INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

..... 396-447)............ 4 (str............................... 21-44)... 1 (str.. IX........................ DO 1928 ........................... Buenos Aires.................................. g.................... Predgovora i Bilješke o piscu................................................. 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije.... HRVATSKA POLITIKA 1941......................... DO 1941 .......................... Ovdje je ispravljena i dopunjena.........SADRŽAJ PREDGOVOR .................... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji...................... KAZALO IMENA .............................. sv....................................... 191-227) i sv................................................................ HRVATSKA POLITIKA 1929.............. POGOVOR .................................... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ........ DO 1945 ......... (1959...): sv........ BIBLIOGRAFIJA . DO 1918 ....... ............. BILJEŠKA 0 PISCU ....................... HRVATSKA POLITIKA 1895................................................ BILJEŠKE ........... O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI .......................... DESETI TRAVNJA 1941........ 2 (str................ HRVATSKA POLITIKA 1919.... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 ......

do danas. 1945. Kad sam je pisao. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895. još uvijek čeka. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata..pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja . mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti.kraljevskih i komunističkih. nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti. Ako mi Bog dade zdravlje i snage. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. Tih četrdesetak stranica . kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih .predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. 1895. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji.-1945. te njemačkih i talijanskih arhiva.. Nastala je u podpunoj slobodi. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. koje i danas terete i tište hrvatski narod. Nezavisna Država Hrvatska. nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća.-1990. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu. do 1945. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne .

Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. četničkih. Njezini su dokumenti uništavani. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. potrebno je naglasiti.II Države Hrvatske. političara i mučenika. Drugi izvori.-1895. a nisu etnička oznaka Srba.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. U beogradskom časopisu Istorija 20. karakterna grupa ljudi. vjerujem. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. pisani od suvremenih političara i državnika. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. nacrte političkih programa. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić.) još i danas . Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva. prije ili poslije njihove smrtne osude. do 1986. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. On je u toj borbi išao tako daleko. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. da je već 1869. njemačkih. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. Ferdo Šišić počeo je već 1928. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet .čekaju na objavljivanje i vrednovanje. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. te sjećanja Dra Vladimira Košaka. dopisivanje i uspomene. Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske.. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. 173 knjige partizanskih. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a.(1) Te studije dokazuju. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. Izgleda. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. Jer nisu mogli pisati slobodno. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. Zvonka Remete i Mile Budaka. Poznati hrvatski povjesničar Dr. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. kako ih redakcija naziva . razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. Mislim. »Slavosrbi« su moralna. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. 1848.1871.dokumenata.-1941.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . Eugena Kveternika (1825. sjećanja generala Ante Moškova. U beogradskim arhivskim ustanovama. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. kada ističem. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih.

ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. onda ih čekaju još groznija razočaranja«..1918. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. tj. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. do 1918. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu.treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba.(5) Dakle. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. linijom federativne Jugoslavije. Josip Frank zaslužuje.. Srbi u hrvatskoj državi. Ako zablude dosadanje srpske politike. Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku. Hrvata i Slovenaca. te napiše objektivan njegov životopis. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu.. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. i članovi delegacije Narodnog Vijeća. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država.vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. u kojoj bi . ožujka 1923. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918.: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. o zabludama srpske politike slijedeće .(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva. radi međunarodnih sovjetskih interesa. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije.ako ne i prije . koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima. ali i tu . Kominterna. U jednom pismu Račkome iz 1884. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. Mladi hrvatski političari. Josip Juraj Strossmayer.i danas suvremene misli: V »Kakva. 1915. dakle. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. u svojim pismima Franji Račkome.IV bude slobodno i sretno«. . inteligencije i političara. poslije izbora od 8. u Hrvatskoj. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo. Slavoniji i Dalmaciji. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928. bilo bi zaista poučno.posebice u Radićevu radu i životu .(6) Franjo Rački. koji stupaju u javni život poslije 1895. Poslije 1918.. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo. veliki hrvatski povjesničar. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«.

6 žena spaljeno. III Od 1918. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije. oni uživaju sve moguće povlastice. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. do 1991. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. 1867. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. Hrvata. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. ali također nema sumnje. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. Slovenaca i Slovaka. Nema sumnje. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. Sigurno je najvažnija politička . Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. podvala i krivotvorina. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. Još ni jedan ubojica. listopada 1919. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. Koriste se korumptivnom upravom. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. Albance i Crnogorce. 'jer su to Hrvati'. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. stalna su pojava od prosinca 1918. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića.-1918. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije.. bezakonja. među njima mnoge.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919. oktobra 1916. jer na pismu nije navedena adresa.«(9) Dr. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Čeha. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. U Odesi se klalo.. Ante Pavelića (1929. Vladka Mačeka. bio politički ugnjetavan. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom.. 14. Mlade komunističke snage. 1945. Mađara. do Borovog Sela u svibnju 1991.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika. U krvavoj Odesi. o događajima od početka prosinca 1918. Makedonce . Srbi smatraju. čije ime nije poznato.).. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas. Od napadača nije ni jedan zatvoren. 1868. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama.-1918. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu. 270 sela opljačkana i uništena. katolike i muslimane. da nije bila razrušena 1918.odnosno makedonske Bugare -. austrijskih Njemaca.. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. a pet ih. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva. Sigurno bi dalji povjesni razvoj.VI svi narodi bili ravnopravni. već samo jedne vjere. evo sada. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena. Andrije Hebranga. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo. i samo 23.1990. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. pljačkaš. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. u 'Kanalskom zavodu'.

prosinca 1918. markovog Protokola iz 1923. »Otvorena riječ. Istina je pak. Od jeseni 1966. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti.da su optužbe bile istinite . 176) kao Ljudevit Filipančić. stalno živim na adresi: Dr. IV. te presuda od 5. navedenu u knjizi na stranici 139. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . da su se Srbi i poslije 1918. i podvalama. Narodne Novine. Pennsylvania. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka. IV. Optužnica od 18. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. Pennsylvania. U bibliografiji je označeno.. Autor članka je zapravo Dr. Uredio sam i napisao knjigu. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. 10. Srbi su uvijek te ustavne odluke.. da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. te sam po sjećanju stavio datum 10. donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti. 1944. 34 College Heights. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«.glavnooptuženog na tom procesu. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). Adama Pribićevića. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. PA 15940. Od jeseni 1966. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. u listopadu 1964. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora.. Lovro SuŠić. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. siječnja 1909. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. Mladena Lorkovića. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda. 162). da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr.. Jere Jareb .Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. USA. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti. Dodajem i svoju sadašnju adresu. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike.(13) IX Za mene nema sumnje. Lorett.. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr..«. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao. da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla . Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu. The Adriatic Question. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. 166). Dr. Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909. 1945. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva. brata Svetozarovog. služili krivotvorenim dokumentima. Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918. srpnja 1944. 1944. do naših dana služili krovotvorenima. s disertacijom.s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. Jere Jareb. Loretto..-l972. da je članak Dra.-1909.s kojima se je postupalo humano i po zakonu . Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str.(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. od broia 12. 30. listopada 1909. 1908. lipnja 1991.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. do broja 250 iz 1909.VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. falsifikatima. (str. . do ustava iz 1974. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str. koje su se podkrale u knjizi.. Loretto. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. da ispravim onu iz 1960. 174). 66) i u Kazalu imena (str. a od 1969. a zapravo je objavljen u broju od 14. Nepodpisani članak. 1982). nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji.

Posebice izrazujem zahvalnost g. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. New York. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike". dru Milanu Blažekoviću. koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. da u trećem dijelu budem opširniji. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. dru Vladku Mačeku. ne završava s godinom 1945.. Vinku Nikoliću.. 14. Činilo mi se. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. Kod obradbe drugog dijela. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. Iliji Jukiću. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. iznose 141 stranicu. do danas. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. Radovao bih se. koja objavljuje ovo djelo. svibnja 1960. JERE JAREB . do 1945. najljepše zahvaljujem.. koje djeluju od 1945. Eugenu Kvaterniku. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. pisanog u zimi i proljeću 1959. nego.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. dru ing. koncem Drugog svjetskog rata. mislio sam. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. Svima onima. Posebice zahvaljujem gg. sudove i interpretacije. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. nego što sam namjeravao biti. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. nadam se. Želio bih. Njezin prvi dio. veljače 1060. koji se odazvaše. Treći dio. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. dru Anti Smith Paveliću. pisan ljeti 1959. Sva tri dijela. objavljena u Hrvatskoj Reviji. po uzoru na suvremene američke povjesničare. koja je prvotno objavila ovu raspravu. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. uvidio sam. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage. koje je završeno 1945. požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. dru Jurju Krnjeviću. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. te od 1937. To je do sada prvi pokušaj.

Ante Radić. Čini se.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. u Sv. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. da je izišla 1957. s kazalom imena na kraju. o čem dosta opširno priča Petanjek. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. a posljednje emigraciji. Ali nije mu on bio profesorom. trajno nastanio u Zagrebu. do 1941. osim jedne aluzije (s. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. Manjak je autobiografije. i od tada njihova veza ne prestaje. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. 1883. što se u njoj ne spominje. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića.. Izgleda.. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. da se je pretplatio na Dom. provedenog u Jastrebarskom. Čini se. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu.(8) U jesen 1903. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. vjerojatno.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine. o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. da će tu tvrdnju. ili 1899. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908. N a k n j i z i j e inače označeno.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti.). gdje 1889.. Bez sumnje.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) .(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr.(9) Zahvalivši se na položaju suca. Starčević je umro 1896. poljske plemkinje. da li bi ga smio češće posjećivati". postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905.-1903. već uobičajenu . da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. Ivan Zelinu.(6 )To je. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. Malo poslije toga. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. pa onda u Samoboru.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. zamolivši ga. (1958. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv.(7) Razumljivo je stoga. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928. što u njoj nema ni spomena. a ne 1897. potrebne jednom strancu. kojeg je godine 1900. Iz drugog se izvora vidi. (11) VELJAČI predprošle god. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. i 1905. 1897. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. mladi profesor na istoj gimnaziji. isto kao i ime i prezime bake. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903. Šteta. Spomenuo je sve važnije momente. Maček tvrdi. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. Božića i Ivanja. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. U Sv. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. počeo izdavati Ante Radić. Manjak je knjige. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. 87. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. postao njegovim prednjakom. sudeći prema Starčevićevom članku iz g. podijeljenih na 17 poglavlja. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. Katarine. bilo razlogom.

da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. Srpske Radikalne Stranke. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. Poslije Khuena i to je bila fikcija. Mile Starčević proizveo . po mojem utisku. te je nastavio studije u Pragu i Beču. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. DO 1918. U rujnu 1910. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. Poslije dvaju izbora. bez sumnje. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna. Hrvatske Napredne Stranke. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. pretrpjela teški poraz.. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. od koga se više nije nikada oporavila. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. Na 16. Josip Frank i dr. Ante Starčević. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. i osobni momenat vrlo važan. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. našlo puta i načina. U razdoblju od 1895.. i daljnjem drobljenju pravaštva. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. postojala je još vladina. do 1918.. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. Srpske Samostalne Stranke. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. Na 22. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. dr. Po svom rezultatu. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi.. Mile Starčević i drugovi. zavedeni od srpskih popova. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. do 1918. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. Razdoblje od 1895. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. do 1905. 1897. Istri. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. dr. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. Jedna stranka. i njima pripadaju sva manjinska prava. prosinca 1918. dolazi na 15. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je.-1905. Evgenij Kumičić.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. Sigurno je. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. I. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića.(12) U prosincu 1905. Tko je kriv. Ona je stajala na stanovištu. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj. Osim gornjih stranaka.. kad je to bilo propušteno prije. Koncem 1904.. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. da se je 1902.(14) Svakako. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice. nego i u Dalmaciji. aktu ujedinjenja od 1. kulturnim i socijalnim idejama. sklon sam vjerovati. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava.. ili oboje? Iako je. koji je umro već 1904. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. Može se nazvati i krizom pravaštva. Možda je radi njih tada. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. madjaronska Narodna Stranka. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. i 1901. Grga Tuškan. Josip Frank. siječnja 1902. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. dr. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. listopada 1895. listopada 1895. koja je u izborima 1906. Fran Folnegović. Bosni i Hercegovini.

kad je potrebno puk. kojoj je bio na čelu dr. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati. o kojima smo maločas govorili. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. tokom 1911. Činjenica je svakako. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). Da osobni momenat nije bio odlučujući.(16) Čini se. srpskog i Friedjungovog procesa. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju... bliza stanovištu Milinovaca. i na izborima 1911.. Ali i u tom razdoblju. naglašen u Rezoluciji. široke narodne slojeve. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. Tadija Smičiklas. Bosni.16 je rascjep stranke. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. 1905. Obično se krivo tumači. stranka opet nastupa jedinstveno. Kod svog stvaranja 1905. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. Nisu shvatile. Slavoniji i Dalmaciji. do ideje jedne. Poslije Supilovog istupa. 1908. do listopada 1918. nego ju je i ona prihvatila. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. II. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. da se narod hrvatski. hrvatski povjesničar. Istre i Medjimurja. ona se opet cijepa. Josip Frank.-1905. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. politički izgraditi.j. bio je politička taktika. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. Nove sile. kako smo već spomenuli. čini se. raditi će svim zakonitim sredstvima. potrebno je naglasiti. koje ulaze u politički život 1902. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. da ideja jedne. Ali. koji stanuje u Hrvatskoj. Koalicija je od 1913. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. na Rieci s kotarom i u Medjumurju. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela. jedinstvene narodne države. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. vidi se po tome. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. Od aneksije Bosne i Hercegovine. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. Milinovci su se otresli jedne fikcije. Na izborima 1913. Da bi se još više istakla pomutnja. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. Dalmacije. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. U prvom razdoblju borbe. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka.-1905. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. jer je njegova bitna.. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba. ujedinjenjem Banske Hrvatske. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr. Na izborima u listopadu 1910. logično. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. Ona je . Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. što je još za Frankova života. političkog bezakonja i korupcije. u okviru habsburške monarhije. Stadler). gore navedena. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. madjarska službenica u Hrvatskoj. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. i kod napredne i kod socijalističke stranke. da je došlo vrijeme općeg prava glasa. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. Bosne i Hercegovine. t.-1918. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. koja je predhodila stvaranju Koalicije.-1909. I. Jugoslavije. 1903. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost. Savez s Madjarima Kossuthovcima.

1919.. Eduard Beneš. da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. a naročito Masaryka. izuzevši izbora iz 1911. dr. Maček je dobro analizirao razloge.) i 1913.).. te molio Masaryka i sve ostale. nego i od katoličkog svećenstva. Prema Mačeku.). Čini se. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima. napose Srednje Europe i dijela Balkana. 56. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. 59. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. Nikada možda ne će biti takve zgode. Šramek. što o tom piše dr. ideologiju same stranke. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike. dr. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. dr. Naime. i 1913.). posebice s njezinom vodećom osobom. koji će doći sigurno.-69.. 1913. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. pisca). dr. dr.000 na 200. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. 1911.000). Prije toga." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. XI. te ličnosti Ante i Stjepana Radića." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. Hodža i drugi. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina. jedanaest mandata (s. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska..). stranka je kod izbora 1908. švehla. III. kaže Maček. Stjepan Radić na rastanku. 1910. dobila tri mandata. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se .. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894. prema Mačeku. za koje Katić navodi. koji su pisali o tom razdoblju. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. ministar financija.. Prikazao je strankin rast i njezino širenje. Stanjek. da nije točna Mačekova tvrdnja. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto.. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. 68. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. Brojke potvrdjuju i ostali pisci. 1911. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. dr.. Kada ništa nije pomoglo. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. Sabor se je birao svake treće godine. Evo. da je stranka 1913. na kojima su bili: Tomaš Masaryk.(20) Porast mandata u godini 1910. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. prvi ministar vanjskih poslova. 1908. Seljačka je stranka na izborima 1906. nego da se temeljito preuredi. Naglasio je smetnje. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. Kramarž. To je bilo razlogom. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. a u prvom redu vas Čeha. 1918.. dobila samo tri mandata. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. a onda preko nas. putuje u Prag nekoliko dana kasnije. primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima.18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. prvi predsjednik. Masaryka. 47. Imao je tri duge konferencije. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima. da su one." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. Izgleda. dr. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50. Rasim. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. (s. Zbog toga joj se je poslije 1918. tri mandata (s. koje mu u narodnom životu pripada. rekao je: "Gospodine Masaryku. generalom Sarkotićem. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. 1910. da je stranka dobila osam mandata. Klofač. zbog kojih je stranka osnovana. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. Stjepan Radić molio je češke političare. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. devet mandata.-1924.

izabran je većinom od 50 glasova (s. i tako zapravo napravili "puč". koji su ipak predstavljali "uvjete". dokaza. U opisivanju dogadjaja do 1918. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908.24. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. kao vanstranačku osobu. Pakt je označio samo onaj teritorij. 77. prema tome. ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. (s. studenoga 1918.. Ni jednom nije bio izabran. d. koji bi imala dobiti Italija.. Nema takodjer. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. Londonski pakt.). Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici. i 1913. čini mi se. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. u kotaru Dugom Selu. 1911. a 1913. Medju ostalim..). barem meni poznatog. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića.20 dalo bolje ustanoviti. Kod izbora 1913. od 24. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. 56. Ona ga kandidira na izborima 1910. svojim predsjednikom. dobila je pismene naputke.. na koji nisu bili ovlašteni. u kojem je kotaru kandidirao 1910. njegov protukandidat. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata. 79. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918. . IV. bila je. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s. Maček ne navodi.). 76. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova. koga su istakle sve ostale stranke. Delegacija. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. XI. te je. a naslijedio ga je Balfour. Zaključak Narodnog Vijeća. da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka. zaključen travnja 1915. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. 58. Druga je stvar. Ivanu Zelini 1908.). Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. hrvatskog povjesničara. 1918. koje je HPSS dobivala na tim izborima. Prema točki devetoj vidi se. kad bismo raspolagali s brojem glasova. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano.). da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917.. u točki prvoj tih naputaka stoji. i t. Maček aktivnije radi u stranci. Jedina logična procedura.

nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. 81. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. Ali bilo je časova. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. Imajući u vidu stvarnu situaciju.. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine. nisu znali. On je. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. tako je sada počeo zamišljati. Ali. Stvaranjem Kraljevine Srba. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom. studenog 1920. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. Protićevoj. izgleda. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. Od izbora 1923. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. da ni predstavnici HRSS. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. eventualno s uključenjem Bugarske. posebni američki agent. kolovoza 1919. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. i do danas se točno ne zna. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. do 16. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. i sigurno je. koja je radi toga bila i stvorena. od 20. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. poručnik LeRoy King. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. do prvih izbora u novoj državi. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. još prije stvaranja Kraljevine SHS.(23) Mjesto toga. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata.. Na izborima 1920. 3) Hrvatska Zajednica. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka." (s. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. bez obzira na bilo kakve konfederacije.). Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. 4) Hrvatska Stranka Prava. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. Talijanima. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. te potpunim likvidiranjem i one autonomije. ni ostalih hrvatskih stranaka. a čini se. vječito u pokretu. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. bar u početku. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. pun novih ideja i planova. U razdoblju od prosinca 1918. Poslije toga .-82. veljače 1922. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. DO 1928. nego da tu činjenicu priznaju. studenoga 1918. ali i taj se potez može razumjeti. kao na primjer put u Moskvu 1924.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. najviše je progonjena stranka. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. da je više puta govorio i davao izjave. do 1928. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Onda se je znao. ožujka 1921. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom. Radić je bio dinamična osoba.). Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. On je bio najprikladnija osoba. tražile su zauzimanje stanovišta.. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. do 3.(22) Iznenadjuje činjenica. Takodjer i neki čini. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. a s druge strane. prosinca 1918. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. 88.

jer nisu uopće djelovale na selu. koji su bili na slobodi. 94. situaciju pred izbore 1920. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. stranka katoličkog pokreta. Ispustio je spomenuti.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. 5. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. Njihovi predstavnici. S druge strane. spominje.. nadasve. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925.). Na izborima 1923. Razumije se. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. Ante Pavelić. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS. u kojima su sudjelovali. naime. veljače 1922. Ivanu Zelini. politički nepomirljivi" (s. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. počinju usku suradnju s HRSS. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. konzultirati Spahu i tražiti. do 1. u kojem je kotaru kandidiran. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. do početka ožujka 1920. I. kojom on poručuje.). prema tome. II. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. Isto se može reći i za same izbore. sastavljenu poslije atentata u skupštini. i vjerovatno će nešto o tome znati. prosinca 1922. te bi se. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. srpnja 1925. Kod izbora 1927. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. jer su bili "mladji. kako sam već rekao. siječnja 1929.. Čini mi se.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. ako ono bude izabrano na izborima. sastavljenu 17. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. 87. izuzevši JMO.). dr. u Stupniku blizu Zagreba. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. Spaho. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju.). potpuno je prešućena. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. Hrvatska Pučka Stranka. Ante Trumbić i dr. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja.. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. dalo zaključiti. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. kaže. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. Maček je dobro prikazao. Maček kaže. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. uz HRSS. 108. Nema ga u diktatorskim vladama. aktivniji i. Maček.. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. travnja 1927. Pučka Stranka. Neposredno iza izbora. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . kasniji poglavnik. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata. jer je ne Podupiru činjenice. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. Poslije izbora 1923.(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920. 1924. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. predstavnik Bačkih Hrvata. Korošec i Blaško Rajić.). Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. i 1923. Kasnije. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. a Spahina odlazi u opoziciju. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. Naprotiv. i 1925. Isto je propušteno i kod izbora 1923. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine. veljače 1927. upravo protukatoličkom notom. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS.

nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. izričito stoji. travnja 1927. a SLS ju je napustila već 26.. koja je tim povodom dana za javnost. da Pašić odbija ideju sporazuma. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. čini se.. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. Radiću u posjete. Nije točno. Glavni njihov zahtjev je bio. Drugi rezultat je bio. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. da iskreno prihvati politiku sporazuma. sastavljena od Marka Djuričića. Maček prešućuje mnoge stvari. Markovog Protokola. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. Korošec. Ali. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. Ta je vlada poslije šest tjedana pala. 27 koja je dovela do tkzv. Radić je iskreno pristupio pregovorima. kako piše Maček (s. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka. ako HRSS obeća. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol.. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. ožujka 1921. vratimo se u 1923. odnosno njegova SLS. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". ne bi moglo nazvati oportunističkom. Vjerojatno. jer to predpostavlja. osim Davidovićeve. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. studenog 1920. da postane graditeljem Kraljevine SHS. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. travnja 1923. čini se. Kad je postalo očito. ožujka 1921. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. JMO (tri predstavnika). jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. Pregovori su završeni 13. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. Istoga dana. da i on.. 12. Radić ih je obavijestio. a ne samo Srbije. koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. Vlada je bila formirana 1. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924.(27) a ne početkom 1924. ono čega se je Pašić najviše bojao. j. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. (Rajić nije dobio primjerka protokola. Odbivši. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. To je politika. Slavoniju i Dalmaciju. čini se. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. Marka Trifkovića i Voje Janjića. dočim ih je Pašić. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. toliko je. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. . Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile.-1925. te Rajić na strani HRSS. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku. Upravo su ove dvije godine. da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s.). Korošca i Davidovića. nego priča. posebice Englesku. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže..). da bi bio najbolji potez. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". posebice Spahom i Korošcem. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora. Ali. 97. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. i. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. Njemu je bilo glavno. stigla je u Zagreb radikalska delegacija. do 1.. t. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. te imam dojam. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. veljače 1928. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. siječnja 1921. Spahe. da su one bile u vladi prije izbora.). da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. Ali. učiniti ga medjunarodnim. 95. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. da idu u opoziciju (s. čini se. rujna 1927. 1923. da je Pašić poslije izbora 1923.. Stoga mi se čini. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. 97. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS.-1939. opet nema SLS. A činjenica je. S druge strane. Koncem veljače 1924. po jednog za svaku stranku. 1935. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. travnja 1923.) U obavijesti. da se Koroščevu politiku do 1928. potpisanog 13. veljače 1927. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. i da je kod izbora suradjivala s HRSS. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. Pašić daje inicijativu za pregovore. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih. Pašić je bio spreman to prihvatiti.(26) Maček ne spominje.

99. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. ministar unutrašnjih poslova. odnosno Pašićev. Često sazivlje skupštine. koji bi trebali postati ministrima. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića.(33) Čim je Radić stigao u Beč. kao kraljevog čovjeka.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. kralj traži od Petrovića. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. svi zastupnici HRSS. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku. Šteta. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. Medjutim. svibnja. punomoći su bile predane od 7. koju mu je. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. poslije raspusta Narodne skupštine. glasuje s opozicijom. Maček ga je otišao posjetiti. listopada 1924. na 24. Davidović je tražio od Mačeka. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. i time izaziva novu ostavku vlade. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25. ovaj se put to izostavilo. Blok je već na 29. da i Hrvati udju u vladu. 101. na kojima je glavnim govornikom. do 20. da se je Radić vratio u Zagreb 11. ovaj put s legalnom putnicom. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. Smatralo se je. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo.). Naime. Prema Mačekovu pričanju. opet vratio u Beč. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. srpnja 1924. 13. lipnja 1924. Ostavka je vlade uslijedila na 16. odlučuje se na put u Moskvu. listopada 1924. 98. i Nastas Petrović. i na 17. održao je riječ. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. 98. kolovoza 1924. svibnja.28 Općenito se nije znalo. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. Kad Petrović to odbija. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. Radić je. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. a drugim jedan pristaša SLS. za prvog podpredsjednika Mačeka. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. t. sastavljen od Davidovićevih demokrata. već je vlada bila sastavljena. Iako je bio običaj.(29) i konačno na 27. listopada 1924. ožujka. travnja. Kralj je ukaz potpisao. kralj. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. svibnja izdao proglas. uključivši i sebe. izgleda. na 27. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. sa sjedištem u Moskvi. Radikal Nastas Petrović. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. 102. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. travnja. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. srpnja 1924. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. koje su ga podupirale. listopada 1924. a za drugog Msgr. Kad je Maček stigao u Beograd. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. Davidović je prihvatio uvjete. na 27.. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. Proračun je bio odglasan. 102. ožujka 1924. Bilo bi normalno očekivati. SLS i JMO. ožujka. Hohnjeca. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje.).-100. Kralj je tražio od Davidovića. Maček je na 23. radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. Aleksandar odbija prijedlog. da zatvori Radića (s. osim Stjepana Radića i ing. po Mačekovim uputama.j. koji su u inozemstvu. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. Poslije skupštine u Vrpolju. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS. kaže Maček. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. Ali. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. Drljević navodi. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. Tako je i bilo. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. do 20. donio Predavec. da . i na 12. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. član verifikacionog odbora.). Tek. Činjenica. Radić. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12. da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. Vladin. želi sastav jedne koncentracione vlade. Prema Horvatu.). U ožujku 1924. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. svibnja verificirani su mandati HRSS. Da bi spriječio pad vlade.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924. Pašić daje ostavku vlade na 24. Kolutića. kako je Davidović rekao Mačeku. da on. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini.).-99.).

Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. da je vidi (s. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. listopada 1926. 106.) i s njom i danas živi u Washingtonu. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. Izuzevši te epizode. travnja 1926. 104. Josipa. Stranka mijenja ime. siječnja 1925.). Nije točno. da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. Josipu je Maček u siječnju 1935. Pregovori su trajali preko pola godine. prosinca 1924. rujna 1927. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27. Predavec. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS. veljače 1925. Smisao sporazuma je bio. Šteta. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. Kralj.-1927. nego su i nadalje ostali u vladi. siječnja 1925.). Nekoliko dana poslije izbora. srpnja 1925. Kad ju je kralj potvrdio 1. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. koji je po svojim posljedicama veoma važan. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. Naime. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života. 156. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8. Predavec i Krnjević.. III. Ono je. kao predstavnik HRSS.). imenuje na 6. Propušteno je spomenuti njezino prezime. Na 23. Sin Andrej.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. nazvan po pradjedu. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. srpnja 1925.). srpnja 1925. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. Riječ je vodila skupina. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. studenoga 1924. 98. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. siječnja 1927.. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. protiv kojeg se je do tada borila. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS. mjesto toga. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima. kako se iz prije raspravljenog vidi. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu.. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. Poslije rujanskih izbora 1927. Mačeku je umrla njegova žena Marija. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15. dok je Maček bio u zatvoru. Maksimovića vlada je 23.. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak. Već sutradan bili su uhićeni Maček. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. kako spominje Maček. do 1925. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. 31 Ta je šutnja razumljiva. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije. i to s bitnom pogreškom. veljače 1927.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. koja je tada imala tek 19 godina (s. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. Maček kaže. 106. oženio (s. Izgleda. Poslije izbora 1925.. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. do 1. travnja.). jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. Pašić-Pribićevićevu vladu. listopada 1924. a ne 25. ona je dobila zakonsku snagu. 108. Usprkos terora.). na 18. s djevojkom Marijom. (s. 107. (s..-1927. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s. Kćerka im se je rodila 13. od 1923..30 će Maček. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. osim Stjepana Radića. Da nije bilo toga boravka. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. rodio se je 24. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom. Maček ne priča ništa . te konačno završili sporazumom s radikalima. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. braća Košutići i Krnjević. Poslije je na izborima 11. kakva je uslijedila kasnije. IV. Po drugi put se je oženio 10. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. iako je ona bila sudionik vlade. rujna 1927. Ali i to je izostalo. ožujka 1924.

Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. Hadžić trovao Radića. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. 20. da mu je Radić tada rekao. da poslije onog. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. lipnja. d. lipnja do 8." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. i na samom pogrebu. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta. 12 kolovoza. što se dogodilo. ozlijedio mali prst. poslije izbora 1927. Ona izrazuje sumnju. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost.. To je potrebno. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. U motivaciji primio sam utisak. govorio je Maček u ime stranke. Košutić. pročitao. pa ma kako bio brojan. Govorio je. omogućiti i pripomoći takav podhvat. koji je u roku od jednog dana zacijelio. niječe. na svečanoj komemoraciji u Sabornici. 116. HSS je dužna potaknuti. takodjer u ime stranke. jer to ne vodi do uspjeha. da je inicijativa došla s Radićeve strane. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. na prijedlog Predavca. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. nema sumnje.). koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije". Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. naprotiv. 119. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima. da je Radić na putu za Sombor. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke.(35) U to vrijeme. kojima se proti nama nastupa. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim.). pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. da radi na tome. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. 113. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. Mišljenja je. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. 111.j.). da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. On navodi. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. lipnja. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. 13. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja.(36) O tome kod Mačeka nema spomena. Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. 33 Prema onom. kako se spontano bila izrazila. I to mi (t. ne pasivnost. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju.(38) Na sam dan atentata.. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. Naime. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . kolovoza. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s. uveče 20. i sklon je vjerovati. Ali. Ivan Krajač. 114. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. Tada je izgledalo. što Maček priča.. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. Drljević kaže. kolovoza. neka ne govori tako glasno. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. Radićeva udova. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". Kad je ing. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s.). kako je do tog preokreta došlo. da je 20. kolovoza 1928. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. Maček je posjetio ranjenog Radića. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. ja sam ga upozorio. To će zavisiti od situacije. Preporučio je Mačeku." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS. Dan prije Radićevog pogreba.32 pobliže. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. Sutradan. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. da je liječnik dr.(38a) Dr. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. Druga temeljna točka našega programa. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati. radi čega primamo samo udarce. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. a ne na jednom staležu. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha. kolovoza 1928. da se Pribićević pridobije za suradnju. a možda niti toliko.). Ona navodi. izgleda. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom.. Neki tvrde.

dakle. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća.. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao.]. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike. U listopadu 1919. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu. Moj je utisak. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću. 1929. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. bila osudjena na propast. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. odgovorio je. do toga bi bilo došlo. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. On nije htio biti ustavnim vladarom. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. Horvat navodi. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. JMO i SLS. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. Ovi narodi [t. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda.. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. On je tu snagu imao jedino radi toga.. Doklegod je Pašić bio živ.. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. koja je mogla novu državu. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. On je. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. vjerovatno..(40) Prema tome. organizirati federalistički. kako svi znaci upućuju. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. svoju državu i socijalnu pravdu. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. Pašić i Radić. Radi njihovih vlastitih ciljeva. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. XII. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. da može oponirati kralju Aleksandru. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. vladati autokratski. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. Da Stjepan . već davno prije popularna medju srbijanskim političarima.(38b) 35 S druge strane. Skupština je izazvala samo dve. do 6. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. kolovoza. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. i od Srbijanaca i od Srba prečana. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. koji su predvidjali poteškoće. naime. a prema njegovim uputama".(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. I. j. do 1928. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. Protić je uvidjao. 1918. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome.-1928.. iako bi se. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919.(41) Čini nam se. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. Jedini srbijanski državnik. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. t. oni se mogu prikazivati. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. ideja nasilnog jedinstva. kad postavljamo tezu. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. jedini političar u državi. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda. j. Ali. bio je Nikola Pašić. bila je. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. da ne griješimo. kad su počele suradjivati HRSS. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. da smijemo zaključiti. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. da je Kraljevina Srba. da su prihvatili načela Lige Naroda.(39) V. petu vladu Uzunovića. on je često preskakao. oborivši 1920. Osim Pašića.34 bolnička pomoćnicu. 1918. a čini se ne shvaćaju ni danas. Da je on htio Kraljevinu Srba.: kralj Aleksandar. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. nego i one ovlasti. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države. federalnu državu.. Bez sumnje. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. XII. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. čini se. nego je želio. 1918. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. prvu vladu Vesnića i 1926. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923. Centralistička ideja. bio je Stjepan Radić.

jer su smatrali. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. kao što je bila i srpska. osamljen u zatvoru. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata.-1927. Radić. Srbijanci nisu mogli razumjeti. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. Davidovićeva Demokratska stranka. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. 1925. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata. koji nisu htjeli vidjeti realnost. u prvom redu. Uz njih. Ali. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. komunističkom strankom. u siječnju 1925. kao. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. i usporediti ih s onima iz 1924. U 1924. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. onda su se. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. tobože. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. Oni su smatrali. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. nego s cjelovitom promjenom državne politike.-1920.. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. Poslije veljačkih izbora 1925.. ili je ne će biti. koji su mislili. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. Da bi stvorio bolje pozicije. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. kao i srpski. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. Srba i Slovenaca. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. nije mogao u suradnji sa Spahom. iako teška srca. Kad su osjetili. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. SLS i Demokratske stranke. JMO. . Stoga se može reći. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. Želio je. sve ne-srpske stranke. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata.-1925. koliko i srpska. u kojoj sjedi. da će se on za volju ostanka HSS u vladi.. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program. Uzalud je bilo od njega očekivati. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. te. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. odreći hrvatskog političkog programa. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. Koroščeve i Davidovićeve suradnje. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS.

To je njena bitna karakteristika. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. a da je Njemačka za njeno razbijanje. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. trebali bi pisati svoje uspomene. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. dobar dio hrvatske inteligencije. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. veoma simplicistički prosudjivale. Naprotiv. da bi. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. gradjanstvu i radništvu. koje je slijedilo 1918. Po njegovoj zamisli.38 39 Hrvatski studenti.. u prvom redu studentske.-1941. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. Obje generacije prilaze tajnom. koja se od 1930. Akcidentalno je kod toga. u početku heterogene i neoblikovane. poput starije hrvatske generacije. DO 1941. i 1941. ne odgovara činjeničnom stanju. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. Čini mi se. Diktatura kralja Aleksandra. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država. do 1934.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva. formiranu izmedju 1935. naime. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i. Hrvata i Slovenaca. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. te velikih i malih sila. i ima utisak. gradjanstva i inteligencije. To je sigurno bila zabluda. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. ali isto tako seljačke i radničke. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. možda. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. Desetljeće. i 2. sveučilišnu i srednjoškolsku. koji su na životu u emigraciji. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje. nezadovoljne Jugoslavijom. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. da novu državu prihvati kao svoju. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. do 1941. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. kao i kasnije pridošla godišta. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva.) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. Rijetki su bili. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj. Ništa se nije dogodilo. Već smo prije istaknuli. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. 1936. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. mnoge mjere nove države. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. koji su priželjkivali fašističko. 1929. radništva. Oni.. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu. jer se je mislilo. HRVATSKA POLITIKA 1929. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. podzemnom radu. . Kod stvaranja Kraljevine Srba.. Ovdje bih naglasio još jedan utisak.

kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. Činjenica je. Vlada tek slijedi zbivanja. Zapravo je bila nesreća. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. isto tako kao i dr. Sudeći po onom. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu. Oršanić. odgojen u Stranci Prava. II. a nipošto ih ne stvara i vodi. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. da hrvatska politička emigracija. što je u svojoj knjizi iznio. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. . da li o tome postoje neke njegove zabilješke. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča.-1941. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije.. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. na domaćem terenu. čini se. I. siječnja 1929. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike.). nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću..(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. inertno. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. socijalno i ekonomski progresivne. a svi glasovi govore i o onoj. Maček. Mladena Lorkovića. što piše u autobiografiji.. siječnja 1929. Aleksandar je na 6. ili. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. koje se nalaze na terenu. koje su formirane tih godina. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. i pripadali su svima hrvatskim staležima. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. Ivana Oršanića i drugih. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. Vokić i t. siječnja i ponovno prije podne 5. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom.-1941. Toliko o izvorima iz prve ruke. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak.. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. Košutića. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje. O tim audijencijama. da je. Slavka Kvaternika. Načelo poslušnosti. Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. koji se formiraju kod kuće. s jedne strane. možda i s povišenim naglaskom.. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. nego. 1938. Budak. odgovorne jedino njemu osobno. Aktivan. što mladje snage. do 1941. pod vodstvom Mile Budaka.(45) Nije mi poznato. Kod toga opet važno je. Drugi kompleks problema. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret. Ali vratimo se u 1929. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. strančar. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. S druge strane. koja se stvara tokom 1929. navodno.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS. da se ne zaboravi. Ustaški pokret tokom 1930. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija. Ante Pavelić. Ustaše se organiziraju. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. do danas. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. do 1941. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije. Aleksandar ga je primio prije podne 4. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. kako to Maček čini u svojoj knjizi. stvara svoju organizaciju. To je bio prvi i posljednji put. Marko Došen.40 formiranoj 1929. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. koja treba drugčije prosudjivati. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević. koji. nego je odlučnu riječ imao dr. 1930. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. do Aleksandrova ubijstva. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana. uz ono. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije.d. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. Dr.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

uz SDK. tokom abesinskog rata i poslije njega. to jest do abesinskog rata. Čim je Jovanović napustio Zagreb. bojeći se. do 1935. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. S obzirom na tadašnji izborni zakon. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15. U njoj je i slijedeći odlomak: . jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936. i ostaje u zatvoru do 20.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital.197" (s. Jevtić je dobio 520. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet.). 159. nego mu je obećao.). Slavoniji. jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. 163. 161. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću.-1934. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. već od 1932. Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom.). Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. Želio je znati.) interniran u talijanskom gradu Sieni. do 1941. Bosni i Hercegovini. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru. Francuske i Italije. složio se je s njime (s. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu. počelo se je govoriti o novim izborima. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. svibnja 1935. koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. U razdoblju od 1934. Madjarske i Hrvatske. Dalmaciji. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta.-1940.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu.. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću.-1939. U izborima na Mačekovoj listi. Kasnije optuživanje Madjarske. listopada 1934. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika.). travnja 1936. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. u Stresi. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću. sudjelovali su Davidovićevi demokrati. u Hrvatskoj. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. okupljene u vojsci. (67) U siječnju 1935. Srbi su bili politički obezglavljeni. Mjesto da nastavi očevim stopama. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. 158. t. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. Za vrijeme svoje vladavine (1914. Razlog je bilo obećanje.. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. u kojem ga moli. 1936. razbio i oslabio srpske političke stranke.-161.160. j. koja se je sastala 11.. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. stvaranja osovine i čeličnog pakta. tko je to bio. Ali i kroz kasnije razdoblje. (65) S druge strane. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. Nije označeno.). dok je država neminovno išla u propast.). U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema. lipnja. Ne smije se smetnuti s uma. uzajamno su se neutralizirale i križale. a opozicija 797. jer ima indicija.-59. (1903. Dr. Pred konferenciju velikih sila. Engleske. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. travnja 1935. Da nije bilo Aleksandrova testamenta. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. političkim strankama. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. Usprkos terora i javnih izbora. srpske političke snage. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka.-1914. 3. sastavljene od Austrije. Maček je 49 odgovorio negativno.144 glasa. koji bi ih složio i poveo. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s.

). Tako je Maček i postupao. preko profesora Milorada Stražnickog. odnosno za njegovu punu političku individualnost. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. a. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. pobijanju nepismenosti. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. Radi Mačekove bolesti. lipnja 1935. Posljedica Mačekove politike bila je. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. Tokom 1935. kao što osjećamo.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. da predstavnik opozicije. borila se za demokraciju. s jedne strane. kako smo vidjeli. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja. bez sumnje. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. Tokom 1936. 164. u dvorcu Brdo u Sloveniji. od 1935. potkraj 1935. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. Složili su se. i 1928. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. Dr. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. Prije toga stranka je tek 1927.: Za nas je glavno. zajednički s predstavnicima Srba. jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. s druge strane. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". Ovako je o tom pisao Ante Valenta. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. SLS i JMO. 22. Rezolucija je tako sastavljena. izražena u javnosti s jednom strankom. Druga. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. 2) odnosi s krunom. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. tajna. s jedne strane.. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. po njoj su kontrolirane. to je bila posljedica srpske diktature. lipnja. posjedovala dnevnik "Narodni Val". Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. početkom 1929. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. s druge strane. Dodaje jedino. kao i dra Mačeka. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. On.. dobivala sve šireg zamaha. te organiziranje Gospodarske Sloge. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. da je Dr. samo dopunjuju. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. knez Pavle obavijestio je Mačeka. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. Maček vrši dužnost vodje.. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. bez obzira na uspjeh. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. koji su mislili. Maček ne iznosi. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka.50 Hrvatski narodni zastupnici. lipnja 1935. 22. te se je Maček već sutradan. da se obje djelatnosti. Najmanje se je . vratio u Zagreb (s. od radikala. U razdoblju izmedju izbora 1935. S druge strane. do 1939. da bi želio s njime privatno razgovarati. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. pomažu stranku. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. i da su one zapravo dva puta. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. Mačekovpg školskog kolege. da je bio odmah svijestan. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. Nažalost. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom.). koje. izloži svoj plan kruni. S druge strane. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. (68) 51 dijela hrvatskog naroda. koja je od 1918. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. hrvatski sveučilištaracemigrant. bilo je u samoj biti takvog razvoja. javna i tajna. koja vode istom cilju. Iako je stranka bila demokratska i. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. 165. Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. I nisu bili malobrojni. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. uglavnom. i 1938. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. da ustvrdimo. da se vidi. Hrvatska Seljačka Stranka. Sutradan. ne isključuje "državnu zajednicu". nego čitavog hrvatskog naroda. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika.

medju ostalim. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. lipnja 1935. nema sumnje.). u kojem su HSS predstavljali dr. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. i 1938. jer opozicija nije složna medjusobno i. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor. do kojeg je definitivno došlo u . rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori. siječnja 1937. Godine 1935. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. Poslije svog posjeta Beogradu. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. 1935. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. da je to sasvim točno. od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. bila je 15. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. napravio s Jevtićevom vladom. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. da ne bi. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu.(73) Dr. Prema Ribaru. kojom su srpske stranke po prvi put. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. polovinom kolovoza 1938. Za sastanak u Farkašiću kaže. i to sam dužan kazati vam otvoreno. Milan Gavrilović zemljoradnike. S druge strane. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. 178. bili označeni kao srpski izdajice. Ing. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. nema potpore srpskog naroda. 179. Od tada počinje razlaz.). da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu".-1938. ističući. ne može se povući konačan zaključak.(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. da mu obrazloži. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". Maček se je s time složio. jer da ne priznaje "realnost" (s. popuštajući Hrvatima. On je. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. Pavle je naglašavao. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. 128.). ali bez ikakvih rezultata (s. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. Stajao je na stanovištu. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. prigodom njegovog napada na Abesiniju. Tokom 1937. 177. koje nije bilo objavljeno. 181. Božidar Vlajić demokrate. Ostalo nije bilo važno" (s. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla.. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. da udjem u njihove vlade. kao što je on.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. a dr. Maček nije više imao vremena.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. Svi. 172. da su u jesen 1935. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. poslije pada Jevtićeve vlade.-1938. Lazar Marković kao predstavnik radikala. Lazar Marković.).. 181. Iz ovog. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava.). Poslije odugovlačenja. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma.(71) Bez sumnje. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu. dok je ovaj bio u emigraciji. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. su oni željeli. rekavši. da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. kolovoza 1938. Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. listopada 1937. On kaže. da je s Mačekom teško politički razgovarati. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. Ribar ga objavljuje djelomično. Milan Gavrilović. kao što smo u vanjskoj" (s. Maček tretira kao frankovce.-78. u prvom redu.). Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10. knez Pavle primio ga je u vlaku. priznale narodnu individualnost. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra. Hrvatske nacionaliste iz 1935. Njima se je kasnije pridružio dr. bila mi je savršeno jasna.. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. u kojem je. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. S druge strane. Maček uopće ne spominje. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938.). prema Mačeku. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum. listopada 1937. Stojadinović. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. Božidar Vlajić i dr. 183. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. još gore. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje. 178. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma.). u Brezicama u Sloveniji.

bez sumnje. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija. 184. ovaj put polovično su apstinirali. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. (Odobravanje ) To nepovjerenje. uvjereni smo. Činjenica je.. kaže Maček (s. Ing. ma gdje oni stajali. Budak je tražio. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). S njime je Maček imao tri razgovora. kako se postepeno širi mišljenje. 185. što je htio. koji su u velikoj većini 1935. Kod toga treba napomenuti. preživio i izdržao. u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. Maček je to odbio.. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. i tako je došlo do razlaza (s. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. Nijemci u Hrvatskoj. proglasili su takodjer apstinenciju. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. svibnja 1939. opozicija je dobila 943. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti.54 jesen 1938. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. 174. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. U izborima od 11.332 za vladu. jer starija generacija. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. prema službenim rezultatima. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. koji je.). 185. Istina je. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija. prosinca 1938. U ovom razdoblju dr.-75.(75) 55 položaja. nego što je prikazuje Maček. odnosno HSP i HSS. Nema sumnje. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. stvoreno je mnogim dogadjajima. glasovali za HSS. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani.). nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. IV. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. da Hrvatski nacionalisti.964 glasa — prema 429. kao i oni organizirani u katoličkim redovima. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države. kao glavne ustaške predstavnike u domovini. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. koji su mislili. Svatko je u njemu gledao. da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. bio protu jugoslavenski raspoložen. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. koje je sam imao. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira.. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. koju je pokazao naš predsjednik. Zato moram kazati. što je narod hrvatski doživio. kojih nisu imali. Maček tvrdi. 174. i da preko 100. jednako kao i onih. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. koje postoji u narodu hrvatskom. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . i pripisivao mu one poglede i nazore. koja je u mladosti bila jugoslavenska. nije se toga mogla nikada potpuno otresti. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića.). i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno. Košutić. pa nadalje.000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. Dalmaciji. da je velika odvažnost. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. Velika većina opozicionih glasova (791. Pavelićevi sljedbenici. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s. da glasuje za vladu.. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. da nije mala stvar poslije svega. da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s.. medjutim. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s.). da je bilo i onih. Bosni i Hercegovini. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda.). kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. došlo je do konačnog razlaza medju njima.

Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. situacija je bila promijenjena. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". 190. Maček se je izjavio spremnim za pregovore. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. ali je zamolio Carnelutti-ja. Protivno onom. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". sigurno ne može usuditi tvrditi. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. naročito velevlasti. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. ako je uopće štogod uspio doznati (s. nacrt. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". Kasnije. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. ali samo u granicama ustava. Zatim. trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. kad je čuo za taj prijedlog. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. da traži ujedinjenje Savske. te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. prekinuo ga je. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. HSS. Kad je spomenuo Dubrovnik. i odmah zatim priča. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. Maček ne spominje. kaže Maček (s. Maček nije imao što poručiti. Princip pravde i slobode traži. da Maček njih smatra za talijanske posrednike. Carnelutti je obećao. u prisutnosti kneza i Šubašića. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. koji mu je učinio grof Bombelles. Ministar dvora Antić. Rekao mu je. da pokuša istražiti. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. očito financiran od Stojadinovićeve propagande. Carnelutti. Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. Neposredno poslije ove rečenice. prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". Kod nedavnog razgovora. tog "isključivo srpskog teritorija". 187.-86.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju.).). Nacrt je obvezivao HSS. V. nastavlja o posjetu.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. Hrvali bi. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac". da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. da glasuju za dra Mačeka. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. što je u tom pogledu doznao. Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". gdje sam tada živio. da u ime njegovo poduzme sve potrebno.(78) Hrvat i član. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović.). tako i svih evropskih država. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. da se on. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. da ga je u ožujku posjetio ing. Carnelutti. vršeći svoju dužnost. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. 187. siječnja". nije imao obaveze.). da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. Maček je odbio ponudu bezuvjetno. Poručio mu je. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. Bombelles ga je obavijestio. u banovinu Hrvatsku. svibnja. posjetio je Mačeka u ožujku 1939. Za uzvrat. Antić. Knez Pavle slušao ga je šuteći. 186. s vidljivom rezignacijom. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. U Šibeniku. da ne apstiniraju. Pavle je bio oduševljen. dodavši. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. ing. prema Mačeku. 185. a savjest i dužnost nalaže. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. Njegov urednik bio je Joe Matošić. Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju.). kaže Maček (s. Prema tome bi se dalo zaključiti.(79) Trebat će jednom . konačno. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine.

. i to samo onda. U Zagreb je stigao uvečer 1. da razvidi situaciju. da se vidi. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice.). o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. 27. ma da je to smatrao gubitkom vremena. predsjednik šalje mene. svibnja 1939. bio objavljen komunikej. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s.). 8. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. Na 26. te je Maček poslao Šubašića. 188. ni od Kneza niti od Cvetkovića. po Mačekovoj želji.. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. Šubašić nije dobio jasnog odgovora. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. Kazao je Cvetkoviću. Šubašiću je rečeno. svibnja 1939. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo. te je slijedećeg dana. jer ova vlada. profesor Ljudevit Tomašić i dr. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. da ga ne može drugi napraviti. dok se ne postigne sporazum. Košutić i Sutej. obavijestivši Mačeka. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. veoma temeljite. Kad bi mi nešto takvo primili. da ga obavijesti o situaciji (s. u kojem je konstatirao. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. ona je na vladi samo zato. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. kao na dlanu. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji.. a to je da naši prijatelji. da bi dobio kneževu suglasnost. Najprije vlada. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. te kotar Dubrovnik. 187. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s.). a onda ćemo razgovarati. 188. Razgovore sam vodio dva dana. nego oni. ili da pregovara s Mačekom. veoma duge. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. osim Mačeka.. Čim je Cvetković napustio Zagreb. da sporazum nije odobren. Opoziciji je bilo predloženo. Na 1. te Srijema i Vojvodine".. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". nas bi zgazili.-88.89. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom. Ukratko morali smo konstatirati. da knez ne pristaje. Prema jednoj verziji. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. Maček je poslao Košutića u Beograd. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem.(81) Maček je uvidio. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. Tada je poslao Šubašića u Beograd. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. koja je sada na vlasti. Prema njemu. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude. ako su na vlasti. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. jer je bio mišljenja. Prema referatu.58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. Marko Jurinčić. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu. travnja. ali misle. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom. što je bila protiv sporazuma. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. Moramo biti u prvom katu. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. travnja. koji je imao stanovitih veza tamo. početkom 1939.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. žele sporazum. 188. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. travnja vratio se je u Zagreb. koji su u opoziciji. 8. To je prije svega pitanje teritorijalno. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata. s obzirom na uskrsne blagdane. Kad se je povratio u Zagreb. travnja. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. Cvetković je prihvatio prijedlog. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. bio je opširniji i s više detalja. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. niti javnost obaviještena. Dalmacije. Poslije tri dana razgovora. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. Slijedećeg dana započeli su pregovori. da razvidi situaciju. kako ćemo i što ćemo. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd.

Derventa. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. koja su odobrila sporazum. Maček je na 29. kolovoza. Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. Ušli su u vladu takodjer i radikali. ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. Sid. Za Šubašića Maček kaže. da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. da su njegovi članovi bili. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. Lovro Sušić.-91. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. 192.). 190. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. tvrdi. da se nije ni sastajala. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. te nije nikada postao veoma popularan. u ožujku 1939. prosinca 1924. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. generali: Bogoljub Ilić. u kojim su se točkama složili.. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. Maček mu je rekao.(86) Dne 22. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. u kojima nisu mogli postići sporazum.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. Vrijedno je napomenuti. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. Ustava. 191. Maček ne spominje.). Obojica su tada odlučila. 189. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade. Srbi da su tražili. da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. Nova vlada bila je imenovana 26. osim spomenutih osoba. a ne kao mandator krune. Milan Martinović tvrdi.. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. Banovina . Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. Gradačac.). Lazar Marković i Boža Maksimović.-93. "koliko se sećam. Brčko. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini. Dapače. To je jedino mjesto. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. dok se ne postigne sporazum. i tamo ostanu. 191. Mačekov kandidat bio je August Košutić. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. o kojima smo već govorili. Dok su pregovarali stručnjaci. Milojko Janković. Maček posebice naglašava. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu. da nije u posljednji čas Cvetković popustio". a Pavlov Šubašić. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. i to povodom albanske krize u travnju. Nekoliko tjedana kasnije. da budu prekinuti (s. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića. Ilica i Tasića. odnosno. Grol je došao u Kupinec. S druge strane. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. koji se kasnije može revidirati.).-92. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. Dne 20. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. da je sporazum bio temeljen na članku 116. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. Maček je imenovao Šuteja. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. Dr.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. 194. u vlaku kod Zidanog Mosta. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. da je rat neizbježiv (s. Od početka pregovora. Zapisnički bi utvrdjivali. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum.(89) Veliki je Mačekov propust. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. i 24. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. Banovina Savska i Primorska. da što prije sklopi sporazum.). s kotarevima Dubrovnik. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. što uopće ne spominje. Tokom 23. Isto tako o tome šuti i Cvetković. Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. 191. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. siječnja.(88) Branko Miljuš.). U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. Ilok. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. narodni zastupnik za kotar Slunj. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. Maček nije htio tada ući u vladu.).

a poslije ga odbaciti. lipnja 1939. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. Brčko. Derventa. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države. kolovoza 1939. i poslije njegove smrti. Maček ne spominje. Dapače. da ga je trebalo anulirati. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. Magjari i Niemci te veći dio muslimana". hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. d. U tome nije uspio. izgleda. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun. 193. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. upravi. a koje država (s. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. koja je svršavala 31. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. Maček je kod pregovora takodjer htio. nego i Hrvati.. Savska i Primorska banovina." (93 )[Točke su u originalu. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. zdravstvu. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. Dvor i Boka Kotorska. da "je jasno bilo. koji je bio podloga sporazuma. Evo. da je sporazum kao privremena mera. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. Naime.] Analizirajući tekst sporazuma. Maček.. Hrvata i Slovenaca. Hrvatska politika izmedju dva rata. Ilok. kako je taj problem bio kasnije riješen. čl. III.). pri tome će se voditi računa o ekonomskim. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. Slavonije i Dalmacije.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti.. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska. opštine i sela. soc. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. 1941. 1. kao i prije. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. U onakvim prilikama. i istaknuvši princip triju narodnosti. VIII. Cvetković. koje će poreze ubirati banovina. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. koja će se tzvati Banovina Hrvatska. koja nemaju hrvatsku većinu.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj.. Stara Pazova. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". posebice je važan. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. VI. 1939. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. Irig. Srba. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine.).62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom. geografskim i političkim okolnostima. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana. Travnik i Fojnica.. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj. do 27. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma. 26. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. ožujka 1940. A to je posve naravno. spojit će se u jednu jedinicu. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju. Ilok. Ruma. i t. da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice".(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. Gradačac. Za kasnije trebalo je odlučiti. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. Šid. Hrvatske. kao i kotarevi Dubrovnik. zajedno s analizom . Ne samo Slovenci. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s. da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. d. koja je uslijedila 29. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku.(90a) Drugi članak sporazuma.(94) Od hrvatske trojednice. Brčko. kao i srezovi Dubrovnik. Gradačac. pišući o sporazumu u dva navrata. politici i t. koji odredjuje teritorij Banovine. zaslužilo bi posebnu studiju. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu.. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini. Cvetković zaključuje. Albanci. 193. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. u onim prilikama bilo je isključeno. Sid. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. Mitrovica.(92) Dakle.

Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio.).872 glasa. da budu sredstvo u njegovoj ruci. jer je sporazumaška vlada. 204. ali to prelazi okvir ove rasprave. 209. potpomažući vlade i osobe. 65 siječnja 1940. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata. dakle je izgubio 151. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović.. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. 381. Kao primjer. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6. prema srpskom mišljenju. Maček spominje "aktivnost pete kolone". a isto tako i Italija.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. imala je protivan učinak. Politička glasačka mašina. a 1927. koji je. bez suda i presude. prosinca 1939. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. Maček sam kaže. do 1938. ožujka ciljao na kneza Pavla.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao.).-16. Iz tog .). Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom. Maček točno uvidja. koje je označio kraljevski dvor. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. Radić je 1925. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. U novim izborima. dobio 532. Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. narod bio reagirao. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju. možda. Usprkos izbornog terora. Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. to jest političari članovi Narodne skupštine.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka.. da je bez sumnje "puč od 27. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu. 'previše popustio Hrvatima'. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s.-205. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). počevši s prvom eksplozijom dne 30.. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. Opozicione političke stranke.) i nije dozvolila. 220. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista. Većina nije bila s njime oduševljena. 198. Tjednik "Hrvatski Narod". Milan Grol i Božidar Vlajić. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba.(99) To je ujedno jedini slučaj. studenoga 1940. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. glasilo kluba. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. da se kamen počne kotrljati" (s. legalno ustaško glasilo. jer ih je na svim izborima od 1920. Banska vlast odgovorila je 15. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. mogu nam poslužiti izbori iz 1925.(98) Nije bilo prilike. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. pokrenut 1939. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti. Tjednik "Srpski Glas". prema Mačekovom zahtjevu.). to jest više od 28 postotaka. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. Treba požaliti takve terorističke akte. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". kako bi. u stilu Aleksandrove diktature. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi.501 glas. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti.. s kojom činjenicom knez mora računati. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. Sada su bili isključeni iz političkog života. Paško Kaliterna. odmah raspustila Narodnu skupštinu. zabranila je banska vlast (1940. Subašićeva turneja Hrvatskom. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. neprekidno povećavala. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike.371. splitski narodni zastupnik. (s. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. da je HSS gubila glasove. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. i 1927. sigurno nije točno.

6. Već na 27. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. na konferenciji 2.). da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. Krnjević i Šubašić. travnja.(100) Knez Pavle kao realan političar. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. pristao je. Prema Bulatu. 226. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. kao općenito i hrvatski utjecaj.).-21. travnja 1941. Njemačka je tražila kao uvjet.(103a) Kad je započeo rat. Maček je odgovorio. da se nadje neki modus vivendi". Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu. 6. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. Edo Bulat.-23. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. 207. sreo je Simovića i obavijestio ga.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. da ne će ići u emigraciju. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. poslije Košutićevog povratka iz Beograda. ili je bio ozbiljne naravi. ožujka. da obavijesti Ribbentropa. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. i savjetovao mu.66 prikaza. Maletke. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba. Zbog toga nije imala drugog izbora. travnja. Maček se je odlučio ući u vladu (s. da ne ide u Beograd (s. Od 10. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija.). Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. da bi se to moglo postići jedino s ratom. Istu verziju potvrdjuje i dr. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10. travnja Šubašić ga je obavijestio. Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani. bio je pesimista. 222. u telefonskom razgovoru sa Simovićem. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. Simovićev puč iznenadio je Mačeka. 7. ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji.(103) Poslije podne 3.). a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. Mittelhammer.). Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. Ujutro 10. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. ožujka. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. S izjavom od 8. travnja. dalje on se je suzdržavao . točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. travnja. da ostali hrvatski ministri (Šutej. te zajedno s njime zaključili. 220. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. travnja.). Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. prema Pavlu. 226). Medjutim. 220. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. 220.). Moj je utisak. Dne 9. Slijedećeg dana. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo.). da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana.-28. travnja poslije podne? VII. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi.. nego se priključiti vladi (s. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. tvrdeći. da su Nijemci prešli Dravu. Maček spominje. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. ako dodje do rata. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. da Mačekov osobni utjecaj. Andres. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor. potaknut sa strahom. Maček kaže. Maletke je žalio. kao da rat ne predstoji. i radi toga on to ne može poduzeti. travnja ujutro. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. i obećao mu. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije. zapravo izjavi. a odatle u Uzice. Zamolio ga je. travnja.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. da je Maček bio preporučio Šubašiću. nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. iz sela Kremne kod Uzica. i iz onog. Košutić i Krnjević. Ujutro 31. vidi se.(101) koji je. travnja. travnja. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. 227. pozvao narod. da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. upravo prije odlaska u Beograd. Maček je u tom govoru. 220. da je posljednje bio razlog.

odnosno njihove stranke. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. Da li bi to mogao biti kralj Petar. Dakle. svodili su se. čiju bi riječ poslušali. uglavnom. Radi toga. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. jedini način. uz SDK.. da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. Sve ostale deklaracije. na isticanje načela. Trebao im je jedan simbol jedinstva. Sporazum iz 1939. u biti neutralnoj Jugoslaviji. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. One su suradjivale s Mačekom. ako prihvatimo tezu. Korošec i Spaho. bila je napuštena u Mačekovoj eri.Stoga je prikladno. ocijenio. sa sigurnošću možemo utvrditi. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. Nije stvarao političke situacije. do 1941. travnja 1941. hrvatska trojednica. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. smanjena za nekoliko kotareva. a ne načelne pregovore. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. Bio je konzervativni 69 federalista. djelomični. nego je čekao i šutio. Maček ne iznosi. Maček je Radićevu impulzivnu. i Mačeka označiti federalistom. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. U audijenciji 5. vjerojatno. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. Maček to jasno ističe za sebe. plan je. što prije riješi hrvatsko pitanje. nego samo s pojedinim Hrvatima. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. u siječnju 1939. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. iako je . njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. potpisane od Mačeka. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. Prema Mačekovu planu. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. kao i tri ostale srpske snage: kruna. Označio je. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. Ta se politika može shvatiti jedino. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. sigurno je. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. Kao prijedlog za dalje pregovore. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. bile su spremne davati koncesije. Koja je sredstva Maček upotrebio.. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni.68 od političke akcije. misleći. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. na koje su protivnici trebali odgovarati. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. bili su. dinamičku taktiku. prigodom neke političke skupštine. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. i dioba Bosne i Hercegovine. siječnja 1929. uključivao i više. jedan autoritet. u jednoj. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. vojska i Crkva. ali ipak. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. Drugi. nego što se je Maček nadao ostvariti. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. odnosno njegovi savjetnici. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941. na kojoj bi bio glavnim govornikom. prema tome. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. Primorska i Vrbaska.. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. niti se za nju javno borio. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. Po našem mišljenju. te kotar Dubrovnik. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. . pretvorio u šutnju i čekanje. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935. 1941. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska. Dakle. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. Možda je računao.. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. Prema onom što priča. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. i kasnije. jer su mislile. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine.

podijelio se je na dvoje. Još uvijek nije razjašnjeno. Šubašić i ostali).(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. Sutej i Šubašić. Martinović). kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. ili samostalna hrvatska država. koja suradjuje s Titom (Košutić. proširiti njene kompetencije. HSS i dr. odbila je suradnju s Titom. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini.. Krnjević i Košutić. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. U situaciji. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. Sklon sam vjerovati. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. počelo smatrati podpredsjednikom stranke.. nitko nije pripadao trećoj frakciji. (2) frakcija. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. koji je ostao u domovini. da su bili bliski Košutiću. a nije suradjivao s ustašama. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. drugoj frakciji su pripadali Košutić. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. nego se je pocijepala na dvoje. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. i. i uputiti ih u svoju politiku. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. . Nisam siguran.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča.. Sutej. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Kuvedžić. Drugi dio HSS. Andres i Smoljan. konačno. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. koji su tvorili predsjedništvo HSS. Što onda. Juraj Šutej. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. kako su mislila ostala trojica: Torbar. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka. ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. dr. bio hrvatski konzervativni federalist. u travnju 1941. Sutej. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. Hefer. do 1941. Bičanić. koja suradjuje s ustašama (Tortić. Dakle. do 1941. Imam utisak.(105) i tako naoružan dočekati konac rata. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. Druga. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. Berković i ostali). Jedna skupina. sklon sam vjerovati. u razdoblju od 1935. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike. da u tom pravcu nije ništa poduzeto. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. Maček je očekivao. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. a koliko vodstva HSS. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. (3) frakcija. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. dapače u jednoj osobi. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. radi njegovog komunizma. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić. Košutića se je od 1937. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama.

