INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

.. DO 1918 .................. ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji.............................................. Predgovora i Bilješke o piscu.............. IX............................................. DO 1941 ....................................... KAZALO IMENA ........ DESETI TRAVNJA 1941...................... BILJEŠKA 0 PISCU ........ .. 1 (str........... 2 (str........................................................... HRVATSKA POLITIKA 1929..... DO 1928 .............SADRŽAJ PREDGOVOR ...... 396-447)....... 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije..... 191-227) i sv............... 21-44). g..........................................): sv...... sv............................ POGOVOR ...................... Ovdje je ispravljena i dopunjena................................................ BIBLIOGRAFIJA ..... (1959...... HRVATSKA POLITIKA 1895................ O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ..................... 4 (str............. Buenos Aires........................ HRVATSKA POLITIKA 1941........... BILJEŠKE ... DO 1945 ............ HRVATSKA POLITIKA 1919...................................... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 .................................................... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ..............

Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti. Nastala je u podpunoj slobodi.pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja . stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji. Kad sam je pisao. do danas. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne . Nezavisna Država Hrvatska. do 1945. 1945. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih . 1895.predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. Tih četrdesetak stranica . I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima.-1945.kraljevskih i komunističkih. koje i danas terete i tište hrvatski narod.-1990. te njemačkih i talijanskih arhiva. nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti.. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti.. još uvijek čeka. kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. Ako mi Bog dade zdravlje i snage.

političara i mučenika. da je već 1869.-1895. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi.1871. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana. sjećanja generala Ante Moškova. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. 173 knjige partizanskih. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. a nisu etnička oznaka Srba. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika. kada ističem. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova.) još i danas . Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. »Slavosrbi« su moralna. Izgleda. Poznati hrvatski povjesničar Dr. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati.(1) Te studije dokazuju. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. karakterna grupa ljudi. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. Drugi izvori. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. pisani od suvremenih političara i državnika. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. Eugena Kveternika (1825. Mislim. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. 1848. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta. njemačkih. U beogradskim arhivskim ustanovama. kako ih redakcija naziva . talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji.-1941. te sjećanja Dra Vladimira Košaka.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. Ferdo Šišić počeo je već 1928. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. dopisivanje i uspomene. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet . Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. nacrte političkih programa. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske.. Njezini su dokumenti uništavani. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Jer nisu mogli pisati slobodno. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo.čekaju na objavljivanje i vrednovanje. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić. On je u toj borbi išao tako daleko. prije ili poslije njihove smrtne osude.dokumenata. Zvonka Remete i Mile Budaka. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. do 1986. vjerujem.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . U beogradskom časopisu Istorija 20. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895. potrebno je naglasiti. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. četničkih. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata.II Države Hrvatske.

Srbi u hrvatskoj državi. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. i članovi delegacije Narodnog Vijeća. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku.i danas suvremene misli: V »Kakva. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. 1915. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr.(5) Dakle. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. Josip Juraj Strossmayer.1918.IV bude slobodno i sretno«. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. u kojoj bi . tj.vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. Mladi hrvatski političari. bilo bi zaista poučno. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora. Kominterna. poslije izbora od 8. .. do 1918. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. inteligencije i političara. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928. o zabludama srpske politike slijedeće . Poslije 1918. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom. ali i tu . od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva. U jednom pismu Račkome iz 1884. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. te napiše objektivan njegov životopis. linijom federativne Jugoslavije. radi međunarodnih sovjetskih interesa. Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. Ako zablude dosadanje srpske politike. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna..treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. onda ih čekaju još groznija razočaranja«. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima.ako ne i prije .(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. koji stupaju u javni život poslije 1895. u svojim pismima Franji Račkome. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima.(6) Franjo Rački. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. dakle. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Josip Frank zaslužuje. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo.posebice u Radićevu radu i životu . Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka. Hrvata i Slovenaca. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. u Hrvatskoj.. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. Slavoniji i Dalmaciji. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod.. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. ožujka 1923. veliki hrvatski povjesničar. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata.: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu.

o događajima od početka prosinca 1918.. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. u 'Kanalskom zavodu'. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. pljačkaš. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. da nije bila razrušena 1918. Vladka Mačeka. Mlade komunističke snage. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića.). Makedonce . do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. bezakonja. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. već samo jedne vjere. Slovenaca i Slovaka.1990. Čeha. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. stalna su pojava od prosinca 1918. Srbi smatraju. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. oktobra 1916. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. Andrije Hebranga.odnosno makedonske Bugare -. Ante Pavelića (1929. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Nema sumnje. 1945. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju.VI svi narodi bili ravnopravni.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. 1867. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije.. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni.. Još ni jedan ubojica. oni uživaju sve moguće povlastice. a pet ih. Albance i Crnogorce. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. Sigurno bi dalji povjesni razvoj. do Borovog Sela u svibnju 1991. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama. jer na pismu nije navedena adresa. listopada 1919.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. U krvavoj Odesi. podvala i krivotvorina. austrijskih Njemaca. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva.-1918.. i samo 23. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. bio politički ugnjetavan. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite.-1918. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. do 1991. U Odesi se klalo.. Hrvata. Mađara. III Od 1918. Koriste se korumptivnom upravom. 6 žena spaljeno. Sigurno je najvažnija politička . koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. 1868. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. među njima mnoge. katolike i muslimane. evo sada. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. 14. čije ime nije poznato. Od napadača nije ni jedan zatvoren.«(9) Dr. 270 sela opljačkana i uništena. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine. ali također nema sumnje. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena. 'jer su to Hrvati'. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika.

te presuda od 5..(13) IX Za mene nema sumnje. te sam po sjećanju stavio datum 10. Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909.-1909. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. 10. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. . Dr. brata Svetozarovog.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata.da su optužbe bile istinite . Lorett.s kojima se je postupalo humano i po zakonu . Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918.VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909.. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . da su se Srbi i poslije 1918. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu.(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. 34 College Heights. Pennsylvania. Narodne Novine. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla . lipnja 1991. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943. Od jeseni 1966. The Adriatic Question. do naših dana služili krovotvorenima. Nepodpisani članak. »Otvorena riječ. u listopadu 1964. Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. Srbi su uvijek te ustavne odluke. 30. da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini. Pennsylvania. U bibliografiji je označeno. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu..s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. Loretto.. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). s disertacijom. (str. 162). IV. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima.. od broia 12. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. da je članak Dra. 176) kao Ljudevit Filipančić. Lovro SuŠić. Jere Jareb. do ustava iz 1974. navedenu u knjizi na stranici 139. USA. Jere Jareb . Autor članka je zapravo Dr. Optužnica od 18. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma.. da ispravim onu iz 1960. 174). 1945. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. 1944. do broja 250 iz 1909. siječnja 1909.. donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti. Istina je pak.. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. a od 1969. srpnja 1944.-l972. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str. Dodajem i svoju sadašnju adresu. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti. Mladena Lorkovića. stalno živim na adresi: Dr. Uredio sam i napisao knjigu. koje su se podkrale u knjizi. IV.glavnooptuženog na tom procesu. Loretto. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. prosinca 1918. da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac.Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji. 1982). Suvremeni hrvatski povjesničar Dr. a zapravo je objavljen u broju od 14. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka.«. falsifikatima. listopada 1909. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. 66) i u Kazalu imena (str. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. 1944. do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . služili krivotvorenim dokumentima. Adama Pribićevića. Od jeseni 1966. i podvalama. 1908. 166). da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. PA 15940. markovog Protokola iz 1923. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str.

Svima onima. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. do 1945. koji se odazvaše. sudove i interpretacije. veljače 1060. do danas. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica... dru ing. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. New York. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. po uzoru na suvremene američke povjesničare. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. mislio sam. Radovao bih se. dru Milanu Blažekoviću. dru Jurju Krnjeviću. Njezin prvi dio. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. koncem Drugog svjetskog rata. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. Iliji Jukiću. pisan ljeti 1959. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. ne završava s godinom 1945. uvidio sam. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. nego. koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. Sva tri dijela. Posebice izrazujem zahvalnost g. iznose 141 stranicu. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. te od 1937. svibnja 1960. Eugenu Kvaterniku. najljepše zahvaljujem. dru Anti Smith Paveliću. Treći dio. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike". koje je završeno 1945. pisanog u zimi i proljeću 1959. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. Želio bih. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. dru Vladku Mačeku. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. Posebice zahvaljujem gg. objavljena u Hrvatskoj Reviji. koja objavljuje ovo djelo. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. Kod obradbe drugog dijela. koje djeluju od 1945. da u trećem dijelu budem opširniji. koja je prvotno objavila ovu raspravu. 14. Vinku Nikoliću. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. Činilo mi se.. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage. To je do sada prvi pokušaj. nego što sam namjeravao biti. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. nadam se. JERE JAREB . da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958.

(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr. provedenog u Jastrebarskom. do 1941. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime.-1903.(7) Razumljivo je stoga. Iz drugog se izvora vidi. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. postao njegovim prednjakom. potrebne jednom strancu. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. U Sv. Katarine.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. Ante Radić. 1897. a ne 1897. podijeljenih na 17 poglavlja. Manjak je autobiografije. N a k n j i z i j e inače označeno. a posljednje emigraciji. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. i 1905. Čini se. isto kao i ime i prezime bake. poljske plemkinje. Spomenuo je sve važnije momente.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) . o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. da će tu tvrdnju. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti.(8) U jesen 1903. mladi profesor na istoj gimnaziji. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. zamolivši ga. da je izišla 1957. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. o čem dosta opširno priča Petanjek. Ivan Zelinu. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. 1883. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu. osim jedne aluzije (s. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. gdje 1889.(9) Zahvalivši se na položaju suca. Manjak je knjige. (11) VELJAČI predprošle god. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908. Izgleda. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. s kazalom imena na kraju. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. Bez sumnje. kojeg je godine 1900. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine.. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo. Malo poslije toga. što u njoj nema ni spomena. Čini se. počeo izdavati Ante Radić. Maček tvrdi. vjerojatno. ili 1899.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. da se je pretplatio na Dom.. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928.(6 )To je. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895.. da li bi ga smio češće posjećivati". Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. Šteta. pa onda u Samoboru. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898. Ali nije mu on bio profesorom. i od tada njihova veza ne prestaje. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. bilo razlogom. Božića i Ivanja. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903. u Sv. (1958. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. što se u njoj ne spominje. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. 87. već uobičajenu . Starčević je umro 1896. sudeći prema Starčevićevom članku iz g. trajno nastanio u Zagrebu.). a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti.

koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. i njima pripadaju sva manjinska prava. Poslije dvaju izbora. nego i u Dalmaciji. kad je to bilo propušteno prije.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju.(14) Svakako. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. da se je 1902.. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. Srpske Radikalne Stranke. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava. Sigurno je. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. postojala je još vladina. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. Mile Starčević i drugovi. pretrpjela teški poraz. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. Srpske Samostalne Stranke. siječnja 1902. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja. do 1918. kulturnim i socijalnim idejama.. dolazi na 15. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. sklon sam vjerovati. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. Josip Frank i dr. 1897. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. našlo puta i načina. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. U rujnu 1910. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. Fran Folnegović. Ona je stajala na stanovištu. Razdoblje od 1895. DO 1918. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. Bosni i Hercegovini. bez sumnje. koji je umro već 1904. po mojem utisku. Poslije Khuena i to je bila fikcija. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi.. Jedna stranka. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. i osobni momenat vrlo važan.. listopada 1895. Može se nazvati i krizom pravaštva. Po svom rezultatu. dr. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. Grga Tuškan. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. koja je u izborima 1906. dr. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. i 1901. Osim gornjih stranaka. Na 22.. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. prosinca 1918. od koga se više nije nikada oporavila. Ante Starčević. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka. Mile Starčević proizveo . Istri.(12) U prosincu 1905. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. Evgenij Kumičić. U razdoblju od 1895. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj..-1905.. aktu ujedinjenja od 1. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. Na 16. te je nastavio studije u Pragu i Beču. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. do 1905. Tko je kriv. dr. Hrvatske Napredne Stranke. do 1918. I. listopada 1895. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. Koncem 1904. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice. ili oboje? Iako je. i daljnjem drobljenju pravaštva. madjaronska Narodna Stranka. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. Josip Frank. zavedeni od srpskih popova. Možda je radi njih tada. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta.

na Rieci s kotarom i u Medjumurju. ona se opet cijepa. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. Koalicija je od 1913. Bosni. jedinstvene narodne države. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. tokom 1911. Dalmacije. U prvom razdoblju borbe. Nove sile. Milinovci su se otresli jedne fikcije. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela.-1905. Ali. nego ju je i ona prihvatila. stranka opet nastupa jedinstveno.. koji stanuje u Hrvatskoj. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. da je došlo vrijeme općeg prava glasa. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. gore navedena. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva.. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. Na izborima 1913. t. da se narod hrvatski. i na izborima 1911. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Nisu shvatile. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr. madjarska službenica u Hrvatskoj. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati.. Jugoslavije. Josip Frank. o kojima smo maločas govorili. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. Istre i Medjimurja. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. 1908. ujedinjenjem Banske Hrvatske. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost.j.-1909. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. Od aneksije Bosne i Hercegovine. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. kad je potrebno puk. Činjenica je svakako.-1918. Da bi se još više istakla pomutnja. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. 1903. bio je politička taktika. Slavoniji i Dalmaciji. potrebno je naglasiti. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. i kod napredne i kod socijalističke stranke. koja je predhodila stvaranju Koalicije. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). I. 1905. Kod svog stvaranja 1905. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. bliza stanovištu Milinovaca. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. jer je njegova bitna. široke narodne slojeve. raditi će svim zakonitim sredstvima. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom. da ideja jedne. kojoj je bio na čelu dr. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. u okviru habsburške monarhije. Ali i u tom razdoblju. Ona je . i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. koje ulaze u politički život 1902. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga.(16) Čini se. Stadler).. što je još za Frankova života. Poslije Supilovog istupa. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. Obično se krivo tumači. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. naglašen u Rezoluciji. hrvatski povjesničar. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. Bosne i Hercegovine. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. Tadija Smičiklas. političkog bezakonja i korupcije. do listopada 1918. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. čini se. Da osobni momenat nije bio odlučujući.-1905. logično. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. vidi se po tome. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka. Na izborima u listopadu 1910. politički izgraditi. do ideje jedne. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. II. Savez s Madjarima Kossuthovcima.16 je rascjep stranke. kako smo već spomenuli. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. srpskog i Friedjungovog procesa.

da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. Šramek. a onda preko nas. 1913. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. dr. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. te molio Masaryka i sve ostale. dr. da su one. da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. nego i od katoličkog svećenstva. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. XI. devet mandata.. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje. prvi ministar vanjskih poslova. Nikada možda ne će biti takve zgode.). da je stranka dobila osam mandata. dr. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. i 1913.18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli.. napose Srednje Europe i dijela Balkana. da nije točna Mačekova tvrdnja.. Stjepan Radić na rastanku.) i 1913. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. ministar financija. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. a u prvom redu vas Čeha. Seljačka je stranka na izborima 1906. 1911. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina. Zbog toga joj se je poslije 1918. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se . Prikazao je strankin rast i njezino širenje. dobila tri mandata. prema Mačeku. Masaryka. 1918. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Izgleda. To je bilo razlogom. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. koji će doći sigurno. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. da je stranka 1913. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. Naglasio je smetnje. stranka je kod izbora 1908. 47. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. putuje u Prag nekoliko dana kasnije. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. rekao je: "Gospodine Masaryku. generalom Sarkotićem. posebice s njezinom vodećom osobom. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. (s. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska. dr.-1924.-69. dr." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. Rasim. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. kaže Maček. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. Prije toga. tri mandata (s. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. što o tom piše dr. a naročito Masaryka. 1908. Brojke potvrdjuju i ostali pisci. Naime. pisca).. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T. dr. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. koji su pisali o tom razdoblju.. Čini se. 1910. Stjepan Radić molio je češke političare.). švehla. 56. Evo.. Hodža i drugi.000 na 200. jedanaest mandata (s. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima.).. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja.. 1910. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. 59. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50.000)." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24. 1919. Stanjek. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. 1911. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto. Klofač. nego da se temeljito preuredi. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka. prvi predsjednik. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. za koje Katić navodi. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. dr. Prema Mačeku. primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima. ideologiju same stranke. koje mu u narodnom životu pripada. Kramarž. Eduard Beneš. zbog kojih je stranka osnovana. dobila samo tri mandata. Sabor se je birao svake treće godine.. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske.(20) Porast mandata u godini 1910. 68. Kada ništa nije pomoglo.). izuzevši izbora iz 1911. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. Imao je tri duge konferencije. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. III. Maček je dobro analizirao razloge.

pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s. Maček aktivnije radi u stranci. Delegacija. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. kad bismo raspolagali s brojem glasova. 58.. zaključen travnja 1915. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. Ni jednom nije bio izabran. Ona ga kandidira na izborima 1910. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. Ivanu Zelini 1908. bila je. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka. svojim predsjednikom. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916. koje je HPSS dobivala na tim izborima. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. Kod izbora 1913.. kao vanstranačku osobu. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. 56. (s. .. i tako zapravo napravili "puč".). Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata. hrvatskog povjesničara. Londonski pakt. od 24. dokaza. u kotaru Dugom Selu. dobila je pismene naputke. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. Maček ne navodi. koji bi imala dobiti Italija... Medju ostalim. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. a naslijedio ga je Balfour. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova.20 dalo bolje ustanoviti. na koji nisu bili ovlašteni. u kojem je kotaru kandidirao 1910. Prema točki devetoj vidi se. Jedina logična procedura. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu.24. XI. studenoga 1918.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918.). Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. Pakt je označio samo onaj teritorij. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. u točki prvoj tih naputaka stoji.). izabran je većinom od 50 glasova (s. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. i t. Nema takodjer. i 1913. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. 77. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. d. čini mi se. koji su ipak predstavljali "uvjete". 79. 1911. 1918. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv. Druga je stvar. ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. koga su istakle sve ostale stranke. njegov protukandidat. te je. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. barem meni poznatog. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. prema tome. IV.). U opisivanju dogadjaja do 1918.). Zaključak Narodnog Vijeća. a 1913. 76.

izgleda. kao na primjer put u Moskvu 1924. studenoga 1918.). Onda se je znao. Takodjer i neki čini. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. 3) Hrvatska Zajednica. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. ali i taj se potez može razumjeti. Radić je bio dinamična osoba. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. bez obzira na bilo kakve konfederacije. pun novih ideja i planova. Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. vječito u pokretu. 81. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. On je. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. prosinca 1918. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. a čini se. Od izbora 1923. Poslije toga . Stvaranjem Kraljevine Srba. tako je sada počeo zamišljati. nisu znali.(22) Iznenadjuje činjenica. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. da ni predstavnici HRSS. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. još prije stvaranja Kraljevine SHS. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. DO 1928. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Na izborima 1920. nego da tu činjenicu priznaju. a s druge strane. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. koja je radi toga bila i stvorena. Talijanima. od 20. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. 88. Ali. ni ostalih hrvatskih stranaka. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. On je bio najprikladnija osoba. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. 4) Hrvatska Stranka Prava. i sigurno je. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. i do danas se točno ne zna. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. U razdoblju od prosinca 1918. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata. te potpunim likvidiranjem i one autonomije... Imajući u vidu stvarnu situaciju. kolovoza 1919. tražile su zauzimanje stanovišta. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom." (s. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. veljače 1922.-82.. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. posebni američki agent. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. eventualno s uključenjem Bugarske. bar u početku. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. studenog 1920. da je više puta govorio i davao izjave. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. do 1928. ožujka 1921. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda.(23) Mjesto toga. do 3. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. Ali bilo je časova. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. do 16.). poručnik LeRoy King. do prvih izbora u novoj državi. najviše je progonjena stranka. Protićevoj. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava.

da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. politički nepomirljivi" (s. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . Pučka Stranka. Maček kaže.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. prema tome. dr.. jer je ne Podupiru činjenice. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti.). On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni.. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. predstavnik Bačkih Hrvata. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. jer su bili "mladji. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS. Ispustio je spomenuti. kojom on poručuje. Maček. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. situaciju pred izbore 1920. a Spahina odlazi u opoziciju. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. ako ono bude izabrano na izborima. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. Kasnije.. 1924. do 1. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine. Njihovi predstavnici. te bi se. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. upravo protukatoličkom notom. I. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. do početka ožujka 1920. i vjerovatno će nešto o tome znati. Razumije se. sastavljenu poslije atentata u skupštini. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. počinju usku suradnju s HRSS. Nema ga u diktatorskim vladama. potpuno je prešućena. Poslije izbora 1923. kaže. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. u kojima su sudjelovali. II. 108. uz HRSS. Ante Trumbić i dr. Naprotiv. veljače 1927. Na izborima 1923. konzultirati Spahu i tražiti. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s. jer nisu uopće djelovale na selu. prosinca 1922. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje.). 94. Korošec i Blaško Rajić. 5. sastavljenu 17. srpnja 1925. i 1923. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. i 1925. kasniji poglavnik. Isto je propušteno i kod izbora 1923.). U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. Ivanu Zelini. Kod izbora 1927.).. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. dalo zaključiti. Hrvatska Pučka Stranka.).(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. stranka katoličkog pokreta. Ante Pavelić. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. siječnja 1929. kako sam već rekao. nadasve. Maček je dobro prikazao. koji su bili na slobodi. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. izuzevši JMO. u Stupniku blizu Zagreba. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. S druge strane. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. Čini mi se. Isto se može reći i za same izbore. naime. Spaho.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata. Neposredno iza izbora. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. veljače 1922. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. u kojem je kotaru kandidiran. aktivniji i. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS. travnja 1927. spominje. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. 87.

Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. da Pašić odbija ideju sporazuma. Upravo su ove dvije godine. rujna 1927. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. Pašić daje inicijativu za pregovore.. 95.. po jednog za svaku stranku. ožujka 1921. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. Ali. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. Odbivši. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". Drugi rezultat je bio. dočim ih je Pašić. 1923.. travnja 1923. posebice Spahom i Korošcem. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". Glavni njihov zahtjev je bio. 97. Koncem veljače 1924. Ali. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. Vjerojatno. da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. To je politika. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih.(26) Maček ne spominje.). posebice Englesku. Korošca i Davidovića. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. izričito stoji. nego priča. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. i. do 1. opet nema SLS. da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s. ožujka 1921. da postane graditeljem Kraljevine SHS. sastavljena od Marka Djuričića. Korošec. da i on. Markovog Protokola.-1939.-1925. da je Pašić poslije izbora 1923. čini se. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. JMO (tri predstavnika). odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. Spahe. čini se. Pregovori su završeni 13. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. Stoga mi se čini. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. Nije točno. toliko je. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja.. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. čini se. veljače 1928. Ali. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. Radić je iskreno pristupio pregovorima. koja je tim povodom dana za javnost.. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. a ne samo Srbije. vratimo se u 1923. čini se. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. travnja 1923. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. travnja 1927. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju. studenog 1920. osim Davidovićeve. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka.) U obavijesti. da bi bio najbolji potez. A činjenica je. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. Slavoniju i Dalmaciju. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima. Pašić je proigrao jednu veliku priliku.(27) a ne početkom 1924. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. j. koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. 97. Kad je postalo očito. odnosno njegova SLS. ne bi moglo nazvati oportunističkom. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića. siječnja 1921. Maček prešućuje mnoge stvari. kako piše Maček (s. ako HRSS obeća. 1935. stigla je u Zagreb radikalska delegacija. Istoga dana. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924. a SLS ju je napustila već 26. potpisanog 13. Pašić je bio spreman to prihvatiti. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. 12.).26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. Njemu je bilo glavno. . (Rajić nije dobio primjerka protokola. te imam dojam. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. Radić ih je obavijestio.). SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. Ta je vlada poslije šest tjedana pala. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. Marka Trifkovića i Voje Janjića. jer to predpostavlja. da idu u opoziciju (s. S druge strane. ono čega se je Pašić najviše bojao. veljače 1927. i da je kod izbora suradjivala s HRSS. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. Radiću u posjete. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. učiniti ga medjunarodnim. te Rajić na strani HRSS.. t. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. da se Koroščevu politiku do 1928. Vlada je bila formirana 1. da su one bile u vladi prije izbora.. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora. da iskreno prihvati politiku sporazuma. 27 koja je dovela do tkzv. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London.

svibnja izdao proglas. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. Aleksandar odbija prijedlog. srpnja 1924. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. glasuje s opozicijom. Tek. Pašić daje ostavku vlade na 24. na kojima je glavnim govornikom. Proračun je bio odglasan. Šteta. travnja. travnja. Maček ga je otišao posjetiti. izgleda. Poslije skupštine u Vrpolju. da se je Radić vratio u Zagreb 11. Tako je i bilo. i na 17. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. listopada 1924. svi zastupnici HRSS. a za drugog Msgr. odnosno Pašićev. 13. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. Kralj je tražio od Davidovića. Bilo bi normalno očekivati. ožujka.j.). Kad je Maček stigao u Beograd. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. Radikal Nastas Petrović.-99. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. da . kaže Maček. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. za prvog podpredsjednika Mačeka. koji su u inozemstvu. a drugim jedan pristaša SLS.(29) i konačno na 27. radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. listopada 1924. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. Kralj je ukaz potpisao. Naime. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924. Ostavka je vlade uslijedila na 16. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. Prema Mačekovu pričanju. 102.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. svibnja verificirani su mandati HRSS. održao je riječ. da i Hrvati udju u vladu. Radić je. Medjutim. Smatralo se je. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. da on. osim Stjepana Radića i ing. kralj.-100. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. donio Predavec. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. ožujka. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom. poslije raspusta Narodne skupštine. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. Hohnjeca. ožujka 1924. SLS i JMO. kao kraljevog čovjeka. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. koji bi trebali postati ministrima.(33) Čim je Radić stigao u Beč. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora. listopada 1924. do 20. Iako je bio običaj. po Mačekovim uputama. Kolutića. Činjenica. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. ovaj se put to izostavilo. U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. do 20.). Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. Vladin. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. sastavljen od Davidovićevih demokrata. 98. na 24. Blok je već na 29. i na 12. već je vlada bila sastavljena. na 27. i Nastas Petrović.). da zatvori Radića (s. Često sazivlje skupštine. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. t. opet vratio u Beč. sa sjedištem u Moskvi. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. Drljević navodi. Da bi spriječio pad vlade. Prema Horvatu. kako je Davidović rekao Mačeku. Kad Petrović to odbija.). 98. odlučuje se na put u Moskvu. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. 102. Maček je na 23. U ožujku 1924. i time izaziva novu ostavku vlade.).). da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo.. Ali. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. uključivši i sebe. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12. želi sastav jedne koncentracione vlade. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. koje su ga podupirale. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. 101. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića. lipnja 1924. ovaj put s legalnom putnicom. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata.28 Općenito se nije znalo. Davidović je tražio od Mačeka. srpnja 1924. ministar unutrašnjih poslova. punomoći su bile predane od 7. svibnja. 99. kralj traži od Petrovića. kolovoza 1924. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. na 27. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. član verifikacionog odbora. Davidović je prihvatio uvjete. listopada 1924. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. koju mu je. svibnja. Radić. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12.

IV. siječnja 1925. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak.). mjesto toga. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. listopada 1926. Izgleda. na 18. Usprkos terora.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15... da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. siječnja 1927. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS. 156.). a ne 25. 104. Predavec i Krnjević. i to s bitnom pogreškom. Poslije izbora 1925. studenoga 1924.-1927. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8. Šteta. siječnja 1925. Kad ju je kralj potvrdio 1. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. nazvan po pradjedu. 106. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. listopada 1924. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke.. do 1. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom.-1927. kako se iz prije raspravljenog vidi. Izuzevši te epizode. prosinca 1924. travnja 1926. Kralj. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. koja je tada imala tek 19 godina (s. protiv kojeg se je do tada borila.).). Sin Andrej. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije.. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. srpnja 1925. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. Maksimovića vlada je 23. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. Kćerka im se je rodila 13. III.. (s. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. Poslije je na izborima 11. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. 31 Ta je šutnja razumljiva. Poslije rujanskih izbora 1927. 106. iako je ona bila sudionik vlade. Naime. kao predstavnik HRSS. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. od 1923. veljače 1927. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. osim Stjepana Radića. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. 107. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života.). Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. rujna 1927. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926. Već sutradan bili su uhićeni Maček. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. koji je po svojim posljedicama veoma važan. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. Na 23. Predavec. Riječ je vodila skupina.30 će Maček. do 1925.). nego su i nadalje ostali u vladi. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima.. braća Košutići i Krnjević.. kakva je uslijedila kasnije. Pregovori su trajali preko pola godine. rujna 1927. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. rodio se je 24. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. Pašić-Pribićevićevu vladu. ona je dobila zakonsku snagu. Ali i to je izostalo. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. Smisao sporazuma je bio. Josipa. 108. s djevojkom Marijom. Josipu je Maček u siječnju 1935.) i s njom i danas živi u Washingtonu. oženio (s. Po drugi put se je oženio 10. kako spominje Maček. te konačno završili sporazumom s radikalima. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. imenuje na 6. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. Maček ne priča ništa . Da nije bilo toga boravka. Ono je. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. Maček kaže. Propušteno je spomenuti njezino prezime. srpnja 1925. Nekoliko dana poslije izbora. da je vidi (s. 98. ožujka 1924. Nije točno. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. (s. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. veljače 1925. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. travnja. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. Mačeku je umrla njegova žena Marija. srpnja 1925. dok je Maček bio u zatvoru. Stranka mijenja ime.

koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. To je potrebno. i sklon je vjerovati. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. da je Radić na putu za Sombor. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. kolovoza. koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije"." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. pa ma kako bio brojan. 12 kolovoza. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. govorio je Maček u ime stranke. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s. Dan prije Radićevog pogreba. što se dogodilo. kako se spontano bila izrazila. 20. Ivan Krajač. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s. da je inicijativa došla s Radićeve strane. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. Druga temeljna točka našega programa. U motivaciji primio sam utisak. 119. a ne na jednom staležu. da radi na tome. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke.(38) Na sam dan atentata. omogućiti i pripomoći takav podhvat. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. ne pasivnost. kako je do tog preokreta došlo. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti.. ozlijedio mali prst. nema sumnje. To će zavisiti od situacije. kojima se proti nama nastupa. naprotiv.). poslije izbora 1927. kolovoza 1928. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. Neki tvrde. jer to ne vodi do uspjeha. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. uveče 20. I to mi (t. Drljević kaže. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. radi čega primamo samo udarce. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja. HSS je dužna potaknuti. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. On navodi. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. 111. kolovoza.. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima. Ali. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. takodjer u ime stranke. i na samom pogrebu. da se Pribićević pridobije za suradnju. niječe. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. na prijedlog Predavca. Hadžić trovao Radića. d. Mišljenja je. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja.). da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. da mu je Radić tada rekao. neka ne govori tako glasno. izgleda. a možda niti toliko. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. lipnja do 8. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost.j.(36) O tome kod Mačeka nema spomena. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v.(35) U to vrijeme. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. Ona navodi. pročitao. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. Sutradan. 113. da je liječnik dr. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati.). lipnja. kolovoza 1928. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana. 114. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. Kad je ing.. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju.). Ona izrazuje sumnju. Maček je posjetio ranjenog Radića. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje.. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". na svečanoj komemoraciji u Sabornici. Košutić. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. Preporučio je Mačeku. Govorio je.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti.32 pobliže. ja sam ga upozorio. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. lipnja.). koji je u roku od jednog dana zacijelio. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom. Naime. da poslije onog. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini. Tada je izgledalo. Radićeva udova. što Maček priča. 116. 33 Prema onom. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. da je 20.(38a) Dr. 13.

koja je mogla novu državu. bio je Nikola Pašić. Da Stjepan . ideja nasilnog jedinstva.34 bolnička pomoćnicu. 1929. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. do toga bi bilo došlo. a čini se ne shvaćaju ni danas. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. da je Kraljevina Srba. nego i one ovlasti. j. I. Skupština je izazvala samo dve. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu.. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. da smijemo zaključiti. Protić je uvidjao. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. prvu vladu Vesnića i 1926. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu.]. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. Ali. Osim Pašića. da su prihvatili načela Lige Naroda. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923.. dakle. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. On je. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. vjerovatno. do 6. Moj je utisak. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću. JMO i SLS. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. organizirati federalistički. do 1928.(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. oni se mogu prikazivati. 1918. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. bila je. j. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. čini se. da ne griješimo. On nije htio biti ustavnim vladarom. nego je želio. kolovoza. petu vladu Uzunovića.(41) Čini nam se.. Ovi narodi [t. U listopadu 1919. da može oponirati kralju Aleksandru. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. bila osudjena na propast. Centralistička ideja. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. kad su počele suradjivati HRSS. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. iako bi se.-1928. Radi njihovih vlastitih ciljeva. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. on je često preskakao. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. svoju državu i socijalnu pravdu. federalnu državu. kad postavljamo tezu. Doklegod je Pašić bio živ. naime. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća.(40) Prema tome. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. odgovorio je. oborivši 1920.. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće.(38b) 35 S druge strane. Bez sumnje. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu.. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda. XII. t. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. kako svi znaci upućuju. On je tu snagu imao jedino radi toga. vladati autokratski. Da je on htio Kraljevinu Srba. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji.. Pašić i Radić. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. XII. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. a prema njegovim uputama". bio je Stjepan Radić. jedini političar u državi. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države. 1918. Jedini srbijanski državnik. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. Horvat navodi. i od Srbijanaca i od Srba prečana..(39) V. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. koji su predvidjali poteškoće. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike.: kralj Aleksandar. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. 1918.

u kojoj sjedi. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. Davidovićeva Demokratska stranka. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. osamljen u zatvoru. Uz njih. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata.. komunističkom strankom. . odreći hrvatskog političkog programa. JMO. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. nije mogao u suradnji sa Spahom.. onda su se. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. iako teška srca. Ali. Da bi stvorio bolje pozicije. Stoga se može reći. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. kao što je bila i srpska. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. jer su smatrali. u siječnju 1925. ili je ne će biti.-1920. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. kao. koji nisu htjeli vidjeti realnost. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919.-1925. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. i usporediti ih s onima iz 1924. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. koliko i srpska. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni. Uzalud je bilo od njega očekivati. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese.. Poslije veljačkih izbora 1925. koji su mislili. Želio je. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. u prvom redu. Srba i Slovenaca. da će se on za volju ostanka HSS u vladi.-1927. nego s cjelovitom promjenom državne politike. sve ne-srpske stranke. Koroščeve i Davidovićeve suradnje. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. Kad su osjetili. tobože. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. SLS i Demokratske stranke. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra. U 1924. Oni su smatrali. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. te. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. Srbijanci nisu mogli razumjeti. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. kao i srpski. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. 1925. Radić. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom.

gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. Rijetki su bili. da novu državu prihvati kao svoju. naime. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju.-1941. nezadovoljne Jugoslavijom. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj.. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. koji su na životu u emigraciji. HRVATSKA POLITIKA 1929. formiranu izmedju 1935. u prvom redu studentske. Hrvata i Slovenaca. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. Kod stvaranja Kraljevine Srba. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. 1929. veoma simplicistički prosudjivale. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. Čini mi se. Već smo prije istaknuli. koja se od 1930. Oni. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. poput starije hrvatske generacije.38 39 Hrvatski studenti. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. te velikih i malih sila. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. To je njena bitna karakteristika. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. da bi. To je sigurno bila zabluda. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje. Akcidentalno je kod toga. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. koji su priželjkivali fašističko. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. trebali bi pisati svoje uspomene. kao i kasnije pridošla godišta. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića.. a da je Njemačka za njeno razbijanje. Po njegovoj zamisli. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. ali isto tako seljačke i radničke. jer se je mislilo. možda. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. gradjanstva i inteligencije. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. do 1934. . mnoge mjere nove države.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. u početku heterogene i neoblikovane. Obje generacije prilaze tajnom. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i..) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži. Naprotiv. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. DO 1941. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. 1936. do 1941. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. i 1941. Desetljeće. gradjanstvu i radništvu. radništva. dobar dio hrvatske inteligencije. Ništa se nije dogodilo. ne odgovara činjeničnom stanju. sveučilišnu i srednjoškolsku. Diktatura kralja Aleksandra. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. i ima utisak. podzemnom radu. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. i 2. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. koje je slijedilo 1918. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna.

1930. da hrvatska politička emigracija. siječnja i ponovno prije podne 5. a nipošto ih ne stvara i vodi. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. koja se stvara tokom 1929. inertno. Budak.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. Dr.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević. Mladena Lorkovića. stvara svoju organizaciju. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade.. Načelo poslušnosti. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. na domaćem terenu. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. Ustaše se organiziraju. koja treba drugčije prosudjivati. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. Slavka Kvaternika. Aktivan. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana. Ali vratimo se u 1929. siječnja 1929. Aleksandar je na 6.. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. uz ono. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. Vlada tek slijedi zbivanja.). potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. II. s jedne strane. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. Činjenica je. do Aleksandrova ubijstva. da se ne zaboravi. a svi glasovi govore i o onoj. odgojen u Stranci Prava. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. nego. što je u svojoj knjizi iznio. Maček. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945... nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. ili. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću.d. 1938. . da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. koje su formirane tih godina.. do 1941. i pripadali su svima hrvatskim staležima. Oršanić. do 1941. čini se. To je bio prvi i posljednji put. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. Aleksandar ga je primio prije podne 4. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. kako to Maček čini u svojoj knjizi. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. nego je odlučnu riječ imao dr. Sudeći po onom. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. strančar.-1941. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. Ivana Oršanića i drugih. Kod toga opet važno je. Vokić i t. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. što mladje snage. Ante Pavelić.40 formiranoj 1929. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. O tim audijencijama. koje se nalaze na terenu.(45) Nije mi poznato. I. da je. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije.-1941. koji se formiraju kod kuće. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. možda i s povišenim naglaskom. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. siječnja 1929. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom. koji. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. Ustaški pokret tokom 1930. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. Toliko o izvorima iz prve ruke. socijalno i ekonomski progresivne. S druge strane. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča. do danas. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. Marko Došen. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje.(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu. što piše u autobiografiji. Košutića. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. Zapravo je bila nesreća. navodno. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. Drugi kompleks problema. odgovorne jedino njemu osobno. pod vodstvom Mile Budaka. isto tako kao i dr.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. Čim je Jovanović napustio Zagreb. sudjelovali su Davidovićevi demokrati. Srbi su bili politički obezglavljeni. i ostaje u zatvoru do 20. koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. to jest do abesinskog rata.-161. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. U izborima na Mačekovoj listi. Za vrijeme svoje vladavine (1914. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice. a opozicija 797. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. 1936. Slavoniji. Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. (67) U siječnju 1935. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. jer ima indicija. srpske političke snage. političkim strankama. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. travnja 1935. Pred konferenciju velikih sila. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. Jevtić je dobio 520..160. t. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću. U njoj je i slijedeći odlomak: . j. (1903. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu.).) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s. Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934. (65) S druge strane. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. uz SDK. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije.) interniran u talijanskom gradu Sieni. počelo se je govoriti o novim izborima. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15.-1934. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. Da nije bilo Aleksandrova testamenta. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. Madjarske i Hrvatske. 161. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje.). bojeći se. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. Dr. Ali i kroz kasnije razdoblje. Francuske i Italije. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije. sastavljene od Austrije. jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini.. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića. složio se je s njime (s. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. Dalmaciji.). da je diktatura uspjela ustrašiti narod. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. 163. razbio i oslabio srpske političke stranke. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika. svibnja 1935. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom. tokom abesinskog rata i poslije njega. U razdoblju od 1934. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. 3.-1939. okupljene u vojsci. S obzirom na tadašnji izborni zakon.144 glasa. stvaranja osovine i čeličnog pakta. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru. Maček je 49 odgovorio negativno. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. već od 1932. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. Želio je znati. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s. Engleske. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. Ne smije se smetnuti s uma. u Stresi. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. koja se je sastala 11. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s.-1940. dok je država neminovno išla u propast. travnja 1936. Bosni i Hercegovini. listopada 1934. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. u Hrvatskoj. Razlog je bilo obećanje.). bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. Nije označeno. do 1935. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. u kojem ga moli. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. lipnja. nego mu je obećao. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije. koji bi ih složio i poveo.-1914.). da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću.-59. Usprkos terora i javnih izbora. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. Mjesto da nastavi očevim stopama.197" (s. Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju. uzajamno su se neutralizirale i križale. tko je to bio.). Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. 158. 159. do 1941. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. Kasnije optuživanje Madjarske.

jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. da se obje djelatnosti. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. do 1939.. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. Dodaje jedino. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. da bi želio s njime privatno razgovarati. te se je Maček već sutradan. Rezolucija je tako sastavljena. pobijanju nepismenosti. koji su mislili. da je bio odmah svijestan. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. pomažu stranku. samo dopunjuju. 2) odnosi s krunom. S druge strane. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. Tokom 1935. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. bilo je u samoj biti takvog razvoja. s druge strane. Dr. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. u dvorcu Brdo u Sloveniji.50 Hrvatski narodni zastupnici. te organiziranje Gospodarske Sloge. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. lipnja. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. koja je od 1918. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". dobivala sve šireg zamaha. s jedne strane. lipnja 1935. kao što osjećamo. Mačekovpg školskog kolege. posjedovala dnevnik "Narodni Val". bez obzira na uspjeh. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. 22. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Sutradan. kako smo vidjeli. Druga. Posljedica Mačekove politike bila je. po njoj su kontrolirane. koje. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. lipnja 1935. izloži svoj plan kruni. javna i tajna. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. borila se za demokraciju. ne isključuje "državnu zajednicu". Hrvatska Seljačka Stranka. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. da ustvrdimo. kao i dra Mačeka. hrvatski sveučilištaracemigrant. Tako je Maček i postupao. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. SLS i JMO. Tokom 1936. izražena u javnosti s jednom strankom. to je bila posljedica srpske diktature. odnosno za njegovu punu političku individualnost. preko profesora Milorada Stražnickog.: Za nas je glavno. Složili su se. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama. i 1928. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. vratio u Zagreb (s. od 1935. Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. On. od radikala. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost.. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. zajednički s predstavnicima Srba. Najmanje se je . a. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. Iako je stranka bila demokratska i. koja vode istom cilju. (68) 51 dijela hrvatskog naroda.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. i 1938. U razdoblju izmedju izbora 1935. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. potkraj 1935. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka. da je Dr..). Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. s druge strane. S druge strane. knez Pavle obavijestio je Mačeka. nego čitavog hrvatskog naroda. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. Maček vrši dužnost vodje. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu.). tajna. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja. početkom 1929. Prije toga stranka je tek 1927. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. Maček ne iznosi. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. I nisu bili malobrojni. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. i da su one zapravo dva puta. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Nažalost. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. Radi Mačekove bolesti. 164. s jedne strane. bez sumnje. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. da se vidi. 165. uglavnom. da predstavnik opozicije. 22.

Svi. Maček nije više imao vremena. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. rekavši. u prvom redu. da udjem u njihove vlade. Maček se je s time složio. Lazar Marković. jer da ne priznaje "realnost" (s. poslije pada Jevtićeve vlade. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. Iz ovog. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. u kojem je. Milan Gavrilović. popuštajući Hrvatima. Od tada počinje razlaz. Maček tretira kao frankovce. da su u jesen 1935. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. prema Mačeku. Prema Ribaru. 177. odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. ističući. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. 172. medju ostalim. su oni željeli. dok je ovaj bio u emigraciji. 178. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu. 181. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma.). Poslije svog posjeta Beogradu.. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije. On je. u Brezicama u Sloveniji.(71) Bez sumnje.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra. Godine 1935..-1938. priznale narodnu individualnost. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. kao što smo u vanjskoj" (s. jer opozicija nije složna medjusobno i.).-1938. još gore. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. listopada 1937. da je s Mačekom teško politički razgovarati. od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. da ne bi. lipnja 1935. 1935. a dr. bili označeni kao srpski izdajice. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". da mu obrazloži. bila je 15. Njima se je kasnije pridružio dr. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. kojom su srpske stranke po prvi put. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum. odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava. nema potpore srpskog naroda. listopada 1937. Milan Gavrilović zemljoradnike.).. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka.). Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu. Stojadinović. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. kao što je on. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. i to sam dužan kazati vam otvoreno. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno.). Maček uopće ne spominje. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu".-78. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. da je to sasvim točno. S druge strane. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. koje nije bilo objavljeno. nema sumnje. Ribar ga objavljuje djelomično. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. Hrvatske nacionaliste iz 1935.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. u kojem su HSS predstavljali dr. Za sastanak u Farkašiću kaže. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. Božidar Vlajić demokrate. Tokom 1937. Božidar Vlajić i dr. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. Ing. Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10. kolovoza 1938. siječnja 1937. S druge strane. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. tražile su Mačekovu posebnu pažnju.). 179.(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. ali bez ikakvih rezultata (s. 178. do kojeg je definitivno došlo u . Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. Lazar Marković kao predstavnik radikala.(73) Dr. Pavle je naglašavao. ne može se povući konačan zaključak. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. bila mi je savršeno jasna. prigodom njegovog napada na Abesiniju. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. polovinom kolovoza 1938. 128. Ostalo nije bilo važno" (s. knez Pavle primio ga je u vlaku.). On kaže. i 1938. Stajao je na stanovištu. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. Poslije odugovlačenja. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. 181. napravio s Jevtićevom vladom. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. 183. da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje.). što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma.

da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. IV. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s. kaže Maček (s. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. Velika većina opozicionih glasova (791.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s. što je narod hrvatski doživio. prema službenim rezultatima. 174.. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . Košutić. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija.(75) 55 položaja. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. koji su u velikoj većini 1935. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. koju je pokazao naš predsjednik.). da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918.000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist.. nego što je prikazuje Maček. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. (Odobravanje ) To nepovjerenje. glasovali za HSS. 185. Činjenica je.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. U izborima od 11. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. proglasili su takodjer apstinenciju. i tako je došlo do razlaza (s. Dalmaciji. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. U ovom razdoblju dr. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. ma gdje oni stajali. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. Zato moram kazati. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. da nije mala stvar poslije svega. i pripisivao mu one poglede i nazore. došlo je do konačnog razlaza medju njima. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. da glasuje za vladu. kao glavne ustaške predstavnike u domovini. koja je u mladosti bila jugoslavenska. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. 185. bio protu jugoslavenski raspoložen. jer starija generacija. Bosni i Hercegovini. uvjereni smo. Istina je.. kojih nisu imali. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. prosinca 1938. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. koje postoji u narodu hrvatskom. svibnja 1939. 174. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. koji su mislili. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. Pavelićevi sljedbenici. medjutim. jednako kao i onih. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. nije se toga mogla nikada potpuno otresti.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija.). Maček je to odbio. ovaj put polovično su apstinirali. kako se postepeno širi mišljenje. Nijemci u Hrvatskoj. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. koji je. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci. Maček tvrdi. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. Nema sumnje. bez sumnje. Svatko je u njemu gledao. i da preko 100. što je htio. Kod toga treba napomenuti. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. pa nadalje. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. da je bilo i onih. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira.-75. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. odnosno HSP i HSS. da Hrvatski nacionalisti. opozicija je dobila 943. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod.964 glasa — prema 429.).. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. S njime je Maček imao tri razgovora.)..54 jesen 1938. 184. da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. da je velika odvažnost. preživio i izdržao.332 za vladu. koje je sam imao. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države. Budak je tražio. u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. stvoreno je mnogim dogadjajima. kao i oni organizirani u katoličkim redovima.). odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). Ing.

da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. situacija je bila promijenjena. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. Carnelutti je obećao. a savjest i dužnost nalaže. što je u tom pogledu doznao. Princip pravde i slobode traži. da traži ujedinjenje Savske. Neposredno poslije ove rečenice. ali samo u granicama ustava. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama. u prisutnosti kneza i Šubašića. da se on. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. Kad je spomenuo Dubrovnik. konačno. kaže Maček (s. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. naročito velevlasti. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. kaže Maček (s. Rekao mu je.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja.). očito financiran od Stojadinovićeve propagande. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac".56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima. nastavlja o posjetu. Antić.(78) Hrvat i član. da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. ali je zamolio Carnelutti-ja. dodavši. svibnja.). Protivno onom. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". Knez Pavle slušao ga je šuteći. Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. Hrvali bi. ako je uopće štogod uspio doznati (s.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova.(79) Trebat će jednom . da pokuša istražiti. Maček ne spominje. posjetio je Mačeka u ožujku 1939. Ministar dvora Antić. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. Carnelutti. Poručio mu je. vršeći svoju dužnost. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. da ga je u ožujku posjetio ing. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine. koji mu je učinio grof Bombelles. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. HSS. da ne apstiniraju. 187. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine. 190. prema Mačeku. U Šibeniku. te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. Carnelutti. ing. S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. Maček je odbio ponudu bezuvjetno. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. Kasnije. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". nije imao obaveze. gdje sam tada živio. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. da glasuju za dra Mačeka. Maček nije imao što poručiti. Zatim. nacrt. 186. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. siječnja". Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. Pavle je bio oduševljen. Za uzvrat. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. i odmah zatim priča. sigurno ne može usuditi tvrditi. prekinuo ga je. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. Kod nedavnog razgovora. ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. u banovinu Hrvatsku. 187. Bombelles ga je obavijestio. kad je čuo za taj prijedlog.).). tako i svih evropskih država.-86. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. V. Prema tome bi se dalo zaključiti. Nacrt je obvezivao HSS. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. da Maček njih smatra za talijanske posrednike. s vidljivom rezignacijom.). Maček se je izjavio spremnim za pregovore. tog "isključivo srpskog teritorija". Njegov urednik bio je Joe Matošić. 185.

Cvetković je prihvatio prijedlog. Poslije tri dana razgovora. ni od Kneza niti od Cvetkovića. obavijestivši Mačeka. 187. Ukratko morali smo konstatirati. ma da je to smatrao gubitkom vremena. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. Čim je Cvetković napustio Zagreb.58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. po Mačekovoj želji. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. i to samo onda.. Kad bi mi nešto takvo primili. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom. da bi dobio kneževu suglasnost.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. 8. ali misle. 188. da se vidi. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. dok se ne postigne sporazum. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum.. Marko Jurinčić. Opoziciji je bilo predloženo. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum.). 188. ona je na vladi samo zato. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. jer je bio mišljenja. da ga ne može drugi napraviti. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. Prema referatu. travnja. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. nego oni. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. te kotar Dubrovnik. Kazao je Cvetkoviću. veoma temeljite. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s. ili da pregovara s Mačekom. Na 1. da razvidi situaciju. travnja. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. osim Mačeka.). te Srijema i Vojvodine". jer ova vlada. koji su u opoziciji. To je prije svega pitanje teritorijalno. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu].(81) Maček je uvidio. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. Maček je poslao Košutića u Beograd. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. a onda ćemo razgovarati. da ga obavijesti o situaciji (s. Dalmacije. kao na dlanu. travnja vratio se je u Zagreb. 27.. 188. Tada je poslao Šubašića u Beograd.-88. o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . početkom 1939. travnja. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. 8. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. koja je sada na vlasti. bio objavljen komunikej. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. Prema jednoj verziji.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. s obzirom na uskrsne blagdane. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. nas bi zgazili. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. da sporazum nije odobren. ako su na vlasti. Slijedećeg dana započeli su pregovori. Šubašiću je rečeno. žele sporazum.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. Najprije vlada. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. predsjednik šalje mene. te je Maček poslao Šubašića. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju. koji je imao stanovitih veza tamo. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. Šubašić nije dobio jasnog odgovora.. Moramo biti u prvom katu. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude. Košutić i Sutej. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. svibnja 1939. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. u kojem je konstatirao. Razgovore sam vodio dva dana. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo. veoma duge. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. U Zagreb je stigao uvečer 1. Na 26. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu.). što je bila protiv sporazuma.89. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. Prema njemu. . profesor Ljudevit Tomašić i dr. a to je da naši prijatelji. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. svibnja 1939. te je slijedećeg dana. Kad se je povratio u Zagreb. kako ćemo i što ćemo. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. bio je opširniji i s više detalja. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. da razvidi situaciju. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. da knez ne pristaje. niti javnost obaviještena.

Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. Lovro Sušić. Dok su pregovarali stručnjaci. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. Sid. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. u vlaku kod Zidanog Mosta. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s.-93. jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade.). kolovoza. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. Ilica i Tasića. siječnja.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. Gradačac. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. Maček ne spominje. Obojica su tada odlučila. koji se kasnije može revidirati. Dr. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. S druge strane. s kotarevima Dubrovnik.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće. i to povodom albanske krize u travnju. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih. Zapisnički bi utvrdjivali. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. To je jedino mjesto. koja su odobrila sporazum. Maček nije htio tada ući u vladu.-92. 191. i tamo ostanu. te nije nikada postao veoma popularan. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. Nova vlada bila je imenovana 26.-91. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. Brčko. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo.). Dne 20. da je rat neizbježiv (s. prosinca 1924. 191. Mačekov kandidat bio je August Košutić. Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. Vrijedno je napomenuti. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. 194. Banovina Savska i Primorska. 189. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. Od početka pregovora. Milojko Janković.). a Pavlov Šubašić. 191. Isto tako o tome šuti i Cvetković. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske. u kojim su se točkama složili. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. Maček mu je rekao. "koliko se sećam. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s.). da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum. u kojima nisu mogli postići sporazum. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. odnosno. Tokom 23. da je sporazum bio temeljen na članku 116. da što prije sklopi sporazum. 190. Ustava. Dapače. Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao.(88) Branko Miljuš. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. Grol je došao u Kupinec. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem.). da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini. Lazar Marković i Boža Maksimović. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. i 24. što uopće ne spominje. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum.). kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. Srbi da su tražili. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora.(89) Veliki je Mačekov propust.(86) Dne 22. Ušli su u vladu takodjer i radikali. Ilok. 192. a ne kao mandator krune. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. Banovina . o kojima smo već govorili... da se nije ni sastajala. generali: Bogoljub Ilić. Milan Martinović tvrdi. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s. da su njegovi članovi bili. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. u ožujku 1939. tvrdi. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. narodni zastupnik za kotar Slunj. Maček je na 29. Maček je imenovao Šuteja. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. da nije u posljednji čas Cvetković popustio".(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. da budu prekinuti (s. Za Šubašića Maček kaže. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15.). osim spomenutih osoba. Derventa. U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. Nekoliko tjedana kasnije. Maček posebice naglašava. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. dok se ne postigne sporazum.

Slavonije i Dalmacije. VIII. da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". koja će se tzvati Banovina Hrvatska. 1939. i t.(90a) Drugi članak sporazuma. Dapače. Ilok. Magjari i Niemci te veći dio muslimana". A to je posve naravno. Derventa. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. zaslužilo bi posebnu studiju. opštine i sela.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti. Hrvatske. U tome nije uspio. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. Albanci. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju.). Hrvata i Slovenaca. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. Maček je kod pregovora takodjer htio. U onakvim prilikama. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. Mitrovica. kao i kotarevi Dubrovnik. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. a koje država (s. i poslije njegove smrti. izgleda. Brčko. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. koja nemaju hrvatsku većinu. Dvor i Boka Kotorska. lipnja 1939. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. da "je jasno bilo. Maček ne spominje. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini.(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. zdravstvu. nego i Hrvati. VI. Irig. Ruma. zajedno s analizom . Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. Srba. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. Naime. Za kasnije trebalo je odlučiti. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. Brčko. Ne samo Slovenci. u onim prilikama bilo je isključeno. soc. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma. Šid. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s. koja je uslijedila 29. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. kao i prije. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. kako je taj problem bio kasnije riješen. čl.. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". a poslije ga odbaciti. posebice je važan. 193. koji je bio podloga sporazuma. geografskim i političkim okolnostima. koje će poreze ubirati banovina. 1941. Stara Pazova.62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom. do 27. Ilok. koji odredjuje teritorij Banovine..(94) Od hrvatske trojednice. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. d. Evo. 193. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj. da je sporazum kao privremena mera. koja je svršavala 31. da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. 1. Cvetković zaključuje. kolovoza 1939. Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. d.. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj.] Analizirajući tekst sporazuma." (93 )[Točke su u originalu. da ga je trebalo anulirati. 26. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. Sid. Savska i Primorska banovina. Maček. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. kao i srezovi Dubrovnik. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu.(92) Dakle. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. spojit će se u jednu jedinicu. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova.. politici i t. Gradačac. III. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. Hrvatska politika izmedju dva rata. pišući o sporazumu u dva navrata. i istaknuvši princip triju narodnosti. Cvetković. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude.).. Travnik i Fojnica. Gradačac. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države.. upravi. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici. ožujka 1940. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine.

(98) Nije bilo prilike. (s. Banska vlast odgovorila je 15.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. narod bio reagirao. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. potpomažući vlade i osobe. da se kamen počne kotrljati" (s. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. Paško Kaliterna. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. prosinca 1939. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju. pokrenut 1939. da je bez sumnje "puč od 27. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. Iz tog . 381. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. Radić je 1925. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. legalno ustaško glasilo. Maček sam kaže.. a isto tako i Italija.).). koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. Maček točno uvidja. 65 siječnja 1940.. Maček spominje "aktivnost pete kolone". Većina nije bila s njime oduševljena. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. Milan Grol i Božidar Vlajić. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. 220. prema Mačekovom zahtjevu. 209. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije. Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti. Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku. koji je.). u stilu Aleksandrove diktature.). do 1938.. prema srpskom mišljenju. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. Subašićeva turneja Hrvatskom. Tjednik "Hrvatski Narod". jer je sporazumaška vlada. splitski narodni zastupnik.) i nije dozvolila. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista. možda. jer ih je na svim izborima od 1920. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata. bez suda i presude. dobio 532. neprekidno povećavala.-16. sigurno nije točno. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). 'previše popustio Hrvatima'.371. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike. to jest političari članovi Narodne skupštine.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. Usprkos izbornog terora. U novim izborima. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. glasilo kluba. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. Opozicione političke stranke. Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s. i 1927. imala je protivan učinak.872 glasa. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. mogu nam poslužiti izbori iz 1925. Kao primjer. koje je označio kraljevski dvor. Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. 198. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. Tjednik "Srpski Glas". Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat. studenoga 1940. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu.501 glas. da budu sredstvo u njegovoj ruci. da je HSS gubila glasove. da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom.-205.. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. dakle je izgubio 151. Treba požaliti takve terorističke akte. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. Politička glasačka mašina. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6. 204. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio. ožujka ciljao na kneza Pavla. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije.(99) To je ujedno jedini slučaj. zabranila je banska vlast (1940. Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. s kojom činjenicom knez mora računati. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. odmah raspustila Narodnu skupštinu. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. kako bi. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju. Sada su bili isključeni iz političkog života. počevši s prvom eksplozijom dne 30. a 1927. ali to prelazi okvir ove rasprave. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". to jest više od 28 postotaka.

da Mačekov osobni utjecaj. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. Moj je utisak. travnja.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. Krnjević i Šubašić. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. Maček se je odlučio ući u vladu (s. u telefonskom razgovoru sa Simovićem. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. travnja 1941. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. Dne 9. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije.). Medjutim. dalje on se je suzdržavao .). Već na 27. sreo je Simovića i obavijestio ga. 220. Andres. 6. vidi se. da ne ide u Beograd (s. nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo. 6. poslije Košutićevog povratka iz Beograda. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. nego se priključiti vladi (s. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. 220. 7. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik. na konferenciji 2. da ostali hrvatski ministri (Šutej. 226). bio je pesimista. da ne će ići u emigraciju. Mittelhammer. da se nadje neki modus vivendi".).(100) Knez Pavle kao realan političar. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor.). travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. Istu verziju potvrdjuje i dr. i savjetovao mu. travnja poslije podne? VII. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. travnja Šubašić ga je obavijestio. travnja. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. prema Pavlu. kao općenito i hrvatski utjecaj. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. upravo prije odlaska u Beograd. da je Maček bio preporučio Šubašiću. Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu. Maček je u tom govoru. i iz onog. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. Njemačka je tražila kao uvjet.).(101) koji je. ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. 220. Košutić i Krnjević.-23. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10.(103) Poslije podne 3. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba. Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. 222. i radi toga on to ne može poduzeti. ili je bio ozbiljne naravi. Maletke je žalio. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. Maček spominje. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s. Maček kaže. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama.(103a) Kad je započeo rat. te zajedno s njime zaključili. travnja. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. Maček je odgovorio. travnja ujutro. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. 220. travnja. Zbog toga nije imala drugog izbora. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta. tvrdeći. Zamolio ga je.). potaknut sa strahom. Edo Bulat. travnja. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. Ujutro 31.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10. zapravo izjavi. travnja. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. S izjavom od 8. da bi se to moglo postići jedino s ratom. 226. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. i obećao mu. iz sela Kremne kod Uzica.. ožujka. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. ožujka. da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. Ujutro 10. travnja. da obavijesti Ribbentropa. Simovićev puč iznenadio je Mačeka.).-28. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi.66 prikaza. a odatle u Uzice. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. Maletke.). Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije".-21. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. Od 10. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. ako dodje do rata. Prema Bulatu. 227. pristao je. pozvao narod. da su Nijemci prešli Dravu. Slijedećeg dana. 207. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. da je posljednje bio razlog. kao da rat ne predstoji. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. travnja.

sigurno je. Primorska i Vrbaska. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. sa sigurnošću možemo utvrditi. Radi toga.. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda. čiju bi riječ poslušali. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. Drugi. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. Dakle. u jednoj. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. jedini način. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. Sporazum iz 1939. odnosno njegovi savjetnici. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. bili su. ocijenio.. misleći. dinamičku taktiku. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. Trebao im je jedan simbol jedinstva. uglavnom. iako je . bio je okupljanje političkih federalističkih snaga.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. svodili su se. odnosno njihove stranke. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. do 1941. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. plan je. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. prema tome.. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju.Stoga je prikladno. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. djelomični. Dakle. i kasnije. kao i tri ostale srpske snage: kruna. Da li bi to mogao biti kralj Petar. Kao prijedlog za dalje pregovore. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. ako prihvatimo tezu. na isticanje načela. One su suradjivale s Mačekom. jer su mislile. siječnja 1929. pretvorio u šutnju i čekanje. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. na koje su protivnici trebali odgovarati. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941. uz SDK. na kojoj bi bio glavnim govornikom. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. potpisane od Mačeka. što prije riješi hrvatsko pitanje. jedan autoritet. bila je napuštena u Mačekovoj eri. bile su spremne davati koncesije. uključivao i više. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. prigodom neke političke skupštine. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. te kotar Dubrovnik. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. vjerojatno. u siječnju 1939. Maček to jasno ističe za sebe. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. hrvatska trojednica. u biti neutralnoj Jugoslaviji. Nije stvarao političke situacije. ali ipak. Maček ne iznosi. Označio je. nego što se je Maček nadao ostvariti. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. nego samo s pojedinim Hrvatima. vojska i Crkva. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. travnja 1941. Koja je sredstva Maček upotrebio. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. U audijenciji 5. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. niti se za nju javno borio. Maček je Radićevu impulzivnu. Po našem mišljenju. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. 1941. Prema onom što priča. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije.68 od političke akcije. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. a ne načelne pregovore. Bio je konzervativni 69 federalista. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. smanjena za nekoliko kotareva. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. Sve ostale deklaracije. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. i Mačeka označiti federalistom. Možda je računao. i dioba Bosne i Hercegovine. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. Prema Mačekovu planu. Korošec i Spaho. a danas je autonomna oblast unutar Srbije.. . da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. nego je čekao i šutio. Ta se politika može shvatiti jedino. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren.

i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). Bičanić. Sklon sam vjerovati. ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. da su bili bliski Košutiću. da u tom pravcu nije ništa poduzeto. konačno. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. bio hrvatski konzervativni federalist. i uputiti ih u svoju politiku. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. Sutej. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. Dakle. i. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. Berković i ostali). Šubašić i ostali). ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. kako su mislila ostala trojica: Torbar. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. Sutej. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. . odbila je suradnju s Titom.. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini. Kuvedžić. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević).(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. Drugi dio HSS. drugoj frakciji su pripadali Košutić. Jedna skupina. Druga. odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. HSS i dr. Krnjević i Košutić. u travnju 1941. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). koja suradjuje s Titom (Košutić. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. U situaciji. ili samostalna hrvatska država. (3) frakcija. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. Košutića se je od 1937. (2) frakcija. Sutej i Šubašić. Hefer. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. dapače u jednoj osobi. podijelio se je na dvoje. Još uvijek nije razjašnjeno. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. do 1941. Nisam siguran. Andres i Smoljan. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. nego se je pocijepala na dvoje. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike.(105) i tako naoružan dočekati konac rata. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. Što onda. koja suradjuje s ustašama (Tortić. proširiti njene kompetencije. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. Martinović). sklon sam vjerovati. u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. Imam utisak. Maček je očekivao. dr. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. nitko nije pripadao trećoj frakciji. a koliko vodstva HSS. radi njegovog komunizma. u razdoblju od 1935. Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH.. koji su tvorili predsjedništvo HSS. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. do 1941. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. koji je ostao u domovini. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić.. Juraj Šutej. a nije suradjivao s ustašama. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda.

jer nema drugog izbora. što je Maček ustrajno odbijao. delegatima. 11. Neki. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. 229. Maček je to odbio. travnja. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. ne znajući. prije Pavelićevog dolaska. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. da preuzme vlast u Hrvatskoj. u hotel Milinov.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. premalo su do sada razjašnjeni. Aktivni učesnici tih dogadjaja. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. 229. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. općina. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. travnja u Bjelovaru. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. u Zagrebu. otišao automobilom za Kupinec.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . odnosno Državnog vijeća.-30. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. otputovao u Kupinec (s. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. Oni su Mačeka obavijestili. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. Poslije jednog sata čekanja. posjetila dva Nijemca. upravo kad je htio otići u Kupinec. travnja u Čakovcu i drugo 8. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. još uvijek šute. a ime drugog Maček je zaboravio. Ovaj ga je pokušao nagovoriti.). O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. nego sve one dogadjaje. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. kotareva i pokrajina. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. koji mu je dao povjerenje. što će s njim uraditi. Maček kaže. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. obojica su telefonirala Kvaterniku. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. (s. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo. te su. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. Dalje ću pozvati narod. može to povjerenje povući. Kada smo ovo uredili. travnja. prema tome. Nassenstein-u. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. Jedino hrvatski narod. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. koji žive u emigraciji. Zatim su od Mačeka tražili. 10. ostavio ga je čekati. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. u kojem ću navesti. gradova. da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. . kasniji i današnji Dubrovnik. da ću izdati proglas na narod. splelo se je dosta nejasnoća. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili. I njih će trebati kasnije razjasniti. General ga je primio i. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal. da prihvati mirno ove nove činjenice.

da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. Oni su smatrali. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna.069. Bosni i Hercegovini. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. bilo u NDH oko 4. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. ali. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. valjda. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti. katolika i muslimana i oko 2. nego podjela na dvadesetak Velikih župa. Ratno razdoblje od rujna 1941. odnosno hrvatska državna vlada. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje.. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. I. DO 1945. razjašnjuje. kad kažemo. Vjerojatno ne griješimo. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. da je 1941. pa i bez javnog djelovanja. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom. 716. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. a ne cijelu narodnu manjinu. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. da će se sa mnom svi složiti. koji je 1920.400 Srba pravoslavaca. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. bili su susretani s nepovjerenjem. proživio sam u Zagrebu. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. pripao Jugoslaviji. Činjenica je. Hrvatska država imala je 1941. oni su bili smatrani kičmom .500.74 75 države. 1.600 Hrvata katolika. do svibnja 1945. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima. susretalo se je kao neprijatelje države.(113) Hrvatske seljake. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. Politika. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. koja se nije priključila Ustaškom pokretu.500. od toga 3. i da bi. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. da izlože svoju politiku. da autonomna Bosna.000 Hrvata. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja. najbolje odgovara njihovim interesima.. prema tome. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. da se tokom 1943.043. Sigurno je. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države. Držim.000 stanovnika. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice. povijesna Hrvatska imala je 6. Hrvati su. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941.847.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. kad kažem.000 Srba pravoslavaca. Kakav je bio postupak.500 Nijemaca i t. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. d.400 stanovnika. Baš radi hrvatskih muslimana. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. vjerojatno oko 6. koju je Ustaški pokret.500 Hrvata muslimana. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. da je trebalo kazniti pobunjenike. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika. Prema popisu pučanstva 1931. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. 145. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. nijedne druge političke snage ili skupine. jedini narod. Već sam prije istakao. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. pripojeno Italiji: dio Istre.000. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke.

u razmaku od nekoliko dana. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države.-43. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. travnja 1941. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. 46. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. koji je danas u sklopu Vojvodine. i 1948. bješte preko Drine. nego i Ustaškog pokreta u domovini. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. ona je. i 1942. d. psihološki razumljiva.381 stanovnika. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942.997 Srba. da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio. Čini mi se. II. zatim Slovaka 15. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. od toga je 193. a Hrvati djelomično. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931. gdje su fizička sila. braniti se i napadati.594 Srba pravoslavaca. kao i to. te. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića.479 Hrvata muslimana i 1. najavio jednu poštenu.(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima.237. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. ali ne treba zaboraviti. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni.873 i t. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. dokonča veljače 1942. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. (3) Srbi.060. 890. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države. da je Ustaški pokret već 1. koji su djelatno progonili Hrvate.537. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. da i Hrvati umiju rukovati oružjem.347. Nijemaca 3. Sigurno je.817. II. da bi. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. i slične. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. Ne vjerujem. od toga 3. Korduna. ali mišljenja sam. vidimo. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. politika progona Srba. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi.. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. Madjara 11. Tito. Ne izgleda mi vjerojatno. Dakle. Trebalo je pokazati Srbima. da u pravoslavlje nitko ne dira. koja je proradila 1.-42. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti. bit će izvedeni pred redovne sudove. povijesna Hrvatska je imala 6. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. kao u Srijemu.. da se Židovi što prije unište.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati..632. u kojoj nije bilo Srba. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. u nekim kotarevima Like. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. ako ne i više.) na bosanskom teritoriju.. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941.621 Hrvata katolika. sastavljena od seljaka. 77 Poslije 1918. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. u Bačku i Banat. da na silu treba odgovoriti silom. da je Hrvatskoj pripojena Istra. Tim govorom dr. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. Nijemci su sigurno pravili pritisak. izbacivala parolu: Srbi psine. vjerojatno. travnja 1941. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. vjerojatno.228 Hrvata katolika.. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. koji bi radili protiv hrvatske države. Da nije bilo te politike. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. Sigurno je. s druge strane. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . Činjenica je. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. Na nekim mjestima. (2) Srbijanci. lipnja 1942. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici. a Pavelić izjavljuje. trebat će se povratiti u Srbiju. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike.

Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. izgleda. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. mjesto jednog umjerenog. Mostaru i Banja Luci. Prometne bojne. seoske i ustaške milicije. To su slijedeće osobe: dr. Ante Pavelića. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. Gdje je bilo težište. s jedne strane. poglavar hrvatske države. a. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. Nekoliko osoba. Vokić. Andrija Artuković. i dr. temeljene na moralnim i humanim načelima. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. a ne domobranstvo.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. postojala je Ustaška vojnica. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. d. Kad je dr. Rubčić i drugi. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. nego se. djelomično i predsjednik vlade. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću. Mate Frković. skupštini Matice Hrvatske 1942. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. cjelokupna srpska javnost. u kojoj je država nastala. Mnoge osobe. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. koje su bile na čelu tih ustanova. Mladen Lorković. danas je javno osudjuju. dapače. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. sudjelovala u borbi na terenu. dr. kasniji kardinal. do 1941. Pečnikar. naprotiv. Cesarić. Navratil. Milutin Jurčić. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. Sertić i t. Nadbiskup zagrebački. da može izigravati jedne protiv drugih. dr. i vjerska i kulturna i politička. od uglednih muslimana u Sarajevu. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. Kod Hrvata. Francetić. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. Čanić.(118) Mrtvi su: dr. Lujo Zimperman. Ante Nikšić.78 hrvatske države. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. predstavnika Glavnog ustaškog stana. potpisanim. To su viši hrvatski časnici: Babić. Neke osobe. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. Odluke su se. Boban. jer je. zrakoplovstvo i mornaricu). Brozović. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. rezolucijama. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. Peričić. gradske policije. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. Medjutim. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. Dapače. skoro i nema značajne osobe javnog života. Vilko Begić. Steinfl. Kren. s jedne strane. dr. bilo je drugih uglednih Hrvata. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. nego su bili zapovjednici na terenu. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. odnosno vojska. Herenčić. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u.(119) Gaščić. Profesor Filip Lukas. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. Erih Lisak i dr.(117) dr. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. . danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. s druge strane. Unutrašnja. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike.. s druge strane. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama.. Dr. Kod Srba se nitko nije našao. Eugen Kvaternik. kao Eugen Kvaternik. Dragojlov. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. totalitaristička i balkanska. oružništvo te Ustaška obrana. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. i sami nosioci te politike. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. Crna legija. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. državnih tajnika.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. a kasnije i zatvora.

Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. s rijetkim izuzecima. kao policijska formacija. ali jedva pismeni. da su se ustaške vojničke formacije. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe. poduzete u vezi s time. Feliks Niedzielski. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. nego u stvarnosti. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. Ratković. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. d. bila je samostalna vojnička ustanova. Ta činjenica najbolje pokazuje. Časnici. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. Mnoge osobe. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . Činjenica je. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga.000 vojnika. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. Sušić. ne odgovara istini. Mjere. i svoj rad proširio na druga izdanja. To su bili dobri hrvatski borci. Cabas. jednako domobrani i ustaše. Frković. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. U novinstvu su tada. te neke ustaške milicije i formacije. a i u toku rata. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju.(120) Biljeg koljaštva. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. Veršić i t. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. u svim vojnim formacijama. što je. Organizacija ustaša. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. da je hrvatska vojska. Savez kulturnih društava i t. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Svojom spremnošću. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. na koje su postavljeni. stvorene prvih mjeseci mlade države. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. odnosno poslovanje Ponove. S druge strane. borile i djelovale kao redovita vojska. bili su svojom sposobnošću. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. i nisu nipošto odgovarali za položaje. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. koje su djelovale na odgovornim položajima. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. Hrvatski vojnici. Ustaška obrana. U lipnju ili srpnju 1941. ing. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. na kojoj je strani bio hrvatski narod. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t . nego je bio još i bolji. brojila oko 230. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. Državni savezničar. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. Čudina. a Marijan Mikac hrvatskog filma. Hefer. s vrlo rijetkim iznimkama. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. d. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. koji su svršili hrvatske vojničke akademije.). U vezi s borbom na terenu. vjerojatno. Murgić. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. na čelu sa zapovjednikom ustaša. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova. Toth. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. Taj je kulturni zavod. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. zaslužuje detaljnu obradu. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. Blaž Lorković. i bivših časnika jugoslavenske vojske. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana. Ustaška vojnica. Mladi časnici. potrebno je naglasiti. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. koje je više postojalo na papiru.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. da žrtvuju vlastite živote. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. Savez hrvatskih privatnih namještenika. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. usprkos ratnog vihora. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. u travnju 1945. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića.

Servatzy. Mile Budak. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. Herenčić.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. Enno von Rintelen. Bugarske i Rumunjske. 1941. d. Vokić. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom. u emigraciji su sada Herenčić. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. Uz Eugena Kvaternika. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. i 29. III. Eugen Kvaternik. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. Cilj Pavelićevih poteza je bio. Čini mi se.). bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. Rezultat tih dviju škola. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. prestao biti ministrom vanjskih poslova. dr. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. Možda će se kome činiti čudnim. Moj je utisak. dr. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. Slavko Kvaternik. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist. Stijepo Perić i dr. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom.(122) III. koji su imali iste brige i bojazni. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. 8. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. koje je zauzimao. Slovačke. Luburić. Da je 1941. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. te zatim državni savezničar. on doslovno donosi i zaključke. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije. Kad je u jesen 1943. srpske i talijanske. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar. sigurno bi bilo moguće. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti. ali bez hrvatskog sudjelovanja. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija. On je. završio je svoju političku karijeru u NDH. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. Već koncem 1942. i t. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. do pada Italije. izgleda. Zadatak je hrvatske politike morao biti. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. koji je 28. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. Pečnikar. tvrdi. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. Stoga je trebalo naglašavati. da se Mile Budak. Ivan Oršanić. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. Singer i t. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. a fizički koncem rata. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku.). Dapače. da bi ih konačno sve uklonio.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. rujna 1943. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. ne . Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. Luburić i Pečnikar. zapovjednik Ustaške mladeži. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima.. Čini se.-45. Moškov. koji su tom zgodom stvoreni. daljnje je pitanje. Francetić. III. d. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi.. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. 28. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. u prvom redu fašističkom. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. travnja 1941. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata.(121) Meni se čini. Mladen Lorković.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. Izgleda. Dr. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. Ovdje mislim na državnike Madjarske. 1941. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin.

weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. ocu. oca i kažite mu. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. dr. Bosanski Novi. Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. koji je držao u ruci. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta. IV.. III. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. na razgovore s generalom Cavallerom. Glina. jer ona ipak ne nastupa". armiji. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. Edo Bulat. vojnički i ekonomski pregovori. Prijedor. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha. V.(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji. pišu o tadašnjim pregovorima. von Ribbentrop. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. piše na temelju svojih bilježaka.(133) Eugen Kvaternik. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. Andrija Artuković. Hrvatski pregovarač. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. (. Jozo Sunarić. Eugen Kvaternik tvrdi. III. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke. kad stupim na hrvatsko tlo. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. izmedju Ciana i Ribbentropa. Dakle. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24.. Čini mi se.(131) Za ilustraciju.. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija. Ja sam pomorski časnik. talijanske armije. Preča. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. Istoga dana poslali su drugi brzojav. Visoko. da se je koncem 1941. hrvatsko-talijansko razgraničenje. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. Banja Luka. IV. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. započetom 20. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25.(127) Helmuth Greiner. kad je već popustio u pitanju kralja.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. 1941. Novipazar (mjesta njemačka). generala Roatte. Jajce. s druge pak strane.. te je čitajući iz nekoga papira. kaže: . Sjenica. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. Rintelen uopće ne spominje. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. telefonski me je uputio. da Vam u ime vlade Reicha preporučim.. Poslije toga letio je u Albaniju. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". kad stupim na hrvatsko tlo. da ću od časa. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. Travnik. Priština. Tamo su još bili dr. IV. politički. a mislim i dr. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. generalom Ambrosijem. odnosno sudionici. Uroševac (mjesta njemačka). S druge strane. Tamo je linija ovako opisana: 23. bilježi poslije podne 30. kako hrvatski promatrači.. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. IV. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. neposredno prije sastanka u Ljubljani. da od onog časa. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. travnja 1941. bez sumnje. — Kako vidiš. Kažite Vašem g. treba istaći. Ustiprača. Donji Vakuf. Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. počinje borba za povratak Dalmacije.(126) General Halder. On tvrdi. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve.

da je tekst ovoga brzojava sačuvan. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. Osim gdje Mare. da je kurir trebao tri dana. Pavelić mi je rekao. da. da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro. koje nisam uspio zapamtiti. dr. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. Ali. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. dr. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. što tvrdi danas. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. 'radi se o sitnicama'. što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani.: Grof Ciano još nije Beč napustio. Branko Benzon. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. Stiepo Perić. dra Košaka i dra Jozu Sunarića. Perić ostao kao živi svjedok. U stvari. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta. da stigne iz Beča u Zagreb. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. 20. još je tamo zatekao Kasche-a. On.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb.86 Ono poslije podne 24. dakle. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika. Mi smo moralno na vašoj strani". njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. i 1944. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. Najprije me predstavlja Kascheu. te da će jednoga dana moći biti objavljen. IV. što se tiče razgraničenja prema Italiji.H. bili su prisutni. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. Dr. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. Dalmacija će ostati hrvatska". supruge Poglavnikove. Prevode Kascheu. On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. IV. da je to za- . u kojem mi javlja." I dodao je: "Vidi se. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". donio Paveliću Hitlerovu poruku. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. i ne znajući za odluku Berlina. izgleda. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. dr. Pred svima iskrsne Poglavnik. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. državni tajnik za vanjske poslove N. s Talijanima je već sve gotovo".. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost. da je poslije podne 9. Ja sam dra Perića i 1943. U ovom pričanju čudna je činjenica. ako što traže od Hrvata. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama.Ono što mi je dr. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. koliko se sjećam: dr. dr.. . eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. pa i vojničkih norma". Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je." Od onda prisutnih jedino je dr. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. sasvim oprečno onom. IV. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. treba se pridržavati političko-diplomatskih.D. Dr. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. koji mi veli. Pavelićeva. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". ali jer nam je poznat. kad se je vratio iz Ljubljane. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. Mi smo im odgovorili. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. dra Lorkovića. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. novom poslaniku Njemačkog Reicha. Jozo Sunarić. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. Mladen Lorković. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. Preuzvišenosti glavara N. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. Andrija Artuković i još nekolicina. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. četvrt sata poslije pola noći. dakle. tvrdi.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. Kad je stigao na Markov trg..-22. Kvaternik takodjer tvrdi. . kako je ona tekla u godini 1918. Pavelić rekao onog jutra je. Rukujem se i sa ostalima. dapače. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim.H. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. Slavka Kvaternika.D. Nadamo se.

zaslužuju detaljnu obradbu. pomorski ili zrakoplovni. koje spada u taj pojas. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. Hrvatska je državna vlada sretna. rujna 1941. Obično se zaboravlja. Prema Vrančiću. Sklon sam vjerovati. rujna 1941. što se nalaze u tom pojasu. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. Njih se. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. Još . koji je Kasche uručio Paveliću 24. da smatra neophodno potrebnim. talijanske Armate. dakle prije sastanka u Ljubljani. uz hrvatsku unutrašnju politiku. zoni. IV. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. zoni bile su promijenjene ugovorom. lipnja 1942. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. 2. zoni svojim proglasom od 7. 4. prikazane na priloženoj karti. 3. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici. Na 16. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22. četnike i partizane. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. kako se iz gornjeg vidi. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. svibnja 1941. koja čini sastavni dio ovoga sporazuma.(139) Granica druge zone. Rimski ugovori od 18. 22.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1. on i njegov otac.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. odredio sljedeće: 1. Talijanske ovlasti u II. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. dok traje potreba vojnog osiguranja. kolovoza do 7. da na otocima i na području izmedju mora i crte. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. kad je II.: "Hrvatska se vlada obvezuje. da su gornje mjere poduzete privremeno. što je od bilo kakove koristi. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. koji u izvatku glasi: Zagreb. ponašala se je u II. kolovoza. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". nego samo ucrtana na priloženoj karti.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. Ovom se zgodom daje na znanje. maršal Slavko Kvaternik. do 8. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. Andriju Karčića. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. kolovoza u proglasu na narod.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. Armate talijanske vojske. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije. da se Talijanima i vojnički opru.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II.(145) Ovi dogadjaji od 16. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. Armate. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi.. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26. Talijanska II. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. zoni kao u svojoj koloniji. armija u razdoblju od 22. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa.88 pravo drugi telegram. kolovoza 1941. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. kolovoza. rujna 1943. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr.

zoni. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. U Anfusovoj noti. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. te je tada usliedila Budakova ostavka. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. Na osnovu primljenih uputa. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. Dr. bile su prazne riječi.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. navodno. Roatta i Robotti. prije izmjene poslanika. Na čelu II. Blažeković kaže. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. j. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. Drugo je tražio. armije bili su dr. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. Pad Italije 8. Tražio je. da je povrati odašiljaču. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. rujna 1943. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. iza kojih nisu stajala djela. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. koja ju je odbila i naredila mu. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18.. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. studenoga V. na teritoriju pripojenom Italiji. Pavelić je na to rekao. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. Treće je držao.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. moli talijansko poklisarstvo. dr. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. Andrija Karčić. rujna 1943. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. dr. Nikola Rušinović. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. Anfuso zatim nastavlja. to je bilo glavnim razlogom. Radi tih pečata. medjutim. da li je mrtav ili živ. srpnja 1943. Poslije pada Mussolinija. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. t. 17. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. Berlin. svibnja 1941.(149a) Izgleda. u kojoj se zahtijeva. Vršila je pritisak. Predstavnici hrvatske nauke tražili su.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. njemu se je bilo teško odijeliti od note. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. svibnja 1941. 26. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. Anfuso tvrdi. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. koji su.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. Iskustvo. Mile Budak. dr. On je notu dostavio svojoj vladi. Nota se vraća u prilogu. Pavelićev proglas od 9. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943.

oba podupirani od srpske narodne manjine. Navest ću jedino. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. odnosno talijanske politike. koja se vrši u vezi s tim". njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. U jednom članku iz 1953. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. da će najbolje riješiti problem. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. Prema Mačeku (s. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. za koje je samo i sumnjao. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. i tokom 1942. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. bilo je u interesu Nijemaca. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. Od rujna 1942. Kasnije. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora. rekonstruirana 1. Prema njemačkoj ocjeni. Hitler je mislio. da Pavelić. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. početkom rujna 1942. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. koja gubi rat. pa čak i one. znači hrvatsku katastrofu. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. te predstavnici HSS kod priprema puča. 256. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. do 31. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. prihvaća njemačke zahtjeve i želje. U takvoj situaciji. Milutin Jurčić. koja je pregovarala s partizanima. Pavelić je. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. Nastala je tolika pometnja i strah.). da im to uspije bez ikakova napora. Vlada. da su bili njegovi sudionici. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. da u Hrvatskoj vlada mir i red. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu.(153) Uz Lorkovića i Vokića. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana... kad su uvidjeli. kolovoza 1944. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. Dr. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. rujna 1943. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. Medjutim stvar je propala. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. rujna 1944. već koncem 1941. Bilo je sve priredjeno. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. j. pa do svibnja 1945. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. izgleda. od 8. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. u Ukrajini. i koji su bili utamničeni radi tih veza. te da na vlasti budu takvi ljudi. koji su u emigraciji. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. koje je general Glaise uveo u urotu. iako talijanski orijentiran. t. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. godine. Na taj bi način izpalo. Preživjeli članovi te vlade.

Branko Benzon. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče. Ni on. Pavelić ga je odmah posjetio. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. Nijemci su nas izdali". da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. Tog osobnog teškog iskustva. odnosno o hrvatskim komunistima. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. dr.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. bilo političkim dužnostima u NDH. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. ožujka 1942. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. travnja 1941. da je jedini Vjekoslav Luburić.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. Dr. i on je dobio teški potres mozga. nije se mogao otresti ni onda.(160) Na 10. odnosno pogrješna politička ocjena situacije. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16.(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske. Izgleda. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. koja je suradjivala s ustašama. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. VII. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. te onda ponovno premješten u Kupinec. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu..(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. partija. listopada 1941. u kojoj se. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. Na Petom kongresu Kominterne. svibnja 1945. bio je još 7. postala je 1924. na 15. glasila hrvatskih sveučilištaraca. ni ostala trojica nisu još iznijeli. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu. Mile Budak. Tamo je živio do 15.(159) Na 11. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. dr. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. u Zagrebu. bila je većinom poslušna Paveliću.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. Pet dana kasnije. siječnja do 9. listopada 1941. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. listopada 1941.(161) Ako je k tome istina. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. On je želio znati.. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. Na 5. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. donesena je rezolucija. svibnja 1945. 239. ožujka 1943. ožujka 1942. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije. Glaise von Horstenau-a. zapravo jedino dr. Četvrta frakcija. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. Memoari drugih Nijemaca. . da su ondašnje njegove želje. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. Uvečer 7. srpnja 1924. U vremenu do zatvaranja.. Juraj Krnjević. njemački zapovjednik Jugoistoka. odlučio se je na emigraciju. Od partije. Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul. Od 10. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. koja razbija Jugoslaviju.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. prosinca 1943. Izgleda. do konca rata. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive. bile zapravo politička realnost.). bilo vojničkim.. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. koji su bili na raznim. koja brani integralno jugoslavenstvo. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. profesor Stjepan Ratković i dr. Frakcija. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. Kako sam već prije istaknuo. General Loehr. medju ostalim. Berković i Hefer. siječnja 1943.

Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. da je u travnju 1941. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ. i kasnije. da vi želite fašističku. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. da je jugoslavenske orijentacije. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. jednoj osobi. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. Komunisti navode. zato što politički nije bio pripremljen teren. izgubili smo dosta ljudi. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. Zato se je dogodilo. u Dresdenu. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941. sekretar KPH bio Rade Končar. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. Vladimir Popović. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. da Bakarić "zadovoljava politički". listopada 1941. Njemačka.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske. t. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. KPJ na svom četvrtom kongresu. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. Dapače. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. a ja sam komunista.(168) U drugoj polovici 1941. Isa Jovanović. studenoga 1941. Srbin iz Hrvatske. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. Crnogorac. Crnogorac. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. Na 29. KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). Slovenije i Ma. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. koju ističe KPJ. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. Oprobana metoda kod toga je bila.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935. značilo. Pritom. srpski su komunisti jednostavno izmislili. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti.(164) Dakle. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. pored hrvatskih komunista. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj.(170) Kako smo već spomenuli. j. U tom nastojanju. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. od 1937. Sigurno je.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang.. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države.. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat. Izgleda. Čini se. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. Zagorje ostali su bez uspjeha. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj. Od toga vremena. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju. Razlika je medju nama ta. koje su bili zarobili partizani. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić. Marka Oreškovića-Krntije. U rujnu 1942. na 20. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. održanom listopada 1928. . potpomognut od Tita odnosno od KPJ. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković.

a ne na strani partizana i četnika. kao i svi ostali komunisti. Ta će činjenica biti jasnija. profesora. Dogodit će se slično. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. uglavnom. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. travnja 1941. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. . . bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu. činovnika. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. jer su partizani smatrali. što je bilo pozitivno i veliko. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. d a je A. Buduće generacije imat će više sklonosti. u načelu. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. ili početkom 1943. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. trpjeli i borili se za njeno održanje. U rujnu 1944. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima.98 Koncem 1942. odnosno partizansku. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu. koji su požrtvovno pregarali. Kako se iz gornjeg vidi. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. u proljeće i ljeto 1945. nego je se treba. Tražio je. da. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. književnika i naučenjaka. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. 25. Hebrang je tražio. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. koja može o tome znati. da joj je mjesto na strani njezine države. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. VIII. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. . Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. kad nestane generacije. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. Hrvatski narod htio je svoju državu. i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. radnika. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. koji je. Dapače. Idealizam. gradjana. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. Tražio je takodjer.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. pogrješaka i nesposobnosti režima. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. Svakako. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike.. te da vide samo ono. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". Tokom rata komunisti nisu. koji se rado sjeća lijepih doživljaja.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. piše: "Godina 1944. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama.. studenoga 1941. da bi državu očuvao. zaslužuje posebnu pažnju. Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. Početkom 1943. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. Hrvatski narod mučio se je. Hrvat borac. Oni su. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. provodili masovna klanja u Hrvatskoj. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. čini se. U rujnu 1944. u prvom redu. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . Mali čovjek. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. koja je doživjela ratne strahote. 99 Komunističku. stvarali. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. Hebrangova politika. svibnja 1942. kao i svakom pojedinom čovjeku. da je postao sekretarom KPH. CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. Usprkos zabluda. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. a brzo zaboravlja neugodne časove. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. koji se bori za svoju slobodu. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. domobranima i ustašama.

1945. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. 1945. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine.. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. koji su se . On je državni sekretar narodne obrane. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. jer se počinje pojavljivati svježi glas. Vojska. jesu hrvatski komunisti. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost.. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. uz djelomičnu potporu Slovenaca. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. vojsci i diplomaciji. S izuzetkom. Sadašnja hrvatska emigracija. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. nalazi se u Hrvatskoj. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi.. kad je Hebrang bio ministar industrije. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije. Ostali hrvatski komunisti. da posljednje dvije godine. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno. koja može djelovati. nadamo se. iako se je kadgod. Izgleda. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage.-1934. kao 1929. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. Pitanje Titova podrijetla. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti.. neposredno poslije rata.1959. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost.-1959. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. kada i kako će završiti.-1959. 1958. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. posebice policiji. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. I. hrvatske budućnosti. mogu biti prekretnicom u tom pogledu. posebice Ustaški pokret. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom.100 Hrvatska politika. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje.

480 (88.000.267 (70.094 Crnogoraca.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je. bez obzira. 38. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4.53%). 51.521 (14. prvo. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama.689. Srba pravoslavaca bilo je 543.517 (57. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. da bi zaštitili svoj Život i imetak.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda.43%). Na teritoriju obiju republika bilo je 1948. d. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je.24%).144 Nijemaca. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika. 30. kao i za kraljevine Jugoslavije.(175) Donijeli smo statistiku. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda. 11. 1.474. 2. od toga 77.536 (6.828 (22. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest. Tako je postupljeno. Vodeći bosanski srpski komunisti. tadašnji Titovi ministri.316 Rusa. od njih se je 3.972.32%) Hrvata katolika i 890. 5.807 duša. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima. izjašnjuju se kao Jugoslaveni. položaji.451. prema istom popisu pučanstva. odnosno ubrojeni su medju Hrvate. te željeznica Bar—Beograd.565. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6.646 (25. u njihovim su rukama skoro svi.48 posto) Srba pravoslavaca. drugo. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj. d. Prema popisu pučanstva iz 1948.174 Nijemaca i t. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.991 i Hrvata 25.097 Slovaka.371 Slovaka. a ne samo važniji. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi...883 Ukrajinaca. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati.338 Slovenaca. da taj pokolj premašuje brojku od 100.871 Crnogoraca i t. izgleda. 6. Srba 71. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar. 33. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263.277 duša. Srba pravoslavaca bilo je 1.635 (1. d.978 Ceha.12%) Hrvata katolika i 4.68 posto). Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4.212 izjasnilo Hrvatima.015 (56. udaraju šakom o stol. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar.40%).750 (79. 51. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953. koja predstavlja oko 15% pučanstva.280 Ukrajinaca. 3. uloga srpske manjine u NRH.607. od toga 7. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu.403 muslimana.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu.252 muslimana. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. 3.318 Nijemaca.295. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva. 72.734 Slovenaca. 14. 2. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom. 3. jer muslimani. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57.062 Makedonaca i t. Dogadja se potpuno isto.2%) Hrvatima.064. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931. Izgleda.252 (14. odnosno 3. 10.95%). koji su se izjasnili Srbima. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima.. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja.171 (4. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež.756. 1. Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini. Narodnih manjina bilo je ukupno 26.322.(176) Vjerojatno. ukupno 890. i 1921.689 (34.507 (3.965 Crnogoraca. 4.265 (8. nego ni Šubašić ni Šutej. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti. da bismo mogli naglasiti. od toga je neopredijeljenih 788. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. t.976. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom. ekonomskom i kulturnom životu republike. S druge strane.093 Talijana. odnosno karijeru. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa.29%).187 (79.12%) Hrvata muslimana. ali trebalo bi objaviti brojke. a Hrvata katolika 588. Od toga je bilo 1. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske. odnosno 2.47%).403. 4.563 (0. Članovi Izvršnog komiteta KPH.077 neopredijeljenima i 274 Srbima. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote. i.210 Rusa. 1. 28.969 Čeha.12%) Srbima i 28. da li su se oni izjasnili Srbima. 10..399 Madjara. od toga 76. 10. 1.08%) Hrvata muslimana.04 posto). Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2.991 Ceha. Nikola Sekulić.561.397 Ukrajinaca.084 duše.125 (41.931 Madjara. Mile Počuča i Božidar Maslarić. . 1. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2. te i oni postaju nervozni.329 Slovenaca.17 posto). Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka. Čini se.057 Talijana.526 Rusa.48%) Hrvata katolika i muslimana. j. Muslimana Hrvata bilo je 885.

Dr. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. u emigraciji. do 1950. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. II. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. izgleda. majko. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. aktivne su na liniji hrvatske države. našli su se u svibnju 1945. kao ošto je to bio i u ratu. kao kominformista bio maknut s položaja. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. Uz gore označene negativnosti. HSS i Ustaški pokret. Nema sumnje. nego li u razdoblju 1929. d. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. Andrija Hebrang.-1918. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski.. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. Potrebno je istaknuti. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi.-1941. a ne za Jugoslaviju. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. HSS je imala priliku. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. III. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. pobedićemo". a ne kao Jugoslaven. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. Crnogorce i Makedonce. Prema pisanju jednog Srbina. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. Slovence. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. demokratski i slobodarski. Guste Šprljan i t. On je. Još nije bilo glasa. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. i da mu se ti narodi odupiru. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. proširenje . Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. do danas. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. te je 1948. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu. izgleda. komunizam se nigdje ne bi mogao održati.(180) S druge strane. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. Nije bila dovoljno uočena činjenica. pa je od 1945. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. Vladko Maček nije shvatio taj čas. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. da KP spada u muzej.104 Komunizam od 1945. dvije vodeće hrvatske političke stranke. glasilo KPH. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. do 1959. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. Bio je likvidiran samo zato. kao i Hrvati.). To osjećaju i sami srpski komunisti. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. hrvatski komunisti.(181) To je najbolji dokaz. čini se. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. tjednik Naprijed. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države.. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945. Hrvatski narod. sigurno je. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju.

da li će HSS uspjeti izići iz krize. Parizu. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. koju će jednom trebati kritički analizirati. Josip Torbar. Njegova nastojanja. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. što nije ni najmanje točno. ne samo teoretski. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. upućenom g. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. jasno precizirao svoje stanovište. ili točnije rečeno Srbijanci. Juraj Krnjević od 1952. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. da je njegovo vrijeme prošlo. listopada 1959. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". Poslije Pavelićeve smrti. Već po tome. i Krnjević 1895. Maček je rodjen 1879. izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. stranka se nalazi u krizi. Za ovo potonje ne ću se izjasniti. što Madjarima. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. Vladko Maček shvatio ovu. najvažnija osoba hrvatske emigracije. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. IV. do 1959. prekid s Luburićem. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. spletke u vezi s časopisom I z b o r . Hrvatska Državotvorna Stranka. Bonnu i Rimu. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta.-1941. što. da se modernizira i reformira.. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine.-1945. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države. Krnjević je. u koju je zapala 1941. po svojem položaju u HSS. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. u neprekidnom je raspadanju. da je dr. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. Košutić 1893.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. zasebna hrvatska vojska. Šutej i Bariša Smoljan. . Prema tome bi se dalo zaključiti. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu). prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. Oni dokazuju samo jedno. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. Krnjević je 7. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom. bez obzira na politički program. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. U emigraciji još djeluju tri političke skupine. Smoljan 1888. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. Londonu. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske.(183) S druge strane. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. Šutej i Torbar 1889. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra. od 1945. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom. koji izlazi u Engleskoj. Kavranova akcija. Ante Pavelić nije bio shvatio. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati.. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. u koju bi bila uključena hrvatska država. kad bi dr. nema nijedne osobe.. tajni pregovori sa Stojadinovićem. nego ostale hrvatske političke snage. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. novom i demokratskom temelju. i da je trebao potaknuti mladje snage. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. proizišlih iz nacionalističkog pokreta. čini se. prosinca 1959. Dr. Ustaški pokret poslije 1945. zapravo. Vlahi Raiću 1953... nego i praktički. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. u emigraciji živi još dr. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. koji je pod komunističkim jarmom. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. jer ne vidim ni maglovitih kontura. Dr. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu.. obnova Hrvatske vlade. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. Srbi.: "Ja sam toliko oprezan. 28.

Šteta je. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. Držim da ste veliki optimista.. idejnog predstavnika te suradnje. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. 30. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. kao i ostale hrvatske stranke. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. posebice intelektualaca. mladu. Engleska. teško je reći. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. Ja se bojim. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. Smail Balić iz Beča. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. skih muslimana. što se je opredielilo kod izbora 1938. koje su okupljene u tom odboru. politička stranka hrvat. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. Branko Jelić. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. koje mu je 1953. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. X. kada mislite. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. 3. Mlade snage. To oni još ne shvaćaju. Krnjević. Bojim se ali.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. 8. Taj je odbor imao sve preduvjete. i do svoje smrti. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu. Širok. Njegove tri središnje ličnosti. 2. Buća i Frkovića. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. Dr. uputio dr. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. i Derviš Sehović iz Pariza.. 7. g. Vlaho Raić objavio pismo. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. 109 Glavni odbor. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. Njen predsjednik dr. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji. . Raditi za socijalno. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. 4. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Da li će se HNO uspjeti reformirati. Njihovo je stanovište bilo. koja je bila donesena u travnju 1950. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. XII. nego će htjeti ostati nešto posebna. Sklon sam negativnom odgovoru. Sudeći prema izjavama. dr. Mate Frković. kad je u lipnju 1955. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. 6. To su hrvatski rodoljubi.(185) V. Stjepan Buć i dr. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. 3. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. Odbor je započeo radom 1. pa im je to dr. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. privremeni tajnik.. spola i uvjerenja. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. siječnja 1959. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. naseljeni diljem svijeta. 1956. prigodom osnivanja Društva. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. previše su povezani s prošlošću. 1957. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. da se razvije u jednu široku. ni jačih predstavnika. Vladko Maček. ušla je u krizu tokom prošlog rata. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. dr. 5. privremeni predsjednik.

Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. Enver Mehmedagić. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka. Holandije. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. predsjednik. od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima.(186) Tokom 1959. izabran na tom vijećanju. . koji je kongres sazvao. nije priznao novi odbor. To je novi. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. Općenito govoreći. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. ali je izjavom od 20. iako nije bio prisutan. glavni tajnik. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. Odbor. koji u pogledu hrvatske muslimanske. koji se nameće. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. održan u Münchenu 28. Središnji odbor.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. Pametno i trijezno. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. i 29. koji je bio izabran u Münchenu. trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. uz osobne materijalne žrtve. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. s gornjih premisa. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. Drugi zaključak. svibnja 1960. 111 VI. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . prosinca 1959. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. izabranog pismenim putem. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. pojedinih knjiga. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. izabran je u odbor. Početkom 1958. veljače 1960. Enver Mehmedagić iz Argentine. Od konca 1953. osudio rad kongresa kao nedemokratski. objavljen je 1. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. koji od početka 1959. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. nego je 25. prosudjuje jugoslavenstvo. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. nacionalne i državne. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. Italije. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. čini se. jest. Švedske i Libana. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. prvi podpredsjednik.

U ratnim situacijama. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. analizu. kad postoje blokovi velikih sila u borbi. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. u koje spada hrvatski narod. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. ne iz sadašnje perspektive. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. Mali narodi. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. da ova rasprava ima mnogo manjaka. Maček bi bio idealan predsjednik republike. Bez sumnje. kritiku i ocjenu. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. potrebno je. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. bez sumnje. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. koji su djelovali u ovom razdoblju. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. upozori na njene propuste u činjenicama.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. Dr. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom.-1945.. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. američkoj publici. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. da njegova posljednja riječ.-1945. Zaželjeli bismo. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. cijela knjiga nameće takav zaključak. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. U teškim prilikama. jer. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. koji se bilo javno. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima. Svijestan sam. Takva namjena diktirala je obradu knjige. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. Vladko Maček slavio je na 20. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. Godina 1895. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. medju koje takodjer spada hrvatski narod. Nije uspio. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. da svi živi sudionici. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. Stoga bismo zaželjeli. njegova politička oporuka. glavnom gradu SAD. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . u kojima se je hrvatski narod našao. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. U sredjenijim prilikama. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. Vanjskopolitička. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. uglavnom. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. srpnja 1959. utiscima ili sudovima. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. Bosni. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. Dalmaciji i Istri. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode. nego iz perspektive vremena. napisu svoje uspomene. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. Ali. u kojem su djelovali i radili. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. koji vladaju engleskim jezikom.

Hrvatska povijesna nauka do sada je. da je povijest učiteljica života. o kojima je ovisila njihova egzistencija. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. onda će moći izmedju njih biti dodira. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. da upoznavanje nedavne prošlosti. Imam utisak. u prvom redu. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. . da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. To znači. koji su se posvetili izučavanju povijesti. propusta i uspjeha. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. do danas potpuna je negacija te teze. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. kao što to radi Institut za književnost. Naime. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju. čiji su gradjani nedavno postali. napretkom. Novije doba hrvatske povijesti od 1790.-1918. odnosno nadoknadi. dr. Srbin iz 115 Pančeva. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. Onda će znati naći načina. logičnim povijesnim tokom. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. da pišu svoje memoare. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. bavi poviješću od 1790. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja.(190) da je postao nasljednikom Mesića. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. Njegova bi dužnost bila. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. regres.(191) Hrvatskom narodu. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. uglavnom. odnosno za objavljivanje. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . Već su stari Rimljani rekli. a ne samo nauci onih zemalja. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. U slučaju hrvatskog naroda to znači. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. a ne igrati samo na jednu kartu. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. hrvatska emigracija. uz činjenicu. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. Šišića i Barade. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. uglavnom. da zajednički suradjuju. kao svakoj živoj zajednici. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. Smičiklasa. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. diskusije i suradnje. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj. Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. da je on. tamnih i svijetlih strana. pogrješaka.(189 )On se. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije".

F. 15 knjiga. biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH.-1943. 4 knjige i Tom XV. 1815-1859 (Zagreb: JAZU. 9 knjiga. IV (1986).116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. 110-133. 59-72 i Milovan Ristović. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. Hervatska (Zagreb). »Pisma Magjarolacah«. stilizira je Ljubo Babić. zapravo i osnovao. 1869 192.1945).) kao glasila mladih književnika. 3 Stanko Lasić. 4 knjige. Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. 139-152. Knjiga prva. 10. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Hrvatska. tjednik Ustašku Mladež... Tom IV. Zapazio je. isto. 19 knjiga. Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. 118. na ukupno 2290 stranica. 1928-1931). Tom X. 4 knjige. ur. 1933). Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije.1941-8. Istorija 20.. kao prilog tjedniku Ustaša. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. Tom VIII. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. Korespondencija Rački-Strossmayer. Partijsko-politička dokumenta. Početkom 1943. Makedonija. 1989). »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. 4 knjige. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111). 5 Ante Starčević.IV. 4 knjige (Zagreb: JAZU.3 knjige (Zagreb: Globus. broj l. Crna Gora. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. Tom IX. koji se je pojavio ljeti 1941. 1942-1945. 1949-1986). Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. Srbija (uključivši Vojvodinu. 2 knjige. Od početka 1942. 21 knjiga. da je Milivoj Karamarko uređivao. Tom XII. . Tom VII. Lasić. Tom VI. 173 knjige u 15 tomova: Tom I. 39 knjiga. Sandžak i Kosovo). Njemačka dokumenta. 1 knjiga. Tom III. u uvodnim mislima tome poglavlju. I (1983. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. 10 knjiga.. Dakle. III.) i polumjesečnu novinu Plug (1944.5. 3 knjige. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. Tom XIV. Bosna i Hercegovina. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. godište 1942. Tom II.. Vrhovni Štab. Šišić. da će možda. 3 knjige. Mađarska dokumenta. a u njoj je posebice važno poglavlje 5. 6 Strossmayer Račkome. Dejstva na Jadranu.). Tom V. kaže: »Ostaje mi nada. 1941-1945. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom. Tom XIII Italijanska dokumenta. 35 knjiga. Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga. 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga. veka (Beograd). Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži. Srijem. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija.4. god. 1-2. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH.1884. Slovenija. poznati hrvatski slikar. Tom XI.

). II. Vodja Govori i Božidar Murgić. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. skupnim svetinfam. zagrebačkom predgrađu. 483. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko . g. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. Kalendar Hrvatski Glas za. J. 8 Ibidem. 11. 248. 2 M. 14 Dr. In the Struggle for Freedom. 6 Vladko Maček. 278-391 u knjizi 2. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. On mi reče. i Ciganina. objavljenog u knjizi... valjda krivnjom prevodioca. Maček. i Zida. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. Dr.«. Citat je iz Krležinog eseja. ibidem.). vjerom... s. ……. Starčević. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. d. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati. Petanjek. Deset krvavih godina. br. New York: Robert Speller & Sons. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. kako hoće.. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. i str. i Mirko Glojnarić. 1974.. da je došlo vrijeme. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji.. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine.1923. Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu. Antu Radića". 1954. Izabrani Spisi. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag. 14. Ljubo Boban. 280 ss. zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka. ciganskoga i t. neka ih svatko rabi i mijenja. JO. g.118 7 Franjo Rački.. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. i Njemca. Ivo Bogdan. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. 65. priredio. 1940. 35. Mi ne uvidjamo. d. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. d." (A. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. 43. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". »Zablude srpske politike«. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. Borba Hrvata. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. travanj 1941.. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu.... VIII. 34. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. s. s. . Donio mi ih je velečasni Zec.). i t. III. Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. Dok je tako. 90.. premda se to tvrdi. 3 M. ali nažalost knjige 2. Zagreb: HIBZ. Vladimir Košćak. 1943. s. 94-95. op..d. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. srpnja 1919.1886. Jurišić. pasminom i t. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj.. passim.1928.: Boban. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. 85. Atif Purivatra. str. 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu.. spominju to bez oznake godine. Josip J. s. pretiskano u: Dr.. cit.) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. »Stjepan Radić na odru 8. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu. Mislimo. 321. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. lipnja 1991. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. 14. da ga izvjesti o tamošnjem stanju. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost. Horvat. s. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. "Malo uspomena na pok. Kalendar Hrvatski Glas za g. 1971. 1937. 18. Petanjek. — Stevo Osterman tvrdi.IV.. 1929-1930). 9 M. Politička povijest Hrvatske. Dr. Čauševićeva izjava.. dr. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. 1987-1990). 275345 u knjizi 3.. 10 Isto. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. Hrvatska Revija (Zagreb). s.. 117.. 32. M.. 1955. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. St. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. i Talijana. i 3. stranice 1-107 i 2597-6044. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. str. tajnik nadbiskupa Šarića. početkom 1942.. s. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. svakoga tko je proti. 86-90. 306. i vjerujemo. propale su poštom. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost. Petanjek. travnja 1919. 1938. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. i Luterovca. 8 Govor na skupštini u Borongaju. Izvještaj je sačuvao Dr. upućeno nadbiskupu Stepincu.) 7 Vladko Maček. 119 Glojnarić. u meni poznatim djelima. 18. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1.-22.II. 53. 11 Tjednik Danas (Zagreb). da se one objave. 194. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. — Još dvije knjige. Zagreb: Velzek. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu. 1957. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. židovskoga." (s. Petanjek kaže. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. koja je upotrebila te dokumente. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini.-59. — Iz ovog se članka vidi. 4 Na 23. pa se po tom i različnimi imeni zovu. 27. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke. 309-442 u knjizi 1. 4. koji se nalaze u Arhivu JAZU. Priredio B. Osterman.. Adam Pribićević brat Svetozarov. Obzor (Zagreb). 1883. u zimi 1941..-1942.. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti.

31. u obrtu i trgovini.. Gjalski. Zagreb 1907. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". — Tamo je na s.. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868.). 16. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. Potrebno je istaknuti. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku. nezavisni kandidat na izborima 1884. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. "Sličica iz djačkih vremena". doslovno naveden taj program. 1903. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. što mi Hrvati i Srbi.. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj.-32. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. listopada 1871. s. I.. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. (M. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. Kao što u tom. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. kao što amo i mi. 12 Stranka se je od 1904. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije". Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika.-1871. To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. Kranjčević. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu. . Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. koji umire 1896. 31.. 1902.: "Ideal jake.). Mato Mrazović i drugovi. 1957. tko ima samo mrvu zdravoga razuma. 10. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. kao odgovorni urednik. XII. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. br. Kalendar Hrvatski Glas za g. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. siječnja 1892. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. 11 Vladko Maček.. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema.) U travnju 1902. 16 U prvom. do 1902. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. i 1875. 15. …Znamo. Lav Mazzura. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890. svezak I.. d. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". pravaštvo se radja i formira. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. tako nazivala. kako je do programa došlo. svatko. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države. 3. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. Kovačić. i t. 55. dr. do prosinca 1918.. koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. objavljeno u: Stjepan Gazi.). ako prihvatimo mišljenje. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. Milan Marjanović. i 1887. s. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. i traje do rascjepa stranke. ur. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović. U prvoj fazi 1861. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872. Od 1880. Hrvatski Pokret.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". Dubrovnik 1903.) odnjihalo je pravaštvo. stvaranjem svoga glasila. I. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli. morao bi uvidjeti potrebu. bio je uništen moralno.. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. godina L. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka. (Kvaternikov Dnevnik. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. Dakle. g. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. 48. 1861. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. glavni su predstavnici stranke dr.. Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke.-4. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. da najšira politička autonomija. Marijan Derenčin i dr. nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. Ne nasilje. Uz Matu Mrazovića. 1894. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. travnja 1871. David Starčević. 3. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. ovako piše godine 1903.). bili su tada takodjer oduševljeni pravaši.). a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce. Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. nepotpisanom. listopada 1895. s. Od 1. Marjanović. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. Josip Frank. kako je naveden u: Kerubin Šegvić.. šime Mazzura. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi.. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. Dr. s. da je upravo zato.-16. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918." (s.. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. da se ta kontradikcija rješava. 1952. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. lipnja 1880. kortešacijom i dnevnim pitanjima.

" J. s. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. 31 Marija Radić. op. two or three States. s. izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. 1953. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. br. op.). da je inicijativa za pregovore. 1942. Kanada). detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. IX. a nadam se. Washington: Government Printing Office.-43. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. 21 Vladko Maček. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda. Orlanda. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe. (Hrvatski Glas.). VII. Kalendar Hrvatski Glas za g. navodi. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. Politička Povijest Hrvatske.). "Tragedija dr.. s. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. 28. s. 341. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. 25 Svetozar Pribićević. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. if it were found advisable to separate them into three parts. 20 Lovre Katić. 2. Dokument br..] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag.).-1929.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. 14. u Karlovcu. održanom 30. dvije ili tri države. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. jer su stari brojevi novina teško pristupačni. cit. svezak IV. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York. 1919. Petrović je tako postupao. Prvi je datiran 6. makar je bio još u Pragu. 334. III. 1923. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919.-1941. IV. i 1925. s. (Zagreb: Velzek. Pernar. u bjelovarsko-križevačkoj županiji. Donio sam ovaj dugački citat.. dok je točno Pribićević. da su Srbi i Hrvati jedan narod.) s 237. 2. 1923. Winnipeg. Izvještaji br.). Hrvatski Glas. Kugli. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s. 1923.). 27 Marija Radić. tvrdi. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. (Zagreb: Komisiona naklada St. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne. Naime. s. 1935. 40. 18 Govor na skupštini u Borongaju. cit. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. koji su doveli do Markovog protokola." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. (Zagreb: Putevi. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom. Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914.-1928. 1948. siječnja. Beneša". cit. br. 28 J.. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. 30 Na 14. U izvještaju br.-40. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. s. Horvat.-13." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. Pukovnika House-a i Gosp. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 311. Scialoje. Tu poruku zadržao sam za sebe. Lazar Marković. Može takodjer biti. Balkanski Sukobi 1905.-1919.). te 1927. potvrdjuje Mačekovu verziju. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu.. Medjutim su 5. 1960. 1938. u Bjelovaru. da su oba momenta igrala ulogu. s. Dakle. op. s. J. od 28... Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje. ali. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. 26 Josip Horvat.-1947. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj.". te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija. kako se vidi iz gornjeg. 48. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations". op. cit. II. da bih dobio sve Ringove izvještaje. da je neposredno poslije izbora od 18. 312. 11. op. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz.: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. 22 David Hunter Miller. i djelomično 29." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". 29. 29 Prema Drljeviću. kolovoza 1924. g. 341. 1957.). Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska.. 1954.-35.). u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. Horvat. od 15. Djelo ima 21 svezak. (Winnipeg. Gosp. I. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku. 19 Dr. s.. 1. već su objavljeni u svesku XII. svibnja. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. Kalendar Hrvatski Glas za g. 1944. 1957. . A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. 1918. da će se doći i do ostalih. 100. ožujka a posljednji 16. 39. god. 125. was because YugoSlavia might be divided into one. Kanada. 144. 45.. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. — Dr. — Trebat će. Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta.). u pismu autoru ove resprave. 268. Medjutim. izdanje).. potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918.. 1924. Ernest Čimić. s. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka. Čimić piše. absurdno je to kazati. Ali možda je tako postupao na kraljev mig.. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi. (s. s. 266. s. 321. 1938. Horvat. 346. 48. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu.. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima. a ne ponavljati netočnu tezu.. — Dr. cit.

sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. 36 Dragan Bublić. B66. siječnja 1929. g. Dapače. Buenos Aires. op. 1919.. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. 2. 96. 1959. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu. dne 12.. Prema tome. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji. Benjamin Šuperina i dr. 1955. Nemam pri ruci toga članka.. g.. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture.) Dok. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. 1.-41. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1959. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). Drljević. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". Doći će vrijeme. g. a sa strane radikala Marko N. VI. Hrvatski Glas (Winnipeg. 138. dr. u kojoj je pokret osnovan. da se skloni od redarstvenog zahvata. glasila HSS.. 1952. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. 339. s. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb). 38b Ivan Krajač. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić. srpnja 1925. Da zabuna bude još veća. 34 S.). predsjednika Radića i njegovih drugova.-97. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. s. 99. br.. 50.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. siječnja 1929." (E. 12. s. 27. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu.. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. od 25. Horvat. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12.. Pribićević. Svezak IV. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. 38a M. 50. bez oznake mjesta) stoji. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku.. 1941. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. 308. s..).. Glojnarić. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr.. op. kao datum osnivanja pokreta. svaka sa 6 stranica teksta. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. britanskog poklisara u Rimu. 1941. cit.. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. "Dvije političke sinteze". 28. op. g. Radić. brošure: Ustav Ustaše. ali s izmjenom. Oba su djela male brošurice džepnog formata. 2. te na taj način prisile Radića na promjenu politike. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. s 256. i t. 1954. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. cit. 82..-39. s. cit. t. s. XII. VII. Kanada). — Ilija Jukić. Hrvatska Revija (Zagreb). navodno. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku.. Pavelic otputovao je 9. Prva serija. 1959. Ustaštvo pak. s. 20. godišnjice Ustaškog pokreta. godišnjice Ustaškog pokreta. Trebalo bi. 340. I.. (London: Her Majestiy's Stationery Office. kada je bio objavljen u novinama. Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. Kvaternik. Hrvatska Revija." Bogdan Radića. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. Nasuprot gornjem.. Na s. započeo svojim radom Ustaški pokret. cit. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. u kojoj je toga dana. 35. prigodom 30. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. upravo kao da je osjećao. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine." 38 M. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta.. cit. siječnja 1929. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj. 11. 125.. 42 Izgleda. 51. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb). 11. cit. Postojala je frankovština." 39 J. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore." (Hrvatska. veljače 1926. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata.). Marko S. Horvat. Drljević. «. cit. Trifković. studeni 1938. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti. cit. Nikola Nikić. 54. j. Buenos Aires. Foreign Office. Ali. koju treba lučiti od ustaštva. god.124 32 J. godine 1930. VI. 1932. s. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. 1943. Marije Radić. lipanj 1953. koji su još na životu. br.. br. Koliko sam dosad mogao ustanoviti.. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. br. koja je bila provedena pet godina prije. op." Čudna činjenica. da učesnici u radu Ustaškog pokreta.. 37 Marija Radić. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću.. s. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val.. iz Zagreba u Beč. 6. . op. s. s. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. 125 40 S. Lordu Curzonu. Nipošto ne stoji tvrdnja. 51. od 12. op. prema informacijama ing. s. br. Tamo je donesen cijeli proglas. listopada 1919. XII.. I. 38c M. da je dr.. Glojnarić. koji su bili u logorima. "Još nešto o Rimskim ugovorima".. Dokumenti Današnjice sv.-1929. Kanada). cit. objavljen u Great Britain. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a.. od 13.-67.. 1939.-51.-51. 33 To je moje nagadjanje. Djuričić i Ljuba Živković. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. da je to zadnji njegov razgovor.-39. da progone HRSS i da zatvore vodstvo. op. op. koju je dr. Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. 21. siječnja 1929. III. prigodom 25. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. op. 31. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. britanskom ministru vanjskih poslova. s.d. 50. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921. na večer. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". Košutića. 35 S. te tokom 1931. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

da je i ministar dvora. 7. 1463. 20. koji su motivi priječili kneza Pavla. 13. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. kao i Srbi muslimani. op. Svi su tražili — autonomiju Bosne. 18. br. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr. g. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma. Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd. Raić. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana. 199. čudna je briga g. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. op. travnja 1941. "Razgovori o Bosni". JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića. svibnja 1939. 89 Branko Miljuš.. cit.. 90 D..-21. op.-35. takav je tekst bio odmah objavljen. "Kako je srušena Jugoslavija".. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković. s. s. II.. "Do danas ne shvaćam. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27. cit. 1953. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe... Sporazum 1939 godine (Windsor. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka. 92 M. 98 Krunoslav Batušić. IV. 26. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. C.-17. 94 Drugi Cvetkovićev članak. 95 Politički urednik Obzora. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. s. koja je tada sudjelovala u vladi. 3. Dokumenti o Jugoslaviji.-22. XII.. Ribar. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije. P. cit. član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2.. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). br. lipanj 1956. On se nije revoltirao na to. 12. s. 1941.-11. s..-60. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. 329. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka. Sv. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante.. 1954. 67. s. Armijske Oblasti u Zagrebu". s. da su sve paklene mašine." Vlaho A. šutej. 96 Maček navodi. br.-8. koja se je pojavila u emigraciji. 163. Namesništvo.. op. Vlajića pak pojačala do paroksizma. ožujka do 10. 159.. 305. op. Tvrdio je sasvim ozbiljno.. 329. Krunoslav Batušić. 307.muslimanska 'Narodna Uzdanica'.-11." U istom članku Grdjić spominje. 200. 43. Hrvatska Država (Munchen). a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život. 20. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". da je i cijepamo. Vladko Maček u pismu od 19. prihvatili su tezu bosanskih Srba. 10. cit. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje.. 1941. 8. «od. D. 67. 1960. 1960. Glojnarić.. do 3. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine. s.-19. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva.). Rapp-a. Glas Kanadskih Srba (Windsor. cit.. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. cit. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27. a i nekih Srba u emigraciji.. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". kaže Maček (s. sv.. 93 Ibid. op..cit.. u već spomenutom govoru. 354-65. za dalmatinske Hrvate. kaže za Banovinu Hrvatsku. Naknadno je utvrdjeno. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana. čim su pregovori oko sporazuma započeli. Radmilo Grdjić. s. s. iz 1956. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu. bez istrage i kazne)". Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba.). izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. Ne stoji tvrdnja. bile djelo špijunske službe IV. op. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima. sabotirao sporazum. 16. Cvetković. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest. II. cit. I.". da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković. s. Srdžba se je g. cit. od 31. Spaho.. 91 Prvi Cvetkovićev članak. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. Košutićem i Krnjevićem. IV.. op. VIII. Hrvatska Država (Munchen).. g. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. Glojnarić. cijeli govor. 27. 110.. s. 10. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata. 1967. god. 309. sv. 24. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji. Antić.-16. — 7. Vildera. iznio je.-10. Kanada).. Glojnarić. i 23. neki su Srbi predlagali. da ga ne odpusti". 1929. I." M. s. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće. odnosno HSS. Tu se je engleski poslanik.. knjiga 43. kako se vidi. op. muslimanska organizacija HSS. s. . U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. s. da je namjera dra. osim one kod Vildera.-4. takodjer donosi cijeli tekst. III." Šutej je... S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. Drugi članak je: D. Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe. u prvoj polovini ožujka 1941. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. (Zagreb.. i br..). 10. iz god. aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva.132 88 I. 1959. 1957. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO. kako misli.-69. s.). paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno.-8.). Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske. 9. cit.. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim. bio općenito poznat" (s. Cvetković. sastao 3 Mačekom. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. Ribar. op. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. 1939. jer. Većeslav Vilder. IV.). op. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". 90a Dr. 5. cit. 5. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. Vlajić je praskao. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum. s. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija. IV. M. Ostović.. 21..

Maček. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. Kad su ga zapitali. Bilo 135 bi vrijedno. So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa." [Točke u originalu. "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da. članak: "Dr. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. 4S.. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. ponovno sastanu. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. što mu je. Bratstvo (Toronto. osvjedočiti se. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. 9. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). 27. U svetlosti dokumenata". Mitterhammer je tražio. 30. da gospoda iz Berlina. poslije 22 sata u stanu dra. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu. Maček je tada već bio na putu za Beograd. 1941. Vlada mora dati izjavu.. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve. Knežević. kad je o podne 29. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). Poruka (London). Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. ožujka do 10.H. s većim ovlastima. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. Oružnici ga strpaše u zatvor. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. Hrvatska Revija (Buenos Aires). što je iznio Maček. Hrvatska (Buenos Aires) od 5. moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor. s. 6.. [Belakom?] i obavijestio ih. ali i prorokom. Njegov sin i nasljednik. travnja uvečer ne slaže se s onim. IV. br. St. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. travnja 1952. 53. Jedino spominje.. Maček 4. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. koji je mnoge stvari prorekao. ali da ta ne će dugo vladati. siječanjožujak 1959.. a ne Mittefliammer).. cit.D. br. III." Krunoslav Batušić. koje će držanje prema tome zauzeti dr. 1943. god." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. L. kao na primjer 27. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing. 43." R. "Proročanstvo iz Kremne". da li će u njoj sudjelovati ili ne će'. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom.). u cijelosti. travanj 1956.-54. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. V.] [Ivo Degrel] I."..-26. koji su od prilike glasili. jedino ako bj nas oni napali. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba. da će umrijeti mlad. 22Š. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. trebalo bi primiti s njima borbu. iznesene preko Ing. dane njemu osobno. Milan Martinović. reče. prema Mačekovom naredjenju. Grol. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. a djelomično je donosi u indirektnom govoru. Vlastima je postao sumnjiv. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. da podje u Beograd. D.. lipanj 1959. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima.. Jovanović dalje kaže. 103 Dr. travnja 1941. 1939. osvanuo u Beogradu. misleći na talijanski grad Cremonu. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. da će biti vrlo nesretan. Trifunović. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. g. Košutića... 102 Maček spominje samo. kako kneza Srbije ubijaju kao psa.. da vidi. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. da se sutra. br. da se vojska aktivno miješa u politiku.". patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin. prije Mačekove odluke. Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3. u bitnosti priča isto što i Batušić.. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila.. svibnja 1868. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović. Ribbentrop je to odobrio. Košutić i odveo Mačeku. gdje je imao priliku. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka.-44.. zajedno s kraljicom. s. da će biti još nesretniji. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. Pavlović. "Povijesno razdoblje od 27. 1941. "Maček me je tom prilikom zapitao. jaućući i plačući. s. Jovanović. s. da je knez Mihajlo III. Bilo je odlučeno. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. jer ne može promijeniti njegov ishod. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu.. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)". jedan Hrvat i jedan Slovenac. s. Stepinac. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. Maček i Njemačka uoči postanja N. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka.. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. Maček". da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. srpanj-kolovoz 1958. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore. da tu izjavu dr. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. Mata je uglavnom prorekao. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. travnja. a već istoga dana popodne stiže vijest. 250. po posljednji put. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije. Jovanović tvrdi. Ninčić.-49. IX. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. op. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. Dr. Njega su smatrali čudakom. Simović mora priznati sporazum od 26. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. Maček. II. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću. cit. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. ali sam vladar. već nakon par sati. Mačka. da to uopće nije bila sjednica vlade. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske.. Nažalost se pokazalo. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić.. te je Batušić. da je Maček otputovao u Beograd.. da se Mitterhammer i Kopp.134 101 Tako ga je identificirao K. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. VIII. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis. ... op. 2. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. tvrdi takodjer. — Krunoslav Batušić. a Kralj ga potvrditi. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. br. I Simović je obećao sve. "Slobodan Jovanović u politici. Neki kažu. i ne smije se više dogoditi.. u 22 sati". i da ga je naprosto prevario. A Srbija. i da će se s njim ugasiti kandilo. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. Hrvatska Država (München). da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane. IV. Jevtić i Kulovec). On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. ovlaste za pregovore s Mačekom. Kanada). I tako je g. g. po njemu već usvojenih zahtjeva.

III. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom.-18.. IV. 228. 23. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. da su Tomašić i Farolfi. da je u rujnu 1941. moglo zaključiti. br. srpanj 1956. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Dečki.. da je sporazum od 1939. Maček i Košutić. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. Slobodna Riječ (Buenos Aires). prihvatili ideju samostalne hrvatske države.". Vladislav Stakić. piše: "G. Vidi opasku 111. kolovoz 1959. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. 10. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju.".. ibid. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. Mačeku sam rekao." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. kako da postupa kod proglašenja NDH. pod kojima je izjava dana. da su Nijemci protiv njega. 3. konspirativnoj osnovi. U sobi u kojoj sam bio primljen. — Taj dogadjaj Batušić ne datira." [Sve su točke u originalu. lipanj 1956. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne.-11. govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. koliko se sjećam. "U službi za Hrvatsku". a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. tvrdi. "u kojem ga se poziva. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji). da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27.. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani. s. 107 Bjelovarske dogadjaje. Hrvatska Država (Munohen). da on. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. odmah. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. rujan 1952. pazite. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. suradnju. i u glavnog junaka generala Kutuzova. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. te bi se. Po svemu izgleda. ponudio. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. bude poglavar buduće Države Hrvatsko. opaska na s.]. 13.-37.. travnja. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja"... a najkasnije do subote. — Krunoslav Batušić. ali jedva su uspjeli. To se je Mačeku oduvek svidjalo. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. kupi putem još neke istomišljenike. Maček odbija s motivacijom. 5. rujna 1958. 109 Eugen Kvaternik tvrdi. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj.] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. u 5 sati poslije podne. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući. III.-35. što smo ja i on dobri prijatelji otprije.. Julije Makanec. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. cit. ali je teoretski moguće. Nato sva trojica sastavljaju . travnja 1941. O ovome dr. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. Wesenmeier [Veesenmayer].. piše o Mačekovom proglasu na narod. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić]. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. s.. br. nalazili smo se ja. Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. IV. 104a Većeslav Vilder. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. ožujak 1959. jer je on tada bio na slobodi. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27.. da bi Njemačka rado vidjela. Južna Africa). o čemu mi je kasnije Zvonko pričao. da Jugoslaviju poštedi od rata. prihvaćen od nove Vlade. može služiti i to. od 3. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar.. II." 106 Mr.. II. iznio je. Eugen Kvaternik. sv. god. Mačku. do 2. IV. odlazi s njima u banske dvore. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31.. koji mu u ime vlade III. Vi proglasite Hrvatsku". 'Svi su naši manevri nepotrebni. X [Dr. dr.. Maček. "Prošlost na optuženičkoj klupi". da je morao bježati pred narodom. prije podne. jer sam i sam imao tu namjeru. da se je Kvaternik prije 10. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. Kao dokaz. Treća se osoba ne spominje. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). opisao je njihov aktivni učesnik. 217. 95. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. do 6. Maček ništa ne piše. da ga datira tim danom.. još nisu potpuno razjašnjeni. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). cit. kao i okolnosti. a možda po njegovom prijedlogu. g. Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. op.. proglasi hrvatsku nezavisnost. 12-.... II. kaže. Prema njemu.. 1 to 10. 1941. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. Odmah sam primijetio. 1941. Maček. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. s. Mussolini je tražio. s.. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. da ga skloni na.. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. Mladen Giunio-Zorkin?].. Naša Stvarnost (Johannesburg. automobilom sam otišao do dr. kaj delate!" 108 Mato Rajković. Nemam pri ruci toga članka. sv. Kemfelja je doživio.. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. 34. Tamo već nalaze neke Nijemce. 110 Krunoslav Batušić.. da je Slavko Kvaternik "još jednom. ali se ne sjećam točno. 1941. 36. Reicha saopćava.. IV. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. IV. op. br. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina". Zanimljiva je činjenica. Hrvatska Država (Miinchen). III. Eugen Kvaternik. da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. 18. IV. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj". g. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju. tvrdi. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. — U razgovoru s Bogdanom Radicom. g. prema tome. da on. pukovniče.136 Dr. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta.

Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. Ako hoćete zaštititi svoj narod. "10. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj. tako se ne smije pisati. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. gospodine predsjedniče. Košutića. koji su na upravnim položajima. Slavko Kvaternik. s. s. sv. vodja nacionalista u zemlji. 1. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor... ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. Blažeković ne navodi izvora. 4S. Mačeka na organizacije H. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima. 1. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. da bi HSS službeno ušla u vladu.".. "Dr. Slavoniju sa Srijemom.. općinske načelnike i odbornike.—10. Vladko Maček i 10. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. 19. 1941. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. 1958.. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. cit. 1939. g. 1957. Maček prisutnom podpredsjedniku inž... Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. Kalendar Hrvatski Glas 1956. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav). ibid.. posebice političar. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. u Banskim dvorima".. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. sv. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. 20. I.). Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. Hrvatska Misao (Buenos Aires). tokom 1943.. sv. travnja 1941. i 1953. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. ožujka do 3. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g." Vidi takodjer opasku 108. bile su poduzete dvije inicijative. sve kotarske odbornike. Ne znam. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. ………. da ostanu mirni. 47. njegov . Medjutim.. glasilu HSS. njihovo pisanje navodi me na pomisao. op. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana.S. a ne tekstualno donesena. br.. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. Travnja 1941. 15. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik. vodja hrvatskih nacionalista. Dr. Travnja 1941.".. i (3) Dragan Mirković. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. Augusta Košutića". kad bi se to djelo ponovno izdalo. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. 12. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing.-70. s. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju". 1958. sv. u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'.. 139 Na to dr. koji je pripao Jugoslaviji.. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže. 21. Blažekoviću nije poznato. V. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". Vladko Maček. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. Hrvatska Misao (Buenos Aires). u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti... U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković...-50. 112 Mladen Lorković.-21. sv. ali u pismu autoru ove rasprave javlja. Dalmaciju.-49.. s.. 58. Dano u Zagrebu. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti. s. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način..-68. od 12. Poslije objave Mačekove knjige. molim'. posliie nada Italije. da je njemačka vojska predala vlast'. Edmund Veesenmayer. ulazi u radnu sobu predsjednika dr. koji je izišao još u večer 10. s. odakle je uzeo tekst izjave. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. koji odgovara: 'Ne. 17. Sve članove HSS molim. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji. To možete učiniti jednim proglasom na narod'. Bosnu i Hercegovinu. 25. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10.-25. te je preuzeo vlast. Budite i sada veliki!' Dr.-19. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. (2) Milan Blažeković. travnja. da mu je ime Mihajlo]. O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro. ibid. da se to ne može kazati.138 poziv dr. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. Pozivam sav hrvatski narod. travnja s datumom 11.' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. Njega predstavlja poznati nam bečki ing. 160-61. da je Milan Martinović... 1956. ibid. Dr. 22.].S. travnja 1941.. s. 113 Prema Košutićevom pričanju. [1959. Bilo bi vrijedno. s. jer će taj biti u zametku skršen. (Čakovec).Ne smije se pisati. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. "Riječi i činjenice. god. 69. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". travnja. IV. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. ožujak 1955. dne 10. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi. pozvan. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. "Moje uspomene iz velikog doba. itd. pa ni HSS. Mi ne želimo novih žrtava. Milan Martinović. s. U to.

dakle.739). Meni se čini ta brojka preniskom. Bila je to. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. a 28. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se. Dr. Dr. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39. (2) Boka Kotorska. navodi se.507 Hrvatima. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Posljedice su poznate. 116 Brojčani podaci ibid. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25. da je došao prikladan čas. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio. Na njeno čelo stavljen je Rus. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. a drugi Novom Sadu. 64. naoružavalo četnike i pasivno promatralo. X. 789. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. Stara Pazova.000 (s. u Hrvatskoj.).000. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije. koja nije mogla privući Srbe.000 Židova. te za onih 14.000 ili 32. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. koja je u sklopu Crne Gore (33. te (3) Bosna i Hercegovina (2.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi. Koncem veljače 1942.502. XII. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome.). Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. 205. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae.000 u Sloveniji i oko 1. koji da će sva ta pitanja rješavat. 72. Srijemska Mitrovica. radi usporedbe.000 do 8. koliko ih navodi sama knjiga. barem naoko. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata.000. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931. Kad se zbroje ove brojke. Naime. Irig. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. bilo je mnogim članovima hrv. poslije njegovog povratka iz Beograda. Taj dio.252. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi. XIX. Prema tome pisac uzimlje.000 ili 32. ustanoviti točno. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. izlazi. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku. U tekstu spomenutu brojku od 890. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. pisanom u Berlinu na 25.000 Židova. pregovora i nadmudrivanja. odnosno Novi Sad. iako ih se je od 890. 7. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53.000 Židova. Beograd: Savezni zavod za statistiku. triumfalno je izjavio. Ali. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali.000 u Bačkoj i Baranji. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova. administrativna podjela bila je izmijenjena. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. Ruma. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika. Ako je ta predpostavka točna. naprotiv. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. a ne Srbin. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema. da nije bilo agresivne politike Italije. i podatke židovskih vjerskih općina. Prema tome. vlade jasno. bilo u NDH. nego se. Prvi je postao VIII.). 1952. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka.060). Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom. Kod popisa pučanstva 1948. da je 1941. 61. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. beogradski rajon. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. 1941. impresioniran.000 Židova.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda. Ali i brojka od 31. Ruma. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. a ne 75.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske. . 1. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun. prebjeglih iz Njemačke. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa. da se zaustavi razvoj dogadjaja. XIX. XIX. Pavelić je trebao mjesece. Austrije i Čeho-Slovačke (s. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije..-206. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. …… Već prvih mjeseci 1942. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75.000. Da bi se moglo ustanoviti. Bačka Palanka. koji je uklopljen u kotar Vukovar. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova.277). te mjesta Šarengrad i Mohovo. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. Dodavši toj brojci 39. četnici — ustaše.000. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije. iznesenih u knjizi.140 raison d'etre i ceterum censeo. Vidi opasku 112.265 Srbima. a to je za 10.. Pavelić bio ja s tim izvještajem. Ilok i šid). onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31.000 Židova u toku rata (s. . Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. da se izgladi sukob sa Srbima. Zdenko Levntal.000. da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83. dr. Šid i Vukovar. . U jednom izvještaju Nijemca Rademachera.. navodno.000. odnosno Jugoslavije. a drugi III. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige.. Srijemska Mitrovica i Šid. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. dobiva se. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. S predgovorom dra Alberta Vajsa. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike. ur. Pavelić je naglasio. U stvari. 1954. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285.000.). Brojke su dobivene na taj način. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova.500. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. To bi bila polazna točka. preživjelih u Jugoslaviji. oko 20. da je izvan NDH ostalo 44.000. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. da u Srbiji živi oko 25.). 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr.000 Židova (s. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. raštrkanih po cijelom svijetu. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. koliko ih je. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. Stara Pazova. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka. koliko broji Baranja. stvoreni zaključci ostali su na papiru. a u Bosni i Hercegovini 14. jer se navodi. i nakon tri mjeseca razgovora.000 na teritoriju anektiranom Italiji.565. Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. Prema toj knjizi (s. novosadski rajon.000 u Makedoniji.). Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15.

" "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. oko 5. 5. . 1941. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. 24.-3. 123 Uvodnici tjednika Spremnost. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ".. br. potenciranih u jednom razdoblju. br. da ja i ta brojka previsoka. g. i 22. studeni-prosinac.. 129.-1945. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon. svi su tamo stradali (s. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. imade svoj duboki moralni uzrok. ožujka 1942.).). kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. gdje je bio profesor ekonomske geografije. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". g. svibnja 1944.-35. Nažalost. koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove.. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld). I. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". do jeseni 1944. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. čini mi se.H. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. (216. (214. veljača 1955..-23. u prvom redu. g. s. Bosanski Pogledi (Beč). op. cit. na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. koji vrijede od početka do svršetka povijesti. "Bitka na Lievča polju. 1. s. 22. 5. 234.000 Židova. (213. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka.-49. posebice razdobljem od travnja 1941." "Ne zaboravimo jedno.". da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25. potisnuta. ljudskih mana. i 24. s. dosad držanih u pozadini. "Talijanska politika spram N. koji je boravio u Zagrebu od 1941. Moj je utisak.-7. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila.142 Na temelju gornjega izgleda. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944. op. pravde i čovječnosti. j. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi.). 509. 164. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. 1952." Filip Lukas. 20. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim. mogu biti primjerom. br. br. kojom se vodilo hrvatski narod." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. 10.. Dnevnik. 1956. svibanj-srpanj.-68. s. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke.. br. do rujna 1942. 73.. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. ako dopusti. Od toga je. čuvar zakonitosti i poretka.. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici.. 5. …. i 1942. br. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti.. a mi smo njezini svjedoci i dionici. II.000 Židova. 425. 3. da narod često predstavlja samo jednu ideju.. V. prema Levntalovoj knjizi.) od 26. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića. Hrvatska Revija (Buenos Aires). kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost.H. opaska na s. IX. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja. "Riječi i činjenice. svibanj 1942. Hrvat-ska Revija (Zagreb). — Tamo su objavljene sve tri rezolucije. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić].-1945. naglašuje Lukas. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. br. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". g. 15. "Te hrvatske vlastitosti pravde. 1. (211. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. IX.". (212.-187... XII. po kojima je hrvatski narod postao ono.) od 16. lipanj 1959. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires).]. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske." Eugen Kvaternik. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina.. 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. 21. X.-23. br. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. "Rat od 1941. 2. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja. 345. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". 122 Vanča Mihajlov. 7. To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. pa druge mjesto nje prevladaju.-215. i 240. g. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića. XI. 122. br. 1955. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. da je izgradimo na načelima slobode.. s.. i početkom 1943. 113. (266.. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je. Bilo bi vrijedno.. s. 1959. (1956.). 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor. g.-64. Do nas je pak.). bilo predano Nijemcima koncem 1942. Vladimir Dedijer. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago). kako je pisalo u njegovom podnaslovu. pa ako nju izgubi.D.. Apokaliptički finale bio je neminovan.D. Iz toga vrela nisu crpili oni. nego protiv svojih najboljih prijatelja. i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944. s.. br. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g. XII.. t. katastrofa naše N.. s izuzetkom od nekoliko osoba. što je sada. zabluda. 19. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". da je izgradimo onako. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici".. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. 75. 1. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. 18.-92.. s. Rušinović i Lobkowicz. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena. 61.-58. Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". Zato je i njihova sudbina zapečaćena.) i br. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. 257. X. dokazivao brojkama ispisanim na ploči... cit. 1950). Ti su članci djelomično memoarske naravi. (210.. op. dopisniku Reutera J. 15. 69. Hrvatska (Buenos Aires). Tabor-u. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak.).. pravde i čovječnosti. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku".. br.

"Pregovori u Ljubljani". 22.-50.128. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr. 1. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Vojnoistoriskog instituta (s. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. IX. Mussolini als Bundesgenosse. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa". 134. 128 Helmuth Greiner. VI. ima 7 tomova. s. br. 170. op. cit-. naziva prošlom godinom. ili je pak to datum.. s. s. 247. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. 60. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. s. koja izlazi pod gornjim naslovom. s. g.. s. 172. op. 261.. op. 64. cit. 1952. g.. 243. U toj se spomenici 1941. (3) Pavelić je dao početkom 1949. I. 1939." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. cit. "Ustaška emigracija. op...). 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. Vrančić.. Marko Sinovčić. s. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. s.. Kvaternik.. IV. s. i 37. Sloboda (Buenos Aires). navodi taj nadnevak.. "Talijanska politika. op.. medju ostalim. 38.. op. 146 Spomenica..VII.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije. 1944. Pawelitsch zum selbstandigen.". izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". cit. 1950. s. (Buenos Aires). Abgrenzung gegen 2. s.D. VIII. Haben in Albanien nur Angst. k.... Da li je to datum. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada. trebali bi nastojati.. s. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru". i 1942. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. na što se odnosi datum 23. 3. a da nije naveden nadnevak njenog postanja. editor. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH.). "Preludij Rimskom Ugovoru". cit. IV.". jedan interview o tome Marku Sinovčiću. s. travnja'.". 33. 8/2-1. 143 E.H. (1958. četvrti Bosne i Hercegovine. 2... unabhangigen Staat erklart worden war. stupac 2. i 266. Iz samo dokumenta nije jasno. 260.). s. 144..". Die zweite italienische Armee in Dalmatien.-1945.: "Italien faellt als Partner vpellig aus.-173. "Riječi i činjenice.. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije.. 144 Spomenica. Hrvatska Misao (Buenos Aires). s.. II. 137.. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. an der julischen Grenze koennen sie vor 22. knjiga 2. br.". Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god. koja se odnose na jadransko primorsko područje".: "Es bleibt noch zu erwahnen. travnja 1941. ratni. 4. s. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat. Sinovčić. 261. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod. 1938. op. 7. IX. op.. cit. 1953. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten.D. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance.. Vrančić. Armee nicht noetig. da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350. s. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske.. cit..) u članku Arhiv. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. navodi datum od 27. 22. — E.H. s. 263. 145 Spomenica. peti Hrvatske. VIII. kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva.-4. Sloboda (Buenos Aires).) donosi na s. siječanj 1949.000 dokumenata).." Hrvatska (Buenos Aires). s.. 133 Marko Sinovčić. 39. T. tom II. g. s. cit. U opasci se kaže.. V. 202. 67.000 dokumenata). do 24. s. kada je akt protokoliran.-20.. 259... angeblich nicht angreifen.-61..) od 10. "Riječi i činjenice. N.). Ne navodi se ni datum. dio. 12. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden. do . "Riječi i činjenice. 1951. ibid. 125 Vjekoslav Vrančić. Gornja "Spomenica" donesena je na s. NDH. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte. Do konca 1958. 1942. 67. sv. 53. u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. s. dom. op. L..-38. 1951. Vrančić.. siječanj-travanj 1949. da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V. br. a svaki tom se onda dijeli na knjige. 286. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. sv.. reg. dok. te bi se moglo zaključiti.. IX. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. br.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben. 142 Šime Balen (Pavelić.. 138 Vjekoslav Vrančić.. Hochverrat.. 10.-69." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1.. ni izvor odakle ju je autor dobio. 135 Edo Bulat."." 130 Eugen Kvaternik. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. op..-8. koje nemam pri ruci.. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke. 260. kada je demarkaciona linija povučena. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta. weil sie doch nicht antreten. 139 To je drugi Rimski ugovor. cit. 1942. N. Dnevnik ima 7 svezaka. Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. 13. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. ibid. 136 Eugen Kvaternik. br. (127. šesti Slovenije i sedmi Macedonije. "Rimski Ugovor". 7. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige. s. 24. s. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata. Hrvatski Narod (Zagreb). cit. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". op. Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. 249. 7.). Vodio je stenografski dnevnik od 14.. 1951. 137 Eugen Kvaternik.) stoji. Kvaternik.-266. 1954. Br1632.. koga je on objavio. s.". do 24.. cit.. 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju". 1955. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu.). s. 140 Vjekoslav Vrančić. 134 Eugen Kvaternik. 126 Enno von Rintelen. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom.). "Još nešto. Hochverrat. da je spomenica pisana početkom 1943. 1943. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten. od 1861. 570. 132 Stijepo Perić. 143. 1. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief. 127 Pranz Halder. treći Crne Gore. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941..

kad su zatajili i poneki od starih ustaša. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944. Neka nam dakle. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića.. ali ih nismo ubili.. 149a Filippo Anfuso. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. 1943. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. 11. koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. Auf Grund erhaltener Weisungen. Hrvatska (Buenog Aires). 47. Milan Blažeković. dakle. Ima nas. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. 1.". Prvi svesci su izišli 1952. br. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen.. a nadam se. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. 150 E. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. VI. "Hrvatskoj Emigraciji". Hrvatsko. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali. Drina [Madrid]. Nov. što se je poslie dogodilo. VI. Prema ovome bi se dalo zaključiti. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu.. "Luburićeve izmišljotine". Vrančić objasni. IV. X. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens.. br. IV. rujna 1939. III. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora. a još nas više ima. a i ono.-3. Vrančić je dao zapaliti 1941.146 Mussolinijeva pada. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. i samo je Vrančić. 98. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. 11. koji je bio i s njima i s nama. prosinac 1953. i zna za njihovu sudbinu. [Ante Pavelić].-45.. 33. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. kako se vidi iz naslova. Taj je članak.) od 6. br. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. da u tudjini ne potvrde. koje su ih snage pregazile. Milan Blažeković. 1952. (Buenos Aires) od 5. Bologna: Cappelli. s kojima raspolaže. šta se je sve dogodilo. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. s. s. neka dade o svemu točan prikaz. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. den 17. General Skoliber bio je jedan od onih. Deveta serija započinje dokumentima od 4. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda. 149 Tako je pričao sam dr. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. (203. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. op.-48. dok je bio njihov namještenik. dr. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave." Tri godine kasnije. 1. Mi ćemo iznieti. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. on nije sačuvao tekst hrvatske note... a on neka kaže. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. Kvaternik. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". Drina [Madrid]. kao ni oni nama.. imao interesa spriečiti. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. te koje su narodne snage. 244. veljača 1956. budući da su s njima imali vezu. Nažalost. tresli. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3.-12. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba. Tako nas obtužuju. da su preko Vrančića i kom. i s kojima se nama prieti. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. njihov prijašnji ortak.. pa ni onda. 118. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten. .. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. s. I u momentu. …….. cit." [Vjekoslav Luburić]. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. s. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". jer su oni htjeli s nama ići na Zapad. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. siječanj 1954. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud. O njima će dati svoj sud poviest. Nismo im bili prijatelji. 152 Vjekoslav Luburić. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. jer smo se bojali. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje.. 1956. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića.. br." Vjekoslav Vrančić. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje. "Bitka na Lievča-Polju".. g. siječnja 1960. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist.-2. (Treće izdanje. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. g. da prekrije svoje stare veze. Berlin." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. 168-69. "Još nešto. g. Kolekcija se dijeli u devet serija. g. Drina [Madrid]. jer su živi napustili Lepoglavu. i neka im Vrančić odgovori. da kažu. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. 1957). a. 151 S.

s. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. 26. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. 22. 10. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal.-3. [Vjekoslav Luburić] M. XVII. 35. Omrčanina. Kako se iz naprijed navedenog vidi.. 29. Pisac tvrdi. Slobodna Riječ (Buenos Aires). o puču Lorković-Vokić. domobranski general Matija Čanić. Danica (Chicago). Ante Štitića". VII. 189. da je "Tito došao na sotonsku misao. da je Stijepo Perić već 1945. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. Jeronim. XI. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?". 17. Y. piše. 1958. Danica (Chicago). "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". br. 48. Mislili su. 44. I.-54.. Ivo Omrčanin.. br. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "U obranu pok.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. U tu akciju upleten je bio i sam dr.. da su Lorković. Hrvatski Glas (Winnipeg. Australija). br. II. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. izgleda pukovnik UDB-e. Spremnost (Sydney. od 27. [L] Farolfi. iz 1950.). 31.. ali izgleda.. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige. bez oznake izvora. da su Lorković. Blaško Štitić. "Pogledi". pa i sami Vokić i Lorković. pa čak i Nijemcima. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. V.. izgleda prema podacima Branka Rukavine. Miroslav Varoš. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. 1949. "II 'putsch' croato nel 1944". da iskupi svoje obećanje iz 1953. želeći je proglasiti protektoratom. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja.-185. lipanj 1959. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. Marijan Nikšić. X... IX. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia. Rim. čaniću. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. 131. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". i 19. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. Vlaho Raić. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. neka posluži to. Nedavno je anonimni pisac iznio. Ć. nego da uništi hrvatske oružane snage. čanića. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. g. 113. Sv. Vom Ende zum Anfang. "Vokić j Lorković u svijetlu istine"." Miroslav Avdić. koji je i sam Višanin. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. Onda bih i ja iznio i druge podatke. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi. 1. 1. Vokić. bili 'likvidirani'. veljača 1950... "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". g. braneći Farolfia. 36.-17. 8. U domovini je Mato Rajković. 43. br.. Drina [Madrid]. Danica (Chicago). g. i 183. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču. . (1950. 45. 1960. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. 1. pored već spomenute Mačekove tvrdnje. s kojima raspolažem. veljača 1955.-32. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću. Zatim dr. s. X.. i 5. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera. Tomašić... Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu.. da se to može jedino postići.. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti. napisao opširni izvještaj o puču. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955.. Vlaho Raić objavio je kratku vijest.. to je bilo u planu komunista. g.. Augusta Košutića... Krnjevića bio je R. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji. 15. dokazom je. Kanada). Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. 28. 1958. U knjizi: Gustav Stockelle. V.. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". a za drugi od ing... O puču je pisao. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). [Vlaho Raić]. Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski. g. I. Grupa rimskih prijatelja gen. [Miroslav Varoš] M. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. sv. Taj drugi članak. g. Bilo bi vrijedno. novije povijesti". Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob. Pavelić.. Konačno. a kojoj sam i ja pripadao. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. br. V. naveden u našoj op. studeni 1959. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. br. br. piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". Konačno. 248. objavio o puču deset članaka. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. s.glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata... da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. kojim raspolaže. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč.. Poznato mi je. Da je moja izjava istinita. na s. 1945. 25. i 1956. g. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". br. g. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića. V.. . Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića. od 9. g. ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani. 24. XI. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)". Nijemci su naslućivali. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. br. od 13. g. 1956. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. 10. Vokić. "Jedna epizoda iz hrv. VI. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. partizanima. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka... od 6. Moje je mišljenje. g. 8. Slobodna Riječ (Buenos Aires). No... 1959. 40. jer su samo stanoviti domobranski častnici.-191. tako da su samo djelomično uspjeli.). 2. Nisam imao u rukama članak g. 1955. te je kasnije Tito 'likvidirao'.

vidi se. koja obuhvaća razdoblje 1937. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. From the Archives of the German Foreign Ministrv. VIII. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. odlučniji su se razbježali po šumama. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima. neposredno poslije hrvatske katastrofe. Tu je upoznao Ljubu Miloša. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije. bit će prikazani u svim pojedinostima". . 520. Mladjeg njegovog brata. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. cit. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II.1933. a djelomično i Splitu. god. Iz sveska I. bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. 155 Od 30. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. saobćio 151 nam je. Vom Ende zum Anfang.. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. a da svoje obećanje nije iskupio. VIII. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. g. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". 154 Eugen Kvaternik. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. Jurju Krnjeviću. g. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. 31. 1183. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. br. srpanj 1956. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. serije D. piše. D. u 23.. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. Sviežčić I. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora. 5. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. jer je još uvijek suvremeno i važno. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. 1949. s. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku. 1960. da nije bilo Karamarka. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941.-40. Bauer u tom članku tvrdi. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. Bericht eines fliegenden Diplomaten. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Series D.".-1944. u Klagenfurtu. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. da je general Lohr u noći od 7.-1937. Matu. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. strijeljali su Talijani. br. Washington: Government Printing Office. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. Odatle su uzeti gornji podaci. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. 1950-1968. (2) Erich SchmidtRichberg. On je sedmi razred gimnazije 1939. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. po naredbi bojnika Matkovića. 160 Tako je Maček pričao Singeru. Godine 1949. Danica (Chicago). Der Endkampf auf dem Balkan. 10 svezaka. Jedan informativan članak o Bleiburgu. 1949-1957. 1951. Taj čovjek. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). s. engleskog izdanja.. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. od 31. tom je zgodom gene. op.) pregovaram s engleskim generalom. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. 1. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. (4) Lothar Rendulic. 1957. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. do lipnja 1944. počela je izlaziti serija D.. travnja 1945. Danica (Chicago). vojske pred Bleiburgom 15. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje.. 1945. s. te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima. 1937-1945.. da utvrdimo modalitete naše predaje.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu.-1945. da Karamarko nije sudjelovao u puču.-1944. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso.. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918. Gottingen: Musterschmidt Verlag. Otvoreno pismo dru. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. Klagenfurt. 1937^1945. Serie D. nastojeći raščistiti pitanje. 1955. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. V. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. da li je Karamarko sudjelovao u puču. br. 29. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. na 8. (3) Herman Neubacher. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. 78 ss. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. u Austriji. svibnja 1945. do 26. Dragojlov. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. vidi se. 10 svezaka. Wels. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. Crljen je napisao. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. polazio u Splitu.00 sata. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. od 29. 44. Prosinca 1946. da engleska vojska ne prima našu predaju. a drugi Slovenac) saobćila. Iz predgovora svesku X. Cijele serije A i B. 1956.). svibnja rano ujutro donio odluku. Munchen: Verlag "Welsermuhr. Oton Knezović. 7. koji obuhvataju razdoblje do 31. Nato je Pavelić 8. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. Graz: Verlag Ulrich Moser. Vidi op. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu. X. 79. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. To Karamarku ipak nije spasilo život. Prošlo je već deset godina.. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. kojemu na žalost ne znam imena. B. 1861. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. Dva dana kasnije bio je utamničen. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. IX. koji je tamo bio prisutan. C. Baden-Baden: Imprimerie Nationale. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. Dapače. koje je nedavno djelomično objavljeno. 156 F. koji se je krio pod imenom Marković. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. do 1945. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. 39. 1940. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. a nikako partizanima. u četiri serije: A. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. 1949.

.).. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. s. III. 1. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. rit. knjiga 2. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru. Izgradnja nove Jugoslavije. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. odnosno N. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". XVII. s. izlagala na stanicama slike. 1947.: Dokumenti Vrhovnog štaba. s. op. 36. 1959. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945.M. To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. 1957. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. XI. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. i lično se bogatili.. da je komunistički i protunarodni.. 169 Zbornik II/2.. Hrvatska Riječ (Belgija). Vidi op. 42. 25. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. XIV. 113. koje su mu pripisivali protivnici. (Beograd: Kultura 1950. siječanj-veljača. s..152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. kakav je ikad osjetio hrvatski narod. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni. s. 42.. 47. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). odnosno Grigor Vitez.. 1948. drug Kardelj. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom.." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. Josip Broz Tito.. Zbornik II/2. Vladimir Dedijer. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. 1958. vijala na stanicama samo slovenske zastave." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku.. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka". t. op. 167 Zbornik II/2. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". 21. Dok.. Bosanski Pogledi (Beč). plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. s. s. 29. 29. 9. 115. 163a Ibidem. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. . Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro. kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence. 383. br. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH.. 36.' [Točke u originalu. Dok. Prvo. s. s. 1957.-37. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani.. s. 172 Mile Milatović. Tajne 'Kabineta u sjeni'... Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad. Taj stav bio je šovinistički. X. od 20. br. 42.. I. "Prošlost na optuženičkoj klupi. Treće izdanje). Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske. 1. stvarala se prilično nezdrava situacija.odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. studeni-prosinac. kao srpska stvar — i taj se komunizam . 168 Vjekoslav Vrančić. N. s. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba. VII. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. predgovor Mije Mirkovića. cit. 155.Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires). 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova. 1952. N. 1948. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri. Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. u opaski 37. Javite da li se s tim slažete". čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje. Rezultat bi bio isti.-42. 25. 3. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić. op. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd. 6. 85. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić.: ".. g. Akademija.). 177 Na pr. do 27. 1..." Zvonimir Jelinović. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura. — Taj sukob morao je izbiti prije 25. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. bez ikakve pobliže oznake. komesara Glavnog štaba Hrvatske. Bekić. g. 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati." Taj je citat naveden u članku: M. 84. 1941. rujna. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. 1951. 163b Ibidem. 1953.).). 175 Ibid. s. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. 1959. op... pojedince i društvo. op.-2. izmedju ostalog. prospekte. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. I. Tom II.. 170 Vladimir Popović Titu. 173 [Adil Zulfikarpašić]. 14. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju. 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N. Zagreb. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj. br." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. i da bude Hrvat.. cit. 77. Vucković .. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. s.: "Maček je bio slab vodja. s.. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva.. j. iz naše op. op. VII. piše Centralnom komitetu. XII. god. Vazduh. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo. 257. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. 74-81. uglavnom. cit." Josip Broz Tito. 1955.). br. 163 Rodoljub Čolaković. br. Vidi op. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju. Evo šta. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s.

). sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan. S. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota. 187 Važno saopćenje" ibidem. 231. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. jer je bio "ustaški agent"." (s. 11.. 3.-20. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). ožujka i br. da je Hebrang stradao. 5. Hrvatski Glas (Winnipeg. i da je brojenje sjednica počelo od početka. Milatović je nastojao dokazati. (1960. IX. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo. a šef UDB-e je Kovačević Brana.).. 433 West 48 Street. s. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo.". veljača 1950. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. 1945. Hebrangov "islednik". cit. s. 1955. a ne u 1959..). od 2. 189 Enciklopedija Jugoslavije. da nije bio zatočen u Jasenovcu. i 18. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu. na dva mjesta. Gospiću. 1393. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. odijeljenu od Srbije. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras.. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje. 185 Emin Batlak. cit. 18. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. milicije i UDB-e. s. sv. a šef UDB-e je Bajić Slobodan.. Glini. Rogatici. kao što su već objavljeni oni austrijski.. 190 Na toj katedri docent dr. Mitrovici. Zenici. sama činjenica. 17. Zemunu. 256. 1959. g. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar. 187a Islam. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. 8.. travanj 1959. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. od 18 IX 1919 godine" (s. Iz ovog se vidi. 183 Vlaho A. a 12 komesare Srbe. koji služe u Jasenovcu pričaju. 377. 4. IX. 1919. Bihaću. 1958. odbora H." (s.-8. Bijeljini. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju. II. br. 1955. V. nenaučno." (s. 4. br. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. 21. br.—10. Hebrang je tvrdio. u Mostaru Gagović Sveto. g.. 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt..).). Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada. generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). br... XI. šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. objavivši faksimile dokumenata. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. "Razgovor s dr. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. V. 1955. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin. kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. opredijelio kao Hrvat.).. su isključivo Srbi. Takodjer u Karlovcu. d.). ur. 31. s.-18. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba).. br. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički. g. II. 142. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. od 3. 43. 2. a Hebrang je tvrdio. — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). sokola u Suhopolju održane dne 7. listopad 1959. 632. 19. Slavonskom Brodu. br. 1952. 406. od 1. Kanada).. (Denholme. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi.. 45." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). Raić. 193.: Vladimir Dedijer. kao i u Travniku. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. a tjeraju u laž pisca. VI. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). da bude lakše pristupačan javnosti. Iz cijele te knjige vidljivo je. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav.. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. I. A. Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje. 180 Mile Milatović. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb. "Za volju istine". komandant milicije Kosorić Obren. 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. New York 36. s. Dnevnik.)... i s. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7. V.. javni tužioc Boro Popović. Kanada). 194.. kao da smo još u 1918. op. s. Osijeku. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. 184 V.. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima".. s. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. ne pokušava odgovoriti. Hrvatski Glas (Winnipeg. Rumi. sv.). proglasio je. 1919. Hebrangove veze s Moskvom. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. g. odnosno. jer je branio hrvatske interese.). 61. op. Kanada).154 održava pomoću vojske. Brčkom. g. Medjutim. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. (4. . 182 P. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. XI. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. Rudi Kolak. 1. Foči. g. 24. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. Raić. III. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. XI.). 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. jer izvještaj počinje: "Ustaše. komandant Armije Apostolski Mihajlo. 2. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka.. i t. od 13. na s.). op. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. od 15. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda. Krnjevićem". N. što umirem od srpske komunističke ruke. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s.. Jajcu. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. Milatoviću. br. većinom seljački sinovi. u Banjoj Luci Voja Ilić." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. promijenio svoje ime u SHS Sokol.. u Tuzli Gavrić Mitar. tko je i zašto falsificirao dokumente. Glas Kanadskih Srba (Windsor. (Zagreb. u faksimilu. 195.. 1919.Y. Izdavač knjige podvalio je piscu. svibnja. odnosno Kominformom. 183a Vekoslav Farkaš. 1950. Prijedoru. 1958.

njemačkom. deveta serija. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. 1959. 1929-1938. Beograd: Savezni zavod za statistiku. 1 svezak. 10 svezaka. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". Peta serija. 1955. nego ih unosi prema sjećanju. 7 svezaka. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. Rim: Donatello de Luigi. Bio je upućen: "Ligi Naroda. 1957. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. Il processo Roatta. Serie D. Prva serija. 1933. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik. Italija. I documenti diplomatici italiani.. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. Rim: La Libreria dello Stato. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. prema tome. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. Memorandum to Various Govermnents. ove rasprave. 2 sveska. 19391943. odnosno članke. I documenti. svesci XII. Zadru i Rijeci. Kuzma Kuharić. 3 sveska. 1948. napraviti još dalju podjelu na primarne. 1937-1945.914-1918. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. A-HIDJ. i XIII. Isto tako kao i rasprava. Vidi opasku 158. 1935-1939.-1930. 1 svezak. podatke o njima treba uzeti s rezervom. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. 19221935. slijedeća bibliografija. 3 sveska. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. IX. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914.-1918. Dokumenti. odnosno članaka. BadenBaden: Imprimerie Nationale. koji imaju više djela. ove rasprave. Da je bilo više vremena. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. 1933. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. političkim i kulturnim predstavnicima. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. Ivan Krešić i Milan Billich. Hrvatsko Antunovo. 1919-1929. 1954. treća serija. Memorandum. kojima predhodi *. 1952-1959. 8 svezaka. 1938-1939.1958. 1945. London: H. Napad na dra Antu Pavelića. 9 svezaka. sedma serija. mjesta. 1929.-1958. odnosno sekundarne izvore.-1950. koja se odnosi na razdoblje 1895. Regarding the Religious Persecutions and True. Anonimna djela i članci. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. Ohio: Croatian National Council of North America. državnicima. šesta serija. . naklade i tiskare]. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska. Vidi opasku 147. pisac nije imao sada na raspolaganju. 1. 1951. talijanskom i francuskom jeziku. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. Memorandum su potpisali 20. novinsko-izdavačko preduzeće. Splitu. Sarajevu. Beograd: "Sedma sila". Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Youngstown. te članaka. Processo Graziani. Leading Statesmen and Religious Leaders.] Njemačka. [Chicago. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. [Bez oznake pisca. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. odnosno članka. te. Radi lakše orijentacije. Msgr. osma serija. Ministarstvo vanjskih poslova. Knjige.-1958. Majesty's Stationery Office. Kod pisaca. do danas. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. Ministarstvo vanjskih poslova. 1946. Rim: Ruffolo. 1918-1922. Ministarstvo vanjskih poslova. Documents on British Foreign Policy 19191939. svima vladama. Ko je ko u Jugoslaviji. Publists and News Agencies. Ivan Stipanović. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. Engleska. 1950. 9 svezaka. druga serija. 1954. a ne abecedni red naslova. b) članci i c) periodična izdanja. 3 sveska. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu.

II. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. [Bogičević] Bogitschevitsch. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske.-1947. Ivo i Viktor Vida. Milan: Garzanti. 1962. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. New York: Harper & Brothers. 4 knjige. Vojvodini i Sandžaku. 1957. Bonifačić. . 1942. Department of State. Dictators Face to Face. Washington: Government Printing Office. Am Rande des Abgrundes. 1946. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. Treće izdanje. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. tom V. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. Bogdanov.158 Propis o ustaškoj disciplini. Roosevelt and Truman 1941-46. ove rasprave. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. Buenos Aires: Naklada vlastita. 18 knjiga. 1958. Naslov originala: Due dittatori di fronte. Brehm. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. Zagreb: Mladost. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. 1943. Pavelić. 1958. 0 generalu Roatti. Paris Peace Conference 1919.]. Graz: Leopold Stocker Verlag. Beograd: Izdanje Sedme Sile. Bardolff.: Borbe u Bosni i Hercegovini. . 6 knjiga. —. —. M[iloš]. London: His Majestv's Stationery office. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. Pompeo. 4. Rim: Atlantica.-1931. My Native Land. tom III. Ustav Ustaše. Memorie e documenti. Erinnerungen aus meinem Leben. Zagreb: Posebni otisak iz 300.. Likovi i pokreti. A Symposium by seventeen Croatian Writers. 1954. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. —. 1959. Batlak. 1957. London i New York: Oxford University Press. Badoglio. [Bologna]: Cappelli. Tom I. urednici. tom VI. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. Balen. 1939. — 10.: Borbe u Srbiji. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. Von Lenin bis Truman. London: Lawrence & Wishart. 1946.: Borbe u Sloveniji. New York: New York Universitv Press. 159 Anfuso. Uomini. 1950. * Aloisi. ur. i Clement S. Giuseppe. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis.: Borbe u Crnoj Gori. Denholme. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja.). 1951. Un generale e "Otto milioni di baionette". 1932. 1949. Berlin: Briickenverlag. 13 svezaka. Vidi opasku 124. Bruno. [1946. 1928. 1932. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". hrvatske revolucionarne organizacije.-1958. Memorie di un ambasciatore. Giuseppe. Brondi. 1955. 1949. 1957. Carl von. Vent'anni e un giorno. Šime. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. Mihanovich. 17 knjiga. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. Pietro. Zagreb: Zora. 1939. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. 12. ove rasprave. 1955. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. Italy in the Second JVorld War. Memories and Documenti. Anton P. A. Prano. [Winnipeg. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. 1950. tom II. Ministarstvo vanjskih poslova. Emin. 1948. fatti. Vaso. 7 tomova u 80 knjiga. Milan: Vitagliano. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). 1952. Dino. Bogdan. vidi Šupilo. Dokumenti Današnjice sv. Bottai.. 2 sveska. izdanje. Živa prošlost. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. tom IV. Rim: Tipografia del Senato. Alexander. cose. —. M. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. 21 knjiga. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. 3 sveska. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Alfieri. Harold. 8 knjiga. Filippo.: Dokumenti Vrhovnog štaba. 4. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. 1955. Sjedinjene Američke Države. Vidi opasku 129. Louis. Bastianini. Adamic. Sovjetski Savez. Soldat im alten Oesterreich.: Borbe u Hrvatskoj. 1954.. Jena: Eugen Dietrichs Verlag. 1955. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj.

1945.-1940. —. Prilozi za biografiju. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Josip Broz Tito. [ožujak] 1918. [Dežman. Leopold von. 1951. Derenčin. Čulinović. i pisac je tamo označen šifrom SHS. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. Conrad von Hotzendorf. Milan]. Šime. Prvi svezak. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. 1948. 1954. Boston: Houghton Mifflin. Sarajevo: Državna štamparija. 2 sveska: I. New York: Harper & Brothers. dokumenta i komentari. Diario 1937-1938. Hrvata i Slovenaca. —. Cecić. odnosno Jugoslovenska knjiga. 1918 na Jadranu. 1948. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. —.-1943. Vinko. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Danijel. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Milan: Mondadori. 1941. vidi Mazzura.-1963. 1943-1946. Pariz: Les Iles d'or. XI. Mijo. Branko. Ferdo.-1950. 5 svezaka. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". Cianov diplomatski arhiv.. 6 svezaka.. Dimio 1940-43 del capo di S. Zagreb: Dionička tiskara. James P. New York: Harper & Brothers. Their Finest Hour. London: The Cresset Press. Milivoj] Ivanov. Servizio segreto. Dnevnik. Dragan. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. * Bzik. —. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. New York: Doubleday. 1941. G. Čubrilović. 1958. —.160 Bryant. Milan: Rizzoli. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Čubelić. 1929. Calculated Risk. Milada Paulova identificirala je pisca. Zagreb. Tomo i Milovan Milostić. Galeazzo. Grand Alliance. IV. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Stvaranje Države Srba. do 7. 1948. [Bologna]: Cappelli. Chlumecky. Speaking Frankly. Winston S. Zapisi iz tudjine. . Stephen. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. 1946. 3 sveska. Dedijer. Arthur. 1944. Cavallero.-1955. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. Sam kroz Europu u ratu. Bublić. Bologna: Cappelli. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. jer je pisac umro prije završetka djela. Comando Supremo. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. 1921. 1950. Byrnes. Beograd: Kultura. Rodoljub. Churchill.-1925. 1948. 1949. Aus memer Dienstzeit 1906-1918.. —. Triumph and Tragedy. 1959. II. Clark. * Conti. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. 1949. Slom stare Jugoslavije. Zagreb: Braća Kralj. Rim: De Luigi. 1951. Zagreb: Matica Hrvatska. 1943. Zagreb: školska knjiga. 1959. Franz. [Čemerikić. 1957. 1946. C. Beograd: Kultura. 1958. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. The Turn of the Tide 1939-1943. Whirlwind. —. Vladimir. Diario. Closing the Ring. 1948. 1965. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. 1946. Pariz: Vlastita naklada. Južnoslavensko pitanje. Mark W. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. 1957. Marijan.-1914. Čolaković. Beč: Verlag Rikola. 1953. —. 1939. Ugo. 1947. 1942. Budisavljević. Triumph in the West. Garden City. Ciano. Crljen. Ante. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. An Account of Marshal Tito's Rise to Power. Buenos Aires: Vlastita naklada. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. Zagreb: Knjižara Preporod.. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. The Second World War. 1952.. 161 Clissold. M. London: Collins. 1919. Ciliga. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. Obradjeno su samo godine 1906. L'Europa verso la catastrofe. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. Pariz: [Vlastita naklada]. Zagreb: Matica Hrvatska. Ustaška pobjeda. The Hinge of Fate. Dogadjaji. 5 svezaka. Srdjan.

New York: Frederick A. 1938. 1928. 1948. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. Hirzel. 7 svezaka. 1948. Walter. The Memoirs of Cordell Huli. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. ali francuska ima jedno. Ho difeso la patria. Feis. 2 sveska. 1950.. 1927. Organisation. Stalin. vidi Hoettl. Leipzig: Verlag von S. 1954. Iz velikog doba. 1957. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. David Starčevič. Hitler e Mussolini. koje nema talijanska. Halder. —. Drljević. 1940. Wilhelm] Walter Hagen. [Fotić. 7. 1941. Raffaele. Linz i Beč: Nibelungen Verlag. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. Jugoslavija u Americi.und Volksforschung. Mirko. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. na s. 1951. —. 1948. Konstantin] Constantin Fotich. Sekula. Walter. Beč: Amalthea Verlag. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Stjepan. 1952. Zagreb: Politička biblioteka. 1941. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. New York: Macmillan. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Wilhelm. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. Heusinger. 1936. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". So endete Jugoslawien. Zagreb: Vlastita naklada. Buenos Aires: Croatian Information Service. Cordell. 1950. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Helmuth. Život jednog hrvatskog političara. Milan: Garzanti. Stuttgart: SteingrübenVerlag. 1951. lettere e documenti. Pariz: Editions du Paris. The Story of Nazi Political Espionage. 1938. Talijanska kolekcija ima više pisama. Vidi opasku 127. Rodolfo. 1950. Milan: Rizzoli. 1944. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. Meyner. 1951. Napulj: Edizioni scientifiche italiane. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. 1922. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. .162 Drinković. Befehl im Widerstreit. Adolf. 1955. Introduction de Andre Francois-Poncet. Josip. [Hitler-Mussolini]. Hagen. Hassell. Friedrich. Hinko. Hefer. —. Görlitz. Horvat. Princeton: Princeton University Press. do 1935. Wiesbaden: Limes Verlag. New York: Ali Slavic Publishing House. Zagreb: Politička biblioteka. Stjepan. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. Die Katastrophe. Roosevelt. 2 sveska. [Hoettl. Vom gestern ins heute. War Journals (German). Croatian Struggle for Freedom and Statehood. Gaži. 1929. Mate. Ulrich von. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. —. 1945. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". Zagreb: [Vlastita naklada]. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Funder. Balkanski sukobi 1905. Beč: Humboldt Verlag. Edmund.. The War We Lost.. Zagreb: Velzek. Zürich: Atlantis Verlag. Danilo. Goebbels. Graziani. Dr. pseud. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. ove rasprave. Syrmien und sein Deutschtum. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. Grisogono. Guariglia. Vodja govori. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Herbert. Borba Hrvata. —. Pedeset godina iz perspektive emigranta. Rudolf. The Secret Front. Praeger. 163 Haller. Politička povijest Hrvatske. ur. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. Šupilo. Huli. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. herausgegeben von E. Hrvatska i državna politika. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Joseph. • Glojnarić. Hermann. Gregorić. Chuurchill. Greiner. Hinković. Vom andern Deutschland. Beč: Verlag Herold. The War They Waged and the Peace They Sought. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. 1947. Lochner.-1952. Deutsche Schriften zur Landes. 1948. Svezak 10. 1943. New York: Viking.-53. 1936. Ricordi 1922-1946. 1959. Franz. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. 5. Prvislav. 1946. Series: "Croatia and Croatians" No. Horvat. Zagreb: Putevi. Die geheime Front. Glaise Horstenau.-1941. 1952.

Zagreb: [Vlastita naklada]. 1929. Hrvatska politika 1903. srpanj". Lorković. Jugoslawien einst und jetzt. Kljaković. Jozo. 3 knjige: I. ur.. 1953. Ivo. Dušan A. Uspomene i doživljaji. i V. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). 1955. Ivo. Eugen. Niko. 1957. 1954. Tomo. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. 1952. 1939. Die. 1914. —. —. vidi Pilar.164 Ibler.: Berlin. Rim: Migliaresi. Lazić. With a foreword by C. Louis de. 1938. Bonn: Athenaum-Verlag. Lovre. Ambasciata d'Italia 1939-1943. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. Berlino.. The German Fifth Column in the Second World War. Jugoslawiens Entstehung. Petar]. Zdenko. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. prosinca 1928. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. I. Knežević Radoje L. New York: G. 1935. Nepokorena zemlja. Kesselring. Katić. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. Zagreb: Matica Hrvatska. Dr.. Lichtträger. Ivo. Kiszling. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. Knj. Soldat bis zum letzten Tag.. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. Zagreb: [Vlastita naklada]. Cleveland: [Vlastita naklada]. Pisac. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. vidi Pilar. Janko. 165 Kardelj. izdanje. [Karadjordjević. Aus der Geschichte der Südslawen. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. Edvard. Hungarian Premier. i II. vidi Stranjaković. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. Der Weg zur Nation. Macartnev. Zapisi iz IV. A King's Heritage. Windsor. Jong. III. Florian. Kallay. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. U suvremenom kaosu. Branislav.. 1956. siječanj 1939 Jelinović.. Krbek. Ivanov. Posljednji eseji. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. pseud. 1958. 1861. Zvonimir. Zagreb: [Vlastita naklada]. Die Kroaten. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. pseud. Gilbert. 1954. 1948. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. Lončarević. A. Milivoj.. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. Obradjuje dogadjaje do 1918.. Hrvatska politika 1904-1906. Mladen. II. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Putnam's Sons. pseud. III. Hrvati u izborima 11. Kvaternik. 1953. 1945. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. označujući je izdajom. Knezović. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. Dnevnik. 1938. Kadija. Iveković. Levntal. Chicago: [Vlastita naklada]. Vinko. Juričić. Madrid: Osvit. Kanada: Srpska narodna odbrana. 1960. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. Michele] Leonardo Simoni. 1946. Knj. Jugoslawiens Aussenpolitik. P. . Jančiković. Albert. 2 sveska. Bor. 1914-1917. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta.. vidi Dežman. 1952. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. Pisac. Pregled povijesti Hrvata. Pokolj hrvatske vojske 1945. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Beograd: Kultura. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. bivši časnik Austro-Ugarske. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. Leben.. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. 1956. Nicholas. Narodni heroj Rade Končar. In der Maur. Narod i zemlja Hrvata. Chicago: The University of Chicago Press. Zagreb: Matica Hrvatska. II. [Lanza. Beč: Amalthea-Verlag. New York: Columbia University Press. Karapandžić. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja. Oton.. Branko. M. Krišković. Mladen. 1956. pseud. 1951. 1958.. Sviežčić I. Knjiga o Draži. Rudolf.

New York: Robert Speller & Sons. Buenos Aires." Hrvatska Revija (Buenos Aires). Petanjek. Miljuš. br. Miller. Buenos Aires. 1959. br. P. —. Maček. I. Milada. 1925. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. Einige Dokumente und Bilder. 1913. Ostović. Split: Redakcija listova Jug.. * Murgić.). Milan.. 1953. Beograd: Srpska književna zadruga. The Truth About Yugoslavia. Povodom petnaestgodišnjice. (11. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). Neubacher.166 Macartney. 6. vidi Čubelić. Branko.). Mussolini. Božidar. [Oršanić. [—]. Smith Pavelić — I. s. Načela Hrvatske republikanske stranke. Marjanović. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. Ivan]. 5 svezaka. Windsor. 1957. 1956. D.). I . Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. Vladeta. Clement S. 8. —. Šime i Marijan Derenčin. III. Slava. br. (25. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. . Sporazum 1939 godine. Mihanovich. (21. 1. Edinburgh: The Univeraity Press. Sećanja. Vlatko Maček. 1936. Sonderauftrag Südost 1940-1945. Dr. New York: Roy Publishers. Ante. podrijetlom Hrvat. IV. 1956. Fragmenti za historiju ujedinjenja. Zagreb. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće. Zagreb: Komisiona naklada S. 1903. —.-1960. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. A History of Modern Hungary 19291945. Luigi. Laza. 12. sv. A. 1959. br. 1952. Jukić i 'Hrvatska Revija'. "Spor A. vidi Salvatorelli. 1894..) i br. München: Verlag für Kulturpolitik. London: [Vlastita naklada]. sv. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. Viktor. Vladko. Bad Godesberg: Hochwacht. Jugoslavija i Trojni Pakt. Lijepa Plavojka. Buenos Aires: Hrvatska Misao. 1937. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. Antun F. Kugli. [1936. My Diary at the Conference of Paris.. Hrvatska Državotvorna Stranka. Alexander von. Das Verbrechen und seine Hintergrunde. ) .-1918. St. 1953. 1951. —.-1928. Vladimir Maiek. Paulova. —. Mandić.-1946. Dr. Hermann. October Fifteenth. Zagreb: Binoza. Milovan. g. vidi Hitler.)..). Milićević. Vidi takodjer. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. (1957. Mira. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. Slučaj Andrije Hebranga. (ožuiak). 3. 15. Ogrizović. 29. Das Haus am Ballplatz. 1956. 1957. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih. 1959. Hrvatski Pokret. 8. Moskva—Madrid—Moskva. Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". Zagreb: Prosvjeta.]. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. 1931. Božidar. 1924: Pisac. 1903. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. 2. Tomo. Rijeka: Izdanje Knjižare G. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". Milatović. Dr. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod... Zagreb: Preštampano iz "Obzora". Jugoslavenski Odbor. 167 Musulin. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). 1957. Pavlović. Bericht eines fliegenden Diplomaten. K. Giovanni. Marković. II. Hrvatski Glas (Winnipeg. M. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. Kanada) g. 1952. Göttingen: Musterschmidt Verlag. 2 sveska. Treće izdanje. The Crime and Its Background. Trbojevića.. Der Königsmord von Marseilles. 1913. David Hunter. Savremena Hrvatska. Ante Smith. Ratne Mornarice. ur. 1948. Borba za Jadran 1914. 1956. II. (15. Narod koji nastaje. 1924. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. Pavelić. Ante. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Milostić. Beograd: Kultura. München: Knjižnica Hrvatske Revije. Maslarić. Dubrovnik: Nakladom pisca. Ante Trumbić. Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. In the Struggle for Freedom. 1953. Novak. 2 sveska. 21 svezak. 1952. vidi Bonifačić. Mazzura. 7. —. C. 105-6. Magnum Crimen. Mile. 1935. Pavelić. (25. (1957.1904.

Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. 1953. Potočnjak. [1949. 1908. Dr. Rohrbacher. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. 1914. Izdavačko preduzeće Srbije. Leopold. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. Buenos Aires: Piščeva naklada. Iza kulisa emigrantske politike. 1950. 1953. Roatta. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. izdanje. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. Pogorelec.]. Ivo] Dr. Salvemini.-1914. Wels i München: Verlag "Welsermühl". Südland. 1948. Josef. Zagreb: Matica Hrvatska. Juričić. 1933. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918. 1919. Iz emigracije. New York: Harper & Brothers. U svjetlu činjenica. Južnoslavensko pitanje. Beograd: Prosveta. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". Ein Volk ausgelöscht. —. Zagreb: Seljačka Sloga. 1955.. Rendulic. 2 sveska: I. Revised.-1989. Kobne smjernice naše politike spram Italije. 1921. Radić. Životni problemi hrvatskog naroda. Buenos Aires: Piščeva naklada. Turin: Einaudi. 1959. 1915. Buenos Aires: Piščeva naklada. Enno von. po mojem mišljenju. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943. 1955. II. Mario. Uglavnom se prikazuje rad komunista. 1925. Pilarova posljednja knjiga. Radić.-1919. Raić. Michele. —. Vlaho A. Svetozar. Zagreb: Breyer. [—] L.-1926. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1950. u svietlu dokumenata. Milan: Mondadori. vidi Lanza.. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. Luigi i Giovanni Mira. U obranu istine. 1957. 169 Rajčević. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. Simoni. —. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. Zagreb: Mladost. Diktatura kralja Aleksandra. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. Zagreb: Naklada piščeva. Smiljanić. 1954. Der Endkampf auf dem Balkan. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. Leonardo. Erich. Rapallski ugovor. —. Izdavačko preduzeće Srbije. Hrvatska i Srbija. Prelude to World War II. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. Vladko Maček i Rudolf Herceg. 1956. Buenos Aires: Piščeva naklada. Iz mojih političkih zapisaka. 1946. Ignacij. 1953. Gaetano.. Sinovčić Marko. Redlich. Tajne emigrantskih zločinaca. Franko. Ribar. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. Schmidt. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. Ivan.-1941. —. Robert E. . 1940. izmedju dva rata 1918. Pribićević.D. Zagreb: Breyer. —. Ante Pavelić.-1941. [—] Florian Lichtträger. Mačeka. II. Antun. —. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. Beograd: Prosveta.-1952. Salvatorelli. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu.-1954. malo zapažena. 19 knjiga. 4 sveska. Sećanja na jednu diktaturu. 1951. Schmidt-Richberg. Zagreb: Breyer. Paul. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". 1953. Zagreb. Prikaz cjelokupnog pitanja. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen. New York: Doubleday. enlarged edition. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. Lothar. Storia d'Italia nel periodo fascista. Vojo. N. Svjetski rat i Hrvati. Rintelen.H. V. Politički zapisi. ali. Zagreb: Breyer. Buenos Aires: Piščeva naklada. pseud. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. 1936. Jelka. 1933.168 [Pilar. Bearbeitet von Fritz Fellner. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Sherwood. 1954. 1955. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. 1915. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. Otto milioni di baionette. 1921. 1959. Roosevelt and Hopkins. Mussolini als Bundesgenosse.. 1950. —. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. 4 sveska. 1943. Dragoslav. Izdavači: dr. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Beč: Ullstein Verlag. Svaka knjiga ima poseban naslov. Sabrana Djela. Grozote na Janka Puszti.

ur. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Südland. (1934. Trumbić. 1959. 1958. Wheeler-Bennett. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference.. g. (lipanj .. vidi Bogdan. London: [Vlastita naklada]. Harry S. Iz ilegalnog Zagreba. Ivan. Izgradnja nove Jugoslavije.. Viktor. Godina 1858. 2 sveska: Year of Decision. "Nova epoha hrvatskog naroda". XII. II. 1953. Tippelskirch. br. Vom Ende zum Anfang. Partizanski razgovori. Zagreb: Kultura. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". [1942. Zagreb: Kultura. Vida. 1953. 1948. Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). ur. London i New York: Oxford University Press. Godine 1861. 1943. London: Macmillan. Druga progonstvo Eugena Kvaternika. Memoirs. 1953. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). 1943. (prosinac . The Private Papers of Senator Vandenberg. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. s. Politika u Hrvatskoj. Po njegovu dnevniku. br. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Govori i izjave od 15. Zagreb: Vlastita naklada. —. Elisabeth. II. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. s. Ante. Jugoslavenski odbor. 1712-1840. King George VI. dio). 1955. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj".]. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). 30. malo prošireno izdanje. Welles. 1957. Ante. Branislav] Branko Lazić. Ivo. —. S bielom zastavom preko Alpa. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike. Truman. 1951. Memoirs. 1952. Zagreb: Kultura. V. 12. Sumner. 171 Tošić.. The Rome-Berlin Axis.II. Na putu. Nikola. New York: Doubleday. 1949. 1966. Bonn: Athenäum-Verlag. 6. [Stranjaković. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. 1907. dio). 1920. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. 1950. 1952. do 27. Topalović. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. 657-65 i 682-737. Official Journals. Zagreb: Kultura. Seven Decisions That Shaped History. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Živko. Boston: Houghton Mifflin. New York: The Cooperation publishing co. 1949. [Bez oznake mjesta i naklade]. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. 1927. Stetinius. Bilješke i sjećanja. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji.-1865. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. Ferdo. Garden City. Wiskemann.II. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće. Vandenberg. Većeslav. Šegvić. Years of Trial and Hope 1946-1952.). Garden City. 1950. Hochverrat. Hrvata i Slovenaca 1914. Dogadjaji poslije 1929. London: Hodder and Stoughton limited. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. New York: Harper & Brothers Publishera.. Stockele.-88. preporoda. Frano. Zagreb: Matica Hrvatska. (1950. Edward R. Šišić.170 Starčević.. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. Josip Broz. —. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). Arthur H. —.109. 1954. Vilder. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. 15. izdanje. Vučković. Desimir. Ivo.. 1958. Jr. Knjiga III. Božidar. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija.. . X. VII. Izabrani spisi. Kurt von. Ozažeo iz njegova dnevnika. 1936. Kerubin. 1947. New York: Doubleday. 1957.-1860. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. Gustav. 7.. Stojanović.-1956. —. Liga Naroda. Zagreb: Nova Evropa. Ernst Rüdiger. Geschichte des zweiten Weltkriges. 65. Srpski nacionalni problemi. — 1919. Šibl. Vjekoslav. 1907. s.). Supilo. (25.) — 43. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. Graz: Verlag Ulrich Moser. vidi Pilar. Between Hitler and Mussolini. 1949. Tito.). (26. Starhemberg. 45. 1946. L. br. His Life and Reign. g. (Pittsburgh). Bika za rogove. pseud. Jr. Zagreb: Kultura. John W. Priredio Blaž Jurišić.. Vrančić. X.

). sastavljen izgleda koncem 1941. br.".-4. 21. Kanada).). sv. (1959. (1957. M.). br. g. Izbor (Buenos Aires). 2. (lipanj).). nadbiskup.". Antić. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". g.. (6. 311.). g. 1. [Bogdan. Antolić. Ante. g. 6. 31.). br. Ante. s. XI. Bogdanov. (1950. 2. g. (8. Sjećanje na Mladena Lorkovića. 30. (12. 3.). s.D. 6-10. Travnja 1941. XII.". 18. vidi Tomas. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". br. g.). 17. "Podlost na djelu. 25. S. Hrvatska Revija (Zagreb). 15. (rujan). sv. Stjepan [Vilko Rieger?]. "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". 22. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956.).). (267. —.-8.). s. knj. (Buenos Aires). 5-11. (26. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. "Dr.. 50.172 A. (31. 5.-1954.).". g.). 4.). III.). izišlom u Zagrebu 1938. br. (1958.). g.). (1949. XII. 2.). XI. —. 2. (1950. br. e. V. VIII. Milu Budaka. IV. (Buenos Aires).. 161-171. ove rasprave. M. —. (kolovoz). s. 7. (1949. (1952. g. 7. (15. 1. (1959. br.". O memorandumu hrvatske državne vlade. 163. 3. g. Ante Smith. "Dr. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. 49. br. Antun. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. —.(lipanj). Bošnjak. Leopold] Nikola Zrinjanin. (1957. (6. Vladko Maček i 10. 11-17. vojske pred Bleiburgom 15. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg. g. Avdić. sv. A. (Chicago). —. br.). (1947. . s. Pismo Anti Paveliću".-17. koji su. Travnja 1941. Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv. "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". Hrvatski Glas (Winnipeg. Bičanić. 36.-4. 44. (1951. Hrvatska (Buenos Aires). 13-18. (veljača) —20.) (28. 353-477. —. (1956. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). s. ove rasprave. br. Sloboda (Buenos Aires). Maček i Njemačka uoči postanja N. 325-28.). (lipanj)..). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. IX. Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. (1949.). s. (travanj). Bonifačić. s.). Ivan.". 17-19. br. Vidi opasku 98. br. "Smrt Mile Starčevića". To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. br. Dva pisma upućena dru Anti Paveliću.. Ivo] Piligrin. [Belobrajdić. (1953. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10.H. g. br. br. 46. Blažeković. Hrvatska Revija (Buenos Aires).-19. 3.). Batušić. Bauer. —. "Jedna deklaracija iz vremena rata". (1957. "Hrvatski Domobran (1931-1956)". "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije". br. (24. (25. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca. Bekić. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje". Bauer. Hrvatska Država (München). sv. Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)". Hrvatska (München). 20. (1942.) (5. ove rasprave. "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje". s.) — 13. 12. S. 6. "Predaja hrv. (Buenos Aires). Hrvatska Misao (Buenos Aires). Danica (Chicago).). M. g.). P. prosinca 1953. a Londonu. (prosinacsiječanj). Spremnost (Sydney. (20. g.). Vidi opasku 80. XII. 161-64. 21. god. 16. (1956. Vaso. s. Babić. Vidi opasku 157. vidi Pavelić. Ante. 8. (lipanj). 3. 24 (srpanj) — 26. I. Žitomir. Hrvatska (Buenos Aires). " 'Albanski Status'". Montevideo. Danica. X.-21. 45. —. Miroslav. 6. Mladen. Vidi opasku 152. Švicarska]).). IV. Ernest. vidi Pavelić.).). s. 58-68. Milan.). Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb). Kanada). vidi Pavelić. Australija). ove rasprave. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca".-171. 3. "Pogledi". Država 173 —. "Kako je srušena Jugoslavija". 45. g. Krunoslav.. "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. Rudolf. (105. Sloboda (Buenos Aires). 30-32. Bosnić. g. 23. svibnja 1945. s. II.). IX. (1953. As. 1. (25. 1. 38. Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1949. (1957. Hrvatska Misao (Buenos Aires). (ožujak-travanj). upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. vidi Vucković.). (25.).

pseud. 7-20. "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". Buć. (12. s. "Pregovori u Ljubljani". "Kalvarija hrvatskog naroda god. Mirko Jerec.. (1956.. "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. g. Draganović. Dragojlov. Bukovac. 1941. Farkaš.. —. 2. (1. 43.). XII. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). s.). 425-49. pseud.). s. (1957. (10. —.). br. 2. Rikard.). Hrvatska Država (München). (1964. XII. br. 120-28. 3-10. s.). 23. (1959. i istupu pristaša HSS iz njega 1932. Vidi opasku 157. general. 2. III. Hrvatski Glas (Winnipeg. g. sv. 155-58. (Buenos Aires). 1906. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (lipanj). "Iz šume u emigraciju". br. 1959. 4. (1957. Ante Štitić. Vjekoslav. sv. 55. 24.1. (prosinac). (lipanj).). Domagoj. sv.). 345-64. s. Drinjanin. 6. 6. g. "Kako je 1945. Hrvatska (Buenos Aires). (1959. g. Danijel. 24. 250. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". 76-87. i njegov odgovor od 23. br. Hrvatski Narod (Zagreb). Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A.). "Deseti Travanj". Vjekoslav.).. 9. vidi Luburić. IX. X. s. 365-396.). Cvetković. —. "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". Raić. Dokumenti o Jugo. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". s.). 12. sv. Svetomir. 39. 2. izručena Hrvatska Državna Vlada". Danica (Chicago). Frank. (Buenos Aires). sv. Osobne uspomene. L. —. "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". [Degrel. Čengić. 203-12.] (1952. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Adil. Ciliga. ove rasprave.). (1958. 7. Dragiša. 83-93. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". g.). Crljen. 34. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". Dr. s. (2. —. 18-28. (Chicago). Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. 10. (29.). s. (1952. 6. 1945. (1949. sv. br. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). . V.). XII.. Pregovori s dr. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Aziz. Davorin. Krunoslav. Edo. br. (Buenos Aires). Mato. vidi Luburić. g. ove rasprave. Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. V.). Hrvatski Kalendar 1950. 29. 3. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Josip i Mile Starčević. Hrvatski Kalendar 1955. Ivo] I. Fedor. s. koji izlazi u Londonu. [sv. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". Danica (Chicago). br.). Kanada). "Luč Marka Hranilovića".). III. 29.-35. 122. (25. s. (1959. 5. (1951. Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. II. (25. (lipanj). (1956. (srpanj). 9-24. pseud. "Proročanstvo iz Kremne".). Srpska Zastava (Buenos Aires). 94-100.). br. X. Djukić. g. 38.174 Brčić. Juraj Krnjević je 7. "Razgovor s dr. Agrarna reforma u kraljevini SHS. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". g. 209-10. IX.) (28. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz).). 175 D. Ivan. s. g. "Prije i poslije agrarne reforme". g. Antom Pavelićem u travnju 1946. 509-23. (25. 7. "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". (267. 5. Kanada). 1959. s. Bila su četiri člana nadzora: Dr. s.-1937. Bulat. (1954. Vekoslav. Ante. Namesništvo. (svibanj). Hrvatska Revija (Buenos Aires). dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava".). 4.". br. br. (1959. s. sv. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. 33. 31. Flogel. 1906.). br. Brlić. 1. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Hrvatski Glas (Winnipeg. Stjepan. s. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". g. br. slaviji (Pariz). II. 29. Josip. (Chicago). 5. Interview je bio objavljen u tom listu od 24. 2. vidi Zulfikarpašić. (1955. s.. Vidi opasku 119. "Iz moje upravne prakse". 36. (1949. br. XI. Ivan.). 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. Ante Vokić i Danijel Crljen. g. 22.). Krnjevićem". XII. (lipanj). (26. D.

110-15. 13. Hrvatska Država (Madrid). 264-68. 177 Jurišić. (1955. (26. Guttmann. 4.. —.). g. 2. s. sv.) — 43. g. O hrvatskima časnicima u II. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". (ožujak). IV. (28. Krizman. Osvrt na članak: Ante Ciliga. (29. Prigodom 25-god.).). Jesen 1941. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". [Kamber. (1958. 31. 11. VI. (15. (1953. 21. sv. Friedrich. barun. sv. 40. (1. VI. br. Die österreichische Furche (Beč). br.). VII. "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca. (1949.). Medju ostalim.). —.). br. s. "Hrvatska u burno proljeće 1939. Hrvatska Revija (Zagreb).). Hrvatska Revija (Zagreb). (1952. Kanada). 159-65. Blaž. 2. g.). (1. sv. Historijski Zbornik (Zagreb). "Le Roy King's Reports from Croatia. (prosinac). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Kanada). g. Simovića. (Winnipeg. Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30.). 18. 23. sv. Osoba i Duh (Madrid). te izjava dr. (1949.-64. XI. (1960.). "Da kažem svoju". 113-16. "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". s. s. Bogdan. Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". Hoptner. vojska". 8. 28. Hrvatski Glas (Winnipeg. s. . (16. Journal of Central European Affairs (Boulder. —. [Krišković. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. (1955. (1953. 2. "Junačka obrana Višegrada". "Prigodne uspomene. 4. "Stephan von Sarkotić". (1952. Milan. i 13. Krilić. —. (1952. godine". Piščeve uspomene iz Doboja. (1. 7-13. s. —. 28-38. s. "Komesarijat u Matici Hrvatskoj". (Buenos Aires). (29. —. g. 1952. br.6. III. X. Dragutin] Charles Kamber. 11.). 4. Historijski Zbornik (Zagreb). "Yugoslavia as Neutralist: 1937". Colorado. g. Osoba i Duh (Madrid). (1952. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". 1949. g. Hrvoje. —.-39. Grdjić. Glas Kanadskih Srba (Windsor. (1952. —. g. Kanada). 2. 11.). br. 123-32. 44. J. 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". Hefer. Ivan. svjetskom ratu. "Kako je propala Jugoslavija". br.). Ivica. 5.).). br.) .) (lipanj). (lipanj). II. 14. 51. g. 3.). sv. (lipanj). (1941. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires). br.-60. 3. g.. u Zagrebu". 56-60. 12. br. "Yugoslavia: Past and Future". VII. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". Poruka (London). politika i hrv. 28. 324-28. 1.. Vidi ovu bibliografiju. I. (1949. g. "Hrv.). s. (12. 1918". "Hrvati u tudjini". X. br. s. 24.). Krek. 2.VII). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires).).). —. Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). 53-57. X. g. (1959. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. Svobodna Slovenija (Buenos Aires).). —. 1935. (1954. br. "Geografski položaj Hrvatske".). Jerome.). 4. travanj) —28. g. Korošec in kralj Aleksander". g. 29. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". 3. Krajač. Skupštine Ujedinjenih Naroda". (1956. Kanada). g. g. XI. (1954. 5. 16. 5. 1453. "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. — Slobodna Riječ (Buenos Aires). (38. (40. (1953. "Dr. (ožujak). 19-23. VIII. (1957. 75. Jareb. I. New York Herald Tribune (Pariz). sv.-10. 9.) (svibanj) — 11. (svibanj).). s.). Kalendar Hrvatski Glas 1953. Branimir R. (16.). (studeni). travnja 1941. 1. Radmilo. 19.). (1952. "Prvi dani svibnja 1945. Puriću. (1. —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (23. Journal of Croatian Studies (New York). s.). (lipanj). "Izvještaji D. 26. g. 4. X. "Razmišljanja o Hrvatskoj".). (1957. br. (prosinac).). g. XI. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam".). "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. 166-76.). (1958.. sv. 35. g. Vinko] Nehajgradski. s. (1947. 390-94. (1954. II. 531-34. Knežević. Hrvatska Regija (Buenos Aires). (prosinac). s. 10. 1. s. Jukić. s.176 Funder. 14.).. Radoje L. (31. sv.-7.). delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g. br. 29. Stjepan.-158. Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. 11. br.). s. March to May 1919". "Narod Hrvatske". Ilija. Hrvatski Glas ("Winnipeg. USA). 2. br. br.). g. Gazi. Jelić. Stjepan. (5. —. X. (Buenos Aires). (15. g. Ivo. I. 8. Hrvatski Glas (VVinnipeg. IX. B. Kanada). Stjepan Radić]". 422-27. (13.) — 24. s.). Danica (Chicago). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918".29. 6. g. "Hrvatska u raljama boljševizma".).). sv. vidi Degrel. 26.. D. g. 4. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). (20. XII. 26. 7. dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. (1959. (1938. Kanada).) — 37.). 23-32. "Razgovori o Bosni". 561-67. g.

2-4. Hrvatska (Buenos Aires). sv. g. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". (4. —. s. Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi".) (travanj). (1952. —. 6. br. s.). 4. 11.-10. 85-101. s. 3. 2. g. Hrvatski Glas (Winnipeg.] (1949. "Priželjkivanja". g. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". Glas Sv. (1956.V. 2. [9. Mladen. Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". izjavio je dr. s. . "Talijanska politika spram N. g. Hrvatska Smotra (Buenos Aires)." 179 [Lendić. "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)". Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29. g. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). 3.). — Drina [Madrid]. 1. (studeni-prosinac). s. pukovnik HOS-a. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). s. br.-12. 2-8.). 5.). 1947.). "Ustaška emigracija u Italiji i 10. (1956. s. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. godine". —.-2. 9. Dr. knj. 2. 1918. (1958. (prosinac). br. (1953.).D. "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'. 1. s. 3. Juraj. 1.-5.-8. Drina [Madrid]. —. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". 14. Džafer. Andrija-Ljubomir. muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". 2. Krnjević.). "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. s. br. Drina [Madrid]. 1-12. —. (1959. (1951. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. Glas Sv. Slavko. 7-13. (1954. 4. Drina [Madrid]. 16487. (srpanj). XII. [—] Ante Planika. 4. Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . 1.). s.". Hrvatska Revija (Buenos Aires). [—] General Drinjanin. br. Hrvatski Kalendar 1950. 5-8. s. —. " 'Narodno Vijeće Slovenaca.). Hrvatska Revija (Buenos Aires).). "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". (Chicago).). br. 19. s. 83-114. "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)".". 206-44. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja". Hrvatski Kalendar 1951.-2. "Suvišni priedlozl.). 225-58. sv. vidi Farkaš. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. "Riječi i činjenice. (1957. Pavelić i ja mislimo iste. Lisac. [Luburić. [—] General Drinjanin. 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". s. br.). —.). Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. 2. Aktivnost dr.). 5. br. (Chicago). br. 3-6. Kvaternik. (siječanj). Kvaternik. travnja 1954. 4. (1953. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. [—] General Drinjanin. 125-145. br. godine". 7. 11. O Rafaelu Bobanu. 9. Vekoslav. (lipanj).).). g. (1954. br. Eugen. 56-75. s. [9. (svibanj).-3. s. (83. (1954. X. (1955. "Emigracija i narod". Anali Jadranskog Instituta (Zagreb). Lorković. Drina [Madrid].] (1949. g. br. (1954.). s.] (1949. (1953. Ivo] Ante Planika. (1951.).). Leon. s. s. Par misli za 10. i 1942. 3. Glas Sv. br. g. (kolovoz). Drina [Madrid]. (rujan). g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Izjava je datirana: "Tamnica . Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". 3. 2. (H. 2. br. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". 1944. s. 10. 5. g.) (10. 48. 6-9. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). [—] Ante Planika. "Naš Ministar". Vjekoslav] General Drinjanin. g. Izjava političnog predstavnika bos. godine. Hrvatski Kalendar 1952. 7. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (lipanj). Drina [Madrid]. (1952. [—] Domagoj. 199-236. (1951. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. (1955. —.). 3. g. "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. (Chicago). Hrvatski Narod (Zagreb). Ispravci članka u br. IV. br. —. 3. 3. s. (1959. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". (prosinac).). br. "Još nešto o Rimskim ugovorima". s. br. g. 12-14. br. s. Antuna (Buenos Aires). 75-92. "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". 1941. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". Kulenović. Jurja Krnjevića 1944. g. 1. g. (travanj). (siječanj). 7. do 1. Kanada). 3-5.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941. Nije završeno. 2. 21-33. Izbor (Buenos Aires). (Buenos Aires). (veljača)..H. (ožujak). 1. Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. —. g.Veliki Tjedan. g.178 —. s. 2. (listopad). "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. g. "Bitka na Lievča polju.. br. 86-90. Hrvata i Srba u Zagrebu". Antuna (Buenos Aires). 31. 8-10. Drina [Madrid]. g. (lipanj). (prosinac). Stojadinović". —.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 102-13. 5. 428.-12. g. (1952. Guillermo A. 33186.-15. 111-15. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu". sv.). 1. Travnja 1941. herc. 1.). g. —. Historijski Zbornik (Zagreb). s. s. IV. (lipanj). Antuna (Buenos Aires). [9. "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". 9. [—] General Drinjanin.). g.

6. 250-62.). trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]".). popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. s. 16. br. Kanada). U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika. Kalendar Hrvatski Glas 1954.). (1953.. redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. 5.) — 17. vidi Luburić. sv. g. Miroslav. 5. 34-43. (prosinac). s. (prosinac).12. [—]. M. "Samostalna Hrvatska i Srbi". (ožujak). "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice.). sv. g. 3. "Hrvatskoj emigraciji". g. Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". 4. dra Z. 5. 43. (1956. "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929. —.). "Tri uspomene". 1. (1955. (1954. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). 5. B. (1951. —. 197-204. (1957. g. g. Drina [Madrid].). sv. br.).). Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatski Glas (Winnipeg. IV. 25. 1. 4. Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. s. "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". ibid. Drina [Madrid]. —. (veljača). sv. g.. s. (1948. (svibanj). g. br.3. 1. g. Luketa. 3. 183-85. (1955. 5. g. g. 20-43. g.). "Monopol hrvatske politike". s. (prosinac). —. 35-37.. 85-99. —. "Domovina slavi dan državnosti". g. (Winnipeg. na osvrte gg. br.). s. s.).). 2.. Hrvatska Revija (Zagreb). (1955. I.). 5. 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). III. s. —. 4.. (veljača). objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. g. (1954. 15.. I.). —. s. (lipanj).). 5. s. 106-16. VI. (1953. s.). br. rad. 1. s. 5. br. 217-32. 181 —. "Narodno jedinstvo II. "Krive 'Uspomene iz velikog doba'".).). sv.). (lipanj). s. [—] M. 186-89. s. (ožujak). —. "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja". 1-2. Filip. M.)". Kanada). — Pismo Josipa Troyera.). Kanada). 10. 8.). ožujka 1942. sv.-9.). (1956. br. br. s. —. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. III. 233-40. 4.-12. "Odgovor Prof. g. sv. 6. br. s. Drina [Madrid].). g.). br. 283-84. (1956. sv. "Ugodne uspomene iz zatvora". s. Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. —. (lipanj). —. sv. 237-48. 7. "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'".. 6. 8. Danica (Chisago). (25. Osvrt na članak Milana Martinovića. Vidi ovu bibliografiju. Vidi ovu bibliografiju. "Narodno jedinstvo". s. 8-16. Mate. vidi Varoš. 2. "Uspomene na Frana Šupila. Lukas. Maček. Vjekoslav. koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". Popis ubijenih svećenika. s. g. Hrvatska. o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. (ožujak).). . br.). ibid. (27. "Prof. "Martirij Katoličke Hrvatske". Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. Ć. (1951. Drina [Madrid]. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). sv. 2.). (veljača). (1952. Vladko. Kulturno-politički Zbornik 1949. 119-35.-11. 8. Danica (Chicago). Drina [Madrid]. br. br. 11. 291-311. 8. (lipanj). sv. Drina [Madrid]. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid].). a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. 1. s. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. [—] General Drinianin. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 14-24. 1. 137-54. g. 3-27. —. (30. g. 13. 31. —. g.-3. (Buenos Aires). [—] Ustaša Maks. 6. s. Kanada).-3. (1942. Kalendar Hrvatski Glas 1953. g. s. (1955. 11. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 7. br. Šola i 'Hrvatske Riječi'". g. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. travnja". (1957. (1955. 36. s. Kanada).-3.-7. ibid. g.-1930. (1955. [—] Ustaša Maks. (1951. (rujan). s. (kolovoz). 1-88. 33-48. (15. g. 75-93. (veljača). (ožujak). Radice. 1. 46-51. 4. (1951. upućeno uredništvu. IV.). Tri sitne brazde iz njegova života". (18. Hrvatski Glas (Winnipeg. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića. "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi. Ć. (1954. (prosinac). (16. (1955.". [—] Ustaša Maks. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". Winnipeg. 1. br. [—] Ustaša Maks. 2. 56-61. "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". 7-13. [—]. 20.). (Winnipeg. g. (prosinac). Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". 345-55.). sv. V. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)".).). (1949. "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja..180 [—] General Drinianin. Drina [Madrid]. 5. Drina [Madrid].-12. 111-16.. g. (lipanj). šest boraca (život. "U oči 10. (rujan). (1952. 3. s. 1. Kanada). Drina [Madrid]. (1956. 3 (rujan). Bogdan Radića. 5. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. Lukas odgovara. Filipu Lukasu". s. 26. (1955. s. borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata.-12. (prosinac). Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. (1955. III. s.).. —. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske". br. 1.

Osvrt na članak: Ante Ciliga. (lipanj). br. 1936. Vidi ovu bibliografiju. Hrvatsko Revija (Buenos Aires). protivrječja i zablude Ante Cilige". s. . "Moje uspomene iz velikog doba. (1951. (1. —. —.). "Zločin. Martinović. Matić. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. "Odlomak iz tužne prošlost. Kanada). 23. g. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor.". (1958. s.). "Vjekoslav Vrančić. Maks. s. Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20.). 183 Mirković. (1952.). koji se ne smije zaboraviti".". Ante Smith.". Hrvatski Narod (Zagreb). 6. s. "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. br. Augusta Košutića". 2. Antu Radića". 32. 78-87. Travnja 1941. (siječanj).182 Uspomene završavaju 1918. 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. Mortidjija. s. 27-36. 190-98. br.). 2. 1. u Banskim dvorima". 'S bielom zastavom preko Alpa'". 248-54.).-10. s. g. vidi Luburić. (Winnipeg. (Winnipeg. Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. (3. (rujan).). br. 383-95. (1956. pseud. g. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". Kanada). br. s. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu".. dr. Kalendar Hrvatski Glas 1959. "Il 'putsch' croato nel 1944". "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". (Winnipeg. Kalendar Hrvatski Glas 1955. (1949. —. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Republika Hrvatska (Buenos Aires). —. (lipanj).). -50. 55-57. Sloboda (Buenos Aires). 37-40. 1. 8-11. (1952. br. g. Milivoj. 3. Ivo.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada). s. —. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". sv. Markovinović. (1957. "O. g. Vjekoslav. X. s. 24. Hrvatski Glas (Winnipeg. Franjo. (1950. s.). 171-80. 22. Kanada). XII. Kalendar Hrvatski Glas 1958. 50. 1. Životni put i djelo — Povodom 70. (1949. XII. Danica (Chicago).). Kanada). 25. Ustaša. Bosna". 19-25. "Merhum prof. Stipe. —. "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21.) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. vidi Krišković. —. Marijan. X. g. (Buenos Aires). Dragan. (Winnipeg.. 3-15. Nedjeljko. s. završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". Nikšić. sv. 9. Hrvatska Reviju. Hrvatska Revija (Buenos Aires). sv. Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". g. 17. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. (1959. 1941. 1.). (Winnipeg. Bogdan. 3. Nikolić. sv.. Mišinski. 2. Drina [Madrid]. s. s. 6. sv. Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. s. IV. (Winnipeg. —. 4. (14. 9. g. "Malo uspomena na pok. Većeslav.). i ona je tu ponovno objavljena. 9. (prosinac). 1928. Matijević. Milan. vidi Radića. Franjo. pseud. Vinko. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. "Neugodni razgovori". "Sličica iz djačkih vremena". g. Zagreb. sv. Kalendar Hrvatski Glas 1955. O kortešaciji dr. (1955. s. Nehajgradski. 2. 65-79. Kalendar Hrvatski Glas 1956. 7-14. (Buenos Aires). godišnjice života". 8-11. "10.-2.). —. Milan. vidi Vilder. Meštrović.. br. "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')".). s. (1959. Franjo.). Kanada). s. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). g. Sloboda (Buenos Aires). —.-2. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". (veljača). Hazim Šatrić". 53-56. —. g.) — 43. "Netočnosti.. Dominik Mandić. "Filip Lukas. Nevistić. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". 3559. Ivan. VI. "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". Observator. (lipanj). 1. vidi Pavelić. travnja 1939. (22. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 32-33. (Winnipeg. s. br. g. Život i rad podpredsjednika HSS ing. s. Kanada). Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul. s. 40. * Omrčanin. Tias. Kalendar Hrvatski Glas 1957.). (1956. g. 32-73. 14. 37. Kalendar Hrvatski Glas 1955. Kanada). (lipanj). 116-25. (Buenos Aires). Magdić. 21.). "Hrvatska u vrtlogu rata". (1953. "Moje uspomene iz velikog doba II. 2. pseud. (1953. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). (prosinac). "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". Nalis. 56-68. 123-34. s. Vinko. Observator [Krunoslav Draganović?]. sv.

[osta] St. —. "Vukadinova treća žena. 6. 6. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. (1952. 5.) (16.. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Hrvatska (Buenos Aires). [—]. III. (Buenos Aires).). (1951. 13. br.).. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')".). g. (Buenos Aires). "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". (1955. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. 11. sv. (1949.). g.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada).. 4. (Buenos Aires). 12. "Država Hrvatska živi. Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta.) (17. 12. g. (55. s. vidi Bosnić. 439-44. s. g. —. 2. (266.). S. [Pavelić. "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". sv. (197. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. .-49.) (10.).). 3. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko.) (1. br. 3245. br. kako. g. g. 5. 5. Osoba i Duh (Albuquerque. 31-55. Hrvatska Revija (Zagreb). 48. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".-8. IV..). —. (1968. S.) (7.). Ante Smith] Observator. 4.) (10. 15-28. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta".) (5. (1950.) (10. Hrvatski Kalendar 1953. (1953. br. Hrvatska (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. br.). 11. 5. kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). vidi Subašić. Kulturno-politički Zbornik 1949. (49. (kolovoz rujan). 1.). br. što. g. s. [—] A.).).).). 12. 1. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". M. g. 10-18. članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima. VII.-270. (prosinac). Vladka Mačeka)'. 10-19. Kalendar Hrvatski Glas 1959. I. Hrvatska (Buenos Aires). g. s. Bazilije. 19-35. (54. P. —. III.-1899. IV.).) (17. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".) (12. (Uspomene Dr.) (6. II. (1957. 3. 2. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". (1941. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". s.[evo]. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires).-1900.). XI. Josip. br.). 571-75.. (74. "Iz predigre sloma Jugoslavije". (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". br. 2. br.). "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". "Medju barabama. vidi Sinovčić.. 7. 5. (264. 4. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. IV. (1952. "Gjulhisar. (76) (20. (Chicago). g. Hrvatska (Buenos Aires). "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću". 3. (1954. XII. "U Novopazarskom Sandžaku. g. 11. "Lička solidarnost. br. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima". Brastvo (Toronto. (82. Hrvatska (Buenos Aires). St.). g. 5. Kulturno-politički Zbornik 1950. srpskoj i stranoj štampi". —. (1958. Perić.). "U Carigradu. (1959. 8. (1956. SAD). 6.). (1948. 235-53.). (2. u vezi jugoslavenske okupacije Trsta. "Bitka na Lievča-Polju". g. 126-35. XI. (13. Pavlović. (252. (Winnipeg. g. (1955. s. s. VI. "Značenje i uloga emigracije". "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji".) (8.). "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". (1958. 10.). Hrvatska (Buenos Aires). —. [—] A. —. 11-17. [Pavelić. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. (207. 4.). —. —. P. Hrvatska (Buenos Aires). [—] A.). "Atentat na Cuvaja. O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. 1. [—]. "Sedam upitnika". 21. (110. 15-24. (127. 194-202. 185 —. sv. s. 14. —. br. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). g. "Pod orlovim gnijezdom. 22. br. 2. "Britanci i Draža Mihajlović". (prosinac). zašto. S.) (18. (Buenos Aires). 7.). (1952.). 6. VIII. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).-3. 6. (105.(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". "U Zagrebu. g. P. Hrvatska (Buenos Aires). (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')".-12. Hrvatska. 576-81.) (15. (1955. g. Hrvatska (Buenos Aires). (Buenos Aires). "Vodj opet govori. I. —. 25-46. Hrvatska. 20. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893. br. 3..). (Buenos Aires). s. Marko.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. s. g. 7.). "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895.)..) (listopad). —. I. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')".).) — 15. Ante]. —. Hrvatska (Buenos Aires). (rujan). (travanj).) — 4. —. (13. —. g.-128. —. ove rasprave. br. (80. sv. (travanj). "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". s.". 4.. s. g.). (1959.) — 24.) (1. sv.). sv. II.-7. 11-16.184 Osterman. g. II. gdje.. Kanada). br. (srpanj-kolovoz). Pandžić. s. (Buenos Aires). Kanada). Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (1950. "Hrvatski Oslobodilački Pokret. 1. [—] S. (1959. 107-14. s. XI. (269. s.). Izbor (Buenos Aires). 7. [—] As. K. Vidi opasku 182. s. —. —.) — 3. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". IV.) (18. br. N. br. (77. (1951. 1393. g.) (19. S. P.

Pavelić i njegova vlada. 2. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". 26-41. br. s. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". "Osnutak 'Crne legije'".). 29.". [Izjava sucu istražitelju. 1928.. 1903.-6.). (siječanj). S.). 49. Ivan. Osvrt na politiku dr. Osvrt na članak E. 65-76. za vrijeme prošlog rata". Stjepan. —. 14. 17. 521-43. Perić.-7. uredniku "Narodnog lista" u New Yorku.). (21. Povodom interview-a dr. 4. 20. 2. Kanada). s. 4. (lipanj). g. XII. "Dalnji odjek izjave Dra. godišnjice smrti 18. br. 3. g.). br. Slobodna Riječ (Buenos Aires). g. 8. (1949. sv.). sv. pseud. Drina [Madrid]. In Memoriam — Prigodom 25.. br. (1956. ove rasprave. 4. (lipanj). Sloboda (Buenos Aires). 1. g. sv. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 4. VI.)..-4. Dobrotom udove S. g. sv. III. Ante. br. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". Slobodna Riječ (Buenos Aires). 7. (1959.-15. (Winnipeg. 2. 1. 1. (28. g."'. s. (1953.).).). —. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 4. 1931. "Ante Smith Pavelić: Dr. dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. (1954. Vidi ovu bibliografiju. g. 48. s.. Pešelj. i 1942. 24. dana 24. XII. Drina [Madrid].. (listopad). 44-47. 52-59. (prosinac). —. Srećko. 4.). 2. sv. Hrvatski Glas (Winnipeg. Mato. —. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). 4. (1953. (1955. VI.. 1. (1955.). (Winnipeg. 1. —. (prosinac). Ivo. Piligrin. sv. Radić. s. g. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. Kanada). (1948. 213-39. 15. br.". 329-34. Kanada). Kanada). s. (1954. ove rasprave. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". g. Vidi opasku 152. Vidi opasku 108. Pernar. g. XII. g. Perše. (1958.).) — 50. g. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". "Dvadeseti lipnja 1928. II. Osoba i Duh (Albuquerque. (veljače). 475-83.-51. g. 19-21. 12-16. "Preludij Rimskom Ugovoru. g. (1949. (prosinac). Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)". br. Hrvatska Revija (Buenos Aires).) —26. 19. VI.). (ožujak). A.). —. "Problem hrvatske inteligencije. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka". sv. s. 5. 7. 13. (1959. Radić.A. Sloboda (Buenos Aires). s. sv. Izbor (Buenos Aires). 32-52.)". VI.S.. IX. (1957. "Hrvati i Jugoslavija. br. 154-60. Vilko. Kanada). Ivo. 4. (rujan). g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (rujan-studeni). 187 —. 25. Raić. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. 1941. g.). s. (1957. "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". 31. s. 3. Hrvatski Glas (Winnipeg. Beneša". 3. "Kulturna demokracija. g. —. 3. (veljača). Planika. (studeni-prosinac). s.). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. 299-318. Ratković. vidi Lendić. VII. Hrvatski Narod (Zagreb). Marija. Vinka Kriškovića". (1955. 20-24. Jure. Kalendar Hrvatski Glas 1954. g. —. Kanada). 50-51.). (lipanj). 2. br. Radića. 478-492. Stjepan. SAD). pseud. s. (1956. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. s. "Hrvati i Jugoslavija".. u Zagrebu].). 21. g. (prosinac). Hrvatski Glas (Winnipeg. "O radu Hrvata u U. Marije Radić.). "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". "Rimski Ugovor. (studeni).). —. Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". s.. "Dr. br. (1955. 27. Stjepku Brozoviću. 24-31. 1941. "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". s. (28. 45. (1949. 6. Branko G. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941. Rieger.186 —. (1959. 4. IX. Hrvatska Revija (Buenos Aires). . Vladka Mačeka". (21. XI... 22. Vidi opasku 19. Hrvatski Glas (Winnipeg. g.). Izbor (Buenos Aires).. 9. 10. Bogdan. Vlaho A. 3. (1949. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". 6.). Rajković. 21.. sv. sv.). (ožujak-travanj). ove rasprave. —. Pismo je upućeno iz Zagreba 6. —. 25-29. Stojadinovića 'Izboru'". br. Povodom smrti prof. Kalendar Hrvatski Glas 1957. br. —. 40. 1. "Tragedija dr. br. 5. i 5. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". Slobodna Riječ (Buenos Aires). (studeni). s. (25.). 5.). Radića. g.-21. (1959. (14.[tijepo]. vidi Bogdan. X. Rover. Sloboda (Buenos Aires).). g. 45. (1950. Franjo. "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". Hrvatska Revija (Buenos Aires). Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom. s. (1954. Radića".). i 152. 5. Fetričević. "Milan Šufflay. g. "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića".

. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 120-26. 12. Vilder. (6. br. br. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). (prosinac). 43. (rujan). [—] M. (1955. br. 43.). ove rasprave. "U obranu pok.). Đragovan.). " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. Drina [Madrid]. 4. 7. Vidi opasku 152. g. 7. Šola. 6-7. s. s. Ante. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". Valenta. (26. g.-44. 29. (1959. (Chicago). 38. U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949. (21. 2. vidi Leon. "Domovina i Iseljena Hrvatska". "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". 3-4. Većeslav. X. Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. (1960. Drina [Madrid].). g. —.) (21. 1914. (1959. g. (srpanj). (1952. br. Stovjejko. "Jedna epizoda iz hrv. Hrvatska (Buenos Aires).-7. Izbor (Buenos Aires). 13. g. Stojadinović. Tomić. VII. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Vladka Mačeka". g. do 1941. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor. 1. sv. 7. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". —. sv. Šarić. 4-8.-2. X. br. (1938. Danica (Chicago). 24.). VI. 146-47. br.).'". Ante. 5. Varoš. VI.). koje su joj predhodile. Josip. 11. 5. Hrvatska (Buenos Aires). 35.). g. (1955.-128. Dantea (Chicago). 10. (1949. Josip.). 145-53. g. Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. Tortić. br. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. i 25. Ante Štitića". 1959. s. g.).). 29-33. Starčević. "Bauerov memorandum".V. br. organizacija 1920. g.-8. br. (lipanj). "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". Dinko. (studeni-prosinac). (lipanj).-1941. —. Janko.. Danica (Chicago).). 11. br. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". IX. (1953. (Buenos Aires). Godišnjak (Kalendar) 1935. 45.). "Kako je bio predan Split Italiji". 4. Mile. br. 41-98. 169-175. (srpanj). vidi Pavelić.). (1953. 7. "Mussolinijeva ljubav za ustaše". Ivan. Josip. V. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. ove rasprave.). 10. vidi Subašić.) (18. 163-65. br. Vidi ovu bibliografiju. (252. (10. 568-73. s. Štitić. (1959. Vikario. travnja 1941.). "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". VII. —. . Uz ostalo uspomene iz travnja 1941. 6.). N. br. 29-35. 40. s.).-12.). u Šibeniku. 10. Hrvatski Domobran. Ante.) (8. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". br. s. Marko.".) — 13. "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. 1955.). "Nadbiskup Stadler".) (10. Hrvatska Revija (Zagreb).). 8. (1955.". XI. Blaško.) — 17. * Šepić. Guillermo A.-12. 1. g. IV. Milanom Stojadinovićem. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima.).). (25. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. (1954. 189 Štir.lipanj 1915.). Izbor (Buenos Aires). br. "Jedno značajno pismo Dr. Hrvatska (Buenos Aires). g. 3-1l. Vidi opasku 152. vidi Frank.). 1. V.) (18. vidi Perić. —. V. g. Mile [at]. Glas Kanadskih Srba (Windsor). g. Hrvatska Omladina. (1956. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). (29. I. objavljuje se uz komentar po prvi puta. 29. 10.-1925. Subašić. 6. "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina".). — Vidi opasku 152. Ivan. Marijan.-15. (13. g. s.188 S.). (prosinac). s. 11. Miroslav. br. s. od 20. Srpska Zastava (Buenos Aires). Uspomene. s.). (249. IV. Nikola N.).). —. VII. Sinovčić. Ivan.. "Riječ vojnika: Politika strast. III. (1954. (1954. (8. "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije".. 4. s. Hrvatski Kalendar 1950. Tomas. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g. br. 16-21. br. (1950. (251. 2. 28. g. (157. (1955. (1955. Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934. s. Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". Ante. 19. 4. VIII. Hrvatski Narod (Chicago). Ispravak u br. i politika hladnoga razuma". (lipanj). s. 21. Šuljak.). Starčević. Vitaić Jakaša. novije povijesti".). g. (prosinac). (127. 335-47. ove rasprave. Drina [Madrid]. 1. (133. Milan. Razgovor s Dr.. (1958.-9. "Šupilo u emigraciji. 8. 7. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'". 1444. 14.)". g. g. 1935. (studeni). br.

s. od tada nacionalistički. Hrvatska (Buenos Aires). 44-55. 1947. g. Mr. "Politika dra A. Nikola. "Za volju istine". "Izvori hrvatske politike. (119. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića". 8. "Prof. br.). 14169. Hrvatski Glas (Winnipeg. —. (Buenos Aires).. Žagar. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". X.). g. Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović. (1952. s. 21. VI. g. Hrvatska (Buenos Aires).-1959. s. "Put u Foču 25. br. Nezavisan katolički. Cleveland. (travanj). (1951. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani. 3. "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". tjednik.). I. ove rasprave. 36. 1949. (Buenos Aires). (Beč: Muslimanska biblioteka). Vitezić. Veljača 1943. [Dr. . Vidi opasku 59. —. Ustaško glasilo. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). XI. Giunio-Zorkin?]. —. —.).-120. Hrvatska (Buenos Aires).-1956. 1943. (9. "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz).). 1949. 1. (223. Nezavisan: do 1955. pseud. (Buenos Aires). Vjekoslav. 1941.).-1956. 11. Vrančić. Rujan-listopad 1944.190 —. 96-102. [—]Aziz Čengić. XI. "U spomen travničkim žrtvama". 1958.-1958. 1. 7-13. 1949. 4. br. (ožujak). —. (1925. 59-64. 191 —. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Bosanski Pogledi (Beč). časopis. (1953. Afera Huske Miljkovića. ove rasprave.IV. 1939. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani. 45. "Snaga istine. Drina [Madrid]. SAD). br. Nezavisan. Vidi opasku 162. časopis. Slobodna Riječ (Buenos Aires).). Jedan osvrt na Račkog. Hrvatska Riječ (Belgija). Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 3. ove rasprave. sv. Leopold. (studeni-prosinac). C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949. mjesečni bilten i časopis. M. i M. Y. 4. br. vidi Belobrajdić.). mjesečni. (1959. Godišnjak 1957.-4. g. g.). g. br.". 24. Kanada). Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Antuna (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.-1956. Hrvatska. 599-604.-1955.-21. 44. 1953. [Zulfikarpašić.). 1951. s. 1942. Kulturno-polički Zbornik 1949. (3.1945. (1959.-224. g. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. XI. (listopad). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). "Luburićeve izmišljotine [Izjava]". Izišao samo jedan svezak. (siječanj-veljača). 120-28. Bosanski pogledi (Beč). Vucković. Ivan.-8. g. Adil]. 7. J. Filip Lukas. —. br. Ustaško glasilo.). New York). (203. Hrvatski Glas (Winnipeg. Uspomene. Glasilo HSS. s. s.). Madrid. (1955. Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". Tajne 'Kabineta u sjeni'".". posljednje dvije godine polumjesečni list. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji".). "U službi za Hrvatsku". 2. 4.). (Buenos Aires). tjednik. "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu".). br. 7. I. 1951. Drina [Madrid]. Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". Danica (Chicago).). br. Vidi opasku 179. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". Slobodna Riječ. —. "Na povlačenju s hrvatskom vojskom".). 44. 20. (1955. Uspomene. 6. (1956.[anko].. 1. s. Hrvatska (Buenos Aires). Vidi opasku 106. Kanada).) (17. 15.. 11. (1959. 10. s. 25-42. —. g. 10 svezaka povremenih brošura. Zrinjanin. s. br. XII. Glas Sv.1959. br. —. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". Osoba i Duh (Albuquerque. (141. (1958. X. g. Zagreb. br. g. (lipanj). Croatia Press (Rim.) (6. Bekić. Strossmayera i Starčevića". (Beč: Muslimanska biblioteka).-1944. Godišnjak 1957.) (10. godine". ove rasprave. 31.-37. Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires).) (4.). (1957. (1953. 63-81. g. 1955. 7. "Prošlost na optuženičkoj klupi.). 3.-2. (Buenos Aires). proustaški.

Hrvatska Država (Miinchen). Belgija).-1959.-1952.-1959. knjižnica i časopis.-1950. Smotra za narodno gospodarstvo. 1955. Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke. Osoba i Duh (Madrid. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). Hrvatska Zora (München). . Ustaško glasilo.192 Hrvatska (Buenos Aires). Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. 1959. književnost politiku. Engleska).-1959.-1955. Polumjesečni časopis. Hrvatski Dom [Fribourg. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). polumjesečni list.-1959. 1953. Glasilo Hrvata muslimana.-1959. 1951.-1959. časopis.). Kanada). povremeni mimiografirani list. Hrvatski Domobran. mjesečni mimiografirani bilten. Glasilo Hrvata muslimana. Ustaško glasilo. Nezavisan. Katolički kalendar. Glasilo Hrvata. časopis.-1959. mjesečni list. mjesečni list. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Kanada).-1955.-1959. 1935. 1947. Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. Islam (Pariz). Slobodna Riječ (Buenos Aires). Glasilo HSS. Hrvatska Misao (Zagreb). ove rasprave. 1951. Izbor (Buenos Aires). 1952. Hrvatska. 1950. 1958. tjednik. 1953. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). SAD). Glasilo HSS. Vidi opasku 17. Glasilo HSS. Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca.. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires). 1956. Republika Hrvatska (Buenos Aires).-1959. časopis. Nezavisan katolički. 1953. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). časopis. 1949. časopis.-1955. koji su nedavno napustili domovinu.-1959. Nezavisan. časopis. 1949. (1902. mjesečni list. 1941. Hrvatska RijeS (Ohain. Glasilo Hrvata muslimana. Nezavisan. 1949. 1951. Nezavisno nacionalističko glasilo. Ustaško glasilo. Albuquerque. 1949. Hrvatski Glas (Winnipeg.-1959.-1959. Glasilo HSS. mjesečni list..-1959. Švicarska]. mjesečni list. Hrvatski Kalendar (Chicago). 1958. 1948. Ustaško glasilo. povremeni mimiografirani list.-1958. Svijest (Denholme. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. 1938. mjesečni list. Ustaško glasilo. 193 Nova Hrvatska (London). Sloboda (Buenos Aires). I. 1949. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. 1951.

Vilko. do prosinca 1951. Bzik. Batlak. na otoku Prviću. Mihajlo. 63. Blažeković. 1918. 58. 128. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. Bauer. 117. Bublić. 16. Bakarić. Čimić. Benzon. Rodoljub. 114. Ugo. 76. Smail. Bulat. 101-105. Filippo. Ljuba. Milan. Miho. Balenović. Brajović. Bekić. Belak. 48. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. 95. Dragutin. Alfred. 42. 63. Josip. Vilko Rieger?). Butozan. 135. Danilović. Dragiša. Ronald. Apostolski. 67. Davidović. 128. gdje je ostao do svibnja 1945. Boban. Rudolf. 95. Dino. predratnom iseljeniku. 128. Edo. Bombelles. 24. 100. Mati ja. 128. Crvenković. Vittorio. Artuković. 63. Mehmed. Campbell. 118. 22. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. 65. konzul. Božo. 128. 118. Dragan. 62. 68. 54. 94. 81. Ivo. 96. 63. Mehmed. 103. .). 1941. Bajić. Dragan. U lipnju 1958. Carnelutti. Slavko. 98. 68. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. 107. Šandor. Ernest. Budak. Berković. Ivan. vojvoda od Spoleta.. Brozović. Balić. Rade. Bičanić. Carnelutti. Buć. 28. 108. Beneš. 72.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. Raffaele. 83-85. 103. 102. Crljen. Dušan. Stjepan (pseud. Čolaković. 95. Branko. 135. Vladimir. Galeazzo. 73-76. činovnik. 108. 63. živio je u Klagenfurtu. Eduard. 43. 12. Bošković. Cukavac. Ivan. 133. 63. 95. Ansaldo. Josip. Petar. Aloisi. 3. tal. Antić-Čolak. 62. Danijel. Cesarić. 72. Pompeo. lipnja 1919. 51. 140. 61. Čanić. U rujnu 1941. 117. 74. 141. M. Amadeo. 60. 100. 116. 66. 95. Batušić. Krunoslav. Ćudina. Basariček. Casertano. Alajbegović. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. 60. Mile.-1941. 117. Austrija. 107. Cavallero. Pučku školu polazio je u rodnom selu. Mijo. 1955. svibnja 1922. Arthur James. 114. 119. Bresztyenszky. 56. Barada. 104. Rafael. Savo. 53. Carnelutti. 51. Cvetković. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Avdić. 129. 63. 96. 27. 52. Od 1955. Uglješa. 62. 34. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. 109. Bogdan. Andrija. 98. 109. 119. 109. 105. kasnije Aoste. 77. kotar Šibenik. 10. Djuro. 103. Slobodan. 141. preselio se u Zagreb. 29. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. Josip. 110. Josip.). 81. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat.. Ambrosio. Boško. Begić. Jovan. 63. Filip. 75. Ćiril. Andres. Curzon of Kedleston. Banjanin. Balfour. 110. 61-72. Cabas. 104. Miroslav. 60. Babić. Antolić. 127. Cikota.-1943. Ivan. 94. 100. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. 73. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. Vaso. 120-123. 16. Giovanni. 95. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu. Od svibnja 1945. Anfuso. Šime. 96. 108. 81. 38. George Nathaniel. U siječnju 1952. 48. Stjepan. 43. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. Bogdanov. Ciano. 82. Balen. Ernest. 135. Emin. Alfieri. 100. Balen. 95. Čuić. 117. Bašić. 27-31. Vladimir. do Orlandovog pada. Aimone. Branko. 20. to Orlando's Fall. Čubrilović. 39. 62.

Marko. 95. 97. 95. 132. House. 129. 116. 99. Djuras. Gavrilo. Slobodan. Slavko. Jelašić. 59. 76. Paško. 80. 115. 41. 87. metropolita. Joca. 121. 116. Duić. Djilas. Kovačić. Olga. 52. Horvat. 133. 78. 98. 47. Jakovljević. 14. 60. 68. Drljević. 50. konzulata u Zagrebu. Latković. Gavro. 50. Djalski. Blaž. Heinrich. Kavran. Lohr. Janjić. Kaliterna. Friedjung. Slavko. 114. Tomo. 68. Lobkowicz. Brana. Jovanović. Ljudevit. 85. Kovačević. 73. Korošec. 66. 64-67. 82. Janković. Franz. 89. 95. 28. 129. 16. 97. 43. Siegfried.. čin. 13. 118. 53.. 97. Jelačić. 128. 81. 120-123. Branko. Guzzoni. Jukić. Leo. 32. Kosanović. Lissance. 46. 10. 95. Stevo. 22. Mladen. 95. 58. Sekula. Josip. 95. Andrej. Hitler. Karamarko. Dušan. Gavrilo. 84. 111-115. Došen. Kvatemik. Petar I. Hadžić. 82-85. Helmuth. Kosanović. Silvije Strahimir. Tomo. Frank. Frković. prva žena Vladka Mačeka. 54. Karadjordjević. 31. 46. 101. Franjo Josip. Alan. Obren. 74. 30. Karadjordje. 56. 107. Kvatemik. Milan. 31. 129. 102-107. Lorković. Bogoljub. Fedor. Knezović. 88. 110. 43. Evgenij. 15. 81. Anton. Kalibarda. 102. 10. Farolfi. 56. 60. Kranjčević. 117. 16. Kecmanović. 11. 69. Kosorić. njem. 14. 36. Kren. Ivan. 32. 62. Luburić. 56. Petar II. 73. Gaži. Gojković. Greiner. Dragojlov. Jareb. Gošnjak. Jelić. 107. Pavle. 10. 20. 76. 66. Horić. Edvard. 103. 42. 81. 42. 43. 120. 48. 52. Nada. 85. Mihajlo. Gavrić. Gavrilović. 116. Mitar. Milivoj. Glaise von Horstenau. 29. Javor. Ilija. 115. 116. Radovan. Derenčin. Djaković. 101. 35. 57. 16. . Karadjordjević. 47. Konstantinović. Edward Mandell. Milan. Vjekoslav. v. Roberto. 34. 63. Jere. 23. 17. Ivica. 137. 32. 65. Alexander. 50. 15. 92. 101. Kuštrić. Andrija. 90. Stevo. Grk. 66. Germogen. 117. 114. 19. veleposjednik. 42. 111. 132. 130. 134. 76. 36. 50. Gjalski. 117. 18. 103. 25. Košutić. 57. Mihajlo. 77. 75. 47. 125. 56. Kramarž. Kasche. 108. 117. 113. Adolf. Farkaš. Doerfler. 111. 122. Glojnarić. 80. 59. Vaclav J. 27. 35. Krbek. 42. Fran. Vekoslav. 64-67. Habsburg. Dušan. 136. Dušan. 39. 59. Vladimir. 79. 74. 32. Mate. 118. 111. 28. Ante. 83. 128. 121. 132-135. 141. Končar. Halder. 41. 113-115. 125. Dugonjić. 122. 30-32. 50. 95. 52. Josip. 14. Filipančić. 35. Džafer. Filip. 119. 16. 76. 91. 96. Degrel. 45. 128. 130. 16. Oton. 130. Milan. 69. Khuen Hedervary. 64. Sveto. Ivan.* Alf redo. 129. 63. 80. 24. Levntal. Klaić. 33. Zvonko. 67. 28. Kopp. Zvonimir. Djurašković. 111-113. Jareb. 14. 72. 65. Edmund. 93. Djuka. 71. Marko. 128. 48. 115. 13. Drakulić. Francetić. 96. Lisak. Josip. 72. 128. Grey of Fallodon. 108. Marko. Košak. Joca. 174. Klaić. Milovan. 79. 94. 98. 20. 52. 115. 121. 115. Korsky. Herenčić. Forges D'Avanzati. Grivičić. 98. Jovanović. 102. 95. Jalžabetić. Djukić. Gavrilo. 83. 12. Ilić. Jakov. 61. Isa. prota. Josip. 99. Zdenko. Diminić. 77. 16. Kovačević. Ilić. 98. Stjepan. Aleksandar I. Dragoljub. Jure. 16. Gagović. Karadjordjević. Vojo. Andrija. 98100. Frković. Stjepan. Deutsch-Maceljski. 128. Juraj. Ivanko. 95. 54. 28. Jovanović. Edward. Veljko. 70. Dožić. 80. 27. liječnik. Kemfelja. 94. 28. Nikola. 90. Jovanović. 14-17. 51. 128. 119. Gosar. 34. 79. Božidar. 134. Kuvedžić. Milutin. Gaščić. 76. 73. 133. Freundt. 28. Voja. Lukas. Kovačević. 71. Irena. Jurinčić. Augustin. 43. Rato. Jovanović. Jurišić. Djuričić. Jančiković. 67. 135. Sava. 133. 76. 128. Hefer. 129. 103-105. Kuprešanin. Živan. Krnjević. 127. 43. Jelinović. 113. 10. 36. Ivo. 71. 14. Hodža. 129. Kutuzov. Danilo. LeRoy. 28. vidi Gjalski. 82. 11. Katić. 80-83. Grdjić. 118.. 97. 51. 26. 20. 78. 96. Kulovec. 100. Mirko. 98. 46. Roko. Bogoljub. 11. Stipe. 84. Karamarko. Eugen Dido. Alija. Klofač. Lovre. 21. 61-65. 100. konzul u Zagrebu. 35. Karadjordjević. 67. 58. 58-60. 103. 34. Stjepan. Mate. 118. Ivo. 94. Hebrang. Jevtić. Javor. 75. 13. Kardelj. 77. 15. Kolak Rudi. 66. Krizman. Arnold. Stjepan. Asim. 72. 100. Fran. Ilić. Maček. 36-40. Vjekoslav. 51. Ilija. Eugen (1825-1871). 87. Rade. Erih. 36. 32. Kvatemik. patrijarh. King. 117. 19. 57-59. Ivica. 128. 79. Kulenović. 48. 34. Karol. 77. 115. 77. 129. 57. 197 Košutić. Kumičić. 78-80. Stjepan. Ivo. 122. Mihajlo. Jurčić. 49-52. Krajač. 66. Mihail Ilarionovič. 85. Knežević. Hohnjec. 105. 116. 120. 141. 138. Erwein. 21. Marijan. Dragutin. Milan. 96. Lorković. Lepić. Folnegović. 31. 42-47. Frank. 74. 113. njem. Vladimir. 74.196 Dedijer. 93. 31. 95. 46. Mile. Milojko. 51. Ivo. 71. 86. 118. 98. 117. 57. 136. Blaž. Ksaver Šandor. 76. Dožić. Radoje L. 28-31. 133. Vladimir. 74-76. 118. Heraković. Gaži. 54. 56. 81. Hinko. 22. Gregorić. Grol. 32. Karčić. Ljuba. 29. 76. Radmilo. 133. Kaleb.

51. Ante. 46. 128. 108. Perić. Makanec. Mile. Vittorio Emanuele. 105. Šehović. Šime. 15. 17. Ernst Rüdiger. 33. časnik. Matković. Bogdan. Radić. 27. 81. Aleksandar. Stepinac. 46. Pernar. 97. Mata. 83. Predja. Maletke. Božidar. Napoleon Bonaparte. Popović. 37. Mihailović. Milan.. Ida. 133. Servatzy. 51. 23. 53. Huška. Tomaš Garrigue. David. Orešković-Krntija. 20. 34. Navratil. 16.. Moranda. 127. 115. 97. 48. 99. 82. Novak. Osterman. 56. 90. Pavičić. 77. 76. 28. 85. Račić. Velja. 56.. Dušan. 93. 114. 134. Petanjek. Ninčić. agent. 57. Ivan. Pavelić Smith. 20. Nedić. Perčec. Nikola. František. 11. Vlaho. 51. Mrazović. 23. Stjepan. Zlatko. 131. 79. Sinčić. Gustav. 199 Sachs. Srkulj. Perić.198 Maček. Radić. 114. 63. 99. 103-105. 133. Ratković. 22. 53. Nevistić.99. Pribićević. Peričić. 35. Marković. 23. Ivan. 98. 11. 95. 12. 62. Nastas. 76. Enver. David Hunter. Supilo. 106. 50. Momčilo. Meštrović. Obrenović. Marjanović. Nassenstein. 81. 14. 85. Vanča. Raić. 27. David. Počuča. Radovan. Puniša. 43. Stanojević. 68. 96. 119. 102-104. 43. Stanjek. 15. muftija. 120. Franjo. 98. 58. 52. Vinko. Singer. 45. 13. Marija. 93. 74. 127. 67. 136. Pavelić. 109. Nikola. 73. Oršanić. 33. 98. Lazar. Mile (1862-1917). Herman. Mario. 11. 11. Radić. Stadler. 63. 48. Lothar. Nikola. 128. 38. 129. Vjekoslav. Ivo. Šarić. 68. 42. 51. 25. Stojadinović. Mirko. 94. 113. Carlo. 77. Nikić. 32. 88. Gustav. Mario. Obrenović. 79. Milan. 17. Majcen. Cvijetin. 27. Ladislav. 129. Mazzura. Sforza. Vlado. 19. Mortigjija. 62. 108. 100. 80. Orlando. 62. 60. Starčević. 14. 68. 128. 51. Ivan. 128. 115. 17. 80. Franjo. 84. 39. 44. 39. Derviš. 98. Rački. Lav. Josip. 36-39. 50. 98. Tomislav. 100. Joachim. Rauch. Ranković. Stojan. Ivan. Miljuš. 101. 22. 99. Alojz]. 113. 28. 108. 12. 77. 120. 46. 128. 89. Milatović. 129. Mijo. Djuro. 10. Skoliber. njem. 71-77. 30. 118. 18-20. 87-91. Prodan. Mameli. 28. Ninko. Nikola. 49. 28-32. 25. 33. 30. Vuk. 113. 121. 99. Mitterhammer. Neubacher. 33. 112. 81. Pašić. 69. 76. 43. Ante.. 135. 97. Mehmed. Starčević. 134. Andrej. 90. Franjo. 78. 136. Perčević. 51. Tadija. Vittorio. Schmidt-Richberg. Božidar. Josip. 99. Aleksandar. Savo. 44. 95. . 97. Nikolić. Josip Juraj. 88. 131. 96. Steinfl. Branko. 20. 103. njem. Nikšić. čin. 20. Joe. Stijepo. 53. 32. 130. 51. . 75. Mikac. 75. Ivan. 117. 22. 74. C. 11. 83. Simović. Rintelen. Vladimir. 59. 62. 82. Marija. 83. 55. Radić. 47. Milićević. 108. 131-134. 60. Pavle. Jozo. 74. Ribbentrop. Mirković. 43. 41. 141. Ivo. 108. Mile. 138. Scialoja. 108. Božo Ž. Mazzura. Benito. 43. Strossmayer. 82. Miller. Enno. 29. Rodd. 121. 71. Omrčanin. Sušić. 25-36. 19. Murgić. Stjepan. 60. 16. 94. 54. 20. 19. 25. Ivica. časnik. 49. Maksimilijan. 135. 68. Miloš. Maslarić. 117. Martinović. Pejačević. Mastalović. Feliks. 50-52.. 16. Nikšić. Stražnicki. 94. Ivo. 43. Ante (1869-1936). 95. 95. 24. Maček. Ivan Ev. Bariša. Josip. 97. Maček. 74. Smičiklas. Josipa. Rajić. Pavao. 61. 74. 135. 118. 45. 30. Nikola. 94. 113. 37. 12. 113. 108. 20. 120. James Rennell. 98. 117. 100. Sertić. 106. 41. Maglajić. Miloš. 129. Ivan. Rajković. 118. 27-29. Petričević. Fridrih. 121. Ostović. Puk. 44. Stevo. Pavelić. 19. Mijatović. Ante. 103. Rukavina. Julije. 67. 14. Rušinović. 25. 47. Novaković. Mesić. 96. 10-13. Nehajev Cihlar. Milan. 29. Nikolić. 75. Rapp. Pavlović. Šatrić. Agnes. 133. 18. Milan. Košta St. Šegrt. Obrenović. njem. 74. Predavec. Vladko. 45. 100. Marijan. Rademacher. Stjepan. 117. Niedzielski. 85. Stakić. 32. Blaško. 88. 37. S. Marijan. 113. Dragutin. Vladeta. 128. Pavle D. Jure. konzulata u Zagrebu. Ljubo. 123. 26-36. 53. Pečnikar. 70. Alojzije. Srebrnjak. 67. 58. 105. Sekulić. Krunoslav. 127. Pucelj. 55. Protić. Šenoa. 13. Stjepan. Boro. Spaho. Mato. 26. Papić. Seitz. 95. 31. 10. Milan. Mandić. Milutin. 101-116. Branko. Draža. Maček. Ante. Stöckelle. 98. Marko. 62. 132. Mussolini. 117. 34. Matasović. 116. 83. 92. Mihovilović. Slavko. 65. 20. Vlado. 73. 43-50. T. Mehmedagić. 50. Jure. Josip. 129. Lovro. 19. 38-40. Sarkotić. 121. 67. 22. Sunarić. Svetozar. Ivo. tal. 34. Smoljan. 67. Rogulja. 75. Magdić. Maksimović. 122. 133. 104. 49. 40. Vladislav. 141. Pucar. Miljković. Robotti. Rasim [Rašin. 128. Maček. 113. Petrović. 104. 100. rodj. 32. Vilko. Djuro. Radića. 32. Matija. 13. 17. 118. 67. Ribar. 54. 74. Šegvić. 107. Ante (1889-1959). 130. Milivoj. Mirković. Fran. 34. Kerubin. Mihajlo. Masaryk. Stojnić. Hazim. Moškov. Nikola. 133. Vladimir. 95. P. 52-86. 102. Popović. 12. 113. Milorad. 100. Aca. 60. Starčević. 94. Roatta. 21-23. Mihajlov. Mara. Pavelić. 50. Sinovčić. 51. 92. 35. Matošić. 118.113. Tias. Stalin. 85. 117. 95. 14-16 Starhemberg. Maček. izaslanik Alfreda Rosenberga. 33. 77. 127. 44. Josif Visarionovič. 53. Erich. 10. policij. Rendulic. Steeb. Marko. 112. 14. Rubčić. 11. 57. Francesco Giorgio. 50. 130. Dragan. 135. 38. Ante.

66. J. 78. 119. Božidar. 69. nego prota Samuilo Popović. Djordje. X. Ivan. 61. 78. 120-122. 127-129. 113. Vjekoslav. Marko. Mirko. 120. Republica Argentina. 119. 128. Wilson. Nikola. 20. 48. Vucković. 141. 112. Vaja. Vlajić.. Vesnić. Ujević. Tasić.. 121. 50. 48. Vutuc. Ante. Trifunović. 75. N.. 92. Dinko. Tamburini. 53. 127. 99. zvala se osoba. Wiskemann. kolovoza 1960. 104. Vladimir. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. Josip. 76. Trbuha. (Mladen Giunio-Zorkin?). 53. 81. — bilješka br. 37. 127. 23. 32. Tito. 96. Adil. Ante. Zacharia. Antonin. 73. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. Albert. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". 81. Juraj. Tabor. Edmund. Varoš. 48. da se ispravi. (Kosanović. 67. 56. Tomašić. 16. 57. Dragutin. 49. 141. 63. 57. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. 81. Miloš. 4. Šramek. 14 — piše. Y. Štitić. 28. 81. 33. Vukmanović-Tempo. 47. 20. bu. Šokčević. Vrančić. Tolstoj. Miroslav. 113115. Lujo. Ante. 38. Tarabaić. 96. Vitez. Tomašić. "Vazduh" ili N. 116. Šutej. Josip.58. Miša. Šuljak. Tomić. 43. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". 24. 78. Medjutim. 74. Marko. Elisabeth. Valenta. Trumbić. 16. konzulata u Zagre. Lujo. 76. 114. odozdo. Ante. Toth. Grigor. 55. Štitić. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". 71. Josip Broz. 32.. 26. mornarički kapetan. do 1918. 115. Karlo. Vasić. 81. Miloš. Torbar. nije to bio Kosanović.. 77. Zulfikarpašić. 37. Živković. 132. 89. Hrvatska politika 1895. Tortić. Vokić. 48. Mate. 74. M. 95. 97. 130. 72.200 Šišić. Velja. Petar. 12. Woodrow. Ljuba. 53. Zec. Uzunović. 118. Ljudevit. 127. Veesenmayer. 65. 133. Svetozar. 122. 6567. Ante. Šubašić. 10. 63. Vukićević. Benjamin. 80. što molimo. 118. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. Šuperina. 120. 105-108. Šolc. 113. . Tiskanje ove knjige završeno je 1. str. Antonio. 95. 66. 64. Janko. Vilder. 96. Ljudevit. 42. 118. Branko. 114. Švehla. 17. Zimperman. Tuškan. 113. Guste. 111-115. 81. Jan. redak 1. 81 X. 113. Veršić. 100. 21. Grga. Thaler. 125. 16. 109. 121. 121. 71. 95. Trifković. Žutić. Mata. Lav Nikolaevič.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. 83-85. 80. Wagner. 96. Milenko. 49. čin. 132. 57. Šprljan. Blaško. 27. 28. 80. Mr. Zekić. tal. 113. Većeslav. Buenos Aires. Nikola. 33. 97. Ferdo. 114.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful