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. u prisutnosti kneza i Šubašića.). Maček nije imao što poručiti. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. a savjest i dužnost nalaže. konačno. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. Kad je spomenuo Dubrovnik. Ministar dvora Antić. 190. nacrt. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. 186. Carnelutti. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. Carnelutti. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. 187. prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. ing. Prema tome bi se dalo zaključiti. sigurno ne može usuditi tvrditi. kaže Maček (s. s vidljivom rezignacijom. Bombelles ga je obavijestio. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. Maček je odbio ponudu bezuvjetno. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu".). Carnelutti je obećao. da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. gdje sam tada živio. situacija je bila promijenjena. Poručio mu je. dodavši. Nacrt je obvezivao HSS. kad je čuo za taj prijedlog. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. što je u tom pogledu doznao.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. ali samo u granicama ustava. U Šibeniku. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije.(79) Trebat će jednom . da Dubrovnik nije zaista hrvatski. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". Knez Pavle slušao ga je šuteći. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac". da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. V. Neposredno poslije ove rečenice. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". posjetio je Mačeka u ožujku 1939. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine. trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. tako i svih evropskih država. da pokuša istražiti. Njegov urednik bio je Joe Matošić. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. ali je zamolio Carnelutti-ja. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama.). te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. Kod nedavnog razgovora. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. ako je uopće štogod uspio doznati (s. 187. Maček ne spominje. nije imao obaveze. nastavlja o posjetu.-86.).). Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. tog "isključivo srpskog teritorija". svibnja. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. koji mu je učinio grof Bombelles. Protivno onom. HSS. prema Mačeku.(78) Hrvat i član. očito financiran od Stojadinovićeve propagande. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. Pavle je bio oduševljen. Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. 185. da ne apstiniraju. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. kaže Maček (s. u banovinu Hrvatsku. vršeći svoju dužnost. Zatim. Za uzvrat.

ni od Kneza niti od Cvetkovića. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. u kojem je konstatirao. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. da knez ne pristaje. Prema jednoj verziji.. Razgovore sam vodio dva dana. 187. jer ova vlada. koja je sada na vlasti. travnja. Prema njemu.(81) Maček je uvidio. koji je imao stanovitih veza tamo. veoma temeljite. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. bio objavljen komunikej. da ga ne može drugi napraviti. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata.). profesor Ljudevit Tomašić i dr. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. Na 1. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. s obzirom na uskrsne blagdane. ona je na vladi samo zato. Tada je poslao Šubašića u Beograd. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. Šubašiću je rečeno. Opoziciji je bilo predloženo. i to samo onda. Slijedećeg dana započeli su pregovori. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. nego oni. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. Najprije vlada. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s. ili da pregovara s Mačekom. svibnja 1939. jer je bio mišljenja.. kako ćemo i što ćemo.. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. a to je da naši prijatelji. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu. Maček je poslao Košutića u Beograd. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. Šubašić nije dobio jasnog odgovora. Kad se je povratio u Zagreb. ako su na vlasti. da se vidi. da ga obavijesti o situaciji (s.-88. To je prije svega pitanje teritorijalno. Na 26. o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. U Zagreb je stigao uvečer 1.89.58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. dok se ne postigne sporazum. osim Mačeka. kao na dlanu.. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. što je bila protiv sporazuma. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. ali misle. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. Košutić i Sutej. Poslije tri dana razgovora. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . te Srijema i Vojvodine". Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. 8.). da razvidi situaciju. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. da razvidi situaciju. obavijestivši Mačeka. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom. predsjednik šalje mene. da bi dobio kneževu suglasnost. travnja. a onda ćemo razgovarati. Ukratko morali smo konstatirati. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom.). Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. 188. travnja. travnja vratio se je u Zagreb. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. Prema referatu. svibnja 1939. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. 188. Cvetković je prihvatio prijedlog. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. nas bi zgazili. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. Moramo biti u prvom katu. da sporazum nije odobren. niti javnost obaviještena. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. te je slijedećeg dana. 8. Kad bi mi nešto takvo primili. Kazao je Cvetkoviću. Dalmacije. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. 188. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. ma da je to smatrao gubitkom vremena. Marko Jurinčić. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. žele sporazum. veoma duge. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". bio je opširniji i s više detalja. Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. po Mačekovoj želji. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. koji su u opoziciji. . te kotar Dubrovnik. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. 27. te je Maček poslao Šubašića. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. početkom 1939. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji. Čim je Cvetković napustio Zagreb. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude.

Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. da što prije sklopi sporazum. Ilok. odnosno. narodni zastupnik za kotar Slunj.(86) Dne 22. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. u kojima nisu mogli postići sporazum. Vrijedno je napomenuti.). koja je proglasila Obznanu nad HRSS. Lazar Marković i Boža Maksimović. Milojko Janković. što uopće ne spominje. Zapisnički bi utvrdjivali. u vlaku kod Zidanog Mosta. Nova vlada bila je imenovana 26. generali: Bogoljub Ilić. Nekoliko tjedana kasnije. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće. 190. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s.-91. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. "koliko se sećam. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. koji se kasnije može revidirati. Dapače. da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. i 24. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge.). Maček je imenovao Šuteja. tvrdi. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. prosinca 1924. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. Maček nije htio tada ući u vladu. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. Obojica su tada odlučila. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. S druge strane. Sid. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. da je sporazum bio temeljen na članku 116. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. da budu prekinuti (s. 191. Derventa. Dr. Mačekov kandidat bio je August Košutić. Tokom 23. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Gradačac. siječnja. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. u kojim su se točkama složili. Lovro Sušić. a Pavlov Šubašić. koja su odobrila sporazum. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. 191. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske.). da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu.).). s kotarevima Dubrovnik. da nije u posljednji čas Cvetković popustio".60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. Grol je došao u Kupinec. Maček mu je rekao. Isto tako o tome šuti i Cvetković. 189. dok se ne postigne sporazum. Banovina . a ne kao mandator krune. jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade.). Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi.. i tamo ostanu. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. Od početka pregovora. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. Maček posebice naglašava. Maček je na 29. kolovoza. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. Ušli su u vladu takodjer i radikali. Dok su pregovarali stručnjaci. da se nije ni sastajala. da je rat neizbježiv (s. Banovina Savska i Primorska.-93. Srbi da su tražili. i to povodom albanske krize u travnju..). u ožujku 1939. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. Maček ne spominje. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. Ustava. 192. To je jedino mjesto. Milan Martinović tvrdi. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. 194. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. osim spomenutih osoba. Brčko.(88) Branko Miljuš. 191. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. Dne 20. da su njegovi članovi bili. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka.(89) Veliki je Mačekov propust. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. Za Šubašića Maček kaže. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. te nije nikada postao veoma popularan. o kojima smo već govorili.-92. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. Ilica i Tasića.

koja je svršavala 31. a poslije ga odbaciti. zdravstvu. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun.). da ga je trebalo anulirati. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina. i t. u onim prilikama bilo je isključeno. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države. 193. kao i prije. Gradačac. Brčko." (93 )[Točke su u originalu. pišući o sporazumu u dva navrata. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. zaslužilo bi posebnu studiju. Cvetković zaključuje. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. 1. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. Dapače. koje će poreze ubirati banovina. Za kasnije trebalo je odlučiti.(92) Dakle. Magjari i Niemci te veći dio muslimana". politici i t. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. U onakvim prilikama. koja je uslijedila 29.. da je sporazum kao privremena mera. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. Maček. VIII. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada.] Analizirajući tekst sporazuma. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma. Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. Naime. koji je bio podloga sporazuma. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". Hrvata i Slovenaca. Hrvatska politika izmedju dva rata. Travnik i Fojnica.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti. čl. kao i kotarevi Dubrovnik.. geografskim i političkim okolnostima. 1941. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska.. kako je taj problem bio kasnije riješen. A to je posve naravno. koji odredjuje teritorij Banovine.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Brčko. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. d. a koje država (s.. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. Ilok. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. Dvor i Boka Kotorska. Šid. upravi. Maček je kod pregovora takodjer htio. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". U tome nije uspio. opštine i sela. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude. koja će se tzvati Banovina Hrvatska. Ne samo Slovenci. i istaknuvši princip triju narodnosti. izgleda. 1939. lipnja 1939. Albanci. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s. Derventa. i poslije njegove smrti. Irig. 26. da "je jasno bilo. d. soc. posebice je važan. ožujka 1940. III. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. Maček ne spominje. Cvetković. kao i srezovi Dubrovnik. Evo. VI. do 27. Hrvatske. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. kolovoza 1939.. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. Savska i Primorska banovina. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. nego i Hrvati. Sid. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica..62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom.(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici.(94) Od hrvatske trojednice. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana. Srba. Stara Pazova. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. Ruma. Mitrovica. koja nemaju hrvatsku većinu.). Slavonije i Dalmacije. 193. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine. Ilok. spojit će se u jednu jedinicu. Gradačac. zajedno s analizom . nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini.(90a) Drugi članak sporazuma.

Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. a isto tako i Italija. mogu nam poslužiti izbori iz 1925. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. Maček spominje "aktivnost pete kolone". Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. do 1938. 209. 65 siječnja 1940. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti.). Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. prema srpskom mišljenju. i 1927. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj.(98) Nije bilo prilike. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. ali to prelazi okvir ove rasprave.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja.. počevši s prvom eksplozijom dne 30. s kojom činjenicom knez mora računati. da se kamen počne kotrljati" (s. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista. Tjednik "Srpski Glas". Većina nije bila s njime oduševljena. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. Radić je 1925. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. Kao primjer.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem.(99) To je ujedno jedini slučaj. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. Paško Kaliterna. Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku. Politička glasačka mašina. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu. Tjednik "Hrvatski Narod". ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. prosinca 1939. zabranila je banska vlast (1940. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju. studenoga 1940. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba.). jer je sporazumaška vlada.501 glas. da je bez sumnje "puč od 27. prema Mačekovom zahtjevu. pokrenut 1939. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6.. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. U novim izborima.).-16. to jest više od 28 postotaka. Maček točno uvidja. da budu sredstvo u njegovoj ruci. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. Sada su bili isključeni iz političkog života. kako bi.-205. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba. Banska vlast odgovorila je 15. splitski narodni zastupnik. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije. a 1927. sigurno nije točno. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. odmah raspustila Narodnu skupštinu. možda. u stilu Aleksandrove diktature. Iz tog . bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. neprekidno povećavala. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja... dakle je izgubio 151. legalno ustaško glasilo. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. to jest političari članovi Narodne skupštine. imala je protivan učinak. glasilo kluba.371. bez suda i presude. jer ih je na svim izborima od 1920.). Maček sam kaže. Treba požaliti takve terorističke akte.872 glasa. koje je označio kraljevski dvor. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). koji je. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. 220. koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. narod bio reagirao. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor.) i nije dozvolila. da je HSS gubila glasove. ožujka ciljao na kneza Pavla. Subašićeva turneja Hrvatskom. 204. potpomažući vlade i osobe. Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s. Milan Grol i Božidar Vlajić. 198. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. Opozicione političke stranke. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. 381. (s. Usprkos izbornog terora. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. 'previše popustio Hrvatima'. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. dobio 532. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi.

da ostali hrvatski ministri (Šutej. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik.(103a) Kad je započeo rat. prema Pavlu.).). jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji. na konferenciji 2. travnja. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. travnja. Maletke je žalio. 220. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. Maletke. travnja. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. Od 10. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10.). Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. pristao je. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. poslije Košutićevog povratka iz Beograda. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor. Mittelhammer.). upravo prije odlaska u Beograd. Zbog toga nije imala drugog izbora. Slijedećeg dana.-23. i obećao mu. Košutić i Krnjević. Andres. kao općenito i hrvatski utjecaj. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. potaknut sa strahom. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. nego se priključiti vladi (s.-21. travnja. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. 220. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. travnja. Maček se je odlučio ući u vladu (s. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba. da se nadje neki modus vivendi".(103) Poslije podne 3. i iz onog. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. tvrdeći. S izjavom od 8. 220. Njemačka je tražila kao uvjet. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama. iz sela Kremne kod Uzica. Simovićev puč iznenadio je Mačeka. u telefonskom razgovoru sa Simovićem. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. Ujutro 31.66 prikaza. kao da rat ne predstoji. bio je pesimista. da Mačekov osobni utjecaj. dalje on se je suzdržavao . travnja Šubašić ga je obavijestio. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani.). da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. travnja poslije podne? VII. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. Krnjević i Šubašić. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s.). Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. 227. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. 226). 7. da bi se to moglo postići jedino s ratom.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10. Istu verziju potvrdjuje i dr.(100) Knez Pavle kao realan političar.(101) koji je. te zajedno s njime zaključili. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. Dne 9. Prema Bulatu.). Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. Ujutro 10. travnja. Edo Bulat.. nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. travnja. Zamolio ga je.-28. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. da obavijesti Ribbentropa. 207. travnja. ožujka. ako dodje do rata. i radi toga on to ne može poduzeti. da je posljednje bio razlog.). Medjutim. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. Moj je utisak. ožujka. Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. Maček je odgovorio. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. 222. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. vidi se. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. ili je bio ozbiljne naravi. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. 226. da ne će ići u emigraciju. 6. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. Maček spominje. zapravo izjavi. da ne ide u Beograd (s. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. 6. travnja 1941. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. da su Nijemci prešli Dravu. sreo je Simovića i obavijestio ga. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. 220. travnja ujutro. Maček kaže. a odatle u Uzice. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana. Već na 27. i savjetovao mu. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. Maček je u tom govoru. da je Maček bio preporučio Šubašiću. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. pozvao narod.

Sve ostale deklaracije. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. pretvorio u šutnju i čekanje. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. i kasnije. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. smanjena za nekoliko kotareva. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda. Maček ne iznosi. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. svodili su se. niti se za nju javno borio. i Mačeka označiti federalistom. u jednoj. Drugi. Maček je Radićevu impulzivnu. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju. i dioba Bosne i Hercegovine. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj.. misleći. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. Prema Mačekovu planu. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. iako je . Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. .Stoga je prikladno. do 1941. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. jedan autoritet. odnosno njihove stranke. što prije riješi hrvatsko pitanje. jedini način. uglavnom. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. Ta se politika može shvatiti jedino. U audijenciji 5. One su suradjivale s Mačekom. uz SDK. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. Sporazum iz 1939. Dakle. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941. u siječnju 1939. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. Označio je. kao i pregovori sa srpskom opozicijom.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. Dakle. čiju bi riječ poslušali. ocijenio. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. Da li bi to mogao biti kralj Petar. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. Prema onom što priča. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. ali ipak. Bio je konzervativni 69 federalista. Radi toga. vojska i Crkva. ako prihvatimo tezu. travnja 1941. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla.68 od političke akcije. Trebao im je jedan simbol jedinstva. Korošec i Spaho. Maček to jasno ističe za sebe. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. kao i tri ostale srpske snage: kruna. 1941. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se.. plan je. Možda je računao. a ne načelne pregovore. djelomični. sigurno je. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. te kotar Dubrovnik. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. Nije stvarao političke situacije. prigodom neke političke skupštine. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. Primorska i Vrbaska. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. na kojoj bi bio glavnim govornikom. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. Po našem mišljenju. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. nego je čekao i šutio. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska.. bili su. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika.. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. nego što se je Maček nadao ostvariti. bile su spremne davati koncesije. nego samo s pojedinim Hrvatima. hrvatska trojednica.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. na isticanje načela. jer su mislile. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. u biti neutralnoj Jugoslaviji. sa sigurnošću možemo utvrditi. siječnja 1929. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. odnosno njegovi savjetnici. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. bila je napuštena u Mačekovoj eri. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935. uključivao i više. Koja je sredstva Maček upotrebio. potpisane od Mačeka. vjerojatno. na koje su protivnici trebali odgovarati. prema tome. Kao prijedlog za dalje pregovore. dinamičku taktiku. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne.

ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. nitko nije pripadao trećoj frakciji. Druga. i. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. podijelio se je na dvoje. Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. a koliko vodstva HSS. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. Martinović). u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. Dakle. Sutej. dapače u jednoj osobi. Juraj Šutej. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. da u tom pravcu nije ništa poduzeto. odbila je suradnju s Titom. Sutej. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. Što onda. konačno. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. Berković i ostali). nego se je pocijepala na dvoje. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. koji su tvorili predsjedništvo HSS. .(105) i tako naoružan dočekati konac rata. bio hrvatski konzervativni federalist.. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma.(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. proširiti njene kompetencije. U situaciji. (2) frakcija. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. Maček je očekivao. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. Jedna skupina. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. sklon sam vjerovati. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. drugoj frakciji su pripadali Košutić. HSS i dr. Krnjević i Košutić. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. radi njegovog komunizma. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). Sutej i Šubašić. Nisam siguran. koja suradjuje s ustašama (Tortić. Još uvijek nije razjašnjeno. da su bili bliski Košutiću. Bičanić. ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. dr.. Andres i Smoljan. do 1941. Hefer. Kuvedžić.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča. koja suradjuje s Titom (Košutić. i uputiti ih u svoju politiku. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. koji je ostao u domovini. ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. Šubašić i ostali). kako su mislila ostala trojica: Torbar. (3) frakcija. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila.. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. Košutića se je od 1937. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. ili samostalna hrvatska država. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. Imam utisak. u razdoblju od 1935. Sklon sam vjerovati. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. a nije suradjivao s ustašama. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić. u travnju 1941. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. Drugi dio HSS. U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. do 1941.

Maček kaže. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. 229. delegatima. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. Zatim su od Mačeka tražili. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. General ga je primio i. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. Jedino hrvatski narod. Poslije jednog sata čekanja. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. može to povjerenje povući. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. premalo su do sada razjašnjeni. travnja u Čakovcu i drugo 8. posjetila dva Nijemca. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal. travnja u Bjelovaru. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. a ime drugog Maček je zaboravio. kasniji i današnji Dubrovnik. (s. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. 10. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. Kada smo ovo uredili. kotareva i pokrajina. otputovao u Kupinec (s. 11. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. ostavio ga je čekati. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. Oni su Mačeka obavijestili. da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. Aktivni učesnici tih dogadjaja. u kojem ću navesti. splelo se je dosta nejasnoća. odnosno Državnog vijeća. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. . Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. nego sve one dogadjaje. gradova. travnja. upravo kad je htio otići u Kupinec. što je Maček ustrajno odbijao. travnja. da ću izdati proglas na narod. koji mu je dao povjerenje. još uvijek šute. koji žive u emigraciji. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. Dalje ću pozvati narod. općina.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. I njih će trebati kasnije razjasniti. u Zagrebu. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. Neki. obojica su telefonirala Kvaterniku. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. te su. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili. Nassenstein-u. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države.). što će s njim uraditi. prema tome. 229. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. otišao automobilom za Kupinec. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. Ovaj ga je pokušao nagovoriti. prije Pavelićevog dolaska.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. u hotel Milinov. jer nema drugog izbora. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 .-30. Maček je to odbio. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. ne znajući. da preuzme vlast u Hrvatskoj. da prihvati mirno ove nove činjenice.

716. prema tome. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. najbolje odgovara njihovim interesima. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. a ne cijelu narodnu manjinu. vjerojatno oko 6. da je trebalo kazniti pobunjenike.000. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. Oni su smatrali. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom.000 Hrvata. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. bilo u NDH oko 4. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. kad kažem. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. kad kažemo. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. Činjenica je.069. Baš radi hrvatskih muslimana. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji. oni su bili smatrani kičmom . 145. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. Vjerojatno ne griješimo. DO 1945.500. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju.043. povijesna Hrvatska imala je 6. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna. d. da se tokom 1943.000 stanovnika. Prema popisu pučanstva 1931.. nijedne druge političke snage ili skupine. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. pripojeno Italiji: dio Istre. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. da je 1941. jedini narod. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. do svibnja 1945. 1.74 75 države. ali. Hrvatska država imala je 1941. i da bi. nego podjela na dvadesetak Velikih župa. koju je Ustaški pokret. katolika i muslimana i oko 2. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije.. proživio sam u Zagrebu. od toga 3. Bosni i Hercegovini.000 Srba pravoslavaca. Hrvati su. bili su susretani s nepovjerenjem. Politika. pripao Jugoslaviji. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države.400 Srba pravoslavaca.500 Hrvata muslimana. I. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika.500 Nijemaca i t. pa i bez javnog djelovanja. da će se sa mnom svi složiti. Već sam prije istakao. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja.400 stanovnika. Sigurno je.847. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima. valjda.(113) Hrvatske seljake. Ratno razdoblje od rujna 1941. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. da autonomna Bosna. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941.500. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji. susretalo se je kao neprijatelje države. odnosno hrvatska državna vlada.600 Hrvata katolika. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. koji je 1920. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi. Držim. Kakav je bio postupak. razjašnjuje. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941. da izlože svoju politiku.

347. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. u Bačku i Banat.(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948. od toga 3. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. Tito. (3) Srbi. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285. II. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. travnja 1941. Činjenica je. kao i to. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu.817. Tim govorom dr. najavio jednu poštenu. povijesna Hrvatska je imala 6. i slične. da je Hrvatskoj pripojena Istra. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. 46. zatim Slovaka 15. bješte preko Drine. te. II. od toga je 193.. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. koji bi radili protiv hrvatske države. vidimo. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. Korduna. i 1942.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. da je Ustaški pokret već 1. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. psihološki razumljiva. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. nego i Ustaškog pokreta u domovini. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. Čini mi se. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj.537. koji su djelatno progonili Hrvate. a Hrvati djelomično. ako ne i više. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici.. dokonča veljače 1942. sastavljena od seljaka. politika progona Srba.) na bosanskom teritoriju. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. Ne vjerujem. braniti se i napadati.621 Hrvata katolika. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta.632.-42. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. 77 Poslije 1918. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati. u kojoj nije bilo Srba.594 Srba pravoslavaca.997 Srba. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943. gdje su fizička sila. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića.060. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. Na nekim mjestima.873 i t. da u pravoslavlje nitko ne dira. u razmaku od nekoliko dana.. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. ona je. bit će izvedeni pred redovne sudove. Da nije bilo te politike. kao u Srijemu. ali mišljenja sam. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. Ne izgleda mi vjerojatno. ali ne treba zaboraviti. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. Nijemci su sigurno pravili pritisak. travnja 1941. Sigurno je. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941. vjerojatno. (2) Srbijanci. izbacivala parolu: Srbi psine. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove.. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942. da bi. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . s druge strane.381 stanovnika. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama. vjerojatno. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni. da na silu treba odgovoriti silom. d. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom.479 Hrvata muslimana i 1. Dakle. trebat će se povratiti u Srbiju. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. Nijemaca 3. koji je danas u sklopu Vojvodine.228 Hrvata katolika. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. 890. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države. u nekim kotarevima Like. koja je proradila 1. Trebalo je pokazati Srbima. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi. a Pavelić izjavljuje. da se Židovi što prije unište. Sigurno je.-43. Madjara 11. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti. i 1948..237. da i Hrvati umiju rukovati oružjem. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. lipnja 1942.

78 hrvatske države. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. da može izigravati jedne protiv drugih. naprotiv. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. a. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. i vjerska i kulturna i politička. Vokić. Prometne bojne. s jedne strane. i dr. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. a kasnije i zatvora. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. s druge strane. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. Brozović. dr. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. predstavnika Glavnog ustaškog stana. odnosno vojska. dapače. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. Vilko Begić. bilo je drugih uglednih Hrvata. Milutin Jurčić. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. Čanić.(118) Mrtvi su: dr. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. Navratil. . Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. Francetić.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. Pečnikar. Ante Pavelića. Kad je dr. potpisanim. totalitaristička i balkanska.(117) dr. Medjutim. To su viši hrvatski časnici: Babić. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. nego se. s jedne strane. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. Eugen Kvaternik. Ante Nikšić. Nekoliko osoba. Herenčić. Dragojlov. državnih tajnika. d. Peričić. gradske policije. s druge strane. cjelokupna srpska javnost. temeljene na moralnim i humanim načelima. Erih Lisak i dr. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. rezolucijama. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. Nadbiskup zagrebački. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. Gdje je bilo težište. kao Eugen Kvaternik. nego su bili zapovjednici na terenu. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. danas je javno osudjuju. Kod Hrvata. oružništvo te Ustaška obrana. od uglednih muslimana u Sarajevu. Kod Srba se nitko nije našao. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. djelomično i predsjednik vlade. Sertić i t. Andrija Artuković. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. poglavar hrvatske države. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. seoske i ustaške milicije. Mnoge osobe. Profesor Filip Lukas. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. skoro i nema značajne osobe javnog života. sudjelovala u borbi na terenu.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo.. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. Dr.. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. Steinfl. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. Unutrašnja. mjesto jednog umjerenog. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. Cesarić. Neke osobe.(119) Gaščić. Boban. Mate Frković. dr. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. izgleda. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. koje su bile na čelu tih ustanova. Rubčić i drugi. do 1941. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. postojala je Ustaška vojnica. Lujo Zimperman. jer je. dr. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. Mladen Lorković. Crna legija. Dapače. a ne domobranstvo. kasniji kardinal. Mostaru i Banja Luci. i sami nosioci te politike. u kojoj je država nastala. To su slijedeće osobe: dr. Kren. Odluke su se. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. zrakoplovstvo i mornaricu). skupštini Matice Hrvatske 1942.

Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. kao policijska formacija. Sušić. poduzete u vezi s time. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe. Savez hrvatskih privatnih namještenika. Mjere. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. Mladi časnici. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. da žrtvuju vlastite živote. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova.). Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. Ustaška vojnica. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. Cabas. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. vjerojatno. koje je više postojalo na papiru. i svoj rad proširio na druga izdanja. Murgić. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. Časnici. Blaž Lorković. Činjenica je. Feliks Niedzielski. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. ne odgovara istini. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. u svim vojnim formacijama. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. bili su svojom sposobnošću. Veršić i t. To su bili dobri hrvatski borci. potrebno je naglasiti. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu.000 vojnika. Taj je kulturni zavod. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. ali jedva pismeni. brojila oko 230. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. te neke ustaške milicije i formacije. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). U novinstvu su tada. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. što je. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. Savez kulturnih društava i t. Toth. Frković. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. Državni savezničar. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. stvorene prvih mjeseci mlade države. bila je samostalna vojnička ustanova. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. da su se ustaške vojničke formacije. i nisu nipošto odgovarali za položaje. Ta činjenica najbolje pokazuje. jednako domobrani i ustaše. a Marijan Mikac hrvatskog filma. d. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t . Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. s vrlo rijetkim iznimkama. Hefer. U lipnju ili srpnju 1941. na čelu sa zapovjednikom ustaša. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. na kojoj je strani bio hrvatski narod. Hrvatski vojnici. d. nego u stvarnosti. borile i djelovale kao redovita vojska. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. da je hrvatska vojska. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. u travnju 1945.(120) Biljeg koljaštva. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. Svojom spremnošću. a i u toku rata. koje su djelovale na odgovornim položajima. Ustaška obrana. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. nego je bio još i bolji. Mnoge osobe. usprkos ratnog vihora. na koje su postavljeni. Organizacija ustaša. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. Čudina. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. i bivših časnika jugoslavenske vojske. s rijetkim izuzecima. U vezi s borbom na terenu. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. S druge strane. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. zaslužuje detaljnu obradu. Ratković. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. odnosno poslovanje Ponove. ing. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda.

da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. Cilj Pavelićevih poteza je bio. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Čini se. Mladen Lorković.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. Uz Eugena Kvaternika. završio je svoju političku karijeru u NDH. Stoga je trebalo naglašavati.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. zapovjednik Ustaške mladeži. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist. tvrdi. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. u emigraciji su sada Herenčić. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem.-45. Luburić. ne . III. Pečnikar. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. d. koji je 28. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. III. 28. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. Mile Budak. u prvom redu fašističkom. travnja 1941. da se Mile Budak.(122) III. 8.(121) Meni se čini. Kad je u jesen 1943. Zadatak je hrvatske politike morao biti. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću.). Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini. dr. izgleda. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. Već koncem 1942. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. sigurno bi bilo moguće. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. koji su tom zgodom stvoreni. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. Izgleda. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin. Možda će se kome činiti čudnim. Vokić. a fizički koncem rata. d. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. Da je 1941. ali bez hrvatskog sudjelovanja. prestao biti ministrom vanjskih poslova. Ovdje mislim na državnike Madjarske. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. te zatim državni savezničar. koje je zauzimao. i t. on doslovno donosi i zaključke. daljnje je pitanje. 1941. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena. do pada Italije. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija.. Moj je utisak. Bugarske i Rumunjske. dr. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. Eugen Kvaternik. Dapače. koji su imali iste brige i bojazni. On je. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. Francetić. Luburić i Pečnikar. Enno von Rintelen. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. Čini mi se. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. 1941. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost.). Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. Moškov. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941.. srpske i talijanske. Servatzy. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. Slavko Kvaternik. Slovačke. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. i 29.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku. Ivan Oršanić. Dr. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. Herenčić. rujna 1943. da bi ih konačno sve uklonio. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. Rezultat tih dviju škola. Stijepo Perić i dr. Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. Singer i t.

bez sumnje. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. ocu. počinje borba za povratak Dalmacije. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno.(127) Helmuth Greiner. neposredno prije sastanka u Ljubljani.. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist.(126) General Halder. da ću od časa. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22. s druge pak strane. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku.(133) Eugen Kvaternik. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. koji je držao u ruci. S druge strane. dr. započetom 20. generalom Ambrosijem. Jozo Sunarić. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. oca i kažite mu. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. da se je koncem 1941. pišu o tadašnjim pregovorima. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. On tvrdi. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. Jajce. Uroševac (mjesta njemačka). koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. a mislim i dr. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. Rintelen uopće ne spominje. III. izmedju Ciana i Ribbentropa. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. III. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. Tamo je linija ovako opisana: 23. Priština. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24. Ustiprača. Istoga dana poslali su drugi brzojav. telefonski me je uputio. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha.(131) Za ilustraciju. Donji Vakuf. Ja sam pomorski časnik. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". Hrvatski pregovarač. vojnički i ekonomski pregovori. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. — Kako vidiš. kad stupim na hrvatsko tlo. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. Sjenica. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. Glina. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. 1941. te je čitajući iz nekoga papira. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. (. na razgovore s generalom Cavallerom. kaže: .(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese. Tamo su još bili dr. Eugen Kvaternik tvrdi. Novipazar (mjesta njemačka). V. IV. piše na temelju svojih bilježaka. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta.. Banja Luka. kad je već popustio u pitanju kralja. Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. Poslije toga letio je u Albaniju. Bosanski Novi. odnosno sudionici. politički. kako hrvatski promatrači. armiji.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. Dakle. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz.. bilježi poslije podne 30. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. travnja 1941. IV. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. von Ribbentrop. jer ona ipak ne nastupa". da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. treba istaći. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. generala Roatte. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. kad stupim na hrvatsko tlo. Andrija Artuković. Čini mi se. da Vam u ime vlade Reicha preporučim. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. Visoko. Prijedor.. hrvatsko-talijansko razgraničenje. Travnik. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke.. Edo Bulat. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. Kažite Vašem g. Preča. IV. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta. IV. da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. talijanske armije. da od onog časa..

kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. Rukujem se i sa ostalima.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. Kvaternik takodjer tvrdi. Mi smo im odgovorili. IV. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. novom poslaniku Njemačkog Reicha. Dr. koliko se sjećam: dr. dra Lorkovića. bili su prisutni. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. Preuzvišenosti glavara N. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika.D. dr. Stiepo Perić. pa i vojničkih norma".H. što se tiče razgraničenja prema Italiji.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. kad se je vratio iz Ljubljane.. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. još je tamo zatekao Kasche-a. Branko Benzon. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. Pavelić poslao me je u Ljubljanu.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb. Slavka Kvaternika. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. izgleda." Od onda prisutnih jedino je dr. da. Ja sam dra Perića i 1943. dr. dra Košaka i dra Jozu Sunarića.-22. tvrdi. s Talijanima je već sve gotovo". Pavelić rekao onog jutra je. IV. Ali. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. u kojem mi javlja. koje nisam uspio zapamtiti.D. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. Pavelićeva. Dalmacija će ostati hrvatska". Nadamo se. Dr. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima.." I dodao je: "Vidi se. eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. da stigne iz Beča u Zagreb. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. 'radi se o sitnicama'. da je to za- . što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu.Ono što mi je dr. da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. supruge Poglavnikove. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. kako je ona tekla u godini 1918. Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je. da je kurir trebao tri dana. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro.H. te da će jednoga dana moći biti objavljen. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. donio Paveliću Hitlerovu poruku. državni tajnik za vanjske poslove N.: Grof Ciano još nije Beč napustio. 20. i 1944. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. U stvari. On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. sasvim oprečno onom. da je poslije podne 9. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. Prevode Kascheu. Mladen Lorković. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim. dr. Pred svima iskrsne Poglavnik. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. Jozo Sunarić. Mi smo moralno na vašoj strani". četvrt sata poslije pola noći. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". Pavelić mi je rekao. što tvrdi danas. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. koji mi veli. dr. dapače. ako što traže od Hrvata. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. ali jer nam je poznat. Kad je stigao na Markov trg.86 Ono poslije podne 24. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. Andrija Artuković i još nekolicina. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. Najprije me predstavlja Kascheu. dakle. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". . U ovom pričanju čudna je činjenica. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. treba se pridržavati političko-diplomatskih. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. IV. Osim gdje Mare. On.. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama. . što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. dakle. i ne znajući za odluku Berlina. Perić ostao kao živi svjedok.

Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. da na otocima i na području izmedju mora i crte. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. rujna 1943. Hrvatska je državna vlada sretna. kolovoza u proglasu na narod. ponašala se je u II. zoni.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije. što se nalaze u tom pojasu. zoni kao u svojoj koloniji. kad je II.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. 3. Andriju Karčića. zoni svojim proglasom od 7. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". 4. IV. koji je Kasche uručio Paveliću 24. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. uz hrvatsku unutrašnju politiku. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi. Talijanske ovlasti u II. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. lipnja 1942. koje spada u taj pojas. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. dok traje potreba vojnog osiguranja. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. 2. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. svibnja 1941. četnike i partizane. Još .(145) Ovi dogadjaji od 16. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. dakle prije sastanka u Ljubljani. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19. Armate. kolovoza 1941. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II.88 pravo drugi telegram. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa.(139) Granica druge zone. Prema Vrančiću. da smatra neophodno potrebnim. Njih se.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II. pomorski ili zrakoplovni.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. da su gornje mjere poduzete privremeno. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. Rimski ugovori od 18. da se Talijanima i vojnički opru. zaslužuju detaljnu obradbu. koja čini sastavni dio ovoga sporazuma. kolovoza do 7. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. prikazane na priloženoj karti. Obično se zaboravlja. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana. Na 16. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. Sklon sam vjerovati. kako se iz gornjeg vidi. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi. rujna 1941. talijanske Armate. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr. armija u razdoblju od 22. nego samo ucrtana na priloženoj karti. on i njegov otac. zoni bile su promijenjene ugovorom. maršal Slavko Kvaternik. Talijanska II. Armate talijanske vojske.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. do 8.: "Hrvatska se vlada obvezuje. 22. Ovom se zgodom daje na znanje.. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr. koji u izvatku glasi: Zagreb. što je od bilo kakove koristi. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. odredio sljedeće: 1. kolovoza. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II. kolovoza. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. rujna 1941.

zoni. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. moli talijansko poklisarstvo. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. Andrija Karčić. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. Iskustvo. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. U Anfusovoj noti. Na čelu II. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. Poslije pada Mussolinija.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. rujna 1943. bile su prazne riječi. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. Mile Budak. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. dr. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. koja ju je odbila i naredila mu. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. Drugo je tražio. Radi tih pečata. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. Pavelić je na to rekao. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. medjutim. studenoga V. Blažeković kaže. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. dr. svibnja 1941. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. Tražio je. Anfuso zatim nastavlja.(149a) Izgleda. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. Treće je držao. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. On je notu dostavio svojoj vladi. u kojoj se zahtijeva. svibnja 1941. te je tada usliedila Budakova ostavka. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. njemu se je bilo teško odijeliti od note. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. navodno. Na osnovu primljenih uputa. j.. to je bilo glavnim razlogom. 26. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. da li je mrtav ili živ. Vršila je pritisak. Roatta i Robotti. Pavelićev proglas od 9. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. armije bili su dr. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. Dr. koji su.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. t. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. Nota se vraća u prilogu. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. na teritoriju pripojenom Italiji. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. Nikola Rušinović. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. Berlin. iza kojih nisu stajala djela. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. rujna 1943. Pad Italije 8. 17. srpnja 1943. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. da je povrati odašiljaču. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. prije izmjene poslanika. Anfuso tvrdi. dr.

Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. Na taj bi način izpalo. Preživjeli članovi te vlade. Prema Mačeku (s. i tokom 1942. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. Nastala je tolika pometnja i strah. pa čak i one. Medjutim stvar je propala. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. do 31.(153) Uz Lorkovića i Vokića. Pavelić je. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. odnosno talijanske politike. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. Navest ću jedino. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945. od 8. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. Vlada. rekonstruirana 1. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. znači hrvatsku katastrofu. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. da im to uspije bez ikakova napora. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. koje je general Glaise uveo u urotu. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije. Kasnije. koji su u emigraciji. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. početkom rujna 1942. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. godine. U takvoj situaciji. bilo je u interesu Nijemaca. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. za koje je samo i sumnjao. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. koja gubi rat. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. već koncem 1941. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. t. Od rujna 1942. te da na vlasti budu takvi ljudi. da Pavelić. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . kad su uvidjeli. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. koja je pregovarala s partizanima. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. u Ukrajini.). Dr.. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. U jednom članku iz 1953. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. kolovoza 1944. koja se vrši u vezi s tim". rujna 1943. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. Prema njemačkoj ocjeni. da će najbolje riješiti problem. oba podupirani od srpske narodne manjine. Hitler je mislio. rujna 1944. prihvaća njemačke zahtjeve i želje. te predstavnici HSS kod priprema puča. Bilo je sve priredjeno. iako talijanski orijentiran. da su bili njegovi sudionici. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. 256. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost.. i koji su bili utamničeni radi tih veza. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. j. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. pa do svibnja 1945. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti. Milutin Jurčić. izgleda.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. da u Hrvatskoj vlada mir i red.

da su ondašnje njegove želje. bio je još 7. Uvečer 7. Berković i Hefer. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa.(161) Ako je k tome istina. Od 10. Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske. siječnja do 9. 239.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. na 15. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. u kojoj se. odnosno pogrješna politička ocjena situacije.. Četvrta frakcija. travnja 1941. Na 5. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. Od partije. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. Juraj Krnjević.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. Branko Benzon. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. Mile Budak. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. On je želio znati. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. koja brani integralno jugoslavenstvo. bilo političkim dužnostima u NDH. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. Izgleda. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. dr. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. Tamo je živio do 15. medju ostalim. da je jedini Vjekoslav Luburić. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. glasila hrvatskih sveučilištaraca. bile zapravo politička realnost. koja razbija Jugoslaviju.). Tog osobnog teškog iskustva. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. dr. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. nije se mogao otresti ni onda. njemački zapovjednik Jugoistoka. bilo vojničkim.. . ožujka 1942. listopada 1941. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji.(160) Na 10. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. donesena je rezolucija. u Zagrebu. Izgleda. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče. postala je 1924. partija.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. svibnja 1945. Memoari drugih Nijemaca. srpnja 1924. Nijemci su nas izdali". kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac. ožujka 1942. prosinca 1943. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. Pavelić ga je odmah posjetio.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. VII. te onda ponovno premješten u Kupinec. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. U vremenu do zatvaranja. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. listopada 1941. koji su bili na raznim. Glaise von Horstenau-a.. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. i on je dobio teški potres mozga. ni ostala trojica nisu još iznijeli. Dr. siječnja 1943. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. koja je suradjivala s ustašama. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. bila je većinom poslušna Paveliću. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. Ni on. do konca rata. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu. Kako sam već prije istaknuo. da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije. Na Petom kongresu Kominterne. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. zapravo jedino dr. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive.(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. odlučio se je na emigraciju.(159) Na 11.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. profesor Stjepan Ratković i dr. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. listopada 1941.. ožujka 1943. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. General Loehr. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. svibnja 1945. Frakcija. odnosno o hrvatskim komunistima. Pet dana kasnije.

iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. studenoga 1941. koju ističe KPJ. . zato što politički nije bio pripremljen teren. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma.. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. KPJ na svom četvrtom kongresu. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. da je jugoslavenske orijentacije. Čini se. Isa Jovanović. koje su bili zarobili partizani. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju.. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. održanom listopada 1928. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. Izgleda. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. Od toga vremena. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. Slovenije i Ma. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. i kasnije. U tom nastojanju.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. listopada 1941. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. izgubili smo dosta ljudi. a ja sam komunista. Vladimir Popović. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. Sigurno je. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske. Pritom. Razlika je medju nama ta. jednoj osobi. Zato se je dogodilo. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat.(168) U drugoj polovici 1941.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. Marka Oreškovića-Krntije. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. Crnogorac.(164) Dakle. značilo. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. Zagorje ostali su bez uspjeha. na 20. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937. Njemačka. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. Dapače. srpski su komunisti jednostavno izmislili. da je u travnju 1941. U rujnu 1942. t. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. Srbin iz Hrvatske. Crnogorac.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. Oprobana metoda kod toga je bila. pored hrvatskih komunista. Komunisti navode. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. sekretar KPH bio Rade Končar. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang.(170) Kako smo već spomenuli.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. da vi želite fašističku. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. j. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. da Bakarić "zadovoljava politički". zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. u Dresdenu. od 1937. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. Na 29. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj.

Ta će činjenica biti jasnija. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. kad nestane generacije. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. svibnja 1942. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. Mali čovjek. travnja 1941. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. nego je se treba. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. piše: "Godina 1944. Idealizam. Hebrangova politika. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. Početkom 1943. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. uglavnom. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . Buduće generacije imat će više sklonosti. Hrvatski narod htio je svoju državu. U rujnu 1944. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". zaslužuje posebnu pažnju. čini se. što je bilo pozitivno i veliko. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. . i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. stvarali. domobranima i ustašama. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. koja može o tome znati. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. Dogodit će se slično. književnika i naučenjaka. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. u proljeće i ljeto 1945. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. koja je doživjela ratne strahote. Dapače. VIII. CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije.. studenoga 1941. gradjana. Hrvat borac. Kako se iz gornjeg vidi. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. kao i svakom pojedinom čovjeku. da joj je mjesto na strani njezine države.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. Usprkos zabluda. Tražio je. Svakako. radnika. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. Oni su. da je postao sekretarom KPH. a brzo zaboravlja neugodne časove. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. Tokom rata komunisti nisu. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. koji su požrtvovno pregarali.. trpjeli i borili se za njeno održanje. činovnika. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. 99 Komunističku. . odnosno partizansku. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. jer su partizani smatrali. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. kao i svi ostali komunisti. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. a ne na strani partizana i četnika. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. pogrješaka i nesposobnosti režima. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. Hebrang je tražio. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. Tražio je takodjer. da bi državu očuvao. d a je A. U rujnu 1944. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. koji se rado sjeća lijepih doživljaja. u prvom redu. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. da. Hrvatski narod mučio se je. ili početkom 1943. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. koji je. u načelu. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. 25. profesora. najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. koji se bori za svoju slobodu. te da vide samo ono.98 Koncem 1942. provodili masovna klanja u Hrvatskoj. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. .

ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. nalazi se u Hrvatskoj.-1959. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. mogu biti prekretnicom u tom pogledu.. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. I. neposredno poslije rata. posebice Ustaški pokret.. posebice policiji. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera.. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. kao 1929. nadamo se. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. Pitanje Titova podrijetla. S izuzetkom.1959. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine. jesu hrvatski komunisti. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. On je državni sekretar narodne obrane. da posljednje dvije godine. koja može djelovati. iako se je kadgod. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945. Ostali hrvatski komunisti. hrvatske budućnosti. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. uz djelomičnu potporu Slovenaca. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga. 1958. Izgleda. kada i kako će završiti. 1945. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije.-1959. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno.-1934. Vojska. kad je Hebrang bio ministar industrije. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. 1945.. Sadašnja hrvatska emigracija. vojsci i diplomaciji. jer se počinje pojavljivati svježi glas.100 Hrvatska politika. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. koji su se .

565..480 (88. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato.607.53%).689 (34. od toga 77.277 duša. Mile Počuča i Božidar Maslarić. 1.807 duša. 6.295.04 posto).969 Čeha. da bi zaštitili svoj Život i imetak. da bismo mogli naglasiti.322.316 Rusa. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953. 51. koji su se izjasnili Srbima. 38. da li su se oni izjasnili Srbima. Srba pravoslavaca bilo je 1.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno.536 (6.210 Rusa.015 (56. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. Na teritoriju obiju republika bilo je 1948. odnosno ubrojeni su medju Hrvate. Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima. udaraju šakom o stol. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama.521 (14. odnosno 3.097 Slovaka. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima. Muslimana Hrvata bilo je 885.29%).931 Madjara. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja. izgleda. odnosno 2. 3. ukupno 890.68 posto).08%) Hrvata muslimana.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. j. bez obzira. Čini se. koja predstavlja oko 15% pučanstva. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2.507 (3. 2. 1. 4. od toga 76.094 Crnogoraca.265 (8. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6.871 Crnogoraca i t. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je.756.064. ali trebalo bi objaviti brojke. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. i. Srba 71.187 (79. od toga 7..403. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.318 Nijemaca. 1. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. Izgleda. 10. 3.212 izjasnilo Hrvatima.563 (0.371 Slovaka. položaji.517 (57.062 Makedonaca i t. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske. d. a Hrvata katolika 588. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj.32%) Hrvata katolika i 890. kao i za kraljevine Jugoslavije.828 (22. izjašnjuju se kao Jugoslaveni.12%) Srbima i 28.397 Ukrajinaca. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4. d. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike.48%) Hrvata katolika i muslimana. 2. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789. Prema popisu pučanstva iz 1948. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. 28. S druge strane.2%) Hrvatima.144 Nijemaca. Dogadja se potpuno isto. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom. Vodeći bosanski srpski komunisti. prvo.12%) Hrvata muslimana. od toga je neopredijeljenih 788. 11. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je. odnosno karijeru. i 1921. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2.972.976. Od toga je bilo 1.084 duše. Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista.635 (1.526 Rusa.40%).991 i Hrvata 25...646 (25.171 (4.399 Madjara.451. te željeznica Bar—Beograd. Članovi Izvršnog komiteta KPH. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti.403 muslimana.077 neopredijeljenima i 274 Srbima.734 Slovenaca.125 (41. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4.561. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57.267 (70.12%) Hrvata katolika i 4.883 Ukrajinaca. d.093 Talijana. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236. od njih se je 3.(176) Vjerojatno.252 (14. Srba pravoslavaca bilo je 543. 3. 10.978 Ceha. da taj pokolj premašuje brojku od 100. 14.750 (79.174 Nijemaca i t.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda. 5. 10. t. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar. Nikola Sekulić. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom.280 Ukrajinaca. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je. Narodnih manjina bilo je ukupno 26. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu. 1. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa. 4. 30. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu. u njihovim su rukama skoro svi.057 Talijana. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale. nego ni Šubašić ni Šutej. tadašnji Titovi ministri.689. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda.252 muslimana. 72. a ne samo važniji.(175) Donijeli smo statistiku.991 Ceha. 1. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263.17 posto). kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika.47%).338 Slovenaca. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati.474.43%). .329 Slovenaca. prema istom popisu pučanstva.24%). 51.965 Crnogoraca. 33. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež. jer muslimani.000. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima.95%). radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka. ekonomskom i kulturnom životu republike. drugo. uloga srpske manjine u NRH. Tako je postupljeno. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva.48 posto) Srba pravoslavaca. te i oni postaju nervozni.

(181) To je najbolji dokaz. sigurno je. Crnogorce i Makedonce. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. demokratski i slobodarski. dvije vodeće hrvatske političke stranke. da KP spada u muzej. III. čini se. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. Guste Šprljan i t. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu.104 Komunizam od 1945. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. Nema sumnje. izgleda.-1918. II. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. do danas. Dr. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države. kao ošto je to bio i u ratu. hrvatski komunisti. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. To osjećaju i sami srpski komunisti. te je 1948. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. u emigraciji. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. d. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. HSS je imala priliku. Vladko Maček nije shvatio taj čas. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. nego li u razdoblju 1929. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. Nije bila dovoljno uočena činjenica. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. HSS i Ustaški pokret. glasilo KPH. kao i Hrvati. pa je od 1945. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran. do 1950.. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. izgleda. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. Još nije bilo glasa. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. i da mu se ti narodi odupiru. Prema pisanju jednog Srbina. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. našli su se u svibnju 1945. do 1959. Hrvatski narod. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. Andrija Hebrang. tjednik Naprijed. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju.(180) S druge strane. On je. proširenje . vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. a ne kao Jugoslaven. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. kao kominformista bio maknut s položaja. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka.. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. Slovence.-1941. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. Bio je likvidiran samo zato. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. pobedićemo". Potrebno je istaknuti. Uz gore označene negativnosti.). braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. a ne za Jugoslaviju. majko. aktivne su na liniji hrvatske države. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice.

Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. koji je pod komunističkim jarmom.. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. prosinca 1959. ne samo teoretski. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. u koju bi bila uključena hrvatska država. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. u emigraciji živi još dr. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom.. Maček je rodjen 1879. Josip Torbar. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. i Krnjević 1895. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. najvažnija osoba hrvatske emigracije. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. IV. Dr. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige.. novom i demokratskom temelju. i da je trebao potaknuti mladje snage. Srbi. Poslije Pavelićeve smrti. da se modernizira i reformira.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu).: "Ja sam toliko oprezan.. kad bi dr. što nije ni najmanje točno. koji izlazi u Engleskoj. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. Juraj Krnjević od 1952. Hrvatska Državotvorna Stranka. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra. prekid s Luburićem. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom".. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. obnova Hrvatske vlade. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. Parizu. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. do 1959. spletke u vezi s časopisom I z b o r . nema nijedne osobe. Kavranova akcija. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. U emigraciji još djeluju tri političke skupine. Za ovo potonje ne ću se izjasniti.(183) S druge strane. po svojem položaju u HSS. Vlahi Raiću 1953. listopada 1959. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. Ante Pavelić nije bio shvatio. Prema tome bi se dalo zaključiti. Njegova nastojanja. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. što. Bonnu i Rimu. čini se. ili točnije rečeno Srbijanci. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. Oni dokazuju samo jedno. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. Dr. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. Šutej i Bariša Smoljan. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. Krnjević je 7. jasno precizirao svoje stanovište. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. stranka se nalazi u krizi. da je njegovo vrijeme prošlo. tajni pregovori sa Stojadinovićem. proizišlih iz nacionalističkog pokreta. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. bez obzira na politički program. nego ostale hrvatske političke snage. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. koju će jednom trebati kritički analizirati. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati. zasebna hrvatska vojska. Vladko Maček shvatio ovu. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. Već po tome. Krnjević je. Košutić 1893.-1945. od 1945. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije.. da li će HSS uspjeti izići iz krize. nego i praktički.-1941. Šutej i Torbar 1889. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. Smoljan 1888. zapravo. u koju je zapala 1941. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. Londonu. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. u neprekidnom je raspadanju. . da je dr. što Madjarima. izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. upućenom g. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. 28. Ustaški pokret poslije 1945. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. jer ne vidim ni maglovitih kontura.

Branko Jelić. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. 1956. 2. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. da se razvije u jednu široku. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. kada mislite. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. 30. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu. 3. Širok. XII. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Raditi za socijalno. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. Taj je odbor imao sve preduvjete. Vladko Maček. To su hrvatski rodoljubi. koja je bila donesena u travnju 1950. 8. uputio dr. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. X. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. Držim da ste veliki optimista. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. koje mu je 1953. To oni još ne shvaćaju. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. . 3.. 7. Mate Frković. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. 109 Glavni odbor. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. dr. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. Vlaho Raić objavio pismo. kad je u lipnju 1955. teško je reći. mladu. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. g. 1957. prigodom osnivanja Društva. Njen predsjednik dr. Sudeći prema izjavama. Dr. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. Njihovo je stanovište bilo.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. skih muslimana. idejnog predstavnika te suradnje. Bojim se ali. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. 6. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. Njegove tri središnje ličnosti. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. previše su povezani s prošlošću. politička stranka hrvat. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. spola i uvjerenja. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. i Derviš Sehović iz Pariza. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. Smail Balić iz Beča. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. nego će htjeti ostati nešto posebna. Sklon sam negativnom odgovoru. privremeni tajnik. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. ni jačih predstavnika. 4. pa im je to dr. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951.. siječnja 1959.. ušla je u krizu tokom prošlog rata. kao i ostale hrvatske stranke. što se je opredielilo kod izbora 1938. privremeni predsjednik. posebice intelektualaca. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. naseljeni diljem svijeta. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji. Mlade snage. Buća i Frkovića. Da li će se HNO uspjeti reformirati.(185) V. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. i do svoje smrti. Odbor je započeo radom 1. 5. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. koje su okupljene u tom odboru.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". Šteta je. Krnjević. Stjepan Buć i dr. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. Ja se bojim. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. Engleska. dr. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini.

Enver Mehmedagić iz Argentine. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. Početkom 1958. . od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. koji u pogledu hrvatske muslimanske. izabran na tom vijećanju. objavljen je 1. prosinca 1959. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press. pojedinih knjiga. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. 111 VI. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. izabran je u odbor. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. iako nije bio prisutan. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. Pametno i trijezno. Italije. prvi podpredsjednik. koji je bio izabran u Münchenu. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. glavni tajnik. koji je kongres sazvao. Odbor. osudio rad kongresa kao nedemokratski. Središnji odbor. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. jest. prosudjuje jugoslavenstvo. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. predsjednik. Holandije. nacionalne i državne. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. i 29. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. Švedske i Libana. trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. Općenito govoreći. Drugi zaključak. Enver Mehmedagić. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. veljače 1960. nije priznao novi odbor. koji se nameće. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. čini se. ali je izjavom od 20. To je novi. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. s gornjih premisa. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. svibnja 1960. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana.(186) Tokom 1959. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. uz osobne materijalne žrtve. Od konca 1953. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. nego je 25. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka. izabranog pismenim putem. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. održan u Münchenu 28. koji od početka 1959.

mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . kad postoje blokovi velikih sila u borbi. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. cijela knjiga nameće takav zaključak. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. koji se bilo javno. u kojima se je hrvatski narod našao. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. ne iz sadašnje perspektive. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. Bosni.-1945. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. U sredjenijim prilikama. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. Vladko Maček slavio je na 20. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. Ali. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. da njegova posljednja riječ. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. Nije uspio.. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. U ratnim situacijama. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom. kritiku i ocjenu. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. bez sumnje. Stoga bismo zaželjeli. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. Dalmaciji i Istri. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora.-1945. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. medju koje takodjer spada hrvatski narod. njegova politička oporuka. američkoj publici. koji su djelovali u ovom razdoblju. da ova rasprava ima mnogo manjaka. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. glavnom gradu SAD.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. potrebno je. upozori na njene propuste u činjenicama. koji vladaju engleskim jezikom. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. utiscima ili sudovima. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. Zaželjeli bismo. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. u koje spada hrvatski narod. srpnja 1959. jer. Svijestan sam. Vanjskopolitička. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. uglavnom. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. nego iz perspektive vremena. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. analizu. Maček bi bio idealan predsjednik republike. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. u kojem su djelovali i radili. da svi živi sudionici. Bez sumnje. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode. Takva namjena diktirala je obradu knjige. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima. Godina 1895. Mali narodi. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. napisu svoje uspomene. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. U teškim prilikama. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. Dr.

Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj.(191) Hrvatskom narodu. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. da zajednički suradjuju. diskusije i suradnje. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. tamnih i svijetlih strana. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. logičnim povijesnim tokom. uglavnom. Šišića i Barade. U slučaju hrvatskog naroda to znači. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. Već su stari Rimljani rekli.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. Njegova bi dužnost bila. . Smičiklasa. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. da upoznavanje nedavne prošlosti. do danas potpuna je negacija te teze. Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. kao što to radi Institut za književnost. odnosno nadoknadi. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. Naime. o kojima je ovisila njihova egzistencija. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. dr. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. uz činjenicu. a ne samo nauci onih zemalja. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. hrvatska emigracija. da je on. kao svakoj živoj zajednici. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. Onda će znati naći načina.(189 )On se. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. propusta i uspjeha. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . Ima već nekoliko mladjih Hrvata. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Hrvatska povijesna nauka do sada je. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. u prvom redu. uglavnom. čiji su gradjani nedavno postali. da je povijest učiteljica života. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. To znači. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje. Srbin iz 115 Pančeva. bavi poviješću od 1790.-1918. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. regres. odnosno za objavljivanje. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. napretkom. onda će moći izmedju njih biti dodira. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. pogrješaka. da pišu svoje memoare.(190) da je postao nasljednikom Mesića. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. a ne igrati samo na jednu kartu. Imam utisak. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. koji su se posvetili izučavanju povijesti. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci.

bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. broj l. Vrhovni Štab. 59-72 i Milovan Ristović. 139-152. Šišić. Srijem. Tom VI. u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH. Tom XII. 3 knjige. 3 knjige. 173 knjige u 15 tomova: Tom I. III. Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . u uvodnim mislima tome poglavlju.) kao glasila mladih književnika.. Korespondencija Rački-Strossmayer. Dakle. god.. Sandžak i Kosovo).). 4 knjige. da će možda.1941-8.3 knjige (Zagreb: Globus. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom. 10. Od početka 1942. Tom VIII. 1869 192. Bosna i Hercegovina. na ukupno 2290 stranica. stilizira je Ljubo Babić. Istorija 20. kaže: »Ostaje mi nada. 21 knjiga. poznati hrvatski slikar. 5 Ante Starčević. Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. Hrvatska. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111). Slovenija. Lasić. 1928-1931). Tom V. 19 knjiga. Tom II. Hervatska (Zagreb). Makedonija. 3 Stanko Lasić.4.1945).IV. 1933). Tom IV.1884. ur. Srbija (uključivši Vojvodinu. Partijsko-politička dokumenta. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. a u njoj je posebice važno poglavlje 5. 35 knjiga. 1949-1986). 1942-1945. Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. Tom XI. 1941-1945. 4 knjige i Tom XV. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. 1989). Tom X.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. godište 1942. 39 knjiga. Tom IX. Tom XIII Italijanska dokumenta. 1815-1859 (Zagreb: JAZU. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. 2 knjige. biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga. isto. Zapazio je. Dejstva na Jadranu. tjednik Ustašku Mladež. da je Milivoj Karamarko uređivao.. 9 knjiga. 110-133. Crna Gora. kao prilog tjedniku Ustaša. veka (Beograd). . Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. 4 knjige. 4 knjige. Tom III.5. »Pisma Magjarolacah«. 118. koji se je pojavio ljeti 1941. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije.. I (1983. IV (1986). 1 knjiga. Mađarska dokumenta.. Njemačka dokumenta. Početkom 1943. F. zapravo i osnovao. Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži.116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. Knjiga prva. 1-2. 4 knjige (Zagreb: JAZU. 10 knjiga. 15 knjiga. Tom XIV.-1943. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. Tom VII. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. 6 Strossmayer Račkome.

Dr.. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. d. koji se nalaze u Arhivu JAZU. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. s. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. travnja 1919. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. 43.d. g. ……. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. New York: Robert Speller & Sons. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". Antu Radića". Petanjek kaže. i Njemca. pretiskano u: Dr. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. Starčević. 65. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost. s. d.. ibidem. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. valjda krivnjom prevodioca. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine. 8 Govor na skupštini u Borongaju.. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1.. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. d.1928. u zimi 1941. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. On mi reče.. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički. s. St. svakoga tko je proti. 18. stranice 1-107 i 2597-6044. Dr. lipnja 1991. 321. 1937. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Josip J. i t. g. da je došlo vrijeme. 119 Glojnarić. Petanjek. Dok je tako. »Stjepan Radić na odru 8. dr. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. 85. priredio. Kalendar Hrvatski Glas za g. s. Čauševićeva izjava. JO. 9 M. 18.-1942.. srpnja 1919. objavljenog u knjizi. i vjerujemo.. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. op. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. premda se to tvrdi. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. Maček.. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. 1940." (A. 27. upućeno nadbiskupu Stepincu. s. br. Petanjek. 14 Dr. 1974. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije.1886. Priredio B.II... kako hoće. 11 Tjednik Danas (Zagreb). Zagreb: HIBZ... 4. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini.. i 3. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu.118 7 Franjo Rački. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947.. pa se po tom i različnimi imeni zovu. Osterman. Borba Hrvata. 483. početkom 1942. 1955. 10 Isto. i Mirko Glojnarić.) 7 Vladko Maček.«. s. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. Izvještaj je sačuvao Dr. 1883. 309-442 u knjizi 1. Obzor (Zagreb). "Malo uspomena na pok. »Zablude srpske politike«. s.-59. 306. propale su poštom. Zagreb: Velzek. i Luterovca. i str. židovskoga. 4 Na 23. spominju to bez oznake godine. 1943. — Još dvije knjige. 3 M. 6 Vladko Maček. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag.. — Stevo Osterman tvrdi.. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek. tajnik nadbiskupa Šarića. Mislimo. Donio mi ih je velečasni Zec. 278-391 u knjizi 2. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. koja je upotrebila te dokumente. da ga izvjesti o tamošnjem stanju. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. s.IV. da se one objave. ciganskoga i t.. Horvat. zagrebačkom predgrađu. 1929-1930). 1971. 90. 94-95. 1957. 32. M. Politička povijest Hrvatske. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati. Kalendar Hrvatski Glas za. Ivo Bogdan. 117." (s.-22.... II. 1987-1990). Deset krvavih godina. 35.). Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu. 86-90. 248. Vodja Govori i Božidar Murgić. neka ih svatko rabi i mijenja. 8 Ibidem. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. Atif Purivatra. vjerom. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914.). ali nažalost knjige 2. 53. 34.. Vladimir Košćak. passim. i Talijana. skupnim svetinfam.. VIII. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. i Zida. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. J. 275345 u knjizi 3. Adam Pribićević brat Svetozarov. str.. 1938. cit. pasminom i t. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. Petanjek. In the Struggle for Freedom. Hrvatska Revija (Zagreb).) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. 194. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. u meni poznatim djelima.. 2 M. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. str.). prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. i Ciganina. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. . zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko . "Nešto uspomena na Stjepana Radića". Ljubo Boban. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu.. 280 ss. Citat je iz Krležinog eseja. 1954. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji.1923. 11. travanj 1941. III. Izabrani Spisi.. — Iz ovog se članka vidi. Jurišić.: Boban.. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost. 14. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. 14. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. Mi ne uvidjamo.

br. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli.. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. 48. tko ima samo mrvu zdravoga razuma. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. kao odgovorni urednik. nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. 31. 3. šime Mazzura. tako nazivala. da se ta kontradikcija rješava. kortešacijom i dnevnim pitanjima. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce. kako je naveden u: Kerubin Šegvić. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske.. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije". Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. u obrtu i trgovini. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države. ur. Marjanović. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna.. do prosinca 1918. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši.). kao što amo i mi.. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. 55. Dakle. što mi Hrvati i Srbi. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. s. koji umire 1896. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. Milan Marjanović. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. ..-32. 15. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku. Dubrovnik 1903. I.. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. Marijan Derenčin i dr. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. Od 1... Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. XII. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. Od 1880. i traje do rascjepa stranke. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. "Sličica iz djačkih vremena". Kao što u tom. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. siječnja 1892. David Starčević. do 1902. 1903. i 1887. Potrebno je istaknuti.. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. Gjalski. svezak I. morao bi uvidjeti potrebu. 31. 10. g. (Kvaternikov Dnevnik.. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890. nepotpisanom. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918.). Zagreb 1907. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. Uz Matu Mrazovića. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. 16. svatko. hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod. Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. 1957. 11 Vladko Maček. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. Hrvatski Pokret. To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. kako je do programa došlo.: "Ideal jake.) odnjihalo je pravaštvo. listopada 1871. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. Ne nasilje. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. 16 U prvom.-4. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. doslovno naveden taj program. s. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. 3.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". i 1875.). Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu. ovako piše godine 1903. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. I. Josip Frank. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi. s. U prvoj fazi 1861. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. 1861. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. i t. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović. 1894. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. lipnja 1880. …Znamo. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka.). Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868.. 1902. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić.-16. travnja 1871. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno.) U travnju 1902. Kalendar Hrvatski Glas za g.. 1952. stvaranjem svoga glasila. pravaštvo se radja i formira.. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan." (s. s. — Tamo je na s. objavljeno u: Stjepan Gazi. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". bio je uništen moralno.). Lav Mazzura. (M. Kranjčević. glavni su predstavnici stranke dr.-1871. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872. da najšira politička autonomija. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. ako prihvatimo mišljenje. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. nezavisni kandidat na izborima 1884. Dr. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. dr. Kovačić. listopada 1895. d. da je upravo zato. 12 Stranka se je od 1904. Mato Mrazović i drugovi. godina L. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se.

" Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. Horvat.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. 311. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. Pukovnika House-a i Gosp. III.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag. s. cit. br. 1918.-35. Washington: Government Printing Office. Lazar Marković.). 346. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. navodi.)... cit. 266. S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj. IX. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. 45. s. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. s. 21 Vladko Maček. 144. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 312. 22 David Hunter Miller. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. Djelo ima 21 svezak. da bih dobio sve Ringove izvještaje. 1923.) s 237. da su oba momenta igrala ulogu.-1929. koji su doveli do Markovog protokola. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu. ožujka a posljednji 16. Može takodjer biti. od 28. br. A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919. Donio sam ovaj dugački citat. 31 Marija Radić. Scialoje. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz. op. 1.. absurdno je to kazati. — Dr. 48. 40. Prvi je datiran 6. Kalendar Hrvatski Glas za g. 48. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. 2. 20 Lovre Katić. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi. u Bjelovaru. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka. dvije ili tri države. kako se vidi iz gornjeg. od 15. 39. Hrvatski Glas. te 1927. Politička Povijest Hrvatske. da će se doći i do ostalih. . Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914.). već su objavljeni u svesku XII. "Tragedija dr. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima.)." J.. 1938. u Karlovcu. Beneša". Radić ovako: "Koncem iste godine [1918.. 28. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. — Dr. (Zagreb: Velzek. 321. s. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. svibnja. op. s. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919.). izdanje). II. Naime. 334. Orlanda. Kanada). Izvještaji br.). Kanada. 341. Horvat.. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations"." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". was because YugoSlavia might be divided into one.. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. 1954.). s. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija. 1923.-40. Petrović je tako postupao. (s. Dokument br. two or three States. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. 26 Josip Horvat. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. makar je bio još u Pragu. 341. Kalendar Hrvatski Glas za g. Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. cit. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. IV. svezak IV. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku.". Dakle. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. 2. 1923. 1935. Balkanski Sukobi 1905. 30 Na 14. Tu poruku zadržao sam za sebe. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. i 1925. (Zagreb: Komisiona naklada St. Kugli. Gosp. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. u pismu autoru ove resprave. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje.). 1953. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje. Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta. on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu. u bjelovarsko-križevačkoj županiji. — Trebat će. J. 100. potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. Winnipeg. 1948. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. dok je točno Pribićević. (Hrvatski Glas. 29. Pernar... Čimić piše.-1928. god. 19 Dr. 18 Govor na skupštini u Borongaju. s. op. s. siječnja. U izvještaju br. I. 25 Svetozar Pribićević. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda.).. 1919. s. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. 1924. s. Medjutim. (Zagreb: Putevi. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. s. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe. da je inicijativa za pregovore. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York.-13. a nadam se.-43. 14. 28 J..: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. op. VII. 27 Marija Radić.-1919. a ne ponavljati netočnu tezu. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s.. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći.-1947. 1957. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj. 1957. 29 Prema Drljeviću. 268. potvrdjuje Mačekovu verziju... Medjutim su 5. 1938. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. cit. jer su stari brojevi novina teško pristupačni. Ernest Čimić. kolovoza 1924. održanom 30. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne. 1942. da su Srbi i Hrvati jedan narod." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". g. da je neposredno poslije izbora od 18. izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. tvrdi. cit. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud. Horvat. op. 11. (Winnipeg.. s. i djelomično 29. s. 125.). ali. 1944. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. if it were found advisable to separate them into three parts.-1941. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. 1960.

.. Hrvatski Glas (Winnipeg. s. upravo kao da je osjećao. 38b Ivan Krajač. Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. s.-97. s. br. 50. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. 50. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta.. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". prema informacijama ing. 308. prigodom 30. 36 Dragan Bublić. Drljević. 37 Marija Radić. Horvat. Hrvatska Revija. cit. Lordu Curzonu. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. da je to zadnji njegov razgovor. Glojnarić. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. koji su još na životu. Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. 1943. na večer. Da zabuna bude još veća.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. s. listopada 1919. «. Buenos Aires.-67.. cit. 339. godine 1930.. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. siječnja 1929.. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. Ali. ali s izmjenom. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. da se skloni od redarstvenog zahvata. 38c M. — Ilija Jukić. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val. prigodom 25.. 99. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. 42 Izgleda. Hrvatski Glas (Winnipeg. a sa strane radikala Marko N. Nemam pri ruci toga članka. Kanada). Dapače. Postojala je frankovština. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. Nasuprot gornjem. godišnjice Ustaškog pokreta.. t. 138. Kvaternik. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu. srpnja 1925.-51. op. Tamo je donesen cijeli proglas. 1941. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. od 12. I. 38a M. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb). predsjednika Radića i njegovih drugova. Nikola Nikić. Trifković. 33 To je moje nagadjanje. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. lipanj 1953. 51. kada je bio objavljen u novinama. op.-39. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. 2." (Hrvatska. br. Koliko sam dosad mogao ustanoviti.. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture. 51. siječnja 1929. cit. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta.. VII. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. op. bez oznake mjesta) stoji. VI. 1959.. 54.. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. VI. siječnja 1929. Djuričić i Ljuba Živković.. br. s. Horvat. Košutića.124 32 J. g. od 13. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. 28.. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. i t. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. siječnja 1929. započeo svojim radom Ustaški pokret. 34 S. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14." 39 J. Nipošto ne stoji tvrdnja. B66. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. 96. Ustaštvo pak. studeni 1938. Pavelic otputovao je 9. "Dvije političke sinteze". op.d. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. 2. 35 S. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku.. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. da učesnici u radu Ustaškog pokreta.. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. op. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12. s 256. I. 1932.. kao datum osnivanja pokreta. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. koji su bili u logorima. 340. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb). Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. s. s.).-51. op. op. 20. u kojoj je pokret osnovan. Benjamin Šuperina i dr. koju treba lučiti od ustaštva. Radić. 1939. da progone HRSS i da zatvore vodstvo. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj.-39. XII. cit. cit. XII. g. cit.. brošure: Ustav Ustaše. Hrvatska Revija (Zagreb). Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. Oba su djela male brošurice džepnog formata. 27. 50.. g. br. cit. te na taj način prisile Radića na promjenu politike. Prva serija. dne 12. 1959. Buenos Aires. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. op. . 1952. Marko S.. koju je dr... s. 21. 12. svaka sa 6 stranica teksta. britanskom ministru vanjskih poslova. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921. s... iz Zagreba u Beč. s. "Još nešto o Rimskim ugovorima". Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). da je dr. dr. Prema tome. 6. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. s. br. 1. op.). 31.-1929.. sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. 125. s. Foreign Office. Doći će vrijeme. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. u kojoj je toga dana. g. 11. 1955. 11. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". 35." Bogdan Radića. Glojnarić. 1954. Drljević. te tokom 1931. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu.. 125 40 S. britanskog poklisara u Rimu. od 25. Marije Radić." 38 M. Na s. Kanada). glasila HSS. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. Pribićević. god.. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. cit." (E. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić.-41. veljače 1926. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta. 1959.. (London: Her Majestiy's Stationery Office. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. koja je bila provedena pet godina prije. Dokumenti Današnjice sv. godišnjice Ustaškog pokreta. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a. cit." Čudna činjenica. navodno. s. Trebalo bi. objavljen u Great Britain. j.. 1941. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci.). 82. 1919. III. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata. Svezak IV.) Dok.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

"Do danas ne shvaćam. 94 Drugi Cvetkovićev članak. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). II. Košutićem i Krnjevićem. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. Radmilo Grdjić. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković. s.-69.. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s. cijeli govor. (Zagreb.. 5. 8. 89 Branko Miljuš.. III. g. 7.-19. 20. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. s. 18. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. 1953. "Razgovori o Bosni". op. D. 92 M. da je i cijepamo. 95 Politički urednik Obzora.. s. kao i Srbi muslimani.. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao. 305. kako misli. knjiga 43. op. čim su pregovori oko sporazuma započeli. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27. cit. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život. 1463. 354-65. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". I. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. 307. Glojnarić. 13..). Ribar. 1941. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. Vlajića pak pojačala do paroksizma.. koji su motivi priječili kneza Pavla. s. 1939. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. takav je tekst bio odmah objavljen.). IV. Vlajić je praskao.. Drugi članak je: D.-16...-21.cit. s. kaže Maček (s. Hrvatska Država (Munchen). 199. Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd. s. br. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu. cit. 1959. do 3.". i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima.-11. sv. u prvoj polovini ožujka 1941. op.. 67. a i nekih Srba u emigraciji. sastao 3 Mačekom. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata. bile djelo špijunske službe IV. 1960. 91 Prvi Cvetkovićev članak. 10. Cvetković. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima.. cit. s. Antić. .-17. Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe.). 67. ožujka do 10. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka. Srdžba se je g. s. br.. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske.. Glojnarić.. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma".. iz god. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO. VIII.. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr.-11. prihvatili su tezu bosanskih Srba. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. On se nije revoltirao na to." Vlaho A.. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković.. 27. I. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. 93 Ibid. 110. s. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji. g. op. cit." M. 1929. Sporazum 1939 godine (Windsor. da ga ne odpusti". Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. s. Većeslav Vilder.. Glojnarić. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. s. Krunoslav Batušić.-35. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe. 90a Dr. 10. s. odnosno HSS. 43. Ostović.. 20. član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana. za dalmatinske Hrvate. s. XII. Dokumenti o Jugoslaviji.. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka.." Šutej je. Hrvatska Država (Munchen). 3. op. Tu se je engleski poslanik. IV. cit. 26. op.. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada." U istom članku Grdjić spominje. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest. 159. bez istrage i kazne)".-22.).. Armijske Oblasti u Zagrebu". koja se je pojavila u emigraciji. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. s.-60. da su sve paklene mašine. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27. II. i 23. neki su Srbi predlagali. 24. cit. s. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. od 31. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. Svi su tražili — autonomiju Bosne. op. koja je tada sudjelovala u vladi. kaže za Banovinu Hrvatsku. cit. 1957. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". 1967. 21. 96 Maček navodi. 98 Krunoslav Batušić. bio općenito poznat" (s.132 88 I. Cvetković. Vildera.. op. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris. cit. 329. — 7. jer. "Kako je srušena Jugoslavija". 16. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante.-10. s. šutej. Ne stoji tvrdnja. op. aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. u već spomenutom govoru. kako se vidi. 5. 1941. Glas Kanadskih Srba (Windsor. op. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija.. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum.. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. IV. Tvrdio je sasvim ozbiljno. svibnja 1939. Kanada). da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. Sv. 9.-8. op. lipanj 1956. Namesništvo. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr. Raić. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće.-4. Rapp-a. i br. Naknadno je utvrdjeno. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice. 90 D. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G.. «od. C. čudna je briga g. br. 1960. god. takodjer donosi cijeli tekst. osim one kod Vildera..-8. cit. travnja 1941. sv. 329... da je namjera dra. da je i ministar dvora. IV. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine.). 200. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno. 1954.). 309.. s. M. 163. 10.. iznio je. 12. cit. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića.muslimanska 'Narodna Uzdanica'. sabotirao sporazum. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. Ribar. iz 1956. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana. muslimanska organizacija HSS. P. Spaho. Vladko Maček u pismu od 19.

ponovno sastanu. ožujka do 10. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv. D. iznesene preko Ing. Maček je tada već bio na putu za Beograd. srpanj-kolovoz 1958.. po posljednji put. a ne Mittefliammer). "Maček me je tom prilikom zapitao. Kad su ga zapitali. 250. 102 Maček spominje samo. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka. Ribbentrop je to odobrio. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis.. Maček i Njemačka uoči postanja N. da će umrijeti mlad. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. da je knez Mihajlo III. da će biti vrlo nesretan. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom. reče. Trifunović. koji je mnoge stvari prorekao. 30. I Simović je obećao sve. "Slobodan Jovanović u politici.H. Mitterhammer je tražio. VIII. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem. tvrdi takodjer. Simović mora priznati sporazum od 26.. jaućući i plačući. da će biti još nesretniji. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba.. II. Knežević. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. prema Mačekovom naredjenju. Hrvatska Država (München). Košutić i odveo Mačeku. jer ne može promijeniti njegov ishod.. i da će se s njim ugasiti kandilo. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović. siječanjožujak 1959. ali sam vladar. u cijelosti. Vlada mora dati izjavu. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. da je Maček otputovao u Beograd. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. IX. Nažalost se pokazalo. 22Š. g. Maček". "Proročanstvo iz Kremne". a djelomično je donosi u indirektnom govoru. 4S.-26.-44. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. br. Njega su smatrali čudakom. "Povijesno razdoblje od 27. 27. Kanada). 53. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor.-54. 2. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. s. poslije 22 sata u stanu dra.. travanj 1956. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. članak: "Dr. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima. Grol. cit. ali da ta ne će dugo vladati.. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. Pavlović. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'. koje će držanje prema tome zauzeti dr. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu. Bratstvo (Toronto. 6. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu.. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji. a Kralj ga potvrditi. te je Batušić. dane njemu osobno. a već istoga dana popodne stiže vijest." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. Stepinac." Krunoslav Batušić. u 22 sati". Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. da vidi. Maček. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. 43. 103 Dr. Jevtić i Kulovec). [Belakom?] i obavijestio ih. Jovanović. Poruka (London). kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće." R."." [Točke u originalu. osvanuo u Beogradu. travnja uvečer ne slaže se s onim. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna.D. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu.. Ninčić. Hrvatska (Buenos Aires) od 5. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3. lipanj 1959. s. da se sutra. da podje u Beograd. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću.. god. Njegov sin i nasljednik. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. Dr. 1941. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. Maček 4. jedan Hrvat i jedan Slovenac. po njemu već usvojenih zahtjeva. svibnja 1868.. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. A Srbija. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije. Vlastima je postao sumnjiv. IV. Mačka. . da tu izjavu dr. s. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin.. Milan Martinović.. cit. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi.. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. s. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)". otpreme ga u Beograd na ispitivanje. travnja. zajedno s kraljicom. St. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. 9. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing. 1941. ovlaste za pregovore s Mačekom. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. i ne smije se više dogoditi. I tako je g.-49. Bilo 135 bi vrijedno. što je iznio Maček. br. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. što mu je. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. 1943.] [Ivo Degrel] I. misleći na talijanski grad Cremonu. travnja 1952. IV. kad je o podne 29. op. Bilo je odlučeno. s. da se Mitterhammer i Kopp. i da ga je naprosto prevario. da gospoda iz Berlina. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. Mata je uglavnom prorekao. gdje je imao priliku. III.. U svetlosti dokumenata".. trebalo bi primiti s njima borbu. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). ali i prorokom. prije Mačekove odluke. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka. s većim ovlastima. op.. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve.. On je bio gotov otići lično kod Hitlera.. da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane.. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. Maček. — Krunoslav Batušić. br. 1939. da se vojska aktivno miješa u politiku. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. Jovanović dalje kaže. Neki kažu. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin.). Jedino spominje. L. u bitnosti priča isto što i Batušić. Košutića.. travnja 1941. g. već nakon par sati. V. koji su od prilike glasili... kao na primjer 27. osvjedočiti se. br.". da to uopće nije bila sjednica vlade.134 101 Tako ga je identificirao K. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. Oružnici ga strpaše u zatvor. Jovanović tvrdi. jedino ako bj nas oni napali.