Poslije jednog sata čekanja. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo. Zatim su od Mačeka tražili. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. 10. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. Dalje ću pozvati narod. u hotel Milinov. Jedino hrvatski narod. ne znajući. travnja. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. General ga je primio i. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. gradova. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države. još uvijek šute. . Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. travnja u Bjelovaru. travnja. 11. otputovao u Kupinec (s. a ime drugog Maček je zaboravio. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. odnosno Državnog vijeća. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. Oni su Mačeka obavijestili. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. Neki. 229. što je Maček ustrajno odbijao. otišao automobilom za Kupinec.). prema tome. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. kotareva i pokrajina. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili. da preuzme vlast u Hrvatskoj.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. može to povjerenje povući. što će s njim uraditi. splelo se je dosta nejasnoća. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. u kojem ću navesti. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. Nassenstein-u. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. nego sve one dogadjaje. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. da ću izdati proglas na narod. obojica su telefonirala Kvaterniku. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. I njih će trebati kasnije razjasniti. premalo su do sada razjašnjeni. da prihvati mirno ove nove činjenice. upravo kad je htio otići u Kupinec. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. te su. (s. Ovaj ga je pokušao nagovoriti. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. ostavio ga je čekati. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. koji žive u emigraciji. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. Maček je to odbio. Kada smo ovo uredili. 229. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. općina. Maček kaže. prije Pavelićevog dolaska. posjetila dva Nijemca. kasniji i današnji Dubrovnik. travnja u Čakovcu i drugo 8.-30. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. Aktivni učesnici tih dogadjaja. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. jer nema drugog izbora. koji mu je dao povjerenje. u Zagrebu.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . delegatima.

. jedini narod. 1. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. pa i bez javnog djelovanja.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941.000 stanovnika. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji. da autonomna Bosna. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. bilo u NDH oko 4. valjda. Ratno razdoblje od rujna 1941. i da bi. Bosni i Hercegovini. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. da se tokom 1943. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. pripojeno Italiji: dio Istre.000. kad kažemo. prema tome. vjerojatno oko 6.000 Srba pravoslavaca. Kakav je bio postupak. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. Oni su smatrali.(113) Hrvatske seljake. kad kažem. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika.500 Nijemaca i t. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi.74 75 države. pripao Jugoslaviji. da je 1941. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. susretalo se je kao neprijatelje države.. Već sam prije istakao. od toga 3. Baš radi hrvatskih muslimana.000 Hrvata. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države. Hrvatska država imala je 1941. Činjenica je. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. Sigurno je. I. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret. Držim.500. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja. 145.043. a ne cijelu narodnu manjinu. do svibnja 1945. da će se sa mnom svi složiti. razjašnjuje. Prema popisu pučanstva 1931. proživio sam u Zagrebu. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941.500. odnosno hrvatska državna vlada. bili su susretani s nepovjerenjem. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. nijedne druge političke snage ili skupine.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. 716. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom. Hrvati su. da izlože svoju politiku. d. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. da je trebalo kazniti pobunjenike. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. ali. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. nego podjela na dvadesetak Velikih župa.069.847. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. DO 1945. Politika. Vjerojatno ne griješimo. najbolje odgovara njihovim interesima. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. povijesna Hrvatska imala je 6. oni su bili smatrani kičmom .400 Srba pravoslavaca. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji. katolika i muslimana i oko 2. koji je 1920. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. koju je Ustaški pokret.400 stanovnika. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju.500 Hrvata muslimana. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima.600 Hrvata katolika. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom.

da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. vjerojatno. Na nekim mjestima. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. II.347.873 i t.(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948. Trebalo je pokazati Srbima. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931. kao i to. kao u Srijemu. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti.537.060. i slične. ona je. vjerojatno.-42. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285. u Bačku i Banat. u nekim kotarevima Like. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. (3) Srbi. Dakle. u razmaku od nekoliko dana. najavio jednu poštenu.632.997 Srba. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države. bješte preko Drine. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića. 77 Poslije 1918. s druge strane. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945.-43.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. koja je proradila 1. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. ali mišljenja sam. zatim Slovaka 15. trebat će se povratiti u Srbiju. gdje su fizička sila. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. Tito. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. da na silu treba odgovoriti silom. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. bit će izvedeni pred redovne sudove. vidimo. i 1948. a Pavelić izjavljuje.381 stanovnika.. da se Židovi što prije unište. da i Hrvati umiju rukovati oružjem. da je Hrvatskoj pripojena Istra. ali ne treba zaboraviti.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima. Sigurno je. i 1942. (2) Srbijanci. travnja 1941. Činjenica je.. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. lipnja 1942. da bi. Ne izgleda mi vjerojatno.594 Srba pravoslavaca. Da nije bilo te politike. Ne vjerujem. koji bi radili protiv hrvatske države. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . izbacivala parolu: Srbi psine. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. II. braniti se i napadati. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. politika progona Srba. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. travnja 1941. sastavljena od seljaka. Nijemaca 3. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. nego i Ustaškog pokreta u domovini. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. Nijemci su sigurno pravili pritisak. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. a Hrvati djelomično. od toga 3.. d. Korduna.237.. Madjara 11.) na bosanskom teritoriju. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942. dokonča veljače 1942. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima. 46. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici. da je Ustaški pokret već 1. povijesna Hrvatska je imala 6.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941. ako ne i više. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. Čini mi se. da u pravoslavlje nitko ne dira.621 Hrvata katolika.. u kojoj nije bilo Srba. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države.479 Hrvata muslimana i 1.228 Hrvata katolika. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. koji je danas u sklopu Vojvodine.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. Sigurno je. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941. te. 890. koji su djelatno progonili Hrvate. psihološki razumljiva. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. od toga je 193. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi. Tim govorom dr. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH.817. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave.

Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. zrakoplovstvo i mornaricu).(119) Gaščić. predstavnika Glavnog ustaškog stana. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. Pečnikar. temeljene na moralnim i humanim načelima. Herenčić. Profesor Filip Lukas. Mostaru i Banja Luci. Crna legija. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. bilo je drugih uglednih Hrvata. poglavar hrvatske države. Medjutim. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. mjesto jednog umjerenog. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. Francetić. i sami nosioci te politike. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. Mladen Lorković. Mnoge osobe. Peričić. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. i vjerska i kulturna i politička. Ante Pavelića. jer je. a. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. Erih Lisak i dr. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću. do 1941.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. kao Eugen Kvaternik. Boban. kasniji kardinal. s druge strane. Kren. u kojoj je država nastala. skupštini Matice Hrvatske 1942. Andrija Artuković. djelomično i predsjednik vlade. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. To su slijedeće osobe: dr. dr. a kasnije i zatvora. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. sudjelovala u borbi na terenu. nego su bili zapovjednici na terenu. s jedne strane. Dragojlov. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. s jedne strane. oružništvo te Ustaška obrana. izgleda. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. skoro i nema značajne osobe javnog života. Nadbiskup zagrebački. Prometne bojne. Rubčić i drugi. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. Kod Srba se nitko nije našao. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. Ante Nikšić. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. od uglednih muslimana u Sarajevu. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. nego se. gradske policije. odnosno vojska. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske.(118) Mrtvi su: dr. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. Čanić. Unutrašnja. Neke osobe. danas je javno osudjuju. . Brozović. državnih tajnika. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. cjelokupna srpska javnost. dapače. d. dr. Kod Hrvata. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. Milutin Jurčić. potpisanim.. To su viši hrvatski časnici: Babić. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. Kad je dr. Gdje je bilo težište. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. Navratil. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. Nekoliko osoba. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. rezolucijama. Mate Frković.(117) dr. i dr. Eugen Kvaternik. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. koje su bile na čelu tih ustanova. Vokić. Lujo Zimperman. Odluke su se. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. Vilko Begić. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana.. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. da može izigravati jedne protiv drugih. seoske i ustaške milicije. Steinfl. s druge strane. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. Sertić i t. Dr. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Dapače. dr. naprotiv. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku.78 hrvatske države. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. postojala je Ustaška vojnica. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. a ne domobranstvo. Cesarić. totalitaristička i balkanska. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta.

da žrtvuju vlastite živote. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. u svim vojnim formacijama. vjerojatno. To su bili dobri hrvatski borci. U vezi s borbom na terenu. Ratković. bili su svojom sposobnošću. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. usprkos ratnog vihora.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. da su se ustaške vojničke formacije. Blaž Lorković. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. jednako domobrani i ustaše. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. Organizacija ustaša. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. koje je više postojalo na papiru. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. i svoj rad proširio na druga izdanja. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. bila je samostalna vojnička ustanova. Mladi časnici. i bivših časnika jugoslavenske vojske. ne odgovara istini. Čudina. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. d. Savez kulturnih društava i t. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. Državni savezničar. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. Sušić. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova. Frković. Murgić. ing. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. kao policijska formacija. U lipnju ili srpnju 1941. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. Veršić i t. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. s rijetkim izuzecima. s vrlo rijetkim iznimkama. Feliks Niedzielski. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. Ustaška obrana. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t . Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. Savez hrvatskih privatnih namještenika. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. potrebno je naglasiti. S druge strane. a Marijan Mikac hrvatskog filma. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast.000 vojnika. i nisu nipošto odgovarali za položaje. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. borile i djelovale kao redovita vojska. odnosno poslovanje Ponove. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. na kojoj je strani bio hrvatski narod. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. ali jedva pismeni. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. Ta činjenica najbolje pokazuje. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. zaslužuje detaljnu obradu. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. Časnici. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. u travnju 1945. Činjenica je. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe. na čelu sa zapovjednikom ustaša. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. Toth. Ustaška vojnica. te neke ustaške milicije i formacije. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem.). na koje su postavljeni. nego u stvarnosti. a i u toku rata. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. poduzete u vezi s time. Svojom spremnošću. d.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. Cabas. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. brojila oko 230. Taj je kulturni zavod. što je. U novinstvu su tada. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Hrvatski vojnici. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). koje su djelovale na odgovornim položajima.(120) Biljeg koljaštva. Mjere. nego je bio još i bolji. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. da je hrvatska vojska. stvorene prvih mjeseci mlade države. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. Mnoge osobe. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. Hefer. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema .

a fizički koncem rata. III. te zatim državni savezničar. 28. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. 8. Slovačke. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. III. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi. Ovdje mislim na državnike Madjarske. dr. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Francetić. travnja 1941. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. ne . d. Dr. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost..(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. Moškov. prestao biti ministrom vanjskih poslova. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar. Moj je utisak. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. u prvom redu fašističkom. tvrdi. Eugen Kvaternik. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. Možda će se kome činiti čudnim. u emigraciji su sada Herenčić. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. koji su imali iste brige i bojazni. Slavko Kvaternik. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. koji su tom zgodom stvoreni.). Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. ali bez hrvatskog sudjelovanja. završio je svoju političku karijeru u NDH.(121) Meni se čini. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. do pada Italije. rujna 1943. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. Luburić. Već koncem 1942. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. Bugarske i Rumunjske. On je. Kad je u jesen 1943. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. 1941. 1941. Mladen Lorković.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo.). Stoga je trebalo naglašavati. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. Dapače. Servatzy. koje je zauzimao.-45. Izgleda. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. Cilj Pavelićevih poteza je bio. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. Herenčić. koji je 28. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini. daljnje je pitanje.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. Čini se. izgleda. i t. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. Rezultat tih dviju škola. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin. Da je 1941. dr. i 29. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. Zadatak je hrvatske politike morao biti. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. Enno von Rintelen.(122) III. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. Luburić i Pečnikar. Ivan Oršanić. Stijepo Perić i dr. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. Vokić. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. Uz Eugena Kvaternika. Mile Budak. zapovjednik Ustaške mladeži. sigurno bi bilo moguće. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. srpske i talijanske. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. Singer i t. on doslovno donosi i zaključke. da bi ih konačno sve uklonio. d. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku. da se Mile Budak.. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. Čini mi se. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. Pečnikar. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom.

da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta. kaže: . III. da ću od časa. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. ocu. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. bilježi poslije podne 30. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. telefonski me je uputio. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese.(127) Helmuth Greiner. Čini mi se. Ja sam pomorski časnik. Hrvatski pregovarač. izmedju Ciana i Ribbentropa. On tvrdi. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. hrvatsko-talijansko razgraničenje. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. vojnički i ekonomski pregovori. armiji. Tamo je linija ovako opisana: 23. Uroševac (mjesta njemačka). jer ona ipak ne nastupa". možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. te je čitajući iz nekoga papira.. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22. IV. generalom Ambrosijem. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije.. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha. kad stupim na hrvatsko tlo. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. koji je držao u ruci. IV. Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. Edo Bulat. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. Donji Vakuf. neposredno prije sastanka u Ljubljani.. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. Andrija Artuković. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. da se je koncem 1941.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". odnosno sudionici.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. Rintelen uopće ne spominje. da Vam u ime vlade Reicha preporučim. Jajce. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke.(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. Poslije toga letio je u Albaniju. pišu o tadašnjim pregovorima. treba istaći. Visoko.(126) General Halder. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. piše na temelju svojih bilježaka. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. Bosanski Novi. kako hrvatski promatrači. a mislim i dr. da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati.(131) Za ilustraciju. Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. Glina.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. IV. Dakle. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke.. dr. Prijedor. kad stupim na hrvatsko tlo. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji. Priština. kad je već popustio u pitanju kralja.(133) Eugen Kvaternik. s druge pak strane. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. bez sumnje. von Ribbentrop. Eugen Kvaternik tvrdi. Ustiprača. travnja 1941. Preča. IV. — Kako vidiš. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. započetom 20. generala Roatte. 1941. Istoga dana poslali su drugi brzojav. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. Kažite Vašem g. S druge strane. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. Sjenica.. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. oca i kažite mu. počinje borba za povratak Dalmacije. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija. Jozo Sunarić. V. na razgovore s generalom Cavallerom. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. III. Travnik. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. talijanske armije. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. da od onog časa. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka".. politički. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. (. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. Novipazar (mjesta njemačka). Banja Luka. Tamo su još bili dr.

Ono što mi je dr. IV. U stvari. i ne znajući za odluku Berlina. eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao." I dodao je: "Vidi se. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov.H.. državni tajnik za vanjske poslove N. Mi smo moralno na vašoj strani". da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta. Kvaternik takodjer tvrdi. Jozo Sunarić. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. Stiepo Perić. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost. bili su prisutni. koje nisam uspio zapamtiti. Slavka Kvaternika. Ali. Andrija Artuković i još nekolicina. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. kad se je vratio iz Ljubljane. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. i 1944. da stigne iz Beča u Zagreb. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb. dakle. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao.: Grof Ciano još nije Beč napustio. koliko se sjećam: dr. Pavelić rekao onog jutra je. On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. Pavelićeva. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. da je kurir trebao tri dana.D. Ja sam dra Perića i 1943. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. da. IV. dr. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim.." Od onda prisutnih jedino je dr. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. Dr.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. sasvim oprečno onom. 20. dr. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". Pred svima iskrsne Poglavnik. Rukujem se i sa ostalima. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. ako što traže od Hrvata. tvrdi. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". novom poslaniku Njemačkog Reicha. dapače. četvrt sata poslije pola noći. Osim gdje Mare. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. još je tamo zatekao Kasche-a. kako je ona tekla u godini 1918. koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. Preuzvišenosti glavara N. donio Paveliću Hitlerovu poruku. . treba se pridržavati političko-diplomatskih. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. dakle.. što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. Dalmacija će ostati hrvatska". što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. Mladen Lorković. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. te da će jednoga dana moći biti objavljen. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. Prevode Kascheu. što tvrdi danas. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. dr. Perić ostao kao živi svjedok. koji mi veli. Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. da je poslije podne 9. Mi smo im odgovorili. izgleda. dra Lorkovića.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. Kad je stigao na Markov trg.86 Ono poslije podne 24. što se tiče razgraničenja prema Italiji. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. Najprije me predstavlja Kascheu. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama. s Talijanima je već sve gotovo". svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. U ovom pričanju čudna je činjenica. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. ali jer nam je poznat. da je to za- . Pavelić mi je rekao. 'radi se o sitnicama'. u kojem mi javlja. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. IV. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. On.H. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako. dr. Dr. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa.-22.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. dra Košaka i dra Jozu Sunarića.D. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. supruge Poglavnikove. . da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro. Nadamo se. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. Branko Benzon. pa i vojničkih norma".

(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. koja čini sastavni dio ovoga sporazuma. kako se iz gornjeg vidi. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi. uz hrvatsku unutrašnju politiku.(139) Granica druge zone. Hrvatska je državna vlada sretna. zaslužuju detaljnu obradbu. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. prikazane na priloženoj karti. Andriju Karčića. armija u razdoblju od 22. dakle prije sastanka u Ljubljani.88 pravo drugi telegram. lipnja 1942. kolovoza do 7. Njih se. Ovom se zgodom daje na znanje. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. što se nalaze u tom pojasu. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana. nego samo ucrtana na priloženoj karti. 4. kolovoza. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. rujna 1941. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo.: "Hrvatska se vlada obvezuje. zoni. da su gornje mjere poduzete privremeno. Na 16. Sklon sam vjerovati. da se Talijanima i vojnički opru. Talijanska II.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. pomorski ili zrakoplovni. da na otocima i na području izmedju mora i crte. dok traje potreba vojnog osiguranja. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi. Obično se zaboravlja. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. 2. koje spada u taj pojas. kolovoza. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. rujna 1941. 22. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II. IV. što je od bilo kakove koristi. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1. četnike i partizane. Rimski ugovori od 18. kad je II.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. koji u izvatku glasi: Zagreb. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19. talijanske Armate. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. do 8. Talijanske ovlasti u II.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. maršal Slavko Kvaternik. Prema Vrančiću. da smatra neophodno potrebnim. ponašala se je u II. kolovoza 1941. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. odredio sljedeće: 1. Armate. rujna 1943. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26. zoni svojim proglasom od 7. zoni kao u svojoj koloniji. on i njegov otac. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. zoni bile su promijenjene ugovorom. kolovoza u proglasu na narod. svibnja 1941. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr.. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije.(145) Ovi dogadjaji od 16. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22. Armate talijanske vojske. Još . 3. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. koji je Kasche uručio Paveliću 24.

koja ju je odbila i naredila mu. dr. U Anfusovoj noti.. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. Vršila je pritisak. Dr. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. navodno. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. bile su prazne riječi. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. da je povrati odašiljaču. svibnja 1941. Pad Italije 8. j. armije bili su dr. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu.(149a) Izgleda. Pavelić je na to rekao. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. Treće je držao. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. studenoga V. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. na teritoriju pripojenom Italiji. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. 17. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. dr. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. u kojoj se zahtijeva. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. da li je mrtav ili živ. medjutim. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. Drugo je tražio. Pavelićev proglas od 9. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. to je bilo glavnim razlogom. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. rujna 1943. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. Andrija Karčić. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. Blažeković kaže. Berlin. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. Na čelu II. rujna 1943. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. On je notu dostavio svojoj vladi.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. Tražio je. Roatta i Robotti. dr. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. Mile Budak. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. Iskustvo. Anfuso zatim nastavlja. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. koji su. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. t. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. te je tada usliedila Budakova ostavka. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. svibnja 1941. zoni. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. Na osnovu primljenih uputa.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. moli talijansko poklisarstvo. njemu se je bilo teško odijeliti od note. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. Radi tih pečata. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. Nota se vraća u prilogu. srpnja 1943. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. Poslije pada Mussolinija. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. Nikola Rušinović. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. prije izmjene poslanika. Anfuso tvrdi. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. 26. iza kojih nisu stajala djela.

i tokom 1942. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. Prema Mačeku (s. da su bili njegovi sudionici. Navest ću jedino. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. bilo je u interesu Nijemaca. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. rujna 1943. Vlada. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. u Ukrajini. koji su u emigraciji. koja gubi rat. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. j.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine.. za koje je samo i sumnjao. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. U jednom članku iz 1953. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. pa čak i one. pa do svibnja 1945. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. od 8. izgleda. U takvoj situaciji. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. koje je general Glaise uveo u urotu. rujna 1944. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. Kasnije. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. početkom rujna 1942. već koncem 1941. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. koja je pregovarala s partizanima. rekonstruirana 1. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. iako talijanski orijentiran. Medjutim stvar je propala. 256.). da će najbolje riješiti problem. t. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. da u Hrvatskoj vlada mir i red. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. godine. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka. da im to uspije bez ikakova napora. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. te predstavnici HSS kod priprema puča. Prema njemačkoj ocjeni. Od rujna 1942. Dr.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . oba podupirani od srpske narodne manjine. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. Bilo je sve priredjeno. do 31. da Pavelić. Nastala je tolika pometnja i strah. kad su uvidjeli. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. i koji su bili utamničeni radi tih veza.(153) Uz Lorkovića i Vokića. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. kolovoza 1944.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. te da na vlasti budu takvi ljudi. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala. Milutin Jurčić. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. koja se vrši u vezi s tim". Na taj bi način izpalo. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. znači hrvatsku katastrofu.. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. Preživjeli članovi te vlade. odnosno talijanske politike. Hitler je mislio. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. Pavelić je. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. prihvaća njemačke zahtjeve i želje. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome.

(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. Pavelić ga je odmah posjetio. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. listopada 1941. donesena je rezolucija. listopada 1941.). Berković i Hefer. partija. odnosno o hrvatskim komunistima. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. Od partije. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno.(160) Na 10. dr. koji su bili na raznim. da su ondašnje njegove želje. ožujka 1943. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac. ožujka 1942. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. listopada 1941. prosinca 1943. do konca rata.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu.. Uvečer 7. Tamo je živio do 15. i on je dobio teški potres mozga. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. svibnja 1945. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. u kojoj se.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . Izgleda.. te onda ponovno premješten u Kupinec. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. Branko Benzon. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. Mile Budak. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive. koja razbija Jugoslaviju. Kako sam već prije istaknuo. dr. profesor Stjepan Ratković i dr. medju ostalim. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. njemački zapovjednik Jugoistoka. U vremenu do zatvaranja. VII. travnja 1941. nije se mogao otresti ni onda. siječnja do 9. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. . Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul. na 15. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. bilo vojničkim. srpnja 1924. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. Dr. koja brani integralno jugoslavenstvo. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. odnosno pogrješna politička ocjena situacije. Tog osobnog teškog iskustva.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. Na 5. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. Četvrta frakcija. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. glasila hrvatskih sveučilištaraca. koja je suradjivala s ustašama. Nijemci su nas izdali". Juraj Krnjević. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. Izgleda.(159) Na 11. Memoari drugih Nijemaca. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu. ni ostala trojica nisu još iznijeli. u Zagrebu. zapravo jedino dr. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. bilo političkim dužnostima u NDH. Od 10. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. bile zapravo politička realnost. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. bila je većinom poslušna Paveliću. da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. Glaise von Horstenau-a. Pet dana kasnije.(161) Ako je k tome istina.. odlučio se je na emigraciju. 239. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. siječnja 1943. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. svibnja 1945. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske. Ni on. Frakcija.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. General Loehr.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče.. Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. da je jedini Vjekoslav Luburić. bio je još 7. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa. ožujka 1942. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije. On je želio znati. postala je 1924. Na Petom kongresu Kominterne.

da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić. Od toga vremena. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. značilo. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana. KPJ na svom četvrtom kongresu. Isa Jovanović.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. a ja sam komunista. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". Pritom. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. Crnogorac. Izgleda. studenoga 1941. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države. i kasnije. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje. u Dresdenu. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ. Njemačka. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. jednoj osobi.(168) U drugoj polovici 1941. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. izgubili smo dosta ljudi. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. da vi želite fašističku. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. Slovenije i Ma. održanom listopada 1928. koju ističe KPJ. Srbin iz Hrvatske. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat.. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. Na 29. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. srpski su komunisti jednostavno izmislili. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). da Bakarić "zadovoljava politički". i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. j. Oprobana metoda kod toga je bila. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935. što je u ondašnjem komunističkom rječniku.(164) Dakle. Zato se je dogodilo. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang.. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. U tom nastojanju. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. koje su bili zarobili partizani. Marka Oreškovića-Krntije. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. od 1937. zato što politički nije bio pripremljen teren. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske. da je jugoslavenske orijentacije. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. na 20. Razlika je medju nama ta. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. sekretar KPH bio Rade Končar. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. Čini se. Sigurno je. da je u travnju 1941. Komunisti navode. Vladimir Popović.(170) Kako smo već spomenuli. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. . Dapače. U rujnu 1942. Zagorje ostali su bez uspjeha. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. listopada 1941. t. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. pored hrvatskih komunista. Crnogorac.

Svakako. književnika i naučenjaka. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. 25. Hrvatski narod htio je svoju državu. Hrvat borac. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. . piše: "Godina 1944. . VIII. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. gradjana.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. koja je doživjela ratne strahote. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. ili početkom 1943. koji se rado sjeća lijepih doživljaja. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. u proljeće i ljeto 1945. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. da joj je mjesto na strani njezine države. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. nego je se treba. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. Hrvatski narod mučio se je. Usprkos zabluda. da je postao sekretarom KPH. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. te da vide samo ono. U rujnu 1944. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja.. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. Kako se iz gornjeg vidi. koja može o tome znati. Ta će činjenica biti jasnija. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. Hebrang je tražio. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. studenoga 1941. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. radnika. Idealizam. d a je A. pogrješaka i nesposobnosti režima. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. Dapače. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. što je bilo pozitivno i veliko. Oni su. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. a ne na strani partizana i četnika. i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. koji je. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. kao i svakom pojedinom čovjeku. stvarali. u načelu. Mali čovjek. U rujnu 1944. jer su partizani smatrali. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. Tražio je. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. da. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ.98 Koncem 1942. koji su požrtvovno pregarali. kao i svi ostali komunisti. Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. čini se. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. Tražio je takodjer. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. Dogodit će se slično. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. profesora. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. svibnja 1942. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. provodili masovna klanja u Hrvatskoj. Tokom rata komunisti nisu. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. Buduće generacije imat će više sklonosti. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. činovnika. koji se bori za svoju slobodu. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. zaslužuje posebnu pažnju. domobranima i ustašama.. Hebrangova politika. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. trpjeli i borili se za njeno održanje. u prvom redu. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. Početkom 1943. 99 Komunističku. a brzo zaboravlja neugodne časove. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". odnosno partizansku. da bi državu očuvao. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. uglavnom. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. kad nestane generacije. travnja 1941. .

Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine. Pitanje Titova podrijetla. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga. koji su se . Vojska. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi.-1934. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. vojsci i diplomaciji. Sadašnja hrvatska emigracija. 1945. nadamo se. On je državni sekretar narodne obrane. hrvatske budućnosti. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. 1958. S izuzetkom. neposredno poslije rata. mogu biti prekretnicom u tom pogledu.1959. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945.-1959. Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. nalazi se u Hrvatskoj. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno. iako se je kadgod. da posljednje dvije godine. koja može djelovati. jesu hrvatski komunisti. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije.. kao 1929. uz djelomičnu potporu Slovenaca. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. kad je Hebrang bio ministar industrije. posebice Ustaški pokret. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost... Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima.100 Hrvatska politika. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. I.. kada i kako će završiti. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. Izgleda. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. 1945. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. jer se počinje pojavljivati svježi glas. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. posebice policiji.-1959. Ostali hrvatski komunisti. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu.

od toga 77.144 Nijemaca.084 duše.474. od njih se je 3.517 (57. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.972. 1.. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote.322.646 (25.(176) Vjerojatno.064. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež.403. da taj pokolj premašuje brojku od 100.68 posto).95%).480 (88.252 (14.338 Slovenaca. 6. 1. tadašnji Titovi ministri. 30. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263. te i oni postaju nervozni.47%). Srba pravoslavaca bilo je 1. Nikola Sekulić.08%) Hrvata muslimana. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi. 2. bez obzira. 1. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. 1.093 Talijana. da li su se oni izjasnili Srbima.536 (6. izjašnjuju se kao Jugoslaveni. 3. kao i za kraljevine Jugoslavije.12%) Hrvata katolika i 4. Izgleda. i 1921. prvo.371 Slovaka.507 (3.. a Hrvata katolika 588.316 Rusa. Srba 71. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda.991 Ceha.212 izjasnilo Hrvatima. 38. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu. . Na teritoriju obiju republika bilo je 1948.062 Makedonaca i t. Dogadja se potpuno isto. 51. 10. odnosno ubrojeni su medju Hrvate.871 Crnogoraca i t. te željeznica Bar—Beograd. koji su se izjasnili Srbima.565. prema istom popisu pučanstva. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka.931 Madjara.04 posto). Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika.991 i Hrvata 25. odnosno 3. koja predstavlja oko 15% pučanstva.057 Talijana.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. drugo.883 Ukrajinaca.295.077 neopredijeljenima i 274 Srbima.403 muslimana.734 Slovenaca. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar. 4. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. Mile Počuča i Božidar Maslarić.267 (70. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina.40%). Vodeći bosanski srpski komunisti. 72.171 (4. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama.000.174 Nijemaca i t. nego ni Šubašić ni Šutej. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar.210 Rusa.252 muslimana. ukupno 890. a ne samo važniji. da bismo mogli naglasiti. Prema popisu pučanstva iz 1948.329 Slovenaca. j. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva. odnosno karijeru.280 Ukrajinaca.015 (56. 11.2%) Hrvatima. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale.125 (41.689 (34. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj. t. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva.265 (8. i. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti. od toga 76.48 posto) Srba pravoslavaca.828 (22. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista.807 duša. 5. 3.097 Slovaka. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske. d.32%) Hrvata katolika i 890.17 posto).29%). položaji.(175) Donijeli smo statistiku. da bi zaštitili svoj Život i imetak.965 Crnogoraca. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945.976.318 Nijemaca.48%) Hrvata katolika i muslimana. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati. udaraju šakom o stol.750 (79. Članovi Izvršnog komiteta KPH. 51. Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima.635 (1. Tako je postupljeno.24%). izgleda. 4.43%). S druge strane.. Narodnih manjina bilo je ukupno 26.607. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja. 10. ali trebalo bi objaviti brojke. ekonomskom i kulturnom životu republike.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57.12%) Hrvata muslimana.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno.451. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima. d.521 (14. Muslimana Hrvata bilo je 885. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789.397 Ukrajinaca. 1.094 Crnogoraca. odnosno 2.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2. od toga 7. u njihovim su rukama skoro svi. Od toga je bilo 1. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini.969 Čeha. d. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4.12%) Srbima i 28. Srba pravoslavaca bilo je 543. 2. 33. Čini se..561. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom.978 Ceha.526 Rusa.187 (79. 10. 14.399 Madjara.756.563 (0. od toga je neopredijeljenih 788. 28. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236.53%).277 duša. jer muslimani. 3. uloga srpske manjine u NRH.689.

jer je napisao u tjedniku "Naprijed". kao i Hrvati. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. do 1950. II. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. HSS je imala priliku. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. On je. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima.(181) To je najbolji dokaz. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju. glasilo KPH. do danas. majko. Hrvatski narod. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. te je 1948. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945. Prema pisanju jednog Srbina. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. III. sigurno je. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. kao kominformista bio maknut s položaja. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. To osjećaju i sami srpski komunisti. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. Još nije bilo glasa. Andrija Hebrang. našli su se u svibnju 1945. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. Bio je likvidiran samo zato. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. HSS i Ustaški pokret. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. demokratski i slobodarski. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki.. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji.-1941. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. čini se. aktivne su na liniji hrvatske države. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. Potrebno je istaknuti.104 Komunizam od 1945. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. dvije vodeće hrvatske političke stranke. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. pa je od 1945. i da mu se ti narodi odupiru. d. u emigraciji. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. pobedićemo". Uz gore označene negativnosti. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. a ne kao Jugoslaven. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države.). Vladko Maček nije shvatio taj čas. a ne za Jugoslaviju. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka. Nije bila dovoljno uočena činjenica. Nema sumnje. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji.-1918. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni.(180) S druge strane. da KP spada u muzej. proširenje . da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. do 1959. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. Crnogorce i Makedonce. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. Slovence. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. izgleda. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. Dr. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. kao ošto je to bio i u ratu. tjednik Naprijed. izgleda. hrvatski komunisti. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. Guste Šprljan i t. nego li u razdoblju 1929. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom..

Smoljan 1888. da se modernizira i reformira. što nije ni najmanje točno. izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. Ustaški pokret poslije 1945. Vlahi Raiću 1953. da li će HSS uspjeti izići iz krize. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. spletke u vezi s časopisom I z b o r . u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. listopada 1959. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. Josip Torbar. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. ili točnije rečeno Srbijanci. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. nema nijedne osobe. Bonnu i Rimu. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. Juraj Krnjević od 1952. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . prosinca 1959.(183) S druge strane.-1945. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. IV. Njegova nastojanja. od 1945. jasno precizirao svoje stanovište. Parizu. i Krnjević 1895. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. zasebna hrvatska vojska. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. do 1959. U emigraciji još djeluju tri političke skupine. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. koji izlazi u Engleskoj. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. Poslije Pavelićeve smrti. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". Londonu.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu).. obnova Hrvatske vlade. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. Kavranova akcija. Košutić 1893. i da je trebao potaknuti mladje snage. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. nego ostale hrvatske političke snage. prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva..-1941. što Madjarima.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. Hrvatska Državotvorna Stranka. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. u neprekidnom je raspadanju. Krnjević je. u koju bi bila uključena hrvatska država. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. Ante Pavelić nije bio shvatio. upućenom g.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. u emigraciji živi još dr.. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. Oni dokazuju samo jedno. Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. novom i demokratskom temelju. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske. tajni pregovori sa Stojadinovićem. stranka se nalazi u krizi.. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. Već po tome. Dr. što. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države. 28. Srbi. po svojem položaju u HSS. čini se. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. Šutej i Bariša Smoljan. kad bi dr. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. Vladko Maček shvatio ovu. prekid s Luburićem. jer ne vidim ni maglovitih kontura. proizišlih iz nacionalističkog pokreta.. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. da je dr. u koju je zapala 1941. nego i praktički. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. da je njegovo vrijeme prošlo. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra. koji je pod komunističkim jarmom. Dr. Maček je rodjen 1879. Šutej i Torbar 1889. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. Prema tome bi se dalo zaključiti. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. bez obzira na politički program.. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. zapravo. Za ovo potonje ne ću se izjasniti. Krnjević je 7. do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. . ne samo teoretski. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. koju će jednom trebati kritički analizirati. najvažnija osoba hrvatske emigracije.: "Ja sam toliko oprezan.

Dr. Odbor je započeo radom 1. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. Bojim se ali. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. siječnja 1959. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. pa im je to dr.. previše su povezani s prošlošću. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. kao i ostale hrvatske stranke. dr.. teško je reći. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. uputio dr. 109 Glavni odbor. mladu. XII. ušla je u krizu tokom prošlog rata. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. Smail Balić iz Beča. Branko Jelić. dr. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. Sklon sam negativnom odgovoru. koje su okupljene u tom odboru. 3. To oni još ne shvaćaju. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. nego će htjeti ostati nešto posebna. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. kada mislite. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. Mlade snage. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. Ja se bojim. 7. privremeni tajnik. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Raditi za socijalno. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. ni jačih predstavnika. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. Njihovo je stanovište bilo. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. Krnjević. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. da se razvije u jednu široku. 30. politička stranka hrvat. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. Sudeći prema izjavama. Mate Frković. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. 1957. prigodom osnivanja Društva. To su hrvatski rodoljubi. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. Držim da ste veliki optimista. Šteta je. g. Širok. spola i uvjerenja. koje mu je 1953. naseljeni diljem svijeta. Vladko Maček. Stjepan Buć i dr. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. posebice intelektualaca. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. i do svoje smrti. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu.(185) V. . Buća i Frkovića. Da li će se HNO uspjeti reformirati. 4. kad je u lipnju 1955.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. 8. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. skih muslimana. Vlaho Raić objavio pismo. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. i Derviš Sehović iz Pariza. 3. 2. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. koja je bila donesena u travnju 1950. što se je opredielilo kod izbora 1938. Njen predsjednik dr.. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. Taj je odbor imao sve preduvjete.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. 6. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. 1956. idejnog predstavnika te suradnje. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. Engleska. Njegove tri središnje ličnosti. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji. 5. X. privremeni predsjednik. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa.

ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. i 29. svibnja 1960. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Pametno i trijezno. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. ali je izjavom od 20. Drugi zaključak. izabran je u odbor. koji je kongres sazvao. nije priznao novi odbor. Enver Mehmedagić iz Argentine. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press.(186) Tokom 1959. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. To je novi. Švedske i Libana. predsjednik. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. Općenito govoreći. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. Središnji odbor. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. objavljen je 1. čini se. Odbor. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. glavni tajnik. prosinca 1959. s gornjih premisa. nego je 25. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. prosudjuje jugoslavenstvo. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. koji je bio izabran u Münchenu. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. uz osobne materijalne žrtve.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. Italije. održan u Münchenu 28. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. osudio rad kongresa kao nedemokratski. jest. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. Početkom 1958. koji od početka 1959. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". Od konca 1953. veljače 1960. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. iako nije bio prisutan. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. . Holandije. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. koji u pogledu hrvatske muslimanske. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. izabranog pismenim putem. od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. prvi podpredsjednik. izabran na tom vijećanju. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca. nacionalne i državne. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. pojedinih knjiga. koji se nameće. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. 111 VI. Enver Mehmedagić.

Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. Vladko Maček slavio je na 20. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. američkoj publici. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. glavnom gradu SAD.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. Godina 1895. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. bez sumnje.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. u kojem su djelovali i radili. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. u koje spada hrvatski narod. u kojima se je hrvatski narod našao. Maček bi bio idealan predsjednik republike. Vanjskopolitička. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. kritiku i ocjenu. srpnja 1959. koji se bilo javno.. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. da ova rasprava ima mnogo manjaka. analizu. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. da svi živi sudionici. napisu svoje uspomene. Stoga bismo zaželjeli. Svijestan sam. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom. koji vladaju engleskim jezikom. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. Nije uspio. Takva namjena diktirala je obradu knjige. U ratnim situacijama. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima.-1945. utiscima ili sudovima. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora. Bez sumnje. Dalmaciji i Istri. Zaželjeli bismo. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. da njegova posljednja riječ. njegova politička oporuka. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi .-1945. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. Mali narodi. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. Bosni. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. nego iz perspektive vremena. kad postoje blokovi velikih sila u borbi. potrebno je. upozori na njene propuste u činjenicama. U sredjenijim prilikama. uglavnom. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. cijela knjiga nameće takav zaključak. Ali. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. Dr. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. ne iz sadašnje perspektive. U teškim prilikama. jer. koji su djelovali u ovom razdoblju. medju koje takodjer spada hrvatski narod.

nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. da pišu svoje memoare. bavi poviješću od 1790. do danas potpuna je negacija te teze. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. a ne samo nauci onih zemalja. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. Već su stari Rimljani rekli. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. logičnim povijesnim tokom. hrvatska emigracija. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. koji su se posvetili izučavanju povijesti. Njegova bi dužnost bila.-1918. Imam utisak.(191) Hrvatskom narodu. regres. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. . Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. da je povijest učiteljica života. da upoznavanje nedavne prošlosti. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. Onda će znati naći načina. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj. u prvom redu. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. Hrvatska povijesna nauka do sada je. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . da je on. To znači. odnosno za objavljivanje. diskusije i suradnje. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. čiji su gradjani nedavno postali. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. U slučaju hrvatskog naroda to znači.(190) da je postao nasljednikom Mesića. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. Smičiklasa. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. napretkom. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju.(189 )On se. Srbin iz 115 Pančeva. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. uglavnom. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva. uglavnom. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. Šišića i Barade. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. onda će moći izmedju njih biti dodira. propusta i uspjeha. kao što to radi Institut za književnost. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. da zajednički suradjuju. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. pogrješaka. o kojima je ovisila njihova egzistencija. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. kao svakoj živoj zajednici. uz činjenicu. Naime. a ne igrati samo na jednu kartu. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. dr. odnosno nadoknadi. tamnih i svijetlih strana.

Njemačka dokumenta. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. Vrhovni Štab. Bosna i Hercegovina. da će možda..3 knjige (Zagreb: Globus.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. 1815-1859 (Zagreb: JAZU. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. Tom II.) kao glasila mladih književnika. Dejstva na Jadranu. Tom IX. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. 6 Strossmayer Račkome. Srbija (uključivši Vojvodinu. »Pisma Magjarolacah«. Tom III. 1989). Tom VIII. Šišić.. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. 10. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika.1941-8. III. Makedonija. 15 knjiga. 10 knjiga. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Slovenija. broj l. u uvodnim mislima tome poglavlju.. godište 1942. 1-2. da je Milivoj Karamarko uređivao. u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga.IV. Hrvatska. Tom VI. Crna Gora. 5 Ante Starčević. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. tjednik Ustašku Mladež. Hervatska (Zagreb). na ukupno 2290 stranica. 35 knjiga. Istorija 20. koji se je pojavio ljeti 1941. 1933). Od početka 1942. ur. 3 knjige. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. 3 knjige. Dakle. 4 knjige. 1 knjiga. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH. F. Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži. stilizira je Ljubo Babić. Srijem. I (1983. god. isto.. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111).-1943. Tom X.116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. a u njoj je posebice važno poglavlje 5. . Zapazio je. 1941-1945. Tom XIV. Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. Knjiga prva. Lasić. biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. IV (1986). 21 knjiga. Tom XI. Tom IV. 4 knjige. Partijsko-politička dokumenta. 1942-1945. Tom VII. 3 Stanko Lasić. 1949-1986). kao prilog tjedniku Ustaša. 39 knjiga.). 9 knjiga. Sandžak i Kosovo). 4 knjige i Tom XV. 19 knjiga. Tom XII. 1869 192. Mađarska dokumenta. veka (Beograd). kaže: »Ostaje mi nada. 4 knjige. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. poznati hrvatski slikar. 118. Tom XIII Italijanska dokumenta. 173 knjige u 15 tomova: Tom I.. Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. 4 knjige (Zagreb: JAZU. Tom V. Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . 139-152. 2 knjige. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. Korespondencija Rački-Strossmayer. 1928-1931).1884. 59-72 i Milovan Ristović. 110-133.5.4. Početkom 1943. zapravo i osnovao. 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga.1945).

14 Dr. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. travanj 1941. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. Priredio B." (A.. 9 M. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost. 1929-1930). 3 M. 18.. d. s.. spominju to bez oznake godine. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". kako hoće.. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. Obzor (Zagreb). u zimi 1941. Kalendar Hrvatski Glas za. da je došlo vrijeme. VIII. 43. Petanjek. Starčević. 34. Mi ne uvidjamo. pasminom i t. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. objavljenog u knjizi. i Njemca.. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. valjda krivnjom prevodioca. Dr. Jurišić. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. ciganskoga i t. 309-442 u knjizi 1.. 1955. pretiskano u: Dr. Ljubo Boban. Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. br. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički. Donio mi ih je velečasni Zec. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu.. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. Borba Hrvata. Petanjek kaže. 8 Govor na skupštini u Borongaju. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr..IV. lipnja 1991. koji se nalaze u Arhivu JAZU. 306. 53. »Stjepan Radić na odru 8. Zagreb: HIBZ. skupnim svetinfam. propale su poštom. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. str. In the Struggle for Freedom. 278-391 u knjizi 2. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. 4. 14. II. 1971. ali nažalost knjige 2. 90. 11 Tjednik Danas (Zagreb). Izvještaj je sačuvao Dr. g. 1954. i Zida. 65. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. Ivo Bogdan.. i Ciganina.«.).1886. 4 Na 23. Izabrani Spisi. i Mirko Glojnarić. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke.-22. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag. travnja 1919.. ……. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. Zagreb: Velzek.. Vladimir Košćak. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. i 3. Hrvatska Revija (Zagreb).. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. s. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji. 27. . Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. stranice 1-107 i 2597-6044. tajnik nadbiskupa Šarića. 94-95.. da ga izvjesti o tamošnjem stanju. d. ibidem. Dr.: Boban... a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 14. i str. 1943. Petanjek. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. 8 Ibidem. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu. Horvat. i vjerujemo.) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. 194. pa se po tom i različnimi imeni zovu. s. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g.). početkom 1942. 2 M. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. 35. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1. 321. 6 Vladko Maček. 1938. koja je upotrebila te dokumente. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. dr.118 7 Franjo Rački. 1974. »Zablude srpske politike«. Čauševićeva izjava. židovskoga. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. 1883. svakoga tko je proti. On mi reče. neka ih svatko rabi i mijenja. vjerom.. i Luterovca. J. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost. zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka... 483. 280 ss. da se one objave.1923. Dok je tako. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu. s. 275345 u knjizi 3. Deset krvavih godina. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. — Još dvije knjige.. M. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. s. 117.. u meni poznatim djelima. op. s. Petanjek. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. 11.. premda se to tvrdi. s. Vodja Govori i Božidar Murgić.II.) 7 Vladko Maček. 1937. srpnja 1919.1928. 119 Glojnarić. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. str. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. upućeno nadbiskupu Stepincu. — Iz ovog se članka vidi. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati.). JO.-1942. g. priredio... zagrebačkom predgrađu. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu. Adam Pribićević brat Svetozarov. Josip J. Osterman. 1957. 1987-1990). Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. 10 Isto. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. Atif Purivatra. 1940. Politička povijest Hrvatske. 85. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine. passim. Maček. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko ... kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. d. 86-90. s. Kalendar Hrvatski Glas za g. — Stevo Osterman tvrdi. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. "Malo uspomena na pok. St.d. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske.. i Talijana. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. Mislimo." (s. 32.-59. Antu Radića". III. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. 18. Citat je iz Krležinog eseja.. New York: Robert Speller & Sons. i t. cit. 248.

d.-4. Marjanović.. tako nazivala. br. 11 Vladko Maček.. (M. kao što amo i mi. Ne nasilje. do prosinca 1918. i 1875. (Kvaternikov Dnevnik. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju. Dakle. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. 1903. 48. svatko. da se ta kontradikcija rješava. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. Mato Mrazović i drugovi. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. 10. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić. s. Josip Frank. Zagreb 1907.-32. godina L. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. 12 Stranka se je od 1904. XII. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. i traje do rascjepa stranke. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. Kovačić. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. lipnja 1880. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. tko ima samo mrvu zdravoga razuma.. 1902. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. 1957. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890. Dubrovnik 1903. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. u obrtu i trgovini. Kao što u tom. koji umire 1896. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda.. — Tamo je na s. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. i t. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović. 1894. s. Gjalski. 16. pravaštvo se radja i formira. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. Od 1880. siječnja 1892. članak ima naslov: "Hrvatska Misao"." (s. svezak I.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". da je upravo zato. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. Dr. …Znamo. stvaranjem svoga glasila. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli. glavni su predstavnici stranke dr. 31. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. 15. do 1902. šime Mazzura. 31.: "Ideal jake. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce. 1952. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj.). 3. 16 U prvom. objavljeno u: Stjepan Gazi. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. Kranjčević. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna. 1861. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918. Uz Matu Mrazovića. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. s. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. da najšira politička autonomija. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872. doslovno naveden taj program. kako je naveden u: Kerubin Šegvić. "Sličica iz djačkih vremena". hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod.. g. ovako piše godine 1903.). Od 1. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. ako prihvatimo mišljenje. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka. dr. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. Potrebno je istaknuti.. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. I. Marijan Derenčin i dr.).). nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. listopada 1895. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. David Starčević. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku.) U travnju 1902. Hrvatski Pokret.. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. U prvoj fazi 1861. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije". Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. s.. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. ur. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. Milan Marjanović.-16. To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. nepotpisanom. I. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. 55. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. 3. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. morao bi uvidjeti potrebu. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. i 1887.-1871.) odnjihalo je pravaštvo.. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. što mi Hrvati i Srbi. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908.. kao odgovorni urednik. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. Lav Mazzura. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države.. kako je do programa došlo. nezavisni kandidat na izborima 1884. kortešacijom i dnevnim pitanjima. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. travnja 1871.. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. .). listopada 1871. Kalendar Hrvatski Glas za g.. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. bio je uništen moralno.

ožujka a posljednji 16. 21 Vladko Maček. održanom 30. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima. god.-1929. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. Horvat.: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. da je neposredno poslije izbora od 18. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. makar je bio još u Pragu. s.. op.). tvrdi. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations". cit.-1941. 321. 2. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. svezak IV.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda.-35. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918. Prvi je datiran 6. Horvat. Djelo ima 21 svezak. 30 Na 14. was because YugoSlavia might be divided into one. ali. cit. jer su stari brojevi novina teško pristupačni. Kanada. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. 268. da su Srbi i Hrvati jedan narod. Washington: Government Printing Office. 25 Svetozar Pribićević." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. op. (Zagreb: Velzek. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. Izvještaji br. s. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. Kugli..). s. Ernest Čimić. navodi. U izvještaju br. cit. Pukovnika House-a i Gosp. da će se doći i do ostalih. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku. u Bjelovaru. s." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". 1935. Horvat. Dokument br. 1923. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. .-1928. "Tragedija dr. VII. — Trebat će. (Zagreb: Komisiona naklada St. 48. 312. 2. 1. siječnja.. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919. IV.. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje. 1938. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". izdanje). on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu.. u Karlovcu.). "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. s. da su oba momenta igrala ulogu. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. 1923. 26 Josip Horvat. 40. (Zagreb: Putevi. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka. Petrović je tako postupao.). I. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen.-1947. koji su doveli do Markovog protokola. Medjutim su 5. op. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. 1954. (Winnipeg. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj. Orlanda. dok je točno Pribićević. — Dr. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija. Kalendar Hrvatski Glas za g. 1924. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s.. Politička Povijest Hrvatske. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. potvrdjuje Mačekovu verziju. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. i djelomično 29. 341.). izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919.-43. te 1927. 19 Dr. 266. op. 1919. već su objavljeni u svesku XII.-40. 22 David Hunter Miller. g. op. 125. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi. 1953.. 346. s. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. IX. br. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. 1957. Dakle. 1957. 311. Lazar Marković. i 1925. 1938. Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. — Dr. Naime. II. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne. Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević.. od 28. Beneša". u bjelovarsko-križevačkoj županiji.-1919. He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. 29. 144. da je inicijativa za pregovore. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919. kako se vidi iz gornjeg. potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića. 18 Govor na skupštini u Borongaju. 28 J. Kanada).. 27 Marija Radić. s. Medjutim. 20 Lovre Katić. (s. 1918.. 1948. 28. Može takodjer biti. 1960. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom.. s. 14. J. Čimić piše. s. if it were found advisable to separate them into three parts. da bih dobio sve Ringove izvještaje. od 15. u pismu autoru ove resprave. 29 Prema Drljeviću. svibnja. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. 1944. s.. 341. s. cit." J. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. 48.). 1923. cit. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu.).).". Kalendar Hrvatski Glas za g. s.). two or three States. 100. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz.). (Hrvatski Glas. 45. S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj. Pernar. kolovoza 1924. 11. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York. Gosp.. 334. Donio sam ovaj dugački citat. dvije ili tri države.. s. absurdno je to kazati. u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. Scialoje. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska..-13. Balkanski Sukobi 1905. Hrvatski Glas. br. Tu poruku zadržao sam za sebe. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud. a ne ponavljati netočnu tezu. Winnipeg. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. 1942. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. 39.) s 237. 31 Marija Radić. a nadam se. III. Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta.

Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. 1955. 38b Ivan Krajač. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. u kojoj je pokret osnovan. od 12. 11. godišnjice Ustaškog pokreta. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb). 20. Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. Pavelic otputovao je 9. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine. Hrvatski Glas (Winnipeg. Horvat. Marije Radić. Nikola Nikić. Lordu Curzonu. "Još nešto o Rimskim ugovorima". op. 35 S. godine 1930. sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. VI. Kvaternik. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". Drljević. s 256. . Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. 82. s. g. da učesnici u radu Ustaškog pokreta. studeni 1938. Trifković. Kanada). op.. siječnja 1929. br.).. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. Košutića. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka".. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti. Hrvatska Revija. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. 38c M. Prva serija. s. godišnjice Ustaškog pokreta.-1929. veljače 1926. Oba su djela male brošurice džepnog formata. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14. 12. 27. iz Zagreba u Beč. 1959.-39..) Dok. j. 33 To je moje nagadjanje. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom.d. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. 37 Marija Radić.. cit. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. Ustaštvo pak.124 32 J. započeo svojim radom Ustaški pokret. 36 Dragan Bublić. predsjednika Radića i njegovih drugova. 2. cit. I. Dapače.. op. siječnja 1929. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. (London: Her Majestiy's Stationery Office." Čudna činjenica. 1943. 51. 42 Izgleda. s. 34 S. 21. op.-97. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val. Na s. 11. 96. Postojala je frankovština. XII.. na večer. br. koja je bila provedena pet godina prije. Ali. Marko S. 99. 31. cit. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata. kada je bio objavljen u novinama. s. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore. Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. g. te tokom 1931. objavljen u Great Britain.-51. 6. brošure: Ustav Ustaše." 38 M. da je to zadnji njegov razgovor.. Doći će vrijeme. cit. bez oznake mjesta) stoji. 1919.. "Dvije političke sinteze". Radić. Trebalo bi. 339. 308. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955.. s. Svezak IV. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12... britanskom ministru vanjskih poslova. Benjamin Šuperina i dr. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. op.. op. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. god. s. I.. Nemam pri ruci toga članka." (E. Koliko sam dosad mogao ustanoviti.. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. Foreign Office. listopada 1919. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta. Nasuprot gornjem. dr. te na taj način prisile Radića na promjenu politike. 54. cit. br." (Hrvatska. dne 12. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. od 25. upravo kao da je osjećao. Buenos Aires. s. 1952. XII.-39. i t. koju treba lučiti od ustaštva. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu. da je dr. kao datum osnivanja pokreta. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb)..) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. s. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. 1954. lipanj 1953. Djuričić i Ljuba Živković. Glojnarić. — Ilija Jukić. Prema tome. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić. Dokumenti Današnjice sv. s. koji su bili u logorima. Glojnarić. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. Da zabuna bude još veća. 125 40 S.. 50. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. cit. 35. s.-67. br. prigodom 25. «. s.-41. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. ali s izmjenom. 50. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati.). Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. 1939. srpnja 1925. od 13. B66... 1959. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. da se skloni od redarstvenog zahvata. da progone HRSS i da zatvore vodstvo. br." 39 J. Hrvatski Glas (Winnipeg... u kojoj je toga dana. 1941. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. g. Nipošto ne stoji tvrdnja. 38a M. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. op. koji su još na životu. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. g.). t. III. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu. britanskog poklisara u Rimu. navodno. Pribićević.. koju je dr. 51. a sa strane radikala Marko N. 50. cit. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a... 2. op. s.. cit. Buenos Aires. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932.. 138. VI. Tamo je donesen cijeli proglas. 340. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu..-51. Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. prigodom 30. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. 1932. 1. siječnja 1929. Kanada). svaka sa 6 stranica teksta. 1941. 28. prema informacijama ing. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). Hrvatska Revija (Zagreb). glasila HSS. s. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. 1959. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921.. op.. Drljević. Horvat." Bogdan Radića. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. cit. 125. siječnja 1929. VII.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

"Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum".. Raić. 1941. Armijske Oblasti u Zagrebu". da ga ne odpusti". takav je tekst bio odmah objavljen. 199. šutej. 3. knjiga 43. 43. koja se je pojavila u emigraciji. sv. s. br. cit. 24.. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. op. 90 D. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. 91 Prvi Cvetkovićev članak. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. Glojnarić.. Kanada)..). 1941. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija. 67. 10.muslimanska 'Narodna Uzdanica'. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima. IV. iz 1956. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. 1929. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka.-60. prihvatili su tezu bosanskih Srba. 67. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. 307. kako misli. cit. 94 Drugi Cvetkovićev članak. «od. "Do danas ne shvaćam. Vildera.-19. 13. koji su motivi priječili kneza Pavla. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim.. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske. br. od 31. g.. bile djelo špijunske službe IV. lipanj 1956. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje.. cit. god. op.). Sporazum 1939 godine (Windsor. Hrvatska Država (Munchen). 5... Vladko Maček u pismu od 19. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka." Vlaho A. C. On se nije revoltirao na to. Košutićem i Krnjevićem. 1967. op. osim one kod Vildera. kaže Maček (s. 7. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana.-8.. "Kako je srušena Jugoslavija". da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". IV. 89 Branko Miljuš. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27. s. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu.. 329. svibnja 1939. s. s. kaže za Banovinu Hrvatsku. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno.. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. Cvetković.". Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. — 7. Vlajić je praskao.. 10. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće. Ostović. IV.). jer. 10. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). s. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković. op. 21. za dalmatinske Hrvate. kao i Srbi muslimani. Glojnarić. Namesništvo. Rapp-a.. III. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine. da je i cijepamo. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. op.. travnja 1941.. Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd. II.-11. Spaho. s." U istom članku Grdjić spominje. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata.. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića. Ribar.-21. sv.-17. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život. do 3. 26.. Glojnarić.-10. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO. g. IV. 27.. op.. Drugi članak je: D. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. I. da je i ministar dvora. op. II. bez istrage i kazne)". Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe. ožujka do 10. 1953. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest.cit. član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2.. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice.-22. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. Srdžba se je g.-11. Hrvatska Država (Munchen). iznio je. da je namjera dra. 16." Šutej je. 20. s. 92 M. s. s.-16. 329. cit. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27.. VIII. s.-4.. 1959. koja je tada sudjelovala u vladi. 18.-35. s. cit. I... 200. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. 1463.. op. M. Vlajića pak pojačala do paroksizma.132 88 I. Većeslav Vilder. Sv. 8. 163. s. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s.. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković. (Zagreb. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum. cit. s. Dokumenti o Jugoslaviji. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. da su sve paklene mašine. 90a Dr. i br. odnosno HSS.. neki su Srbi predlagali. 354-65. u prvoj polovini ožujka 1941. i 23. Ribar. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana.-69. D. 1954. br. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. Antić. Svi su tražili — autonomiju Bosne.. čim su pregovori oko sporazuma započeli. 110. sastao 3 Mačekom. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma. Tu se je engleski poslanik. op. 159. Naknadno je utvrdjeno.). 1960. 309.). 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. takodjer donosi cijeli tekst. kako se vidi. 9. muslimanska organizacija HSS. Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije.-8. op. cijeli govor. 305. s. 95 Politički urednik Obzora. bio općenito poznat" (s. u već spomenutom govoru. P. s. a i nekih Srba u emigraciji. cit. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. cit. Glas Kanadskih Srba (Windsor. cit. op.. XII. Ne stoji tvrdnja. 12. s." M.). Krunoslav Batušić. . čudna je briga g.. 5. s. Cvetković. sabotirao sporazum. "Razgovori o Bosni". piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. 93 Ibid. 98 Krunoslav Batušić. Radmilo Grdjić. 1957.. 1939. Tvrdio je sasvim ozbiljno. 20. cit.. iz god. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. 96 Maček navodi. 1960..

već nakon par sati. Maček je tada već bio na putu za Beograd. 103 Dr. travnja. II." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin... jedino ako bj nas oni napali. siječanjožujak 1959. I Simović je obećao sve. "Maček me je tom prilikom zapitao. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću..." R. 43. srpanj-kolovoz 1958. lipanj 1959. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. koji je mnoge stvari prorekao. kad je o podne 29.. "Slobodan Jovanović u politici. 6. "Proročanstvo iz Kremne". da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane. Grol. Jovanović tvrdi. jaućući i plačući. St. IV. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. misleći na talijanski grad Cremonu. da je knez Mihajlo III. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. Knežević. Ribbentrop je to odobrio. prije Mačekove odluke. Kad su ga zapitali... nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. poslije 22 sata u stanu dra. So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Vlastima je postao sumnjiv. tvrdi takodjer. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. ponovno sastanu. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba. da će umrijeti mlad. Njega su smatrali čudakom. travnja uvečer ne slaže se s onim.. 9. ali sam vladar. 1939. — Krunoslav Batušić. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka. 2.H. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom.". da će biti još nesretniji. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. op. iznesene preko Ing. gdje je imao priliku. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem.. IX. i da ga je naprosto prevario. 27. I tako je g. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća.. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer..". Hrvatska (Buenos Aires) od 5. a ne Mittefliammer). u cijelosti. Maček 4. Bratstvo (Toronto. cit. 1941. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. po njemu već usvojenih zahtjeva. osvjedočiti se. ovlaste za pregovore s Mačekom. moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor. 1943. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. Bilo 135 bi vrijedno. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati... g. Neki kažu. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. zajedno s kraljicom. A Srbija. Jedino spominje. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve. članak: "Dr.134 101 Tako ga je identificirao K. ali i prorokom.. Kanada).. u 22 sati". "Povijesno razdoblje od 27. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. da gospoda iz Berlina. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. 4S. 30. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. 250. V. 102 Maček spominje samo. Jovanović. da to uopće nije bila sjednica vlade. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. s.. br. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. Simović mora priznati sporazum od 26. i da će se s njim ugasiti kandilo. Pavlović. travnja 1941. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. reče. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. da podje u Beograd.] [Ivo Degrel] I. ožujka do 10. po posljednji put. Dr. 22Š. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. Hrvatska Država (München). Hrvatska Revija (Buenos Aires). [Belakom?] i obavijestio ih. Milan Martinović. ali da ta ne će dugo vladati." [Točke u originalu. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore." Krunoslav Batušić. što je iznio Maček. Stepinac. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. da se Mitterhammer i Kopp. s većim ovlastima. a djelomično je donosi u indirektnom govoru. Jovanović dalje kaže. u bitnosti priča isto što i Batušić. Mitterhammer je tražio. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi.. Njegov sin i nasljednik. travanj 1956. op.. a već istoga dana popodne stiže vijest. jer ne može promijeniti njegov ishod. Maček. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. s. Poruka (London). 'jer da on sam tu ne vidi jasno. Košutić i odveo Mačeku. br. br. g. Ninčić. Oružnici ga strpaše u zatvor.-54. da se sutra.D. Maček i Njemačka uoči postanja N. Jevtić i Kulovec). "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da.). i ne smije se više dogoditi. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu).. Vlada mora dati izjavu. U svetlosti dokumenata". D.. 53. da će biti vrlo nesretan.. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. koji su od prilike glasili. Bilo je odlučeno. da je Maček otputovao u Beograd. travnja 1952. koje će držanje prema tome zauzeti dr. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. god. Košutića. Mata je uglavnom prorekao. IV. cit. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati. prema Mačekovom naredjenju. trebalo bi primiti s njima borbu." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing. L. dane njemu osobno. br. te je Batušić. jedan Hrvat i jedan Slovenac. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. s.-44. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)".-26. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. VIII. Nažalost se pokazalo. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. kao na primjer 27. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije. . da vidi. da tu izjavu dr. s.-49. Maček. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. III. da se vojska aktivno miješa u politiku. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin.. osvanuo u Beogradu. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. Maček". koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. Mačka. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'. svibnja 1868. Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3.. Trifunović. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila. a Kralj ga potvrditi. što mu je. s. 1941.

.. što smo ja i on dobri prijatelji otprije. a najkasnije do subote. 3. a možda po njegovom prijedlogu. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. sv. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima..-11. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. da su Tomašić i Farolfi.. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. Nemam pri ruci toga članka. — Taj dogadjaj Batušić ne datira. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić].]. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. kao i okolnosti. da je u rujnu 1941. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . "u kojem ga se poziva. III.. 110 Krunoslav Batušić. g.. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. 12-. piše: "G. g.] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9.. 1941. a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. dr. u 5 sati poslije podne. ožujak 1959. II. g.. s. jer je on tada bio na slobodi. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. automobilom sam otišao do dr. kaže. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. prihvaćen od nove Vlade. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne. 1941. 13. Odmah sam primijetio. Maček. prihvatili ideju samostalne hrvatske države. 36. te bi se. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. IV. Vi proglasite Hrvatsku". još nisu potpuno razjašnjeni. II... ali jedva su uspjeli. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. To se je Mačeku oduvek svidjalo. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. — U razgovoru s Bogdanom Radicom. Po svemu izgleda. suradnju. Eugen Kvaternik. do 6. Hrvatska Država (Munohen). Vidi opasku 111. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti.. br. 23. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. II. travnja 1941. da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. op. Maček i Košutić. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta... "Kako je srušena Jugoslavija 1941." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. Mussolini je tražio. 5. prema tome. ali se ne sjećam točno.. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući. opisao je njihov aktivni učesnik. da ga datira tim danom. Maček. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. s. koji mu u ime vlade III.-18. Hrvatska Država (Miinchen). da je sporazum od 1939. moglo zaključiti.. da Jugoslaviju poštedi od rata. Dečki. IV. ali je teoretski moguće. ponudio. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb..136 Dr. Reicha saopćava. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. — Krunoslav Batušić. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga.. 18. 10. Tamo već nalaze neke Nijemce. 1 to 10. Mačeku sam rekao. da se je Kvaternik prije 10. 107 Bjelovarske dogadjaje. god. lipanj 1956. 109 Eugen Kvaternik tvrdi. kako da postupa kod proglašenja NDH. "U službi za Hrvatsku"." 106 Mr. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. Kao dokaz. konspirativnoj osnovi. da on. da su Nijemci protiv njega. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. rujan 1952. da ga skloni na.. IV. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Maček ništa ne piše. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. da on. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". pod kojima je izjava dana. Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. od 3. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković.-37. kupi putem još neke istomišljenike. o čemu mi je kasnije Zvonko pričao. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. ibid. proglasi hrvatsku nezavisnost. kolovoz 1959. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera." [Sve su točke u originalu. III. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. do 2. Mladen Giunio-Zorkin?]. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Naša Stvarnost (Johannesburg. jer sam i sam imao tu namjeru. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. Maček odbija s motivacijom. srpanj 1956. Nato sva trojica sastavljaju . govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji). tvrdi. "Prošlost na optuženičkoj klupi". odmah. opaska na s. 104a Većeslav Vilder. IV. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". br.". da je Slavko Kvaternik "još jednom. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. Vladislav Stakić. Treća se osoba ne spominje.. 1941. i u glavnog junaka generala Kutuzova. tvrdi.. Kemfelja je doživio. kaj delate!" 108 Mato Rajković. Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. s. prije podne.. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 228. odlazi s njima u banske dvore.-35. s. Južna Africa). br. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju. travnja. cit. nalazili smo se ja. pazite. iznio je. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. Eugen Kvaternik. br. Zanimljiva je činjenica. IV... Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. op. HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". Prema njemu.". U sobi u kojoj sam bio primljen. da bi Njemačka rado vidjela. O ovome dr. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. Mačku. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27.. bude poglavar buduće Države Hrvatsko. može služiti i to. IV. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj". cit. sv. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina". Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Kako je srušena Jugoslavija 1941. 95. 217. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru.. pukovniče. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. piše o Mačekovom proglasu na narod. Wesenmeier [Veesenmayer].. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31. III. da je morao bježati pred narodom.. rujna 1958. koliko se sjećam. Julije Makanec. X [Dr. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke. 'Svi su naši manevri nepotrebni. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. 34.

Hrvatska Misao (Buenos Aires). Sve članove HSS molim. koji su na upravnim položajima. Blažekoviću nije poznato. trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi.S.". u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. (Čakovec). Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik.-50.-68. 4S. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima.. i (3) Dragan Mirković. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. 58. te je preuzeo vlast... "Riječi i činjenice. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'.. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti. s. sv. 139 Na to dr. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. travnja 1941. dne 10. njegov . Augusta Košutića". Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. ibid. gospodine predsjedniče. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. s. tako se ne smije pisati. s. da je njemačka vojska predala vlast'. ibid. Dr. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. pozvan. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. 112 Mladen Lorković. odakle je uzeo tekst izjave.S. V. 113 Prema Košutićevom pričanju. Vladko Maček. u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. cit. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. Pozivam sav hrvatski narod. ali u pismu autoru ove rasprave javlja. 1941. Košutića. Dano u Zagrebu. s. g. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing. da je Milan Martinović.)." Vidi takodjer opasku 108. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže. 1956.' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. 20.. sv. od 12. koji je pripao Jugoslaviji. 1.138 poziv dr.. Edmund Veesenmayer. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju"... "Dr. Poslije objave Mačekove knjige. 160-61.-70. s.. ibid. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g. posliie nada Italije. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. s. Ne znam. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu".. travnja. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". Dr. Kalendar Hrvatski Glas 1956. I.-19. sv. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. i 1953. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. Travnja 1941. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. da bi HSS službeno ušla u vladu. Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. Bilo bi vrijedno. "10. da se to ne može kazati. To možete učiniti jednim proglasom na narod'. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. vodja nacionalista u zemlji. koji odgovara: 'Ne. br.. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. 12. tokom 1943..-25. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. god.]. 1958.. posebice političar. 1958. 22. općinske načelnike i odbornike... 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. da mu je ime Mihajlo]. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. Blažeković ne navodi izvora. Slavko Kvaternik.". te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav). Dalmaciju. 15. ožujka do 3. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. kad bi se to djelo ponovno izdalo. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 69. Budite i sada veliki!' Dr. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana. a ne tekstualno donesena. u Banskim dvorima". koji je izišao još u večer 10. Vladko Maček i 10. Hrvatska Revija (Buenos Aires). travnja s datumom 11. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska.. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. s. Slavoniju sa Srijemom. s.. IV. 19.. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. njihovo pisanje navodi me na pomisao.. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. op. Mi ne želimo novih žrtava. 17. Ako hoćete zaštititi svoj narod. vodja hrvatskih nacionalista. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. 1957. Njega predstavlja poznati nam bečki ing. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. Milan Martinović. s. Travnja 1941. jer će taj biti u zametku skršen. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. 21.. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. molim'. Maček prisutnom podpredsjedniku inž. ………. Mačeka na organizacije H. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku.. Bosnu i Hercegovinu.—10. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. (2) Milan Blažeković. pa ni HSS. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. sv... ulazi u radnu sobu predsjednika dr. ožujak 1955. 25. bile su poduzete dvije inicijative. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948.. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. sve kotarske odbornike.. da ostanu mirni. "Moje uspomene iz velikog doba. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. [1959. itd. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. travnja. 1939. 47. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro. travnja 1941. U to. glasilu HSS.-49. 1.Ne smije se pisati. sv. Medjutim. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković.-21. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti.

Meni se čini ta brojka preniskom. . te za onih 14.140 raison d'etre i ceterum censeo. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15.000 Židova. Kad se zbroje ove brojke. 61.). Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij.507 Hrvatima. Pavelić je naglasio.060).000 u Bačkoj i Baranji. Prvi je postao VIII. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije.000 Židova u toku rata (s.000 ili 32. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. te (3) Bosna i Hercegovina (2. …… Već prvih mjeseci 1942. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji.000.000. XII. Stara Pazova.. dakle.000 do 8.000 (s. da je 1941.739). 205. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima.565. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije. a u Bosni i Hercegovini 14. odnosno Novi Sad. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. ustanoviti točno. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. a drugi Novom Sadu. Dr.277). kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi. Zdenko Levntal. ur. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. U tekstu spomenutu brojku od 890. a ne Srbin. navodno.-206. da nije bilo agresivne politike Italije. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53. koliko ih je. naprotiv. oko 20. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. Vidi opasku 112. naoružavalo četnike i pasivno promatralo. . Ali i brojka od 31. U stvari. četnici — ustaše.000 Židova. Dodavši toj brojci 39. Irig.. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun.500. preživjelih u Jugoslaviji. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku. Bila je to. (2) Boka Kotorska. Ilok i šid). koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. 7. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25. bilo u NDH. Na njeno čelo stavljen je Rus. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. i nakon tri mjeseca razgovora. koliko broji Baranja. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. Dr. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova.). 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr. Prema toj knjizi (s. Bačka Palanka.000. iznesenih u knjizi. poslije njegovog povratka iz Beograda.252. odnosno Jugoslavije. dobiva se.000 ili 32. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. administrativna podjela bila je izmijenjena.000 u Makedoniji. da je izvan NDH ostalo 44. XIX. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa. raštrkanih po cijelom svijetu. nego se. Pavelić je trebao mjesece. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. koja nije mogla privući Srbe. XIX. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. 64. Austrije i Čeho-Slovačke (s. Šid i Vukovar.265 Srbima. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali. koja je u sklopu Crne Gore (33. Beograd: Savezni zavod za statistiku. 789. iako ih se je od 890. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige. dr. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza.000 na teritoriju anektiranom Italiji. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. i podatke židovskih vjerskih općina. . triumfalno je izjavio.). Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije.). novosadski rajon. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se. pisanom u Berlinu na 25. u Hrvatskoj. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika.000. da se zaustavi razvoj dogadjaja. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. te mjesta Šarengrad i Mohovo. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH.000 u Sloveniji i oko 1. Ruma. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema. izlazi.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske.000. Ali. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka. Brojke su dobivene na taj način.). njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. Ako je ta predpostavka točna. 1941. a 28. da u Srbiji živi oko 25. prebjeglih iz Njemačke. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. bilo je mnogim članovima hrv. a to je za 10.000. S predgovorom dra Alberta Vajsa. Taj dio. da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250.). Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. 116 Brojčani podaci ibid. XIX. Pavelić bio ja s tim izvještajem. barem naoko. X. 1952. To bi bila polazna točka. koji je uklopljen u kotar Vukovar. jer se navodi. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31. a drugi III. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39. pregovora i nadmudrivanja.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio.. 1.000 Židova. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83.000 Židova (s. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. Koncem veljače 1942. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. Stara Pazova. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije. Ruma. stvoreni zaključci ostali su na papiru. Da bi se moglo ustanoviti. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931. Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom.502.. 72. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. koliko ih navodi sama knjiga. Naime.000. vlade jasno. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Posljedice su poznate. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata. koji da će sva ta pitanja rješavat. 1954. Srijemska Mitrovica. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. da je došao prikladan čas.000 Židova. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. Srijemska Mitrovica i Šid.000. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. Prema tome. a ne 75. beogradski rajon. radi usporedbe. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s. navodi se. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome. Kod popisa pučanstva 1948. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. impresioniran. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda. da se izgladi sukob sa Srbima. Prema tome pisac uzimlje.

u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika..000 Židova. 15.". u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici. "Riječi i činjenice. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". čuvar zakonitosti i poretka. g.. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. br. . 257. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. op. Moj je utisak.) od 16. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi.. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld). svi su tamo stradali (s. 123 Uvodnici tjednika Spremnost..000 Židova. g. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. 19. da je izgradimo onako. 113. s. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi.). t. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago). "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. u prvom redu. g. prema Levntalovoj knjizi. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires).-49. br. II. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944.D. 24. da je izgradimo na načelima slobode. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". 21. 122 Vanča Mihajlov. "Te hrvatske vlastitosti pravde. potisnuta. ljudskih mana." Filip Lukas. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici".-64. 7. taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. pravde i čovječnosti. Bilo bi vrijedno.. V. j. Hrvat-ska Revija (Zagreb).).-92. 5. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. X. I. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. — Tamo su objavljene sve tri rezolucije. 1. Od toga je. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića. (211. pa druge mjesto nje prevladaju.. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića.. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće... i 1942.. (216. dopisniku Reutera J. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. XII. g. lipanj 1959.). 425. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. "Bitka na Lievča polju. pa ako nju izgubi. imade svoj duboki moralni uzrok. 20. "Rat od 1941. br.. Zato je i njihova sudbina zapečaćena. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila. s. da narod često predstavlja samo jednu ideju. Ti su članci djelomično memoarske naravi.-35." Eugen Kvaternik. 509. …. br. potenciranih u jednom razdoblju. Iz toga vrela nisu crpili oni. (210. br. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je. 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. svibanj 1942. (212. koji je boravio u Zagrebu od 1941.. mogu biti primjerom. 345.-23. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja.142 Na temelju gornjega izgleda. opaska na s.].-215. što je sada." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. Nažalost.). IX..-3. 1941. br. 75. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom.) i br.. čini mi se. s izuzetkom od nekoliko osoba. 1950). s.. 22. (214. veljača 1955. pravde i čovječnosti.. do jeseni 1944. da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25.. Dnevnik.-1945. br. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. ožujka 1942." "Ne zaboravimo jedno. br. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. cit. gdje je bio profesor ekonomske geografije. XII. 10. svibanj-srpanj. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. ako dopusti.. Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. naglašuje Lukas. 5. i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom.H. 69. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić]. 122. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944. (1956. br.. cit. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske. Apokaliptički finale bio je neminovan. bilo predano Nijemcima koncem 1942. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina. 164. Tabor-u. g. Vladimir Dedijer. IX. 1. op.) od 26. kako je pisalo u njegovom podnaslovu. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti.-1945. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ". 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode. i 24. dosad držanih u pozadini. studeni-prosinac. kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. koji vrijede od početka do svršetka povijesti.. zabluda. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov. s.-7. nego protiv svojih najboljih prijatelja. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". Bosanski Pogledi (Beč). oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. br.). g. s.D. 5. a mi smo njezini svjedoci i dionici.-187. 15. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". posebice razdobljem od travnja 1941. kojom se vodilo hrvatski narod. 2. 3. po kojima je hrvatski narod postao ono. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon. XI. svibnja 1944.-68. To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. katastrofa naše N. 1952. Rušinović i Lobkowicz. 61. 1955. (213. oko 5.. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". i 22... 18." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951.. Hrvatska Revija (Buenos Aires).. 73. (266. do rujna 1942. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. X. s. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". 1. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". s.. 129. "Talijanska politika spram N.".). 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor. op. 1956. br. na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. da ja i ta brojka previsoka.. kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. 1959. s.-58. i 240. Do nas je pak.. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji.-23. 234.H. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. i početkom 1943. Hrvatska (Buenos Aires)..

".". "Pregovori u Ljubljani". 1951. ili je pak to datum. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH. Vojnoistoriskog instituta (s. navodi taj nadnevak. br. op. do 24. 1942. do 24.." 130 Eugen Kvaternik. koga je on objavio. N. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. Sinovčić.) od 10.. Kvaternik. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom. op.. 137. 7. s. Hochverrat. Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. Marko Sinovčić. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. IX. 570. a svaki tom se onda dijeli na knjige. 10. Die zweite italienische Armee in Dalmatien. da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. Sloboda (Buenos Aires). br. te bi se moglo zaključiti. 4. 1951. dio. 142 Šime Balen (Pavelić.. s. ima 7 tomova. Vrančić. 144.). s. weil sie doch nicht antreten. s. U opasci se kaže. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu.. T. Da li je to datum." Hrvatska (Buenos Aires).. s. Vrančić.. cit. s.. s..H. op.".-20. 38. 1942.. s. s. cit. Armee nicht noetig. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa"..-61. 145 Spomenica. stupac 2. cit. 143.: "Italien faellt als Partner vpellig aus.. Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben. Dnevnik ima 7 svezaka. Sloboda (Buenos Aires). 1. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance.)... šesti Slovenije i sedmi Macedonije. 260. s. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. "Riječi i činjenice. 1950. 243. sv. koja izlazi pod gornjim naslovom. g. k. knjiga 2. 22. sv. 13. 67. 259. 138 Vjekoslav Vrančić. 12.".. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada.. 249. s. Hochverrat. s. 1. 7. op. medju ostalim.-266. (127. "Preludij Rimskom Ugovoru". "Riječi i činjenice. trebali bi nastojati. Haben in Albanien nur Angst... Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. 261..-8. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten. 1943. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". unabhangigen Staat erklart worden war. s. dok. s. s. cit. IV. cit. "Talijanska politika. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru". 247. V..). 1938. L. koja se odnose na jadransko primorsko područje"..-173. op. 133 Marko Sinovčić. siječanj-travanj 1949.. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins.. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. 134 Eugen Kvaternik.. an der julischen Grenze koennen sie vor 22. i 1942. četvrti Bosne i Hercegovine... Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god.. — E. 143 E. Do konca 1958.-69. tom II.-4.D. cit-. 128 Helmuth Greiner.. I. ibid.. op. 125 Vjekoslav Vrančić. 144 Spomenica. travnja 1941. 8/2-1. (1958.000 dokumenata). 39. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. 1939. VIII. 53. br. 3. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr.. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte.. 60. angeblich nicht angreifen. Br1632. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije".000 dokumenata). Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba.. s. 137 Eugen Kvaternik.. VI.. (3) Pavelić je dao početkom 1949. Gornja "Spomenica" donesena je na s. N. 126 Enno von Rintelen.-38. Pawelitsch zum selbstandigen. op.. op. 24. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden. 134. s. 67. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941.. 286. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. travnja'. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod.".. editor. s.: "Es bleibt noch zu erwahnen.. Ne navodi se ni datum. kada je akt protokoliran.. reg. kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva.H. 2. cit. "Još nešto. op.". 1954.) u članku Arhiv.. s.D.128. na što se odnosi datum 23. cit. peti Hrvatske. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.. 1952. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat.. II. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. NDH. 1953. da je spomenica pisana početkom 1943.). da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350. 1944. cit. s. 140 Vjekoslav Vrančić.-1945. Abgrenzung gegen 2. IX. 132 Stijepo Perić. jedan interview o tome Marku Sinovčiću.). od 1861. 135 Edo Bulat. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. 202. 33. op. s. br. u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. s. i 37. 172. kada je demarkaciona linija povučena. 170... u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga. Vrančić. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief. g. Kvaternik. s. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten. IV. s.. s. br. 1955.". koje nemam pri ruci. ibid.) stoji. "Riječi i činjenice. 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju". Hrvatski Narod (Zagreb). 1951. ratni. 22.. Iz samo dokumenta nije jasno. 139 To je drugi Rimski ugovor. naziva prošlom godinom." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1. Vodio je stenografski dnevnik od 14. ni izvor odakle ju je autor dobio. g. 7. "Ustaška emigracija. navodi datum od 27.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige.. 260. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. Mussolini als Bundesgenosse. s. 146 Spomenica.) donosi na s. 263.). cit. 64. U toj se spomenici 1941. VIII. IX. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke. treći Crne Gore. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata.). cit. do . Hrvatska Misao (Buenos Aires). 136 Eugen Kvaternik. 127 Pranz Halder. (Buenos Aires). "Rimski Ugovor".. dom.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije.-50.VII. op. 261. i 266. a da nije naveden nadnevak njenog postanja.. siječanj 1949.

jer su oni htjeli s nama ići na Zapad. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu.". koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje.. "Luburićeve izmišljotine". Hrvatsko. u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. a i ono. ……. 1. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. 168-69. 1952. g. šta se je sve dogodilo. imao interesa spriečiti. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave. X. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. Nažalost. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. O njima će dati svoj sud poviest. (203. g. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. da prekrije svoje stare veze. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. Vrančić je dao zapaliti 1941. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. s. "Još nešto. a nadam se. 98. Drina [Madrid]. 47. den 17. 11. i samo je Vrančić. (Buenos Aires) od 5. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. Kolekcija se dijeli u devet serija. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića.. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. 1943. pa ni onda. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. op. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. jer smo se bojali. a. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje. I u momentu. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. "Bitka na Lievča-Polju". i neka im Vrančić odgovori." Tri godine kasnije. što se je poslie dogodilo. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. dakle. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". III.. i s kojima se nama prieti. Nov. Milan Blažeković. Hrvatska (Buenog Aires). veljača 1956. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. prosinac 1953. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. 33. Milan Blažeković. on nije sačuvao tekst hrvatske note. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. te koje su narodne snage.. cit. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. Tako nas obtužuju. Neka nam dakle. neka dade o svemu točan prikaz. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. 149a Filippo Anfuso. 149 Tako je pričao sam dr. br. a on neka kaže. Berlin.. Taj je članak. s. Bologna: Cappelli. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944. 118. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. koje su ih snage pregazile. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet.. siječanj 1954.. budući da su s njima imali vezu. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali.. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. s. Mi ćemo iznieti. jer su živi napustili Lepoglavu. siječnja 1960. Nismo im bili prijatelji. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. ali ih nismo ubili. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. br." Vjekoslav Vrančić. VI. 152 Vjekoslav Luburić. da u tudjini ne potvrde. Drina [Madrid]. njihov prijašnji ortak. IV. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja..) od 6.. a još nas više ima. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri.-12. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. i zna za njihovu sudbinu. Vrančić objasni. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. kao ni oni nama. s kojima raspolaže. tresli. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora.-48. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. s. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. 150 E. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich.-45. dr. Prvi svesci su izišli 1952. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten.. Kvaternik. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist.-2. br. da kažu. 1957). br. (Treće izdanje. General Skoliber bio je jedan od onih. da su preko Vrančića i kom. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. VI." [Vjekoslav Luburić]. [Ante Pavelić].. Ima nas... "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". 1956. dok je bio njihov namještenik.. "Hrvatskoj Emigraciji". rujna 1939. Prema ovome bi se dalo zaključiti. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. koji je bio i s njima i s nama. 244. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. g. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. Auf Grund erhaltener Weisungen. .-3. 11. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. Deveta serija započinje dokumentima od 4. kako se vidi iz naslova.146 Mussolinijeva pada. g. 1. IV. 151 S. Drina [Madrid].

br. Jeronim. V.. X. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske..-3. br. to je bilo u planu komunista. 48.. XI. a za drugi od ing.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. 8. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. V. 35. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. Kanada). 28. 43. g. izgleda pukovnik UDB-e. br. 2. U tu akciju upleten je bio i sam dr. od 9. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima.. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. 29. [Vjekoslav Luburić] M. 24. 131. Miroslav Varoš. s kojima raspolažem. pa i sami Vokić i Lorković. Slobodna Riječ (Buenos Aires). sv. s. te je kasnije Tito 'likvidirao'. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. g.. bili 'likvidirani'. 25. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića. s. g. kojim raspolaže. dokazom je. 1960. da iskupi svoje obećanje iz 1953. "II 'putsch' croato nel 1944". Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. XI. Nedavno je anonimni pisac iznio. Sv. želeći je proglasiti protektoratom. veljača 1950. 1958. čaniću. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. O puču je pisao. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. Y. U domovini je Mato Rajković. 1. X. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Onda bih i ja iznio i druge podatke. 189. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia.-32. XVII. g. Bilo bi vrijedno.. naveden u našoj op. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću... 36... 113. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. Grupa rimskih prijatelja gen. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. novije povijesti".. I. g." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić. 26. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". Vlaho Raić.. 44. 10. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja. Augusta Košutića. Ć. 1955. Vokić. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. Taj drugi članak. jer su samo stanoviti domobranski častnici. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser. na s. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. Krnjevića bio je R. Hrvatski Glas (Winnipeg. Vlaho Raić objavio je kratku vijest. 1945. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago).. domobranski general Matija Čanić. napisao opširni izvještaj o puču. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji. V. . braneći Farolfia.-54. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. Konačno. Konačno. da se to može jedino postići. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč.. II. 22. Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski. tako da su samo djelomično uspjeli. br. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti. da je "Tito došao na sotonsku misao. No. Pavelić.. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. i 183.. Ivo Omrčanin. piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu. "Jedna epizoda iz hrv. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. 1959. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. 45. Moje je mišljenje. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. br. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. Zatim dr. i 19. iz 1950. 17. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču. Vokić. objavio o puču deset članaka. Omrčanina. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?". 31. Danica (Chicago). od 6. i 5.. 1. 1956. od 13. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića. g.. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. Poznato mi je. (1950. studeni 1959. Mislili su. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J. neka posluži to. [L] Farolfi. a kojoj sam i ja pripadao.. čanića. Australija). ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani.). "Pogledi"... "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika".glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. Nisam imao u rukama članak g.. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. Spremnost (Sydney. br. "U obranu pok. bez oznake izvora.. da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. veljača 1955. VII. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. br. izgleda prema podacima Branka Rukavine. Kako se iz naprijed navedenog vidi. Tomašić. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. od 27. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". o puču Lorković-Vokić.. [Vlaho Raić]. [Miroslav Varoš] M. 248. Nijemci su naslućivali.. 40. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)". 1. 1958.. partizanima.. Da je moja izjava istinita. s. "Vokić j Lorković u svijetlu istine".). U knjizi: Gustav Stockelle. g. 8. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. g. Rim. Hrvatska Misao (Buenos Aires).-191." Miroslav Avdić. . Drina [Madrid].... Danica (Chicago). Rivista di studi politici internazionali (Firenza).. VI. Danica (Chicago). da je Stijepo Perić već 1945.. pa čak i Nijemcima. br. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. IX. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. 10. ali izgleda.-17. i 1956. 15. lipanj 1959. g. Ante Štitića". Blaško Štitić. Vom Ende zum Anfang. nego da uništi hrvatske oružane snage. piše. br. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob.. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. koji je i sam Višanin. g. I.. Marijan Nikšić. da su Lorković. da su Lorković. 1949. Pisac tvrdi. V. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955.-185. pored već spomenute Mačekove tvrdnje. g.

-40. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. 29. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. Matu. piše.-1937. B.. Der Endkampf auf dem Balkan. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. 1940. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. Dva dana kasnije bio je utamničen. 155 Od 30. a drugi Slovenac) saobćila. Taj čovjek. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. C. Oton Knezović. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918.-1945. 156 F. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. koja obuhvaća razdoblje 1937. 1945. a da svoje obećanje nije iskupio. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. Jedan informativan članak o Bleiburgu. Prošlo je već deset godina. Gottingen: Musterschmidt Verlag. do 26. koji obuhvataju razdoblje do 31. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima.. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. s. 1955. br. Graz: Verlag Ulrich Moser. Prosinca 1946. 1183. Nato je Pavelić 8. g. Odatle su uzeti gornji podaci. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu. u Klagenfurtu. 1949. god. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. svibnja 1945. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. vidi se. 1957. V. 39. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini.". VIII. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. do lipnja 1944. 44. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. To Karamarku ipak nije spasilo život.. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. (3) Herman Neubacher. Dragojlov. 7. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio.). danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. engleskog izdanja... Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. Danica (Chicago). (2) Erich SchmidtRichberg. 1937-1945. 1861. odlučniji su se razbježali po šumama. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. Dapače. cit. Series D. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. jer je još uvijek suvremeno i važno. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. Wels. Bericht eines fliegenden Diplomaten. 1951. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". Baden-Baden: Imprimerie Nationale. a djelomično i Splitu. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica. br. Iz sveska I. da nije bilo Karamarka.-1944. op. Jurju Krnjeviću. počela je izlaziti serija D. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. 160 Tako je Maček pričao Singeru. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. Tu je upoznao Ljubu Miloša. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. s. 1.) pregovaram s engleskim generalom. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. srpanj 1956. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. 1956. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. od 31. do 1945. da utvrdimo modalitete naše predaje. br. . vojske pred Bleiburgom 15. svibnja rano ujutro donio odluku. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. 31. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. u četiri serije: A.-1944. polazio u Splitu. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. Sviežčić I. Mladjeg njegovog brata. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika".150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. 78 ss. vidi se. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. 5. strijeljali su Talijani. 79. saobćio 151 nam je. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije.. X. (4) Lothar Rendulic. koje je nedavno djelomično objavljeno. da engleska vojska ne prima našu predaju. Vom Ende zum Anfang. na 8. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. serije D. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. da Karamarko nije sudjelovao u puču. neposredno poslije hrvatske katastrofe. 10 svezaka. VIII. bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. 154 Eugen Kvaternik. da li je Karamarko sudjelovao u puču. Crljen je napisao. s. IX. Bauer u tom članku tvrdi. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. On je sedmi razred gimnazije 1939. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. travnja 1945. Munchen: Verlag "Welsermuhr.. Cijele serije A i B. D. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. Danica (Chicago). From the Archives of the German Foreign Ministrv. Klagenfurt. u Austriji. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. 10 svezaka. 1949-1957. Serie D. Iz predgovora svesku X. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. Otvoreno pismo dru. od 29. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. po naredbi bojnika Matkovića. nastojeći raščistiti pitanje. bit će prikazani u svim pojedinostima". 1949. kojemu na žalost ne znam imena. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima.00 sata. 1960.1933. Godine 1949. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić.. 1950-1968. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. Washington: Government Printing Office. a nikako partizanima. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. g. koji se je krio pod imenom Marković. da je general Lohr u noći od 7. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku. koji je tamo bio prisutan. 1937^1945. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. tom je zgodom gene. Vidi op. 520. u 23.

(Beograd: Kultura 1950.. god. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. cit. cit. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. j. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. odnosno Grigor Vitez. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. g. Vucković . 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura. "Prošlost na optuženičkoj klupi. prospekte. VII. Vidi op. stvarala se prilično nezdrava situacija. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje.. Rezultat bi bio isti.).). 172 Mile Milatović. Treće izdanje). Taj stav bio je šovinistički. 25. 1955..Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires). — Taj sukob morao je izbiti prije 25. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. 1948. 1952. I. kakav je ikad osjetio hrvatski narod. Javite da li se s tim slažete". Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme.: Dokumenti Vrhovnog štaba. op. s. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. op. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini"." Josip Broz Tito. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. 1. 113. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. Evo šta." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. s.. Akademija. s. 177 Na pr. s. izlagala na stanicama slike." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića. s. br.. s.' [Točke u originalu. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. 42. Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura.. 25. 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. XI. U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N.odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. s. Izgradnja nove Jugoslavije. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka". 1. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku. 383. 29. izmedju ostalog. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd. 21.. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj. N. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba. XVII... 167 Zbornik II/2. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati. 74-81. i lično se bogatili.152 160a Prema pisanju Ilije Jukića.. i da bude Hrvat. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić. N. 169 Zbornik II/2. bez ikakve pobliže oznake. 14. 173 [Adil Zulfikarpašić]. .. uglavnom. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. Zagreb. Tom II. s.. Vazduh. g. X. s.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. s. 36.. 36. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. 1959. predgovor Mije Mirkovića. 1947. s." Zvonimir Jelinović. br. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro. 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. odnosno N.. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957).-42.-2. 163b Ibidem.. 29.). I. rujna. Dok. cit." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". op.: ". 1959. Vladimir Dedijer. 155. 6. Tajne 'Kabineta u sjeni'. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva. pojedince i društvo.. 1948. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske. Dok.. kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence. br. komesara Glavnog štaba Hrvatske. op. 257. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni. 168 Vjekoslav Vrančić. br. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. piše Centralnom komitetu. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. studeni-prosinac. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. 115.. t. br. od 20. Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. u opaski 37. Bekić. koje su mu pripisivali protivnici. 85. VII. XII. op. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s. 163a Ibidem. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2.. s. op.). XIV. Bosanski Pogledi (Beč). Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju. 42. Vidi op. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943.. vijala na stanicama samo slovenske zastave. 170 Vladimir Popović Titu. 84. 1.).. 175 Ibid. 1953. 1951. 1957. Hrvatska Riječ (Belgija). s. 3... To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. s. Prvo.. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri.. Zbornik II/2.M. III. knjiga 2. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. 1958.. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru. Josip Broz Tito. siječanj-veljača. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju.: "Maček je bio slab vodja. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom.-37. 1957. rit. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH.. kao srpska stvar — i taj se komunizam . 9. 47. drug Kardelj. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić. iz naše op. 163 Rodoljub Čolaković. 42." Taj je citat naveden u članku: M. do 27. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. 77. 1941. da je komunistički i protunarodni.

opredijelio kao Hrvat. Osijeku. XI. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt. Zemunu. g. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s. Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada. 194.). 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. kao i u Travniku. a 12 komesare Srbe. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima".. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar. s. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. N. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka. 142. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije.: Vladimir Dedijer. Raić. S. 3.. Zenici.). 11. 1958. 21. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz).). 1393. milicije i UDB-e. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin.. 1919. jer je bio "ustaški agent". Takodjer u Karlovcu. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav. objavivši faksimile dokumenata.. u Tuzli Gavrić Mitar. Rudi Kolak. veljača 1950. 17.. tko je i zašto falsificirao dokumente. komandant milicije Kosorić Obren. Hrvatski Glas (Winnipeg. a šef UDB-e je Kovačević Brana.-20." (s.154 održava pomoću vojske. (Zagreb.. 1952. br.. 24. da nije bio zatočen u Jasenovcu. 406.". op.." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. Hebrangove veze s Moskvom. s. Glini. "Za volju istine". 1945. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi... sv. s. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. (4. i 18. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje. Mitrovici. g.. 2. Krnjevićem". s. Kanada). da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. (Denholme. 183 Vlaho A. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. V.-18. Iz cijele te knjige vidljivo je. 1919... V. Dnevnik.—10. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota.). sokola u Suhopolju održane dne 7. 182 P. br. Milatović je nastojao dokazati. promijenio svoje ime u SHS Sokol. Milatoviću.). jer je branio hrvatske interese. 377. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. jer izvještaj počinje: "Ustaše. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra..-8. 18. odijeljenu od Srbije. 5. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. 231. XI. New York 36. VI. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. na s. 61. 433 West 48 Street. A. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. br. II. što umirem od srpske komunističke ruke. Hebrang je tvrdio. Raić. (1960. odnosno.). 1950. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). Medjutim. od 1. u Banjoj Luci Voja Ilić.).. Slavonskom Brodu. proglasio je. V. Brčkom. Kanada). u Mostaru Gagović Sveto. 185 Emin Batlak. op. 632. III. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. br. II. a tjeraju u laž pisca. d. Hebrangov "islednik". Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba). da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. svibnja.). Foči. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. 190 Na toj katedri docent dr. od 2. g. i s. kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. većinom seljački sinovi. IX. g. listopad 1959. 1955. Jajcu.. i t. 193. ur. od 13. i da je brojenje sjednica počelo od početka. kao da smo još u 1918.). koji služe u Jasenovcu pričaju. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju.. od 18 IX 1919 godine" (s.. op. IX. u faksimilu. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante. od 15. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. 1958. a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. od 3. . — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). ožujka i br.. Iz ovog se vidi. da je Hebrang stradao. nenaučno." (s. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički.. 187a Islam. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. 2. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. g. I. s. 184 V. 1. 45. kao što su već objavljeni oni austrijski. Prijedoru. odbora H. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije. komandant Armije Apostolski Mihajlo. Bihaću. 1959. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. sama činjenica. odnosno Kominformom. 4. a Hebrang je tvrdio. 180 Mile Milatović. cit. 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'.. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda.. 187 Važno saopćenje" ibidem. cit. generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). 189 Enciklopedija Jugoslavije." (s. a ne u 1959. sv. 31.). sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan.. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. 1955. 183a Vekoslav Farkaš. 1955. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb. Rogatici. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. s. g. 43. "Razgovor s dr. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. 8. javni tužioc Boro Popović.). s. Glas Kanadskih Srba (Windsor.. br. Izdavač knjige podvalio je piscu. br. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo.. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. 1919. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. ne pokušava odgovoriti. Bijeljini. pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi.). Rumi. su isključivo Srbi.Y. na dva mjesta. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. Gospiću. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje. 195. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. 256. šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu.. 4. Hrvatski Glas (Winnipeg. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. travanj 1959. da bude lakše pristupačan javnosti. XI. Kanada). 19. br. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić.

sedma serija. Ministarstvo vanjskih poslova.] Njemačka. 1935-1939. koji imaju više djela. 1957. Italija. Ko je ko u Jugoslaviji. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu. šesta serija. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. Beograd: "Sedma sila". Dokumenti. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. BadenBaden: Imprimerie Nationale. 1954. Leading Statesmen and Religious Leaders. 9 svezaka. talijanskom i francuskom jeziku. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. Sarajevu. Memorandum to Various Govermnents. Vidi opasku 147. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. svesci XII. koja se odnosi na razdoblje 1895. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. A-HIDJ. i XIII. Radi lakše orijentacije. London: H. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. osma serija. Peta serija. Serie D. treća serija. Hrvatsko Antunovo. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. 1933. Ohio: Croatian National Council of North America.1958. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. kojima predhodi *. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. 19391943. Napad na dra Antu Pavelića. Bio je upućen: "Ligi Naroda. 3 sveska. 1 svezak. odnosno članaka. Rim: Ruffolo. Anonimna djela i članci. 1946. napraviti još dalju podjelu na primarne. nego ih unosi prema sjećanju.914-1918. 1959. mjesta. 1919-1929. 10 svezaka. 1954. I documenti. političkim i kulturnim predstavnicima. odnosno članka. 1937-1945. 9 svezaka. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. 1929. Kuzma Kuharić. 8 svezaka. 1. [Bez oznake pisca. deveta serija. 1951. druga serija. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. Processo Graziani. 2 sveska. Ivan Krešić i Milan Billich.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. pisac nije imao sada na raspolaganju. Ministarstvo vanjskih poslova. Publists and News Agencies. Da je bilo više vremena. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. Isto tako kao i rasprava. Kod pisaca. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik. Engleska. 1929-1938. 1938-1939. Splitu.-1958. Ministarstvo vanjskih poslova. Youngstown. Regarding the Religious Persecutions and True. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. [Chicago. odnosno sekundarne izvore. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. ove rasprave. 19221935. Majesty's Stationery Office. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". svima vladama. 1 svezak. prema tome. do danas. I documenti diplomatici italiani. Rim: La Libreria dello Stato.-1930. njemačkom. novinsko-izdavačko preduzeće. te članaka. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. slijedeća bibliografija. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. ove rasprave. Documents on British Foreign Policy 19191939.-1950. naklade i tiskare]. 1933. 1948. 1952-1959.-1918. Zadru i Rijeci. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. Memorandum. 3 sveska. Vidi opasku 158. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. odnosno članke. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. 1945. 3 sveska. Prva serija. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ.-1958. Il processo Roatta. Msgr. Memorandum su potpisali 20. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska. Knjige. podatke o njima treba uzeti s rezervom. državnicima. IX. a ne abecedni red naslova.. 1950. 7 svezaka. b) članci i c) periodična izdanja. 1918-1922. 1955. te. Ivan Stipanović. . Rim: Donatello de Luigi.

1955. Italy in the Second JVorld War. 1958. 18 knjiga. 4 knjige. i Clement S.-1931. 1932. 4. . 1950. Vent'anni e un giorno. 1948. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center.]. [Bogičević] Bogitschevitsch. Carl von. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. Bogdan. Tom I. Dino. 1952.158 Propis o ustaškoj disciplini. Balen. 3 sveska. New York: Harper & Brothers. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj.. Soldat im alten Oesterreich. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Zagreb: Posebni otisak iz 300. 159 Anfuso. 2 sveska. ur. Treće izdanje. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. Pietro. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Bonifačić. tom IV. Adamic. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Bogdanov. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. 1954. Rim: Atlantica. Ministarstvo vanjskih poslova. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. 1932. 1957. Ustav Ustaše.: Borbe u Srbiji.: Borbe u Bosni i Hercegovini. Milan: Vitagliano. II. Memorie e documenti. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. A Symposium by seventeen Croatian Writers. Alexander. Mihanovich. tom VI. 1959. urednici. 1939.-1947. Filippo. Denholme. Paris Peace Conference 1919. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale.. Zagreb: Zora. M. 0 generalu Roatti. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10.-1958. vidi Šupilo. 1957. —. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). My Native Land. London i New York: Oxford University Press. Erinnerungen aus meinem Leben. 1949. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. * Aloisi. Likovi i pokreti. Vojvodini i Sandžaku. Giuseppe. Emin. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. . Batlak. 1951. Rim: Tipografia del Senato. Giuseppe. Am Rande des Abgrundes. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. Von Lenin bis Truman. Vaso.: Borbe u Crnoj Gori. 1954. tom II. Pompeo. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. [1946. London: Lawrence & Wishart. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. Bardolff. Beograd: Izdanje Sedme Sile. —. Vidi opasku 124. Jena: Eugen Dietrichs Verlag. —. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. A. 6 knjiga. — 10. Un generale e "Otto milioni di baionette".). —. 1955. Louis. Department of State. Berlin: Briickenverlag. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Pavelić. tom V. izdanje. Brondi. New York: New York Universitv Press. Milan: Garzanti. Sjedinjene Američke Države. Prano. Dictators Face to Face.: Borbe u Sloveniji. ove rasprave. 1943. 1949. 1946. Sovjetski Savez. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". 1950. Badoglio. Živa prošlost. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. Vidi opasku 129. Uomini. Washington: Government Printing Office. 1942. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. Dokumenti Današnjice sv. 1955. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. Bastianini. 21 knjiga. Ivo i Viktor Vida. [Winnipeg. 7 tomova u 80 knjiga.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. 1946. Alfieri. Roosevelt and Truman 1941-46. Bottai. 1958. 1957. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. Graz: Leopold Stocker Verlag. Zagreb: Mladost. M[iloš]. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. Memorie di un ambasciatore. London: His Majestv's Stationery office. Buenos Aires: Naklada vlastita. cose. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. ove rasprave. tom III. 1962. Šime. Naslov originala: Due dittatori di fronte. 8 knjiga. 1928. 17 knjiga.. Brehm. 1955. Harold. 1939. [Bologna]: Cappelli. fatti. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. 12. 13 svezaka. 4.: Borbe u Hrvatskoj. Anton P. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. hrvatske revolucionarne organizacije. Memories and Documenti. Bruno. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji.

1954. New York: Doubleday. Churchill. The Second World War. C. London: The Cresset Press. Budisavljević. Vladimir. * Conti. dokumenta i komentari. II. 1948. Milan: Rizzoli. Arthur. odnosno Jugoslovenska knjiga. Dragan. 2 sveska: I. 1941. Stephen.-1963. Galeazzo. [Bologna]: Cappelli. Sarajevo: Državna štamparija. Derenčin. Garden City.. [Dežman. Vinko. 1952. Diario. Čubrilović.-1943. Obradjeno su samo godine 1906. 5 svezaka. 1918 na Jadranu. New York: Harper & Brothers. Južnoslavensko pitanje. * Bzik. Čolaković. James P. Sam kroz Europu u ratu. 1948.. Zapisi iz tudjine. —. 1959. 1965. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije.. 1941. Srdjan. Triumph in the West. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. Dogadjaji.-1955. Mark W. Franz. 1958. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. Slom stare Jugoslavije. 1951. Tomo i Milovan Milostić. 1957. M. Hrvata i Slovenaca. Whirlwind. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće.160 Bryant. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. —. Leopold von. Closing the Ring. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. 1949.-1914. 1944. Boston: Houghton Mifflin. London: Collins. 1949. Mijo. Ugo. 6 svezaka. Čubelić. . 1921. Ante. The Hinge of Fate. Calculated Risk. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Milivoj] Ivanov. IV. The Turn of the Tide 1939-1943. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Čulinović. 1939. Chlumecky. Beč: Verlag Rikola. Byrnes. do 7. Ciliga. 5 svezaka.-1950. Stvaranje Države Srba. Buenos Aires: Vlastita naklada. i pisac je tamo označen šifrom SHS. 1919. 1946. 1947. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. 1957. 3 sveska. New York: Harper & Brothers. Clark. Ustaška pobjeda. Milada Paulova identificirala je pisca. —. XI. —. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića.. Milan: Mondadori. 161 Clissold. Cianov diplomatski arhiv. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. 1958. 1946. Their Finest Hour. Zagreb. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. Zagreb: Matica Hrvatska. —. An Account of Marshal Tito's Rise to Power. Ciano. Prilozi za biografiju. Pariz: Les Iles d'or. Zagreb: Matica Hrvatska.-1925. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. 1948. 1950. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. G. —. Milan]. Zagreb: Dionička tiskara. [Čemerikić. Rim: De Luigi. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. Bologna: Cappelli. 1943. Crljen. Winston S. Šime. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. 1942. 1943-1946. 1946. Bublić. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Servizio segreto. Beograd: Kultura. Grand Alliance. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". Beograd: Kultura. 1959. Dedijer. 1953. Conrad von Hotzendorf. L'Europa verso la catastrofe. Danijel. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. [ožujak] 1918. Diario 1937-1938. Pariz: Vlastita naklada. vidi Mazzura. 1948. Comando Supremo. Cavallero. Marijan. jer je pisac umro prije završetka djela. Rodoljub.-1940. 1948. Zagreb: Braća Kralj. Zagreb: Knjižara Preporod. Pariz: [Vlastita naklada]. —.. 1929. Speaking Frankly. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. Prvi svezak. Branko. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. Cecić. 1951. Josip Broz Tito. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Triumph and Tragedy. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. Dimio 1940-43 del capo di S. Ferdo. Zagreb: školska knjiga. Dnevnik. 1945. —. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike.

Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. Wilhelm. 1928. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". 1929. 7 svezaka. Mirko. 163 Haller. Milan: Garzanti. The Memoirs of Cordell Huli. Vom gestern ins heute. Politička povijest Hrvatske. Funder. Ho difeso la patria. Buenos Aires: Croatian Information Service. 1941. 1948. Svezak 10. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. [Fotić. New York: Viking. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Hinko. Praeger. 1952. 1940. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Die geheime Front. New York: Frederick A. The War We Lost. 1948. ali francuska ima jedno. Raffaele. 1947. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Stuttgart: SteingrübenVerlag. Rudolf. Josip. 1951. Walter. Feis. 1938. 1943.. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. —. The Story of Nazi Political Espionage. Chuurchill. Život jednog hrvatskog političara. Šupilo.und Volksforschung. 1955. Drljević. Linz i Beč: Nibelungen Verlag. 1946. 1927. 1950. New York: Ali Slavic Publishing House. Ulrich von. Milan: Rizzoli. Walter. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. 2 sveska. Zagreb: Politička biblioteka. Hitler e Mussolini. War Journals (German). Meyner. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Hermann. Sekula. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. Lochner. • Glojnarić. The War They Waged and the Peace They Sought. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins.-1952. 1950. 1954. 1936. Die Katastrophe. Franz. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. pseud. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. So endete Jugoslawien. New York: Macmillan. Balkanski sukobi 1905. Hrvatska i državna politika. Stalin.. 7. 1951. 1948. 1951. Hefer. Glaise Horstenau. Napulj: Edizioni scientifiche italiane. —. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. Zagreb: Vlastita naklada. Zagreb: Velzek. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. Cordell. Mate. Gregorić. Joseph. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. Stjepan.-53. Talijanska kolekcija ima više pisama. herausgegeben von E. Ricordi 1922-1946. Leipzig: Verlag von S. Princeton: Princeton University Press. Gaži. [Hitler-Mussolini]. Herbert. Greiner. Zagreb: [Vlastita naklada]. Beč: Amalthea Verlag.. Beč: Humboldt Verlag. 1959. 1950. vidi Hoettl. 1922. 1938. 1957. Halder. Hirzel. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Wilhelm] Walter Hagen. Zürich: Atlantis Verlag. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". Horvat. Organisation.162 Drinković. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. Prvislav. Grisogono. Huli. do 1935. ur. The Secret Front. Beč: Verlag Herold. Guariglia. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. Pariz: Editions du Paris. 1948. Konstantin] Constantin Fotich. Borba Hrvata. Horvat. Helmuth. 5. Stjepan. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Pedeset godina iz perspektive emigranta. [Hoettl. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Danilo. Vidi opasku 127. Deutsche Schriften zur Landes. 2 sveska. Hinković. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. Graziani. lettere e documenti. na s. Edmund. 1941. Befehl im Widerstreit. —. —. Hassell. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. Dr. Goebbels. Friedrich.-1941. Jugoslavija u Americi. Hagen. 1952. Heusinger. Roosevelt. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. Wiesbaden: Limes Verlag. Introduction de Andre Francois-Poncet. Adolf. 1945. Vom andern Deutschland. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Görlitz. koje nema talijanska. . Vodja govori. Series: "Croatia and Croatians" No. Zagreb: Politička biblioteka. Zagreb: Putevi. Iz velikog doba. —. 1944. 1936. Syrmien und sein Deutschtum. ove rasprave. Rodolfo. David Starčevič.

Zagreb: [Vlastita naklada]. Ivo. . Zdenko. Jugoslawiens Aussenpolitik. Iveković. Ivanov. Beograd: Kultura. pseud. ur... Hrvatska politika 1903. P. 1939. 1956. 1952. Dnevnik. Rudolf. bivši časnik Austro-Ugarske.164 Ibler. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. Lovre. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. II. 1948. Kiszling. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf.. Der Weg zur Nation.. Ivo. Knjiga o Draži. Karapandžić. Zagreb: [Vlastita naklada]. Macartnev. Jančiković. 1938. 1958. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. Michele] Leonardo Simoni. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta. Dušan A. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. Soldat bis zum letzten Tag. Uspomene i doživljaji. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. Jong.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. Aus der Geschichte der Südslawen. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. Mladen. 1914. i II. U suvremenom kaosu. Pregled povijesti Hrvata. 1954. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. 1935.. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. Chicago: The University of Chicago Press. New York: G. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. vidi Stranjaković. Nepokorena zemlja.. Cleveland: [Vlastita naklada]. Tomo. In der Maur. Lichtträger. prosinca 1928. Oton. Lazić. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja. Janko. Branko. [Lanza.: Berlin. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. —. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. 1938. vidi Pilar. Posljednji eseji. Rim: Migliaresi. Chicago: [Vlastita naklada]. Zagreb: [Vlastita naklada]. 1958. Krišković. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Krbek.. III.. 1946. Berlino. Bor. II. Bonn: Athenaum-Verlag. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. 3 knjige: I. Gilbert. Sviežčić I. Vinko. —. Narodni heroj Rade Končar. 1929. siječanj 1939 Jelinović. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. Kallay. Hungarian Premier. Jugoslawien einst und jetzt. srpanj". Milivoj. označujući je izdajom. Obradjuje dogadjaje do 1918. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). 1956. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. A King's Heritage. Petar]. Putnam's Sons. 1960. Lorković. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. pseud. Levntal.. Knezović. Madrid: Osvit. Branislav. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Hrvatska politika 1904-1906. Knj. Albert. M. Nicholas. Ivo. Zapisi iz IV. Knj. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. 1861. vidi Pilar. Zagreb: Matica Hrvatska. Kesselring. Pisac. Jozo. izdanje. Mladen. [Karadjordjević. Jugoslawiens Entstehung. Kadija. I. 1951. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. With a foreword by C. Windsor. pseud. 165 Kardelj. 1953. Kljaković. A. Kanada: Srpska narodna odbrana. i V. Louis de. Pisac. 1956. 1957.. Juričić. Florian. Die Kroaten. Zvonimir. Katić. Kvaternik. Niko. New York: Columbia University Press. Ambasciata d'Italia 1939-1943. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Zagreb: Matica Hrvatska. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.. 1954. Narod i zemlja Hrvata. Edvard. vidi Dežman. 1953. Hrvati u izborima 11. Eugen.. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. Beč: Amalthea-Verlag. pseud. The German Fifth Column in the Second World War. Leben. Knežević Radoje L. III. 1914-1917. 1945. 1952. Die. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. Lončarević. 2 sveska. Pokolj hrvatske vojske 1945. Dr. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. 1955.

1957. Milada. Narod koji nastaje. K.). Das Haus am Ballplatz. Novak. Ogrizović. —.-1928. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". Ante. Načela Hrvatske republikanske stranke. 1894. * Murgić. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. "Spor A. —. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1956. October Fifteenth.-1918. A. Paulova.). Zagreb: Preštampano iz "Obzora". 5 svezaka. 6. 29. Trbojevića. M. 1952. Sporazum 1939 godine. (ožuiak).. Petanjek. 167 Musulin. Dr. Ante. Pavelić. Bad Godesberg: Hochwacht. br. —. Lijepa Plavojka. Bericht eines fliegenden Diplomaten. (21.. vidi Bonifačić. 1935. 1937.. 1956. ur. Sonderauftrag Südost 1940-1945. Pavelić. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. 15. Milostić. Zagreb: Binoza. D. Das Verbrechen und seine Hintergrunde. In the Struggle for Freedom. 7. Giovanni. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. 1959. 1948. Clement S. Göttingen: Musterschmidt Verlag. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. [—].-1960. br. Vladko. (1957. 8. Hrvatska Državotvorna Stranka. München: Knjižnica Hrvatske Revije. —. 21 svezak. Tomo. Mandić. 1913. (1957. Marković. Treće izdanje. I . Ivan]. 1956. 12. Hermann. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. [1936. Mihanovich. Buenos Aires: Hrvatska Misao. Magnum Crimen. 1903. Vladeta. David Hunter. Dr. Beograd: Srpska književna zadruga. 1956. (15. 1953. 1924. [Oršanić. St.). Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. Mazzura. vidi Salvatorelli. Kanada) g. 1924: Pisac. London: [Vlastita naklada]. 1913. br. Pavlović. 1959. Maček. 1936.). 1925. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. Vladimir Maiek. br. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. Vlatko Maček. Jukić i 'Hrvatska Revija'. Windsor. Milovan. 1931. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. 1957. Ratne Mornarice. (25. 1952. Ante Trumbić. vidi Čubelić. . Mile. 1953. Ostović.]. —. P. vidi Hitler. Povodom petnaestgodišnjice. Der Königsmord von Marseilles. —. Buenos Aires. Maslarić. Božidar. Milićević. sv. Marjanović. Zagreb. Smith Pavelić — I.166 Macartney. Sećanja. Miller. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). Vidi takodjer. Miljuš. Split: Redakcija listova Jug. Savremena Hrvatska. München: Verlag für Kulturpolitik. Einige Dokumente und Bilder. 2. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. Branko. Borba za Jadran 1914. The Crime and Its Background. 2 sveska. Ante Smith. 8. Laza. C. III.1904. Šime i Marijan Derenčin. 1957. Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. Antun F.. s. Zagreb: Prosvjeta. Luigi. II. 2 sveska. Milatović. 1951. 105-6. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih.) i br. 1952. Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". The Truth About Yugoslavia.. Moskva—Madrid—Moskva.." Hrvatska Revija (Buenos Aires). Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Neubacher. II. Zagreb: Komisiona naklada S. ) . Mira. Slučaj Andrije Hebranga. Rijeka: Izdanje Knjižare G. Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. Buenos Aires. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). g. Milan. 1903. My Diary at the Conference of Paris. Alexander von. IV. 1959.-1946. A History of Modern Hungary 19291945. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. (11.. Edinburgh: The Univeraity Press. Slava. Kugli. 1. podrijetlom Hrvat. Jugoslavenski Odbor. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. 1953. Beograd: Kultura. Zagreb: Jugoslavenska Akademija.. New York: Roy Publishers. (25. 3. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. Jugoslavija i Trojni Pakt. Dr. Božidar. New York: Robert Speller & Sons. Viktor. Hrvatski Pokret. Fragmenti za historiju ujedinjenja. Mussolini. I. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. sv. Dubrovnik: Nakladom pisca.).

-1954. 1948. Izdavačko preduzeće Srbije. Tajne emigrantskih zločinaca. 1919. Mačeka. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Salvatorelli. —. Izdavačko preduzeće Srbije.168 [Pilar. Politički zapisi. Jelka. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. —. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. Turin: Einaudi. Vojo. II. Luigi i Giovanni Mira. Erich. II. Schmidt-Richberg. —. Salvemini. —.H. New York: Harper & Brothers. 1955. Wels i München: Verlag "Welsermühl". Gaetano. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. Rapallski ugovor. pseud. vidi Lanza. Josef. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. 1950. —. Enno von.-1941. Zagreb: Matica Hrvatska. 2 sveska: I. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. [—] Florian Lichtträger. U obranu istine. Prelude to World War II. Zagreb: Mladost. Dr. 1925. Grozote na Janka Puszti. 1951. 1953. —. Otto milioni di baionette. Rohrbacher. 1959. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. po mojem mišljenju. Der Endkampf auf dem Balkan. Beč: Ullstein Verlag. Beograd: Prosveta. 1943. —. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. —.]. Rendulic. Paul. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. Ivan. N.-1952. 1946. Zagreb: Naklada piščeva. Lothar. 1915.. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918. Ignacij. 1936. Uglavnom se prikazuje rad komunista. 1953. 1957. 1921. Michele. Zagreb. New York: Doubleday. Leopold. Pogorelec. malo zapažena. Zagreb: Breyer. Buenos Aires: Piščeva naklada. Iz mojih političkih zapisaka.D. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943.. 1915. Leonardo. Sinovčić Marko. Antun. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. . Franko. 1950. 19 knjiga. Sećanja na jednu diktaturu. 1908. Vladko Maček i Rudolf Herceg. Roatta. Zagreb: Breyer. Prikaz cjelokupnog pitanja. Buenos Aires: Piščeva naklada. Raić. 1914. Juričić..-1914. Storia d'Italia nel periodo fascista. Ante Pavelić.-1919.-1926. 4 sveska. Simoni. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen. 1950. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. 1955. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. ali. Buenos Aires: Piščeva naklada. Smiljanić. 1921. 1940. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. Beograd: Prosveta. [—] L. Dragoslav.-1989. Diktatura kralja Aleksandra. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. Buenos Aires: Piščeva naklada. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". 1955. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. 169 Rajčević. Ein Volk ausgelöscht. Bearbeitet von Fritz Fellner. Mario. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". izdanje. Iz emigracije. izmedju dva rata 1918. 1933.. 1933. U svjetlu činjenica. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. Svaka knjiga ima poseban naslov. Životni problemi hrvatskog naroda. Milan: Mondadori. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Schmidt. Svetozar. Südland. Svjetski rat i Hrvati. Južnoslavensko pitanje. Zagreb: Breyer. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. Pribićević. Vlaho A. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". Zagreb: Seljačka Sloga. Kobne smjernice naše politike spram Italije. Hrvatska i Srbija. 1953. enlarged edition. 1956. Pilarova posljednja knjiga. Buenos Aires: Piščeva naklada. Potočnjak. 4 sveska. 1953. Redlich. Radić. Sabrana Djela. Sherwood. Rintelen. Roosevelt and Hopkins. Radić. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. Revised. V. u svietlu dokumenata. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1954. Ribar. Izdavači: dr. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. [1949. 1959. 1954. Robert E. Mussolini als Bundesgenosse.-1941. Iza kulisa emigrantske politike. Zagreb: Breyer. Ivo] Dr.

Jr. X. II. His Life and Reign. New York: Harper & Brothers Publishera. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. Trumbić. Druga progonstvo Eugena Kvaternika. Tito. Vučković. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Vrančić. 1920. preporoda. Wheeler-Bennett. Stetinius. Years of Trial and Hope 1946-1952. Jugoslavenski odbor. Memoirs. 1949. 65.. Šibl.-1860. Garden City. Kerubin. ur. Politika u Hrvatskoj. Arthur H. New York: Doubleday.. dio). Desimir. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. 1947. The Private Papers of Senator Vandenberg. Godina 1858. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). g. Hochverrat. Stojanović. s. Ivo. —. br.). 1955. 45. Ante. Na putu. (1950. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. s. [1942. Geschichte des zweiten Weltkriges. 1953.. Frano. 1952. Topalović. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. vidi Bogdan. 1936. 1954..-88. Govori i izjave od 15. br. . 1950. —. London: Macmillan. Jr. 1957. 2 sveska: Year of Decision. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". —..). (Pittsburgh). (1934. London: [Vlastita naklada].). 1951.]. Branislav] Branko Lazić. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće. 1907. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj". Ferdo. King George VI. Seven Decisions That Shaped History. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. 1957. 12. Šegvić. g. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. Zagreb: Kultura. 1948. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. Truman. Većeslav. 1927. Ivo. Tippelskirch.II.. — 1919. Welles. Živko. vidi Pilar. Vilder. Harry S. Ante.. malo prošireno izdanje. Liga Naroda. II. Zagreb: Matica Hrvatska. 1949. 1949. Official Journals. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. Josip Broz. 1953. London i New York: Oxford University Press. Starhemberg. New York: Doubleday. (lipanj . 30. 1943. Bika za rogove. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. "Nova epoha hrvatskog naroda". John W. Srpski nacionalni problemi. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Nikola. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). (25.) — 43. L. 171 Tošić. —. Zagreb: Nova Evropa. Garden City. Bilješke i sjećanja. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. pseud. ur. Božidar. New York: The Cooperation publishing co. 1953. 7. Gustav. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu].. dio). Zagreb: Kultura. 1943. Memoirs. Zagreb: Kultura. Partizanski razgovori. VII. do 27. —. Graz: Verlag Ulrich Moser. Edward R. 1946. Priredio Blaž Jurišić. Bonn: Athenäum-Verlag. Vom Ende zum Anfang. Supilo. Kurt von. Südland. 1907. 1958. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. br.-1865. Knjiga III. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. The Rome-Berlin Axis. XII. Sumner. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). Zagreb: Kultura. Izgradnja nove Jugoslavije.. Viktor. 15. Ernst Rüdiger. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike. 1712-1840. Wiskemann.II. s. London: Hodder and Stoughton limited. Iz ilegalnog Zagreba. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference. 1952. 1958. Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. Zagreb: Kultura. 1950. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. (26.-1956. Elisabeth.. [Stranjaković.170 Starčević. Šišić. Vandenberg. V. Hrvata i Slovenaca 1914. 6. [Bez oznake mjesta i naklade]. Boston: Houghton Mifflin. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. 657-65 i 682-737. Godine 1861. Between Hitler and Mussolini. 1966. Dogadjaji poslije 1929. Stockele. Ivan. Vida. Izabrani spisi. Po njegovu dnevniku. izdanje. Zagreb: Vlastita naklada.109. X. 1959. S bielom zastavom preko Alpa. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). (prosinac . Ozažeo iz njegova dnevnika. Vjekoslav.

(1957. 1. 46. (1957. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. IV.). 45.). 50. "Smrt Mile Starčevića". (105. Antolić. (25. Bogdanov. Milan. (prosinacsiječanj)..".-19. 21. ove rasprave.). 2. br. III. 353-477.".". P. 163. (1951. a Londonu. koji su. 11-17.). ove rasprave. M. e.). 30. Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)". 24 (srpanj) — 26. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. XII. 15.) (28.). "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". (kolovoz).). Hrvatska Država (München). "Kako je srušena Jugoslavija". s. 13-18. s. Ivan. s. Hrvatska Revija (Zagreb).. (8. upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. S. s. 31.). Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". 20. (ožujak-travanj). (25. Krunoslav. s.). "Hrvatski Domobran (1931-1956)".). s. s. (lipanj). izišlom u Zagrebu 1938.-8. XII.). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). " 'Albanski Status'". sv. Ante. (20.).-17. 44.-171. svibnja 1945. Kanada).. Ante. 161-64. god.).172 A.-21. (Chicago). (lipanj). 5. (veljača) —20.) (5. (1953. g. 3. Bauer. (rujan). (1952. (lipanj). (12. (1957. Hrvatska Misao (Buenos Aires).). ove rasprave. 3. I. 7. Kanada). Sjećanje na Mladena Lorkovića. Država 173 —. X.). Bonifačić. ove rasprave. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". (25. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. (1953. (1959.-4. S. Australija). Bauer. "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca. (1949. 1. g. Hrvatska (Buenos Aires). "Jedna deklaracija iz vremena rata". Leopold] Nikola Zrinjanin. 21. 1. —.).". s. (1959.). Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv. Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. 6. vojske pred Bleiburgom 15.) — 13.). Babić. 58-68. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. V. g. g. Bosnić. Hrvatska (München). br. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. Vidi opasku 157. Bošnjak.H. "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". Danica (Chicago). br. —. 18. br.-1954.). Hrvatski Glas (Winnipeg. Batušić. Maček i Njemačka uoči postanja N. IV. 38. "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije". Ante. br. br.". sv.). 3. (1949.).). Milu Budaka. Ante Smith. "Pogledi".). Hrvatski Glas (Winnipeg. II. knj. Sloboda (Buenos Aires). s. g. Mladen. "Dr. (Buenos Aires). M. vidi Pavelić.D. (6. —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1947. (15. sv. (1949. Travnja 1941. g. (Buenos Aires). g. "Predaja hrv. (1950. vidi Pavelić.). 3. Avdić. Montevideo. 23.(lipanj). Bičanić. br. Vaso. 2. Vidi opasku 80. g. 5-11. Hrvatska Misao (Buenos Aires). s. 6-10. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". br. Hrvatska (Buenos Aires). To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb).). M. sv..). "Dr. (1949. br. "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje". Antun. (26.). 45. g. . br. g. VIII. (1956. As. g.). 30-32.). XI. br.). Vladko Maček i 10. g. (1958.). 25. 325-28. 36. IX. XII. —. vidi Pavelić. nadbiskup. Spremnost (Sydney. vidi Vucković. (1957.). 17-19. g. 8. —. 2. s. 311. Žitomir. vidi Tomas. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje". (travanj). (24. 6. Švicarska]). (1950.-4. (6. br. br. br. 17. Bekić. O memorandumu hrvatske državne vlade. (Buenos Aires).". 16. A. Vidi opasku 152. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. sastavljen izgleda koncem 1941. br. 22. Pismo Anti Paveliću". Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. XI.. Stjepan [Vilko Rieger?]. Ernest. 6. 12. Vidi opasku 98. —. Sloboda (Buenos Aires). Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". prosinca 1953. —. 2.). [Bogdan. g. Antić. (1956. [Belobrajdić. —. g. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg. br. 3. Izbor (Buenos Aires). (1942. 49. g. Rudolf. (31. s.. 7. 161-171. Travnja 1941. 4. Ivo] Piligrin. 1. (267. Miroslav. "Podlost na djelu. Danica.). Blažeković. IX.

10. (Chicago). 2. g. br. s. 3-10. s. Rikard. Vekoslav. II.).. 7. 2.). 175 D. "Luč Marka Hranilovića". "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". [sv. 1906. Vjekoslav. s. II. 509-23.). 83-93. vidi Zulfikarpašić. "Kalvarija hrvatskog naroda god. (lipanj). 24. izručena Hrvatska Državna Vlada".). koji izlazi u Londonu. Davorin. sv. br. "Pregovori u Ljubljani". 33. 29. g. g. 1959. (1956. X. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. IX.). i njegov odgovor od 23. g. Frank.. slaviji (Pariz). sv. g. 9.). (10. Bila su četiri člana nadzora: Dr. "Deseti Travanj". —. —. Kanada).). 365-396. 250.). 22. 24. s. XII. (Chicago). 34. Ante Štitić. (26. (1951. 7. 122. g. IX. Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. 2. Ante. Osobne uspomene. "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". sv. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. g. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". Ante Vokić i Danijel Crljen. Hrvatski Glas (Winnipeg..] (1952. (1956. XII. 7-20. (1958. s. Pregovori s dr. Antom Pavelićem u travnju 1946. XII. (1959. Bukovac. (267. Vidi opasku 119. Vjekoslav. (1952. 155-58. (25. 3. g. s. (1949. 1959. br. ove rasprave. s. 1941. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Krunoslav.). 29.). XII. (srpanj). br. general. —. vidi Luburić. Ciliga.). Dokumenti o Jugo.-35. III.. g. Buć. Farkaš. (29. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). Danijel. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". Vidi opasku 157. 5. 209-10. Flogel. Mirko Jerec. (1959.).). Danica (Chicago). "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". 6. s.). Fedor. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). Brlić. "Kako je 1945. s. (Buenos Aires). (Buenos Aires). 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. Dragiša. br. i istupu pristaša HSS iz njega 1932. Dragojlov. 23. (lipanj). Draganović. Ivan. Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatski Kalendar 1955. Domagoj. Interview je bio objavljen u tom listu od 24. Ivan. Juraj Krnjević je 7. (1957.). sv. 2. 1. (12. ove rasprave. s.). br. 4.174 Brčić. (25. "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. pseud. XI.). br. "Iz šume u emigraciju". 76-87. Hrvatski Kalendar 1950.).). "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije".. br. 55. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. 1945. L. [Degrel. br. g. —. Svetomir.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). Hrvatska Država (München). (svibanj). Ivo] I. 6.). 94-100. Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A. 2. Krnjevićem". Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. sv. Josip. Hrvatska Misao (Buenos Aires). g. s.). sv. V. br.). 18-28. br. (lipanj).1. Namesništvo. Mato. Čengić. 12.". s. —. (1957. 120-28. (1959.) (28. 5. 6. (1. (prosinac). Hrvatski Narod (Zagreb). (1955. 43. 425-49. 31. Djukić. Hrvatska (Buenos Aires). 203-12. "Prije i poslije agrarne reforme". Cvetković. Josip i Mile Starčević. dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava".). Raić. 39. Drinjanin. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada). Aziz. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. III. 345-64. "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". s. (Buenos Aires). 38. Crljen. Srpska Zastava (Buenos Aires). Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. Agrarna reforma u kraljevini SHS. Bulat. (2. vidi Luburić. 5.). Dr. g. (1959. s. s.). sv. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Adil. "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". Danica (Chicago).-1937. pseud. 1906. 4. 36. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". br. (lipanj). Edo. 29. "Proročanstvo iz Kremne". (1964. (1949. . V. Stjepan. s. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires). br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g.. X. (1954. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". "Razgovor s dr. "Iz moje upravne prakse". pseud. D. (25. 9-24.

) (lipanj). br. 5. Colorado. (1949. (1949. (Buenos Aires). Journal of Central European Affairs (Boulder. (1947. Kalendar Hrvatski Glas 1953. "Da kažem svoju". "Komesarijat u Matici Hrvatskoj". barun. sv. XII. (1957. 23-32.). "Prvi dani svibnja 1945. Hrvatska Revija (Buenos Aires). vojska". 4. XI. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". —. s. 44. (20.. "Stephan von Sarkotić". g. (1952. g. 3. II.). "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". s. "Dr. (ožujak). (16.). Krek.). 11. 11. (1953.) — 37. "Hrv. g. s. (12. (Buenos Aires). g. br. J. XI. (1954.). IV. g. USA). g. 422-27. —. Svobodna Slovenija (Buenos Aires). br. Friedrich. Hrvatska Regija (Buenos Aires). (23. "Razgovori o Bosni". Vidi ovu bibliografiju. g. te izjava dr. s. 3. I. Bogdan. (1959. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Prigodne uspomene. (ožujak).). 4. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". "Hrvati u tudjini". s. "Junačka obrana Višegrada". (15.). (5. 8. VIII.). 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". Radmilo. (1952. (1. B. —. X.). (Winnipeg. New York Herald Tribune (Pariz). (15. 35.) (svibanj) — 11. 561-67. 2. March to May 1919". br. 1.. 123-32. Kanada).176 Funder. Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". 19.). g. (1958.). 2. "Le Roy King's Reports from Croatia. Guttmann. —.-7. "Hrvatska u burno proljeće 1939. —. Korošec in kralj Aleksander".). Ivica. (1954. (1952.-39. 1918". Hefer. 23. (1955. g. Hrvatski Glas (Winnipeg. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). 14. I.. i 13.). D. —. Ilija. Hrvatska Država (Madrid). Vinko] Nehajgradski. 1952. (1954. politika i hrv. (1953. "Geografski položaj Hrvatske". br. (1938. g. 21. 10. (31. 40. Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. s. 26.-64. (1956. Osoba i Duh (Madrid).). "Yugoslavia as Neutralist: 1937". Osoba i Duh (Madrid).-60. br.. Puriću. 110-15. X. "Razmišljanja o Hrvatskoj". Kanada). s. (1. III. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Skupštine Ujedinjenih Naroda". (1960.). Krajač. sv. dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. br. Prigodom 25-god.). s. (40. 7. g. 7-13. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". 4. 16.). Die österreichische Furche (Beč).) . Kanada). (1959.).). 2. s. 4. Kanada). g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1949. XI. VI. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. g. g. s. Milan. s. s. Simovića. 4. [Kamber. Ivan. Journal of Croatian Studies (New York). (1941. (1955. Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". Piščeve uspomene iz Doboja. (studeni). (1952. godine". Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. Ivo. Dragutin] Charles Kamber. —.. Radoje L.). 1935. Hrvatski Glas (VVinnipeg.). Jelić. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (38. (13. g. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. (29. Hoptner. 3. —. 56-60. vidi Degrel.). 6. 12. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". II. sv. 26. 24. s. Danica (Chicago). "Kako je propala Jugoslavija". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Blaž. 2.). sv. br. (svibanj). g. VI. [Krišković. Stjepan. br. 28-38. g. g. 53-57. u Zagrebu".).). (28. (prosinac). Kanada). 51. 28.VII). 11. 4. Poruka (London).).). Hrvatska Revija (Buenos Aires). travnja 1941.). sv. (26. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". (29. X. travanj) —28. Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). br. Hrvatska Revija (Zagreb). Jukić. Gazi. 177 Jurišić. (lipanj).) — 24. sv. Grdjić. —. 2. IX. g. (1952.29. 31. . "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca. Historijski Zbornik (Zagreb). 5. br. (lipanj). Krilić. sv. g. 14.).6. svjetskom ratu. (1949. delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g.). 2. g. 26. "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6.). Jesen 1941. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu".). s. —. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Stjepan. Jerome. 324-28.). X. 159-65. —. s. Jareb. (1957. 75. 531-34. 390-94. —. s. Hrvatski Glas ("Winnipeg. — Slobodna Riječ (Buenos Aires). br.) — 43. 18. br. 5. Hrvatska Revija (Zagreb). 11. (1952. s. (16. 1453. Kanada). 113-16. 264-68.). 166-76. Hrvatski Glas (Winnipeg. VII. s. sv. Branimir R. X. Krizman. Stjepan Radić]".). "Hrvatska u raljama boljševizma". O hrvatskima časnicima u II. g.). Hrvoje. VII. 28. "Izvještaji D. 1. 1. I.. (prosinac).-10.). g. sv. g. 13. br. (1. Medju ostalim. "Yugoslavia: Past and Future".).). br. sv. (1953. Historijski Zbornik (Zagreb). (prosinac). 9. 19-23.). "Narod Hrvatske". (1958. 29. 8. br.-158. (lipanj). Knežević. (1. 29. Osvrt na članak: Ante Ciliga.

). s. [—] Ante Planika. Hrvatski Kalendar 1950. s. "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. Hrvatska (Buenos Aires). sv.). —. Lisac. (1952. 1. g. g. (1951. Aktivnost dr. IV. g. "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". (1952.-15. 1. 199-236. s. 1. 1-12. 5.-12. 12-14. 2.). "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja". 33186. 3. 3-6. (siječanj). g.] (1949. 11. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Pavelić i ja mislimo iste. 9.). g. Anali Jadranskog Instituta (Zagreb). br. Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. 4. Kvaternik. 3-5. (H. [—] General Drinjanin. Glas Sv. i 1942. " 'Narodno Vijeće Slovenaca. (1958. [—] Domagoj. Guillermo A.] (1949. g. godine". 3. s. br. (Buenos Aires).).D. 8-10. "Talijanska politika spram N. 4.).). Izjava je datirana: "Tamnica . (prosinac). [—] Ante Planika. godine. "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. g. [—] General Drinjanin. "Emigracija i narod". [—] General Drinjanin. 3.V. s. —. (1954. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). g. Andrija-Ljubomir. sv. g. (1956. Kulenović. (Chicago). 3. 48. br. s. 1. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. (travanj). br. br. g. Kvaternik. Jurja Krnjevića 1944. br. Drina [Madrid]. Izjava političnog predstavnika bos. br. g. s.). 1941. Drina [Madrid]. —.". vidi Farkaš.). —. "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". Drina [Madrid]. 2-8. (1954. pukovnik HOS-a. 2. [9. "Naš Ministar". 2. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. knj. —. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. herc. (1959. —. 3. —. Vekoslav. br.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941. 11. [Luburić.-12. —. godine". s. Dr. (1954. XII. (1955.). Hrvata i Srba u Zagrebu". Hrvatska Revija (Buenos Aires). travnja 1954. 2. Juraj.). 1918. Antuna (Buenos Aires). "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . (1951.-10. 7. "Priželjkivanja". 9. Hrvatski Narod (Zagreb).". O Rafaelu Bobanu.). Vjekoslav] General Drinjanin. 2. — Drina [Madrid]. [—] General Drinjanin. (srpanj). Glas Sv.). g. 7. (studeni-prosinac). "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'. (svibanj). br. "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". "Riječi i činjenice. Ispravci članka u br. (1957. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". s. (listopad). s.. Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29.). s. 85-101. 4.). Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi". [9. Drina [Madrid]. g. br. Drina [Madrid]. Glas Sv. br. s.) (10. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). s. (Chicago). Antuna (Buenos Aires).). muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (1953. —. 1944. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. 9. (lipanj). (1954. g. 125-145. "Suvišni priedlozl. Hrvatski Glas (Winnipeg. (4. Nije završeno. Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. izjavio je dr. 21-33. —. (1951. 5-8. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu".Veliki Tjedan. 2. 2. Travnja 1941. 3.-3.). Izbor (Buenos Aires). (Chicago). 1.). 6. (1956. s. 225-58. 19. 1.] (1949.-5. Kanada).-2. (siječanj). br. 1. "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". (1952. br. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)".). s. Slavko. Historijski Zbornik (Zagreb). Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi".). "Još nešto o Rimskim ugovorima". 3. Krnjević. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu". 83-114.-8. s. Par misli za 10. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. g. 2-4. 3. Drina [Madrid]. 5.). 7-13. IV. br. (1953. "Bitka na Lievča polju. Džafer. 102-13.. Drina [Madrid]. s. s. Hrvatski Kalendar 1952. 5. —. 6-9. Leon.H. Lorković. Hrvatski Kalendar 1951. 7. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". 86-90.-2. X.). do 1. (rujan). 206-44. "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. g. g. g. br. g. br. 2. (lipanj). (ožujak). (veljača). Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Stojadinović". 75-92. Ivo] Ante Planika.178 —. br. (1959. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954.). . "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)"." 179 [Lendić. s. Antuna (Buenos Aires). 111-15. 4. (1953. s. (prosinac). (lipanj). s. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku.) (travanj). 428. [9. (prosinac). s. 5. Mladen. s. (lipanj). 1. Eugen. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (83. (1955. sv.). s.). br. Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. g. g. (kolovoz). 56-75. 2. 31. 1947. g. 14.). 10. br. 16487.

).-9.).. 20-43.). g. Drina [Madrid]. br. Danica (Chicago). [—] Ustaša Maks. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. s. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid]. Drina [Madrid]. Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". (veljača). objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. ibid. —. 237-48.)". s. [—] Ustaša Maks. IV. 250-62.). sv. M.). g. g.).) — 17. Hrvatski Glas (Winnipeg. 26. 4. [—]. "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi. (15. (25. "Tri uspomene".). 13. (27. šest boraca (život. —. 183-85. Kanada). —. g. Lukas odgovara. Šola i 'Hrvatske Riječi'". Kanada). 1. Hrvatska. 233-40.. sv. Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". g. 56-61. (lipanj). "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja". (ožujak). 1.).. Vidi ovu bibliografiju. br.). III.3. 119-35. 5. Kalendar Hrvatski Glas 1954. s. Kalendar Hrvatski Glas 1953. 8.. Kanada). 36.). sv. (lipanj). g. g. IV. (Buenos Aires). (prosinac). g. (ožujak). (1957. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice.). ibid.). sv. g. g. 6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 3. "Prof. (1954. Hrvatski Glas (Winnipeg. Danica (Chisago). [—]. Bogdan Radića. g. 1. 33-48. 345-55. s. br.-3. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". —. sv. vidi Varoš. —. "Domovina slavi dan državnosti". Mate. — Pismo Josipa Troyera. 6. (ožujak). g. 111-16. s. Miroslav. br. dra Z. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)". [—] Ustaša Maks. 4. sv. br. 16. —. —.-11. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. VI. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. V. Drina [Madrid]. III. 75-93. (1955. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika. g. s. s. Drina [Madrid]. (1955. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. "Narodno jedinstvo II. B.-12. (1951. 7.-7. (1942. br.). Vjekoslav. Lukas.). 3. (1952. Kanada). Filipu Lukasu". (rujan). 1-2. 11. s.). 1. (veljača). (1955. "U oči 10. (prosinac). "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". s. sv. travnja". 1. na osvrte gg. "Krive 'Uspomene iz velikog doba'". br. Ć. (1956. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. 25. s. 1. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske". Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. Radice. 5. 1. 1. (1955.). (1948. br. g. 1. vidi Luburić. "Odgovor Prof. Tri sitne brazde iz njegova života". 5. I. s. (rujan). popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. 11. Drina [Madrid]. Vidi ovu bibliografiju. s. Kulturno-politički Zbornik 1949. 2. Drina [Madrid]. (lipanj). —. g.). g. (30.. 10.). (veljača). 46-51. koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". s. s. a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. Popis ubijenih svećenika. (veljača). s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929. br. Vladko. —. s. 2. "Martirij Katoličke Hrvatske".). br. 7. trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. Drina [Madrid]. (svibanj). sv. 5. 8. (18.). 3 (rujan). (1951. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". sv.). Ć. (1955. Filip.-3. [—] General Drinianin. (prosinac). 20. (1955. Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. 137-54. —. 6. —. 283-84. rad. (1956. sv. g. g. 5. br. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. (lipanj). I.). (Winnipeg. br.180 [—] General Drinianin. s. —. g.. g.).).). upućeno uredništvu.). 197-204. 181 —. s.". "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja. "Uspomene na Frana Šupila. 4. (kolovoz). g. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića. (1954. "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". s. (1954. (Winnipeg.-3.-1930. Kanada).-12.). "Samostalna Hrvatska i Srbi". s. g. (1955. ibid. sv. 8-16. 186-89. [—] Ustaša Maks. 5. (prosinac). Luketa. 7-13.). 6. Hrvatska Revija (Zagreb). 5. —. —. 43. g. 291-311. 31. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. (1957. br. s. Maček. (1955. ožujka 1942. Drina [Madrid].). III. 1. s. s. (1956.). (lipanj). "Ugodne uspomene iz zatvora".-12.. . (1955. 8. (1956. M. g. "Narodno jedinstvo". [—] M. 3-27. br. (1951. (1953. 2... "Monopol hrvatske politike". 1-88.. g.). 85-99. 35-37. 14-24.). 8. s. 15. "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". "Hrvatskoj emigraciji". 3. 34-43. (ožujak). Winnipeg. s. (1952. (prosinac).12. 5. (16. Osvrt na članak Milana Martinovića. 106-16. g. sv. 4. g. 4.). (1951. s. (prosinac). s. 217-32. Kanada). 5. br. 5. Drina [Madrid]. 1. g. (1953. br. (1949. br.).

s. 7-14. s. Hrvatsko Revija (Buenos Aires). Ivo. —.). "Il 'putsch' croato nel 1944". Milan. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). (1956.).). Kanada). Vjekoslav.). 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. -50. 6. s..-10.). sv. Nikšić. (Buenos Aires). 2. Kalendar Hrvatski Glas 1955. Vinko. X. "Vjekoslav Vrančić. (1952. 3-15. s. s. 3. —. 27-36. 50. "Netočnosti. O kortešaciji dr. 22. (Buenos Aires). g. vidi Radića. Republika Hrvatska (Buenos Aires). Matijević. Zagreb. g. vidi Vilder. 4. 9. —. (lipanj). g. Vinko. 183 Mirković.). 40.". Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. Milan. Hrvatski Narod (Zagreb). Observator. 32-73. 21. (Winnipeg. (1. "Zločin. —. "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. g. 24. 9. (1951. završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". i ona je tu ponovno objavljena. s. Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. Hrvatski Glas (Winnipeg. Franjo. VI. (Winnipeg. 32. Franjo. 1928. Antu Radića". Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. Augusta Košutića".) — 43.".". Nehajgradski. Nikolić. dr. Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. 19-25. Životni put i djelo — Povodom 70. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". Vidi ovu bibliografiju. (Buenos Aires). "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji".-2.. s. Danica (Chicago). 1. 55-57. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu". (1955. sv. (prosinac). br. Kanada). s.. Franjo. Stipe.) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. br. g. Bogdan. pseud. "Moje uspomene iz velikog doba. 'S bielom zastavom preko Alpa'". pseud.). (1949. Drina [Madrid]. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 2.).. s. Kalendar Hrvatski Glas 1959. 8-11. 32-33. Dragan. Kalendar Hrvatski Glas 1957. Mišinski. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove".182 Uspomene završavaju 1918. Ivan. Kanada). (1958. XII. 25. (lipanj). s. Kalendar Hrvatski Glas 1955. 53-56. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. sv. Observator [Krunoslav Draganović?]. vidi Pavelić. —. Kanada). Ustaša. vidi Krišković. Dominik Mandić. (siječanj). br. (3. 8-11. 14. s. 23. "10. 190-98. Markovinović. (veljača). Kanada). Mortidjija.). "Moje uspomene iz velikog doba II. "Neugodni razgovori". Travnja 1941. "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". 1941. 1. 3559.-2. (1953.). (rujan). g. 56-68. IV. s. Meštrović. (1950. Bosna". 65-79. —. 1. 3.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 6. Matić. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. (Winnipeg. sv. Tias. g. s.. sv. godišnjice života". u Banskim dvorima". XII. "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. s.). . (1956. Ante Smith. 171-80. 17. (Winnipeg.). g. (1959. —. (Winnipeg. (1953. br. s. s. "Merhum prof. —. g. 78-87. Život i rad podpredsjednika HSS ing. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada). s. 37-40. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". (14. 383-95. (1949. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Malo uspomena na pok. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. "O. s. travnja 1939. Osvrt na članak: Ante Ciliga. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul. pseud. br. —. "Filip Lukas. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". br. Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". —.). br. (lipanj). 9. 1. (lipanj). protivrječja i zablude Ante Cilige". s. Milivoj. Nevistić. Većeslav. (1959. "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". Nalis. s. Kalendar Hrvatski Glas 1956. 1936. g. Martinović. (1952. Maks.). sv. s. (Winnipeg. "Odlomak iz tužne prošlost. 37. Kalendar Hrvatski Glas 1955. * Omrčanin. X. Hazim Šatrić". g. Marijan. 248-54. br. g. 116-25. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. 2. vidi Luburić. Kalendar Hrvatski Glas 1958. Magdić. —. koji se ne smije zaboraviti". Sloboda (Buenos Aires). Kanada). Kanada). "Sličica iz djačkih vremena". s. Hrvatska Reviju. 2. —. sv.).). 123-34. (1957. Nedjeljko. "Hrvatska u vrtlogu rata". (prosinac). g. (22. 1. (Winnipeg.). Sloboda (Buenos Aires).

(207. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. 3.). br. (77. IV.). s. 12. P.". "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina".). (travanj).). I.) — 15.. [Pavelić. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). (1955. 11. (1954..). g. (rujan). —.) (1. br. 5. "Lička solidarnost. Kalendar Hrvatski Glas 1959. —. g. Pandžić. [—].) (6. Hrvatska (Buenos Aires). (1952. Ante Smith] Observator.). S.). (1968. g. (1955. (1953. —. g. IV. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".) (16. vidi Sinovčić. br. 19-35. 25-46. "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". 10-19. br. članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima. br. 3. Kulturno-politički Zbornik 1949. 2. vidi Bosnić. 4. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima". XII. 8. s.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). sv. Kanada). (74.). (1956. —. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko.). sv. (travanj). [—] As. (1951.) (5.). XI. . "U Zagrebu.).-8. s. Hrvatska (Buenos Aires). 2. (1948. "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895. IV. "Iz predigre sloma Jugoslavije".. (110. (prosinac). (266.. g. I. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. Brastvo (Toronto.) (7. —. g.). g. [—] A.). "Sedam upitnika". (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". "Hrvatski Oslobodilački Pokret. N.). Hrvatska (Buenos Aires). 14. g. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". "Medju barabama. Pavlović.). III.-270. 10-18. g. P. 5. 439-44. 185 —.-49. "Pod orlovim gnijezdom.) (18. "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". 3. br. Kulturno-politički Zbornik 1950. 4.).(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". s. XI. g. gdje.. g. Kanada). g.) (10. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". s. S. 22.) (8. Hrvatska (Buenos Aires).). IV. "Vukadinova treća žena. Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. (13.) (17. 1. 21. [Pavelić. —.. s. 3. Hrvatska Revija (Buenos Aires). M. 6.). vidi Subašić. 6. (Buenos Aires). Bazilije. S. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".) — 3. Hrvatska (Buenos Aires). 5. br. Izbor (Buenos Aires). VIII. (1951.). srpskoj i stranoj štampi". s.). g. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas. 5. "Vodj opet govori. s. [—] A.-128. (82. br. —. "Atentat na Cuvaja. 4.-12. II. [—].). 107-14. s. SAD). sv. br. Hrvatska (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. (Buenos Aires). —. br. "Britanci i Draža Mihajlović". br.) (listopad). sv. (49. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945. 235-53. —. (1959.). 10. (2. (Buenos Aires). P. br.).) (10. (Winnipeg. Hrvatska. —. 5.. 7.-3.184 Osterman. (1941. (1958. s. 13. s. (1950. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 7. br. Ante].) — 4. Hrvatska (Buenos Aires). (1959. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 31-55. s. (105.-7.[osta] St. 48. St. —. (Buenos Aires). 11-17. VII.) (10. 3245. s. (1950. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). 5.. Marko. sv. 1. 1393. [—] S. Hrvatska (Buenos Aires). III. Hrvatska (Buenos Aires). ove rasprave. Vidi opasku 182. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 11. S. g.) (1.) (12. II. XI. s. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).). (1959. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893. "Bitka na Lievča-Polju". —. 2. (54. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). br.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). (127. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta". br. —. (Chicago). Kanada). (kolovoz rujan). (1955.) (17. "Država Hrvatska živi. s. (srpanj-kolovoz). kako. 20. 2. 7. 11. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). K. s.) (18. s. (Buenos Aires). što.) (15.-1899. [—] A.). u vezi jugoslavenske okupacije Trsta.).). —. "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')". 1. "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću". 7. (Buenos Aires). "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". 571-75. (269. (13. (1952. 6. (Buenos Aires). 11-16..-1900. Vladka Mačeka)'. 6.). g. Josip. II.). g. g. g. —. zašto. Hrvatska Revija (Zagreb). "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". I. P. g. (1958. (252. Osoba i Duh (Albuquerque. 194-202. g. br. 576-81. 4. Perić. "U Novopazarskom Sandžaku. —. (1957. br. "Gjulhisar. (Uspomene Dr.) — 24.). sv. Glas Kanadskih Srba (Windsor. 12. VI. "Značenje i uloga emigracije". "U Carigradu. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')".). 126-35.). 12.). (1952. Hrvatski Kalendar 1953. g.) (19. "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". g.[evo].). 1. (prosinac).). (55. (80. Hrvatska (Buenos Aires). —. 15-24. 4. 15-28.. (264. 6. (76) (20. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". g. (197. Hrvatska. —. (1949. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.

"Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". br. Radić.-15. 5. 65-76. (prosinac). (1956. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. 40. (studeni). (1949. [Izjava sucu istražitelju. dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20. br. Ante. g. Bogdan.). Slobodna Riječ (Buenos Aires). "Ante Smith Pavelić: Dr.. g. Planika.). (1948. (1955. Stjepku Brozoviću. (rujan). Vlaho A. Slobodna Riječ (Buenos Aires). br. 4. br.[tijepo]. 25-29. s. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". godišnjice smrti 18. "Tragedija dr.. s. (1955. i 152. ove rasprave. s.).). 4.). 4. 4.S. (1957. Hrvatski Glas (Winnipeg. s.). (1958. "Hrvati i Jugoslavija. i 1942. dana 24."'. ove rasprave. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka". (1949. 12-16.". 4. sv. "Preludij Rimskom Ugovoru. VI. s. (1959. XI. 13. Vidi ovu bibliografiju. g. Radić. —. —. Mato. Osvrt na članak E. br.. —. g. Sloboda (Buenos Aires). Pešelj. 2. 475-83. 1903. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. u Zagrebu]. 478-492. "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". Marije Radić. s. 4. g. 1. s. (prosinac). Rieger. br. s. 5. g. (21. 5. 29. (lipanj).). Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu.). sv. sv. 3. Kanada). 4. 20. sv. (ožujak). (rujan-studeni). s. pseud. (Winnipeg. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". sv. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). —. 27. Vidi opasku 108. Radića. 45.. Marija. (ožujak-travanj). 14. X. g. 1. Beneša". "Jedno vrlo zanimivo pismo S. 2. VII. (1954. Povodom smrti prof. Pismo je upućeno iz Zagreba 6. —. (veljače). 7. sv. 25.) —26. g. XII. 52-59.. 2. g. Stjepan. 19-21. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941. Pernar.. Stojadinovića 'Izboru'". s. (Winnipeg. br.).).). s. Drina [Madrid]. 154-60. SAD). Branko G. 21. 4. Srećko. IX. Ratković. 1928. 3. Perić. (25. Sloboda (Buenos Aires). Drina [Madrid]. (listopad). g. Radića". (1954. br. IX.-51. ove rasprave. uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. VI. (1950. —. 10. Hrvatska Revija (Buenos Aires)... Hrvatska Revija (Buenos Aires). Osoba i Duh (Albuquerque. br. "Kulturna demokracija.-4. 22. 17. s. (1959. Vidi opasku 19. 2. Vinka Kriškovića". 26-41. Hrvatski Narod (Zagreb). 3. br. 1. za vrijeme prošlog rata". Hrvatska Revija (Buenos Aires). Vladka Mačeka". 1. pseud.A. "O radu Hrvata u U. (21. 6. 1. g. s. sv.. vidi Lendić.186 —. 49. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. Kanada). —. s. (1954. "Milan Šufflay. 1941. Izbor (Buenos Aires). Stjepan. g. Jure.). Vjesnik u Srijedu (Zagreb).).). A. g.". Radića. 20-24. Kalendar Hrvatski Glas 1954. s. br. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom. (lipanj). 15. 21. 8. 7. 521-43. VI. III. g. g. (prosinac). 3. (1959. —. Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)".-6. Fetričević. g. Dobrotom udove S. "Osnutak 'Crne legije'". br. (14. "Hrvati i Jugoslavija". 3. 187 —. Osvrt na politiku dr. Kanada). "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". (studeni). 9.). II. i 5. sv. 6.). Kanada). 24. 31. Vidi opasku 152. sv. Kanada). "Dalnji odjek izjave Dra. g. Hrvatski Glas (Winnipeg. (lipanj). (28.). (1957. —. "Problem hrvatske inteligencije. XII. s. (28. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". Sloboda (Buenos Aires). (1959.). (1949.). 1931. (studeni-prosinac). g. 48. 1941. Slobodna Riječ (Buenos Aires).). (1949. g. g. 44-47. Hrvatski Glas (Winnipeg. Vilko. Ivo. g. Rajković. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1953. Povodom interview-a dr. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". (1955. 19. 299-318. 5. Kalendar Hrvatski Glas 1957.). Perše. "Dvadeseti lipnja 1928. Rover. 213-39. Raić. 329-34. (prosinac). "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". —. XII.).). Izbor (Buenos Aires). —. 1. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". . S.. Hrvatski Glas (Winnipeg.. 50-51. sv.). Pavelić i njegova vlada. Ivo. Piligrin. Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". (veljača). vidi Bogdan. —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1955.)". br. VI. "Dr. 4.-7.. Kanada). "Rimski Ugovor. "Razgovor s predsjednikom Mačekom".). (siječanj). s. (1953. (1956. 24-31. In Memoriam — Prigodom 25. "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". 32-52. Ivan. 2. g.) — 50.). Franjo.-21. 45. Slobodna Riječ (Buenos Aires).. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević".). Hrvatska Revija (Buenos Aires).

). br. 4. (1956. Hrvatska Omladina. Marko.). —. s. 8. i politika hladnoga razuma".).)". u Šibeniku. sv. (srpanj). (249. Vidi opasku 152.). . "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". VI. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. "Kako je bio predan Split Italiji". 16-21. VII. 1955. g. (1954. br.). ove rasprave. s. 21. ove rasprave. Vitaić Jakaša. Sinovčić. —. 1914. Drina [Madrid]. br. N. Hrvatska (Buenos Aires). s. (157. X.-1925. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". 14.).-9. s.-15.) (18. 335-47. 1. Ante. IX. br. "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". Hrvatski Kalendar 1950. vidi Frank. 7. g.). sv. Josip. Hrvatska Misao (Buenos Aires).) (18. Dinko. s. Slobodna Riječ (Buenos Aires). (1959. "Jedna epizoda iz hrv. 5. "Jedno značajno pismo Dr. 40. (1950. br. Subašić. 2.-12.). (133. Hrvatski Domobran. 28. Godišnjak (Kalendar) 1935. Izbor (Buenos Aires). V. br. g. Ispravak u br.". koje su joj predhodile. 6. (prosinac). s.). br.) — 17. [—] M. 3-1l. g. od 20. vidi Pavelić. 10. Ivan. (1949. Nikola N. . 1959. Danica (Chicago). do 1941.). Šarić. (lipanj).). (rujan). "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". 7.) — 13. Danica (Chicago). Ante. (prosinac).-8. 10.'". g.-12. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". 43. Drina [Madrid]. 568-73. g. Milan. g.).).). 19. Milanom Stojadinovićem. 4-8. objavljuje se uz komentar po prvi puta. —. 145-53. "Šupilo u emigraciji.). Šuljak. Varoš. Hrvatska Revija (Zagreb). Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr.). Izbor (Buenos Aires). br. VII. Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". i 25. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. (1953. 6. (127. 29. IV.) (10. I.lipanj 1915. Valenta.). travnja 1941. (lipanj). br. g. (Chicago). (252. 2. 189 Štir. —. Starčević. 1935. Vidi opasku 152. br. 11. Ivan. Štitić. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima. Ante. 24.) (21. g. s. III. 163-65. "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije". Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934. — Vidi opasku 152. Đragovan. 45. "U obranu pok.). s.). 29. vidi Leon. g. VI. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'". Hrvatska (Buenos Aires). "Nadbiskup Stadler". (1959. s. (1954. Hrvatski Narod (Chicago). 11. 43. (1955. 8.). 1. IV. Josip. (1952. Uspomene. g. g. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor. (studeni-prosinac). X. Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. 7. (1955. (1958. 6-7. —. U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. organizacija 1920. 5. (10. Starčević. (6. 4. Tortić. Vilder. s.).). 10. 3-4.. vidi Subašić. br. Mile [at]. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika".. g. Tomas.. Šola. br. (1954.). br. 29-35. Stojadinović. (8.). s. "Bauerov memorandum". Miroslav. "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. Glas Kanadskih Srba (Windsor). 12.). Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). (13. (1953. —. br. (1955. Uz ostalo uspomene iz travnja 1941. V. ove rasprave.188 S. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (29. (prosinac). 4. Razgovor s Dr. (1955. * Šepić. VIII. Vidi ovu bibliografiju. 11. 1. novije povijesti". 10. (studeni).V. 1. Ante Štitića". g. Vladka Mačeka". VII. 38. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina". Vikario. br.). (lipanj). 146-47. Većeslav. "Domovina i Iseljena Hrvatska". Ante. br. 41-98. g. Drina [Madrid]. Ivan. (srpanj). s. Mile.-128. (1938. 120-26.). Dantea (Chicago).-1941. (251. (1960. 29-33.". Guillermo A. (25. (Buenos Aires).) (8. 1444.).). (26. g. Hrvatska (Buenos Aires). br. br. Blaško. br. 4.-7. Srpska Zastava (Buenos Aires). Marijan. 13. " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. g. vidi Perić. g. 7. "Mussolinijeva ljubav za ustaše". Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Janko. s. 169-175.-44. g. Tomić.). Josip. 35..). 7. (1955. (21. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". "Krešimirov grad Šibenik od 1918.-2. U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949.). (1959. V. Stovjejko. "Riječ vojnika: Politika strast. XI.

).). Nezavisan: do 1955.). (travanj). XI. Bosanski Pogledi (Beč). Uspomene. 4. (1925. I. Jedan osvrt na Račkog.-4. "Izvori hrvatske politike. Slobodna Riječ. (203.-1958. 1955. 15. s. (listopad). (1958.) (6. 45. (1957. "U spomen travničkim žrtvama". Adil]. X. 10. 1942. sv. Tajne 'Kabineta u sjeni'".). "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. —. 14169. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića". (1956. Leopold. Glasilo HSS. 1953. 1951. Kulturno-polički Zbornik 1949. br. 1. Osoba i Duh (Albuquerque. 63-81. 7-13.-37.-1956. M. [—]Aziz Čengić. (1953. g. br. 3. s. Glas Sv. 1. i M. Strossmayera i Starčevića". Hrvatski Glas (Winnipeg.-1956. 1939. proustaški. (223. ove rasprave. s. br. J.). "Prošlost na optuženičkoj klupi. 11.).). "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". g. Ustaško glasilo. Madrid. Uspomene. br. g. Bosanski pogledi (Beč).). Giunio-Zorkin?]. Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". —.. Afera Huske Miljkovića. C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949.). —. 44. br.IV. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Rujan-listopad 1944.1959. 20. od tada nacionalistički. 7. (studeni-prosinac). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Godišnjak 1957. (141. "Put u Foču 25. Nezavisan. Vucković. Vidi opasku 162.1945. Antuna (Buenos Aires). 3. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Nikola.). Filip Lukas. 10 svezaka povremenih brošura. —. "U službi za Hrvatsku". (Buenos Aires).). časopis. (siječanj-veljača).-120.) (17. Zagreb. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 4. vidi Belobrajdić. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 44. Y. 1. pseud. (3. Hrvatska Riječ (Belgija). Veljača 1943.). "Na povlačenju s hrvatskom vojskom". Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović. (Buenos Aires).). "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". g. časopis. "Politika dra A. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires).-8.).-1959. g. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz).190 —. Izišao samo jedan svezak. g. —. s. Zrinjanin. (1953. 6. —.[anko]. —.). ove rasprave. br. (119. Nezavisan katolički. —. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". (1955. 2. Vidi opasku 179. Vrančić. br. XI. (Beč: Muslimanska biblioteka). New York).) (10. Hrvatska (Buenos Aires). (Beč: Muslimanska biblioteka). "Luburićeve izmišljotine [Izjava]".). [Dr. s. (1959.-1956. VI. 7. g. Vitezić. Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". godine". 191 —. X. Ustaško glasilo. Godišnjak 1957.-224. 59-64. Bekić. 7. 599-604. 1958. 96-102. Hrvatska (Buenos Aires). Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. (lipanj). 1949. s. br. mjesečni.". tjednik. g. Kanada). mjesečni bilten i časopis.. 4.-2. tjednik.) (4. "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu". 8. Cleveland. s. Hrvatska. 21. (ožujak). XI. g. 1943. br. Ivan. SAD). Vjesnik u Srijedu (Zagreb). 1949. 120-28. (9. Drina [Madrid]. 11. (Buenos Aires). g. Vidi opasku 59. ove rasprave. . XII. 44-55.. 36. 1941.). (Buenos Aires). Žagar. 3. "Prof.). Hrvatski Glas (Winnipeg. br. g. 1951. 25-42. s. "Snaga istine. Kanada). [Zulfikarpašić. I. (1952. (1959.-1955. 1949. Croatia Press (Rim. (1959. g. "Za volju istine". br. Vjekoslav.-21. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". Danica (Chicago). Hrvatska (Buenos Aires). 24. (Buenos Aires). ove rasprave. posljednje dvije godine polumjesečni list.".). s. g. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. —.-1944. Mr. Vidi opasku 106. br. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani. 31. Drina [Madrid]. (1951. "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. (1955. 1947.

-1950. Ustaško glasilo. časopis.-1959. mjesečni list. polumjesečni list. Islam (Pariz). Glasilo Hrvata. časopis. Hrvatski Kalendar (Chicago). časopis. 1951. Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca.-1955. Hrvatski Glas (Winnipeg. koji su nedavno napustili domovinu. Slobodna Riječ (Buenos Aires).-1959.-1955. časopis. Hrvatski Dom [Fribourg.-1959. časopis. Hrvatska Država (Miinchen). knjižnica i časopis. mjesečni mimiografirani bilten. 1958. Albuquerque. književnost politiku. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). 1958. 1955. Hrvatska Zora (München). 1938. 1956. Katolički kalendar. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. 1953. Nezavisan. Republika Hrvatska (Buenos Aires). mjesečni list.-1952. Nezavisan katolički. Izbor (Buenos Aires). 1950. mjesečni list. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires).-1959. povremeni mimiografirani list. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. časopis..-1955. Ustaško glasilo. Svijest (Denholme. Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke. . 1935. SAD).-1958. Kanada). mjesečni list. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).-1959.-1959. Ustaško glasilo. Sloboda (Buenos Aires). 1947.192 Hrvatska (Buenos Aires). 1949. povremeni mimiografirani list. 1952. Ustaško glasilo. Nezavisno nacionalističko glasilo. g. Glasilo Hrvata muslimana. Hrvatska RijeS (Ohain. 1951. 1941.-1959. Hrvatski Domobran. Glasilo Hrvata muslimana.. 1953.-1959. mjesečni list. Nezavisan.-1959. 1949. (1902. 1953. Hrvatska Misao (Zagreb). 1949. 1949.). Hrvatska. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Glasilo HSS. Belgija). I. Glasilo HSS. Nezavisan. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. 193 Nova Hrvatska (London).-1959. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires). ove rasprave. Osoba i Duh (Madrid. Engleska). mjesečni list. 1949. Glasilo HSS. Glasilo Hrvata muslimana. Švicarska]. Ustaško glasilo. 1951.-1959. 1959. Hrvatska Misao (Buenos Aires). tjednik.-1959. 1951.-1959. Polumjesečni časopis. Smotra za narodno gospodarstvo. Glasilo HSS. Kanada). 1948. Vidi opasku 17.

). Smail. 120-123. 128. Dragan. 62. 118. Dragan. Čimić. 81. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. 135. Cabas. Bakarić. 63. Balen. Čanić. Josip. Balić. Filip. Josip. 110. Casertano. Savo.. 60. predratnom iseljeniku. Mati ja. 104. 1941. 43. 110. to Orlando's Fall. 128. Bauer. Vittorio. Čolaković. 48. Krunoslav. 20. 140. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. Balfour. Crljen. Carnelutti. Petar. Curzon of Kedleston. 100. Rade. Rudolf. 73. Antolić. 63. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. 52. 34. Bajić. 118. Slobodan. 117. do Orlandovog pada. Od svibnja 1945. Giovanni. 29. 63. Babić. 39.-1943. 16. 61. 62. 95. 73-76. 117. 63.). Vladimir. 109. 83-85. 103. Slavko. 141. Cvetković. Boško. 27. Beneš. 82. George Nathaniel. Vilko Rieger?). Branko. Od 1955. 28. 61-72. 129. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. Davidović. 119. Vladimir. 54. Budak. Banjanin. 10. Mile.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. Dušan. 65. Josip. Vaso. 76. Anfuso. 108. U rujnu 1941. 81. 38. 100. 58. 128. lipnja 1919. činovnik. 95. Avdić. 42. 43. Aimone. 101-105.-1941. 117. Bresztyenszky. Pompeo. Carnelutti. Antić-Čolak. Ugo. tal. Ivan. Vilko. Bublić. 95. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Rafael. 105. Batlak. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. 107. 95. Blažeković. Stjepan. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. Čuić. 96. 133. 81. 53. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. Božo. Balenović. Bogdanov.. Begić. 98. 1918. Amadeo. Danilović. 119. Berković. Buć. Andrija. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. Ciano. Aloisi. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu. Jovan. Bičanić. Raffaele. Carnelutti. Cukavac. Mihajlo. 102. Crvenković. 63. 63. 98. Mehmed. Stjepan (pseud. Barada. Alajbegović. Bošković. 51. Emin. Bekić. Ansaldo. Ernest. Ivo. Alfieri. Belak. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. 127. 1955. Djuro. preselio se u Zagreb. 68. Pučku školu polazio je u rodnom selu. 12. 22. 67. Bzik. 51. Miho. 94. 104. 114. Miroslav. 103. 94. Apostolski. kotar Šibenik. 114. konzul. 60. Dino. Danijel. U lipnju 1958. Brajović. 96. Basariček. 117. Bombelles. Filippo. 100. Bulat. 63. 103. Šime. 72. Milan. . Bašić. Batušić. 48. 141. Austrija. 72. Ćiril. 63. Rodoljub. 56. na otoku Prviću. 108. 135. živio je u Klagenfurtu. Campbell. 62. Ronald. 107. Ernest. Šandor. Uglješa. Bogdan. 75. 95. Alfred. Boban. Mehmed. Artuković. Brozović. Benzon. Ivan. 66. Cikota. 3. 60. 95. 128. Mijo. vojvoda od Spoleta. 109. 24. 16. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. 96. Andres. 68. Dragiša. 100. 135. Ljuba. 109. 77. Cavallero. M. 128. Dragutin. Eduard. Edo. svibnja 1922. kasnije Aoste. Galeazzo. gdje je ostao do svibnja 1945. Branko. Arthur James. 116. Josip. Ambrosio. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. 62. Cesarić. Butozan. Čubrilović. do prosinca 1951. 27-31. Ivan. 74. U siječnju 1952. Ćudina. Balen. 95. 108.

11. 119. Došen. 79. 32. 107. 121. Gošnjak. 98. Jurišić. 76. 31. Gosar. 96. 76. Ljuba. Stipe. Frković. 117. Hohnjec. 31. Josip. 128. 74. Mihajlo. Gaži. 135. 22. Gavrilović. 116. Kecmanović. 128. 46. Edmund. 95. 97. 114. Edvard. 32. Franz. King. 129. Lovre. Gojković. Leo. Jure. Kovačević. Ilić. Branko. 14. Stjepan. 92. 78. 128. 96. Zdenko. Košak. Radmilo. 117. 76. Jelić. 94. Dušan. 81. Jakovljević. Alexander. 138. 42. Habsburg. 125. 14. 113. Kuprešanin. 68. 120. 10. Herenčić. Hitler. 103-105. Jovanović. 98. konzulata u Zagrebu. 54. Hodža. 120-123. 79. 122. Jovanović. Bogoljub. 60. 16. 121. Dožić. 10. 65. 98. 48. Alija. 128. Horić. 20. 84. 129. 110. Degrel. 43. 10. njem. 36. Vaclav J. 56. 115. patrijarh. Marijan. Ante. Kramarž. 122. 90. 58. 78. Fran. 128. 83. 28. 102. Aleksandar I. Slavko. Mladen. 34. Eugen (1825-1871). Andrej. 95. 12. Arnold. 64-67. 67. 13. 136. Mirko. Latković. Ilić. Farolfi. 134. Heraković. 66. 47. 133. 56. 46. 28. Josip. Hinko. Vladimir. 47. Gavrilo. Karadjordje. 71. 115. Djukić. 80. Augustin. Jurčić. 111-113. Jukić. 76. Roko. 129. 11. Kvatemik. 63. Brana. Gjalski. 98100. 76. Ilija. 94. 15. Olga. 80. 101. Forges D'Avanzati. Sveto. 57. 42. Blaž. 77. 34. 132-135. 95. 32. Mihail Ilarionovič. 48. 35. Karadjordjević.* Alf redo. 66. Jareb. Milan. Stjepan. Gaščić. 88. 42-47. 85. Ilija. 118. 21. Kolak Rudi. 115. 97. Kemfelja. 22. Anton. Francetić. 84. 56. 127. Kulenović. Gavro. Radovan. 128. Erwein. Djuka. Rade. 42. Paško. 115. Ivo. 15. Deutsch-Maceljski. 43. Andrija. 96. Juraj. 82-85. 72. 35. Marko. 49-52. Halder. 16. Franjo Josip. 63. 50. 28. Vladimir. 74. Lisak. 120. Karadjordjević. 81. Klofač. 116. vidi Gjalski. Kren. Kovačević. Drakulić. 117. 98. Konstantinović. 129. 56. 76. Sava. Gavrić. konzul u Zagrebu. Milojko. 71. 13. Javor. 108. Slavko. 29. Helmuth. Mihajlo. Petar II. Hefer. 23. 132. 51. . Djaković. Heinrich. Josip. Mate. metropolita. 16. 11. 21. 128. 101. Gagović. Hadžić. 71. Doerfler. 115. Tomo. Glaise von Horstenau. Vladimir. 50. 95. Stjepan. 35. Josip. Friedjung. 39. 77. Jelašić. 136. Stjepan. 141. Blaž. Zvonko. 80. Klaić. Karčić. 73. 57.. 51. Kavran. 95. Alan. 118. Ivica. Edward Mandell. 111. 28. Maček. 72. 103. Živan. Nada. 80. 79. Ivo. 16. Vjekoslav. Ilić. Dušan. Ivan. Veljko. Korsky. 68. Dušan. 28-31. 32. 57-59. 52. 31. 59. 80-83. Grdjić. Milan. Krbek. 96. Ivan. 33. Kalibarda. Jelačić. 83.196 Dedijer. 117. Karamarko. Grk. Stevo. Ivo. 26. 35. Folnegović. 85. 41. 29. Mihajlo. 87. Janjić. 69. Milutin. Gregorić. 31. 57. Vjekoslav. 48. Danilo. 95. Lorković. Obren.. 15. 30.. Khuen Hedervary. Derenčin. Karadjordjević. Djilas. 130. 99. 133. Vekoslav. Grivičić. Filip. 95. Grol. 133. Djuras. Karadjordjević. 64. 98. Kuvedžić. 54. 82. 78-80. Končar. 174. 52. 36. 118. 76. 95. 71. 19. Ksaver Šandor. Sekula. 43. 66. Joca. 130. 67. Krajač. Siegfried. 128. 125. 103. čin. 111. 52. 14. 19. Greiner. 56. 116. Pavle. 16. 43. Kardelj. 18. Rato. 75. 25. 52. 137. Diminić. 27. Djuričić. Knežević. Jovanović. Kovačević. 69. 61-65. Levntal. 50. 64-67. Voja. 57. 70. Evgenij. 59. Bogoljub. 93. Mile. House. 93. Džafer. Klaić. veleposjednik. 97. Zvonimir. 27. 108. 36. 34. Janković. 36-40. Eugen Dido. Petar I. Lissance. Adolf. 118. 134. Hebrang. Dragojlov. 66. Grey of Fallodon. 130. 53. 10. 89. Stjepan. 28. 51. Jalžabetić. 116. Djurašković. 73. Isa. Kutuzov. 119. 32. 77. 14. 72. njem. 118. Farkaš. Erih. 97. Duić. 16. Lorković. Jurinčić. Kvatemik. Vojo. 13. 74. v. Marko. Stevo. 197 Košutić. 91. 113. Oton. 81. Marko. Jovanović. 87. Lukas. Joca. Katić. Lohr. 116. 76. 79. Kasche. Jančiković. Frank. 36. 58-60. Kopp. Knezović. 50. 133. Ljudevit. prva žena Vladka Mačeka. Kulovec. Mitar. 62. 28. 103. Milan. 82. 20. 129. Lobkowicz. 95. 46. 132. 77. Jelinović. 102. Fedor. 17. Silvije Strahimir. 59. 14-17. Karamarko. 41. Milovan. Kranjčević. Gavrilo. Frank. 114. Kumičić. 86. Ivanko. 100. 95. 94. 67. Kosorić. 102-107. Krizman. 113-115. Tomo. Košutić. 77. Kosanović. Slobodan. Glojnarić. Kaleb. Krnjević. Jovanović. Gavrilo. 118. Javor. Nikola. 20. 113. 51. Radoje L. 47. Kaliterna. Frković. Dožić. 122. 74-76. liječnik. Guzzoni. Kuštrić. 129. 60. Drljević. Božidar. Asim. Lepić. 98. 111-115. Luburić. Kovačić. 101. Horvat. Mate. 121. 75. 14. Kosanović. 74. Dragutin. Jakov. 129. Jere. 117. 128. 100. 28. 99. Karol. Milan. Ivica. 100. Dugonjić. 133. 65. 61. 50. 54. Freundt. Dragoljub. 115. 111. Djalski. Irena. 90. 66. 73. 32. 81. Filipančić. Korošec. 43. 24. 105. 58. Gaži. Ivo. prota. 85. 107. 30-32. 42. Edward. Jevtić. Germogen. 117. Fran. Roberto. 46. 16. Kvatemik. Jareb. Milivoj. 34. Andrija. 141. 45. LeRoy.

Predja. 10. 43. 30. 26-36. 97. 112. Ante. 16. Ninko. Nevistić. 43. Obrenović. 85. rodj. Blaško. 117. Nikolić. Pernar. Navratil. 41. 61. 74. Lothar. Franjo. 51. 19. 13. 28. 53. Djuro. 34. 120. Perčec. tal. Maček. 25. 82. Matija. Mazzura. Protić. 108. 129. Vanča. David Hunter. Savo. Maslarić. 95. 98. Rubčić. Bogdan. Ratković. 37. Jure. 136. Predavec. 34. 82. Ivo. Agnes. 67. Perić. 87-91. Matasović. izaslanik Alfreda Rosenberga. Pucar. 76. 94. Pavelić Smith. Ljubo. Maksimilijan. 113. 29. Ribar. 11. 106. 128. Mirko. 24. 129. Ivan. 33. Pavelić. . 81. 26. 88. 44. 12. 98. 116. Nikola. Steeb. Spaho. Stijepo. Mile. 14. 20. Stalin. 53. Joachim. 11. Milan. 108. Maček. Stanojević. Ante. Aleksandar. 84. 85. Carlo. 58. 75. 50. Huška. 120. Vuk. Pavle. 85. Radića. 68. 94. Draža. Mihailović. 113. Ivan. 74. Nikić. 50-52. Vladeta. S. 94. 117. Popović. 96. Počuča. 19. 46. 32. 11. 51. Meštrović. 67. 13. 55. 133. Nikšić. 45. 135. Bariša. 22. 104. 50. Scialoja.99. 81. 20. 82. 47. 68. 14. 25. Mihajlov. Starčević. Šehović. Hazim. Sertić. Stjepan. 127. Vittorio. Milan. 99. 100. 83. Nikola. 98. Mato. 129. 44. Šime. Franjo. 36-39. Ostović. Perić. 14. 74. P. 67. Jure. Vittorio Emanuele. 79. 15. 130. muftija. Maček. 43. Šatrić. Aca. Moškov. 90. 38. Rajković. Tomislav. 33. Papić. 113. 77. Kerubin. Ivan. 10. Nikola. 132. Nikšić. 47. 44. 17. Raić. 95. 32. 100. Ivo. 105. 100. Vlado. 32. 100. 27. 129. Mikac. Mandić. 30. 83. Mrazović. David. Branko. Miljuš. Milatović. Stojan. Šenoa. Smičiklas. Nikolić. Josipa. Božidar. 53. Radić. Steinfl. Jozo. Singer. Vladko. 141. Skoliber. 49. 118. Djuro. Sinovčić. 135. 22. Marjanović. 27. 54.113. Maletke. Mesić. 118. 10-13. 62. Rintelen. 62. Mehmedagić. 52. 60. 96. 43-50. Lav. 60. 42. 122. 25-36. časnik. 131. Srebrnjak. Stjepan. Roatta. 114. 112. Ante. Maksimović. 127. Rademacher. Rauch. Košta St. 20. 68. Pejačević. 133. Branko. 98. Ante. Mario. 107. 43. 128. Vladimir.. 94. 105. 48. Rasim [Rašin. 118. Strossmayer. Ernst Rüdiger. Matošić. 99. Feliks. Obrenović. 49. Ninčić. 53. 51. Tomaš Garrigue. Račić. Maček. T. Šegvić. 108. 58. 57. 17. Josip. Vilko. 33. 17. 29. Mameli. 74. Mara. Novaković. Obrenović. Petričević. 30. 95. Pavelić. 51. 77. 128. Ivan Ev. Ribbentrop. 199 Sachs. 97. 90. Dušan. 22. 45. Boro. Ivan. 83. Stakić. 40. 73. Ante (1889-1959). Smoljan. 33. 65. Mata. 109. 80. Rački. Omrčanin. Rendulic. 23. 133. Andrej. Mirković. Pribićević. 20. Gustav. 16. Stadler. 60. Stražnicki. Marija. 131-134. 62. Ivan. 41. 54. 63. 22. Mehmed. Supilo. Pečnikar. Svetozar. 76. Dragutin. Orešković-Krntija. Pucelj. Dragan. 28. 117. Sforza. 74. 127. 100. Mihovilović. 50. Nassenstein. 35. Ivo. Julije. 88. 103. 14. 18. 117. 127. Stepinac. 135. njem. 55. Servatzy. 53. 25. Ivica. Masaryk. 108. Nedić. časnik. 113. 49. 25. Ivan. Lazar. Pavle D. 23. Stojadinović. Miloš. Sarkotić. Radovan. Vladislav. Miller. Napoleon Bonaparte. 12. Matković. 121. 93. 12. 37. 134. 11. 33. 81. Nehajev Cihlar. Mile. Alojz]. Francesco Giorgio. 121. Rukavina. Stanjek. 16. Ante (1869-1936). Josip. James Rennell. Mussolini. 73. 115. Stjepan. 51. 121. 128. 97. 97. njem. 17. Osterman. Pašić. 44. 141. Gustav. Nikola. 19. 38-40. 98. Ivo. Milutin. 63. Miloš. 93. Mario. 48. 52-86. 43. 20. Stjepan. Sekulić. 95. 98. 108. Stöckelle. Vinko.. František. Majcen. 130. 70. Petanjek. Pavao. Aleksandar. Schmidt-Richberg. 75. 128. Murgić. 99. 67. 75. 14-16 Starhemberg. 94. 74. 39. 77. 46. 46. Robotti. 108. 138. Fran. 120. 12. 10. 34. 43. Radić. 118. Mitterhammer. Vladimir. čin. Momčilo. Martinović. 97. 56. Pavičić. 101. 129. Ladislav. Šarić. Fridrih. Marijan. 68. Tias. Milorad. 51. Novak. 27. 134. Mirković. 19. 133. 59. Rajić. Ida. 123. 67. 18-20. Rodd. Puniša. 62. Perčević. Rušinović. Marijan. Niedzielski. Benito. 32.198 Maček. Starčević. 113. Vjekoslav. Herman. 13. Milićević. 92. 115. Nastas. Franjo. Prodan. Tadija. 21-23. Velja. Peričić. 23. 113. 57. njem. 113. 133. 136. 28-32. 20. 102. 113. 75. Lovro. 28. Sinčić. 95. Marko. 71-77. Šegrt. 19. 95. 89. Josip. Božo Ž. 98. Mastalović. Marković. 11. Milan. 79. Sunarić. Joe. agent. Nikola. 27-29. 50. 114. 51. Nikola. 108. Mijo. Simović. 128. Petrović. 99. Milivoj. Rogulja. 88. Neubacher. Cvijetin. Magdić. Pavelić. 100. 45. Maček. 92. 38. Srkulj. Puk. 80. C. Orlando. Mile (1862-1917). Alojzije. 37. 67. 69. Milan. Ranković. Marko. 103-105. Stojnić. 83. Vlado. Moranda. 118. 104. Pavlović. David. 32. 20. 106. 103. Mortigjija. 11. 60. 56. 50. 71. 128. 39. Seitz. Mijatović. 101-116. 135. Marija. . Oršanić.. 31. 74. Božidar. konzulata u Zagrebu. 62. 78. 85. 96. Miljković. 15. 35. Ante. 99. 130. Krunoslav. Radić. 121. 119. 117. Mazzura. Slavko. Josip Juraj. Starčević. Enver. Zlatko. Enno.. 117. Stevo. 77. Josif Visarionovič. Josip. Radić. Popović. 95. 51.. Maglajić. 131. Derviš. Vlaho. 76. 102-104. Erich. Makanec. Milan. 34. Rapp. Mihajlo. Sušić. policij.

da se ispravi. 78. 32. Wiskemann. 76. 80. 37. 132. 48. 57. Wilson. Božidar. 114. 113. Republica Argentina. 113. Toth. Marko. Uzunović. Hrvatska politika 1895. Valenta. 63. 20. Živković. 132. Mirko. 119. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. 74. 127. 100. Tomašić. što molimo. Šuljak. 16. Blaško. 127-129. Veršić. 55.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. konzulata u Zagre. Švehla. Adil. 74. 104. 95. Veesenmayer. kolovoza 1960. Tasić.58. Većeslav. Šprljan. Ivan. 56. 92. Dragutin. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". Vesnić. 128. 109. Ljudevit. — bilješka br. Karlo. 119. Guste. 121. 81. Ferdo. 63. 57. 33. 76. 33. Benjamin. 81. X. 75. Vutuc. 97. 6567. N. 69. 121. 57. Ljudevit. Zulfikarpašić. 67. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". 113. 17. 81. 83-85. 114. Jan. Trifunović. Nikola. Tuškan. 80. 115. Branko. 14 — piše. Nikola. 48. Šramek. Grga. Tomić. Janko. 65. 78. Antonio. 73. Vokić. 81. Miloš. 96. Tolstoj. 96. 49. Šuperina. Vasić. 32. 66. 78. Trbuha. Albert. 16. 130. Šutej.. Velja. 120. Vitez. Zec. Dinko. 42. Žutić. 111-115. nije to bio Kosanović. odozdo. 72. Zekić. Štitić. 24. 4. Zacharia. 95. redak 1. 64. Lujo. mornarički kapetan. Tarabaić. 12. Šubašić. Vrančić. 116. Vukmanović-Tempo. Thaler. Torbar. J. Josip. "Vazduh" ili N. 81. Vladimir. 27. Zimperman. 118. Štitić.. 16. Ljuba. Šokčević. 141. 97. Elisabeth. 80. do 1918. Tabor. Ujević. Edmund. 21. 121. 81 X. 10. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. 53.. Juraj. 127. Lujo. 125. 120. tal. 105-108. 23. Mata.200 Šišić. Tito. Ante. 71. Ante. Antonin. 141. Ante. 96. 20. 66. 89. 113115. 96. (Kosanović. 48. Vaja. Wagner. bu. Vlajić. Petar. Milenko. 28. Mate. 38. nego prota Samuilo Popović. 133. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. Ante. Djordje. 53. Buenos Aires. M. Mr. Vjekoslav. Miroslav. Grigor. . 118. Miloš. (Mladen Giunio-Zorkin?). Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". 120-122.. čin. Svetozar. Tamburini. 37. zvala se osoba. Šolc. 127. 122. Josip Broz.. Trifković. Medjutim. Vilder. 114. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. str. Josip. Tortić. 49. 113. 99. 53. Tiskanje ove knjige završeno je 1. Y. 50. 95. 71. 81. 26. 28. 77. Marko. 61. Varoš. 43. Miša. Trumbić. Lav Nikolaevič. 112. Tomašić. Vukićević. 118. Vucković. 48. Ante. Woodrow. 113. 47.