. do 6.. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. "u kojem ga se poziva. 109 Eugen Kvaternik tvrdi. ibid. 18. suradnju. 107 Bjelovarske dogadjaje.. bude poglavar buduće Države Hrvatsko. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne. — Krunoslav Batušić. 110 Krunoslav Batušić. s. opaska na s. ali se ne sjećam točno. ali je teoretski moguće."." 106 Mr. U sobi u kojoj sam bio primljen. Nato sva trojica sastavljaju . kaj delate!" 108 Mato Rajković." [Sve su točke u originalu. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb.. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. tvrdi. što smo ja i on dobri prijatelji otprije. da Jugoslaviju poštedi od rata. koliko se sjećam. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27. cit. kako da postupa kod proglašenja NDH. 'Svi su naši manevri nepotrebni. Hrvatska Revija (Buenos Aires). ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. cit. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj". — Taj dogadjaj Batušić ne datira. da su Nijemci protiv njega. da je Slavko Kvaternik "još jednom. automobilom sam otišao do dr. da bi Njemačka rado vidjela. kupi putem još neke istomišljenike. 10. a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. opisao je njihov aktivni učesnik. 1941. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. u 5 sati poslije podne. IV. Wesenmeier [Veesenmayer]. Eugen Kvaternik. br. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. piše: "G.. Nemam pri ruci toga članka. Maček. srpanj 1956. Eugen Kvaternik. 1941. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa.. o čemu mi je kasnije Zvonko pričao. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. da je morao bježati pred narodom. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. "Prošlost na optuženičkoj klupi". tvrdi. "U službi za Hrvatsku".] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. Kemfelja je doživio. do 2.. govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. travnja 1941.. kaže.. odmah. Mladen Giunio-Zorkin?]. 1941... Naša Stvarnost (Johannesburg. pukovniče. i u glavnog junaka generala Kutuzova. odlazi s njima u banske dvore. 5. 104a Većeslav Vilder.-37. IV. iznio je. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2.. da on. dr. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. 95.-18. Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. prije podne. II. rujna 1958.. Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. 13.. sv. 228. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). g. god. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31. Zanimljiva je činjenica. 217.. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. Slobodna Riječ (Buenos Aires). jer sam i sam imao tu namjeru.. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina". Odmah sam primijetio. Kao dokaz. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. da on.". nalazili smo se ja. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući.. od 3.. IV. Mačku. prihvatili ideju samostalne hrvatske države. piše o Mačekovom proglasu na narod. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić]. Treća se osoba ne spominje. da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. Vidi opasku 111. te bi se. da su Tomašić i Farolfi. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. s. Maček i Košutić.-35.... HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj. ožujak 1959. 1 to 10. III. br. To se je Mačeku oduvek svidjalo. III. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. X [Dr. kao i okolnosti. a možda po njegovom prijedlogu. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. op. prema tome. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru.. O ovome dr.. IV. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. s. da je sporazum od 1939. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. br. IV.. da je u rujnu 1941. Hrvatska Država (Miinchen). g. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji). Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. a najkasnije do subote. II. da ga datira tim danom. Mačeku sam rekao. može služiti i to. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. ponudio.136 Dr. moglo zaključiti. Hrvatska Država (Munohen). koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". konspirativnoj osnovi. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. Po svemu izgleda. da se je Kvaternik prije 10. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". II.. lipanj 1956. sv. Julije Makanec. rujan 1952. prihvaćen od nove Vlade. 34. proglasi hrvatsku nezavisnost. 3. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . Hrvatska Misao (Buenos Aires). Maček. 12-. Maček ništa ne piše. g. — U razgovoru s Bogdanom Radicom. 36. ali jedva su uspjeli. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. pazite. Prema njemu. III. s. U prisutnosti Slobodana Jovanovića.]. Tamo već nalaze neke Nijemce. kolovoz 1959.-11. Dečki. travnja. op. jer je on tada bio na slobodi. Reicha saopćava. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta. da ga skloni na. Maček odbija s motivacijom. br. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. Vladislav Stakić. 23. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke. "Kako je srušena Jugoslavija 1941.. pod kojima je izjava dana. još nisu potpuno razjašnjeni. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. koji mu u ime vlade III. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju.. Mussolini je tražio." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". IV. Južna Africa). Vi proglasite Hrvatsku".

g. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. sv. ibid. Milan Martinović. sv. da ostanu mirni. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti. Edmund Veesenmayer. trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi. Travnja 1941. da je Milan Martinović. koji odgovara: 'Ne. Pozivam sav hrvatski narod. glasilu HSS.. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. travnja s datumom 11." Vidi takodjer opasku 108. (Čakovec). travnja. i (3) Dragan Mirković. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način. da je njemačka vojska predala vlast'. Blažekoviću nije poznato. ali u pismu autoru ove rasprave javlja.-68. god. op. 1939. koji su na upravnim položajima. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke.. 47. Maček prisutnom podpredsjedniku inž. u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948.. br. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. 1956.. 12. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. 4S. te je preuzeo vlast. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. Slavko Kvaternik. njegov . s. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod.-49. travnja 1941. Blažeković ne navodi izvora. U to.. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. 1958.-19. da bi HSS službeno ušla u vladu. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. Sve članove HSS molim..-21. V. 1957. tako se ne smije pisati. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. ibid. u Banskim dvorima".-70. Travnja 1941. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav). IV. ibid. Dr.. kad bi se to djelo ponovno izdalo. dne 10. 25. ulazi u radnu sobu predsjednika dr. od 12. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. 112 Mladen Lorković. travnja 1941. Bilo bi vrijedno. s.. "Riječi i činjenice.. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. To možete učiniti jednim proglasom na narod'. O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek.. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. vodja hrvatskih nacionalista. Slavoniju sa Srijemom. 160-61.. ožujka do 3. Mačeka na organizacije H... s. ožujak 1955. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. "10. sv. pa ni HSS. 58.". Hrvatska Misao (Buenos Aires). molim'. a ne tekstualno donesena. Mi ne želimo novih žrtava. Poslije objave Mačekove knjige. 1. "Dr. s.. 17. jer će taj biti u zametku skršen.S. 1. Ne znam. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže. 19. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. 15. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj. Kalendar Hrvatski Glas 1956." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. s. Budite i sada veliki!' Dr.".' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima.. Hrvatska Misao (Buenos Aires).). ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. odakle je uzeo tekst izjave. itd. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. Vladko Maček. koji je izišao još u večer 10. [1959. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". Augusta Košutića".. Košutića. 21. da mu je ime Mihajlo]. 139 Na to dr.Ne smije se pisati. 113 Prema Košutićevom pričanju. s. sve kotarske odbornike. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika"... 1958. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. i 1953. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. bile su poduzete dvije inicijative. koji je pripao Jugoslaviji. Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. pozvan. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10.. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g. posliie nada Italije. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. Ako hoćete zaštititi svoj narod. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. 1941. Dalmaciju. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju". (2) Milan Blažeković. ………... Medjutim. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". gospodine predsjedniče. tokom 1943..—10.. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. općinske načelnike i odbornike. s. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska.].S. 22.-25. cit. travnja. posebice političar. "Moje uspomene iz velikog doba. njihovo pisanje navodi me na pomisao. 69. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji.138 poziv dr. Njega predstavlja poznati nam bečki ing. sv. sv. Dano u Zagrebu. s. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro. vodja nacionalista u zemlji. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini. I... Dr.-50. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. Bosnu i Hercegovinu. Vladko Maček i 10. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. da se to ne može kazati. 20. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka.

252. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. te mjesta Šarengrad i Mohovo.502. Srijemska Mitrovica i Šid. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83. 1. koliko ih navodi sama knjiga. Brojke su dobivene na taj način. pisanom u Berlinu na 25. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ.000 do 8. impresioniran. Prvi je postao VIII. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. Da bi se moglo ustanoviti. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika. 205.000. Kod popisa pučanstva 1948. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15. administrativna podjela bila je izmijenjena. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova. XIX.265 Srbima.000 u Sloveniji i oko 1. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige. XIX. Na njeno čelo stavljen je Rus.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka.000 (s.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske. …… Već prvih mjeseci 1942. iznesenih u knjizi. 61. stvoreni zaključci ostali su na papiru. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. odnosno Novi Sad. Irig. a ne 75. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije. Kad se zbroje ove brojke. Prema tome.. Srijemska Mitrovica. Ilok i šid). koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53. triumfalno je izjavio.000. 1941. koliko ih je. To bi bila polazna točka.. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. oko 20. 789. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. dr. 1952. iako ih se je od 890. i nakon tri mjeseca razgovora." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se.000. koja nije mogla privući Srbe. ur. 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr. Dr. da je 1941. Vidi opasku 112. ustanoviti točno. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera. nego se. Stara Pazova. a drugi III. 1954. raštrkanih po cijelom svijetu. Dr.000 ili 32. da je došao prikladan čas. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun. Prema tome pisac uzimlje. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. a to je za 10. izlazi.000. S predgovorom dra Alberta Vajsa.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi. Pavelić je naglasio. koja je u sklopu Crne Gore (33. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. da se zaustavi razvoj dogadjaja. Bila je to. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60.000 Židova (s. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. 72. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa.565. koliko broji Baranja. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima.000 Židova u toku rata (s. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku.000. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931. u Hrvatskoj. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31. Bačka Palanka. prebjeglih iz Njemačke. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka.000. dakle. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun.140 raison d'etre i ceterum censeo. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio. XII.000 u Makedoniji. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. Naime. preživjelih u Jugoslaviji. a u Bosni i Hercegovini 14. 116 Brojčani podaci ibid. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova.000 Židova. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s.000 u Bačkoj i Baranji..277). ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome. radi usporedbe. naoružavalo četnike i pasivno promatralo.. a drugi Novom Sadu. bilo je mnogim članovima hrv. da se izgladi sukob sa Srbima.000 ili 32. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. 7.000 Židova.000. barem naoko. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. 64. . poslije njegovog povratka iz Beograda.000 Židova. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. Ako je ta predpostavka točna. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima.000 na teritoriju anektiranom Italiji. a 28. Austrije i Čeho-Slovačke (s. Meni se čini ta brojka preniskom. Koncem veljače 1942. Ruma. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije. beogradski rajon. X.). navodi se. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike. . vlade jasno.). da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. da je izvan NDH ostalo 44. koji je uklopljen u kotar Vukovar. U stvari.-206. Posljedice su poznate. Ali i brojka od 31. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s. jer se navodi. da u Srbiji živi oko 25.000. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. Zdenko Levntal.). gdje su živjeli prije a gdje poslije rata.060). naprotiv.000 Židova. bilo u NDH.739). Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. Beograd: Savezni zavod za statistiku. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. Prema toj knjizi (s. Ali. U tekstu spomenutu brojku od 890. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. (2) Boka Kotorska. navodno. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. . da nije bilo agresivne politike Italije. novosadski rajon. odnosno Jugoslavije. te (3) Bosna i Hercegovina (2. Dodavši toj brojci 39. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. Pavelić je trebao mjesece. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. četnici — ustaše. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. dobiva se. Stara Pazova. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda. a ne Srbin. Pavelić bio ja s tim izvještajem.). Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka. koji da će sva ta pitanja rješavat. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. Ruma. te za onih 14.). Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. pregovora i nadmudrivanja.507 Hrvatima.). sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. XIX. Taj dio. Šid i Vukovar. i podatke židovskih vjerskih općina. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom.500.

i 22. svi su tamo stradali (s. Zato je i njihova sudbina zapečaćena. što je sada. 69.-35. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim. potisnuta... — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. oko 5. 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g.. br. br. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija".. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. I. svibanj-srpanj. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". (216. da je izgradimo onako. dosad držanih u pozadini.) i br. "Rat od 1941. g..). s. 113. ako dopusti. 1959. mogu biti primjerom. g. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. 1950). 1941. posebice razdobljem od travnja 1941. Hrvat-ska Revija (Zagreb). da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25. br. ožujka 1942. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić]. taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944. V. …. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. kojom se vodilo hrvatski narod. do rujna 1942.). 1956..142 Na temelju gornjega izgleda. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. 1952.]. katastrofa naše N.. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom. Do nas je pak. g. 1. 122. "Riječi i činjenice. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena.-3. "Te hrvatske vlastitosti pravde.-64. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici. kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. s.) od 16. s. "Talijanska politika spram N. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode. čuvar zakonitosti i poretka. Apokaliptički finale bio je neminovan. 19... koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila. s. br.-23. naglašuje Lukas. nego protiv svojih najboljih prijatelja. Bilo bi vrijedno. 3. do jeseni 1944.H.-23. (1956. 24. 257. (210.. prema Levntalovoj knjizi. j.. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. Nažalost. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. 5. II. Tabor-u. 21...-92. 61. Vladimir Dedijer. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. 123 Uvodnici tjednika Spremnost. i početkom 1943. (214. Iz toga vrela nisu crpili oni. 5. koji je boravio u Zagrebu od 1941. i 1942. XI. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ". 1. Ti su članci djelomično memoarske naravi. Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. (211. gdje je bio profesor ekonomske geografije.). To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. potenciranih u jednom razdoblju. 509.. 425. Bosanski Pogledi (Beč). g. br. cit. g.. studeni-prosinac. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941. . 120 Tito je izjavio u svibnju 1944.. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. g. 15. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". 2..-7. 7. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld).-58. br.H. br. imade svoj duboki moralni uzrok.. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. Dnevnik. s izuzetkom od nekoliko osoba. X. 1.. 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor.. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". po kojima je hrvatski narod postao ono. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 22. s. Moj je utisak. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske. svibanj 1942. ljudskih mana. 73. 1955. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires). cit. 75. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je.-1945.". 15.. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika. (212. u prvom redu.000 Židova. 20.-215. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". br." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. Od toga je.-49. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu"." Filip Lukas. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke." Eugen Kvaternik. br. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago). u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi. i 24. opaska na s.. i 240.). s. pravde i čovječnosti..). čini mi se.". kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. Hrvatska (Buenos Aires). zabluda. XII.D. "Bitka na Lievča polju. Rušinović i Lobkowicz. s. X. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici". op.000 Židova. 234.D.. op. da narod često predstavlja samo jednu ideju. (213." "Ne zaboravimo jedno. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. IX. da je izgradimo na načelima slobode.. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. 345. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja. op. br. IX.). 5. koji vrijede od početka do svršetka povijesti. pa druge mjesto nje prevladaju.. bilo predano Nijemcima koncem 1942. veljača 1955. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom. (266. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja. kako je pisalo u njegovom podnaslovu. XII.) od 26. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. da ja i ta brojka previsoka.-68. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti. svibnja 1944. 18..-187." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. dopisniku Reutera J. lipanj 1959. pravde i čovječnosti.. i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu. a mi smo njezini svjedoci i dionici. — Tamo su objavljene sve tri rezolucije. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. 129. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića. pa ako nju izgubi. s. 122 Vanča Mihajlov. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov.-1945. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi.. t. 164. 10. br.

000 dokumenata).). Die zweite italienische Armee in Dalmatien. U toj se spomenici 1941. op. s. II.. g. trebali bi nastojati. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. 127 Pranz Halder. 146 Spomenica. Vrančić. travnja 1941. cit. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta. br. op.128. 60. 39. 1942.) u članku Arhiv. s. "Još nešto. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. 1. V. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten. s.. 144.. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". Br1632.. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief. Dnevnik ima 7 svezaka. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba.H.. 243. 33. Hrvatska Misao (Buenos Aires). šesti Slovenije i sedmi Macedonije. "Preludij Rimskom Ugovoru". 1938. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. 1954. u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. do 24. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru". s. g. op. 125 Vjekoslav Vrančić. s.. unabhangigen Staat erklart worden war. g. travnja'. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance. ni izvor odakle ju je autor dobio.. ibid. U opasci se kaže. koga je on objavio.-69. L. Mussolini als Bundesgenosse. op. 1939.-38. Sloboda (Buenos Aires). na što se odnosi datum 23. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata. 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju".. da je spomenica pisana početkom 1943. 22. 261. T. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat. — E. s.. tom II. 7. s. s. s.-50.: "Italien faellt als Partner vpellig aus. Vrančić. op. op.. IX. cit. op. s... Iz samo dokumenta nije jasno. Haben in Albanien nur Angst. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH. "Talijanska politika. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. a da nije naveden nadnevak njenog postanja.H. 249. k. Marko Sinovčić. 38. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. 1943. s.. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige. editor. 259. Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. reg. do . Kvaternik.. "Rimski Ugovor". Vodio je stenografski dnevnik od 14. Sloboda (Buenos Aires). 64. da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1. i 1942. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada.D. s. dio. cit. 2. a svaki tom se onda dijeli na knjige.. br..). 132 Stijepo Perić. NDH. 1942.. op. s. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod.D.. 139 To je drugi Rimski ugovor.".." 130 Eugen Kvaternik.). kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva. weil sie doch nicht antreten... Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20.). 570. sv.. ima 7 tomova. 4.). Sinovčić. 143. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. cit. s. 7. koja se odnose na jadransko primorsko područje". 263.-20. 138 Vjekoslav Vrančić.) od 10.". Vojnoistoriskog instituta (s. 134. siječanj-travanj 1949. 170.000 dokumenata). 137. jedan interview o tome Marku Sinovčiću. Ne navodi se ni datum. Hochverrat. (3) Pavelić je dao početkom 1949. 261.: "Es bleibt noch zu erwahnen. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. navodi taj nadnevak.. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu. 3.. medju ostalim. "Riječi i činjenice.. 1952. Do konca 1958. (127. s.. s. s.. siječanj 1949. Gornja "Spomenica" donesena je na s. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga.). dom. ratni. br.".. N. 172. 260. dok. 8/2-1. IV. s. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte. 128 Helmuth Greiner. 133 Marko Sinovčić. 260. 1950... Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben. "Riječi i činjenice. 7. Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. N.". s.) stoji. 1953. Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god. peti Hrvatske. VI. 12. cit. s.. 10. 136 Eugen Kvaternik. Hochverrat. (Buenos Aires). s. I. kada je akt protokoliran. 24. 134 Eugen Kvaternik. Armee nicht noetig. 1951. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". Hrvatski Narod (Zagreb). i 266. cit. 13. s.)." Hrvatska (Buenos Aires). cit-. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr.-4. 67. Abgrenzung gegen 2. Pawelitsch zum selbstandigen. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. knjiga 2.VII. br.. 202. te bi se moglo zaključiti. Kvaternik. 135 Edo Bulat. 53. Vrančić.. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa". 142 Šime Balen (Pavelić.) donosi na s. "Ustaška emigracija..". do 24. VIII. s. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. "Riječi i činjenice. koje nemam pri ruci. VIII. od 1861. "Pregovori u Ljubljani". wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten.".. treći Crne Gore. ili je pak to datum. navodi datum od 27.. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941.. IX. br. (1958. op.-173. 144 Spomenica.. 1. kada je demarkaciona linija povučena. 247.-8.. da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V. 143 E. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu].. 22. stupac 2. i 37. 1951. cit. 137 Eugen Kvaternik. an der julischen Grenze koennen sie vor 22. koja izlazi pod gornjim naslovom. 286. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije.-1945. op. angeblich nicht angreifen.. cit. 1955. 140 Vjekoslav Vrančić. ibid.. 67.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. IV. naziva prošlom godinom.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije.. 1944. 1951. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke.-61... IX.-266.. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. s. s... cit. 126 Enno von Rintelen. četvrti Bosne i Hercegovine. op. Da li je to datum..". sv. cit. 145 Spomenica. s..

tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. jer smo se bojali. Mi ćemo iznieti.. Hrvatsko. i samo je Vrančić." [Vjekoslav Luburić]. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. Auf Grund erhaltener Weisungen. ali ih nismo ubili. Deveta serija započinje dokumentima od 4..-48. br. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. Berlin. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. 11. VI. "Luburićeve izmišljotine". kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. Drina [Madrid]. 47. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. 1956. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3. koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. O njima će dati svoj sud poviest. šta se je sve dogodilo. Nismo im bili prijatelji. 11.) od 6. a još nas više ima. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. što se je poslie dogodilo. jer su živi napustili Lepoglavu. Drina [Madrid]... Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba. IV.-12. Nov. VI. br. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. "Hrvatskoj Emigraciji". 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. a nadam se. tresli. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. Kolekcija se dijeli u devet serija. da prekrije svoje stare veze. Prema ovome bi se dalo zaključiti. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave. Nažalost. neka dade o svemu točan prikaz... što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. dr. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren. s. g. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić. g..146 Mussolinijeva pada. 98. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora. i zna za njihovu sudbinu. dakle. i s kojima se nama prieti. 168-69. 118. Neka nam dakle. 152 Vjekoslav Luburić. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist. Hrvatska (Buenog Aires). 1. III. koje su ih snage pregazile." Tri godine kasnije. Bologna: Cappelli.. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. da u tudjini ne potvrde. "Bitka na Lievča-Polju". 1952. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. dok je bio njihov namještenik. jer su oni htjeli s nama ići na Zapad. kako se vidi iz naslova. s. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. s.-45. (Treće izdanje. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. s.. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944. Prvi svesci su izišli 1952. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje. Vrančić je dao zapaliti 1941. g. Milan Blažeković.. br. ……. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". [Ante Pavelić]. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. on nije sačuvao tekst hrvatske note. budući da su s njima imali vezu. op. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. 1957). Vrančić objasni. 149 Tako je pričao sam dr. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. koji su ga posjetili poslije Božića 1943.. rujna 1939. 151 S. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. 150 E. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten. "Još nešto. u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. te koje su narodne snage.. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. Taj je članak." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. 1943. a i ono." Vjekoslav Vrančić. 1. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. da kažu. i neka im Vrančić odgovori. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. Milan Blažeković.-3. Drina [Madrid]. a. General Skoliber bio je jedan od onih. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. koji je bio i s njima i s nama. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. 244. g. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika. pa ni onda. br. da su preko Vrančića i kom. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje.-2. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. (203. X. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. imao interesa spriečiti. siječnja 1960.. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet.. Kvaternik. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. siječanj 1954. s kojima raspolaže. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali. Tako nas obtužuju. IV. (Buenos Aires) od 5. kao ni oni nama. a on neka kaže. 33. .". veljača 1956. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića.. Ima nas. I u momentu. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. cit. njihov prijašnji ortak. den 17. prosinac 1953. 149a Filippo Anfuso. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich.

. I. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. Nisam imao u rukama članak g. 40.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. "U obranu pok. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren.. da su Lorković. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955. napisao opširni izvještaj o puču. br. Omrčanina. nego da uništi hrvatske oružane snage. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji. 45.). Rivista di studi politici internazionali (Firenza). i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. V. 10. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi.. 1. . I. 1. g. s kojima raspolažem. 29. 248. Pisac tvrdi. g. kojim raspolaže. to je bilo u planu komunista. g. od 6. i 183. s. II. lipanj 1959.. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč.. br. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. Konačno. Spremnost (Sydney. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?".. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia.). Nedavno je anonimni pisac iznio. te je kasnije Tito 'likvidirao'. Danica (Chicago). [Vjekoslav Luburić] M. sv. U domovini je Mato Rajković.. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". s. da je Stijepo Perić već 1945. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". 189. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. Sv. bez oznake izvora. 1960. O puču je pisao.. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J. čanića. Australija). ali izgleda. V. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser. bili 'likvidirani'. veljača 1955. s. Vokić. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. 43. br. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Tomašić. g. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. Onda bih i ja iznio i druge podatke. V. br. iz 1950. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)". g. 24. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". 35. izgleda prema podacima Branka Rukavine.. Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski. želeći je proglasiti protektoratom. Rim. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. Vom Ende zum Anfang. Ć. čaniću. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. [L] Farolfi. Zatim dr. XI. neka posluži to. Nijemci su naslućivali. 25.. 8. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera.. Slobodna Riječ (Buenos Aires). [Miroslav Varoš] M. Pavelić. da iskupi svoje obećanje iz 1953. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. g. "Vokić j Lorković u svijetlu istine". [Vlaho Raić]. Moje je mišljenje. Vlaho Raić. br. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. da je "Tito došao na sotonsku misao. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. Mislili su. Y. Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. XI.-185. 10. 1956. od 13. Taj drugi članak. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču... postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige. da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. 1958. pa i sami Vokić i Lorković. o puču Lorković-Vokić. koji je i sam Višanin.. dokazom je. da se to može jedino postići. "II 'putsch' croato nel 1944".-54.-3. br. No. XVII.glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. naveden u našoj op.. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. Kako se iz naprijed navedenog vidi. i 19. tako da su samo djelomično uspjeli. pa čak i Nijemcima. Ante Štitića". piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja.. 15.. 17. Danica (Chicago). V. g. Augusta Košutića.. 1959.. 48. g. novije povijesti". izgleda pukovnik UDB-e.. Vokić. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. a za drugi od ing.. g. domobranski general Matija Čanić. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti. VII. Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje".. U tu akciju upleten je bio i sam dr. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić].. Konačno. IX.." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić. Poznato mi je. 2. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću. br." Miroslav Avdić.. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. "Pogledi". VI. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". Bilo bi vrijedno. Miroslav Varoš. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob... br. . 113. pored već spomenute Mačekove tvrdnje.. od 9. Krnjevića bio je R. X. Grupa rimskih prijatelja gen. "Jedna epizoda iz hrv. Danica (Chicago). 8. 31.-17. 1949. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali.. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. 131. veljača 1950. i 1956. Drina [Madrid]. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani. braneći Farolfia. Jeronim. 1955. U knjizi: Gustav Stockelle. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". Da je moja izjava istinita. da su Lorković. 44. 1. g.. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama.. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. partizanima. a kojoj sam i ja pripadao. g. Ivo Omrčanin.. 26. 22. objavio o puču deset članaka. Blaško Štitić. Kanada).-191. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića. Marijan Nikšić. X. Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu. na s. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima.. Vlaho Raić objavio je kratku vijest. 36. br. Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića.-32.. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. studeni 1959. 1945. 28. 1958. i 5. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. od 27. piše. (1950. jer su samo stanoviti domobranski častnici.

1937^1945. Prosinca 1946. op.. br. Godine 1949. 79. svibnja rano ujutro donio odluku. 78 ss. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu. 1957. Vidi op.". Munchen: Verlag "Welsermuhr. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. Dapače. serije D. koja obuhvaća razdoblje 1937. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. počela je izlaziti serija D. Baden-Baden: Imprimerie Nationale.. da Karamarko nije sudjelovao u puču. te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima. jer je još uvijek suvremeno i važno. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". 44. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. 10 svezaka. 1949. po naredbi bojnika Matkovića. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. u Klagenfurtu. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. vidi se. From the Archives of the German Foreign Ministrv. 1955.. da utvrdimo modalitete naše predaje.-40. X. 1956. VIII. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. Sviežčić I.-1937. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918. Danica (Chicago). vojske pred Bleiburgom 15. bit će prikazani u svim pojedinostima". Gottingen: Musterschmidt Verlag. s. Odatle su uzeti gornji podaci. Otvoreno pismo dru. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. da nije bilo Karamarka. Graz: Verlag Ulrich Moser. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. Iz sveska I. u 23. polazio u Splitu. 1949-1957. Bericht eines fliegenden Diplomaten. travnja 1945. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. koji je tamo bio prisutan. 1960. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. (3) Herman Neubacher. vidi se. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A.. Danica (Chicago). neposredno poslije hrvatske katastrofe.) pregovaram s engleskim generalom. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije. Iz predgovora svesku X. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. da je general Lohr u noći od 7. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku. Jurju Krnjeviću. Series D. na 8. s. 1945. od 29. Klagenfurt. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. a djelomično i Splitu. 29. engleskog izdanja. Dragojlov. 1950-1968. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). 1. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. 520. V. a drugi Slovenac) saobćila. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. strijeljali su Talijani.-1944.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. od 31. B. Tu je upoznao Ljubu Miloša. s. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. piše. C. Matu. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. g. br. (2) Erich SchmidtRichberg. 155 Od 30.. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. Serie D. a da svoje obećanje nije iskupio. Cijele serije A i B. u Austriji. 31. da li je Karamarko sudjelovao u puču. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. Jedan informativan članak o Bleiburgu. 5. D. 1183. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. do 1945. 10 svezaka. 156 F. Taj čovjek. Bauer u tom članku tvrdi. srpanj 1956. koje je nedavno djelomično objavljeno. a nikako partizanima. cit. VIII. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. Crljen je napisao. 1937-1945. On je sedmi razred gimnazije 1939. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. 39. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. Der Endkampf auf dem Balkan. god. Nato je Pavelić 8. 154 Eugen Kvaternik. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. 7. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. IX.. Vom Ende zum Anfang. Oton Knezović. bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. odlučniji su se razbježali po šumama. koji obuhvataju razdoblje do 31. saobćio 151 nam je. Mladjeg njegovog brata. Prošlo je već deset godina. 160 Tako je Maček pričao Singeru. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. koji se je krio pod imenom Marković. . (4) Lothar Rendulic. do 26. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora. Wels. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima.00 sata. Dva dana kasnije bio je utamničen. 1949. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. g. do lipnja 1944.. br. svibnja 1945. To Karamarku ipak nije spasilo život. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku.). Washington: Government Printing Office. 1940. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. u četiri serije: A. 1951. da engleska vojska ne prima našu predaju. nastojeći raščistiti pitanje.-1944. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen.1933. 1861. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika.. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. kojemu na žalost ne znam imena. tom je zgodom gene.-1945. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30.

jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21.).. 1951. (Beograd: Kultura 1950. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943. 168 Vjekoslav Vrančić. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati. 257. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura.. op. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. odnosno Grigor Vitez. da je komunistički i protunarodni. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. 1958. cit. Dok." Zvonimir Jelinović. izmedju ostalog. op.-42. Bosanski Pogledi (Beč). 1957. odnosno N. rujna. XI. Izgradnja nove Jugoslavije. 1. 36. kao srpska stvar — i taj se komunizam . "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". VII. XIV. 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. op.. To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri. 163 Rodoljub Čolaković.. god.. br. op. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru.. Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad.. N." Taj je citat naveden u članku: M. 36. s. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova. ..152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. 1953. 3. vijala na stanicama samo slovenske zastave. Treće izdanje). 1947.. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2. XII. cit. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. predgovor Mije Mirkovića. knjiga 2. bez ikakve pobliže oznake.. 14.-2.. Tom II. do 27. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku. 177 Na pr. op..: ". 172 Mile Milatović. 1. s. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić.. 29.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. 383. 1941. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s. s. g. U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić.. Taj stav bio je šovinistički. — Taj sukob morao je izbiti prije 25. 167 Zbornik II/2. 25. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva. br. 1957. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd.: "Maček je bio slab vodja. i lično se bogatili. s. Zagreb. 77. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani. 6. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. studeni-prosinac. komesara Glavnog štaba Hrvatske... koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. Rezultat bi bio isti. Akademija. piše Centralnom komitetu. koje su mu pripisivali protivnici. uglavnom. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj.Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires). I. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav.M. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). pojedince i društvo. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro.. kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića. s. Tajne 'Kabineta u sjeni'. u opaski 37. 155. Vidi op. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH. 42. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. stvarala se prilično nezdrava situacija. i da bude Hrvat.-37. 1948. 113. prospekte. Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske.). g... Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. od 20. "Prošlost na optuženičkoj klupi. Vidi op. 21. s.)..). 9. N. j. 170 Vladimir Popović Titu. 47. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura. 1959. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. 84. Hrvatska Riječ (Belgija). X. Dok.). s. s. s. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. t. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka"." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. drug Kardelj.. 42. op. 29. 1. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju. Prvo." Josip Broz Tito. 175 Ibid. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba. 42. s.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Vucković . 85. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. br. Bekić. 169 Zbornik II/2.. kakav je ikad osjetio hrvatski narod. br. s. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. 25. Zbornik II/2. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. s..' [Točke u originalu. 1955. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj.. Josip Broz Tito. XVII. iz naše op. VII. 163a Ibidem. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. 1948. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. br. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". III. Vladimir Dedijer. 163b Ibidem. s. 74-81. izlagala na stanicama slike.. 1959. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. I. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. 1952. siječanj-veljača. 173 [Adil Zulfikarpašić]. Vazduh.. 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. rit. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo.. Javite da li se s tim slažete".odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. 115. cit. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. Evo šta." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. s.

. "Razgovor s dr. od 18 IX 1919 godine" (s. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada. 1955. od 1. 1955. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. 1393. Hrvatski Glas (Winnipeg. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije.. listopad 1959. Krnjevićem". 193. 24. 142. 3. Glini. Osijeku.. šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. Zenici. a šef UDB-e je Kovačević Brana.). Hrvatski Glas (Winnipeg.." (s..-18. op. 1945. Rudi Kolak. 19. br. Iz cijele te knjige vidljivo je. da je Hebrang stradao.—10. New York 36. kao i u Travniku. u Banjoj Luci Voja Ilić. br.. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Kanada).). Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka. su isključivo Srbi. Zemunu. 1919. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima". Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi. od 15. opredijelio kao Hrvat. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba). 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. od 2. 11. IX. što umirem od srpske komunističke ruke. kao što su već objavljeni oni austrijski. 1950. 182 P. Bihaću. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. odbora H.-8. XI. br. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. op. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. s.). komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo.. Iz ovog se vidi.. jer je branio hrvatske interese.Y. XI. 1959.. odijeljenu od Srbije. op. 61. generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). s. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički. Milatović je nastojao dokazati. — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu. Milatoviću. 1955. Slavonskom Brodu. u Mostaru Gagović Sveto. II. jer izvještaj počinje: "Ustaše. u faksimilu. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). 4.). 377. na dva mjesta.. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante.. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. g." (s." (s. g. s.. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s. jer je bio "ustaški agent".. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. g. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. IX. veljača 1950. br. I. Jajcu. 1958. s. 1919.. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin. 1952. Foči. komandant milicije Kosorić Obren. 632. Bijeljini. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt. 2. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. odnosno Kominformom.. sv. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. br. 184 V. kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. i 18. Takodjer u Karlovcu. 2. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. Izdavač knjige podvalio je piscu. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo.). na s. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. V.). sv.)..". 43. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. Hebrangove veze s Moskvom. XI. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. Mitrovici.... svibnja. br. d. sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan.." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). 187a Islam..).. milicije i UDB-e. (1960. Raić. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb. tko je i zašto falsificirao dokumente. većinom seljački sinovi. promijenio svoje ime u SHS Sokol. da bude lakše pristupačan javnosti. 18. 1.: Vladimir Dedijer. 195.154 održava pomoću vojske. sama činjenica. 183 Vlaho A. 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar. s. (Zagreb. V. S. 17. Brčkom. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije.). a Hebrang je tvrdio. i da je brojenje sjednica počelo od početka. 194. 231. 31. 189 Enciklopedija Jugoslavije. br. a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. Kanada). objavivši faksimile dokumenata. 190 Na toj katedri docent dr. 433 West 48 Street. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. s. kao da smo još u 1918. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. 256. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. 8. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. proglasio je. 183a Vekoslav Farkaš. Prijedoru. u Tuzli Gavrić Mitar. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. da nije bio zatočen u Jasenovcu. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. komandant Armije Apostolski Mihajlo. i s. "Za volju istine"." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. Rumi. a 12 komesare Srbe. ur. Hebrang je tvrdio. Raić. 187 Važno saopćenje" ibidem. A. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. travanj 1959.). ne pokušava odgovoriti. cit. od 13. od 3. Gospiću. pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju.). Kanada). koji služe u Jasenovcu pričaju. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. a tjeraju u laž pisca. i t.). nenaučno. ožujka i br. Rogatici. cit. (Denholme. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda. s. Hebrangov "islednik". odnosno. II. Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje. 406. VI. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. . g. 5. g... koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. javni tužioc Boro Popović. 45. 180 Mile Milatović. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). 1958. 185 Emin Batlak. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. g. Medjutim. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. III. a ne u 1959.-20. 1919.. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7. sokola u Suhopolju održane dne 7. 4. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. N. (4.. 21. Dnevnik. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. V.

deveta serija. prema tome. I documenti. Bio je upućen: "Ligi Naroda. A-HIDJ. b) članci i c) periodična izdanja. a ne abecedni red naslova. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. Memorandum su potpisali 20. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. Ministarstvo vanjskih poslova. treća serija. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. Regarding the Religious Persecutions and True. Hrvatsko Antunovo. Kuzma Kuharić. Knjige. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. Rim: Donatello de Luigi. Processo Graziani. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. 1929-1938. svesci XII. Peta serija. London: H. Italija. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". 1954. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. 19391943. Serie D. 7 svezaka. političkim i kulturnim predstavnicima.1958. Ivan Stipanović. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. Vidi opasku 147. Ministarstvo vanjskih poslova. odnosno članka. šesta serija. 1951. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. 1. [Chicago. Majesty's Stationery Office. BadenBaden: Imprimerie Nationale. talijanskom i francuskom jeziku. Radi lakše orijentacije. Documents on British Foreign Policy 19191939. 10 svezaka. svima vladama. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. ove rasprave. Ohio: Croatian National Council of North America. Engleska. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. 1 svezak. Rim: La Libreria dello Stato. 1935-1939. Zadru i Rijeci. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. ove rasprave. 1945. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. 1952-1959. mjesta. druga serija. I documenti diplomatici italiani. 1918-1922. Dokumenti. naklade i tiskare]. pisac nije imao sada na raspolaganju. 1959. osma serija. novinsko-izdavačko preduzeće. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. Memorandum to Various Govermnents. [Bez oznake pisca. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti.-1958. i XIII. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. 1950. . 2 sveska. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. napraviti još dalju podjelu na primarne. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. Publists and News Agencies. njemačkom. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. kojima predhodi *. koja se odnosi na razdoblje 1895.-1918. Da je bilo više vremena. 1919-1929. Il processo Roatta. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. 8 svezaka. Youngstown. Kod pisaca. koji imaju više djela. odnosno članaka. 1929. 1938-1939. 3 sveska. 1948. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. 1954. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska. podatke o njima treba uzeti s rezervom. 1933.-1950. odnosno sekundarne izvore. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Ivan Krešić i Milan Billich. 1946. 3 sveska. Msgr. 1937-1945. Vidi opasku 158.. 1955. 1933. Rim: Ruffolo. Napad na dra Antu Pavelića. nego ih unosi prema sjećanju. Leading Statesmen and Religious Leaders. Isto tako kao i rasprava. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. Memorandum. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. slijedeća bibliografija.-1930. Prva serija. te. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen.] Njemačka. Ministarstvo vanjskih poslova. Ko je ko u Jugoslaviji. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. 19221935. Anonimna djela i članci. sedma serija. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World.-1958. odnosno članke. te članaka. 9 svezaka. 1957. IX. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata.914-1918. 3 sveska. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. 9 svezaka. Sarajevu. 1 svezak. Splitu. Beograd: "Sedma sila". državnicima. do danas.

Zagreb: Zora. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. 1943. Badoglio. Italy in the Second JVorld War. 159 Anfuso. Denholme. vidi Šupilo. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. Bottai. Dino. 4 knjige.. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". [Bogičević] Bogitschevitsch. 2 sveska. Bogdanov. 1946. 1949. 1942. Memorie di un ambasciatore. 17 knjiga. Ustav Ustaše. Beograd: Izdanje Sedme Sile. Sjedinjene Američke Države. Brehm. Louis. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. 1950.: Borbe u Sloveniji. London: Lawrence & Wishart. M[iloš]. Ivo i Viktor Vida. Jena: Eugen Dietrichs Verlag. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. 1957. 18 knjiga. ove rasprave. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. ur. Bruno. Filippo. Likovi i pokreti. tom VI. Živa prošlost. cose. 1957. ove rasprave. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće.].: Dokumenti Vrhovnog štaba. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. — 10. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. 6 knjiga. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. 1928. 12. Vidi opasku 124. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. My Native Land. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. 4. [1946. Mihanovich. Bonifačić. urednici. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. i Clement S. Dictators Face to Face. A Symposium by seventeen Croatian Writers. Alexander. 1955. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914).: Borbe u Hrvatskoj. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj. Dokumenti Današnjice sv. Roosevelt and Truman 1941-46.-1958. Pavelić. 1954. —.-1947. Buenos Aires: Naklada vlastita. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. —. Pietro. Von Lenin bis Truman. 1948. Treće izdanje. Batlak. 1932. —. izdanje. Graz: Leopold Stocker Verlag. Soldat im alten Oesterreich. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. 1932. Vojvodini i Sandžaku. 1946. Balen. Anton P. 7 tomova u 80 knjiga. Vidi opasku 129. —. Paris Peace Conference 1919. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. Emin. Bogdan. A. Alfieri. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. Rim: Atlantica. Carl von. 1962. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. tom II. 1958. Ministarstvo vanjskih poslova.). 1955. Naslov originala: Due dittatori di fronte. 1951. 1954. 1955. tom III.158 Propis o ustaškoj disciplini. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. 1950. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. Memorie e documenti. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. tom V. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. II. 0 generalu Roatti. M. Vent'anni e un giorno. 8 knjiga. [Bologna]: Cappelli. Uomini. Erinnerungen aus meinem Leben. Memories and Documenti. .-1931. Sovjetski Savez. hrvatske revolucionarne organizacije. 1959. Milan: Vitagliano. Bardolff. 1958. Washington: Government Printing Office. New York: Harper & Brothers. fatti. Rim: Tipografia del Senato. 1939. 21 knjiga. 1952. London: His Majestv's Stationery office. tom IV. * Aloisi. New York: New York Universitv Press. Giuseppe. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. Prano. Harold. 1949. London i New York: Oxford University Press. Zagreb: Posebni otisak iz 300. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. Adamic. 13 svezaka. Milan: Garzanti. Tom I.: Borbe u Srbiji.: Borbe u Crnoj Gori.. Department of State. Am Rande des Abgrundes. Berlin: Briickenverlag. [Winnipeg. 1957.: Borbe u Bosni i Hercegovini. Bastianini. 4. Un generale e "Otto milioni di baionette". . 1955. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj.. Vaso. Giuseppe. Šime. 1939. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Brondi. Pompeo. 3 sveska. Zagreb: Mladost.

Čulinović. 1949. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. —. Zagreb: Braća Kralj. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. The Hinge of Fate. Vinko. 1921. 1958. Buenos Aires: Vlastita naklada. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. 1929. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. 5 svezaka. Zagreb. Josip Broz Tito. Milivoj] Ivanov. Leopold von. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. 1947. 1948. 1939. XI.-1955. 1948. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. Čubrilović. —. II. Beč: Verlag Rikola. Stvaranje Države Srba. * Conti. vidi Mazzura. 1953. IV. Arthur. Diario 1937-1938. Marijan. 1944.160 Bryant. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. 1946. 1959. Pariz: [Vlastita naklada]. Šime. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". Milan: Rizzoli.-1963. 1943-1946. Cecić. Južnoslavensko pitanje.. L'Europa verso la catastrofe. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. The Second World War. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike.-1943. 1957. i pisac je tamo označen šifrom SHS. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke.-1914. Sam kroz Europu u ratu. [Dežman. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. jer je pisac umro prije završetka djela. dokumenta i komentari. Calculated Risk.. Clark. Crljen. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Zagreb: Matica Hrvatska. [Bologna]: Cappelli. Milan]. Čolaković. 1965. Zagreb: Knjižara Preporod. 1945. Ferdo. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. Zagreb: Dionička tiskara.-1940. Dogadjaji. New York: Harper & Brothers. Garden City. Zagreb: školska knjiga. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Franz. Pariz: Les Iles d'or. Sarajevo: Državna štamparija. Conrad von Hotzendorf. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Triumph and Tragedy. —. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. Vladimir. 1948. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. —. —. . —. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Ugo. Ciano. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. Galeazzo. Srdjan. 1943. Dnevnik. Speaking Frankly. Mijo. Ante. Rim: De Luigi. Stephen. Dedijer. [Čemerikić. Triumph in the West. Grand Alliance. Churchill. An Account of Marshal Tito's Rise to Power. Bublić. London: The Cresset Press. 1941. Ustaška pobjeda. Boston: Houghton Mifflin. Branko. —. —. James P. Beograd: Kultura. Byrnes. Obradjeno su samo godine 1906.. Mark W. Rodoljub. Pariz: Vlastita naklada. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. 1950. C. * Bzik. Beograd: Kultura. 1946. Dragan. Winston S.-1925. 1946. 1957. G. New York: Harper & Brothers. 1951. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. Closing the Ring. 1942. 1948. Čubelić. Whirlwind. Dimio 1940-43 del capo di S. 1918 na Jadranu. Zapisi iz tudjine. 1949. 1952. 3 sveska. Diario. Prvi svezak. Bologna: Cappelli. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. 1941. 1958. New York: Doubleday. Cavallero. 2 sveska: I.. Prilozi za biografiju. Tomo i Milovan Milostić. Ciliga. 1959. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Budisavljević. 1919. [ožujak] 1918. 5 svezaka. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. Their Finest Hour. The Turn of the Tide 1939-1943. Derenčin. odnosno Jugoslovenska knjiga.-1950. 1954. London: Collins. Danijel.. Hrvata i Slovenaca. 161 Clissold. Milada Paulova identificirala je pisca. 6 svezaka. Zagreb: Matica Hrvatska. 1948. Chlumecky. Comando Supremo. M. do 7. Milan: Mondadori. Slom stare Jugoslavije. Cianov diplomatski arhiv. Servizio segreto. 1951.

Syrmien und sein Deutschtum. lettere e documenti.. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Buenos Aires: Croatian Information Service. —. 1951. Greiner. Prvislav.-53. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi.-1941. Helmuth. So endete Jugoslawien. Görlitz. Sekula. 1941. Napulj: Edizioni scientifiche italiane. Leipzig: Verlag von S.. The War We Lost. Zagreb: Politička biblioteka. Graziani. Hefer. —. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". Roosevelt. The War They Waged and the Peace They Sought. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. Život jednog hrvatskog političara. Franz. Balkanski sukobi 1905. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. Mirko. 7 svezaka. [Hitler-Mussolini]. 1957. Beč: Humboldt Verlag. na s. Princeton: Princeton University Press. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. —. 1959. Konstantin] Constantin Fotich. Series: "Croatia and Croatians" No. Zagreb: Velzek. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". 1955. Rudolf. 1950. [Fotić. [Hoettl. 1951. Pedeset godina iz perspektive emigranta. Hinko. Organisation. Politička povijest Hrvatske. Iz velikog doba. Hermann. 1945. Hagen. Befehl im Widerstreit. 1936. War Journals (German). 1922. Introduction de Andre Francois-Poncet. 1954. 1946. Svezak 10.162 Drinković. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. 1936. Praeger. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. Wiesbaden: Limes Verlag. Horvat. Stjepan. 7. Grisogono. do 1935. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. 1944. The Secret Front. —. Dr. 1940. Vom gestern ins heute. Lochner. 1938. New York: Frederick A. Mate. Gregorić. Rodolfo. Josip. New York: Viking. 1927. 1948. Chuurchill. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. Raffaele. 5. Ulrich von. Zürich: Atlantis Verlag. Stalin. koje nema talijanska. herausgegeben von E. Zagreb: Vlastita naklada. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Cordell. Die geheime Front. Drljević. David Starčevič. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. Milan: Garzanti. Jugoslavija u Americi. 1947. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Funder. Hrvatska i državna politika. Vom andern Deutschland. Friedrich. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. Stjepan. Zagreb: Politička biblioteka. Walter. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. Die Katastrophe. ali francuska ima jedno. Milan: Rizzoli. Hassell. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. 1952. Hitler e Mussolini. 1952. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Joseph. Zagreb: [Vlastita naklada]. Heusinger. Meyner. Horvat.-1952. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. 2 sveska. Guariglia. 1941. —. 1929. 1950. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Deutsche Schriften zur Landes. ove rasprave. Hinković. vidi Hoettl. Huli. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Hirzel. Glaise Horstenau.. 1948. Borba Hrvata. Šupilo. New York: Ali Slavic Publishing House. ur. 2 sveska. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. Beč: Amalthea Verlag.und Volksforschung. • Glojnarić. 1938. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. pseud. Adolf. The Memoirs of Cordell Huli. 1948. 1948. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. Halder. Zagreb: Putevi. Walter. 1951. 1928. Ricordi 1922-1946. Herbert. The Story of Nazi Political Espionage. Feis. . Pariz: Editions du Paris. Vodja govori. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Beč: Verlag Herold. Gaži. Danilo. 163 Haller. Vidi opasku 127. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. Edmund. Wilhelm. Wilhelm] Walter Hagen. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. New York: Macmillan. Stuttgart: SteingrübenVerlag. Linz i Beč: Nibelungen Verlag. Talijanska kolekcija ima više pisama. 1950. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Ho difeso la patria. Goebbels. 1943.

Lorković. 1948. 3 knjige: I. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. Die Kroaten.. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. Kadija. Kallay. Milivoj. pseud. 1958. Nepokorena zemlja. ur. Nicholas. Kvaternik. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. M. Dnevnik. U suvremenom kaosu.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. 1953. Zapisi iz IV. Narodni heroj Rade Končar. i II. izdanje. Dušan A. Jugoslawiens Entstehung. Knežević Radoje L. Hungarian Premier. Ivo. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja.. vidi Pilar. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. Jong. A. Branislav. Cleveland: [Vlastita naklada]. 2 sveska. siječanj 1939 Jelinović. Jugoslawien einst und jetzt. 1929. Beograd: Kultura.. 1938. Zdenko. 165 Kardelj. 1960. Knjiga o Draži. Ambasciata d'Italia 1939-1943. vidi Stranjaković. —. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. pseud. Ivo. 1952. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes... [Lanza. Ivanov. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. Florian. Knezović. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta. Zagreb: [Vlastita naklada]. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Michele] Leonardo Simoni. 1914. bivši časnik Austro-Ugarske. 1951. [Karadjordjević. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. Knj. Obradjuje dogadjaje do 1918. Zagreb: [Vlastita naklada]. Aus der Geschichte der Südslawen. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Vinko. Soldat bis zum letzten Tag. Dr. 1938.. Gilbert. . Albert. Uspomene i doživljaji. Hrvatska politika 1904-1906. —. Die. 1953. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. 1946. Windsor. Krišković. označujući je izdajom. pseud.. Madrid: Osvit. 1954. Kljaković. Chicago: [Vlastita naklada]. Eugen. Jozo.. With a foreword by C. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. vidi Dežman. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. I. Iveković. Kesselring. 1952. II. Sviežčić I. Krbek. 1954. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie.... (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). Rudolf. Kanada: Srpska narodna odbrana. Der Weg zur Nation. Lončarević. Lazić. Zagreb: Matica Hrvatska. 1945. Hrvatska politika 1903. III. 1957. The German Fifth Column in the Second World War. Putnam's Sons. Leben. Kiszling. 1958. 1861. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. 1956. Oton.164 Ibler. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Juričić. Mladen. II.: Berlin. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. Knj. Jugoslawiens Aussenpolitik. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. In der Maur. 1939. Levntal. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Pokolj hrvatske vojske 1945. Macartnev. Bor. vidi Pilar. Katić. 1956. Zvonimir. Lovre. Narod i zemlja Hrvata. 1914-1917. Jančiković. i V. Rim: Migliaresi. 1955. prosinca 1928. 1935. Janko. pseud. 1956. New York: G. srpanj". Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Edvard. P. A King's Heritage. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. Pisac. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. Branko. Mladen.. Niko. Petar]. Chicago: The University of Chicago Press. Hrvati u izborima 11. Ivo. Karapandžić. Bonn: Athenaum-Verlag. Beč: Amalthea-Verlag. Posljednji eseji. Pregled povijesti Hrvata. Berlino. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. Zagreb: Matica Hrvatska. Louis de. New York: Columbia University Press. III. Zagreb: [Vlastita naklada]. Pisac. Tomo. Lichtträger.

vidi Salvatorelli. Ratne Mornarice. Buenos Aires: Hrvatska Misao.-1928. Maček. Milada. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. Pavlović. g. br. Split: Redakcija listova Jug. Hrvatski Glas (Winnipeg. Branko. D. Beograd: Kultura. (ožuiak). Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. C. Buenos Aires. Dr. Marjanović. [Oršanić. The Crime and Its Background. Zagreb: Prosvjeta. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. Das Verbrechen und seine Hintergrunde. s. Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. Lijepa Plavojka. 1956.). Luigi. Zagreb. 21 svezak. Borba za Jadran 1914. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). (21.. [—]. 1924. Laza. vidi Bonifačić. 8. 12. Marković. Bericht eines fliegenden Diplomaten. 1959. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). October Fifteenth. Ante. 2 sveska. Slava. 1952. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće." Hrvatska Revija (Buenos Aires). Mihanovich.). 1956.. München: Knjižnica Hrvatske Revije. vidi Čubelić. Božidar. Povodom petnaestgodišnjice. Der Königsmord von Marseilles. Kanada) g. Načela Hrvatske republikanske stranke. Ante Smith. 1959. . Ante Trumbić. Jukić i 'Hrvatska Revija'. Sećanja. Milatović. 1894. A. Ante. A History of Modern Hungary 19291945. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. Milan. My Diary at the Conference of Paris. Jugoslavenski Odbor. Narod koji nastaje. Kugli. 7. Edinburgh: The Univeraity Press. —. Das Haus am Ballplatz. Paulova. New York: Robert Speller & Sons. In the Struggle for Freedom. 1924: Pisac. Clement S. sv. 1931. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. Tomo. Vladko. The Truth About Yugoslavia. —. Magnum Crimen. (1957. Zagreb: Komisiona naklada S. I . Jugoslavija i Trojni Pakt. 1948.166 Macartney. Savremena Hrvatska. 1959. Mussolini. 1953. I. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Milićević. Vladeta. 1952. 1936. Vlatko Maček. Windsor. 1956.. II. Mazzura. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. 167 Musulin. Ostović. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. sv. 1957. München: Verlag für Kulturpolitik. 1925. II. 1953. Miller. Dr.. 1903. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. ur. Giovanni. Milostić. Dr. Zagreb: Binoza. —. Rijeka: Izdanje Knjižare G. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. P. * Murgić. "Spor A.. 1913. Hrvatski Pokret. Smith Pavelić — I. Fragmenti za historiju ujedinjenja. 5 svezaka. 2 sveska.. (11. Neubacher. —.-1918. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. 8. br. br. Pavelić.). Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih.). K. Pavelić. Treće izdanje. Dubrovnik: Nakladom pisca.-1960. M. Einige Dokumente und Bilder. [1936. St. 1903. Vidi takodjer. Sonderauftrag Südost 1940-1945. III. br. David Hunter. Hermann. podrijetlom Hrvat. Hrvatska Državotvorna Stranka. Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". 1913. 1957. Mira. —. Zagreb: Preštampano iz "Obzora". Sporazum 1939 godine. 1957. Ivan]. 6. Mile.) i br.. Mandić. Ogrizović. Petanjek. 1. 15. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. IV.-1946. New York: Roy Publishers. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". Miljuš. Buenos Aires. vidi Hitler. Milovan. London: [Vlastita naklada].. 29. Slučaj Andrije Hebranga. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Alexander von. 105-6. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. (25. Šime i Marijan Derenčin. 1952. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. (15.].1904. Božidar. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. Beograd: Srpska književna zadruga. Göttingen: Musterschmidt Verlag. (1957. (25. 2. 1953. Novak. Maslarić.). Viktor. Antun F. 1956. Vladimir Maiek. Bad Godesberg: Hochwacht. 1935. Trbojevića. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. 1951. Moskva—Madrid—Moskva. —. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. ) . 1937. 3.

1950. 19 knjiga. 1953. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. 1957. 1953.H. Franko. 1953. Erich. Dragoslav. Südland.-1919. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. —. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. 2 sveska: I. Beograd: Prosveta. U obranu istine. —. Beč: Ullstein Verlag. Beograd: Prosveta. Sabrana Djela. Zagreb. Grozote na Janka Puszti. Zagreb: Mladost. 4 sveska. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". Zagreb: Breyer. [—] Florian Lichtträger. Pogorelec. Ignacij. 1921. Enno von. Buenos Aires: Piščeva naklada. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943. 1955. 1925. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. Josef. izdanje. 1921. Svaka knjiga ima poseban naslov. 1946. Zagreb: Breyer. —. . Zagreb: Preštampano iz "Novosti". Schmidt-Richberg. enlarged edition. Smiljanić. Wels i München: Verlag "Welsermühl". Ribar. 1954. Buenos Aires: Piščeva naklada. pseud. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde.-1926. Zagreb: Seljačka Sloga. Redlich. Prelude to World War II. 1933. Paul. Der Endkampf auf dem Balkan. Rendulic. V. Rintelen. Storia d'Italia nel periodo fascista. Hrvatska i Srbija. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918. Ivan. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. II. Revised. Leonardo. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. 1954.-1989. izmedju dva rata 1918. Iz emigracije. Schmidt. Raić. 1950. 1951. Iza kulisa emigrantske politike. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. Michele. Juričić. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. —. Ante Pavelić. Ein Volk ausgelöscht. ali. Južnoslavensko pitanje. Životni problemi hrvatskog naroda. vidi Lanza. Turin: Einaudi. 1953. Zagreb: Breyer. Vlaho A. Iz mojih političkih zapisaka. Mario. 1914. Buenos Aires: Piščeva naklada. Izdavačko preduzeće Srbije.-1954. 1943.-1941. Diktatura kralja Aleksandra. Leopold. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Rapallski ugovor. 1959. Buenos Aires: Piščeva naklada. Radić. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944.. Salvatorelli. —. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. 1956. Rohrbacher. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1936. Salvemini. Tajne emigrantskih zločinaca. Izdavačko preduzeće Srbije. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. Antun.-1914. Robert E. Vladko Maček i Rudolf Herceg. 1919. Potočnjak. New York: Doubleday. Kobne smjernice naše politike spram Italije. 1915. Roosevelt and Hopkins.. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. Prikaz cjelokupnog pitanja. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. Zagreb: Naklada piščeva. U svjetlu činjenica.. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. II. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. Simoni. u svietlu dokumenata. —. 4 sveska. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. Dr. Zagreb: Breyer. Zagreb: Matica Hrvatska. Ivo] Dr. New York: Harper & Brothers. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. Izdavači: dr. 169 Rajčević. [1949. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". Sherwood. Svjetski rat i Hrvati. Bearbeitet von Fritz Fellner. po mojem mišljenju. 1908. 1933. N. —. 1959. Pribićević. Sinovčić Marko.D. Otto milioni di baionette. 1948.-1952. Uglavnom se prikazuje rad komunista. [—] L. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. 1955. Gaetano. Radić. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen. Roatta. 1915. Pilarova posljednja knjiga.168 [Pilar. 1955. Mussolini als Bundesgenosse. Milan: Mondadori. Lothar. Svetozar. 1950. Buenos Aires: Piščeva naklada.-1941. Luigi i Giovanni Mira. Mačeka. 1940. Vojo. Sećanja na jednu diktaturu. —. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. Politički zapisi.].. malo zapažena. Jelka.

izdanje. Izgradnja nove Jugoslavije. L. [1942. 1946. —. Desimir. Memoirs. London: Hodder and Stoughton limited. Bonn: Athenäum-Verlag. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. Šegvić. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). The Rome-Berlin Axis. (Pittsburgh). Bilješke i sjećanja. New York: Harper & Brothers Publishera. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). The Private Papers of Senator Vandenberg. 1949. Sumner. 1957. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. s. malo prošireno izdanje. (1934. Tito. .II. 1943. Zagreb: Kultura. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Vučković. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Welles. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. br. Ante. Govori i izjave od 15. g. (prosinac . John W. Zagreb: Kultura. g. ur. Iz ilegalnog Zagreba.]. Geschichte des zweiten Weltkriges. His Life and Reign. Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. —. dio). br. Hrvata i Slovenaca 1914. Vilder. (26. 1952.-1860. preporoda. X. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće. ur. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). Tippelskirch.170 Starčević.. 1958. Viktor. Wheeler-Bennett.-1865. New York: Doubleday. 1953.). Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. 1955. Ernst Rüdiger. 7. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. 1949. Stetinius. 12. Živko. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Garden City. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji.). Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. Frano. King George VI. — 1919. Hochverrat. London: Macmillan. Zagreb: Matica Hrvatska. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Božidar. 1953. Boston: Houghton Mifflin. Starhemberg. Ivan. Vom Ende zum Anfang. 1953. 1957. Between Hitler and Mussolini. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. Na putu. Šišić. 1954. 1927. vidi Bogdan. 1952. 1958. VII. Vjekoslav. II. Dogadjaji poslije 1929. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija.. "Nova epoha hrvatskog naroda".-1956. Jr. Većeslav. (25. Izabrani spisi. 1947. X. II. Wiskemann. br. [Stranjaković. 6. Harry S.-88. s. —. London: [Vlastita naklada]. do 27. Zagreb: Nova Evropa. 657-65 i 682-737. V. 1943. Šibl. Liga Naroda. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference. Knjiga III.. Seven Decisions That Shaped History. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. Ante. Zagreb: Kultura. Po njegovu dnevniku. 1959. 1907. —.. Kerubin. 65.. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj". Jugoslavenski odbor. 45. Ivo. S bielom zastavom preko Alpa. Zagreb: Kultura. Elisabeth. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike. Ivo. 1920.).109. Ferdo. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. 2 sveska: Year of Decision.. Years of Trial and Hope 1946-1952. Godine 1861. 1948. Druga progonstvo Eugena Kvaternika. Josip Broz. New York: Doubleday. Edward R.. Vrančić. 1950. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. [Bez oznake mjesta i naklade]. Stockele. 1950. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". Memoirs. XII. Vida. Official Journals. dio). Zagreb: Vlastita naklada. (lipanj . Trumbić. Politika u Hrvatskoj. 1966. Srpski nacionalni problemi. 1712-1840. 1949. Topalović.) — 43. Supilo. Stojanović. Branislav] Branko Lazić. Partizanski razgovori. Truman. Vandenberg. New York: The Cooperation publishing co. Südland. London i New York: Oxford University Press. 1951. 1907. Garden City. 15. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. vidi Pilar. Bika za rogove. 30.. s. Gustav. pseud. Nikola. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. 1936. (1950. Kurt von. Ozažeo iz njegova dnevnika. Priredio Blaž Jurišić. Arthur H. Jr. 171 Tošić... —. Graz: Verlag Ulrich Moser. Godina 1858. Zagreb: Kultura.II.

vidi Pavelić. g. (1947. vidi Vucković. ove rasprave. "Dr. s. Milu Budaka. Žitomir. (lipanj). Ernest. (1957. g. g. br. 2. (1959. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). br. (31.-1954. —. vidi Tomas. [Bogdan. br. ove rasprave. IX.". (1942.).". br.). Krunoslav. A.-8.). Sloboda (Buenos Aires). e. g. 49.) — 13. sastavljen izgleda koncem 1941.).. Vladko Maček i 10. Vaso. "Predaja hrv. 45. s. br. 45. 23. 38. 161-171. br. 5-11. Milan. Spremnost (Sydney. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). Pismo Anti Paveliću".). (20. Mladen. Bošnjak. "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje". Izbor (Buenos Aires). "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. (6. 22. Antić. 24 (srpanj) — 26. (Chicago). g. (veljača) —20. izišlom u Zagrebu 1938. 2. Travnja 1941. (rujan). 6. Travnja 1941. (kolovoz). Blažeković. 30.). "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". (24. 7. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb). Antun. Hrvatska (Buenos Aires). knj. g. svibnja 1945. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg.) (28.). Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. (25. Vidi opasku 98. br. Ivan.-17. Sloboda (Buenos Aires). V. 3. XI. g.-171. br. s. (lipanj). br.).). 1. g.). 3.". br. 3. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 12.-4.(lipanj). O memorandumu hrvatske državne vlade. Montevideo. (1959.). Hrvatski Glas (Winnipeg. (1953. ove rasprave. 163. (ožujak-travanj). Švicarska]). vidi Pavelić. (lipanj). S. IX. Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. ove rasprave. "Dr. sv. 50. Ante. br.). Vidi opasku 80. 8. br. 11-17.. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje". nadbiskup.). Australija). Sjećanje na Mladena Lorkovića. "Hrvatski Domobran (1931-1956)". Maček i Njemačka uoči postanja N. br. As. Vidi opasku 152. "Jedna deklaracija iz vremena rata". "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". 353-477. koji su. Bičanić. [Belobrajdić. g. sv.-21. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. (25. (prosinacsiječanj). g. 1. (Buenos Aires). Vidi opasku 157. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". Država 173 —. Hrvatska (München). Danica (Chicago).). br. 44. 36. 16. (1957.).. sv. vojske pred Bleiburgom 15. 4. (1952. vidi Pavelić. —. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. Ante. (105.). 21. (travanj).). M. I. "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". —. "Kako je srušena Jugoslavija". (1957. Rudolf. 15. (1958. "Smrt Mile Starčevića".) (5. a Londonu.". XI. Bonifačić. g. 6. Hrvatska Misao (Buenos Aires).". 161-64. g. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. (12. "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". Ante Smith. 17-19. Bauer. s. (6. —. g. 25.172 A. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago).-4. 6-10.). (1953. 30-32. g. (1950. Bekić. 1. (1949.). (25.). Batušić. Danica. Antolić. Bauer.). Bogdanov. 18.). s. 21. 7. III. g.-19. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova"..). —. 17.). Miroslav. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. 31. "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije". 13-18.). god.. Bosnić. (1949. Avdić. IV. br. Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. XII. 5.). (1956.). (8. X. M. (26. 311. Hrvatska Država (München). II. —.. —.). O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca. . s. P. M. br. Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatska Revija (Zagreb). Babić. (1956. 2. 3. Ante. 3.". 6. Hrvatska (Buenos Aires). XII. (15. 20. prosinca 1953.). (Buenos Aires).H. sv. Leopold] Nikola Zrinjanin. (1951. (1957. 325-28. XII. Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)". " 'Albanski Status'". (Buenos Aires). Kanada).D. s. —. 46. s. 2. (267.). s. 58-68. Ivo] Piligrin. VIII. IV.). (1950. (1949. Kanada). "Pogledi". "Podlost na djelu. s. 1. (1949.). s. Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. Stjepan [Vilko Rieger?]. To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. S. s. g.

). br. (Buenos Aires). 1959. 4. 24.).. —.). "Deseti Travanj". Drinjanin. Ciliga. Antom Pavelićem u travnju 1946. 9. s. s. 55. 24. 2. sv. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. s. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". D. (Chicago). "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. 6. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. (1956. (29. III. br. 120-28. Bulat. 6. Danica (Chicago). pseud. 2. g.). Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). s. ove rasprave. "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska".". III. br. Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. Ante Štitić. 7-20. g. L.) (28. (1949. 1. —. 155-58. 365-396.). [Degrel. g. Raić.). "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". II. (1959. s. (Buenos Aires). 83-93. br. br. Dragojlov. Dr. Aziz. Ante. IX. ove rasprave. (25. 2. br. Danijel. Buć. s. sv.).. 2. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1954. "Iz šume u emigraciju". Osobne uspomene.. br. sv.). 1941.). (lipanj). pseud. br. 209-10. Draganović.. 1945. 18-28. 38. s. s. Hrvatska (Buenos Aires). (lipanj). (lipanj). Krunoslav. "Razgovor s dr. Ivan. Vidi opasku 119. br. Josip i Mile Starčević. Farkaš. s.). koji izlazi u Londonu. vidi Zulfikarpašić. Davorin. (26.). 3-10. (1958. (1959. 39. 33. s. 6. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Vjekoslav.). g. "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". Ivo] I. s. Ivan. 1906. V. (1957. 9-24. 509-23. (svibanj). Interview je bio objavljen u tom listu od 24. sv. IX. s. Crljen. 12. 122. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 5. (25.). Vekoslav. Mato. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.1. s. Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije.).). 43. sv.] (1952. XII. Namesništvo. Pregovori s dr. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". —. X. XII. g.-35. Vjekoslav. 29. Hrvatski Kalendar 1950. Domagoj. sv. "Luč Marka Hranilovića". 34. Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A. "Kako je 1945. (1949. Kanada). pseud. II. —. Cvetković. —. Hrvatski Kalendar 1955. Stjepan. Danica (Chicago). i istupu pristaša HSS iz njega 1932. 5. V. 29. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". (1957. Josip. Hrvatski Glas (Winnipeg. Rikard. Djukić. br. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". 22. 203-12. Krnjevićem". (12.174 Brčić. (1. 250. (267. 345-64. Mirko Jerec. Srpska Zastava (Buenos Aires).). g. . 1959. Svetomir. 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. 4. Hrvatska Država (München). Vidi opasku 157. Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. izručena Hrvatska Državna Vlada". dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava". br. XI. general.). Adil. "Iz moje upravne prakse". Kanada). g. br.. [sv.). (prosinac). (1955. Čengić. Agrarna reforma u kraljevini SHS. (lipanj). 29. 175 D. Dragiša. 31. (1959. Edo. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (srpanj). slaviji (Pariz). XII. 7.). Juraj Krnjević je 7. "Kalvarija hrvatskog naroda god. 7. (Buenos Aires). Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Pregovori u Ljubljani". sv. 425-49. 2. (1959. "Proročanstvo iz Kremne". Fedor. Bila su četiri člana nadzora: Dr. vidi Luburić. (Chicago). s.). "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". br. 10. g. g. Hrvatski Narod (Zagreb).). Bukovac. s. s. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". 5. Frank. "Prije i poslije agrarne reforme". (25. g. (10. (1964. X. vidi Luburić. s. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). Ante Vokić i Danijel Crljen. Flogel. 3. 23. Brlić. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954.). Dokumenti o Jugo. (2. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1951.).). XII. g. (1956.-1937.. (1952. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. i njegov odgovor od 23. 94-100.). 36. Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. g.).). 76-87. 1906.

br. te izjava dr. 324-28. 561-67. Kalendar Hrvatski Glas 1953.). 56-60. VII.-10.). Historijski Zbornik (Zagreb).-7. I.).29. (31. I. 24. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. XII.).). s. 16. Korošec in kralj Aleksander". Kanada). Journal of Croatian Studies (New York). I. "Geografski položaj Hrvatske". g. s. "Hrv. Jelić. 4.). III. 19. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). (1954. —.). br.. (5. Krilić. 159-65. "Junačka obrana Višegrada".). (1957. VII. "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". 44. 23. Hrvoje. Osvrt na članak: Ante Ciliga. XI. J. (1938. 1453. br. (40. s. "Razmišljanja o Hrvatskoj". barun. 2.-60.. Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. (1952. VI. (1. br. Puriću. Ivo. 4. "Narod Hrvatske". (1958. br. 18. Hrvatska Država (Madrid). 28. VIII.VII). 40. g. (13. 2. s. Radmilo. "Yugoslavia: Past and Future". 2. (1949. (28. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Blaž. IV.. 8. (1955. 26. (1954. Stjepan. (1. g. "Kako je propala Jugoslavija". 28-38. Ivan.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1953. s. 29. sv. 531-34. —. —.). travnja 1941.) — 37. s. [Kamber. g. s. Osoba i Duh (Madrid). .).). 9. (1956.).). 5. New York Herald Tribune (Pariz). (studeni). "Da kažem svoju".6. sv. 4. 11. 26. sv. 35. Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". 31. 21. 1. XI. (1957. br. dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. (15. Jesen 1941. 14.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. Krajač. "Komesarijat u Matici Hrvatskoj". sv. 4. —. (1952. (1958. Hrvatski Glas ("Winnipeg.). s. (1952. (1941. s. Kanada). IX.). —. II. (1. 264-68. "Hrvatska u raljama boljševizma". Kanada). (Winnipeg. — Slobodna Riječ (Buenos Aires).). "Razgovori o Bosni". (prosinac). sv. Friedrich. Radoje L.) — 24. Kanada). —.. —. 3. 1935. g. 14. (29. (1953. br. 2. (1949. X.). g. 19-23. (1949. Hrvatska Regija (Buenos Aires). (ožujak). br. politika i hrv. Bogdan.). Poruka (London). 75. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu".).-158. g. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". g. (1. O hrvatskima časnicima u II. sv. Danica (Chicago). br. Vidi ovu bibliografiju.). 177 Jurišić. 7-13. 8. g.). 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". Piščeve uspomene iz Doboja. —. s.). br. g. X. Dragutin] Charles Kamber. 2. (Buenos Aires). XI. 29. Hrvatski Glas (Winnipeg.). Hoptner.. br. 1918". sv. Glas Kanadskih Srba (Windsor. (1952.).176 Funder. (38. "Izvještaji D. Historijski Zbornik (Zagreb). s. (1955. 13. Gazi. g. [Krišković. "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca. Hrvatska Revija (Zagreb).-64. 4. 110-15.) . Kanada). Journal of Central European Affairs (Boulder. i 13. 53-57.). sv.). D. (1952. s.). 11. X. (ožujak). sv.). Hrvatski Glas (Winnipeg. 1. Jerome. Stjepan Radić]". Ilija. "Prvi dani svibnja 1945. 26. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (29. 3. "Le Roy King's Reports from Croatia.-39. (1959. 166-76. g.). (lipanj). Hrvatski Glas (VVinnipeg. (lipanj). br. (lipanj). (1959. Milan. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Jareb. 1949. g. s. br. (1953. 3.). Stjepan. s.) (svibanj) — 11. 2. delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g. (1960. g. Kanada). Krek. 5. USA). g. godine". "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. (16. s. Jukić. 4. 12. g. g. —. s. (Buenos Aires). s.). br. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. Svobodna Slovenija (Buenos Aires). Hefer. vidi Degrel. Grdjić. vojska". Prigodom 25-god. (prosinac). Branimir R. Medju ostalim. B. X. Colorado. "Hrvatska u burno proljeće 1939. 390-94. —. X. Simovića. 7.). Skupštine Ujedinjenih Naroda". 51. 1. —. 1952. g. Ivica. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu".. g. 23-32. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. svjetskom ratu. 422-27.). (1947. 113-16. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. s. u Zagrebu". g. "Yugoslavia as Neutralist: 1937". "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". —.) — 43.). Knežević. March to May 1919". "Stephan von Sarkotić". II. g. (20. g. (12. Krizman. (svibanj). 10.). (prosinac). Guttmann. 5. g. "Hrvati u tudjini". travanj) —28.) (lipanj). 6. (26. Vinko] Nehajgradski. "Dr. 123-32. 28. br. (23.). sv. (15. "Prigodne uspomene.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Die österreichische Furche (Beč). 11. VI.). "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". (1954. (16.). 11. Hrvatska Revija (Zagreb).). (1952. Osoba i Duh (Madrid).

] (1949. (1959. Juraj.. s. 111-15. g. 1947. 1. 102-13. s. "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)". —. (veljača). O Rafaelu Bobanu. (1952.". Par misli za 10. s. (srpanj). "Emigracija i narod". 11. 86-90.). Antuna (Buenos Aires). (1953.). Lorković.-8. (H. 2. 428. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Džafer. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Stojadinović". 3. Vekoslav. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". 85-101. 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". (lipanj). 5. (1954. (prosinac). Kanada). 1. — Drina [Madrid]. Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. s. "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. 12-14. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Izbor (Buenos Aires). X. g. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. (1954. 125-145. [—] Domagoj. br. Guillermo A. —. 7. 6-9.). 2. br. Hrvatski Narod (Zagreb).] (1949. Antuna (Buenos Aires).). "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". Leon. Drina [Madrid]. Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi".-5. godine. Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. g. 9. br. (Buenos Aires). 1.-12.). 2. sv. s. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". 14. godine". (1952. —. s. (1955. . (prosinac). 4. (1958. [—] Ante Planika. godine". 2. "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". 33186. Aktivnost dr. g. 4. Glas Sv. Izjava političnog predstavnika bos. Hrvata i Srba u Zagrebu". "Bitka na Lievča polju.). Hrvatska (Buenos Aires). g.). [—] General Drinjanin.). 1918. 199-236.). (siječanj). br. 1. Pavelić i ja mislimo iste. g. "Talijanska politika spram N. Drina [Madrid]. Lisac. Vjekoslav] General Drinjanin. (1959. Drina [Madrid].] (1949. —. (1952. g. g. (Chicago). 225-58.-10. 4.-15.). s.-2. g. (ožujak). Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (prosinac).) (10. "Naš Ministar". s. br. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu". (lipanj). pukovnik HOS-a. s. 7. (1954. [Luburić. (1953. Hrvatska Revija (Buenos Aires).". —. IV. br. 2. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". (lipanj). Kvaternik.). Hrvatski Kalendar 1952. [—] General Drinjanin. s. Drina [Madrid]. g. (lipanj). Hrvatski Glas (Winnipeg. br. "Priželjkivanja".). br. Antuna (Buenos Aires). 7.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941.). "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. "Još nešto o Rimskim ugovorima". Drina [Madrid]. —. (studeni-prosinac). [—] Ante Planika. 1. Andrija-Ljubomir. s.). "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'.H. s." 179 [Lendić. —. (1957.V. 8-10. Hrvatski Kalendar 1950. s. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). br. (Chicago). br. g.. Izjava je datirana: "Tamnica . 16487.178 —. muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". —. " 'Narodno Vijeće Slovenaca.). 5. s. 2-4. "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". 2-8. sv. g.). XII. 3-5. [—] General Drinjanin. Slavko. —. "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. 3. 1941. Ivo] Ante Planika. 3. (1951. —. izjavio je dr. (1953. 19. Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. g. (4. Drina [Madrid]. br. Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29.). 2. Jurja Krnjevića 1944. 3. (83.). Glas Sv. 3. 56-75. s. "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". br. 6. g.). Nije završeno. herc. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". (travanj). 5-8. 3. s. 2.). g.Veliki Tjedan. do 1. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. (svibanj). s. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. 2. Anali Jadranskog Instituta (Zagreb).D. 9. 1. [9.-2. Ispravci članka u br.). s. (Chicago). i 1942. Krnjević. (siječanj). Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). [—] General Drinjanin. s. s. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. 11. 3.). (1951. 10. Hrvatski Kalendar 1951. 2. "Riječi i činjenice. (kolovoz). g. g. knj. (1956. (rujan). 48. g. (1955. 206-44. br. 3-6. br. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". Historijski Zbornik (Zagreb). sv. s.-3. —. (listopad). g.). br. "Suvišni priedlozl. g. br. br. 9. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. vidi Farkaš. [9. (1951. 7-13. Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. Drina [Madrid]. 4. 1944. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". 5. "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. Kulenović. Dr. 83-114.).) (travanj). 75-92. Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . 1. Eugen. Kvaternik. (1954. g. "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". s. travnja 1954. Glas Sv. 21-33. 1. 1-12. s. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". s. g. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja".). br. —. Travnja 1941. Mladen. 31. 3. IV. s. [9. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. 5.-12. (1956.

"Monopol hrvatske politike".). g. (16. (25. Miroslav. br. sv. s.). (Buenos Aires). s.).). "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929. (1957. br.). [—] Ustaša Maks.). (1949. 14-24. — Pismo Josipa Troyera.). g. Kanada). Ć. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. Hrvatski Glas (Winnipeg. "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi. 1. Danica (Chisago). s. s. br. 1. (1955. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". s. ibid. a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. 1-2. —. Radice. objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. "Narodno jedinstvo II. 5.). "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". "Martirij Katoličke Hrvatske". s. III. (1954. Kanada). g. (lipanj). g.). sv. sv. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1. (prosinac). s. vidi Varoš. 237-48. 4. na osvrte gg. M. I. 3 (rujan). br.). (1951. Hrvatska Revija (Zagreb). 106-16. "Hrvatskoj emigraciji". 2.). g. 4. sv. Drina [Madrid]. g. 7-13. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)". sv. (1954. (1956. (ožujak). —.). "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. Šola i 'Hrvatske Riječi'". br. (1952. Lukas odgovara. 5. "Uspomene na Frana Šupila.). (1955. 31. s. 11. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid]. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini.. (ožujak). (prosinac). sv. 186-89. "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja". 34-43. sv. 26. 233-40. br. s. (1955. 6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 8. —. g. Drina [Madrid]. 16.. (ožujak). (Winnipeg. g. —. g. (prosinac). Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića. 10.)". —.). 345-55. Lukas.-1930. "Prof.). s. 217-32. Kanada). (1948. s. 5. 137-54. "Ugodne uspomene iz zatvora". 4. 1.)..-3.. 7. 56-61. (1956. 1.-9. (lipanj). sv. s. Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". III. Mate. (1955. Vjekoslav. 8. 181 —. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. "Tri uspomene". g. s. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice. V. (lipanj). Hrvatska Revija (Buenos Aires). koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". (kolovoz). borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. br. "Domovina slavi dan državnosti". g.). —. "Samostalna Hrvatska i Srbi". vidi Luburić.3. "Krive 'Uspomene iz velikog doba'". (prosinac). s. sv. Hrvatska. Filipu Lukasu". redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. s. Danica (Chicago). Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. 6. [—]. (1957. s. Drina [Madrid]. br. br. "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja. s. 1. [—] General Drinianin. (lipanj). 33-48. 43.). travnja". 8. 250-62. 5. Maček. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske".). br. g. g. Drina [Madrid].). rad. 1... dra Z. 1.). s. 5. br. 20-43. g. g. Drina [Madrid]. s. šest boraca (život. Luketa. (1952. Filip. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. sv. g. 3-27. VI. III. 85-99. B. "Odgovor Prof. (1956. sv. 5. 7. 8-16. popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. g. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). 3. s.-12. Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. (1951. (15. IV. "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". (1951. Vidi ovu bibliografiju. br. 11. g. (30. (veljača). (1955. 6.) — 17. —. (ožujak). M. Ć. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika.180 [—] General Drinianin. br.).. 6.). g.). 5. [—].). (prosinac).). [—] M. I. —. 283-84. (1955. Kanada). 5. upućeno uredništvu.-12. (veljača). 3. g. 35-37. br. 2. (1953. br.). s. ibid. (prosinac).-3.12. g. 15. 111-16. 46-51. g.). 75-93. 25. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (rujan). 183-85. g. 197-204. 5. —. 1. (lipanj). Kalendar Hrvatski Glas 1953. br. Tri sitne brazde iz njegova života". trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. br. (1954. 1. [—] Ustaša Maks. 1. (1953. [—] Ustaša Maks.-12. 36. s. 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires).).. Osvrt na članak Milana Martinovića. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 13. Drina [Madrid]. Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". (1955. IV. 3. s. 119-35.). (rujan). s. g.). (Winnipeg. Kulturno-politički Zbornik 1949. Kalendar Hrvatski Glas 1954. sv..). s. 5.). (1955. —. Drina [Madrid]. 1-88. (18. Popis ubijenih svećenika. (veljača). 4. —. g. o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". [—] Ustaša Maks. Drina [Madrid].-3. s. (1956. Bogdan Radića. 8. "U oči 10. (1955. (svibanj). 2. ožujka 1942. 291-311. (veljača). —. 20. (1951. ibid. "Narodno jedinstvo". s. g. g.".-11. (1942. —. Vladko. Winnipeg. Kanada).-7. Drina [Madrid].. (27.). —. Vidi ovu bibliografiju. . Kanada).

Zagreb. Hazim Šatrić".". Augusta Košutića". s. —. -50. br. g. Sloboda (Buenos Aires). Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. vidi Krišković. Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. (rujan). g.). X.). s. —. 6.182 Uspomene završavaju 1918. godišnjice života". 78-87. XII. —. Kanada). (1956. Kalendar Hrvatski Glas 1959. Danica (Chicago). Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". Matijević. dr. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Nikšić. (Buenos Aires). 248-54. (1958. Većeslav. s. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. 2. 1. "Moje uspomene iz velikog doba. Hrvatska Misao (Buenos Aires). s. 65-79. vidi Radića. (1. Kalendar Hrvatski Glas 1957. (1956. 1. Hrvatska Reviju. Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. Observator [Krunoslav Draganović?]. 383-95. (lipanj). "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. 32-33. g. 2. s. 9. 3-15.). s. "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". IV. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Bosna".). Martinović. 2. Sloboda (Buenos Aires). (Winnipeg. g. (1949. Republika Hrvatska (Buenos Aires). Kalendar Hrvatski Glas 1958. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". Osvrt na članak: Ante Ciliga. s. Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. (Winnipeg.". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. 17. Milivoj. Nevistić. (1949. "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". "O.). "Merhum prof. "Malo uspomena na pok. 14. 6. Franjo.. 37. 50. Kalendar Hrvatski Glas 1956. (1951. (Winnipeg. "Netočnosti. br. (prosinac). g. "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". Život i rad podpredsjednika HSS ing. —.). s. g. 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. —. 2.). (1957. (veljača). 25. (Buenos Aires). "10. Matić.). Vinko. Dragan. pseud. sv. Maks. g. Milan.). "Moje uspomene iz velikog doba II. 123-34. (Winnipeg. (1952. "Neugodni razgovori". br. vidi Luburić. s.) — 43. Ustaša. 9. sv. s. (Winnipeg. br. 1. s. Drina [Madrid]. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. 116-25. —. Franjo. Kanada). Kanada). 1928. Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. 3. koji se ne smije zaboraviti". Hrvatski Narod (Zagreb). 9. Vjekoslav. 53-56. Marijan. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu".). 24. Životni put i djelo — Povodom 70.). (siječanj). "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". Antu Radića". (1953.).-2. —. Hrvatski Glas (Winnipeg. g. —. (lipanj). br. br. s.). 1.. Hrvatska Revija (Buenos Aires). vidi Vilder. s. (Winnipeg. 37-40. "Filip Lukas. "Hrvatska u vrtlogu rata". s. 19-25. (Winnipeg. 183 Mirković. br. (14. i ona je tu ponovno objavljena. —. g. g. Bogdan. —. —.. Dominik Mandić. "Vjekoslav Vrančić. 55-57. (1959. sv. 1936. 32. završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". 56-68. Ante Smith. Nalis. s. Kanada). Ivo. (1950. 8-11. pseud. sv. s.-10. g. travnja 1939. (3. Kanada). s. "Zločin. Stipe. (1953. sv. 1941. 1. Ivan. (lipanj). 21. br. s. s. —. Magdić. Vidi ovu bibliografiju.". g. Nedjeljko. (prosinac). 4. sv. u Banskim dvorima". X. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". Kalendar Hrvatski Glas 1955. (22. s. Tias. s. Hrvatsko Revija (Buenos Aires). Markovinović. 27-36. Milan. (1955. sv. Nikolić. 7-14.. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go).). 32-73. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Nehajgradski. 23.). vidi Pavelić. (lipanj). "Odlomak iz tužne prošlost. 3. 3559.-2. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul. VI. (Buenos Aires). protivrječja i zablude Ante Cilige". Meštrović. "Il 'putsch' croato nel 1944".). Mortidjija. Kalendar Hrvatski Glas 1955. Kalendar Hrvatski Glas 1955. 'S bielom zastavom preko Alpa'". Kanada). Observator. (1952.. Kanada).) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. 171-80. Mišinski.). * Omrčanin. Vinko. "Sličica iz djačkih vremena". 2. s. Kanada). Rivista di studi politici internazionali (Firenza). Travnja 1941. (1959. pseud. 22. XII. 40. Franjo.). 190-98. . 8-11. O kortešaciji dr.

P. br. (207. 1. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). —.). 1. sv. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945.. (1949. —. g. 11. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Hrvatska (Buenos Aires).-1900. (Buenos Aires). (Buenos Aires). 5. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima".). Kulturno-politički Zbornik 1949. g. Hrvatska (Buenos Aires).. 7. g.) (10. 185 —. —. g. "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895. br.). članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima. —. 12. XI.) — 24. (13.). (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')".). IV. 7. . 12. br.) (7. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". br. 7. IV.). N. 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 21.. 3. "Hrvatski Oslobodilački Pokret. "Gjulhisar. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893.-128. br. (1948. s. 8.-270. (2.). XI. VI. s. 19-35. (Buenos Aires). "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". 7. 12.) (16. (travanj). što. g. g. "Država Hrvatska živi.) (5.). "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". 20.). 5. —. (49.) (19.(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". g. "Vodj opet govori. St. "Medju barabama. (1955. g. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Hrvatska Revija (Zagreb).).) — 15. g. "Atentat na Cuvaja. (1959.). (1953. 2. IV. III. (1952. II. "Pod orlovim gnijezdom. g.). sv. II. zašto.).). u vezi jugoslavenske okupacije Trsta.). "Sedam upitnika". 11. g. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". Hrvatska (Buenos Aires). 6. —. g. (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". S. s. Hrvatska (Buenos Aires). S.) (1. s. "Lička solidarnost. Kanada). Marko.). (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')".. [—] As. —. (1958. Osoba i Duh (Albuquerque. I.). (54. Kulturno-politički Zbornik 1950. vidi Subašić. —. 126-35.). —. 11-17. 4.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. 576-81. Kalendar Hrvatski Glas 1959. 571-75. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". br. (266. Vidi opasku 182. s. 235-53. (prosinac). g. s. XI. Hrvatski Kalendar 1953. ove rasprave. (1951. g. sv. 1. (Chicago). [—]. br.-49. —. [Pavelić.).). Kanada).) (17. br. (1950. (Buenos Aires).[osta] St. Hrvatska (Buenos Aires). g.) (12. (127. s. III. (1968.). 11. (252. —. 2. 6. 13. br.). "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. (1952. br. 4. 439-44. XII. (264. P. —. 5. "Bitka na Lievča-Polju". 11-16. g. "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". IV. 6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. sv. 25-46.) (8. 14. (76) (20. (1951. Hrvatska. Pandžić. Josip. [—] A. (1958. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')".). sv.). (82.) (listopad). (1959.. (1956. 2. 15-24. 31-55. (80.-1899. (105. s. sv. br. 4. —.-8. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". (13.). P. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko. 5. I.) (6.).) — 3.). (prosinac). [Pavelić. g. 4. (travanj). P. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". "U Zagrebu. kako. 5. g. "Vukadinova treća žena. (1954. g. br. (1955. 107-14. Bazilije. M. Hrvatska.". (Buenos Aires).) (10. (Buenos Aires). s. 5. Ante]. 2. "Značenje i uloga emigracije". 48. —.) (17. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. (197.). II.. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). "U Carigradu. Hrvatska (Buenos Aires). "U Novopazarskom Sandžaku. (110. br.). kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas.). Brastvo (Toronto. (kolovoz rujan). (269. Kanada). K. SAD).) (18. s. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta". s. [—] S. S. [—] A. br.). g. "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". (rujan). 15-28.184 Osterman. (74. —. [—] A. s. s. (55. (1941. s. 10-19.) (15. s.-3. 3. Hrvatska (Buenos Aires).-12. Vladka Mačeka)'.)..) (10. (Buenos Aires).[evo]. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. srpskoj i stranoj štampi". 194-202. "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću". (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". g. g. (1959. s. "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')". vidi Bosnić.).) — 4. (77. 6. (1957. (srpanj-kolovoz). (1950. (1955. "Britanci i Draža Mihajlović".). 3.). Izbor (Buenos Aires). —. 10. VIII. 3245. I. br. br.) (1. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 22. 3..) (18.-7.). Hrvatska (Buenos Aires). 6. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')".. gdje. Perić. Ante Smith] Observator. 1393. (1952.. br. (Uspomene Dr. Hrvatska (Buenos Aires). S. "Iz predigre sloma Jugoslavije". (Winnipeg. VII. —. 1. vidi Sinovčić.). "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". 10-18. Pavlović. g. Hrvatska (Buenos Aires). [—].

(1949. s. sv. s. SAD). (1959. (1955. 27. 21. br. 7.). (lipanj). "Hrvati i Jugoslavija". Kanada). 24-31.S. 21.). Bogdan. 14. Rover..). "O radu Hrvata u U. sv.). 4. Vladka Mačeka". Rajković.). g. 475-83. Osvrt na članak E. Slobodna Riječ (Buenos Aires). (veljače). s.) —26. "Dr. s. —. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. 1. za vrijeme prošlog rata". 20. 521-43. 1941. 25. —. In Memoriam — Prigodom 25. Ante. (rujan). g. 22. g. 65-76. "Dvadeseti lipnja 1928. —. 8. "Osnutak 'Crne legije'". g. Pernar. "Ante Smith Pavelić: Dr. Hrvatski Glas (Winnipeg. 31. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". Radić. i 5. 26-41. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (lipanj). [Izjava sucu istražitelju. S. Radića. 5. "Dalnji odjek izjave Dra. sv. 17. "Hrvati i Jugoslavija. 45.). 2. (1955.). br. s. Kanada). sv. sv. Vidi opasku 108. s. "Agrarna politika komunističke Jugoslavije".). Planika.. Radića. III. (veljača). Hrvatski Glas (Winnipeg. 187 —. 4. 52-59. XII. sv. Kalendar Hrvatski Glas 1954. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. —.). dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20. ove rasprave. s. Fetričević. (28. Beneša". (1956. Kanada). 7. g. (1953. (1954. s.). Franjo. g. 5. "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". (rujan-studeni). Pismo je upućeno iz Zagreba 6. Jure. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". Vinka Kriškovića". (1955. s. VI... s.[tijepo]. (prosinac).). 45. Stjepan. 20-24. Povodom smrti prof.. (studeni). g. sv. s. br. Vilko.. 2.-4. 4.-7. 299-318.). g. 10. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires). IX. —. "Preludij Rimskom Ugovoru. 4. "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". 3. —. 5.).). ove rasprave. (1949. 48. XII. Osvrt na politiku dr. 19-21. Radić. (1957. (1949. Vidi opasku 152. g.-51. s. Kanada).). "Milan Šufflay.-21. Ivan. (1958. (prosinac). Marije Radić. uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. 40. 12-16. g. Ivo. 6. dana 24. Radića". Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941. 1.). 9. 44-47. 1. II.).". (1950. 3.)". "Tragedija dr. (1959. Dobrotom udove S. 1941. (1959. g."'. Piligrin. g. s. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". (ožujak).186 —. Vidi ovu bibliografiju. (14. Drina [Madrid]. Branko G. (28. XI.). Slobodna Riječ (Buenos Aires). (25. 2. 15. Hrvatska Revija (Buenos Aires).". Hrvatski Glas (Winnipeg. (ožujak-travanj). g. A. 478-492. Perše. g. 2. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 3. (21. 4. Izbor (Buenos Aires). 24. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka".). Kanada). s. "Kulturna demokracija. VI. 49. Perić. (1949. "Problem hrvatske inteligencije. i 152. (siječanj). —. br. sv. 4. br. Stjepku Brozoviću. Ivo. (1954. Mato. 29. Hrvatski Narod (Zagreb). Kalendar Hrvatski Glas 1957. (1957.. VI. 1. g. Raić. (1954. (1953. Sloboda (Buenos Aires). Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". pseud. 3.. . 4. s. Kanada). br. (1959. ove rasprave.A.).). Slobodna Riječ (Buenos Aires).). Drina [Madrid]. Pešelj.. i 1942. g. —. Sloboda (Buenos Aires). g. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). g. 4.). 1. —. Sloboda (Buenos Aires). 329-34. Osoba i Duh (Albuquerque. (lipanj). (listopad). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". Srećko. 213-39. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". pseud. VII. Povodom interview-a dr. 1931. 32-52. g. (1955. s. X. Marija. (21. Pavelić i njegova vlada.). sv. (studeni). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. 25-29. s. —. IX. vidi Bogdan. Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)". g. 5.).. XII. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). "Rimski Ugovor. (1956. g. sv. 2. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom. (prosinac). (Winnipeg. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". 13.). —. 1928. u Zagrebu]. —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). vidi Lendić. Vlaho A. Ratković.. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". (Winnipeg. g. Rieger. 154-60. (prosinac). 3. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa.). Izbor (Buenos Aires). 50-51. (1948. br. br. br.-6. Stojadinovića 'Izboru'". 1. g. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1903.) — 50. "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara".-15. Stjepan. Vidi opasku 19.. br. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". godišnjice smrti 18. br. VI. 19. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 6.. (studeni-prosinac).

* Šepić. 3-4. Ante. (1953. Šola. Milanom Stojadinovićem. Stojadinović.) (18. (1955. Vladka Mačeka". organizacija 1920. 4. (1958. 1444. "Šupilo u emigraciji. novije povijesti". (rujan). X. objavljuje se uz komentar po prvi puta. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". —. 189 Štir. "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". Izbor (Buenos Aires). Razgovor s Dr. "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina". Josip. (Buenos Aires).). s. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". br. u Šibeniku. 1. (1955. (1955. 10.).V.) — 17. VIII. Janko. 1. s. Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934.). br. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Sinovčić.. Mile [at]. s.-12. s. —.). s. — Vidi opasku 152. "Bauerov memorandum". 4.). s. vidi Leon. —. Josip.-128. V. Štitić.). 7.). (21. (1954. 163-65. N. 29. 10. (1954.) — 13. Vidi opasku 152. Godišnjak (Kalendar) 1935. g.).-9. Tomas. g. (1959. br. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima. Starčević.). g. 12. Glas Kanadskih Srba (Windsor).). Tortić. br. br. br. br. 21. br. ove rasprave. Vidi ovu bibliografiju. 1914. U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949. Mile. (13.). Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". IV. VI. —.). s. 43.)". do 1941. Josip.. (127. Ivan. Stovjejko. g. IX.). koje su joj predhodile. Uspomene. Dinko. VI. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. Šarić. Većeslav. Drina [Madrid]. 24. "Kako je bio predan Split Italiji". Uz ostalo uspomene iz travnja 1941. 7. vidi Pavelić. (1955.) (21. br. (prosinac).) (8. VII. VII. Hrvatska (Buenos Aires). 11.).-2. br. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". Hrvatski Narod (Chicago). " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. sv. s. (6. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor. Varoš.). (251. 568-73. IV. Đragovan. Hrvatska (Buenos Aires). (249. Danica (Chicago). 35. br. (1949. XI. Vitaić Jakaša. 6.). Dantea (Chicago). Ivan. Milan. 6-7. I. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'".-12. Vidi opasku 152.). s. "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10.lipanj 1915. g. g. travnja 1941. i 25. (1952. 8.). "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god.). 6. (1938. Valenta. br. (lipanj). Izbor (Buenos Aires). br. 29. (29. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). 43.). g. Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. "Domovina i Iseljena Hrvatska". 169-175..-7. (1950. [—] M. g. (lipanj).-15. g.).). (prosinac). 335-47. (1954. Hrvatska Misao (Buenos Aires). (252. br.). 41-98. g. (10. g. Nikola N.-8. 11. 16-21. (srpanj). s. (157. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. (1959. 1959. 1.) (18. br. 10. Vilder. Hrvatski Domobran.-44. 3-1l. 1955. (1953.). Hrvatska (Buenos Aires). Drina [Madrid].). Srpska Zastava (Buenos Aires). (8. Drina [Madrid]. Starčević. g. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". (prosinac). Marijan. Ante. Subašić. 13. 38. 145-53. 45. V.. (lipanj).). Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. 120-26. g. Guillermo A. s. Ispravak u br. br. g. VII. 5. g. g. 5. br.). vidi Subašić. ove rasprave. br. Ivan. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g.-1925. s. "Riječ vojnika: Politika strast. (1959. . (studeni). "Nadbiskup Stadler". (25. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. "Jedna epizoda iz hrv. (1956. br. 1. —. (133.". "Mussolinijeva ljubav za ustaše". Ante. (studeni-prosinac). Ante. Miroslav. 7. Tomić. 8. Vikario.).". Blaško. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. "Jedno značajno pismo Dr. 28. (srpanj). 19. 14. i politika hladnoga razuma". Hrvatska Omladina. Ante Štitića". s. "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije". X. g.) (10. 4-8. vidi Frank.). III. vidi Perić. ove rasprave. g. 7.). V.). "U obranu pok. Hrvatski Kalendar 1950. (Chicago).-1941. 7. 11. 29-35. —. sv. 4.188 S. Šuljak. 10. 2. Hrvatska Revija (Zagreb). (26. Marko. (1960. 40. .'". "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". (1955. Danica (Chicago). 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g.). 2. od 20. 146-47. 1935. 29-33.

Leopold. Vidi opasku 162.). Vitezić. g. "Prošlost na optuženičkoj klupi. Jedan osvrt na Račkog. 1939.-1959. Hrvatska (Buenos Aires). (listopad). 1951. Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires). (lipanj).). "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu". "Prof. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića". —. [—]Aziz Čengić. ove rasprave. Godišnjak 1957. (1953. Kanada). br. Uspomene. Cleveland. g. g. —. ove rasprave. g. 120-28. (1953. od tada nacionalistički.-1955. 20. 1941. (119. Adil].-1956. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". "Put u Foču 25. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. "U službi za Hrvatsku". 3. Antuna (Buenos Aires). Nikola. 21. Vidi opasku 106. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. (1959. C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949. (siječanj-veljača). 45. br. 4. g. Madrid. s. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". Afera Huske Miljkovića.IV. (travanj). X. 3. br.". Hrvatska (Buenos Aires). (studeni-prosinac). s.-4. godine". Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). br.).). Strossmayera i Starčevića". "U spomen travničkim žrtvama". Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". Hrvatski Glas (Winnipeg. 1. Glasilo HSS. Hrvatska Riječ (Belgija). s. g. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. br. "Luburićeve izmišljotine [Izjava]". VI. 1. mjesečni bilten i časopis. (Buenos Aires). Slobodna Riječ. 4. br. J. (1956. (3. (1951. br. 11. 8. Žagar. ove rasprave.).) (10.). sv. Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires). M. tjednik. 4.-8. 14169.1959. pseud. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1955. br. (223. 7. g. Ivan. XI. Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. Drina [Madrid]. proustaški. (1958. (Buenos Aires). Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". 36. s. s. tjednik. s. Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović.-1958. Danica (Chicago).190 —. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Izišao samo jedan svezak. SAD)..) (4. 1. 1949. (Beč: Muslimanska biblioteka)..).). "Na povlačenju s hrvatskom vojskom". (203. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". 1949. 1942. —. (Buenos Aires). Hrvatska. —. posljednje dvije godine polumjesečni list. g. Mr. 1953. (1959. —. 1949. časopis. Kanada). 1943. Tajne 'Kabineta u sjeni'". Rujan-listopad 1944. "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. Veljača 1943. s. 10 svezaka povremenih brošura. 25-42. (1925. —.). "Izvori hrvatske politike. 10. 2. Ustaško glasilo.-21. Nezavisan: do 1955. 1958. br. Uspomene. "Politika dra A.) (6. 59-64. (1952. časopis. Drina [Madrid].). I. 7. 96-102. (1955. 6.).-37. Vucković. 1951. Y. i M. —.-1944. Zagreb. Filip Lukas. g. [Dr.1945. Vidi opasku 179. (141. 1947. "Snaga istine. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago).). (9. Ustaško glasilo. 63-81. 44. br. 44. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani. [Zulfikarpašić. 15. 44-55. (Buenos Aires). XII.). Vidi opasku 59. . Bosanski pogledi (Beč). Osoba i Duh (Albuquerque. g. X. 7.). mjesečni.) (17. 191 —. br. 11. ove rasprave.-224. XI.-2. (Beč: Muslimanska biblioteka). —. 7-13.-120. Bekić. 31. Nezavisan katolički. Kulturno-polički Zbornik 1949. Godišnjak 1957. "Za volju istine". Vjekoslav. s.-1956. XI. New York). Vjesnik u Srijedu (Zagreb). —. 24. (Buenos Aires).). g. g.).[anko].-1956. 599-604. (1955.". Glas Sv. Nezavisan. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani. g. (ožujak). 3. Zrinjanin. I. (1957. vidi Belobrajdić. Giunio-Zorkin?].). Hrvatska (Buenos Aires). br.). Slobodna Riječ (Buenos Aires). Croatia Press (Rim.). (1959.. Vrančić. Bosanski Pogledi (Beč).

Islam (Pariz). Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke. Svijest (Denholme. 1949. mjesečni list. Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca. SAD). časopis.192 Hrvatska (Buenos Aires). Glasilo Hrvata muslimana.-1950. 1953. Vidi opasku 17. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Kanada).-1959. Glasilo Hrvata. Hrvatska Misao (Zagreb). Ustaško glasilo. Nezavisan. 1935. Glasilo HSS. časopis. Smotra za narodno gospodarstvo. Hrvatski Glas (Winnipeg. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 1955. Nezavisan. Albuquerque. g. tjednik. 1953. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires).-1959. 1951.-1955.. I. knjižnica i časopis. Kanada). Polumjesečni časopis. 1949. časopis. časopis. časopis.-1959. mjesečni list. 1949. (1902. Hrvatska. povremeni mimiografirani list. 1947. Švicarska].-1959. mjesečni list. koji su nedavno napustili domovinu. 193 Nova Hrvatska (London). Ustaško glasilo.-1959. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. Hrvatski Domobran. 1948. Ustaško glasilo. Ustaško glasilo.-1959. 1949. 1951. mjesečni list. polumjesečni list.-1959. književnost politiku. Osoba i Duh (Madrid. Nezavisan katolički. časopis. Glasilo Hrvata muslimana. 1958. 1941.-1958. 1953.-1955. 1958. mjesečni list. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. Glasilo HSS. Belgija). Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). 1949. 1952. Glasilo Hrvata muslimana.-1959.-1959. 1950. Republika Hrvatska (Buenos Aires). 1956.-1959. . Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. 1951. povremeni mimiografirani list. Nezavisno nacionalističko glasilo. Glasilo HSS. Katolički kalendar. Sloboda (Buenos Aires).-1959. Nezavisan.-1952.-1959. ove rasprave. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). mjesečni mimiografirani bilten.. 1959. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1938.-1959.-1955. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). Hrvatska Zora (München). mjesečni list.). Hrvatska Država (Miinchen). Ustaško glasilo. Hrvatska RijeS (Ohain. Hrvatski Dom [Fribourg. Glasilo HSS. Engleska). Izbor (Buenos Aires). Hrvatski Kalendar (Chicago). 1951.

Alfieri. Butozan. Bulat. Beneš. do Orlandovog pada. 76.-1941. Brozović. 135. 127. Aloisi. 107. 103. Josip. 98. Milan. Budak. Cesarić. 63. 48. 128. 51. Filippo. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. 53. Mile. gdje je ostao do svibnja 1945. na otoku Prviću. 62. Buć. 62. 95. Aimone. Branko. 128. Ernest. 95. Bošković. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. 54. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. 95. Banjanin. Božo. Bičanić. 107. 100. 62. Uglješa. Bekić. Petar. 110. 43. Bakarić. Stjepan. 61-72. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. Bogdan. Antić-Čolak. Ivan. Artuković. 56. 95. Amadeo. 29. Alfred. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. 34. Cvetković. Balen. Čanić. Mihajlo. Ernest. Cavallero.. Rafael.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. Stjepan (pseud. George Nathaniel. Raffaele. 109. Ansaldo. 95. 39. Miroslav. Benzon. 38. Ćiril. Krunoslav. 73.). 27-31. Čuić. Pučku školu polazio je u rodnom selu. 108. Danijel. 72. Bzik. Dino. preselio se u Zagreb. Vaso. 74. Danilović. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. 61. 119. Josip. Branko. 118. Od 1955. Slavko. 12. 94. 63. Eduard. 117. 100. Balfour. Curzon of Kedleston. Mijo.-1943. svibnja 1922. Arthur James. kotar Šibenik.. Josip. Blažeković. Emin. Smail. 110. 1955. 140. Bajić. Ljuba. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. Edo. Slobodan. živio je u Klagenfurtu. 94. 67. 104. 114. 1918. Alajbegović. 73-76. 16. Rodoljub. Cikota. 1941. Od svibnja 1945. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu. Crljen. 120-123. Begić. Rudolf. 128. Andres. 63. 96. 52. 104. Ugo. 20. 105. lipnja 1919. Čimić. 102. 72. 103. Mehmed. Carnelutti. U siječnju 1952. 65. Ivo. Apostolski. 135. Šandor. Josip. Balen. 109. Bašić. 75. 66. 117. Belak. Basariček. Miho. 135. Balić. 42. Vladimir. 63. Batlak. Bauer. Dragan. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. 108. Pompeo. Casertano. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. Carnelutti. 60. 81. 68. Giovanni. Šime. 114. Barada. 62. Avdić. 95. Ivan. Galeazzo. Vilko Rieger?). Vittorio. 133. 116. Bogdanov. Cabas. Dragutin. 3. Balenović. kasnije Aoste. 82. U rujnu 1941. Cukavac. Dragiša. Carnelutti. Čolaković. 63. 95. 108. Berković. 117. Andrija. 28. Jovan. 129. Ronald. Djuro. Ćudina. Campbell. 60. 101-105. 10. 63. 43. do prosinca 1951. 83-85. 128. Bombelles. 27. . 22. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. 16. Ciano. konzul. 128. Vilko. Crvenković. Filip. 100. 77. 118. 81. 117. Vladimir. Čubrilović. Dragan. 58. 103. 48. Austrija. Bresztyenszky. Babić.). 63. M. vojvoda od Spoleta. predratnom iseljeniku. Davidović. Antolić. 141. U lipnju 1958. 119. 51. Batušić. tal. 60. Boban. Bublić. Ivan. Mehmed. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Dušan. činovnik. 98. Mati ja. Brajović. 100. 96. 96. Rade. 109. Anfuso. Savo. Boško. 81. 141. to Orlando's Fall. 63. 24. 68. Ambrosio.

Marko. Eugen (1825-1871). Sava. 115. 71. 74. Franz. 20. 116. Kvatemik. Mate. Ivan. 51. 98. Nada. 115. 42. Dušan. Guzzoni. Slobodan. 14. Lobkowicz. 29. 77. Marko. Deutsch-Maceljski. Jovanović. 75. 100. Milan. 79. Blaž. 52. Ante. Karadjordjević. 57. Korsky. Ivo. Petar II. 63. Grk. 50. Obren.. 36. 119. Jelačić. Ljudevit. 98100. 136. 66. 34. 135. 76. 103. 103. Končar. Hohnjec. 81. 56. 95. Vojo. Ivica. Dušan. 72. 41. 114. 76. 42. 42-47. 89. Janjić. 101. Gavrilović. 75. 117. 67. 84. 80. Habsburg. 66. Filip. Erwein. Andrej. Vladimir. 73. Dugonjić. Jukić. 69. 46. 51. 128. Došen. 141. Gavrilo. 132. 28. Gošnjak. 43. Djuričić. Hinko. Filipančić. 125. Grey of Fallodon. 35. Grivičić. 16. 117. 69. Vladimir. Kulovec. Drakulić. Gaži. Maček. Kemfelja. Javor. 13. 76. 116. 93. 28. Heraković. 76. 11. konzulata u Zagrebu. 122. Aleksandar I. Bogoljub. 127. Jareb. Kranjčević. Gavrić. Jovanović. 78. 65. Klaić. Kavran. Stjepan. Gojković.* Alf redo. 74. Levntal. Milan. Bogoljub. Jelašić. Franjo Josip. Nikola. Kulenović. Tomo. 62. Erih. Mladen. Djuka. Folnegović. 58-60. Mihajlo. Mihajlo. 111. 85. Frank. 43. 34. Mihail Ilarionovič. 95. House. Jovanović. Kovačević. Kvatemik. 28. Frković. prota. 82. 81. Karadjordjević. Hodža. 132-135. Glaise von Horstenau. 58. 56. 129. 71. 90. 133. 56. Lorković. vidi Gjalski. Halder. 103. 130. 65. 128. Zvonko. 73. Radmilo. Dragoljub. Duić. Rade. Roko. Ilić. 34. Edvard. 120. Latković. 110. 35. 67. 101. 83. Kramarž. 113. Božidar. 83. 102. Kuštrić. 36-40. Frank. Glojnarić. Javor. 58. 133. Konstantinović. 128. Farolfi. Kecmanović. Grol. 129. 95. 50. 78. 68. 32. 28. King. Zvonimir. Alan. Jakovljević. 54. 82. 114. 87. 14. Kovačić. Dragutin. 74. 52. 102-107. 95. Lisak. 141. 117. 95. Knezović. 42. Kren. Milovan. Ivica. Heinrich. Francetić. Roberto. Zdenko. 118. 93. 64-67. Herenčić. Karadjordje. 54. 94. 66. Dožić. 61-65. 30-32. 28-31. Fran. 88. Juraj. Sveto. 15. 117. 45. 23. Krajač. 133. Paško. Djilas. Djukić. Stevo. 133. 94. Kardelj. 174. 120-123. 98. Joca. 116. 116. 118. 117. 100. 32. Ilija. 27. 84. Grdjić. Josip. Košutić. Blaž. 98. Lorković. Djalski. Fran. Kosorić. 77. 118. 14. 33. liječnik. 102. Danilo. Slavko. 79. v. 70. 82-85. Lovre. Marijan. 36. Eugen Dido. Djuras. Kopp. 27. 66. 129. Jalžabetić. 56. 48. 76. 111-113. 71. 128. 32. 16. 57-59. Vaclav J. Ivo. Helmuth. Dožić. Kosanović. 10. 95. Milan. Arnold. 77. Radoje L. 74-76. 15. 129. 11. 28. 57. 118. 20. čin. Lohr. Jakov. 97. Lukas. 48. 95. Ivo. Farkaš. 107. Kumičić. 47. Vladimir. Sekula. 66. njem. Veljko. 47. Krnjević. 16. 118. Tomo. Gavrilo. 96. Alexander. 19. Horvat. 97. 18. Karadjordjević. Edward Mandell. Dragojlov. Friedjung. 128. 63. 115. 80. Ivan. 96. 56. Brana. Gjalski. Jelinović. 36. 61. Diminić. 64. 78-80. Vjekoslav. Hitler. LeRoy. Gaščić. 86. Gavro. 101. 115. 57. 67. Andrija. Gregorić. Vjekoslav. 51. Milan. Anton. patrijarh. Josip. Stipe. 10. Ksaver Šandor. Jere. 121. 129. 60. 113. 48. Jelić. 80. 29. 30. Karamarko. 31. 128. Pavle. 99. Jovanović. Freundt. 80-83. Gosar. 76. 134. 43. 122. 35. 129. 68. 50. 120. Mirko. Kutuzov. Džafer. 99. Luburić. Branko. 96. 10. Kuvedžić. 15. 116. 96. 13. 50. 16. 95. Silvije Strahimir. Jure. Leo. 53. 14-17.196 Dedijer. Adolf. 98. 32.. Dušan. Vekoslav. Degrel. 32. Gavrilo. 21. Jurčić. 91. 100. 54. 77. Germogen. Gagović. Radovan. . 80. Kovačević. Hebrang. 108. 21. Mate. 121. Stjepan. 46. konzul u Zagrebu. Greiner. 95. 36. 94. 72. 133. 26. Jovanović. 59. 81. Jurinčić. Ilija. 87. prva žena Vladka Mačeka. 47. Kalibarda. 16. 76. 98. 46. 59. 113. Horić. Lissance. 128. Rato. Klofač. 105. 57. 35. Lepić. 122. 130. Karadjordjević. 31. 107. 28. 51. Edmund. Olga. Stjepan. 34. 134. Knežević. 79. 132. 136. 12. Derenčin. Jareb. 97. Kaliterna. 111. 50. 108. 43. 28. 81. Katić. veleposjednik. 31. Andrija. Frković. 13. Jurišić. Kosanović. Hefer. 73. Ilić. Mihajlo. 111-115. Voja. 25. Ljuba. 52. Stjepan. 11. 10. Karčić. Košak. 71. 128. Milivoj. Kvatemik. 49-52. metropolita. 31. 24. Joca. 119. 95. Ilić. 85. Irena. Slavko. Korošec. Mile. Živan. Karamarko. Kasche. 85. Jančiković. 22. 52. 121. Asim. Evgenij. Karol. 113-115. Krbek. 90. Stjepan. 64-67. Drljević. Doerfler. Milojko. 74. 138. 32. Edward. 98. 19. Krizman. 14. Forges D'Avanzati. 46. 115. 41. 115. 103-105. Hadžić. Milutin. Isa. 128. Ivo. Ivanko. 76. Klaić. 39. 60. Marko. Oton. Jevtić. Fedor. 77. Khuen Hedervary. Siegfried. 197 Košutić. Augustin. Mitar. njem. 79. 118. Stevo. 72.. 92. 129. 111. 17. 137. Janković. Kuprešanin. 22. 130. 20. Josip. Kovačević. 125. Kolak Rudi. Josip. Petar I. 16. Djurašković. 59. Gaži. 16. Kaleb. 117. 97. 42. Djaković. 43. 14. Alija.

Josip Juraj. Mrazović. Rademacher. 51. S. Franjo. 15. 98. Rukavina. Alojz]. Nedić. Radić. 120. 73. Nikola. 100. 30. 20. Mussolini. 113. Vanča. 95. 43. 83. Šatrić. Rendulic. Huška. Ante. njem. 100. 67. 135. policij. Gustav. Popović. Ladislav. Milan. 17. 38. 92. 51. 68. Maslarić. Bariša. 19. Petrović. 67. Josip. 105. 117. Matija. Ante. Ribbentrop. 141. 44. 99. Savo. 128. 84. 62. 27-29. Tias. Mikac. Stjepan. Ratković. Ivan. Magdić. Djuro. 23. 68. Božidar. Ninčić. Milan. 76. Roatta. 28. 35. 13. 141. 25. 19. Marko. Račić. Nikola. 82. 100. Mameli. 118. 113. 136. . tal. 100. Carlo. 50. Pavle. Ivan. 35. 20. Dušan. 33. 61. Pečnikar. Milivoj. 56. 16. 71-77. 33. 105. Srkulj. Makanec. 43. 100. Rodd. 34. 117. Aca. 129. Ninko. 51. 22. Osterman. 25. 62. 10. Ivo. 12. 113. 97. Feliks. 76. 133. 97. Servatzy. Josip. 60. 59. 63. 36-39. 133. Tadija. 120. Krunoslav. 67. 118. 81. 90. 79. 129. Miljuš. 19. 23. Moškov. Branko. njem. 57. 52. 53. 26-36. Nikolić. 127. Orlando. izaslanik Alfreda Rosenberga. 47. Pavle D. Mihailović. Dragan. 12. David. Supilo. Rački. 129. 134. 88. 55. Nikolić. 67. Protić. Lothar. 63. 96. Sforza. 88. 71. časnik. 17. 65. 138. 116. 81. Maček. 128. 199 Sachs. 106. 58. Pavičić. 95. Pavlović. Nikola. 127. 80. 130. 123. Božo Ž. 53. Rajković. 60. Nastas. 20. 10. Rajić. Vilko. Perić. Alojzije. 32. 97. 74. 128. Mato. 33. Predavec. David Hunter. Sarkotić. Franjo. 13. 10-13. Nikola. Milan. Stjepan. 53. 133. 51. Ante. Vjekoslav. 48. 76. 28-32. Mehmedagić. Vittorio. Nassenstein. Šarić. 112. 42.. Peričić. Obrenović. 75. Skoliber. 99. 14. 23. konzulata u Zagrebu. Benito. 131. Miljković. 136. Sunarić. 130. 44. 103. 52-86. Smoljan. 82. 15. 49. 50. 94. Stražnicki. Radića. 98. 74. 118. čin. Mirković. Perić. Nehajev Cihlar. 74. Fran. Branko. 14. 12. Bogdan. Jure. Vladeta. 70. Matasović. 29. 43. 82. Milićević. Ivo. 11. 74. 74. Ernst Rüdiger. Pavelić. 108. 22. Djuro. 44. 20. 108. Mirko. Miloš. Pavelić. 135. Stakić. 117. 11. Ribar.. . Velja. Obrenović. Mazzura. 98. 93. 50. Ivan.. 51. 108. Rauch. Košta St. 43-50. 113. Robotti. 73. 113. 128. 32. 34. 50-52. 75. Hazim. Joe. Mario. Starčević. Marija. 60. 103-105. Papić. 34. 30. 83. Radić. 39. Mile (1862-1917). 28. Mata. Rubčić. 62.99. 95. 67. 77. 133. Novak. Stepinac. Mastalović. Starčević. Ivan. Stanjek. Stijepo. Erich. Radovan. Strossmayer. Petanjek. Nikšić. 113. P. Mile. Cvijetin. 94. Nevistić. 30. 53. T. 46. Mijo. Rušinović. Navratil.113. 54. Aleksandar.. Stöckelle. Šegrt. Matković. 94. Blaško. 135. Mortigjija. Draža. 135. 113. Šegvić. 92. Marija. Počuča. Josip. Vlaho. 18. 93. 98. 56. Pribićević. 38-40. Mesić. časnik. Fridrih. 77. Sinčić. 17. 122. 99. 77. Rogulja. 102-104. 12. Pernar. Martinović. C. Ivo. 100. Omrčanin. Andrej. Matošić. 113. 128. Mandić. 85. 94. Marijan. Ivan Ev. Perčević. 121. 79. Mihajlov. Lovro. 68. rodj. Milatović. Marković. Julije. David. 28. Pavelić. Aleksandar. 121. Maksimilijan. Perčec. Prodan. Neubacher. 54. Steinfl. Milan. 22. 11. 96. 109. 121. Smičiklas. 19. Singer. Sinovčić. Radić. Maletke. Oršanić. 85. Marko. 108. Stjepan. 95. 83. 104. Šenoa. Ida. 25. Ranković. Derviš. Lav. Petričević. 11. 17. 55. 27. Obrenović. 115. 101-116. Radić. 69. Sertić. Stevo. Josip. 14. 60. Kerubin. Lazar. 114. Rintelen. 118. njem. Miller. Gustav. Orešković-Krntija. Meštrović. 33.. 108. James Rennell. 47. 85. Schmidt-Richberg. Joachim. Zlatko. 80. Seitz. Ivica. 130. 27. 20. 46. 106. Scialoja. 20. Niedzielski. 34. 108. 88. Mile. 83. 114. Svetozar. 43. 22. 62. Mirković. 53. 38. 24. Vlado. 11. Vladimir. agent. 74. Spaho. 10. 94. Maček. Steeb. muftija. Majcen. 43. Ivo. 127. Maček. Pavelić Smith. Milan. Rasim [Rašin. Maglajić. Enno. Pejačević. Nikšić. 117. Nikić. 58. Ostović. 41. Josipa. Mijatović. Moranda. 134. 37. 77. Vladko. 97. 43. 98. Masaryk. 75. Marijan. 96. 129. 95. 25. Raić. Momčilo. 51. Vinko. 45. 67. 29. Agnes. Pavao. Puniša. 121. Mihovilović. 57. Šime. Božidar. 44. 98. 40. 102. Rapp. 51. František. Miloš. 50. 27. Murgić. 131-134. Maček. 85. Stojadinović. 112. 129. 108. 131. Napoleon Bonaparte. 20. 90. 74. Ljubo. 32. Pucar. 49. Mihajlo. 21-23. 68. 62. 39. Ivan. 32. 127. 97. 45. 95. Jozo. 33. 98. Ante (1889-1959). Maček. 117. 118. 101. 119. Šehović. 133. Puk. 16. 95. Mara. Stadler. 25-36. 32. Tomaš Garrigue. Mehmed. Mario. 132. 31. Ante. Srebrnjak. 99. Herman.198 Maček. Vladimir. Pucelj. 50. 75. 117. 16. Stojan. Popović. Novaković. Ivan. Stanojević. 19. Vladislav. 81. Maksimović. 37. 107. Simović. 11. Stalin. Mazzura. 13. 14-16 Starhemberg. 115. Predja. 78. Dragutin. 89. 104. Nikola. 51. Starčević. 18-20. Ante (1869-1936). 46. 128. Francesco Giorgio. 48. Mitterhammer. Vuk. Milorad. Boro. Milutin. 26. Tomislav. Josif Visarionovič. Sekulić. Nikola. Enver. Slavko. Stojnić. Vlado. Ante. Stjepan. 41. Marjanović. Pašić. 37. 128. 87-91. 99. 14. 49. 103. Sušić. Vittorio Emanuele. 45. 120. Franjo. Jure.

Tasić. 130. Štitić. Tomašić. 14 — piše. 42. Ivan. Vutuc. bu. 109. 6567. Vjekoslav. Lujo. 20. Većeslav. Vilder. 16. 66. Vlajić. 120-122. 118. Ante. 49. — bilješka br. 71.58. Ujević. 132. 104. Nikola. Ljudevit. Josip Broz. Miloš. 120. Varoš. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". Vasić. 64. 72. 111-115. Veesenmayer. 95. str.. Švehla. 113. 71. 100. Thaler. 74. Ante. 49. Zec. Žutić. Antonin. 48. 48. Tamburini. Šokčević.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. 16. Juraj. 95. do 1918. Tiskanje ove knjige završeno je 1. Miša. 23. 73.200 Šišić. kolovoza 1960. 61. 26. 10. (Kosanović. 127. 81. Šubašić. Mirko. 63. 89. 50. Josip. 113. Buenos Aires. Trbuha. Mate. Tomić. 66. 20. 81. 67. Y. Milenko. Vukmanović-Tempo. 32. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. 43. 77. Grigor. Vladimir. Elisabeth. 115. 113. Vaja. 53. Lujo. 28. 24. Wilson. 33. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. 38. Svetozar. 113115. Marko. 12. 37. 113. konzulata u Zagre. Šprljan. Vitez. 81. 78. 28. Tito. 47. 118. 56. Uzunović. N. 97. 121. Adil. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. Tolstoj.. 119. Wiskemann. Antonio. 96. Benjamin. Guste. 81. 96. Miroslav. 21. nije to bio Kosanović. Grga. 53. 57. Štitić. 74. Božidar. 16. Velja. Vesnić. Blaško. 81. 33. Živković. 127-129. Tortić. Edmund. Vokić. Janko. Lav Nikolaevič. 27. 116. 80. (Mladen Giunio-Zorkin?). Šolc. Valenta. 81. 65. M. 96. 121. 75. . X. 119. Ante. Tarabaić.. 132. 37. Zulfikarpašić. čin. 127. Tuškan. Republica Argentina. 78. 122. 105-108. 80. 125. tal. Zacharia. 76. Ante. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". 76. redak 1. 120. Šramek. 141. 48. Vucković. Albert. Trifković. 121. 114. nego prota Samuilo Popović. Mr. 127. 17. 63. 114. Šuperina. Miloš. 57. Woodrow. Veršić. Mata. 53. 78. zvala se osoba. Wagner. 4. Toth. 69. 96. 99. 133.. 48. Marko. 97. Karlo. Hrvatska politika 1895. Tabor. Ljudevit. Torbar. 57. 55.. Tomašić. Ferdo. 141. Trumbić. Vrančić. Šutej. 92. 113. Nikola. Zekić. 32. Petar. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. Dragutin. 112. 83-85. Branko. Ante. Zimperman. Trifunović. Medjutim. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". 128. što molimo. Dinko. 118. Josip. mornarički kapetan. 114. Šuljak. J. Ljuba. "Vazduh" ili N. Vukićević. da se ispravi. 80. Djordje. odozdo. 81 X. Jan. 95.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful