INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

............................................................ g..... KAZALO IMENA ...... DO 1941 .... HRVATSKA POLITIKA 1919. BILJEŠKE .................. DO 1928 ..................................................... HRVATSKA POLITIKA 1895.......................................... (1959........ Predgovora i Bilješke o piscu.............................................. IX...................................... DO 1918 .... 1 (str....................... HRVATSKA POLITIKA 1941................................ DESETI TRAVNJA 1941....... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji.... 4 (str........... POGOVOR .....SADRŽAJ PREDGOVOR ........................................................... BILJEŠKA 0 PISCU ............................. 191-227) i sv....): sv... 396-447)............... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 .......... ...................... 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije..... O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ................................. Ovdje je ispravljena i dopunjena........... 2 (str........................... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ......... HRVATSKA POLITIKA 1929................. 21-44)........ DO 1945 ............................... sv.............................. Buenos Aires... BIBLIOGRAFIJA ....

I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. Tih četrdesetak stranica .predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. Ako mi Bog dade zdravlje i snage. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih . da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata.kraljevskih i komunističkih. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. još uvijek čeka. mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. Nezavisna Država Hrvatska. 1945. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895.. koje i danas terete i tište hrvatski narod. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne . do danas. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. 1895.-1990. Nastala je u podpunoj slobodi.. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti. te njemačkih i talijanskih arhiva. do 1945. stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji. nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti.-1945. Kad sam je pisao. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918.pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja . Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu.

dopisivanje i uspomene. »Slavosrbi« su moralna. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić. nacrte političkih programa. političara i mučenika. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji. njemačkih.) još i danas . pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. kako ih redakcija naziva . To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske.1871. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. vjerujem. Eugena Kveternika (1825. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. Izgleda. Zvonka Remete i Mile Budaka. Jer nisu mogli pisati slobodno. 1848.II Države Hrvatske. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. Mislim. a nisu etnička oznaka Srba.dokumenata. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. 173 knjige partizanskih. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. do 1986. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. U beogradskom časopisu Istorija 20. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. sjećanja generala Ante Moškova. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. Ferdo Šišić počeo je već 1928. pisani od suvremenih političara i državnika. da je već 1869. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata.-1895. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. On je u toj borbi išao tako daleko. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. Drugi izvori. četničkih. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije.-1941. Poznati hrvatski povjesničar Dr. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima.čekaju na objavljivanje i vrednovanje. karakterna grupa ljudi. potrebno je naglasiti. prije ili poslije njihove smrtne osude. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet . Njezini su dokumenti uništavani. U beogradskim arhivskim ustanovama.(1) Te studije dokazuju. te sjećanja Dra Vladimira Košaka.. kada ističem.

Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka.IV bude slobodno i sretno«. koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba.i danas suvremene misli: V »Kakva. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. Poslije 1918. Kominterna. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku. Slavoniji i Dalmaciji. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. i članovi delegacije Narodnog Vijeća. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama. u kojoj bi .. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima. onda ih čekaju još groznija razočaranja«.1918. te napiše objektivan njegov životopis. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. ali i tu . bilo bi zaista poučno. Hrvata i Slovenaca. ožujka 1923. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod.(5) Dakle. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom.. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. koji stupaju u javni život poslije 1895. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. Josip Juraj Strossmayer. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo.ako ne i prije . Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. dakle. do 1918. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. u svojim pismima Franji Račkome. U jednom pismu Račkome iz 1884. Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. Mladi hrvatski političari.. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. poslije izbora od 8. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918.treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. Josip Frank zaslužuje. Ako zablude dosadanje srpske politike. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. radi međunarodnih sovjetskih interesa. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. veliki hrvatski povjesničar. Srbi u hrvatskoj državi. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. inteligencije i političara.: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918. tj. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna. o zabludama srpske politike slijedeće ..posebice u Radićevu radu i životu . linijom federativne Jugoslavije.(6) Franjo Rački. . 1915. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. u Hrvatskoj. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu.vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848.

Sigurno bi dalji povjesni razvoj. Makedonce . Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. oktobra 1916. Čeha. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. U Odesi se klalo.1990. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine. 270 sela opljačkana i uništena. do 1991... pljačkaš. ali također nema sumnje. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. bio politički ugnjetavan. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Sigurno je najvažnija politička . među njima mnoge. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918.). 1945. Albance i Crnogorce. Mlade komunističke snage. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. Slovenaca i Slovaka. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941. III Od 1918. podvala i krivotvorina. i samo 23.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika. Ante Pavelića (1929. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije. Koriste se korumptivnom upravom. već samo jedne vjere. do Borovog Sela u svibnju 1991. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. 14. čije ime nije poznato. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. listopada 1919.«(9) Dr. stalna su pojava od prosinca 1918. a pet ih. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. Srbi smatraju. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama.odnosno makedonske Bugare -. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. 6 žena spaljeno. o događajima od početka prosinca 1918. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda. jer na pismu nije navedena adresa. 1868. 'jer su to Hrvati'. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. oni uživaju sve moguće povlastice.-1918. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici.. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas.. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. Mađara. Andrije Hebranga.-1918. evo sada. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. 1867. Nema sumnje. Još ni jedan ubojica. Vladka Mačeka. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. Od napadača nije ni jedan zatvoren. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. U krvavoj Odesi. katolike i muslimane. bezakonja. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo.. Hrvata. austrijskih Njemaca. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu. u 'Kanalskom zavodu'. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima.VI svi narodi bili ravnopravni. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. da nije bila razrušena 1918. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika.

. Optužnica od 18. te presuda od 5. do ustava iz 1974. služili krivotvorenim dokumentima. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji. prosinca 1918. a zapravo je objavljen u broju od 14. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. brata Svetozarovog. 30. IV. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. 1944. 1908. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. Jere Jareb. u listopadu 1964. Pennsylvania. Uredio sam i napisao knjigu. 176) kao Ljudevit Filipančić. Adama Pribićevića. navedenu u knjizi na stranici 139.. da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. 174). Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. a od 1969.glavnooptuženog na tom procesu. 166). donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti. da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale.da su optužbe bile istinite . I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti.-1909. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. da su se Srbi i poslije 1918. Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. »Otvorena riječ. da je članak Dra. 66) i u Kazalu imena (str. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. Od jeseni 1966. do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem .(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str. te sam po sjećanju stavio datum 10. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. stalno živim na adresi: Dr. 1945. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. siječnja 1909.Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa. Jere Jareb . Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao. Pennsylvania. listopada 1909. The Adriatic Question. srpnja 1944. Loretto. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. Dodajem i svoju sadašnju adresu. do naših dana služili krovotvorenima. Lovro SuŠić. da ispravim onu iz 1960. i podvalama.(13) IX Za mene nema sumnje. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. Nepodpisani članak. markovog Protokola iz 1923. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma.. falsifikatima. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla .«. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva.s kojima se je postupalo humano i po zakonu . s disertacijom. PA 15940. do broja 250 iz 1909. od broia 12. lipnja 1991..VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. 1944.. Srbi su uvijek te ustavne odluke. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. (str. koje su se podkrale u knjizi.s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. IV. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. Mladena Lorkovića.-l972. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). 10. 1982). . 34 College Heights. da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac. Od jeseni 1966. Narodne Novine. Dr. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. Loretto. Istina je pak. USA. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. 162). da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata.. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . Ante Filipančić naveden je u knjizi (str. U bibliografiji je označeno. Lorett... žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike. Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. Autor članka je zapravo Dr. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«.

nego. Eugenu Kvaterniku. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. Sva tri dijela. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. Treći dio. do danas.. te od 1937. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. Posebice izrazujem zahvalnost g. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike".. veljače 1060. Kod obradbe drugog dijela. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. najljepše zahvaljujem. pisanog u zimi i proljeću 1959. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage. mislio sam. uvidio sam. Svima onima. koje je završeno 1945. Činilo mi se. da u trećem dijelu budem opširniji. iznose 141 stranicu. 14. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. svibnja 1960. nego što sam namjeravao biti. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. dru Anti Smith Paveliću. koje djeluju od 1945. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. Njezin prvi dio. Posebice zahvaljujem gg. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. To je do sada prvi pokušaj. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. dru ing. koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. nadam se. pisan ljeti 1959. objavljena u Hrvatskoj Reviji. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. sudove i interpretacije. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. po uzoru na suvremene američke povjesničare. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. New York. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958. do 1945. JERE JAREB . U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. Vinku Nikoliću. Želio bih. dru Jurju Krnjeviću. koja objavljuje ovo djelo.. dru Milanu Blažekoviću. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. Radovao bih se. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. dru Vladku Mačeku. koji se odazvaše. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. koja je prvotno objavila ovu raspravu. moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. ne završava s godinom 1945. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. koncem Drugog svjetskog rata. Iliji Jukiću.

provedenog u Jastrebarskom. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine. poljske plemkinje. gdje 1889. da se je pretplatio na Dom. vjerojatno.. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. da je izišla 1957..(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr.(9) Zahvalivši se na položaju suca. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. sudeći prema Starčevićevom članku iz g. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. podijeljenih na 17 poglavlja. već uobičajenu . Čini se. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji.-1903. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. Manjak je autobiografije. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. Iz drugog se izvora vidi. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. Katarine. Ante Radić. da li bi ga smio češće posjećivati". Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. N a k n j i z i j e inače označeno. bilo razlogom. Izgleda. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. Spomenuo je sve važnije momente. Ali nije mu on bio profesorom. Šteta. potrebne jednom strancu.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. o čem dosta opširno priča Petanjek. ili 1899. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. (1958. zamolivši ga. U Sv. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. s kazalom imena na kraju. pa onda u Samoboru. i 1905. počeo izdavati Ante Radić. u Sv. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928. (11) VELJAČI predprošle god. isto kao i ime i prezime bake. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. a ne 1897. Božića i Ivanja.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. osim jedne aluzije (s. Čini se. 87. Maček tvrdi. 1883. do 1941. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. kojeg je godine 1900.(8) U jesen 1903. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo. Starčević je umro 1896. Manjak je knjige. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. 1897.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) .(6 )To je.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. što u njoj nema ni spomena. mladi profesor na istoj gimnaziji. i od tada njihova veza ne prestaje. a posljednje emigraciji.).(7) Razumljivo je stoga. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. Bez sumnje.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. Ivan Zelinu. Malo poslije toga.. postao njegovim prednjakom. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS. što se u njoj ne spominje. trajno nastanio u Zagrebu. da će tu tvrdnju. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu.

Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. U rujnu 1910. koja je u izborima 1906. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. aktu ujedinjenja od 1. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. od koga se više nije nikada oporavila. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. do 1918.. Bosni i Hercegovini. listopada 1895. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. našlo puta i načina. madjaronska Narodna Stranka. ili oboje? Iako je. Istri. zavedeni od srpskih popova. dr. Na 22. Sigurno je. Ona je stajala na stanovištu.. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. Može se nazvati i krizom pravaštva. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije.. koji je umro već 1904. i 1901. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke.(12) U prosincu 1905. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj. siječnja 1902. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. dr. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. Mile Starčević proizveo . Na 16. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. i osobni momenat vrlo važan. Koncem 1904. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. po mojem utisku. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. Josip Frank i dr. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. kulturnim i socijalnim idejama. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. do 1905. sklon sam vjerovati. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. Mile Starčević i drugovi. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice.. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. Po svom rezultatu. Hrvatske Napredne Stranke. DO 1918. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. nego i u Dalmaciji. U razdoblju od 1895.. Osim gornjih stranaka. Grga Tuškan.-1905. Srpske Radikalne Stranke. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. Poslije Khuena i to je bila fikcija. Josip Frank. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. Evgenij Kumičić. te je nastavio studije u Pragu i Beču. i daljnjem drobljenju pravaštva. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. 1897. Jedna stranka. pretrpjela teški poraz. Srpske Samostalne Stranke. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. listopada 1895. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava. da se je 1902. dr. Možda je radi njih tada. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. i njima pripadaju sva manjinska prava. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. Razdoblje od 1895. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi. kad je to bilo propušteno prije. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. Ante Starčević. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba..(14) Svakako. Poslije dvaju izbora. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. dolazi na 15.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. Tko je kriv. Fran Folnegović. postojala je još vladina.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. I. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga.. prosinca 1918. bez sumnje. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja. do 1918.

t. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. 1908. Bosne i Hercegovine. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. raditi će svim zakonitim sredstvima. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. Nisu shvatile. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost.j. stranka opet nastupa jedinstveno. logično. Ali i u tom razdoblju. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. Obično se krivo tumači. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. nego ju je i ona prihvatila. da se narod hrvatski. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji. kojoj je bio na čelu dr. bio je politička taktika. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. Dalmacije. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. ujedinjenjem Banske Hrvatske. hrvatski povjesničar. Stadler). jer je njegova bitna. I. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. koje ulaze u politički život 1902. Na izborima 1913. vidi se po tome. do ideje jedne.16 je rascjep stranke. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. Ali. Činjenica je svakako.-1918. Bosni. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. Ona je . Da bi se još više istakla pomutnja. Da osobni momenat nije bio odlučujući. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. Koalicija je od 1913. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. 1903.. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. koji stanuje u Hrvatskoj. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. koja je predhodila stvaranju Koalicije. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. Na izborima u listopadu 1910.-1909. kako smo već spomenuli. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. Slavoniji i Dalmaciji. da ideja jedne. široke narodne slojeve. potrebno je naglasiti. o kojima smo maločas govorili. 1905.(16) Čini se. Savez s Madjarima Kossuthovcima. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. gore navedena. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. ona se opet cijepa. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. čini se. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). srpskog i Friedjungovog procesa.. Istre i Medjimurja. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. Nove sile. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. i na izborima 1911. u okviru habsburške monarhije.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. Kod svog stvaranja 1905. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. da je došlo vrijeme općeg prava glasa. tokom 1911. Jugoslavije. politički izgraditi. kad je potrebno puk. Josip Frank. bliza stanovištu Milinovaca.. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom. što je još za Frankova života. Poslije Supilovog istupa. do listopada 1918. II. U prvom razdoblju borbe. na Rieci s kotarom i u Medjumurju. madjarska službenica u Hrvatskoj. naglašen u Rezoluciji. političkog bezakonja i korupcije.-1905. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela. i kod napredne i kod socijalističke stranke. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. Tadija Smičiklas. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka.-1905. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. Milinovci su se otresli jedne fikcije. jedinstvene narodne države.. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. Od aneksije Bosne i Hercegovine.

To je bilo razlogom. putuje u Prag nekoliko dana kasnije.000 na 200. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. prema Mačeku. Brojke potvrdjuju i ostali pisci. Seljačka je stranka na izborima 1906. Prikazao je strankin rast i njezino širenje. da je stranka dobila osam mandata. Zbog toga joj se je poslije 1918. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto.). Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. dr. Naglasio je smetnje.). devet mandata. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. Stanjek. dr. dr. Kramarž. nego da se temeljito preuredi. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima. da su one. 1910. ideologiju same stranke.. 56. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. ministar financija. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. napose Srednje Europe i dijela Balkana. Čini se. i 1913. da nije točna Mačekova tvrdnja. stranka je kod izbora 1908. III.18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom.. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke.. Prije toga. koji će doći sigurno. XI. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. Rasim. Hodža i drugi. Stjepan Radić molio je češke političare.) i 1913. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. koji su pisali o tom razdoblju. Šramek. prvi predsjednik. Imao je tri duge konferencije. 1911. Eduard Beneš. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se .). da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. 1911.. a naročito Masaryka. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima. a u prvom redu vas Čeha. generalom Sarkotićem. nego i od katoličkog svećenstva. za koje Katić navodi. dr. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike.. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. posebice s njezinom vodećom osobom. rekao je: "Gospodine Masaryku. Maček je dobro analizirao razloge. 59. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. jedanaest mandata (s. izuzevši izbora iz 1911. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. te molio Masaryka i sve ostale. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina.-1924. koje mu u narodnom životu pripada. 1919. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. dr. dr. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894.. Prema Mačeku. Naime. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. dr. Kada ništa nije pomoglo.). švehla.000). Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. Klofač. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. pisca). Sabor se je birao svake treće godine. a onda preko nas.-69.(20) Porast mandata u godini 1910. zbog kojih je stranka osnovana. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. 68. kaže Maček. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka.. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50. primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima. 1908. 47." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci.. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. Stjepan Radić na rastanku. da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. Izgleda.. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. prvi ministar vanjskih poslova. 1918. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. što o tom piše dr. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. da je stranka 1913. 1910. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. Evo. Masaryka. tri mandata (s. (s. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. Nikada možda ne će biti takve zgode. dobila samo tri mandata. 1913. dobila tri mandata. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T.

hrvatskog povjesničara.. IV. zaključen travnja 1915. studenoga 1918.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. (s. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. Ni jednom nije bio izabran. Druga je stvar. Delegacija. . Zaključak Narodnog Vijeća. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. izabran je većinom od 50 glasova (s. d. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. a naslijedio ga je Balfour.). ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. Prema točki devetoj vidi se.. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. Londonski pakt. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici.). koje je HPSS dobivala na tim izborima. Kod izbora 1913. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. 1918. Ivanu Zelini 1908. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. u točki prvoj tih naputaka stoji. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova. i 1913. čini mi se. prema tome.20 dalo bolje ustanoviti. Nema takodjer. 79. U opisivanju dogadjaja do 1918. 56. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka. kao vanstranačku osobu. 58. 76.. a 1913. 77. bila je. Maček ne navodi. XI. pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s. barem meni poznatog. 1911. i tako zapravo napravili "puč"... Jedina logična procedura. u kojem je kotaru kandidirao 1910. njegov protukandidat. u kotaru Dugom Selu. Medju ostalim. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. dobila je pismene naputke. koga su istakle sve ostale stranke. kad bismo raspolagali s brojem glasova. koji su ipak predstavljali "uvjete". Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv. Maček aktivnije radi u stranci. te je. svojim predsjednikom. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. i t.). da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. Pakt je označio samo onaj teritorij. dokaza.24. koji bi imala dobiti Italija. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka.). Ona ga kandidira na izborima 1910. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918. na koji nisu bili ovlašteni.). od 24.

izgleda. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. eventualno s uključenjem Bugarske. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. Protićevoj. poručnik LeRoy King. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. Onda se je znao. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. i do danas se točno ne zna. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. 81. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. Na izborima 1920. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale.-82. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. najviše je progonjena stranka. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920. kolovoza 1919. ni ostalih hrvatskih stranaka. da ni predstavnici HRSS. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. Ali bilo je časova. Stvaranjem Kraljevine Srba. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. tako je sada počeo zamišljati. te potpunim likvidiranjem i one autonomije. bez obzira na bilo kakve konfederacije. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. da je više puta govorio i davao izjave. do 3. a čini se. vječito u pokretu. veljače 1922. koja je radi toga bila i stvorena.(22) Iznenadjuje činjenica.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora.. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. a s druge strane. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. DO 1928. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata.(23) Mjesto toga. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda. Talijanima. 88. On je bio najprikladnija osoba. tražile su zauzimanje stanovišta. nego da tu činjenicu priznaju. U razdoblju od prosinca 1918. 3) Hrvatska Zajednica. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. 4) Hrvatska Stranka Prava. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. ali i taj se potez može razumjeti. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. Ali. Od izbora 1923." (s. On je. do prvih izbora u novoj državi. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. Imajući u vidu stvarnu situaciju. studenoga 1918. Takodjer i neki čini. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. do 16.). Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. Poslije toga . nisu znali. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Radić je bio dinamična osoba. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. bar u početku. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. i sigurno je. prosinca 1918. posebni američki agent. još prije stvaranja Kraljevine SHS. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti.. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. od 20. kao na primjer put u Moskvu 1924. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine.. studenog 1920. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. pun novih ideja i planova. ožujka 1921. do 1928. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji.). Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom.

predstavnik Bačkih Hrvata. i 1923. 1924. naime. Kasnije.). nadasve. situaciju pred izbore 1920. prema tome. veljače 1922. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . Ante Trumbić i dr. koji su bili na slobodi. organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. stranka katoličkog pokreta. prosinca 1922. Njihovi predstavnici. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini.). da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. travnja 1927. Spaho. jer je ne Podupiru činjenice. kojom on poručuje. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv.). na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine.(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. Kod izbora 1927. politički nepomirljivi" (s. Neposredno iza izbora. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. 94. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS.. ako ono bude izabrano na izborima. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. uz HRSS. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. Pučka Stranka. kasniji poglavnik. te bi se. u Stupniku blizu Zagreba. do 1. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. počinju usku suradnju s HRSS. dalo zaključiti. Isto je propušteno i kod izbora 1923. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. sastavljenu 17. jer su bili "mladji. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti. Nema ga u diktatorskim vladama. Poslije izbora 1923. u kojem je kotaru kandidiran. Razumije se. II. Maček. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. 108. spominje.. i vjerovatno će nešto o tome znati. Na izborima 1923. S druge strane. konzultirati Spahu i tražiti. kako sam već rekao. 5. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. Ante Pavelić. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu. Naprotiv. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. upravo protukatoličkom notom. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. Hrvatska Pučka Stranka. siječnja 1929. dr. do početka ožujka 1920. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni. Maček je dobro prikazao. potpuno je prešućena. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. Korošec i Blaško Rajić. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. 87. Maček kaže.). Ivanu Zelini. sastavljenu poslije atentata u skupštini. Čini mi se. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. srpnja 1925. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. u kojima su sudjelovali. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. jer nisu uopće djelovale na selu. veljače 1927. I. aktivniji i. Isto se može reći i za same izbore... izuzevši JMO. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. kaže. Ispustio je spomenuti. i 1925.). a Spahina odlazi u opoziciju.

stigla je u Zagreb radikalska delegacija. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924. da postane graditeljem Kraljevine SHS. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. ne bi moglo nazvati oportunističkom. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. Vlada je bila formirana 1. čini se. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. JMO (tri predstavnika).(26) Maček ne spominje. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića.. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. Ali. Ta je vlada poslije šest tjedana pala.).. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. te Rajić na strani HRSS. Pašić daje inicijativu za pregovore. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. jer to predpostavlja. j. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS.). Odbivši. izričito stoji. Njemu je bilo glavno. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku. (Rajić nije dobio primjerka protokola. da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. a SLS ju je napustila već 26. Radić ih je obavijestio. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. 1935.). Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. da se Koroščevu politiku do 1928. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. da bi bio najbolji potez. t. da Pašić odbija ideju sporazuma. Vjerojatno. odnosno njegova SLS. do 1. To je politika. veljače 1927. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. potpisanog 13. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. da iskreno prihvati politiku sporazuma. nego priča. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". travnja 1923. Glavni njihov zahtjev je bio. toliko je. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. ožujka 1921. te imam dojam. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. studenog 1920. da je Pašić poslije izbora 1923. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. Ali.. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom.-1939. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. Slavoniju i Dalmaciju. čini se. da i on. kako piše Maček (s. siječnja 1921. dočim ih je Pašić. Kad je postalo očito. Drugi rezultat je bio. Spahe. 1923. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s. Koncem veljače 1924. i. rujna 1927. vratimo se u 1923. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. travnja 1927. 97. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. Istoga dana. Korošec. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. ožujka 1921. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka. nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju.. Pregovori su završeni 13.) U obavijesti. koja je tim povodom dana za javnost.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. ono čega se je Pašić najviše bojao. čini se. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora. ako HRSS obeća. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. Pašić je bio spreman to prihvatiti. učiniti ga medjunarodnim. . čini se. Marka Trifkovića i Voje Janjića. Upravo su ove dvije godine. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23. Ali. Stoga mi se čini. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom.-1925. Markovog Protokola. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. i da je kod izbora suradjivala s HRSS. Korošca i Davidovića. veljače 1928. travnja 1923. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. 95. posebice Spahom i Korošcem. Maček prešućuje mnoge stvari. 97. osim Davidovićeve. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. 27 koja je dovela do tkzv. S druge strane. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. da su one bile u vladi prije izbora. A činjenica je.(27) a ne početkom 1924. opet nema SLS. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima.. Radiću u posjete. da idu u opoziciju (s. sastavljena od Marka Djuričića. 12. Radić je iskreno pristupio pregovorima. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26.. po jednog za svaku stranku. posebice Englesku.. Nije točno. a ne samo Srbije.

listopada 1924. po Mačekovim uputama. kako je Davidović rekao Mačeku. Tek. na 27. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. do 20. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. član verifikacionog odbora. Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom.(33) Čim je Radić stigao u Beč. Blok je već na 29. Smatralo se je. održao je riječ. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. odlučuje se na put u Moskvu. opet vratio u Beč. za prvog podpredsjednika Mačeka. ministar unutrašnjih poslova. želi sastav jedne koncentracione vlade. glasuje s opozicijom. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. svibnja. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. ožujka 1924. Kralj je tražio od Davidovića. i na 12. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. Davidović je prihvatio uvjete. da i Hrvati udju u vladu. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. Šteta. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. sa sjedištem u Moskvi. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. kralj. kaže Maček. na kojima je glavnim govornikom. da se je Radić vratio u Zagreb 11. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. na 27. Da bi spriječio pad vlade.). Drljević navodi. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. i Nastas Petrović. 102. kralj traži od Petrovića. svibnja. srpnja 1924. Pašić daje ostavku vlade na 24. listopada 1924. Tako je i bilo. Radikal Nastas Petrović. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. ožujka. 99. travnja. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora. 13.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924.). predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. U ožujku 1924. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića. Ostavka je vlade uslijedila na 16. 98. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. već je vlada bila sastavljena. poslije raspusta Narodne skupštine.-99. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. a drugim jedan pristaša SLS. koje su ga podupirale.. donio Predavec. do 20. Davidović je tražio od Mačeka. uključivši i sebe. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. Ali. da on. Kad je Maček stigao u Beograd. Radić je. svibnja izdao proglas. Iako je bio običaj. 102. Prema Horvatu. 101. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. punomoći su bile predane od 7. svi zastupnici HRSS. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo. Vladin. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku. Aleksandar odbija prijedlog. a za drugog Msgr. Činjenica. kao kraljevog čovjeka.j. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. Prema Mačekovu pričanju. sastavljen od Davidovićevih demokrata.(29) i konačno na 27. Maček je na 23. t. osim Stjepana Radića i ing. srpnja 1924. Poslije skupštine u Vrpolju. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. jer im mandati još nisu bili verificirani (s.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. kolovoza 1924. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. na 24. Kad Petrović to odbija. odnosno Pašićev. koji su u inozemstvu. da zatvori Radića (s. da . i na 17. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. listopada 1924. Kolutića. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. SLS i JMO.28 Općenito se nije znalo. U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. Medjutim. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. koji bi trebali postati ministrima. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. svibnja verificirani su mandati HRSS. ovaj put s legalnom putnicom. Bilo bi normalno očekivati. listopada 1924. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. 98.).). Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. Često sazivlje skupštine. Proračun je bio odglasan. travnja. lipnja 1924. ožujka. Radić.). i time izaziva novu ostavku vlade. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS.). Maček ga je otišao posjetiti. izgleda.-100. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. koju mu je. Hohnjeca. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. ovaj se put to izostavilo. Kralj je ukaz potpisao. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. Naime.

. koja je tada imala tek 19 godina (s. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. Ali i to je izostalo. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. srpnja 1925. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. (s. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. do 1925. 104. Poslije izbora 1925. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. rodio se je 24. nego su i nadalje ostali u vladi. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. protiv kojeg se je do tada borila. s djevojkom Marijom. veljače 1925. Pašić-Pribićevićevu vladu. Naime.30 će Maček.). 106. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života. Na 23. Maček ne priča ništa . siječnja 1927. veljače 1927. od 1923. Riječ je vodila skupina.-1927. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena.. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. a ne 25.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. kakva je uslijedila kasnije. Josipu je Maček u siječnju 1935. Usprkos terora. ožujka 1924. 108. Nije točno. 156.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. imenuje na 6. Predavec i Krnjević. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS.)..). srpnja 1925. Kćerka im se je rodila 13.. da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. Mačeku je umrla njegova žena Marija. Izuzevši te epizode. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS.-1927. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. prosinca 1924. i to s bitnom pogreškom. Predavec. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s. Stranka mijenja ime. travnja 1926. braća Košutići i Krnjević. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. Ono je. (s. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. listopada 1926. ona je dobila zakonsku snagu. kako spominje Maček. siječnja 1925. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. srpnja 1925. iako je ona bila sudionik vlade. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15. na 18. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž.) i s njom i danas živi u Washingtonu. studenoga 1924. 106.. Izgleda. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. nazvan po pradjedu. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8. Da nije bilo toga boravka. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. 107.. da je vidi (s. Nekoliko dana poslije izbora. koji je po svojim posljedicama veoma važan. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba.. rujna 1927. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. IV.). jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. Poslije rujanskih izbora 1927. Kad ju je kralj potvrdio 1. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. Po drugi put se je oženio 10. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. kao predstavnik HRSS. Već sutradan bili su uhićeni Maček. Sin Andrej. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. dok je Maček bio u zatvoru. Poslije je na izborima 11. Maček kaže. do 1. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. Pregovori su trajali preko pola godine. III.). Šteta. siječnja 1925. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. Josipa. Kralj. oženio (s. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak. rujna 1927.). HSS je službeno opet ušla u vladu 29. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. Smisao sporazuma je bio. 98. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. mjesto toga. 31 Ta je šutnja razumljiva. travnja. Propušteno je spomenuti njezino prezime. listopada 1924. kako se iz prije raspravljenog vidi. te konačno završili sporazumom s radikalima. Maksimovića vlada je 23. osim Stjepana Radića.

radi čega primamo samo udarce." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. HSS je dužna potaknuti. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. lipnja. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. To je potrebno. Ona navodi. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. a ne na jednom staležu.). kolovoza. na svečanoj komemoraciji u Sabornici.). dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. Kad je ing. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. kako je do tog preokreta došlo. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. Preporučio je Mačeku. neka ne govori tako glasno. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. Govorio je. da poslije onog. 116. 114. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja. kolovoza 1928. 13. Neki tvrde. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. Ali. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta. lipnja do 8. Hadžić trovao Radića. i na samom pogrebu. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. a možda niti toliko. niječe.(38a) Dr. Maček je posjetio ranjenog Radića. kako se spontano bila izrazila. To će zavisiti od situacije. i sklon je vjerovati. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. Ona izrazuje sumnju. koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije". d. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". Druga temeljna točka našega programa. Tada je izgledalo..). omogućiti i pripomoći takav podhvat. izgleda.. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. pa ma kako bio brojan. Košutić. lipnja. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. 113. da se Pribićević pridobije za suradnju. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. da je 20. Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. što se dogodilo. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. 119. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti.(35) U to vrijeme. 20. kojima se proti nama nastupa. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. govorio je Maček u ime stranke. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. poslije izbora 1927. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. kolovoza 1928. Drljević kaže. da radi na tome. pročitao. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli.j. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama.). O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. 111. na prijedlog Predavca. Ivan Krajač. ozlijedio mali prst. uveče 20. da je liječnik dr. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. ne pasivnost. U motivaciji primio sam utisak. jer to ne vodi do uspjeha. koji je u roku od jednog dana zacijelio. što Maček priča. takodjer u ime stranke. Naime. Sutradan. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. Radićeva udova. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s.(38) Na sam dan atentata. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati.. da je Radić na putu za Sombor. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v. nema sumnje. naprotiv. da je inicijativa došla s Radićeve strane. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . Mišljenja je. 12 kolovoza.(36) O tome kod Mačeka nema spomena. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini. Dan prije Radićevog pogreba. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. On navodi." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. da mu je Radić tada rekao. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s.). 33 Prema onom. ja sam ga upozorio. I to mi (t. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. kolovoza..32 pobliže. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana.

do 6. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. Da je on htio Kraljevinu Srba.(41) Čini nam se. XII. a prema njegovim uputama". bio je Nikola Pašić. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. On je. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. Radi njihovih vlastitih ciljeva. JMO i SLS. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. Doklegod je Pašić bio živ. Protić je uvidjao. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. a čini se ne shvaćaju ni danas. bila osudjena na propast. 1918. da je Kraljevina Srba. petu vladu Uzunovića. I. dakle. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu.. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća. nego i one ovlasti.34 bolnička pomoćnicu. 1929. on je često preskakao. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima. i od Srbijanaca i od Srba prečana. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. 1918. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima.. čini se. da ne griješimo. Da Stjepan . U listopadu 1919. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. Moj je utisak. kolovoza. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države. oborivši 1920. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. kako svi znaci upućuju. j.(39) V. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. odgovorio je. naime. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda. prvu vladu Vesnića i 1926. kad su počele suradjivati HRSS. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. oni se mogu prikazivati. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. iako bi se. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće. koji su predvidjali poteškoće.: kralj Aleksandar. da smijemo zaključiti. jedini političar u državi. Ali. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. koja je mogla novu državu. nego je želio.. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. ideja nasilnog jedinstva. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome.. t. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. Jedini srbijanski državnik. 1918. da su prihvatili načela Lige Naroda. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike. j. Horvat navodi.. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom.]. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. do toga bi bilo došlo. svoju državu i socijalnu pravdu. kad postavljamo tezu. On nije htio biti ustavnim vladarom. bio je Stjepan Radić. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. Centralistička ideja. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. federalnu državu. da može oponirati kralju Aleksandru. Osim Pašića. vjerovatno. Pašić i Radić. do 1928. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. Skupština je izazvala samo dve.. XII. bila je.. vladati autokratski. Ovi narodi [t.(38b) 35 S druge strane. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. Bez sumnje. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. organizirati federalistički.(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. On je tu snagu imao jedino radi toga.-1928. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu.(40) Prema tome.

-1920. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. sve ne-srpske stranke. kao. u prvom redu. Uzalud je bilo od njega očekivati. jer su smatrali. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. Želio je. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. u kojoj sjedi. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. Stoga se može reći.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. komunističkom strankom. SLS i Demokratske stranke. kao i srpski. Davidovićeva Demokratska stranka. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS.. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. Uz njih. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. u siječnju 1925. Kad su osjetili. da će se on za volju ostanka HSS u vladi. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese. nije mogao u suradnji sa Spahom. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. Oni su smatrali. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. koliko i srpska.. iako teška srca. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. 1925. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem.-1925. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. . on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. Koroščeve i Davidovićeve suradnje. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. tobože. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. osamljen u zatvoru. Radić. onda su se. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. odreći hrvatskog političkog programa. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra.-1927. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. Ali. Poslije veljačkih izbora 1925. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. Da bi stvorio bolje pozicije. nego s cjelovitom promjenom državne politike. Srba i Slovenaca. kao što je bila i srpska. i usporediti ih s onima iz 1924. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. JMO. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. Srbijanci nisu mogli razumjeti. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. U 1924. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. te. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. koji su mislili. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. ili je ne će biti. koji nisu htjeli vidjeti realnost.. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom.

da novu državu prihvati kao svoju. Desetljeće.) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. To je njena bitna karakteristika. poput starije hrvatske generacije. a da je Njemačka za njeno razbijanje. Diktatura kralja Aleksandra. radništva. dobar dio hrvatske inteligencije. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. ali isto tako seljačke i radničke. te velikih i malih sila. sveučilišnu i srednjoškolsku. mnoge mjere nove države. gradjanstvu i radništvu. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. Naprotiv. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. Hrvata i Slovenaca. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. da bi. 1929. trebali bi pisati svoje uspomene. veoma simplicistički prosudjivale. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. jer se je mislilo. Po njegovoj zamisli. Oni. koje je slijedilo 1918. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. i 2.38 39 Hrvatski studenti. Čini mi se. do 1934. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. u prvom redu studentske. Kod stvaranja Kraljevine Srba. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država.. podzemnom radu. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. Akcidentalno je kod toga. koji su na životu u emigraciji. do 1941. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933.-1941. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj.. nezadovoljne Jugoslavijom. gradjanstva i inteligencije. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. HRVATSKA POLITIKA 1929. Ništa se nije dogodilo. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. formiranu izmedju 1935. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. možda. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. i 1941. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. Obje generacije prilaze tajnom. ne odgovara činjeničnom stanju. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. u početku heterogene i neoblikovane. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. To je sigurno bila zabluda. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. DO 1941. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. i ima utisak. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. Rijetki su bili. 1936. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. naime. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. koja se od 1930. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. . okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj.. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. koji su priželjkivali fašističko. Već smo prije istaknuli. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži. kao i kasnije pridošla godišta. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i.

koje će trebati razbistriti budući povjesničari. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije. . siječnja 1929. socijalno i ekonomski progresivne. Dr. što mladje snage. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. s jedne strane. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. koja se stvara tokom 1929. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. II.(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka. koja treba drugčije prosudjivati. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. S druge strane. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. Sudeći po onom. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević. Kod toga opet važno je. Zapravo je bila nesreća. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade. 1938. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. a nipošto ih ne stvara i vodi. stvara svoju organizaciju. koji se formiraju kod kuće. koji. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. koje su formirane tih godina.(45) Nije mi poznato. uz ono. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. Činjenica je... Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike.. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. do 1941. kako to Maček čini u svojoj knjizi.d. do 1941. isto tako kao i dr. Aleksandar je na 6. čini se. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. Budak. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. Vlada tek slijedi zbivanja. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. siječnja i ponovno prije podne 5. možda i s povišenim naglaskom. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. do danas. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. da se ne zaboravi. da hrvatska politička emigracija. a svi glasovi govore i o onoj.. Mladena Lorkovića. ili. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana.. Aktivan. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. Načelo poslušnosti. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije.). što je u svojoj knjizi iznio. Toliko o izvorima iz prve ruke. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. na domaćem terenu.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. O tim audijencijama. pod vodstvom Mile Budaka. Aleksandar ga je primio prije podne 4. Maček. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. da je. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. I. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. Oršanić. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. odgovorne jedino njemu osobno. i pripadali su svima hrvatskim staležima. Ustaški pokret tokom 1930. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. odgojen u Stranci Prava. navodno. Ante Pavelić. nego je odlučnu riječ imao dr. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. nego. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. koje se nalaze na terenu. Ivana Oršanića i drugih. inertno. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. Ustaše se organiziraju. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija.-1941.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. Ali vratimo se u 1929. Košutića. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. 1930. Marko Došen. do Aleksandrova ubijstva. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. strančar.40 formiranoj 1929. siječnja 1929. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom.-1941. Slavka Kvaternika. Drugi kompleks problema. što piše u autobiografiji. Vokić i t. To je bio prvi i posljednji put.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića.). već od 1932. dok je država neminovno išla u propast. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali. bojeći se. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema. sastavljene od Austrije. Jevtić je dobio 520. a opozicija 797. travnja 1936. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936. do 1941. koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934. Bosni i Hercegovini.. Želio je znati. uz SDK. Mjesto da nastavi očevim stopama. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. složio se je s njime (s. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. razbio i oslabio srpske političke stranke. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije. Za vrijeme svoje vladavine (1914. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s.-1934. u kojem ga moli. listopada 1934. Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. U izborima na Mačekovoj listi. Kasnije optuživanje Madjarske. Nije označeno. Srbi su bili politički obezglavljeni. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju. i ostaje u zatvoru do 20. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15. (67) U siječnju 1935. 161. Dalmaciji. lipnja. Pred konferenciju velikih sila. j. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. Da nije bilo Aleksandrova testamenta. Francuske i Italije. travnja 1935. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. koji bi ih složio i poveo. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati.). Usprkos terora i javnih izbora. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s. svibnja 1935. 3. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje. Čim je Jovanović napustio Zagreb.144 glasa.). Dr. Razlog je bilo obećanje. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom. jer ima indicija.197" (s.-59. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću.-161. t.-1914. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. tokom abesinskog rata i poslije njega. stvaranja osovine i čeličnog pakta. uzajamno su se neutralizirale i križale. 158. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka.-1940. do 1935. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama.) interniran u talijanskom gradu Sieni. u Hrvatskoj. sudjelovali su Davidovićevi demokrati. Engleske. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone.160. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s.). prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. Madjarske i Hrvatske. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. 159. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. U njoj je i slijedeći odlomak: . Ne smije se smetnuti s uma. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. to jest do abesinskog rata. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. S obzirom na tadašnji izborni zakon. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. političkim strankama. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. (65) S druge strane. U razdoblju od 1934. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. (1903. Maček je 49 odgovorio negativno. nego mu je obećao. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. 163. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. okupljene u vojsci. koja se je sastala 11. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru.).. srpske političke snage. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju.). 1936. tko je to bio..-1939. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. Ali i kroz kasnije razdoblje. Slavoniji. počelo se je govoriti o novim izborima. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. u Stresi.

Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. da je bio odmah svijestan. da se obje djelatnosti. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. izražena u javnosti s jednom strankom. jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". Složili su se.50 Hrvatski narodni zastupnici. SLS i JMO. zajednički s predstavnicima Srba. Sutradan. kao što osjećamo. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. koja je od 1918.). Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. knez Pavle obavijestio je Mačeka. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. pomažu stranku. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. početkom 1929. da bi želio s njime privatno razgovarati. (68) 51 dijela hrvatskog naroda. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. hrvatski sveučilištaracemigrant. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. Iako je stranka bila demokratska i. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. s jedne strane. kako smo vidjeli. Tokom 1936. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. S druge strane. borila se za demokraciju. samo dopunjuju. Nažalost. bez sumnje. Prije toga stranka je tek 1927. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. I nisu bili malobrojni. dobivala sve šireg zamaha. s druge strane. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. Rezolucija je tako sastavljena. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. S druge strane. kao i dra Mačeka. s druge strane. od 1935. Maček vrši dužnost vodje. te organiziranje Gospodarske Sloge.. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. a. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. te se je Maček već sutradan. koje. uglavnom. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. da je Dr.. od radikala. Tako je Maček i postupao. Posljedica Mačekove politike bila je. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. potkraj 1935. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. s jedne strane. tajna. 22. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. do 1939. U razdoblju izmedju izbora 1935. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. 164. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. Mačekovpg školskog kolege. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. posjedovala dnevnik "Narodni Val". lipnja. bilo je u samoj biti takvog razvoja. dakle traži se jugoslavenska konfederacija.: Za nas je glavno. Dr. javna i tajna. i da su one zapravo dva puta. nego čitavog hrvatskog naroda. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. Druga. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama. 2) odnosi s krunom. koja vode istom cilju. Najmanje se je . lipnja 1935. ne isključuje "državnu zajednicu". preko profesora Milorada Stražnickog. bez obzira na uspjeh. u dvorcu Brdo u Sloveniji. odnosno za njegovu punu političku individualnost. On. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. Maček ne iznosi. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. da ustvrdimo. lipnja 1935. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata.. to je bila posljedica srpske diktature. da se vidi. i 1928. Tokom 1935. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Dodaje jedino. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. da predstavnik opozicije. pobijanju nepismenosti. koji su mislili. izloži svoj plan kruni. Radi Mačekove bolesti. vratio u Zagreb (s. i 1938. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. po njoj su kontrolirane. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. 165. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja.). Hrvatska Seljačka Stranka. 22. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme.

Njima se je kasnije pridružio dr. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra..). Iz ovog. poslije pada Jevtićeve vlade. dok je ovaj bio u emigraciji. 178. Tokom 1937.-78. Ostalo nije bilo važno" (s. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum.). da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. medju ostalim. Lazar Marković. ali bez ikakvih rezultata (s. 128. lipnja 1935. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. i 1938. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. 181. 179.. listopada 1937. do kojeg je definitivno došlo u . da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori.(73) Dr. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. u Brezicama u Sloveniji. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. Maček tretira kao frankovce. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. koje nije bilo objavljeno.). odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. 183. popuštajući Hrvatima. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. Stajao je na stanovištu. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu.. priznale narodnu individualnost. S druge strane. On kaže. da udjem u njihove vlade. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. Godine 1935. Svi. Hrvatske nacionaliste iz 1935. od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS.). 177. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno. 181. u prvom redu. Maček nije više imao vremena. Ing. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. rekavši. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. još gore. kao što smo u vanjskoj" (s. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. 178. da mu obrazloži. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. da je s Mačekom teško politički razgovarati. jer da ne priznaje "realnost" (s.). siječnja 1937. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. Lazar Marković kao predstavnik radikala. kao što je on. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu.). ističući. Stojadinović. On je. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. polovinom kolovoza 1938. prigodom njegovog napada na Abesiniju. da je to sasvim točno. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. Prema Ribaru. bila mi je savršeno jasna.-1938. Poslije svog posjeta Beogradu. Božidar Vlajić demokrate. Pavle je naglašavao. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. u kojem je. jer opozicija nije složna medjusobno i. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu". Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. kolovoza 1938. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra.). Poslije odugovlačenja. ne može se povući konačan zaključak. Milan Gavrilović. S druge strane. Milan Gavrilović zemljoradnike. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma.(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. knez Pavle primio ga je u vlaku. napravio s Jevtićevom vladom. listopada 1937. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje. Božidar Vlajić i dr. Od tada počinje razlaz.(71) Bez sumnje. kojom su srpske stranke po prvi put. u kojem su HSS predstavljali dr. bili označeni kao srpski izdajice.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. nema sumnje. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. a dr. nema potpore srpskog naroda. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije. da ne bi. Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. 1935. i to sam dužan kazati vam otvoreno. Za sastanak u Farkašiću kaže. Maček uopće ne spominje. bila je 15.). da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. Maček se je s time složio. prema Mačeku. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. da su u jesen 1935. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu. su oni željeli. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. Ribar ga objavljuje djelomično. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. 172. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom.-1938. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor.

stvoreno je mnogim dogadjajima. uvjereni smo. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. da je velika odvažnost. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države. 174. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno.000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. što je narod hrvatski doživio. ma gdje oni stajali. jednako kao i onih.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija. ovaj put polovično su apstinirali. da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. Bosni i Hercegovini. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države. da glasuje za vladu. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira. koje je sam imao. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. koje postoji u narodu hrvatskom. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. koji su mislili. da nije mala stvar poslije svega. koji su u velikoj većini 1935. kaže Maček (s. glasovali za HSS.-75. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. Maček tvrdi. Nema sumnje. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića.). On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini.).(75) 55 položaja. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. Budak je tražio. opozicija je dobila 943. došlo je do konačnog razlaza medju njima. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci. i da preko 100. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. Ing.). Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. što je htio.. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod. prosinca 1938. S njime je Maček imao tri razgovora. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. kao i oni organizirani u katoličkim redovima. prema službenim rezultatima.). U izborima od 11.). Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. (Odobravanje ) To nepovjerenje. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. jer starija generacija. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. medjutim. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. 174. u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. kojih nisu imali.. Velika većina opozicionih glasova (791. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. da Hrvatski nacionalisti. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. 185. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. 185. i tako je došlo do razlaza (s. koju je pokazao naš predsjednik. Svatko je u njemu gledao. Maček je to odbio. Istina je. Zato moram kazati. i pripisivao mu one poglede i nazore. kako se postepeno širi mišljenje.. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s.964 glasa — prema 429. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. svibnja 1939. da je bilo i onih. nije se toga mogla nikada potpuno otresti. IV. koji je. bez sumnje. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. pa nadalje.54 jesen 1938. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. nego što je prikazuje Maček. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. kao glavne ustaške predstavnike u domovini. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. Dalmaciji. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. Kod toga treba napomenuti. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. U ovom razdoblju dr. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. Nijemci u Hrvatskoj. preživio i izdržao.332 za vladu. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija.. Pavelićevi sljedbenici.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije..333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila. bio protu jugoslavenski raspoložen. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. Košutić. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. odnosno HSP i HSS. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. proglasili su takodjer apstinenciju. 184. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. Činjenica je. koja je u mladosti bila jugoslavenska.

naročito velevlasti. Protivno onom.). Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". svibnja.). Maček se je izjavio spremnim za pregovore. Kad je spomenuo Dubrovnik. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. Antić. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. Maček nije imao što poručiti. koji mu je učinio grof Bombelles. ali samo u granicama ustava. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. kad je čuo za taj prijedlog. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova.(78) Hrvat i član. Kod nedavnog razgovora. Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. Prema tome bi se dalo zaključiti. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. konačno. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. 187. situacija je bila promijenjena. Rekao mu je. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. da ne apstiniraju.(79) Trebat će jednom . Poručio mu je. tako i svih evropskih država.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. nastavlja o posjetu. prekinuo ga je. posjetio je Mačeka u ožujku 1939. nacrt. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. Maček je odbio ponudu bezuvjetno. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. da se on. kaže Maček (s. Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". dodavši. Princip pravde i slobode traži. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. i odmah zatim priča. da glasuju za dra Mačeka. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine.).). ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova. Carnelutti. tog "isključivo srpskog teritorija". 190. siječnja". S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. Neposredno poslije ove rečenice. 186. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika.-86. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. da traži ujedinjenje Savske. Njegov urednik bio je Joe Matošić. Pavle je bio oduševljen. Za uzvrat. Hrvali bi. Ministar dvora Antić. Bombelles ga je obavijestio. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. gdje sam tada živio. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. 187.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. Carnelutti. Kasnije. trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac". očito financiran od Stojadinovićeve propagande. s vidljivom rezignacijom. Zatim. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. sigurno ne može usuditi tvrditi. vršeći svoju dužnost. V. nije imao obaveze. kaže Maček (s. da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. Carnelutti je obećao. ako je uopće štogod uspio doznati (s.). prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. da pokuša istražiti. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. Knez Pavle slušao ga je šuteći. da ga je u ožujku posjetio ing. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". prema Mačeku. ali je zamolio Carnelutti-ja. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. da Maček njih smatra za talijanske posrednike. Maček ne spominje. što je u tom pogledu doznao. te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima. u banovinu Hrvatsku. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". U Šibeniku. Nacrt je obvezivao HSS. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. ing. u prisutnosti kneza i Šubašića. HSS. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. 185. a savjest i dužnost nalaže. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade.

kao na dlanu. dok se ne postigne sporazum. bio objavljen komunikej. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. jer je bio mišljenja..58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata.. ako su na vlasti. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. žele sporazum. da ga ne može drugi napraviti. 188. i to samo onda. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. te je Maček poslao Šubašića. o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. 27. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. Prema njemu. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. 187. a to je da naši prijatelji. te kotar Dubrovnik. ili da pregovara s Mačekom. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. Maček je poslao Košutića u Beograd. Košutić i Sutej. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. da bi dobio kneževu suglasnost. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. Kazao je Cvetkoviću. veoma temeljite.). Na 1. početkom 1939. ona je na vladi samo zato. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. Moramo biti u prvom katu. Šubašiću je rečeno.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su.. Najprije vlada. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. veoma duge. Čim je Cvetković napustio Zagreb. travnja. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku".). Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. obavijestivši Mačeka. osim Mačeka. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. Razgovore sam vodio dva dana. u kojem je konstatirao. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. što je bila protiv sporazuma. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima.. Tada je poslao Šubašića u Beograd. Kad se je povratio u Zagreb. Kad bi mi nešto takvo primili. da knez ne pristaje. ma da je to smatrao gubitkom vremena. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. da razvidi situaciju. nego oni. ni od Kneza niti od Cvetkovića. travnja. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom. s obzirom na uskrsne blagdane. 8. koji je imao stanovitih veza tamo. te Srijema i Vojvodine". nas bi zgazili. predsjednik šalje mene. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum. da se vidi. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. niti javnost obaviještena. Opoziciji je bilo predloženo. svibnja 1939. kako ćemo i što ćemo. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji. travnja. 188. 188. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. Slijedećeg dana započeli su pregovori. . Ukratko morali smo konstatirati. travnja vratio se je u Zagreb. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s. U Zagreb je stigao uvečer 1. bio je opširniji i s više detalja. Marko Jurinčić. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva.89.). To je prije svega pitanje teritorijalno. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. te je slijedećeg dana. a onda ćemo razgovarati. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo. koji su u opoziciji. da ga obavijesti o situaciji (s. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. 8. ali misle. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. Prema jednoj verziji. Poslije tri dana razgovora. Dalmacije. jer ova vlada. koja je sada na vlasti.-88. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. da razvidi situaciju. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. da sporazum nije odobren. Prema referatu. Na 26. Šubašić nije dobio jasnog odgovora. Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. svibnja 1939.(81) Maček je uvidio. po Mačekovoj želji. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. Cvetković je prihvatio prijedlog. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju. profesor Ljudevit Tomašić i dr. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno.

-92. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu. Vrijedno je napomenuti. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. 191. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. Dapače. Dok su pregovarali stručnjaci. Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. Od početka pregovora. Dne 20. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. dok se ne postigne sporazum.). svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana.). da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. koja su odobrila sporazum. 191. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. S druge strane. da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. Grol je došao u Kupinec. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. 190. Ilica i Tasića. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih. Nova vlada bila je imenovana 26. Maček je imenovao Šuteja. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. Obojica su tada odlučila. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. s kotarevima Dubrovnik. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. da što prije sklopi sporazum. jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade.(88) Branko Miljuš. Maček mu je rekao. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. Sid. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini.). Maček je na 29. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. prosinca 1924. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. Nekoliko tjedana kasnije. Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. Banovina Savska i Primorska. osim spomenutih osoba. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. Ustava. Ilok. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. Maček ne spominje. Gradačac. 191. u vlaku kod Zidanog Mosta.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. o kojima smo već govorili. u ožujku 1939. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. Milan Martinović tvrdi. Srbi da su tražili. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. u kojim su se točkama složili.).). Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. kolovoza. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. Milojko Janković. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini. a Pavlov Šubašić. da je rat neizbježiv (s. i 24. 194. Banovina . u kojima nisu mogli postići sporazum. koji se kasnije može revidirati. siječnja. U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. te nije nikada postao veoma popularan. Brčko. Zapisnički bi utvrdjivali. Lazar Marković i Boža Maksimović. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. Dr. Derventa.(86) Dne 22. da se nije ni sastajala. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum. Mačekov kandidat bio je August Košutić. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s. Maček posebice naglašava.). da su njegovi članovi bili. Za Šubašića Maček kaže. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. tvrdi. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. što uopće ne spominje. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. i to povodom albanske krize u travnju. Isto tako o tome šuti i Cvetković. Lovro Sušić. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno.(89) Veliki je Mačekov propust. Ušli su u vladu takodjer i radikali..-91. "koliko se sećam. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. da budu prekinuti (s. narodni zastupnik za kotar Slunj. a ne kao mandator krune. Tokom 23. i tamo ostanu. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. Maček nije htio tada ući u vladu. da je sporazum bio temeljen na članku 116. 189. generali: Bogoljub Ilić..). ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. odnosno.-93. To je jedino mjesto. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. 192. da nije u posljednji čas Cvetković popustio". Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće.

koji je bio podloga sporazuma. Dapače. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun. Hrvata i Slovenaca. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici. nego i Hrvati. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. koja je svršavala 31. U tome nije uspio. Mitrovica. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. Evo. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. Naime. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države. Brčko.. koji odredjuje teritorij Banovine. koja je uslijedila 29. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. soc..(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. Savska i Primorska banovina. Za kasnije trebalo je odlučiti. posebice je važan. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine.). da "je jasno bilo. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi.(92) Dakle. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". politici i t.62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom. Šid. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. čl. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. kao i srezovi Dubrovnik. a koje država (s. 193.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj. VI. zdravstvu. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma. da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina... Cvetković. zajedno s analizom . da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". Dvor i Boka Kotorska. do 27. d. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. Ruma. opštine i sela. 26. Maček. lipnja 1939. da je sporazum kao privremena mera. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. upravi. Cvetković zaključuje. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju. s njegovim nasljednikom Kulenovićem.] Analizirajući tekst sporazuma. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. Ilok. ožujka 1940. Gradačac. zaslužilo bi posebnu studiju. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. u onim prilikama bilo je isključeno. geografskim i političkim okolnostima. i istaknuvši princip triju narodnosti. Ne samo Slovenci. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. kao i prije. i poslije njegove smrti. 1941. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. 193." (93 )[Točke su u originalu. kao i kotarevi Dubrovnik.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti. Ilok. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. Slavonije i Dalmacije. Maček ne spominje. koje će poreze ubirati banovina. Hrvatske. koja nemaju hrvatsku većinu. da ga je trebalo anulirati. Travnik i Fojnica. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s.(94) Od hrvatske trojednice. izgleda. pišući o sporazumu u dva navrata. kolovoza 1939. Albanci. VIII. Derventa. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. Hrvatska politika izmedju dva rata. III. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. i t. Gradačac. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine. 1939. Brčko.). koja će se tzvati Banovina Hrvatska. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj. kako je taj problem bio kasnije riješen. spojit će se u jednu jedinicu. Magjari i Niemci te veći dio muslimana".. d. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković..(90a) Drugi članak sporazuma. Stara Pazova. U onakvim prilikama. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. Maček je kod pregovora takodjer htio. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. Srba. A to je posve naravno. Irig. Sid. a poslije ga odbaciti. 1.

Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat. narod bio reagirao. i 1927. imala je protivan učinak. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. Sada su bili isključeni iz političkog života. zabranila je banska vlast (1940. neprekidno povećavala. sigurno nije točno.). ali to prelazi okvir ove rasprave. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. bez suda i presude. da je HSS gubila glasove. 65 siječnja 1940. koji je. (s. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor.(99) To je ujedno jedini slučaj. koje je označio kraljevski dvor. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. a isto tako i Italija. to jest političari članovi Narodne skupštine. ožujka ciljao na kneza Pavla. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba. potpomažući vlade i osobe. Politička glasačka mašina. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. glasilo kluba. Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi. 381. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". kako bi. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom.). Banska vlast odgovorila je 15. 198. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. Maček spominje "aktivnost pete kolone". nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. u stilu Aleksandrove diktature. Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša..64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata. počevši s prvom eksplozijom dne 30. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. s kojom činjenicom knez mora računati. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije.501 glas. studenoga 1940. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. 'previše popustio Hrvatima'.(98) Nije bilo prilike. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. prema Mačekovom zahtjevu. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. Radić je 1925. Tjednik "Hrvatski Narod". ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. jer ih je na svim izborima od 1920. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. 204. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom.872 glasa.-205. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. to jest više od 28 postotaka. koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. Tjednik "Srpski Glas".-16. Treba požaliti takve terorističke akte. Većina nije bila s njime oduševljena. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. mogu nam poslužiti izbori iz 1925.). legalno ustaško glasilo. 220. Maček sam kaže. jer je sporazumaška vlada. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike. 209. dakle je izgubio 151..(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. Paško Kaliterna. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio. splitski narodni zastupnik. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. do 1938. Opozicione političke stranke. Subašićeva turneja Hrvatskom. možda. odmah raspustila Narodnu skupštinu. Usprkos izbornog terora.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. U novim izborima. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj. Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s.. Iz tog . pokrenut 1939. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6. prema srpskom mišljenju. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju.371. da budu sredstvo u njegovoj ruci. Kao primjer. Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. da je bez sumnje "puč od 27. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. dobio 532. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". a 1927.). prosinca 1939. Maček točno uvidja. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. Milan Grol i Božidar Vlajić. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu.) i nije dozvolila.. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. da se kamen počne kotrljati" (s.

Andres. a odatle u Uzice. Maček je odgovorio. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno.(101) koji je. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. prema Pavlu. dalje on se je suzdržavao . da bi se to moglo postići jedino s ratom. ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. da je posljednje bio razlog. Zamolio ga je. potaknut sa strahom. kao da rat ne predstoji. da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. Maček je u tom govoru. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. travnja. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. da ne ide u Beograd (s. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani. 220.(103a) Kad je započeo rat. travnja. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije. da Mačekov osobni utjecaj. u telefonskom razgovoru sa Simovićem. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. Istu verziju potvrdjuje i dr. Ujutro 10. Maletke je žalio.(103) Poslije podne 3.). 6. Ujutro 31. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. upravo prije odlaska u Beograd. travnja 1941.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10.-21. Košutić i Krnjević. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s.-28. ako dodje do rata. S izjavom od 8.. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. Maček se je odlučio ući u vladu (s. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. Njemačka je tražila kao uvjet. Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu.). Slijedećeg dana. travnja. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s. Krnjević i Šubašić. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. da ne će ići u emigraciju. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor. Maček spominje. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. 220. ožujka. na konferenciji 2.-23. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. Prema Bulatu. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. da bi se uspavala jugoslavenska budnost.).(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. 222. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. travnja. pozvao narod. da je Maček bio preporučio Šubašiću. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. sreo je Simovića i obavijestio ga. Mittelhammer. 226. te zajedno s njime zaključili. tvrdeći. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. Medjutim. Dne 9. nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. da su Nijemci prešli Dravu. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. Maletke. ožujka. iz sela Kremne kod Uzica. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. i savjetovao mu.66 prikaza. i radi toga on to ne može poduzeti.). 207. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. Edo Bulat. Maček kaže. kao općenito i hrvatski utjecaj. travnja. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. Simovićev puč iznenadio je Mačeka. Od 10. 220. travnja. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. i iz onog. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". 227.). nego se priključiti vladi (s. zapravo izjavi. bio je pesimista. vidi se. 220. travnja. da ostali hrvatski ministri (Šutej. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. da obavijesti Ribbentropa. 226). poslije Košutićevog povratka iz Beograda. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik.). Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. travnja. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10. da se nadje neki modus vivendi".). pristao je. travnja Šubašić ga je obavijestio.(100) Knez Pavle kao realan političar.). jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. 6. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. Moj je utisak. i obećao mu. travnja ujutro. Već na 27. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji. 7. travnja poslije podne? VII. ili je bio ozbiljne naravi. Zbog toga nije imala drugog izbora. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta.

da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. svodili su se. prema tome. uključivao i više. na isticanje načela. te kotar Dubrovnik. dinamičku taktiku. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. Maček ne iznosi. Sporazum iz 1939. a ne načelne pregovore. odnosno njegovi savjetnici. i Mačeka označiti federalistom. Prema onom što priča. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda. Označio je. jer su mislile. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. ali ipak. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. vojska i Crkva..? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast.. odnosno njihove stranke.Stoga je prikladno. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. Da li bi to mogao biti kralj Petar. potpisane od Mačeka. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. bila je napuštena u Mačekovoj eri. čiju bi riječ poslušali. Maček je Radićevu impulzivnu. misleći. Drugi. pretvorio u šutnju i čekanje.. prigodom neke političke skupštine. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. iako je . djelomični. na koje su protivnici trebali odgovarati. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. uz SDK. ako prihvatimo tezu. Ta se politika može shvatiti jedino. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. 1941. Koja je sredstva Maček upotrebio. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. Radi toga. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. Nije stvarao političke situacije. nego samo s pojedinim Hrvatima. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. na kojoj bi bio glavnim govornikom. sigurno je. smanjena za nekoliko kotareva. plan je. jedan autoritet. siječnja 1929. hrvatska trojednica. ocijenio. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. Možda je računao.. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. kao i tri ostale srpske snage: kruna. travnja 1941. niti se za nju javno borio. Primorska i Vrbaska. Kao prijedlog za dalje pregovore. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. U audijenciji 5. uglavnom. do 1941. sa sigurnošću možemo utvrditi. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku.68 od političke akcije. One su suradjivale s Mačekom. vjerojatno. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. i dioba Bosne i Hercegovine. u biti neutralnoj Jugoslaviji. Maček to jasno ističe za sebe. bile su spremne davati koncesije. nego je čekao i šutio. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. u jednoj. Korošec i Spaho. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. Trebao im je jedan simbol jedinstva. Bio je konzervativni 69 federalista. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. Sve ostale deklaracije. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. bili su. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. Dakle. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. . morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. u siječnju 1939. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. Prema Mačekovu planu. jedini način. Dakle. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. što prije riješi hrvatsko pitanje. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. Po našem mišljenju. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. i kasnije. nego što se je Maček nadao ostvariti.

da u tom pravcu nije ništa poduzeto. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. Sutej. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. U situaciji. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. Druga. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. dapače u jednoj osobi. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić. podijelio se je na dvoje. Krnjević i Košutić. bio hrvatski konzervativni federalist. a koliko vodstva HSS. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. a nije suradjivao s ustašama. u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. Drugi dio HSS. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. nitko nije pripadao trećoj frakciji. ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. u razdoblju od 1935. Sutej.. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. Kuvedžić. Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. (3) frakcija. Bičanić.(105) i tako naoružan dočekati konac rata. Još uvijek nije razjašnjeno. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. Jedna skupina. Nisam siguran. nego se je pocijepala na dvoje. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. Šubašić i ostali). U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. ili samostalna hrvatska država.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. . koliko je ta politika bila osobno Mačekova. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. koji su tvorili predsjedništvo HSS. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. Martinović). Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. konačno. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. (2) frakcija. drugoj frakciji su pripadali Košutić. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). Što onda. Juraj Šutej. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. koja suradjuje s Titom (Košutić. i. da su bili bliski Košutiću. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. Imam utisak. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka.(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. Andres i Smoljan. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. proširiti njene kompetencije. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. dr.. odbila je suradnju s Titom. do 1941. ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. Berković i ostali). i uputiti ih u svoju politiku. sklon sam vjerovati. HSS i dr. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. Hefer. Sklon sam vjerovati. Dakle. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. kako su mislila ostala trojica: Torbar. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. koji je ostao u domovini. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. Sutej i Šubašić. Košutića se je od 1937. Maček je očekivao. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. u travnju 1941. postane li Jugoslavija ratnim poprištem.. koja suradjuje s ustašama (Tortić. radi njegovog komunizma. do 1941. Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici.

može to povjerenje povući. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. premalo su do sada razjašnjeni. travnja. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. Kada smo ovo uredili. što će s njim uraditi. gradova. nego sve one dogadjaje. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. 229. 11. Oni su Mačeka obavijestili. Poslije jednog sata čekanja. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. Jedino hrvatski narod. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. travnja u Čakovcu i drugo 8. ostavio ga je čekati.). prema tome. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. te su. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. obojica su telefonirala Kvaterniku. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države. upravo kad je htio otići u Kupinec. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". prije Pavelićevog dolaska. da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. u kojem ću navesti. odnosno Državnog vijeća. travnja. 229. a ime drugog Maček je zaboravio. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. Dalje ću pozvati narod. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. što je Maček ustrajno odbijao. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. otputovao u Kupinec (s. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. (s.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. kasniji i današnji Dubrovnik. Maček kaže. General ga je primio i. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. u hotel Milinov. Maček je to odbio. Nassenstein-u. još uvijek šute. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana. u Zagrebu. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. . Aktivni učesnici tih dogadjaja. otišao automobilom za Kupinec. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. delegatima. ne znajući. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. općina. Zatim su od Mačeka tražili.-30. jer nema drugog izbora. koji mu je dao povjerenje.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili. Ovaj ga je pokušao nagovoriti. koji žive u emigraciji. 10. posjetila dva Nijemca. kotareva i pokrajina. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. Neki. da prihvati mirno ove nove činjenice. I njih će trebati kasnije razjasniti. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. splelo se je dosta nejasnoća. da preuzme vlast u Hrvatskoj. da ću izdati proglas na narod. travnja u Bjelovaru. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja.

pripao Jugoslaviji. 716. i da bi. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret. koji je 1920. Sigurno je. Oni su smatrali. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji. da je 1941. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države.069.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. Već sam prije istakao. I.600 Hrvata katolika. oni su bili smatrani kičmom .400 Srba pravoslavaca. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941.74 75 države.500 Hrvata muslimana.. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. susretalo se je kao neprijatelje države. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. da je trebalo kazniti pobunjenike. Hrvatska država imala je 1941. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. Činjenica je. DO 1945. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju. Baš radi hrvatskih muslimana. nego podjela na dvadesetak Velikih župa. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. Kakav je bio postupak. da će se sa mnom svi složiti.(113) Hrvatske seljake. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti. prema tome. od toga 3. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji.400 stanovnika. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice.500. razjašnjuje. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. Hrvati su. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. a ne cijelu narodnu manjinu. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. Vjerojatno ne griješimo. vjerojatno oko 6. najbolje odgovara njihovim interesima. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. proživio sam u Zagrebu. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. kad kažem. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. 1. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. d. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. do svibnja 1945. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. bilo u NDH oko 4. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941. katolika i muslimana i oko 2. da izlože svoju politiku. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi. odnosno hrvatska državna vlada. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima.000 Srba pravoslavaca. valjda.043..000 Hrvata.847. kad kažemo.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. Držim. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. 145. nijedne druge političke snage ili skupine.500 Nijemaca i t. pripojeno Italiji: dio Istre. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. jedini narod. da se tokom 1943. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. da autonomna Bosna.500. bili su susretani s nepovjerenjem. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj.000. Politika.000 stanovnika. koju je Ustaški pokret. Bosni i Hercegovini. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. pa i bez javnog djelovanja. ali. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom. Prema popisu pučanstva 1931. Ratno razdoblje od rujna 1941. povijesna Hrvatska imala je 6.

II.632. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. da se Židovi što prije unište. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. u razmaku od nekoliko dana. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. da u pravoslavlje nitko ne dira. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. Nijemci su sigurno pravili pritisak. ona je. (3) Srbi. vjerojatno. gdje su fizička sila. psihološki razumljiva. i 1942. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni..228 Hrvata katolika. sastavljena od seljaka. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. ali mišljenja sam.) na bosanskom teritoriju.479 Hrvata muslimana i 1. travnja 1941.537. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. Korduna. koja je proradila 1.817. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. a Hrvati djelomično. vjerojatno. Sigurno je. ali ne treba zaboraviti. vidimo. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama..621 Hrvata katolika. travnja 1941. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941. Da nije bilo te politike. Trebalo je pokazati Srbima.. koji je danas u sklopu Vojvodine. zatim Slovaka 15. koji su djelatno progonili Hrvate. kao u Srijemu. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici. i slične.-43. kao i to.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. Nijemaca 3. Činjenica je.. Tim govorom dr.347. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. dokonča veljače 1942. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti. ako ne i više. II. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. bješte preko Drine.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima. Ne izgleda mi vjerojatno.997 Srba. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. da bi. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati.-42. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića. izbacivala parolu: Srbi psine. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike. Ne vjerujem. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države. najavio jednu poštenu. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. (2) Srbijanci. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. da je Hrvatskoj pripojena Istra. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. u Bačku i Banat. od toga je 193. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941. nego i Ustaškog pokreta u domovini. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943. u kojoj nije bilo Srba. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. 77 Poslije 1918. koji bi radili protiv hrvatske države. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. Čini mi se. trebat će se povratiti u Srbiju. Madjara 11.873 i t. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave. da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. i 1948. da na silu treba odgovoriti silom. lipnja 1942. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. braniti se i napadati. da i Hrvati umiju rukovati oružjem. d. politika progona Srba. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942.237. u nekim kotarevima Like. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi. Dakle. bit će izvedeni pred redovne sudove. s druge strane.060.381 stanovnika. Tito. povijesna Hrvatska je imala 6. da je Ustaški pokret već 1. Sigurno je. 890. 46. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje .(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948. Na nekim mjestima. te.594 Srba pravoslavaca. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. od toga 3. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države. a Pavelić izjavljuje.. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje.

Boban. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. Mostaru i Banja Luci. Andrija Artuković. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. totalitaristička i balkanska. jer je. Brozović. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. bilo je drugih uglednih Hrvata. i sami nosioci te politike. cjelokupna srpska javnost. Neke osobe. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. Profesor Filip Lukas. temeljene na moralnim i humanim načelima. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. a ne domobranstvo. Ante Nikšić. odnosno vojska. Gdje je bilo težište. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. Steinfl. Navratil. s jedne strane. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. Francetić. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. državnih tajnika. Dragojlov.. Pečnikar. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. i vjerska i kulturna i politička. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. potpisanim. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. Odluke su se. Mladen Lorković. poglavar hrvatske države. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Kod Srba se nitko nije našao. skupštini Matice Hrvatske 1942. Kren. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. sudjelovala u borbi na terenu. a. koje su bile na čelu tih ustanova. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. naprotiv. nego se. Peričić. Mate Frković. da može izigravati jedne protiv drugih. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. Kod Hrvata. kao Eugen Kvaternik. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. Vokić. Milutin Jurčić. izgleda. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Rubčić i drugi. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. Unutrašnja. seoske i ustaške milicije. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. Herenčić. Mnoge osobe. Medjutim. dr. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene. s jedne strane. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. a kasnije i zatvora. u kojoj je država nastala. s druge strane. oružništvo te Ustaška obrana. gradske policije. Cesarić. Crna legija. dapače. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. postojala je Ustaška vojnica. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. zrakoplovstvo i mornaricu). Kad je dr. predstavnika Glavnog ustaškog stana. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. danas je javno osudjuju. Erih Lisak i dr. Sertić i t.(117) dr. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. Dr. . skoro i nema značajne osobe javnog života. do 1941. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. djelomično i predsjednik vlade. To su slijedeće osobe: dr. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. dr. Eugen Kvaternik.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. Vilko Begić. Nekoliko osoba. i dr. kasniji kardinal.78 hrvatske države. Dapače. Prometne bojne. rezolucijama. Nadbiskup zagrebački. To su viši hrvatski časnici: Babić. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. nego su bili zapovjednici na terenu. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću.(118) Mrtvi su: dr. Ante Pavelića. s druge strane. Čanić.(119) Gaščić. dr.. mjesto jednog umjerenog. d. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. Lujo Zimperman. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. od uglednih muslimana u Sarajevu.

Ustaška obrana. Mjere. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. na kojoj je strani bio hrvatski narod. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. borile i djelovale kao redovita vojska. jednako domobrani i ustaše. koje su djelovale na odgovornim položajima. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. i nisu nipošto odgovarali za položaje. ali jedva pismeni. bili su svojom sposobnošću. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. da žrtvuju vlastite živote. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. i svoj rad proširio na druga izdanja. d. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. na koje su postavljeni.000 vojnika. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. koje je više postojalo na papiru. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. Feliks Niedzielski. ing. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. Ustaška vojnica. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. Murgić.(120) Biljeg koljaštva. Veršić i t. i bivših časnika jugoslavenske vojske. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. Hrvatski vojnici. te neke ustaške milicije i formacije. vjerojatno. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. Taj je kulturni zavod. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. nego u stvarnosti. U novinstvu su tada. Toth. U vezi s borbom na terenu. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. Organizacija ustaša. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. Savez hrvatskih privatnih namještenika. Hefer. Cabas. Savez kulturnih društava i t. s vrlo rijetkim iznimkama. odnosno poslovanje Ponove. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. a i u toku rata. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. da su se ustaške vojničke formacije. Čudina. U lipnju ili srpnju 1941. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. S druge strane. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova. Ta činjenica najbolje pokazuje. Časnici. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Blaž Lorković. ne odgovara istini. zaslužuje detaljnu obradu. bila je samostalna vojnička ustanova. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. Činjenica je. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. Frković. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. To su bili dobri hrvatski borci. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. brojila oko 230. d. nego je bio još i bolji. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. Ratković. Svojom spremnošću. kao policijska formacija. Mnoge osobe. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t .). koji im je nastojala dati komunistička propaganda. u svim vojnim formacijama. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. usprkos ratnog vihora. da je hrvatska vojska. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. u travnju 1945. na čelu sa zapovjednikom ustaša. Sušić. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. Državni savezničar. s rijetkim izuzecima. stvorene prvih mjeseci mlade države. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. Mladi časnici. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. a Marijan Mikac hrvatskog filma. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. poduzete u vezi s time. što je. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. potrebno je naglasiti.

Čini mi se. ne . da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. Francetić. On je. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. Ovdje mislim na državnike Madjarske. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. Čini se. Bugarske i Rumunjske. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. da bi ih konačno sve uklonio. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. 1941. i 29. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. srpske i talijanske. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. Dapače. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena. Slovačke. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija. 8. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. Stoga je trebalo naglašavati.-45. III. završio je svoju političku karijeru u NDH. te zatim državni savezničar. i t. Ivan Oršanić. Zadatak je hrvatske politike morao biti. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. Stijepo Perić i dr. Luburić i Pečnikar. Singer i t.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. Moj je utisak. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. 28. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. Moškov. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. on doslovno donosi i zaključke. Mile Budak.. zapovjednik Ustaške mladeži. Izgleda. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin. Rezultat tih dviju škola. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. do pada Italije. dr. Mladen Lorković. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. Uz Eugena Kvaternika. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Cilj Pavelićevih poteza je bio. izgleda. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. koji je 28. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. Servatzy. Eugen Kvaternik. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije. koji su imali iste brige i bojazni. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije.(121) Meni se čini.). Kad je u jesen 1943. d. Luburić. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. ali bez hrvatskog sudjelovanja. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. prestao biti ministrom vanjskih poslova. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. Slavko Kvaternik.. Pečnikar. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist. Herenčić. d. travnja 1941. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. Da je 1941. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova.(122) III. Enno von Rintelen. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. dr. a fizički koncem rata. 1941. Vokić. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. sigurno bi bilo moguće. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar. tvrdi. da se Mile Budak. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. III. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. u prvom redu fašističkom. u emigraciji su sada Herenčić. Dr. koji su tom zgodom stvoreni.). Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. daljnje je pitanje. Možda će se kome činiti čudnim. Već koncem 1942. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. koje je zauzimao. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi. rujna 1943.

tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. Donji Vakuf. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. IV.(126) General Halder. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima.. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. armiji. kaže: . Kažite Vašem g. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču. On tvrdi. IV. Uroševac (mjesta njemačka). V. Preča. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese.(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". dr. III. Jajce. Edo Bulat. Čini mi se.. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. Hrvatski pregovarač. vojnički i ekonomski pregovori. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. da Vam u ime vlade Reicha preporučim. Poslije toga letio je u Albaniju. Travnik. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. da ću od časa. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. Tamo je linija ovako opisana: 23. neposredno prije sastanka u Ljubljani.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. kad stupim na hrvatsko tlo. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. III. Andrija Artuković. na razgovore s generalom Cavallerom. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". Novipazar (mjesta njemačka). u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. Sjenica. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha. Istoga dana poslali su drugi brzojav. Tamo su još bili dr. počinje borba za povratak Dalmacije.. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. generala Roatte. IV. Ja sam pomorski časnik. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. (.. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. Prijedor. oca i kažite mu. Jozo Sunarić.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. izmedju Ciana i Ribbentropa. pišu o tadašnjim pregovorima. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. Priština. von Ribbentrop. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. S druge strane.(131) Za ilustraciju. a mislim i dr. bilježi poslije podne 30. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. Visoko. s druge pak strane. treba istaći. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25. kad stupim na hrvatsko tlo. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. 1941. Rintelen uopće ne spominje. kako hrvatski promatrači. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24.(133) Eugen Kvaternik. piše na temelju svojih bilježaka. kad je već popustio u pitanju kralja. da od onog časa. da se je koncem 1941. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. Dakle. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. telefonski me je uputio. ocu. IV. Eugen Kvaternik tvrdi. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. Banja Luka. talijanske armije. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. generalom Ambrosijem. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. bez sumnje. te je čitajući iz nekoga papira. odnosno sudionici. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. Ustiprača. — Kako vidiš. hrvatsko-talijansko razgraničenje... s Mussolinijem i generalom Guzzonijem.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno. započetom 20. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. travnja 1941. koji je držao u ruci. Glina. jer ona ipak ne nastupa". Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. politički. Bosanski Novi.(127) Helmuth Greiner. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22.

Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je. sasvim oprečno onom. dapače. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima. Andrija Artuković i još nekolicina. da. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. Dr. U stvari. Mladen Lorković. ako što traže od Hrvata. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro. kad se je vratio iz Ljubljane. IV. . koji mi veli. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. Stiepo Perić. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta. državni tajnik za vanjske poslove N. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. što se tiče razgraničenja prema Italiji. da je poslije podne 9. novom poslaniku Njemačkog Reicha. četvrt sata poslije pola noći. IV.. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. Najprije me predstavlja Kascheu.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. Jozo Sunarić. njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. Mi smo im odgovorili. da je kurir trebao tri dana. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama. Kad je stigao na Markov trg. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. On. Pred svima iskrsne Poglavnik.Ono što mi je dr. Perić ostao kao živi svjedok. Pavelić rekao onog jutra je. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". što tvrdi danas. Preuzvišenosti glavara N. dakle. Nadamo se.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. i 1944. koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. Mi smo moralno na vašoj strani". koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se." Od onda prisutnih jedino je dr. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. supruge Poglavnikove. kako je ona tekla u godini 1918. dakle. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. Ja sam dra Perića i 1943. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. Ali. dr.H. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. dr. U ovom pričanju čudna je činjenica. u kojem mi javlja. Pavelićeva. da stigne iz Beča u Zagreb. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom." I dodao je: "Vidi se. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. pa i vojničkih norma". 20. dr. Rukujem se i sa ostalima. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. IV. donio Paveliću Hitlerovu poruku. još je tamo zatekao Kasche-a. koje nisam uspio zapamtiti. treba se pridržavati političko-diplomatskih.86 Ono poslije podne 24. On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. ali jer nam je poznat.-22. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. Slavka Kvaternika. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". Osim gdje Mare. koliko se sjećam: dr. eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. s Talijanima je već sve gotovo".H. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost.: Grof Ciano još nije Beč napustio. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika. dra Košaka i dra Jozu Sunarića. 'radi se o sitnicama'. što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. da je to za- . i ne znajući za odluku Berlina. izgleda. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. dr. Dr. bili su prisutni.. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. te da će jednoga dana moći biti objavljen.D. Prevode Kascheu. . tvrdi. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. Kvaternik takodjer tvrdi.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. neka se izravno obrate na njih a ne na nas.D. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. dra Lorkovića. Pavelić mi je rekao. Dalmacija će ostati hrvatska". Branko Benzon..

koja čini sastavni dio ovoga sporazuma. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. 2. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. zoni kao u svojoj koloniji. da se Talijanima i vojnički opru. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. 4. Njih se. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. talijanske Armate. zaslužuju detaljnu obradbu. da su gornje mjere poduzete privremeno. Sklon sam vjerovati. Talijanske ovlasti u II. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. 3. zoni. kako se iz gornjeg vidi. koji je Kasche uručio Paveliću 24. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. Armate. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26.. maršal Slavko Kvaternik. koji u izvatku glasi: Zagreb. kad je II. uz hrvatsku unutrašnju politiku.: "Hrvatska se vlada obvezuje. rujna 1941. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. dakle prije sastanka u Ljubljani. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni. zoni svojim proglasom od 7. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. da na otocima i na području izmedju mora i crte. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. zoni bile su promijenjene ugovorom. kolovoza u proglasu na narod. Armate talijanske vojske. što se nalaze u tom pojasu.(145) Ovi dogadjaji od 16. Obično se zaboravlja. ponašala se je u II. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa. Andriju Karčića. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. IV. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. Rimski ugovori od 18.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II. prikazane na priloženoj karti. Talijanska II. on i njegov otac.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. 22. svibnja 1941. da smatra neophodno potrebnim. kolovoza 1941. odredio sljedeće: 1. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. kolovoza do 7. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. Ovom se zgodom daje na znanje. Na 16. kolovoza. do 8. koje spada u taj pojas. četnike i partizane. Hrvatska je državna vlada sretna. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. dok traje potreba vojnog osiguranja. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. lipnja 1942. nego samo ucrtana na priloženoj karti. rujna 1943. Još . armija u razdoblju od 22.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II.88 pravo drugi telegram.(139) Granica druge zone. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr. kolovoza. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". što je od bilo kakove koristi. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. pomorski ili zrakoplovni.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22. rujna 1941.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. Prema Vrančiću.

armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. Nikola Rušinović. rujna 1943. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. U Anfusovoj noti. prije izmjene poslanika. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. Pavelić je na to rekao. 17. da li je mrtav ili živ. Roatta i Robotti. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije.(149a) Izgleda. svibnja 1941. koja ju je odbila i naredila mu. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. u kojoj se zahtijeva. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. svibnja 1941. Mile Budak. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. armije bili su dr. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. studenoga V. na teritoriju pripojenom Italiji. Poslije pada Mussolinija. dr. Treće je držao. 26. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje.. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. Pad Italije 8. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. Na čelu II.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. Berlin. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. medjutim. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. moli talijansko poklisarstvo. Iskustvo.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. On je notu dostavio svojoj vladi. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. njemu se je bilo teško odijeliti od note. srpnja 1943. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. Na osnovu primljenih uputa. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . Dr. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. da je povrati odašiljaču. Anfuso tvrdi. t. Nota se vraća u prilogu. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. Tražio je. dr. Vršila je pritisak. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. to je bilo glavnim razlogom. zoni. iza kojih nisu stajala djela. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. bile su prazne riječi. rujna 1943. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. Radi tih pečata. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. Blažeković kaže. dr. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. j. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. te je tada usliedila Budakova ostavka. koji su. Andrija Karčić. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. Drugo je tražio. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. Pavelićev proglas od 9. Anfuso zatim nastavlja. navodno.

Milutin Jurčić. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. t. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. U jednom članku iz 1953. Bilo je sve priredjeno. Od rujna 1942. pa čak i one. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. da su bili njegovi sudionici. do 31. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. u Ukrajini. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. koja je pregovarala s partizanima. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. početkom rujna 1942. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti. U takvoj situaciji. Vlada.. da u Hrvatskoj vlada mir i red.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. koja gubi rat. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. rujna 1943. već koncem 1941.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. koje je general Glaise uveo u urotu. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. te predstavnici HSS kod priprema puča. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. Nastala je tolika pometnja i strah. Dr. Kasnije. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. rujna 1944. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. Prema Mačeku (s. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana.. kad su uvidjeli. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. 256. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. Medjutim stvar je propala. i tokom 1942. znači hrvatsku katastrofu. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. da im to uspije bez ikakova napora. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. rekonstruirana 1. kolovoza 1944. Prema njemačkoj ocjeni. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. Hitler je mislio. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala.).(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. Na taj bi način izpalo. Navest ću jedino. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. odnosno talijanske politike. oba podupirani od srpske narodne manjine. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. koji su u emigraciji. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . da će najbolje riješiti problem. pa do svibnja 1945. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. te da na vlasti budu takvi ljudi. od 8. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. j. koja se vrši u vezi s tim". Preživjeli članovi te vlade. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. prihvaća njemačke zahtjeve i želje.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije. za koje je samo i sumnjao. bilo je u interesu Nijemaca. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. i koji su bili utamničeni radi tih veza. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. izgleda.(153) Uz Lorkovića i Vokića. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. iako talijanski orijentiran. godine. Pavelić je. da Pavelić. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka.

da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. odnosno o hrvatskim komunistima. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. siječnja 1943.. ožujka 1942. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive. travnja 1941. bile zapravo politička realnost. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. njemački zapovjednik Jugoistoka. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. srpnja 1924. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. Izgleda. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac.(160) Na 10. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. Mile Budak. koja brani integralno jugoslavenstvo. . nije se mogao otresti ni onda. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. U vremenu do zatvaranja. da je jedini Vjekoslav Luburić. Memoari drugih Nijemaca. Frakcija. medju ostalim. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. listopada 1941. partija. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. Berković i Hefer. do konca rata. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu. bio je još 7. ožujka 1943.).(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče. na 15. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu. Od partije. ožujka 1942. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. Pet dana kasnije. Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul. Ni on. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. listopada 1941. te onda ponovno premješten u Kupinec. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik.. Na Petom kongresu Kominterne. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. siječnja do 9. postala je 1924. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. VII. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. Glaise von Horstenau-a. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. zapravo jedino dr. da su ondašnje njegove želje. Tog osobnog teškog iskustva. dr. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa.. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. i on je dobio teški potres mozga.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. bilo političkim dužnostima u NDH. da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. Na 5. Tamo je živio do 15. General Loehr.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. svibnja 1945. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske. prosinca 1943. odnosno pogrješna politička ocjena situacije.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. 239.(161) Ako je k tome istina.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. Četvrta frakcija.(159) Na 11. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. Pavelić ga je odmah posjetio. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. koja razbija Jugoslaviju. Nijemci su nas izdali". da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. On je želio znati. donesena je rezolucija. Izgleda. listopada 1941. ni ostala trojica nisu još iznijeli. bila je većinom poslušna Paveliću. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. dr. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a .(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. profesor Stjepan Ratković i dr. u Zagrebu. Uvečer 7. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. svibnja 1945. glasila hrvatskih sveučilištaraca. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. bilo vojničkim. koja je suradjivala s ustašama. odlučio se je na emigraciju. u kojoj se. Kako sam već prije istaknuo. koji su bili na raznim. Dr. Od 10.. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. Branko Benzon. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. Juraj Krnjević.

Komunisti navode. izgubili smo dosta ljudi. listopada 1941. sekretar KPH bio Rade Končar. Isa Jovanović. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang. značilo. Marka Oreškovića-Krntije. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana. Crnogorac. a ja sam komunista. Vladimir Popović. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. zato što politički nije bio pripremljen teren. Sigurno je. a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. na 20. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ. Izgleda.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935.(164) Dakle. . komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. u Dresdenu. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. Zato se je dogodilo. i kasnije. Od toga vremena. Oprobana metoda kod toga je bila. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. j.(168) U drugoj polovici 1941. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. KPJ na svom četvrtom kongresu. da je u travnju 1941. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. da vi želite fašističku. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ.. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić. Srbin iz Hrvatske. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". Pritom. koju ističe KPJ. Njemačka. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. Na 29. održanom listopada 1928. Dapače.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji.(170) Kako smo već spomenuli. da je jugoslavenske orijentacije. Čini se.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). t. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. Razlika je medju nama ta. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. pored hrvatskih komunista. srpski su komunisti jednostavno izmislili. jednoj osobi. Crnogorac. koje su bili zarobili partizani. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. studenoga 1941. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. Zagorje ostali su bez uspjeha. od 1937. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat. Slovenije i Ma. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj. U rujnu 1942. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske.. da Bakarić "zadovoljava politički". Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. U tom nastojanju. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata.

i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. Mali čovjek. u prvom redu. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. uglavnom. Hrvatski narod htio je svoju državu. kao i svi ostali komunisti. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. da bi državu očuvao.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. da joj je mjesto na strani njezine države. Hebrang je tražio. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. Oni su. Ta će činjenica biti jasnija. piše: "Godina 1944. jer su partizani smatrali. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. da je postao sekretarom KPH. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. stvarali. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. . najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. VIII. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " .. travnja 1941. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. Svakako. zaslužuje posebnu pažnju. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. koji je. odnosno partizansku. Kako se iz gornjeg vidi. Idealizam. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. radnika. Hebrangova politika. provodili masovna klanja u Hrvatskoj. 25. studenoga 1941. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. koji se rado sjeća lijepih doživljaja. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. Tražio je takodjer. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. da. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. koji su požrtvovno pregarali.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. . ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. Početkom 1943. u načelu. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. koji se bori za svoju slobodu. Dapače. Hrvatski narod mučio se je. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". 99 Komunističku. profesora. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. nego je se treba. kad nestane generacije. d a je A. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. čini se. koja može o tome znati. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. . a ne na strani partizana i četnika. kao i svakom pojedinom čovjeku. CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. Usprkos zabluda. i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. pogrješaka i nesposobnosti režima. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. trpjeli i borili se za njeno održanje. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike.. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. koja je doživjela ratne strahote. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. ili početkom 1943. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. domobranima i ustašama. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. u proljeće i ljeto 1945. a brzo zaboravlja neugodne časove. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. književnika i naučenjaka. U rujnu 1944. Tražio je. svibnja 1942. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. Hrvat borac. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. gradjana. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. te da vide samo ono. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. činovnika. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu.98 Koncem 1942. Buduće generacije imat će više sklonosti. U rujnu 1944. što je bilo pozitivno i veliko. Dogodit će se slično. Tokom rata komunisti nisu.

hrvatske budućnosti. S izuzetkom. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost. mogu biti prekretnicom u tom pogledu.. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. kada i kako će završiti. Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. Ostali hrvatski komunisti.. neposredno poslije rata. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane.-1959. Vojska.. Pitanje Titova podrijetla. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. jesu hrvatski komunisti. nadamo se. On je državni sekretar narodne obrane. 1945. koji su se .1959.. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. vojsci i diplomaciji. 1945. posebice Ustaški pokret. koja može djelovati. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga. da posljednje dvije godine. Izgleda. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. iako se je kadgod. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi. I. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. kao 1929.-1959. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. 1958.100 Hrvatska politika. jer se počinje pojavljivati svježi glas. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945.-1934. posebice policiji. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. nalazi se u Hrvatskoj. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. kad je Hebrang bio ministar industrije. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. uz djelomičnu potporu Slovenaca. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. Sadašnja hrvatska emigracija. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine.

316 Rusa.521 (14. Od toga je bilo 1.689. S druge strane.53%).. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj. u njihovim su rukama skoro svi.17 posto). 10. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest. a ne samo važniji.43%).756. Mile Počuča i Božidar Maslarić. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima.607. d. Dogadja se potpuno isto.077 neopredijeljenima i 274 Srbima.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija.29%).403. 51. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske.(176) Vjerojatno.094 Crnogoraca. 3.828 (22.972.125 (41. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789. 3.08%) Hrvata muslimana. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti. odnosno 2.403 muslimana. jer muslimani. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima. drugo.(175) Donijeli smo statistiku. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. . 72. d.95%). nego ni Šubašić ni Šutej. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je.12%) Hrvata muslimana. Srba pravoslavaca bilo je 543.397 Ukrajinaca. 30. izjašnjuju se kao Jugoslaveni. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja.084 duše. 1. t.474..517 (57. Prema popisu pučanstva iz 1948. Članovi Izvršnog komiteta KPH.252 (14.12%) Hrvata katolika i 4.399 Madjara.734 Slovenaca.04 posto). bez obzira. 38. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2. d.24%). Izgleda. Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4.12%) Srbima i 28. kao i za kraljevine Jugoslavije. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike.689 (34. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati.978 Ceha. Tako je postupljeno. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236. 51.47%).883 Ukrajinaca. 5.265 (8. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda.2%) Hrvatima. 4.991 i Hrvata 25.295. j.097 Slovaka.174 Nijemaca i t. od toga je neopredijeljenih 788.635 (1. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama.48 posto) Srba pravoslavaca. odnosno ubrojeni su medju Hrvate.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno. uloga srpske manjine u NRH.267 (70. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote. ukupno 890. 10.212 izjasnilo Hrvatima.144 Nijemaca. od njih se je 3. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva. Čini se.057 Talijana. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista.871 Crnogoraca i t. 1. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež. 3. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom.750 (79.318 Nijemaca. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6.965 Crnogoraca. 28.507 (3. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva.171 (4. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale. od toga 76. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2. Srba pravoslavaca bilo je 1.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je. da bismo mogli naglasiti. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar. Muslimana Hrvata bilo je 885.561.329 Slovenaca. udaraju šakom o stol. Na teritoriju obiju republika bilo je 1948. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4.338 Slovenaca. odnosno karijeru.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu. te i oni postaju nervozni. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57. 14. koji su se izjasnili Srbima. 2. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885..565. a Hrvata katolika 588. 2.252 muslimana. 1. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu.371 Slovaka.015 (56. tadašnji Titovi ministri.277 duša.093 Talijana. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.210 Rusa. i 1921.322.646 (25. Vodeći bosanski srpski komunisti. 1.062 Makedonaca i t.064.000. odnosno 3. 4. izgleda. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina. Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka. Nikola Sekulić. Srba 71.526 Rusa.807 duša.931 Madjara.187 (79. i.. položaji. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar. 11.536 (6.68 posto). Narodnih manjina bilo je ukupno 26. 10. od toga 7. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi.563 (0. da bi zaštitili svoj Život i imetak. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda. koja predstavlja oko 15% pučanstva.969 Čeha. ali trebalo bi objaviti brojke. prema istom popisu pučanstva. te željeznica Bar—Beograd.32%) Hrvata katolika i 890. da li su se oni izjasnili Srbima. prvo. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. da taj pokolj premašuje brojku od 100. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom. 1.48%) Hrvata katolika i muslimana.280 Ukrajinaca. 33. 6.451. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953.480 (88. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika. ekonomskom i kulturnom životu republike.991 Ceha.976. od toga 77.40%).

HSS i Ustaški pokret. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. Još nije bilo glasa. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. hrvatski komunisti. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. III. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom.(181) To je najbolji dokaz.-1918. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu.. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. Andrija Hebrang. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. a ne za Jugoslaviju. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. aktivne su na liniji hrvatske države. kao i Hrvati. Guste Šprljan i t. d. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. Potrebno je istaknuti. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. II. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. sigurno je. On je. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. do danas. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945.104 Komunizam od 1945. demokratski i slobodarski.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. našli su se u svibnju 1945. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. te je 1948. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. a ne kao Jugoslaven. Slovence. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. Hrvatski narod. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. kao ošto je to bio i u ratu. nego li u razdoblju 1929. tjednik Naprijed. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. HSS je imala priliku. pobedićemo". Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran. To osjećaju i sami srpski komunisti. Bio je likvidiran samo zato. Nema sumnje. kao kominformista bio maknut s položaja. čini se. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". Crnogorce i Makedonce. Prema pisanju jednog Srbina. dvije vodeće hrvatske političke stranke. do 1950. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. majko. u emigraciji.). od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. da KP spada u muzej. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju. glasilo KPH.. i da mu se ti narodi odupiru. proširenje .-1941. pa je od 1945. Uz gore označene negativnosti.(180) S druge strane. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. do 1959. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. Nije bila dovoljno uočena činjenica. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. izgleda. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. Vladko Maček nije shvatio taj čas. izgleda. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. Dr.

prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. Šutej i Bariša Smoljan. koju će jednom trebati kritički analizirati. U emigraciji još djeluju tri političke skupine.. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. Njegova nastojanja. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. do 1959. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. nema nijedne osobe. jasno precizirao svoje stanovište. ne samo teoretski. Smoljan 1888. jer ne vidim ni maglovitih kontura. i Krnjević 1895. što. Hrvatska Državotvorna Stranka. Dr. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. Josip Torbar. što nije ni najmanje točno. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. u koju bi bila uključena hrvatska država. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije.. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. Krnjević je. u koju je zapala 1941. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. Ante Pavelić nije bio shvatio. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države.-1941. po svojem položaju u HSS. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. Košutić 1893. u neprekidnom je raspadanju. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom.. Dr. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. Šutej i Torbar 1889. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. zasebna hrvatska vojska. od 1945.: "Ja sam toliko oprezan. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . Srbi. Već po tome. spletke u vezi s časopisom I z b o r . najvažnija osoba hrvatske emigracije. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. obnova Hrvatske vlade. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu). plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi.(183) S druge strane. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929.. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. da je dr. nego i praktički. stranka se nalazi u krizi. listopada 1959. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. Maček je rodjen 1879. što Madjarima. Ustaški pokret poslije 1945. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. ili točnije rečeno Srbijanci. prosinca 1959. . treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. Parizu. tajni pregovori sa Stojadinovićem. Oni dokazuju samo jedno. Juraj Krnjević od 1952. koji izlazi u Engleskoj. proizišlih iz nacionalističkog pokreta. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati.-1945. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. da je njegovo vrijeme prošlo. prekid s Luburićem. i da je trebao potaknuti mladje snage. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom. koji je pod komunističkim jarmom. Prema tome bi se dalo zaključiti. IV. da li će HSS uspjeti izići iz krize. zapravo. Vladko Maček shvatio ovu. Bonnu i Rimu. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. Krnjević je 7.. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. 28. da se modernizira i reformira.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. Kavranova akcija. Za ovo potonje ne ću se izjasniti. bez obzira na politički program. Londonu. nego ostale hrvatske političke snage. novom i demokratskom temelju. Poslije Pavelićeve smrti. u emigraciji živi još dr. čini se. Vlahi Raiću 1953. kad bi dr. upućenom g..

dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. ušla je u krizu tokom prošlog rata. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Engleska. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. Širok. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. Dr.. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu. 1956. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj.. uputio dr. mladu. 8. g. kada mislite. 1957.(185) V. privremeni predsjednik. 4. XII. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. To oni još ne shvaćaju. Vladko Maček. Taj je odbor imao sve preduvjete. posebice intelektualaca. 7. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. Vlaho Raić objavio pismo. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. 3. Ja se bojim. 30. koja je bila donesena u travnju 1950. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. i Derviš Sehović iz Pariza. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. Branko Jelić.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. što se je opredielilo kod izbora 1938. kad je u lipnju 1955. Da li će se HNO uspjeti reformirati. Sklon sam negativnom odgovoru.. Njihovo je stanovište bilo. Držim da ste veliki optimista. Stjepan Buć i dr. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. Raditi za socijalno. da se razvije u jednu široku. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. nego će htjeti ostati nešto posebna. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. 3. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". privremeni tajnik. 2. Bojim se ali. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. X. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. 6. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. ni jačih predstavnika. politička stranka hrvat. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. 109 Glavni odbor. Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. Buća i Frkovića. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. i do svoje smrti. Njegove tri središnje ličnosti. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". pa im je to dr. dr. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. kao i ostale hrvatske stranke. teško je reći. koje mu je 1953. Mlade snage. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. naseljeni diljem svijeta. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. koje su okupljene u tom odboru. dr. Mate Frković. Odbor je započeo radom 1. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. previše su povezani s prošlošću. Odbor još nema svoje jasne fizionomije.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. idejnog predstavnika te suradnje. spola i uvjerenja. 5. Smail Balić iz Beča. Sudeći prema izjavama. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. siječnja 1959. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. Njen predsjednik dr. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. prigodom osnivanja Društva. . To su hrvatski rodoljubi. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. skih muslimana. Krnjević. Šteta je.

Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. Švedske i Libana. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka. Od konca 1953. Italije. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. i 29. prosudjuje jugoslavenstvo. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. nacionalne i državne. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. prvi podpredsjednik. Enver Mehmedagić. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. Drugi zaključak. To je novi. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. osudio rad kongresa kao nedemokratski. izabran na tom vijećanju. izabranog pismenim putem. Središnji odbor. . trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. prosinca 1959. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. veljače 1960. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. Enver Mehmedagić iz Argentine. s gornjih premisa. glavni tajnik. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. ali je izjavom od 20. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. koji je kongres sazvao. Početkom 1958.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. održan u Münchenu 28. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. nije priznao novi odbor. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. uz osobne materijalne žrtve. koji u pogledu hrvatske muslimanske. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. svibnja 1960. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. izabran je u odbor. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. nego je 25. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press.(186) Tokom 1959. pojedinih knjiga. Odbor. Holandije. Pametno i trijezno. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . Općenito govoreći. 111 VI. predsjednik. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. koji se nameće. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. iako nije bio prisutan. čini se. koji je bio izabran u Münchenu. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. objavljen je 1. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. jest. koji od početka 1959. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr.

da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. Svijestan sam. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. analizu. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. koji vladaju engleskim jezikom. koji su djelovali u ovom razdoblju. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. Godina 1895. Vanjskopolitička. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. srpnja 1959. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. da svi živi sudionici. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. nego iz perspektive vremena. ne iz sadašnje perspektive. Dalmaciji i Istri. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. Bosni. Mali narodi. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora. Ali. Nije uspio.-1945. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. medju koje takodjer spada hrvatski narod. potrebno je. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. kad postoje blokovi velikih sila u borbi. njegova politička oporuka. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. da ova rasprava ima mnogo manjaka. cijela knjiga nameće takav zaključak. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. u kojem su djelovali i radili. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. u kojima se je hrvatski narod našao. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. utiscima ili sudovima. Takva namjena diktirala je obradu knjige. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. Maček bi bio idealan predsjednik republike. uglavnom. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. U sredjenijim prilikama. Stoga bismo zaželjeli. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. da njegova posljednja riječ. koji se bilo javno. kritiku i ocjenu. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. glavnom gradu SAD. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima. u koje spada hrvatski narod.. Zaželjeli bismo. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. Dr. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. U ratnim situacijama.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. U teškim prilikama. napisu svoje uspomene. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. Vladko Maček slavio je na 20. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. bez sumnje. upozori na njene propuste u činjenicama. Bez sumnje. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. jer. američkoj publici.-1945. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode.

koji su se posvetili izučavanju povijesti. propusta i uspjeha.(189 )On se. Onda će znati naći načina. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. uglavnom. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. Naime. Hrvatska povijesna nauka do sada je. odnosno za objavljivanje. uz činjenicu. da zajednički suradjuju. odnosno nadoknadi. Srbin iz 115 Pančeva. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. u prvom redu. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. do danas potpuna je negacija te teze.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. logičnim povijesnim tokom. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. Imam utisak. kao svakoj živoj zajednici. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje.(191) Hrvatskom narodu. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju. pogrješaka. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva. da upoznavanje nedavne prošlosti. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. diskusije i suradnje. a ne samo nauci onih zemalja. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. bavi poviješću od 1790. To znači.-1918. onda će moći izmedju njih biti dodira. da je on. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. čiji su gradjani nedavno postali. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci. tamnih i svijetlih strana. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. da pišu svoje memoare. Njegova bi dužnost bila. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. uglavnom. da je povijest učiteljica života. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. kao što to radi Institut za književnost. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Već su stari Rimljani rekli. Šišića i Barade. U slučaju hrvatskog naroda to znači. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. regres. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. o kojima je ovisila njihova egzistencija. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. hrvatska emigracija. . a ne igrati samo na jednu kartu. Smičiklasa. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj. dr. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu.(190) da je postao nasljednikom Mesića. napretkom. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o .

116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. kao prilog tjedniku Ustaša. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. 139-152. IV (1986). Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Hervatska (Zagreb). Tom XIII Italijanska dokumenta.4. Slovenija. Početkom 1943. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. 1815-1859 (Zagreb: JAZU. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut.. 15 knjiga. Od početka 1942.. Partijsko-politička dokumenta. . Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom. 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga.1884.-1943. 1933). Mađarska dokumenta. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944..1941-8. 1949-1986). I (1983. zapravo i osnovao. poznati hrvatski slikar. Makedonija. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. 5 Ante Starčević. Tom IX. 21 knjiga. Tom II. 1989).. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. Istorija 20. 3 Stanko Lasić. Vrhovni Štab. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. 10. na ukupno 2290 stranica. Bosna i Hercegovina. da je Milivoj Karamarko uređivao.3 knjige (Zagreb: Globus. 110-133. Srbija (uključivši Vojvodinu. Lasić. Srijem. 4 knjige. 3 knjige. da će možda. 1 knjiga. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. Korespondencija Rački-Strossmayer. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. 4 knjige. Tom XI. 1942-1945. 2 knjige. 4 knjige (Zagreb: JAZU. Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. 1941-1945. 19 knjiga. F. 1928-1931). Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica.5. Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži. 10 knjiga. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH. Tom VI. 35 knjiga. Dejstva na Jadranu. Njemačka dokumenta. Sandžak i Kosovo). Tom V. III. Hrvatska. kaže: »Ostaje mi nada. god. Tom VII. stilizira je Ljubo Babić. veka (Beograd). »Pisma Magjarolacah«. Tom XIV. Tom III. u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga. 4 knjige i Tom XV. u uvodnim mislima tome poglavlju. Tom IV.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. broj l. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111). 1-2. 173 knjige u 15 tomova: Tom I. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. Zapazio je.) kao glasila mladih književnika. 6 Strossmayer Račkome.. Dakle. 4 knjige. Knjiga prva. Tom VIII. 3 knjige. 39 knjiga.1945). isto. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. 59-72 i Milovan Ristović.). a u njoj je posebice važno poglavlje 5. ur. godište 1942. 1869 192. koji se je pojavio ljeti 1941.IV. Tom XII. 118. Šišić. tjednik Ustašku Mladež. 9 knjiga. Crna Gora. Tom X.

ali nažalost knjige 2. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". Petanjek. s.. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji. 248. 11 Tjednik Danas (Zagreb). M. stranice 1-107 i 2597-6044. III. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. Starčević. 4 Na 23.. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. 1938. da ga izvjesti o tamošnjem stanju. u meni poznatim djelima. Borba Hrvata. pa se po tom i različnimi imeni zovu. — Još dvije knjige. d. da se one objave. Atif Purivatra. 94-95. premda se to tvrdi. — Iz ovog se članka vidi. s. s. 1955.. Dok je tako..) 7 Vladko Maček.«. 117. Zagreb: Velzek. Petanjek.1928. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. 119 Glojnarić. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. d. »Stjepan Radić na odru 8. 14 Dr. i Talijana. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. 8 Ibidem.1923. Dr. Petanjek. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko . dr.. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost. 278-391 u knjizi 2. Jurišić. Kalendar Hrvatski Glas za.).. cit. g. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu.-22. i str. Ljubo Boban. i 3. Izabrani Spisi. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu.. Osterman. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. spominju to bez oznake godine.. s. 1929-1930). Kalendar Hrvatski Glas za g. ciganskoga i t.. početkom 1942. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 35. Vodja Govori i Božidar Murgić. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj.). 8 Govor na skupštini u Borongaju. d. i Njemca. Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. Dr. 321. da je došlo vrijeme. upućeno nadbiskupu Stepincu. op.. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. 306. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine. 2 M. Petanjek kaže. 194. Deset krvavih godina. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. J. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. u zimi 1941. 11.-59. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. Ivo Bogdan. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek. Priredio B. 3 M.. 1987-1990). Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke.. i Ciganina. Mi ne uvidjamo. br. Izvještaj je sačuvao Dr. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. str. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost.. . Hrvatska Revija (Zagreb). 32.. 1971.. 90. Adam Pribićević brat Svetozarov. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu.. St. ibidem. Obzor (Zagreb). 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. 4. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički. s. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. 18. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati. II. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. 483.1886. i Luterovca. s. lipnja 1991. 1943. s. 1954. 18. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. Mislimo. zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka.. str. 6 Vladko Maček. skupnim svetinfam.). Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. On mi reče. koja je upotrebila te dokumente. 34. Politička povijest Hrvatske. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. valjda krivnjom prevodioca. New York: Robert Speller & Sons. travnja 1919. ……. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. 275345 u knjizi 3. 27. Donio mi ih je velečasni Zec. 86-90. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. i t. g. židovskoga. travanj 1941. pasminom i t. — Stevo Osterman tvrdi.. 1940. 65. objavljenog u knjizi. 14.. Citat je iz Krležinog eseja. 10 Isto. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. koji se nalaze u Arhivu JAZU.: Boban. VIII. kako hoće. 85.IV. neka ih svatko rabi i mijenja. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag. vjerom. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. Zagreb: HIBZ. Maček. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. Horvat. tajnik nadbiskupa Šarića.d. JO. "Malo uspomena na pok. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. zagrebačkom predgrađu.. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. 1974. 14.. i Mirko Glojnarić. propale su poštom.. 9 M. i Zida." (s.. Čauševićeva izjava. s. Antu Radića".) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru.. »Zablude srpske politike«.. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu.. 309-442 u knjizi 1." (A. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. svakoga tko je proti. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga.. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. srpnja 1919. Vladimir Košćak. Josip J. passim. In the Struggle for Freedom.-1942.118 7 Franjo Rački. i vjerujemo. 1957. 1937. 1883. priredio.II. pretiskano u: Dr. 43. 53. 280 ss.

To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. objavljeno u: Stjepan Gazi. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868. koji umire 1896. i t.) U travnju 1902. 1957. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. što mi Hrvati i Srbi. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. Kovačić.: "Ideal jake. listopada 1895. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova.-16. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce.-1871. I. Uz Matu Mrazovića.. 1861. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. pravaštvo se radja i formira. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. do 1902. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. 1952. i 1875. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. svatko. Milan Marjanović. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890.. s. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. ovako piše godine 1903. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918. do prosinca 1918. ur. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. stvaranjem svoga glasila. Kao što u tom..).. 55. Gjalski. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović.. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku. Mato Mrazović i drugovi. Potrebno je istaknuti. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. U prvoj fazi 1861. "Sličica iz djačkih vremena". hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod. siječnja 1892.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". . kako je naveden u: Kerubin Šegvić. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872." (s. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb. kortešacijom i dnevnim pitanjima... David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju.). nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. 1894.. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. kao odgovorni urednik. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. s. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Kranjčević. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. kako je do programa došlo.-32. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda.. da najšira politička autonomija. Josip Frank. godina L. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. tko ima samo mrvu zdravoga razuma. šime Mazzura. Marjanović. Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. travnja 1871. Dubrovnik 1903. 11 Vladko Maček. …Znamo. svezak I. 1903. kao što amo i mi. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka.-4. Dakle. 31. bio je uništen moralno. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. br. koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. 48. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. 15. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. Od 1880.) odnjihalo je pravaštvo.. Kalendar Hrvatski Glas za g. Dr. nepotpisanom. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije". ako prihvatimo mišljenje. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. d. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". da je upravo zato. I. dr. morao bi uvidjeti potrebu. doslovno naveden taj program. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu. Zagreb 1907. g. tako nazivala. i 1887. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. i traje do rascjepa stranke. XII. 16. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. 1902. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. 3. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. 31.). Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. Lav Mazzura. 10. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna. Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. glavni su predstavnici stranke dr. listopada 1871. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze.. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". (M. lipnja 1880. 16 U prvom. u obrtu i trgovini. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce.. Ne nasilje.). 12 Stranka se je od 1904. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. s. nezavisni kandidat na izborima 1884. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest.). da se ta kontradikcija rješava. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. — Tamo je na s. s. Marijan Derenčin i dr. (Kvaternikov Dnevnik. Hrvatski Pokret. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši. Od 1. David Starčević.. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. 3. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi.

1938. 48.-1947. 341. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918. 1923. Horvat. 312.. 1948. absurdno je to kazati. 28 J. 48. cit. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919.. Horvat. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. 1954.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag. op. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu.. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations". if it were found advisable to separate them into three parts. s. Ernest Čimić. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud. Kalendar Hrvatski Glas za g. Washington: Government Printing Office. a ne ponavljati netočnu tezu. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. s. 1.. s. održanom 30. kako se vidi iz gornjeg. 1960. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima.). 1923. IV. od 15. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". da su oba momenta igrala ulogu. da će se doći i do ostalih. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Dakle. dok je točno Pribićević. Prvi je datiran 6. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc.-40. 1953. 268. Petrović je tako postupao.). 1957. 18 Govor na skupštini u Borongaju. (Zagreb: Velzek. s. i 1925.-1941. god. u bjelovarsko-križevačkoj županiji. . Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914. Balkanski Sukobi 1905. navodi. Kalendar Hrvatski Glas za g. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj.: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. Orlanda. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi.. U izvještaju br.). Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919. 341. te 1927. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu. (Winnipeg. Beneša".). 1935." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". Naime. Kanada). 25 Svetozar Pribićević. 11. s. da su Srbi i Hrvati jedan narod. Hrvatski Glas. s. 27 Marija Radić. on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu. Dokument br. 266. jer su stari brojevi novina teško pristupačni. (s. potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". u Bjelovaru. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. Winnipeg. dvije ili tri države. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. izdanje). ožujka a posljednji 16. 26 Josip Horvat. 40. op. cit.-35. da je inicijativa za pregovore. VII. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. 144. (Zagreb: Putevi. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija.). s. da bih dobio sve Ringove izvještaje. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje. (Zagreb: Komisiona naklada St. Djelo ima 21 svezak. Čimić piše. Medjutim su 5. op. ali. 311.. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. 29 Prema Drljeviću. was because YugoSlavia might be divided into one. cit. IX. siječnja.-1928. koji su doveli do Markovog protokola. 2. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. makar je bio još u Pragu. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. J. Pukovnika House-a i Gosp. I.. od 28. Kanada. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda. i djelomično 29. 21 Vladko Maček. 1944. Medjutim.-1929. — Dr. 1918." J. 30 Na 14. Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to... Scialoje.). Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta. 1957." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. 20 Lovre Katić. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. Tu poruku zadržao sam za sebe. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. (Hrvatski Glas.. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. kolovoza 1924. 14..".. Pernar. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku. He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but.-1919. 39. Donio sam ovaj dugački citat. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York. s. Lazar Marković. s. op. 1924. 45. op. 1919. izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. — Trebat će. 29. 321.-13. 2.). S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj.). potvrdjuje Mačekovu verziju. 22 David Hunter Miller. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. da je neposredno poslije izbora od 18. 19 Dr. cit. II. s. 1942. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati.. 1938.). 334. Kugli. 346. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. III. u Karlovcu. cit. g.). My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka. svezak IV. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. Politička Povijest Hrvatske.." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". s. već su objavljeni u svesku XII. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. a nadam se. Može takodjer biti. "Tragedija dr. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. 125. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe. two or three States. br. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. Gosp. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. 28. Horvat. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. tvrdi. Izvještaji br. u pismu autoru ove resprave. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. 100. A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj.. s. s. — Dr. u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo.-43. br.) s 237. 31 Marija Radić. svibnja. 1923.

Horvat. 1959.. 35 S. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. Glojnarić. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. op.-39. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka".. i t. od 13. 1959. g. Dapače. g. Nemam pri ruci toga članka. 37 Marija Radić. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. 82. ali s izmjenom. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. VI. Hrvatska Revija. Benjamin Šuperina i dr. 1954. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. s. cit. (London: Her Majestiy's Stationery Office. Marko S. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. Pavelic otputovao je 9. cit. VI. Koliko sam dosad mogao ustanoviti. Košutića. Radić. 11. 1941. Pribićević.. s. Foreign Office. s. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić. s. cit. siječnja 1929.." 38 M. op.-41. svaka sa 6 stranica teksta. cit. Postojala je frankovština. B66. siječnja 1929. s. 31. 308.-51. 1952. Prema tome." (Hrvatska. prigodom 30. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. upravo kao da je osjećao. 340. s. Trebalo bi. s. 54.). objavljen u Great Britain. j. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove.. 33 To je moje nagadjanje. srpnja 1925. op. Trifković. s. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. s 256. siječnja 1929. a sa strane radikala Marko N. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. . koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. veljače 1926... bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu. op. siječnja 1929.). 21.. Na s. br. 28. 1. bez oznake mjesta) stoji. 51. op. 50. 51. op.. 34 S. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati." Čudna činjenica. koji su bili u logorima. 96. 20. cit. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. Nikola Nikić. cit.. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore.. Marije Radić. s. 2. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku. 2. s. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. Drljević. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". da učesnici u radu Ustaškog pokreta. 1939. Doći će vrijeme. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. Hrvatski Glas (Winnipeg. 6. Glojnarić. XII. britanskom ministru vanjskih poslova. koji su još na životu. Oba su djela male brošurice džepnog formata. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14. od 25. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine. u kojoj je toga dana.. I... 1959. Nasuprot gornjem. Prva serija. prigodom 25..-51. kao datum osnivanja pokreta. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. 38b Ivan Krajač. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. 125. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921." (E." Bogdan Radića. na večer. Horvat. 35. Lordu Curzonu. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. s. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. studeni 1938. 1941. 11. Drljević. sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. br. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. od 12. — Ilija Jukić. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti. g. 1919. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. listopada 1919. br. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. 50. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb). Svezak IV.-97. započeo svojim radom Ustaški pokret.... Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. u kojoj je pokret osnovan. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb). Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. dne 12. godine 1930. koja je bila provedena pet godina prije.. 42 Izgleda. op. dr. VII." 39 J. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a.. op. navodno. 38a M. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj.-39. godišnjice Ustaškog pokreta. III. "Dvije političke sinteze".). da se skloni od redarstvenog zahvata. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta. "Još nešto o Rimskim ugovorima". Frankovci su bili hrvatski šovinisti. s. koju je dr. br. s. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji.d. 38c M. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val. 125 40 S. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu.) Dok. t. 50. 1932. Djuričić i Ljuba Živković. Kanada). Buenos Aires. Tamo je donesen cijeli proglas. Kanada).. koju treba lučiti od ustaštva. 36 Dragan Bublić. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. glasila HSS. cit. «. britanskog poklisara u Rimu.. op.. g.. 339.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. cit. 99. Nipošto ne stoji tvrdnja. Buenos Aires... Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. I. brošure: Ustav Ustaše. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. Ustaštvo pak. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. te tokom 1931. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture. Ali. 1943. Dokumenti Današnjice sv. lipanj 1953.124 32 J.-67. da progone HRSS i da zatvore vodstvo. da je to zadnji njegov razgovor. XII. god. iz Zagreba u Beč. br. Da zabuna bude još veća. prema informacijama ing. Hrvatska Revija (Zagreb).. 138..-1929.. Kvaternik. 12. Hrvatski Glas (Winnipeg. da je dr. 27. cit. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. predsjednika Radića i njegovih drugova. kada je bio objavljen u novinama. te na taj način prisile Radića na promjenu politike. 1955. godišnjice Ustaškog pokreta.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

. Vladko Maček u pismu od 19. do 3. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. op. s." U istom članku Grdjić spominje. takodjer donosi cijeli tekst. prihvatili su tezu bosanskih Srba. Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe. s. 305. knjiga 43." M.-16. op. da su sve paklene mašine. 307. iz 1956. travnja 1941. I.. D. g.. «od. s. s. lipanj 1956.). Košutićem i Krnjevićem. cit. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov).. sastao 3 Mačekom. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske. "Do danas ne shvaćam. M. cit. 354-65. sabotirao sporazum. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. XII. 200. s. član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2. Cvetković...-21. iz god. Srdžba se je g.. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine.. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. Vlajića pak pojačala do paroksizma.-19. da je i ministar dvora. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T.. 12. Naknadno je utvrdjeno. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim.). 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu. P. C. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija.. jer. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. čim su pregovori oko sporazuma započeli. g. Ribar. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao.. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. op. cijeli govor. 199.. 1960. ožujka do 10. za dalmatinske Hrvate. 1941. 94 Drugi Cvetkovićev članak. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. 43. kako misli. i 23. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. i br. 1959. 16. osim one kod Vildera. cit. IV. Glojnarić. II. 1941. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. s. Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd. On se nije revoltirao na to. s. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život. 1957. da je i cijepamo. 1967. kako se vidi.). kaže Maček (s. op. 9. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. br.-69. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. 20. Drugi članak je: D." Šutej je. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr. Tvrdio je sasvim ozbiljno. s.-8.-8.. s. 18. Ribar. 26. 91 Prvi Cvetkovićev članak. 309.-60. bile djelo špijunske službe IV. 329.cit. 1953. god. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana. aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. 20. 5. neki su Srbi predlagali. Kanada). II. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine. 329. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27.. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković. Glojnarić. cit.-10.. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum.. Glas Kanadskih Srba (Windsor. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. Hrvatska Država (Munchen).-11. 8. Rapp-a. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu.. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan.. 7. iznio je. da ga ne odpusti". bio općenito poznat" (s. IV.. 10. (Zagreb. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe. Ostović. kao i Srbi muslimani. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije... cit. s. 95 Politički urednik Obzora. VIII. cit. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum".). koja je tada sudjelovala u vladi. cit. u prvoj polovini ožujka 1941. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković. op. Dokumenti o Jugoslaviji. 90 D. s. Cvetković. Vildera. a i nekih Srba u emigraciji. "Razgovori o Bosni". 1954. s.. 5. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest.-11. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji. s. Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". Vlajić je praskao. III. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris. u već spomenutom govoru. sv.. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće. 98 Krunoslav Batušić. 1463...-35. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO.). — 7. Hrvatska Država (Munchen). IV. 89 Branko Miljuš.. Krunoslav Batušić.132 88 I. Svi su tražili — autonomiju Bosne. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s. svibnja 1939. 10. 27. 159. 1939. op. cit. Ne stoji tvrdnja. šutej. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice.muslimanska 'Narodna Uzdanica'.. cit. op. s. IV. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". 110. kaže za Banovinu Hrvatsku. Namesništvo. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. op.. 67. 67. cit. "Kako je srušena Jugoslavija". op. br. koji su motivi priječili kneza Pavla. 24. 10. odnosno HSS.-4. I. Sporazum 1939 godine (Windsor. 93 Ibid. s. koja se je pojavila u emigraciji. sv. 3. 90a Dr.. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27. 21. s. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. Radmilo Grdjić. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana. Armijske Oblasti u Zagrebu". paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. Većeslav Vilder. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata. bez istrage i kazne)". 96 Maček navodi. op.-22. . od 31. da je namjera dra... 1960. 163. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka. Glojnarić. op.-17. 1929. Raić. takav je tekst bio odmah objavljen. s. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma.". 92 M." Vlaho A. Antić. muslimanska organizacija HSS. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka. Spaho.). br. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. Tu se je engleski poslanik. čudna je briga g. 13.. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije... Sv.

prema Mačekovom naredjenju. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. V." R. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing. 27. travanj 1956. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. cit. Hrvatska Država (München). Vlastima je postao sumnjiv. da je Maček otputovao u Beograd. da se vojska aktivno miješa u politiku. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. 9. ožujka do 10.-26. god. .. Milan Martinović. s većim ovlastima. da tu izjavu dr. Neki kažu. dane njemu osobno. da će umrijeti mlad. g. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. a djelomično je donosi u indirektnom govoru." Krunoslav Batušić. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba.D.H." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina.. Grol. iznesene preko Ing. cit. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. poslije 22 sata u stanu dra." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. kad je o podne 29. da je knez Mihajlo III. IV... s. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. već nakon par sati."... Njegov sin i nasljednik. travnja. da podje u Beograd. U svetlosti dokumenata". Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. g. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. da će biti vrlo nesretan. Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3. s. Pavlović. svibnja 1868. koji su od prilike glasili. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. i ne smije se više dogoditi. op. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. Ninčić. I Simović je obećao sve.. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. jedan Hrvat i jedan Slovenac. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. da gospoda iz Berlina. L. ali i prorokom. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. 250. Maček je tada već bio na putu za Beograd. br. III. da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane.. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. a ne Mittefliammer).. br. jaućući i plačući. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku.. Dr. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. op. br. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. ali da ta ne će dugo vladati. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. Maček. s. Bratstvo (Toronto. Jovanović dalje kaže. [Belakom?] i obavijestio ih. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. s. travnja uvečer ne slaže se s onim.. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi. prije Mačekove odluke. Maček. da se sutra.-49. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. Jovanović tvrdi. da se Mitterhammer i Kopp. "Povijesno razdoblje od 27. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). 1941. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima... moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom. 22Š.] [Ivo Degrel] I. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. a već istoga dana popodne stiže vijest.. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije. Jovanović. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'. ali sam vladar. tvrdi takodjer.. travnja 1941. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović. Bilo je odlučeno.. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka. Knežević. s. A Srbija. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)". Ribbentrop je to odobrio. 4S." [Točke u originalu. Kad su ga zapitali. St. So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. trebalo bi primiti s njima borbu. travnja 1952. te je Batušić.-54. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji. po njemu već usvojenih zahtjeva. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. lipanj 1959. Bilo 135 bi vrijedno. "Slobodan Jovanović u politici. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. — Krunoslav Batušić. "Proročanstvo iz Kremne". osvanuo u Beogradu. po posljednji put. i da ga je naprosto prevario... Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. Košutić i odveo Mačeku. siječanjožujak 1959. Vlada mora dati izjavu. moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor. 6. koji je mnoge stvari prorekao. IX. da to uopće nije bila sjednica vlade. 2. VIII. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka. jer ne može promijeniti njegov ishod. 103 Dr. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem. D.". Hrvatska (Buenos Aires) od 5. II. gdje je imao priliku. IV. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. 43. u 22 sati". osvjedočiti se. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve. jedino ako bj nas oni napali. 1943. 102 Maček spominje samo. 30. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. što mu je. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. Njega su smatrali čudakom.. kao na primjer 27. u cijelosti.. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. ponovno sastanu. Maček 4.. Trifunović. Maček". Simović mora priznati sporazum od 26. a Kralj ga potvrditi. ovlaste za pregovore s Mačekom. Kanada). Stepinac. reče. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). Košutića. 1941. članak: "Dr. Maček i Njemačka uoči postanja N. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1939. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. i da će se s njim ugasiti kandilo. 53. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis. br. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore.-44. Mačka. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin. što je iznio Maček. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. I tako je g. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu. Jedino spominje.134 101 Tako ga je identificirao K. "Maček me je tom prilikom zapitao. da će biti još nesretniji. u bitnosti priča isto što i Batušić.). Mitterhammer je tražio. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati. da vidi. "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da.. Mata je uglavnom prorekao. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. Nažalost se pokazalo. srpanj-kolovoz 1958. Jevtić i Kulovec). Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. zajedno s kraljicom. koje će držanje prema tome zauzeti dr. misleći na talijanski grad Cremonu. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv.. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin. Oružnici ga strpaše u zatvor. Poruka (London).

od 3.-37. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. suradnju.. 23. Naša Stvarnost (Johannesburg. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. s. u 5 sati poslije podne. srpanj 1956. moglo zaključiti. 1941. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. s. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. da bi Njemačka rado vidjela. HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj. te bi se.136 Dr. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. rujan 1952. i u glavnog junaka generala Kutuzova. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . travnja. Dečki.. 104a Većeslav Vilder... da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. II. op. pod kojima je izjava dana. prije podne.. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". koliko se sjećam. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. Vladislav Stakić. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući.. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. prihvaćen od nove Vlade. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. da ga datira tim danom. Reicha saopćava. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. sv. "Prošlost na optuženičkoj klupi". Južna Africa). — Krunoslav Batušić.. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. III. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina".. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. cit. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. br. Wesenmeier [Veesenmayer]. pazite.. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani. kaj delate!" 108 Mato Rajković. Vi proglasite Hrvatsku"." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. Po svemu izgleda. rujna 1958. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru. Nato sva trojica sastavljaju .. kaže. 5. da Jugoslaviju poštedi od rata. Mačeku sam rekao. Treća se osoba ne spominje. ponudio... govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. 110 Krunoslav Batušić. 1941. 12-. To se je Mačeku oduvek svidjalo. još nisu potpuno razjašnjeni. II. proglasi hrvatsku nezavisnost. da su Nijemci protiv njega. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji). Zanimljiva je činjenica. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. Julije Makanec. IV. ibid. g. da on. 228. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. ali je teoretski moguće. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. do 6. što smo ja i on dobri prijatelji otprije. Hrvatska Misao (Buenos Aires). tvrdi. koji mu u ime vlade III. Hrvatska Država (Miinchen). Eugen Kvaternik. Maček odbija s motivacijom. da je morao bježati pred narodom.. III. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb).." [Sve su točke u originalu. Mussolini je tražio. Hrvatska Država (Munohen). koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. 18.. op. a najkasnije do subote. prema tome. da je u rujnu 1941. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. da su Tomašić i Farolfi. 1941.". ali se ne sjećam točno. iznio je. "u kojem ga se poziva. kao i okolnosti.. Slobodna Riječ (Buenos Aires). dr. Hrvatska Revija (Buenos Aires). A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. da ga skloni na. bude poglavar buduće Države Hrvatsko. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta.. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. Prema njemu. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31. Kao dokaz.-35. Odmah sam primijetio. 'Svi su naši manevri nepotrebni.. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. konspirativnoj osnovi. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. da on. 107 Bjelovarske dogadjaje. a možda po njegovom prijedlogu. 109 Eugen Kvaternik tvrdi.. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. da je Slavko Kvaternik "još jednom. piše o Mačekovom proglasu na narod... Maček i Košutić. Eugen Kvaternik.-11. IV. opaska na s. 95. 36. III. a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. br." 106 Mr. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. II. odlazi s njima u banske dvore. Nemam pri ruci toga članka. travnja 1941. ožujak 1959. U sobi u kojoj sam bio primljen. Tamo već nalaze neke Nijemce. "U službi za Hrvatsku". IV. 10. Maček ništa ne piše. pukovniče. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. s. da se je Kvaternik prije 10.". lipanj 1956. Vidi opasku 111. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. automobilom sam otišao do dr. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. IV. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju. piše: "G. nalazili smo se ja.. kolovoz 1959. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. 217. 34. kako da postupa kod proglašenja NDH." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. ali jedva su uspjeli. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić].. da je sporazum od 1939.. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. odmah. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". O ovome dr. god. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj".. Maček. IV. jer sam i sam imao tu namjeru. cit. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne. br. IV.. g. 3. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. o čemu mi je kasnije Zvonko pričao.].] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. Mačku. g. tvrdi. do 2. jer je on tada bio na slobodi. X [Dr. 13. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. — Taj dogadjaj Batušić ne datira. opisao je njihov aktivni učesnik. sv. Kemfelja je doživio. — U razgovoru s Bogdanom Radicom.. prihvatili ideju samostalne hrvatske države. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. 1 to 10. br. Maček. može služiti i to. kupi putem još neke istomišljenike. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu".-18. s. Mladen Giunio-Zorkin?].

u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek. od 12. da mu je ime Mihajlo]. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro." Vidi takodjer opasku 108.). u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. da je njemačka vojska predala vlast'. pa ni HSS. 25. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima. ibid.". Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. Slavoniju sa Srijemom. 12. s. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu.. [1959. jer će taj biti u zametku skršen. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. s. te je preuzeo vlast. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires). odakle je uzeo tekst izjave. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. Ako hoćete zaštititi svoj narod. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g. 1941. općinske načelnike i odbornike. I. sv. 1939. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. gospodine predsjedniče. ………. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže. s. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini. 4S. 1958. 139 Na to dr. Mi ne želimo novih žrtava. u Banskim dvorima". kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana.. 20. 17. U to. IV. 1956. Travnja 1941. 112 Mladen Lorković. Blažeković ne navodi izvora. njegov .. 160-61. (2) Milan Blažeković. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. tokom 1943. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav). Slavko Kvaternik. "Dr. O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. Bosnu i Hercegovinu. Dano u Zagrebu. 1. Blažekoviću nije poznato. ali u pismu autoru ove rasprave javlja.-70. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. cit. "Riječi i činjenice. ulazi u radnu sobu predsjednika dr. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. a ne tekstualno donesena. 22. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. Bilo bi vrijedno.-68. da ostanu mirni. 15. op. vodja hrvatskih nacionalista. 47.. 69. 58. ibid. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način.-50. Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. 1. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. Vladko Maček."...' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima.-19.. 1958. g.. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi. Dr. god. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. travnja 1941. s. 21. njihovo pisanje navodi me na pomisao. Košutića. travnja. vodja nacionalista u zemlji. s. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Sve članove HSS molim.]. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik.. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'.Ne smije se pisati. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. Medjutim. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. travnja 1941. i 1953. Hrvatska Revija (Buenos Aires). te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke.. travnja. koji je izišao još u večer 10. sv. ožujak 1955. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. Edmund Veesenmayer. (Čakovec). Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. Maček prisutnom podpredsjedniku inž.. Augusta Košutića". te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948.. koji odgovara: 'Ne. bile su poduzete dvije inicijative.-21. sv. Kalendar Hrvatski Glas 1956. s. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. koji je pripao Jugoslaviji. s.. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. Poslije objave Mačekove knjige. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. "10. Mačeka na organizacije H. molim'. 1957. kad bi se to djelo ponovno izdalo.138 poziv dr. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943.-49.. To možete učiniti jednim proglasom na narod'. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. Ne znam. 19. sv. ožujka do 3. travnja s datumom 11. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". br. sve kotarske odbornike.. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti.. "Moje uspomene iz velikog doba. ibid. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing. V. Dr. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". s. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. Milan Martinović.-25.. itd.." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. Budite i sada veliki!' Dr.S. Dalmaciju. Njega predstavlja poznati nam bečki ing.. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. sv. da bi HSS službeno ušla u vladu. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti.. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. posliie nada Italije. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. pozvan. dne 10. 113 Prema Košutićevom pričanju. Travnja 1941. koji su na upravnim položajima. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. tako se ne smije pisati.. da je Milan Martinović. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943..S.—10. glasilu HSS. Pozivam sav hrvatski narod. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju".. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković.. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. posebice političar. Vladko Maček i 10. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji.. i (3) Dragan Mirković. da se to ne može kazati.

000 u Sloveniji i oko 1.000.000 Židova.000 do 8. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži.000. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. te (3) Bosna i Hercegovina (2. Kad se zbroje ove brojke. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. prebjeglih iz Njemačke. koliko ih navodi sama knjiga.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi. S predgovorom dra Alberta Vajsa. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. triumfalno je izjavio. Stara Pazova. da se zaustavi razvoj dogadjaja. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. Dodavši toj brojci 39. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. koliko broji Baranja. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. vlade jasno. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka.502. novosadski rajon.). iznesenih u knjizi. …… Već prvih mjeseci 1942. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige. 1952. Prema toj knjizi (s. 64.000 (s. Da bi se moglo ustanoviti. barem naoko. Kod popisa pučanstva 1948. 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr.-206. poslije njegovog povratka iz Beograda.739). Prema tome. bilo u NDH. Ilok i šid). oko 20. Šid i Vukovar. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s. a ne 75. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. Prvi je postao VIII. u Hrvatskoj. 116 Brojčani podaci ibid. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. Ali i brojka od 31. da je izvan NDH ostalo 44. Brojke su dobivene na taj način. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. Pavelić bio ja s tim izvještajem. Ruma.). raštrkanih po cijelom svijetu. a drugi III. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931.000. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali. 61.. U tekstu spomenutu brojku od 890. Koncem veljače 1942. navodno. Vidi opasku 112. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. Stara Pazova. navodi se. koja nije mogla privući Srbe. Posljedice su poznate.277). dakle. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi. ustanoviti točno. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15. Ruma.000 Židova (s. 789.000 ili 32. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića.060). Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. 1954. odnosno Novi Sad. Prema tome pisac uzimlje. a drugi Novom Sadu. a u Bosni i Hercegovini 14. . Bačka Palanka.).480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. Naime. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. . da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja.252.565. iako ih se je od 890.000." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se. da u Srbiji živi oko 25. XIX. koliko ih je. pisanom u Berlinu na 25. da je došao prikladan čas. četnici — ustaše. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. Meni se čini ta brojka preniskom. koja je u sklopu Crne Gore (33.). preživjelih u Jugoslaviji. te za onih 14. radi usporedbe. a ne Srbin. pregovora i nadmudrivanja.. impresioniran. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome.000. nego se. jer se navodi.). da nije bilo agresivne politike Italije. U stvari.000 u Bačkoj i Baranji. (2) Boka Kotorska. Zdenko Levntal. Ako je ta predpostavka točna. izlazi. a 28. Taj dio. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske. dobiva se.000 Židova. stvoreni zaključci ostali su na papiru. odnosno Jugoslavije. To bi bila polazna točka. da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. koji da će sva ta pitanja rješavat. Austrije i Čeho-Slovačke (s. i nakon tri mjeseca razgovora. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema.. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa. . Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova. a to je za 10. X. koji je uklopljen u kotar Vukovar.). Pavelić je naglasio. 205. Ali. ur.000.140 raison d'etre i ceterum censeo. Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom.000. XIX. XIX. naoružavalo četnike i pasivno promatralo. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. Irig.500.000 ili 32. i podatke židovskih vjerskih općina. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun. naprotiv. XII. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. Dr. Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. Dr. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31. beogradski rajon. dr. Srijemska Mitrovica i Šid.000 u Makedoniji. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. da je 1941. Beograd: Savezni zavod za statistiku.265 Srbima. Bila je to. te mjesta Šarengrad i Mohovo. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. 1. 7. da se izgladi sukob sa Srbima. administrativna podjela bila je izmijenjena.000 Židova. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera. Srijemska Mitrovica. Pavelić je trebao mjesece. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53.000 Židova.. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad.000. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije. 72. Na njeno čelo stavljen je Rus. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. bilo je mnogim članovima hrv.000 Židova u toku rata (s.000 na teritoriju anektiranom Italiji. 1941. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael.507 Hrvatima. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije.

. s. svi su tamo stradali (s. II. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode.).). br. taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. veljača 1955. Od toga je. potisnuta. "Talijanska politika spram N... kako je pisalo u njegovom podnaslovu. kojom se vodilo hrvatski narod. IX.. 257. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. oko 5.-68. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici. i 240. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. dosad držanih u pozadini. studeni-prosinac. svibanj-srpanj.H.. i 24. "Riječi i činjenice. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića.). 425. 345. da ja i ta brojka previsoka. s izuzetkom od nekoliko osoba.). 5. 164. Zato je i njihova sudbina zapečaćena.000 Židova. 1950). "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. Hrvatska Revija (Buenos Aires). koji vrijede od početka do svršetka povijesti. 69. 5. potenciranih u jednom razdoblju. (210. s.-64. Apokaliptički finale bio je neminovan. s. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi.).-7. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. pa ako nju izgubi. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago). svibnja 1944. s.-58.000 Židova. bilo predano Nijemcima koncem 1942. Tabor-u.-49.. "Bitka na Lievča polju. 509. 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor. j. 1959. i 22.-3. (213. .." Eugen Kvaternik. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske.. br. 10. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske. da je izgradimo na načelima slobode. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena... Ti su članci djelomično memoarske naravi. imade svoj duboki moralni uzrok. (211. 15. cit.) od 16. (214." "Ne zaboravimo jedno. 22. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld). 2. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25.-35. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". Ta je izjava bila objavljena u New York Times.. op. "Te hrvatske vlastitosti pravde. 1. nego protiv svojih najboljih prijatelja. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon.. 234. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. posebice razdobljem od travnja 1941... 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov.) od 26. br. Hrvatska (Buenos Aires). koji je boravio u Zagrebu od 1941. 19. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. ljudskih mana. do rujna 1942. lipanj 1959. 24.. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires).).. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ". 21. cit. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. 18. Vladimir Dedijer. 5.. br. 7.-1945.. ako dopusti.. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom. br. čuvar zakonitosti i poretka. g.H.D. s. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. Bosanski Pogledi (Beč). br. i 1942." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. Iz toga vrela nisu crpili oni. 73. g. u prvom redu. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g.".". mogu biti primjerom.) i br.-23.. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. (266. a mi smo njezini svjedoci i dionici.. s. da narod često predstavlja samo jednu ideju.-92. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. Bilo bi vrijedno." Filip Lukas. g. 20. Do nas je pak. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". 61. 122. Dnevnik. t. opaska na s. br. po kojima je hrvatski narod postao ono.142 Na temelju gornjega izgleda. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941... prema Levntalovoj knjizi. s. naglašuje Lukas. 1. što je sada. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone.-23. 129.. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je.D.-215. 1955. — Tamo su objavljene sve tri rezolucije. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944. (216. g. zabluda. X. g. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. 1956. dopisniku Reutera J.-187. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici". g. 1941.. (1956. s. I. katastrofa naše N. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944.]. kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim. kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. br. XII. …. 75. Rušinović i Lobkowicz. ožujka 1942. IX. 15. XI. op. svibanj 1942. 1. X. 113. op. da je izgradimo onako.. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti. i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu.-1945. i početkom 1943. pa druge mjesto nje prevladaju. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića. gdje je bio profesor ekonomske geografije. V. 122 Vanča Mihajlov. Nažalost. br. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". 1952. XII. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi. pravde i čovječnosti. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika.. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. čini mi se. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". Hrvat-ska Revija (Zagreb). pravde i čovječnosti. do jeseni 1944.. Moj je utisak. 3. na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom. "Rat od 1941. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov. (212. 123 Uvodnici tjednika Spremnost. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić].. br. br.

u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. 263. da je spomenica pisana početkom 1943. 132 Stijepo Perić. 7. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa".. U opasci se kaže. navodi datum od 27. Br1632. 22. br." Hrvatska (Buenos Aires). Kvaternik. 1951. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten. br.. IV. ibid.D. s. od 1861... ili je pak to datum. s. 13.. op. Pawelitsch zum selbstandigen. 126 Enno von Rintelen.. 3. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. 134 Eugen Kvaternik. s. naziva prošlom godinom.).. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. (Buenos Aires). — E. travnja 1941. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". L." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije.). Ne navodi se ni datum.." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije. 143. 10. 172. br. s... tom II. s..".. cit.. k. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. dio. Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god. IV. cit. Hochverrat... dom. medju ostalim. trebali bi nastojati. 1942. "Talijanska politika. 125 Vjekoslav Vrančić. op. 7. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. 137 Eugen Kvaternik. Marko Sinovčić. kada je demarkaciona linija povučena. 144 Spomenica.". 1944. s. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata. koje nemam pri ruci. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru".". editor.. 134. "Pregovori u Ljubljani". II. 1. 64. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden. s. "Rimski Ugovor". s. Iz samo dokumenta nije jasno.". s. dok. cit. 144. Mussolini als Bundesgenosse.. Vrančić. s. cit. 38. op. N. "Preludij Rimskom Ugovoru". 53. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. sv. i 37. s. cit. Vrančić.D. 127 Pranz Halder. da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V. 1938. Da li je to datum. Armee nicht noetig. cit-.. te bi se moglo zaključiti.. Abgrenzung gegen 2.-61. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. ratni. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief.. N. weil sie doch nicht antreten. op. Vrančić. V. s. s. travnja'.. s. op. 136 Eugen Kvaternik.128.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.). 146 Spomenica.) stoji. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH.-4. (3) Pavelić je dao početkom 1949. "Ustaška emigracija. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke. 1943. "Riječi i činjenice.-69.H. s. Sloboda (Buenos Aires). 1955. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941. a svaki tom se onda dijeli na knjige.) od 10. 1952. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba. VIII.).. 135 Edo Bulat.. s.-1945. "Riječi i činjenice. siječanj-travanj 1949. siječanj 1949.VII. cit. 8/2-1. angeblich nicht angreifen. do . s. do 24. stupac 2. VI. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. koja izlazi pod gornjim naslovom.H.. 138 Vjekoslav Vrančić. cit.. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada. 170.. s. T.) u članku Arhiv.. 137. kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva. jedan interview o tome Marku Sinovčiću. 133 Marko Sinovčić. i 266. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. 570. do 24.. I. 22. g. 260. četvrti Bosne i Hercegovine. Sinovčić. br. IX. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte." 130 Eugen Kvaternik. ima 7 tomova. 7. unabhangigen Staat erklart worden war.". s. 286. 260. (127. 39.: "Es bleibt noch zu erwahnen. s. 247. Haben in Albanien nur Angst. br. 67. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom. g. op. op. (1958. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr. 1951. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo.-173. Hrvatski Narod (Zagreb). s. 145 Spomenica. 261.. cit. koga je on objavio. 139 To je drugi Rimski ugovor. op.. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu..000 dokumenata). "Još nešto. s. 1953. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta.) donosi na s.. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". 128 Helmuth Greiner. kada je akt protokoliran. knjiga 2. IX. reg. 140 Vjekoslav Vrančić.. s. g. 259.: "Italien faellt als Partner vpellig aus. 24.-8. IX.-50. Dnevnik ima 7 svezaka. op..). Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben..". 4.. 1939.). op.. 67.. Hrvatska Misao (Buenos Aires). VIII. na što se odnosi datum 23. sv.. Vodio je stenografski dnevnik od 14... Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. "Riječi i činjenice. Kvaternik. 1942.. 249. Vojnoistoriskog instituta (s. ibid.. treći Crne Gore.. koja se odnose na jadransko primorsko područje". Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. an der julischen Grenze koennen sie vor 22.. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod. 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju". 1950.. Do konca 1958. 1951.".. 261. navodi taj nadnevak. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten. Gornja "Spomenica" donesena je na s. cit. 202. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga.. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu].-266. 142 Šime Balen (Pavelić. s. a da nije naveden nadnevak njenog postanja. šesti Slovenije i sedmi Macedonije.). Sloboda (Buenos Aires). 1. 33. 60. ni izvor odakle ju je autor dobio. 143 E. cit. op.-20...000 dokumenata). Die zweite italienische Armee in Dalmatien. 1954. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige. NDH. peti Hrvatske. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. s. s.-38. 243. U toj se spomenici 1941. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. i 1942. 2. 12. Hochverrat. da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350.

godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. Mi ćemo iznieti.. General Skoliber bio je jedan od onih.. Kvaternik. den 17. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. siječanj 1954. s kojima raspolaže. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. jer su živi napustili Lepoglavu. (203. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren.. Nismo im bili prijatelji. Vrančić objasni. kao i sve druge hrvatske zatvorenike.. 33. da kažu. da u tudjini ne potvrde. Bologna: Cappelli. 11. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet.-3. neka dade o svemu točan prikaz." Vjekoslav Vrančić.. što se je poslie dogodilo. 1943. s. tresli. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. 244. g.. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo." [Vjekoslav Luburić]. i samo je Vrančić. jer smo se bojali. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist. Prema ovome bi se dalo zaključiti. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. br. Taj je članak. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten.-48. pa ni onda. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. dok je bio njihov namještenik. cit. s. u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. i neka im Vrančić odgovori. Prvi svesci su izišli 1952. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". Vrančić je dao zapaliti 1941. jer su oni htjeli s nama ići na Zapad. 1956. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave. ali ih nismo ubili. Drina [Madrid]. Neka nam dakle.. I u momentu. Drina [Madrid]. IV. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. siječnja 1960. (Treće izdanje. III. da prekrije svoje stare veze. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3..-2. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba.. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. [Ante Pavelić]. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. "Luburićeve izmišljotine".. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. 47. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. imao interesa spriečiti. Auf Grund erhaltener Weisungen.-12. op. g. 1952. Hrvatska (Buenog Aires). br. br. ……. 150 E. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. "Još nešto. 118.-45. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića. a on neka kaže. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. dakle. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. rujna 1939. kako se vidi iz naslova. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. prosinac 1953. 168-69. br. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. a još nas više ima. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje. 98. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. da su preko Vrančića i kom. IV. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. 1957). s. O njima će dati svoj sud poviest.. a. g. 149 Tako je pričao sam dr. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. 151 S. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. veljača 1956. i zna za njihovu sudbinu.. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda." Tri godine kasnije. 149a Filippo Anfuso. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. Hrvatsko.. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. dr. .. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. VI. (Buenos Aires) od 5. Nažalost. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944.) od 6. 1. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. Milan Blažeković. te koje su narodne snage. Deveta serija započinje dokumentima od 4. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". koji je bio i s njima i s nama. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. 11. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. "Bitka na Lievča-Polju". koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. budući da su s njima imali vezu. šta se je sve dogodilo.. Ima nas. X. VI. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud. a nadam se. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. Tako nas obtužuju. on nije sačuvao tekst hrvatske note. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika.". ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri.146 Mussolinijeva pada. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje. s. a i ono. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. njihov prijašnji ortak. koje su ih snage pregazile. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. g. Drina [Madrid]. Nov. "Hrvatskoj Emigraciji". Milan Blažeković. 152 Vjekoslav Luburić. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. kao ni oni nama. Kolekcija se dijeli u devet serija. Berlin. 1. i s kojima se nama prieti.

. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. pa i sami Vokić i Lorković. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. g. Vom Ende zum Anfang. Pisac tvrdi. 17. [L] Farolfi.. Vokić. [Vlaho Raić]. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji.. 189.. br. novije povijesti". s kojima raspolažem. Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića. da se to može jedino postići. I. 1960. pored već spomenute Mačekove tvrdnje.. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere. Australija). Vlaho Raić. 15. [Vjekoslav Luburić] M. od 27. Krnjevića bio je R. 40.glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. Vokić. i 183. partizanima. br. 31. g. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. 10. iz 1950. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. g. Poznato mi je. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 24. te je kasnije Tito 'likvidirao'. Danica (Chicago). i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. "Vokić j Lorković u svijetlu istine". piše. br. . XI. da je "Tito došao na sotonsku misao. 22. II.. 1949. na s. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati.-17. U knjizi: Gustav Stockelle. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. g. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. 2." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić.-54. X. Ivo Omrčanin. V. g. izgleda pukovnik UDB-e.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. Ante Štitića". V. Slobodna Riječ (Buenos Aires). nego da uništi hrvatske oružane snage. VI. Nijemci su naslućivali.. 1.. Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?". 248. 28. s. izgleda prema podacima Branka Rukavine. naveden u našoj op. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'.. Zatim dr... Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. g. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser. Ć. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. Miroslav Varoš. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia. 8. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. g. Konačno. Pavelić. "II 'putsch' croato nel 1944". Tomašić. Kako se iz naprijed navedenog vidi. od 9. napisao opširni izvještaj o puču.-191. Omrčanina. čaniću. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. veljača 1950. Jeronim. Spremnost (Sydney. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića.. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)"." Miroslav Avdić. O puču je pisao. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti.. V. jer su samo stanoviti domobranski častnici. i 19.. br.-32.. XI. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu.. domobranski general Matija Čanić. XVII. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču... Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?".-3. U domovini je Mato Rajković. tako da su samo djelomično uspjeli. No.). Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski. lipanj 1959. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. g. Y. [Miroslav Varoš] M. 1. s. bez oznake izvora. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja. "Pogledi". Nedavno je anonimni pisac iznio..... piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". Mislili su. o puču Lorković-Vokić. Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". 1958. pa čak i Nijemcima. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige. ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani.. da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji.. s.. IX. čanića. želeći je proglasiti protektoratom. V. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). 44. Onda bih i ja iznio i druge podatke. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. Blaško Štitić. 1. koji je i sam Višanin. sv. Danica (Chicago). 131. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima. 29. a kojoj sam i ja pripadao. od 6. g. dokazom je. Rim. a za drugi od ing. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. Vlaho Raić objavio je kratku vijest. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. i 1956.. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. da je Stijepo Perić već 1945..). 8. Augusta Košutića. 25. Nisam imao u rukama članak g. br. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću.-185. br. neka posluži to. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. 36. bili 'likvidirani'. studeni 1959. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). te ga nisu upoznavali s pripremama za puč.. U tu akciju upleten je bio i sam dr. to je bilo u planu komunista. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". 10. da su Lorković. Bilo bi vrijedno. 45. Marijan Nikšić. veljača 1955. Drina [Madrid]. ali izgleda. br. br. VII. Kanada). g.. X. Grupa rimskih prijatelja gen. .. Danica (Chicago). Konačno.. 113. I. (1950. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. 43. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. "Jedna epizoda iz hrv. 48. od 13. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. objavio o puču deset članaka. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". i 5. Taj drugi članak. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. br.. 1956. "U obranu pok. da su Lorković. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. 1958. 26. Moje je mišljenje.. Slobodna Riječ (Buenos Aires). da iskupi svoje obećanje iz 1953. 35. Da je moja izjava istinita. kojim raspolaže. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". braneći Farolfia. Sv. Hrvatski Glas (Winnipeg.. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. 1955. g. 1945. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. 1959.

1933. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. Godine 1949. 1861. da nije bilo Karamarka.-1937. od 29. a djelomično i Splitu. Washington: Government Printing Office. svibnja 1945. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. Series D. 156 F. koji je tamo bio prisutan. 155 Od 30. bit će prikazani u svim pojedinostima". da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. D. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. 1949. 154 Eugen Kvaternik. god. Sviežčić I. 5. jer je još uvijek suvremeno i važno. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. 44. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. cit. 1960. Jedan informativan članak o Bleiburgu. 1945. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima. Mladjeg njegovog brata. V. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. Nato je Pavelić 8. Jurju Krnjeviću.). op. Gottingen: Musterschmidt Verlag. s. IX. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. Serie D. 10 svezaka. u Austriji. serije D. do 1945. Otvoreno pismo dru. 1937^1945. u četiri serije: A. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. 1951. (2) Erich SchmidtRichberg. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. 1956. 1949. Wels. From the Archives of the German Foreign Ministrv. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku. 79. X. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". br. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. kojemu na žalost ne znam imena. s. koji se je krio pod imenom Marković. piše. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921.-40. Odatle su uzeti gornji podaci. Iz predgovora svesku X. u 23... Bauer u tom članku tvrdi. koja obuhvaća razdoblje 1937. 160 Tako je Maček pričao Singeru. travnja 1945. Munchen: Verlag "Welsermuhr. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. g.. Matu. vidi se. nastojeći raščistiti pitanje. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. .) pregovaram s engleskim generalom. 1957. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. 1940. vojske pred Bleiburgom 15. 1950-1968. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. do 26. 78 ss. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora.. 520. da engleska vojska ne prima našu predaju. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. 1. saobćio 151 nam je. Tu je upoznao Ljubu Miloša. Vidi op. VIII.-1945. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. po naredbi bojnika Matkovića. tom je zgodom gene. od 31. Dapače. 39. Crljen je napisao. 31. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. da Karamarko nije sudjelovao u puču. Cijele serije A i B. Danica (Chicago). koje je nedavno djelomično objavljeno. 7. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. polazio u Splitu. On je sedmi razred gimnazije 1939. br. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918. Prošlo je već deset godina. odlučniji su se razbježali po šumama. Oton Knezović. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. To Karamarku ipak nije spasilo život.. 1949-1957. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. a nikako partizanima. vidi se. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. da je general Lohr u noći od 7. neposredno poslije hrvatske katastrofe. Kad sredim svoje bilješke i uspomene.. strijeljali su Talijani. 29. da utvrdimo modalitete naše predaje. engleskog izdanja.". Graz: Verlag Ulrich Moser.00 sata. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. C. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. (3) Herman Neubacher. a drugi Slovenac) saobćila. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku.-1944. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu. Taj čovjek. g. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. da li je Karamarko sudjelovao u puču. u Klagenfurtu. koji obuhvataju razdoblje do 31. (4) Lothar Rendulic. na 8.. Iz sveska I. Bericht eines fliegenden Diplomaten. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. Documents on German Foreign Policy 1918-1945.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. 1937-1945. Vom Ende zum Anfang. bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. Baden-Baden: Imprimerie Nationale. s. počela je izlaziti serija D. Danica (Chicago). svibnja rano ujutro donio odluku. a da svoje obećanje nije iskupio.. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. Klagenfurt. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. B. Prosinca 1946. Dragojlov. Dva dana kasnije bio je utamničen. Der Endkampf auf dem Balkan. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. srpanj 1956. 10 svezaka. VIII. 1183. do lipnja 1944. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. 1955. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a.-1944. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. br. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu.

Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. 1941. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju. Zbornik II/2. studeni-prosinac. koje su mu pripisivali protivnici. Prvo. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. vijala na stanicama samo slovenske zastave.. op..odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). 163b Ibidem. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21. Izgradnja nove Jugoslavije.. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s. 85.: ".152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni. op. 113. cit. op. s. Javite da li se s tim slažete". U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića.. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba. 1. 1952.. s. g. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić. 1947. Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. 42. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. da je komunistički i protunarodni. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro. odnosno Grigor Vitez." Taj je citat naveden u članku: M. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura. komesara Glavnog štaba Hrvatske. i lično se bogatili.. 1951. 74-81. rujna. s.M. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. 42. Akademija. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr..).).-42. (Beograd: Kultura 1950.Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires). I. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. 6. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. Rezultat bi bio isti. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku. predgovor Mije Mirkovića. kakav je ikad osjetio hrvatski narod. s. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. god. u opaski 37. N. 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. br. 1959. 172 Mile Milatović.. Taj stav bio je šovinistički. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. XVII. 14. Bekić. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd.. s. 1948. s. 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. 1959. Zagreb. bez ikakve pobliže oznake. 3. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati. kao srpska stvar — i taj se komunizam . XIV. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". N. Vazduh. 29.. 1957. 168 Vjekoslav Vrančić. br.).. 1. knjiga 2. 155. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. rit. s. Vucković . odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio.. izlagala na stanicama slike. piše Centralnom komitetu. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju. 77. do 27. s.. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo. 47.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Hrvatska Riječ (Belgija). Vidi op. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. op. VII. g. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. Dok. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. s.' [Točke u originalu. siječanj-veljača. "Prošlost na optuženičkoj klupi. 1. prospekte. III. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje.).. s. 163 Rodoljub Čolaković. Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. Josip Broz Tito. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". 84. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. uglavnom. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić. . 25. To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. VII... Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad. 167 Zbornik II/2. stvarala se prilično nezdrava situacija. odnosno N. X. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru. 1955. 257.. Evo šta. op. od 20.: "Maček je bio slab vodja.. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri. iz naše op. 42. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani. 169 Zbornik II/2. 163a Ibidem. 1953. Vidi op. j.. — Taj sukob morao je izbiti prije 25. 383. 115. Tajne 'Kabineta u sjeni'. cit.. s. drug Kardelj. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. 9. br. 1948.-37. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka"." Josip Broz Tito." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. I...-2. Bosanski Pogledi (Beč). kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović.. XII. t. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. Treće izdanje).. s. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2. pojedince i društvo. 36. Tom II. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. izmedju ostalog. cit. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. 170 Vladimir Popović Titu. s.." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. 1957. XI. i da bude Hrvat.. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva." Zvonimir Jelinović. 36.. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske. br. Vladimir Dedijer. 1958. op. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav. s. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH.). 175 Ibid. 29. 25. br. Dok. 173 [Adil Zulfikarpašić]. 21. 177 Na pr. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova.

odijeljenu od Srbije.. IX. pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. Kanada). 632.. milicije i UDB-e. ur.—10. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar..). 185 Emin Batlak. 19.. IX. 1955. Hebrangov "islednik". 1955. 1945. II. g. br.. ne pokušava odgovoriti.-18. sv. Kanada). U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju. g. III. Kanada). g. sama činjenica. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. 1. su isključivo Srbi." (s. proglasio je. VI. Bijeljini. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. što umirem od srpske komunističke ruke. i 18. Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje.. Raić.)." (s. 189 Enciklopedija Jugoslavije. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt. Izdavač knjige podvalio je piscu. 4.. br. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. 142. od 2. 1919. Takodjer u Karlovcu. 256. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu..). jer je branio hrvatske interese.. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima".. Milatović je nastojao dokazati. Hebrangove veze s Moskvom.. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega.). generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). 1952. 61. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci).154 održava pomoću vojske. Brčkom. Zenici. 194. d. od 1. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu. (Zagreb. cit. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo.. 1919. s. 43." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. u Tuzli Gavrić Mitar. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije. da je Hebrang stradao. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. odnosno Kominformom. s. da nije bio zatočen u Jasenovcu. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje. 183 Vlaho A. 2. Foči. Zemunu. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada. s. V. . za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. V.). cit. komandant milicije Kosorić Obren. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. na s.. od 3. Rogatici. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije. XI. "Za volju istine". Iz cijele te knjige vidljivo je. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. Osijeku. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka.Y. od 15. jer izvještaj počinje: "Ustaše. br. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha.. veljača 1950. br. op. Bihaću. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav. većinom seljački sinovi. 406. 17. 183a Vekoslav Farkaš. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. odnosno. komandant Armije Apostolski Mihajlo. 187 Važno saopćenje" ibidem. "Razgovor s dr. 1919. od 13. Rudi Kolak. s. 21. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda. 1393. 3. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. (4.. Milatoviću. Raić. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota. i s. da bude lakše pristupačan javnosti.. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču.. tko je i zašto falsificirao dokumente. br. Hebrang je tvrdio. s. 190 Na toj katedri docent dr. objavivši faksimile dokumenata. A. sv. Glas Kanadskih Srba (Windsor. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. 8. od 18 IX 1919 godine" (s.: Vladimir Dedijer. Iz ovog se vidi. travanj 1959.. javni tužioc Boro Popović. Gospiću. promijenio svoje ime u SHS Sokol. Glini.-8. s... kao da smo još u 1918. 184 V. New York 36. 180 Mile Milatović. 31. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. 195. — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. g. 1958. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. 1950. op. sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan. 18.-20. (1960. 193. kao i u Travniku. br. XI. Rumi. Slavonskom Brodu. Mitrovici.. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7.. I. 182 P.). Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. u Banjoj Luci Voja Ilić. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba). 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. na dva mjesta..). odbora H. nenaučno. Krnjevićem". dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. i da je brojenje sjednica počelo od početka.). a 12 komesare Srbe. 433 West 48 Street. V. Hrvatski Glas (Winnipeg. a ne u 1959. (Denholme. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. listopad 1959. u faksimilu. 231.). ožujka i br. 11. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin." (s. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. g. II. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. Prijedoru. op.). i t. br. XI. kao što su već objavljeni oni austrijski. 1958. 24. g.. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo..). u Mostaru Gagović Sveto. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. opredijelio kao Hrvat. sokola u Suhopolju održane dne 7. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. Medjutim. 1955. a tjeraju u laž pisca. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi. s. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. Dnevnik. 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). Jajcu. 4. 377. a Hebrang je tvrdio. 45. N. koji služe u Jasenovcu pričaju.". 2. jer je bio "ustaški agent". Od članova CK KP BH 61 su Srbi. 1959. Hrvatski Glas (Winnipeg. a šef UDB-e je Kovačević Brana.).. S. 187a Islam. 5. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. svibnja.

Isto tako kao i rasprava. podatke o njima treba uzeti s rezervom. talijanskom i francuskom jeziku. 1952-1959. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. druga serija. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. Memorandum. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Processo Graziani. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. Prva serija. sedma serija. 1933. koja se odnosi na razdoblje 1895. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. prema tome. 1935-1939.914-1918. Kuzma Kuharić. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu.-1918. Engleska. A-HIDJ. Dokumenti. Beč: Oesterreichische Bundesverlag.-1958. Youngstown. Leading Statesmen and Religious Leaders. 3 sveska. 8 svezaka. Ivan Stipanović. nego ih unosi prema sjećanju. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti.1958. odnosno sekundarne izvore. Ohio: Croatian National Council of North America. 7 svezaka. odnosno članka. I documenti. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. Majesty's Stationery Office. Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd: "Sedma sila". Rim: La Libreria dello Stato. Napad na dra Antu Pavelića. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska. Italija. Da je bilo više vremena. Peta serija.-1950. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. 1938-1939. 1946. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. naklade i tiskare]. državnicima. 1 svezak. te. . 19391943. Ivan Krešić i Milan Billich. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. 19221935. Ministarstvo vanjskih poslova. 2 sveska. 1 svezak.-1930. Hrvatsko Antunovo. 1950. odnosno članaka. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik. Vidi opasku 158. [Bez oznake pisca. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. 1955. šesta serija. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Serie D. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. Sarajevu. novinsko-izdavačko preduzeće. pisac nije imao sada na raspolaganju. b) članci i c) periodična izdanja. 1937-1945. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta.. Memorandum su potpisali 20. IX. deveta serija. Regarding the Religious Persecutions and True. svesci XII. 1929-1938. odnosno članke. London: H. koji imaju više djela. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ.] Njemačka. i XIII. 1918-1922. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. kojima predhodi *. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. Knjige. ove rasprave. njemačkom. do danas. napraviti još dalju podjelu na primarne. 1954. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. a ne abecedni red naslova. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. I documenti diplomatici italiani. te članaka. ove rasprave. BadenBaden: Imprimerie Nationale. 1951. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Il processo Roatta. političkim i kulturnim predstavnicima. slijedeća bibliografija. svima vladama. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. Rim: Donatello de Luigi. 1959. mjesta. [Chicago. 1933. 9 svezaka. Msgr. 3 sveska. 1954. 1919-1929. Documents on British Foreign Policy 19191939. Ministarstvo vanjskih poslova. Publists and News Agencies. Zadru i Rijeci.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. 10 svezaka. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. Kod pisaca. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Bio je upućen: "Ligi Naroda. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". 3 sveska. treća serija. 1. Ministarstvo vanjskih poslova. osma serija. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. Radi lakše orijentacije. Splitu. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. Vidi opasku 147. Rim: Ruffolo. 1945. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. 1948.-1958. 1957. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. Memorandum to Various Govermnents. 1929. Anonimna djela i članci. 9 svezaka. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja.

6 knjiga. Bonifačić. hrvatske revolucionarne organizacije. tom V. . Giuseppe. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. 1955. Alfieri. tom IV. Tom I. vidi Šupilo. Paris Peace Conference 1919. Memorie e documenti. Vent'anni e un giorno.: Borbe u Bosni i Hercegovini. Bogdanov. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. — 10. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. Brondi. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. —. Batlak. Rim: Tipografia del Senato. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. 1948. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. Likovi i pokreti. 1959.: Borbe u Hrvatskoj. A.). Sjedinjene Američke Države. A Symposium by seventeen Croatian Writers. Brehm. Filippo. Pavelić.: Dokumenti Vrhovnog štaba. 1942. My Native Land. 1958. 1949. Washington: Government Printing Office. M[iloš]. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914.: Borbe u Sloveniji. 1957. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. Milan: Vitagliano. Emin. ove rasprave.-1931. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. Naslov originala: Due dittatori di fronte.]. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". Alexander. Sovjetski Savez. 7 tomova u 80 knjiga. 1955. Pompeo. 1946. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. Graz: Leopold Stocker Verlag. [Bologna]: Cappelli. Bastianini. 3 sveska. 1955. Prano. Carl von. 159 Anfuso. Pietro. Vidi opasku 129. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. Erinnerungen aus meinem Leben. Živa prošlost. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj. Memories and Documenti. 1932.. Balen. Vaso. ove rasprave. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. London: Lawrence & Wishart. —. 12.-1958. Louis. 1946.. tom VI. II. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Dokumenti Današnjice sv.-1947. 1932. Ministarstvo vanjskih poslova. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. 2 sveska. tom II. Harold. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. —. 1962. M. [Bogičević] Bogitschevitsch. 1951. Un generale e "Otto milioni di baionette". Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. New York: Harper & Brothers. —. 1943. cose. 0 generalu Roatti. 1928. Giuseppe. Vidi opasku 124.: Borbe u Srbiji. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. 1939. Anton P. Dictators Face to Face. i Clement S. Italy in the Second JVorld War. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. 1957. tom III. Roosevelt and Truman 1941-46. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda.. 8 knjiga. [Winnipeg. Von Lenin bis Truman. London: His Majestv's Stationery office. 13 svezaka. Soldat im alten Oesterreich. Zagreb: Zora. Badoglio. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). Ivo i Viktor Vida. Milan: Garzanti. izdanje. 1958. New York: New York Universitv Press. 1954. 1955. Bardolff. Zagreb: Posebni otisak iz 300. urednici. Vojvodini i Sandžaku. 18 knjiga. Jena: Eugen Dietrichs Verlag. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji. Rim: Atlantica. Am Rande des Abgrundes. 1957. 1949.158 Propis o ustaškoj disciplini. Šime. Mihanovich. London i New York: Oxford University Press. Berlin: Briickenverlag. 21 knjiga. ur. Memorie di un ambasciatore. Beograd: Izdanje Sedme Sile. Department of State. . 4 knjige. 17 knjiga. Treće izdanje. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. Bruno. [1946. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. 1954. Ustav Ustaše. Buenos Aires: Naklada vlastita. Bogdan. Bottai. Denholme. 1950. Dino. Uomini.: Borbe u Crnoj Gori. fatti. 1950. * Aloisi. 1939. 4. 4. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. Zagreb: Mladost. 1952. Adamic. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske.

. —. Ante. Stvaranje Države Srba. 161 Clissold. Milada Paulova identificirala je pisca. XI. Južnoslavensko pitanje. New York: Doubleday. 1957. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. C. 1929. [Bologna]: Cappelli. 1965. 1951. The Hinge of Fate. Milivoj] Ivanov. 1948.-1914. Diario.. Čubrilović. James P. 1939. 1918 na Jadranu. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Ciliga. 1954. . Zagreb. 1953. Prilozi za biografiju. Dedijer. Grand Alliance. dokumenta i komentari. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. 1943-1946. Milan: Rizzoli. Rodoljub. Milan]. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. Zagreb: Matica Hrvatska. IV. Zapisi iz tudjine.-1963. —. Budisavljević. Bublić. Zagreb: Dionička tiskara. Dimio 1940-43 del capo di S. jer je pisac umro prije završetka djela. * Conti. Cavallero. Whirlwind. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. Closing the Ring. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. Srdjan. 1949. 3 sveska. 1946. Comando Supremo. Beograd: Kultura. Vinko. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. —. Hrvata i Slovenaca. Čubelić. Zagreb: Matica Hrvatska. 1942. 1958. G. Mijo. Slom stare Jugoslavije. [Dežman.160 Bryant. Sam kroz Europu u ratu.-1950. [ožujak] 1918. 1948. 1921. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Servizio segreto. Bologna: Cappelli. Marijan. Branko.-1940. Cecić. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. Stephen. 1949. Rim: De Luigi. vidi Mazzura.. Clark. —. Ferdo. do 7. Galeazzo..-1925. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. Čolaković. Zagreb: Braća Kralj. 2 sveska: I. Beograd: Kultura. The Second World War. Derenčin. II. —. i pisac je tamo označen šifrom SHS. Calculated Risk. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. 1946. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Zagreb: Knjižara Preporod. 5 svezaka. Čulinović. Tomo i Milovan Milostić. 1941. London: The Cresset Press. Leopold von. 1959. New York: Harper & Brothers. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Pariz: Vlastita naklada. Dragan. 1948. Triumph in the West. Dnevnik. Zagreb: školska knjiga. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. odnosno Jugoslovenska knjiga.-1943. —. 1957. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. 1948. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. Josip Broz Tito. —. 1951. An Account of Marshal Tito's Rise to Power.-1955. L'Europa verso la catastrofe. 5 svezaka. Ustaška pobjeda. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. New York: Harper & Brothers. —. The Turn of the Tide 1939-1943. Conrad von Hotzendorf. 6 svezaka. Šime. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Triumph and Tragedy. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. Boston: Houghton Mifflin. Pariz: [Vlastita naklada]. 1941. Cianov diplomatski arhiv. Chlumecky. Franz. 1919. Mark W. Prvi svezak. Churchill. Their Finest Hour. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. Ugo. M. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Arthur. * Bzik. 1947. 1950. Crljen. 1944.. Byrnes. Ciano. 1946. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. Garden City. Sarajevo: Državna štamparija. 1959. 1943. Danijel. 1945. Dogadjaji. 1948. Pariz: Les Iles d'or. Obradjeno su samo godine 1906. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. Buenos Aires: Vlastita naklada. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. Speaking Frankly. Diario 1937-1938. 1952. Winston S. Beč: Verlag Rikola. London: Collins. [Čemerikić. Vladimir. 1958. Milan: Mondadori.

Život jednog hrvatskog političara. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. Feis. Konstantin] Constantin Fotich. koje nema talijanska. Syrmien und sein Deutschtum. do 1935. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Cordell. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Die Katastrophe. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Hefer. The War We Lost. Raffaele. ur. Mate. Stjepan. 1928. Danilo. 1951. Stalin. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. —. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. 1948. 1944. Dr.-53. Zagreb: Politička biblioteka. Zagreb: [Vlastita naklada]. 1952. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. The Memoirs of Cordell Huli. Horvat. 1929. Huli. Hagen. Funder. . Joseph. Befehl im Widerstreit. Vodja govori. Vom andern Deutschland. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. Wiesbaden: Limes Verlag. 1950. na s. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. Vom gestern ins heute. Hinko. 1922. Mirko. Franz. ali francuska ima jedno. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Napulj: Edizioni scientifiche italiane.. Buenos Aires: Croatian Information Service. Zagreb: Putevi. Rodolfo. The War They Waged and the Peace They Sought. 1948. Beč: Humboldt Verlag. 1950. Vidi opasku 127.. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. • Glojnarić. 1946. Svezak 10. 1927. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. Horvat. Gaži. Pariz: Editions du Paris. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. Hirzel. Deutsche Schriften zur Landes. 7. Hrvatska i državna politika. ove rasprave. The Secret Front. Helmuth. Greiner. 1943. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. 163 Haller. —. Milan: Garzanti. 1941. Die geheime Front. Iz velikog doba. Zagreb: Politička biblioteka. 1941. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. Lochner. [Fotić. 1948. 1938. [Hoettl. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Stuttgart: SteingrübenVerlag. —. 2 sveska. 1957. 1948. Guariglia. Leipzig: Verlag von S. 1955. Beč: Amalthea Verlag. Görlitz. Gregorić. Stjepan. Meyner. herausgegeben von E. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. vidi Hoettl. 1938. Šupilo. 5. So endete Jugoslawien. Beč: Verlag Herold. —. Ricordi 1922-1946. Milan: Rizzoli. Zagreb: Vlastita naklada. Edmund.und Volksforschung. Politička povijest Hrvatske. Zürich: Atlantis Verlag. New York: Ali Slavic Publishing House. Josip. 7 svezaka. Walter. Hassell. Princeton: Princeton University Press. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Wilhelm] Walter Hagen. Zagreb: Velzek. —. Prvislav. Pedeset godina iz perspektive emigranta. 1950. Organisation. Walter. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. [Hitler-Mussolini].162 Drinković. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". Chuurchill. Sekula. Hinković. 1951. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". Introduction de Andre Francois-Poncet. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943.-1941. Ulrich von. Drljević. New York: Frederick A. Heusinger. New York: Macmillan. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. Balkanski sukobi 1905. Adolf. Glaise Horstenau. Roosevelt. Jugoslavija u Americi. 2 sveska. 1951. lettere e documenti. Hitler e Mussolini. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Talijanska kolekcija ima više pisama. New York: Viking. David Starčevič. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. 1936. 1945. Halder.. 1959. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. 1952. Herbert.-1952. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. pseud. Hermann. Borba Hrvata. 1947. Goebbels. Series: "Croatia and Croatians" No. Grisogono. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. 1936. War Journals (German). Linz i Beč: Nibelungen Verlag. Wilhelm. 1954. 1940. Graziani. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. The Story of Nazi Political Espionage. Rudolf. Praeger. Ho difeso la patria. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. Friedrich.

Kvaternik. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. pseud. Zagreb: Matica Hrvatska. Lorković. Jančiković. 1945. 1958. Jozo. 1938. 1953. 1914. 1956. Rim: Migliaresi. Juričić. II. Sviežčić I. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. vidi Stranjaković. Jugoslawiens Entstehung. 3 knjige: I. New York: Columbia University Press. bivši časnik Austro-Ugarske. Ivo. 1914-1917. III. Hrvatska politika 1904-1906. Putnam's Sons.. Narodni heroj Rade Končar. Chicago: The University of Chicago Press. Krišković. Krbek. Kallay.. siječanj 1939 Jelinović. 165 Kardelj. Mladen. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. Zagreb: [Vlastita naklada]. Berlino. Knežević Radoje L. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. Kesselring. Hrvatska politika 1903. Gilbert. Rudolf. Dušan A. Zapisi iz IV. Madrid: Osvit. P. označujući je izdajom. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). Knjiga o Draži. Lazić. Milivoj. Die Kroaten. Dr.. Jugoslawiens Aussenpolitik. 1935. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. Zdenko. Iveković. 1956. Florian. Branislav. Macartnev.. Pisac. I. Knj. Windsor. —. Ambasciata d'Italia 1939-1943. Niko. Lovre. Hrvati u izborima 11. 1952. i V. A King's Heritage. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja... Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. Levntal. Petar]. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. srpanj". Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. 1956. 1946.164 Ibler. Branko. pseud. Jong.: Berlin. Pisac. The German Fifth Column in the Second World War.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag.. Knezović. III. 1939. Pregled povijesti Hrvata. Kanada: Srpska narodna odbrana. 1958. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. II. Michele] Leonardo Simoni. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. izdanje. Aus der Geschichte der Südslawen. 1957. Karapandžić. . Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. Vinko. Cleveland: [Vlastita naklada]. 1938. Pokolj hrvatske vojske 1945. Bor. In der Maur. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša.. Lichtträger. Posljednji eseji. 1948. 1952. A. Hungarian Premier. Lončarević. Edvard. i II. Nicholas. Zagreb: [Vlastita naklada]. Louis de. Kadija. Beograd: Kultura. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja. Chicago: [Vlastita naklada]. 1929. Zagreb: Matica Hrvatska. vidi Dežman. Albert. 1960. New York: G. 1954. Tomo. Ivo. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. 1955. Uspomene i doživljaji. Zagreb: [Vlastita naklada]. vidi Pilar. vidi Pilar. pseud. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Ivo. ur. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. Leben. [Lanza. pseud. M. Ivanov. 1954. U suvremenom kaosu.. Zagreb: Jugoslavenska Akademija.. Narod i zemlja Hrvata.. 1861. prosinca 1928. Dnevnik. —. Die. Oton. Kljaković. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. With a foreword by C. Knj. [Karadjordjević. Nepokorena zemlja. Janko. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. 1951. 2 sveska. Zvonimir. Kiszling. Jugoslawien einst und jetzt. Obradjuje dogadjaje do 1918. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Katić.. Mladen. Bonn: Athenaum-Verlag. Soldat bis zum letzten Tag. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. Beč: Amalthea-Verlag. Der Weg zur Nation. 1953. Eugen.

Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". Savremena Hrvatska. 1903. 1959. K. New York: Roy Publishers. Bad Godesberg: Hochwacht. br.. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. Göttingen: Musterschmidt Verlag. (11. The Truth About Yugoslavia. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. 1956. (ožuiak). Viktor. . Mihanovich. Branko. Miljuš. Pavelić. Ante. Sporazum 1939 godine. Načela Hrvatske republikanske stranke. Dr. Bericht eines fliegenden Diplomaten. br. 1953.. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Trbojevića. Novak. Dr. 1924. Tomo. 1956. 1957. (1957. Windsor. Giovanni. podrijetlom Hrvat.. ur. Ratne Mornarice.166 Macartney. Smith Pavelić — I. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. (1957. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". M. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. 1948." Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1959. Božidar. 8. II.) i br. Milan. 6. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. Marjanović. My Diary at the Conference of Paris. 5 svezaka. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. I.-1960. Das Haus am Ballplatz. Beograd: Kultura.. Ivan]. Narod koji nastaje. [—]. London: [Vlastita naklada]. Jugoslavija i Trojni Pakt. Jukić i 'Hrvatska Revija'. Antun F. Zagreb: Prosvjeta. Kanada) g. Alexander von. Paulova. Clement S. Sećanja. Mira. October Fifteenth. Magnum Crimen.. Vlatko Maček. Ante. (15. 1957. Slučaj Andrije Hebranga. 2 sveska. Ogrizović. 1903. —. A. 1894. 2. —. 1937. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. 1952. Povodom petnaestgodišnjice. —. 1953. Šime i Marijan Derenčin.1904. Neubacher. 1936. Milada. 12. Mazzura. Hrvatska Državotvorna Stranka. 1951. Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. Marković. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. sv. Mile. 2 sveska. 1913. Buenos Aires: Hrvatska Misao. München: Knjižnica Hrvatske Revije. Sonderauftrag Südost 1940-1945. "Spor A.).). Hermann. Kugli. (25. Maček. 15. Pavlović.. Dr. (25. D.]. Miller. Buenos Aires. Einige Dokumente und Bilder. 105-6. Laza. 3. 167 Musulin. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. (21. Das Verbrechen und seine Hintergrunde. vidi Bonifačić. Ante Trumbić. 1925. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). Hrvatski Glas (Winnipeg. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće. Milićević. vidi Čubelić. s. Beograd: Srpska književna zadruga. The Crime and Its Background. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co.). vidi Hitler. 1913. Ostović. g. Vladimir Maiek. In the Struggle for Freedom. I . 8. Zagreb: Komisiona naklada S. vidi Salvatorelli.-1928. Jugoslavenski Odbor. Buenos Aires. ) . Milostić. 1953. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. Petanjek. sv. Fragmenti za historiju ujedinjenja. 29. 7.. C. 1952. Edinburgh: The Univeraity Press. Vladko. St. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. 1956. III. II. 1. 21 svezak. Ante Smith.-1946. [Oršanić. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. Luigi. 1931.). Pavelić. A History of Modern Hungary 19291945. Mandić. 1959.-1918. 1924: Pisac. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. Moskva—Madrid—Moskva. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. 1957. Slava. Milatović. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih. 1935. Maslarić. IV. * Murgić. Mussolini. Treće izdanje. [1936.. P. Borba za Jadran 1914. 1956. Split: Redakcija listova Jug. Vidi takodjer. Milovan. Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. München: Verlag für Kulturpolitik. Rijeka: Izdanje Knjižare G. Zagreb: Binoza. Vladeta. Lijepa Plavojka. Dubrovnik: Nakladom pisca. New York: Robert Speller & Sons. Zagreb: Preštampano iz "Obzora". —. —. br. Zagreb. —. 1952. Der Königsmord von Marseilles. David Hunter.). Hrvatski Pokret. Božidar. br.

Pogorelec. Svaka knjiga ima poseban naslov. New York: Doubleday. Ivo] Dr. II. U svjetlu činjenica. 1953. Paul. Zagreb: Naklada piščeva. enlarged edition. Bearbeitet von Fritz Fellner. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. Buenos Aires: Piščeva naklada. Leopold. Beograd: Prosveta. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. Rintelen. Izdavači: dr. 169 Rajčević. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". Beograd: Prosveta. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". Dr. izdanje.. 1915. Leonardo. Robert E. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. . Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. 4 sveska. Smiljanić. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. Iz emigracije. Zagreb: Mladost. Buenos Aires: Piščeva naklada. Radić. Sećanja na jednu diktaturu. U obranu istine. Sabrana Djela. —. 1933. Zagreb: Matica Hrvatska. Wels i München: Verlag "Welsermühl". Südland. 1955. Schmidt-Richberg. Zagreb: Breyer. Lothar. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. Salvemini. Josef. Diktatura kralja Aleksandra. Sinovčić Marko. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. Iz mojih političkih zapisaka. Zagreb: Breyer. Mačeka. Južnoslavensko pitanje. —. [1949. —. —. ali. Storia d'Italia nel periodo fascista. V. Der Endkampf auf dem Balkan. Milan: Mondadori. Rendulic. Sherwood. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. 19 knjiga. 1956. 1957. Hrvatska i Srbija. Prikaz cjelokupnog pitanja. Beč: Ullstein Verlag. 2 sveska: I.. Ivan. Mussolini als Bundesgenosse. Roatta. Gaetano. Kobne smjernice naše politike spram Italije. Životni problemi hrvatskog naroda. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1943.168 [Pilar. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. Rapallski ugovor. Vlaho A. 1946. izmedju dva rata 1918. Redlich.]. Otto milioni di baionette. 1959. Simoni. Vojo. 1948. Salvatorelli. Turin: Einaudi. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. 1933. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. —.-1941.H. Svjetski rat i Hrvati. Jelka. 1914. Zagreb: Breyer. u svietlu dokumenata. Roosevelt and Hopkins. —. —. New York: Harper & Brothers. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. vidi Lanza. Politički zapisi. Zagreb: Seljačka Sloga. Rohrbacher. Mario. Erich. II. Raić. Uglavnom se prikazuje rad komunista. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. 1953. Ribar.. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. 1921. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. 1950. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. —. Radić. Izdavačko preduzeće Srbije. Ein Volk ausgelöscht. [—] L. 1951. Luigi i Giovanni Mira. Enno von. 1959. malo zapažena. 1908. 1955. Grozote na Janka Puszti. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943.-1919. 1953.-1914. Schmidt. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. N. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen.. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. 1950. Juričić. Ante Pavelić. 1936. po mojem mišljenju.-1926. Buenos Aires: Piščeva naklada. pseud. Revised. 1925. Pilarova posljednja knjiga. Michele.D. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Buenos Aires: Piščeva naklada. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. 1954. 1940. Prelude to World War II.-1952. Svetozar.-1941. Zagreb: Breyer. Dragoslav. [—] Florian Lichtträger. Potočnjak. 1921. Pribićević. Izdavačko preduzeće Srbije. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". 1955. Buenos Aires: Piščeva naklada. Antun. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. Iza kulisa emigrantske politike. Vladko Maček i Rudolf Herceg. 1954. Zagreb. Tajne emigrantskih zločinaca. Ignacij. Franko. 4 sveska. 1915.-1954. 1950.-1989. 1919. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. 1953.

London: Macmillan.-1956. Godina 1858. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). br. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". Gustav. S bielom zastavom preko Alpa. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. 1951. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. Ivan. —. X. 1943. New York: The Cooperation publishing co. 1953. New York: Doubleday. Südland. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. The Private Papers of Senator Vandenberg. s.109. 45. Desimir. (Pittsburgh). VII. 1953. (1950. preporoda. 1946. ur. s. Šibl. 1907. Bonn: Athenäum-Verlag. . Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. Josip Broz. (lipanj .]. 171 Tošić. Zagreb: Kultura. Ante. 1712-1840. Šegvić..). Hochverrat. Iz ilegalnog Zagreba. II. 1949. g. Zagreb: Nova Evropa. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. Ivo. Wiskemann. Druga progonstvo Eugena Kvaternika. Vida.) — 43. Stojanović. Official Journals. Dogadjaji poslije 1929. Šišić.-1860. John W. Stockele. Ivo. 1954. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. Wheeler-Bennett. 657-65 i 682-737. Harry S. 1927. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. London i New York: Oxford University Press. 1958. Frano. ur. 1949. Seven Decisions That Shaped History.. —. 1953. V. Većeslav. Izabrani spisi.). Graz: Verlag Ulrich Moser. X. Truman. 2 sveska: Year of Decision. br. pseud. Zagreb: Kultura. Topalović. Between Hitler and Mussolini. dio). Vom Ende zum Anfang. L. Memoirs. Izgradnja nove Jugoslavije. Elisabeth. Ante. do 27. —. 7. [1942. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Bika za rogove. Jr. 1952. 1952. (25. 12. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. Na putu. — 1919. 15. Vrančić. Srpski nacionalni problemi. malo prošireno izdanje. Tippelskirch. Zagreb: Kultura. Bilješke i sjećanja. 1943. Boston: Houghton Mifflin. Priredio Blaž Jurišić. II. Trumbić. (prosinac . 1958. Vučković.-88.170 Starčević. Garden City. XII. Viktor. Zagreb: Kultura. New York: Doubleday. London: Hodder and Stoughton limited. 1949. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). —. Vjekoslav. Hrvata i Slovenaca 1914. (1934. Geschichte des zweiten Weltkriges. Arthur H. Kerubin. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj". Vandenberg. br. izdanje. Memoirs. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. Tito. 1920. The Rome-Berlin Axis. 1907. Ozažeo iz njegova dnevnika. 1957. Politika u Hrvatskoj. 1948. 1950. Kurt von. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. 1959. Partizanski razgovori. Knjiga III. Božidar. King George VI.II. London: [Vlastita naklada]. Starhemberg. Years of Trial and Hope 1946-1952. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija.. dio). Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. 1950. Ernst Rüdiger. s.. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. Jr. Godine 1861. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike. Sumner. Zagreb: Matica Hrvatska. 1966. "Nova epoha hrvatskog naroda". —. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference.). Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. Jugoslavenski odbor. [Bez oznake mjesta i naklade].. Zagreb: Kultura. 1947. Welles. vidi Bogdan. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. (26. [Stranjaković. Stetinius. 1957. 30.. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. Vilder. Ferdo.... Govori i izjave od 15. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). Supilo. 65. 1955.II. New York: Harper & Brothers Publishera. Branislav] Branko Lazić.. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). Po njegovu dnevniku. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Garden City. g. 6. 1936.-1865. Liga Naroda. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. Edward R. Živko. Zagreb: Vlastita naklada. vidi Pilar. Nikola. His Life and Reign.

s. Bekić. 20. Bosnić. Vidi opasku 152. Rudolf. —. Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. 8. br. Sjećanje na Mladena Lorkovića. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954.. 31. Danica (Chicago). (1949. (1953. 6. (1949. 163. 13-18. br. 5-11. (lipanj).. koji su. (24. br. svibnja 1945. (1957. . (1949. Ivo] Piligrin.). 11-17. knj.). "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije". Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. g. 45. (1957. —. III. (rujan). As. Maček i Njemačka uoči postanja N. "Podlost na djelu.). sv. Ante. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje". (1952.). (267. Hrvatska (Buenos Aires).).). Milu Budaka. (15.). IX. g. XI. 6.D. Travnja 1941. Ante. s. 2. 3. e. IV. Antić.). upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945.. br. (travanj). Bošnjak. "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. (kolovoz). Izbor (Buenos Aires). 5.). " 'Albanski Status'". Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)".). —. "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje". —. "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". Bičanić. g.). "Jedna deklaracija iz vremena rata". Hrvatska Država (München).). XII. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama.). [Bogdan. 3. g. Bauer. vojske pred Bleiburgom 15. (26. ove rasprave. g. ove rasprave. 50. 161-64. Sloboda (Buenos Aires).-171. Ivan.". g. br.". (Buenos Aires).. XII. [Belobrajdić. Antun. s. Leopold] Nikola Zrinjanin. ove rasprave. "Pogledi". S. (1950.). Kanada). g. br. Mladen. Hrvatska Revija (Zagreb).-8. Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv. (31. XI. br. (1950. (Buenos Aires). Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. Avdić.). (1957. izišlom u Zagrebu 1938.H. O memorandumu hrvatske državne vlade. 311. Sloboda (Buenos Aires). "Dr.". 38. (8. 49. 25. XII.). "Smrt Mile Starčevića". 7. Ernest. br. (1959. 2.). 1. prosinca 1953. —. 4. (Chicago). br.". g. vidi Pavelić. Hrvatska (Buenos Aires). Bonifačić. god. 353-477.). 46. s. (6. (1951. 22. 18. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. (25. 23. "Predaja hrv. (1959. (1957. A. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca.). sv.). vidi Pavelić. "Dr. (ožujak-travanj). Batušić. (1947. "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". V. g. Kanada). (1942. 21. (Buenos Aires). s. X. sastavljen izgleda koncem 1941. S. 6-10. Spremnost (Sydney.).). Bauer. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago).-17.) (5. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb).-4. Hrvatska (München). br.). 15.) — 13. ove rasprave. br. Hrvatski Glas (Winnipeg. 30. To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. IV. vidi Pavelić. Vidi opasku 80. IX. Stjepan [Vilko Rieger?]. 58-68. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Hrvatska Misao (Buenos Aires). s. Miroslav. g.). Blažeković. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg. Ante Smith. Bogdanov.". g. 45. 161-171. 12. 21. (105.-1954. 36. Milan.). 2. P.-19. 16. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (20. br.(lipanj). Država 173 —. I. (12. —. br.). Pismo Anti Paveliću". 325-28. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". Australija).). "Kako je srušena Jugoslavija". 3. g. br. M. br.". (1958. vidi Tomas. s. 3.). br.. (1949. (1956. Montevideo.). (1956. Antolić. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". VIII. Hrvatski Glas (Winnipeg. g. Danica. 24 (srpanj) — 26. Travnja 1941. 30-32. II. 17-19. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. s. sv. 7. 1.-4. Hrvatska Misao (Buenos Aires). nadbiskup. (lipanj). Hrvatska Misao (Buenos Aires). g.) (28. s. (6. sv. (lipanj). (25.. 44. Vidi opasku 98. (prosinacsiječanj).). g. Vladko Maček i 10. M. M. Vidi opasku 157. vidi Vucković.-21. 1.). 6. Krunoslav. 2. a Londonu. s. 17. "Hrvatski Domobran (1931-1956)". g. —.). (25. (veljača) —20.).172 A.). Vaso. Žitomir. 3. 1. s. Ante. —. "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". (1953. Babić. Švicarska]).

g. 2. br.).). s. br. 6. V. "Luč Marka Hranilovića". s. Draganović. (lipanj). g. Vjekoslav. (25.174 Brčić. 94-100. Domagoj. 7-20. br. Cvetković. sv. Bila su četiri člana nadzora: Dr. s. Rikard. (lipanj). (lipanj). (1959. "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. 5. Osobne uspomene. br. Vidi opasku 119. Davorin. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. III. 5.). Antom Pavelićem u travnju 1946. 7. Dragojlov. 3. (Buenos Aires).). "Proročanstvo iz Kremne". 24. Kanada). Edo. Juraj Krnjević je 7. br. s. br. 365-396. Krunoslav. (1959.).). vidi Luburić. Dokumenti o Jugo. IX. 18-28. Aziz.. sv. (lipanj). s. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". Mirko Jerec. X.).). 175 D. s. Vekoslav. g. ove rasprave. Frank. (1949.). s. 34. Ante. . —. s. Agrarna reforma u kraljevini SHS. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Iz moje upravne prakse". br. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti".). Ante Štitić. 155-58. D. "Kako je 1945.). 43. 2. "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. (2. s. g. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). vidi Zulfikarpašić. 6. 120-28. Flogel..). 2. (1956. 39. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. izručena Hrvatska Državna Vlada". "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". IX. 6. Brlić. Danica (Chicago). (26. XII. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 345-64. Namesništvo.. 2. Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. XI. 4. br. III. 36. X. koji izlazi u Londonu. (prosinac). (25. Ante Vokić i Danijel Crljen. 3-10. Josip. Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. (1955. (1959. s. Farkaš. "Razgovor s dr. 9-24. Vidi opasku 157. 12. 22. 1959. s.. 33. g. Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. pseud. (12. br. Dragiša. (1956.] (1952. Interview je bio objavljen u tom listu od 24.).-35. (1949. i istupu pristaša HSS iz njega 1932. 4. Čengić. Hrvatski Glas (Winnipeg.). g. sv. Hrvatski Kalendar 1955. br. Ciliga. Raić. 1959. s. general. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). s. 1906. —. Kanada).). 509-23. 83-93. Crljen. Stjepan. XII. Hrvatski Glas (Winnipeg. sv. 209-10. (1954. Adil.).). 2. g. Ivan. [sv. s. (1952. 38. Djukić.. Dr. "Deseti Travanj". 1941. Svetomir. s. Hrvatski Narod (Zagreb). (Chicago). (1957. "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". II. 29. g. pseud. Fedor.). 10.). Ivo] I. XII. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatska Misao (Buenos Aires). i njegov odgovor od 23.) (28. Danica (Chicago). 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. br. —. g.). Buć. ove rasprave.). pseud. "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". 1. s. 31. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". "Prije i poslije agrarne reforme". Hrvatska Misao (Buenos Aires). sv. II. L.). (Chicago). (1. (1957. 7. Danijel. "Kalvarija hrvatskog naroda god. Drinjanin. br. 29. "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". (Buenos Aires).-1937. Hrvatska (Buenos Aires). (10. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". —.).). 203-12. (svibanj). (srpanj). 9. Krnjevićem". Hrvatska Država (München). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. [Degrel. Srpska Zastava (Buenos Aires). Josip i Mile Starčević.".). Bukovac. br. Ivan. 76-87. g. 425-49. g.1. 55. —. sv. Bulat. 122. (Buenos Aires). Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A. 23. "Pregovori u Ljubljani". 1906.. (25. 24.). slaviji (Pariz). (1958. vidi Luburić. Mato.). (267. s. XII. (1951. Pregovori s dr. V. dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava". (29. "Iz šume u emigraciju". 5. Vjekoslav. 29. sv. (1964. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". 250. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1959. 1945. g. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Hrvatski Kalendar 1950.

11.). 2. Jelić. br. (40.). (1949. (prosinac).-39. Jesen 1941. u Zagrebu". br. 1453.. Kanada). VII. (1. svjetskom ratu. 24.).). Skupštine Ujedinjenih Naroda". Glas Kanadskih Srba (Windsor. II. politika i hrv. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". 166-76. Stjepan. Hrvoje. 12. 1949. g. (studeni). Historijski Zbornik (Zagreb). (38. te izjava dr. XI. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. s. sv. (1958. Hrvatska Revija (Zagreb). Vinko] Nehajgradski. 40. sv. Kanada). "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". Hrvatska Regija (Buenos Aires).). dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. IX.). 4. g. 5.. 5. 2. Krajač.). 1935. g. 13. Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). Hrvatska Revija (Zagreb). barun. 29. 75. s. [Kamber.) — 37. Kanada).). Kanada). 4. 4.). "Hrv. s. 324-28. (1938. g. 16. br. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1953. (1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Jukić. (1954. USA). "Junačka obrana Višegrada". (15. 531-34. vojska".). Hefer. (15. sv. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. Dragutin] Charles Kamber. 28. (1952. "Komesarijat u Matici Hrvatskoj".) (lipanj)..). "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. "Hrvatska u burno proljeće 1939. (1953. 7-13. I. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. —. br.). — Slobodna Riječ (Buenos Aires). Grdjić. 19-23. 56-60. Osvrt na članak: Ante Ciliga. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). (1952. 11. (1954. s. VI. IV. Puriću. Knežević. Milan. "Razgovori o Bosni". VIII.). sv. (1952. g. 1. 14. Kalendar Hrvatski Glas 1953. Radoje L. Journal of Croatian Studies (New York). Vidi ovu bibliografiju. "Izvještaji D.). (23. —. g. 21.). Svobodna Slovenija (Buenos Aires). 9. s.). (1. (Winnipeg. (1. —. (20. (lipanj).VII).-64. 29.-60. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". br.-10. g. 26. g. "Prvi dani svibnja 1945. 18. Ivan. br. vidi Degrel. 26. (1955. Hoptner. (Buenos Aires).). sv.). 2. (1957. g.). sv. "Hrvatska u raljama boljševizma". (svibanj). Danica (Chicago). g. g. . B. s. (16. 3. delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g. 19. (29. X. g. Kanada). 422-27. g. 10. s. 1952. Hrvatski Glas ("Winnipeg. VI. 51. Osoba i Duh (Madrid). sv.-7. Medju ostalim. [Krišković. III.). s. s.). (28. 14. s. (prosinac). Blaž.).) — 24.). (5.). 2.). 8. s. i 13. Stjepan Radić]". Ivo.).. 264-68. g. Simovića. (16. Radmilo. (1952. "Yugoslavia: Past and Future". br. 110-15. br. (prosinac). s. 4. (29. g. 123-32. (1947.). Friedrich. 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". 3.6. "Narod Hrvatske". Jerome.. 23. s. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1952. Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". (13. (1955. II. (1957. br. (1954.). 6. 561-67. "Le Roy King's Reports from Croatia. J. (1949. 26.). s. g. 159-65. —. Colorado. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. travnja 1941. g. 2. —. Osoba i Duh (Madrid). Die österreichische Furche (Beč). 11. 23-32. "Kako je propala Jugoslavija".). g. sv. —. 1918". Piščeve uspomene iz Doboja. —. g. godine". I. (1956. 177 Jurišić. 1.). sv. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". 53-57. br. 3. (ožujak). 4. Krek. Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?].). Ilija.29.-158. Gjonoviću i Milanu Gavriloviću".). "Dr. g.). X. (ožujak). br. (Buenos Aires). (31. br. D. (lipanj). travanj) —28. 4. s. 35. March to May 1919". (26.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. 11. s. Historijski Zbornik (Zagreb). Poruka (London).176 Funder. (1952. Kanada). "Yugoslavia as Neutralist: 1937". "Hrvati u tudjini". (1960. Gazi. Stjepan. 8. (1953. Prigodom 25-god. New York Herald Tribune (Pariz). XII.) (svibanj) — 11. 390-94. VII. Bogdan. Journal of Central European Affairs (Boulder. (1958. "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". "Da kažem svoju". Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. Krizman. —. g. 28.) . —.). g. 28-38. "Stephan von Sarkotić". O hrvatskima časnicima u II. "Geografski položaj Hrvatske". s. X. Jareb. Ivica.). Hrvatski Glas (VVinnipeg. br. 5. g. "Prigodne uspomene. g. X. X. br.. 113-16. I. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Krilić. —. (lipanj). (1959. "Razmišljanja o Hrvatskoj". XI. 7.). (12. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". XI. 2. Guttmann. (1959. (1941. —. sv. 44.). 1. Branimir R.). 31. (1949. Hrvatski Glas (Winnipeg. Korošec in kralj Aleksander". Hrvatska Država (Madrid). "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca.) — 43.

'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. Hrvata i Srba u Zagrebu". "Još nešto o Rimskim ugovorima". "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". s. g. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". 19.178 —. 9.] (1949.Veliki Tjedan. br. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). Par misli za 10. 1918. godine". br. Lorković.). Aktivnost dr. (1951.. Anali Jadranskog Instituta (Zagreb).). Kvaternik. Hrvatski Kalendar 1951. Glas Sv. 1. —. "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje".". "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. 5. g. br.). "Suvišni priedlozl. (1957. (1956. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. Antuna (Buenos Aires). IV. 5. [—] Domagoj. Drina [Madrid]. g. Kvaternik. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". knj.). 1. 5. br. Nije završeno. Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. 125-145. s. g. —. g. Mladen. Juraj. "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'.". godine". g. 1. —. (svibanj). Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. g. g. 2. br. izjavio je dr. . Izjava političnog predstavnika bos.). 2. s.). br. br. (1955. 12-14. 3. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). s. (1951. —.. (Chicago). Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu". 2. s. Andrija-Ljubomir.D. 3. "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. —. [9. 225-58.). 3. (1953. 5.V. Hrvatska (Buenos Aires). g. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. (ožujak). g. 2. Glas Sv. IV. —. vidi Farkaš. 86-90. Travnja 1941. br. 75-92. [Luburić. (prosinac). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. (lipanj). 4. Hrvatski Kalendar 1950. 2-8. Drina [Madrid]. [—] Ante Planika.).) (travanj). Ispravci članka u br. (1951. s. (prosinac). 16487. Slavko. br. Drina [Madrid].). g. s. 5-8. (1958. 21-33.-2. Pavelić i ja mislimo iste. 1. Glas Sv. 7. br. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Hrvatska Revija (Buenos Aires). (lipanj). "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)"." 179 [Lendić. (studeni-prosinac). Kulenović. [9. (Chicago). (lipanj). s. 428. 2. g. (1954. (srpanj). 9. Guillermo A. (1954. (siječanj). br. Historijski Zbornik (Zagreb). "Emigracija i narod". 4. s. (kolovoz).). Antuna (Buenos Aires). s. 1941. 11.). [—] General Drinjanin. 1-12. 199-236. Krnjević.). 3.). 10. (Buenos Aires). (lipanj). 7.-10.-12. 33186.). Vekoslav. sv. Ivo] Ante Planika. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija".). Dr. s.-2. br. 4. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". 85-101. 1. "Podunavska konfederacija najbolje rješenje".). Drina [Madrid]. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja". 2. 3-5. (1952.-5.] (1949. —. —. travnja 1954. 83-114. (1954. 1947. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). pukovnik HOS-a. g. Stojadinović". Hrvatski Kalendar 1952. (1953. 3-6. Hrvatski Narod (Zagreb). s. (1954. br. (Chicago). s. 2. s. —.). Antuna (Buenos Aires). Drina [Madrid].H. 6-9. 11. Hrvatski Glas (Winnipeg. 3. 1.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941. 3. 48. 14. s. "Riječi i činjenice. g. br. br. g. "Priželjkivanja". herc. (1953.). "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. br. "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". [9. s.-3. Drina [Madrid]. " 'Narodno Vijeće Slovenaca. Leon. s.). Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. 4. do 1. 2. —. [—] General Drinjanin. muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. br.). 8-10. Izbor (Buenos Aires). (4. (1952. [—] General Drinjanin. "Talijanska politika spram N. — Drina [Madrid]. g. [—] Ante Planika. Izjava je datirana: "Tamnica . Eugen. s. "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". 56-75. Jurja Krnjevića 1944. (prosinac). 111-15. 7-13. Kanada). Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. —. X. Drina [Madrid].). "Naš Ministar". 6. (1959. sv. br.] (1949. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 206-44. g. sv.-12. 3. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29. —. Vjekoslav] General Drinjanin. g. br. i 1942. (1952. 7. 1944. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. (1955.).-15. (listopad). (1956. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi". (1959. (siječanj). (travanj).). Džafer. 3. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". (H. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". (rujan).). g. 2. O Rafaelu Bobanu.). s. [—] General Drinjanin. s. 31. s. 102-13. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . 2-4. g. godine. s.-8. 9. Lisac. g. s. (83.) (10. 1. 1.). XII. "Bitka na Lievča polju. s. s. (veljača).

183-85. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice. šest boraca (život. (prosinac). (1942. 5. g. (kolovoz). travnja". (1954. Danica (Chisago). (veljača). 25. III. —. Ć. s. br. (1951. br. Drina [Madrid]. 75-93. ibid. "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". Bogdan Radića. (rujan). Kanada). 3. s. 26. —. 36. g. sv.-9. 33-48.. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. —. vidi Luburić. Hrvatska Revija (Zagreb). 345-55. (1955..).). ibid.). III. (1955.). Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. —. Vjekoslav.-3. Vidi ovu bibliografiju. upućeno uredništvu. (prosinac). 20. 4. 6. br. (1951. g. Drina [Madrid]. V. br. (lipanj).-11. Kanada). sv. br. 7-13. 6. "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja. s. 106-16. [—] Ustaša Maks. Kalendar Hrvatski Glas 1954.. 1. I. 3. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika. (Winnipeg. Kalendar Hrvatski Glas 1953. (ožujak). Hrvatski Glas (Winnipeg. 1. br. s. (svibanj). s. —. g. br. s. Drina [Madrid]. —. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske". 8-16. —. "Krive 'Uspomene iz velikog doba'". Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". 56-61.). br. 20-43. 8.). "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. g. IV. g. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. Mate. sv. (1956. 5. 2.". "Monopol hrvatske politike".3. br. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi. 5.). 46-51. s. 4. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. (16. (prosinac). borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. s. (1956.). 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada). (lipanj). —.). Kanada). "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. "Ugodne uspomene iz zatvora". Hrvatska Revija (Buenos Aires). (prosinac). "U oči 10. 1. 1. "Narodno jedinstvo". [—]. br. "Uspomene na Frana Šupila. (1955. 1-2. (1953..).). 233-40. g.)". (1948. 5. 15. [—] Ustaša Maks. Winnipeg. "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929.. (rujan). g. Drina [Madrid].). (1955. (veljača). 237-48. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 5. — Pismo Josipa Troyera. "Odgovor Prof. (lipanj). "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja". sv. s. s.-1930. 14-24. (1955.-7. (1955. s. 5.). (1953.. 1. Drina [Madrid]. IV. Filipu Lukasu". 6. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1955. Tri sitne brazde iz njegova života".. M. 5.). s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). vidi Varoš. "Narodno jedinstvo II. 181 —. —. —. —.-12.). Drina [Madrid]. g. "Martirij Katoličke Hrvatske". 111-16. 16. (1951. (veljača). s. s. Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. (30. Kanada). (1957. sv.). 7. Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". s... g.180 [—] General Drinianin. 137-54. na osvrte gg. s. 291-311. 7. 197-204. Maček.). g. (1955. 11. dra Z.). br. Vladko. 35-37. M. Drina [Madrid]. g. 11. [—] Ustaša Maks. ibid. (1954. g. g. 43. sv. Drina [Madrid].). sv.). Vidi ovu bibliografiju. 2. 5. 5. rad. (1951. Luketa. g. Kulturno-politički Zbornik 1949.-3. a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. [—] Ustaša Maks. popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. 1. . objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. [—] M. br. "Samostalna Hrvatska i Srbi". g. Hrvatska.). s. (27. (1956. Lukas. 3-27. g. 1-88. (1955. br. 10. 8. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". sv. koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". (1952. s. [—]. (1949. "Hrvatskoj emigraciji". (1952. s. g. s. 1. III. g. (15. g.). ožujka 1942. br. (1956.). 119-35.12.. Drina [Madrid]. (prosinac). (Winnipeg. s. Šola i 'Hrvatske Riječi'". g. sv.-3.). (Buenos Aires). g. (18. (lipanj). 34-43. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)".).-12. "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". —.). (25. Lukas odgovara. br.).). 1. "Prof. g. 6. o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. 3. sv. 2. 4. s. (ožujak). Filip. redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića.).). g. Osvrt na članak Milana Martinovića.) — 17. Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 4. 250-62. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. 1. 1. 283-84. 3 (rujan). s. g. Ć. Popis ubijenih svećenika. br. 13. Kanada). (ožujak). g. g. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". Danica (Chicago). 8.). g. "Domovina slavi dan državnosti". 85-99. sv. (1957. —. s. s. "Tri uspomene". "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid]. s.). 186-89. (1954. (veljača). (ožujak). 4. br. B. —. [—] General Drinianin.). sv. (lipanj). VI. Miroslav. 217-32.). 2. 5. (prosinac). 31. I. 8. Radice.-12.

s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. g. Milivoj. * Omrčanin. Kanada). Mišinski. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. Hrvatski Narod (Zagreb). Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". 78-87. —.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. g. Tias. s. —. "Moje uspomene iz velikog doba II. (1956. X. Ante Smith. 22. Kalendar Hrvatski Glas 1955. Nehajgradski. 32. -50. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu". 2. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Sloboda (Buenos Aires). Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. "10. 8-11. Kanada). Kanada). sv. Milan. (1958. sv. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". (1951. s. 21. "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". 14. 19-25. "Sličica iz djačkih vremena". Životni put i djelo — Povodom 70. 4. (Winnipeg. pseud. Nalis. Antu Radića". Nikolić. Republika Hrvatska (Buenos Aires). Zagreb. br. 32-73. 2. g. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". "Il 'putsch' croato nel 1944".). 6. (Buenos Aires). 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. Vinko. (rujan). Mortidjija. (Winnipeg. Drina [Madrid]. 171-80. sv. (veljača).. Magdić. (1957. Vidi ovu bibliografiju. (1949. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). br.". br. g. —. Hazim Šatrić". "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". s. vidi Krišković. sv. (1956. (prosinac). Bogdan. Kalendar Hrvatski Glas 1956. Dominik Mandić. 2. g. XII.) — 43.). Meštrović. s. Marijan. "Zločin. "Moje uspomene iz velikog doba. —. s. Bosna". —. "Filip Lukas. g. 1.-2. Franjo. u Banskim dvorima". "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". (lipanj). br. (3.-2. (14.). Franjo. g. Većeslav. Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. 'S bielom zastavom preko Alpa'". 8-11.). "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. "Neugodni razgovori".). IV. 3-15. (1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 56-68.). O kortešaciji dr. s. Kanada). 1. (lipanj). (1949. Markovinović.. 23. —. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). s. (1959. 3. (1952. Vinko.). (siječanj). 3. 116-25. Dragan. g. s. vidi Luburić. 1. Kanada). g. (1953. pseud. Danica (Chicago). " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". Život i rad podpredsjednika HSS ing. 55-57. 3559. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. s.). s. 50. (Winnipeg. 40.". (Buenos Aires). "Odlomak iz tužne prošlost. Vjekoslav. g. "Vjekoslav Vrančić. (Winnipeg. s. (Winnipeg. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". Kalendar Hrvatski Glas 1955. Osvrt na članak: Ante Ciliga. —. br. 1. (Winnipeg. 7-14. "Hrvatska u vrtlogu rata". (22. —. X. br. Kalendar Hrvatski Glas 1958. s.). 25. Kalendar Hrvatski Glas 1957. godišnjice života".).182 Uspomene završavaju 1918. 27-36. br. Augusta Košutića". 123-34. 24. dr. Travnja 1941. s. (Buenos Aires). 1. Kalendar Hrvatski Glas 1955. 1941. s. Kanada). (1959. 190-98. travnja 1939. Hrvatska Misao (Buenos Aires).. (1953.-10. Hrvatski Glas (Winnipeg. Nikšić. protivrječja i zablude Ante Cilige". XII. 37-40. g. koji se ne smije zaboraviti". Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. 9. 53-56. VI. 2. sv. 2. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul. s. Matijević. s. "Netočnosti.). Kanada). i ona je tu ponovno objavljena. sv. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Maks. 9. Kalendar Hrvatski Glas 1959. Ivo. vidi Vilder.".). Milan. 183 Mirković. br. 65-79. 1928.).). —. —. (Winnipeg. vidi Pavelić.). g. Ivan. . (lipanj).) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. (1952. s. Franjo. 1936. "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. 383-95. s. Nevistić. "O. Observator. —. 248-54.). Hrvatsko Revija (Buenos Aires).. s.). Ustaša. (prosinac). Stipe. pseud. (1955. s. Sloboda (Buenos Aires). Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. g. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Merhum prof. sv. Nedjeljko. Martinović. —. Hrvatska Reviju. Kanada). 32-33. 37. vidi Radića. (1950. Matić. 9. Observator [Krunoslav Draganović?]. 6.. s. "Malo uspomena na pok. (lipanj). 17.

(76) (20. s. —. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. "Britanci i Draža Mihajlović". 20. br. 2.).). ove rasprave. br. IV. "Sedam upitnika". S. br. S. (1955. Hrvatska Revija (Zagreb). (74. 10. 4. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". —. (1959. "U Zagrebu. sv.) (10. (1956. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". IV. O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. 6. Kanada). P.). [—]. br. br. 11.). VI. Hrvatska. Hrvatska (Buenos Aires). (Uspomene Dr. "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". g. g. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (1948. (prosinac). 5. (prosinac). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 3245. što. g. —. —. 4. br. I. (264.). vidi Bosnić.. Pandžić. g.-270. 3. —.) (18. 2. (1951. (269. "Država Hrvatska živi. Kanada). [—] A.) (16.).).). Osoba i Duh (Albuquerque.184 Osterman. (207. —. br. "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". 6. sv. Hrvatska.).). VIII. Kulturno-politički Zbornik 1949. gdje. g. 11-16. 11. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. s. XI. 6. 5. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')".). 2. (252. s. br. S. —. 185 —. br. (82. 439-44. Hrvatska (Buenos Aires). Kulturno-politički Zbornik 1950.) (listopad). g. I. Pavlović. g. (1951. s. (1952. Hrvatska (Buenos Aires).. (srpanj-kolovoz). Hrvatska (Buenos Aires). 4.). g. Hrvatska (Buenos Aires). 7. Hrvatska (Buenos Aires). "Gjulhisar. II. (Buenos Aires). II. (1953. sv. "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". g. br. M. Hrvatska (Buenos Aires).". 7. 15-24. 14.). 31-55. br. (travanj). (197. VII.).) (17. "Iz predigre sloma Jugoslavije".). (1959. —. (Buenos Aires). Brastvo (Toronto. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. (Chicago).) (17. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". br. (1957. —. srpskoj i stranoj štampi". Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. III.) (18.). (266.).). (2. s.). kako.. s.-49. XI. (1952. g. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".) (12. (80. P. "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". St. (1950. "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću". (travanj). Ante].-8. [—] A.) (8.). (105. (1950. br. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima". s. g. [—] S. —. s.) (10. "U Carigradu. s. s. —. Vladka Mačeka)'.). [—] A. Kanada). g. Hrvatska (Buenos Aires). (Buenos Aires). —. "U Novopazarskom Sandžaku. 235-53. s. —. (Winnipeg. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta". 1. 21. članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima.(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')".). 5. 5.[evo]. s. 126-35. 10-19. (1949. XII. 6.). br. (Buenos Aires). s. 1393. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". Kalendar Hrvatski Glas 1959. 1. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Perić. (1968.).-1900. 3.. 2. (1954.. (1955.) — 24. "Bitka na Lievča-Polju".). g. Bazilije. (13. . "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". 13.-1899. (127.) (19. Hrvatska (Buenos Aires). IV.). 22. 19-35. P. 11-17.. "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895. (110. [Pavelić. III.). kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas. 11. br. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".-12.) (7. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". 194-202. 12. 8. "Medju barabama. (rujan).. g.). (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 7.) (15. Ante Smith] Observator.. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).) (1. (1958. (1952. P. (77. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). [Pavelić. zašto. 12.). SAD). Izbor (Buenos Aires).). Glas Kanadskih Srba (Windsor. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945. II.). [—] As. "Pod orlovim gnijezdom. Marko. "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')". "Lička solidarnost. g. g. 48.) — 3. XI.) — 15. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko.). Vidi opasku 182. N. 5. Hrvatska (Buenos Aires). (49. 10-18.) — 4..) (10.). —.). (1959. g. sv. 7. —. S. "Vodj opet govori. Hrvatska (Buenos Aires). (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". [—]. "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". IV. 15-28.) (5. Hrvatska (Buenos Aires). s. 4.) (1. "Značenje i uloga emigracije".). 1. g.-7. br.[osta] St. 6. s. 1. "Hrvatski Oslobodilački Pokret.. g. (Buenos Aires). 4. 576-81. 12. Josip. (13. u vezi jugoslavenske okupacije Trsta. 3. g. 107-14.-3. "Vukadinova treća žena. I. g. (54. K. —. (1955. g. (Buenos Aires). 3. s.). 25-46. g. sv. (kolovoz rujan). 571-75. (Buenos Aires). br. (1958.). "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. sv.) (6. 5. vidi Subašić.). "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". s. "Atentat na Cuvaja.-128. —. vidi Sinovčić. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Hrvatski Kalendar 1953. (55. (1941.

Povodom smrti prof. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 475-83. (rujan-studeni).). br. 213-39. Srećko. Planika.-21. 48. g. Ivo. sv. Kanada). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Ivo. Hrvatski Glas (Winnipeg. s. 4. 50-51. Radića. XII. Osvrt na politiku dr. (1949.). s. br. 4. Izbor (Buenos Aires). sv.). 20-24. 5. Radić. Marija. g. Kanada). (prosinac). (1955. 31.. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom.. 1941. pseud. 32-52. br. 4. Hrvatski Glas (Winnipeg. "Milan Šufflay. (veljače). Pismo je upućeno iz Zagreba 6."'. Izbor (Buenos Aires). Vidi opasku 108. In Memoriam — Prigodom 25. br.). sv. s. 3. 7. Kanada). s. (lipanj). (studeni). Hrvatska Revija (Buenos Aires).).. 24. u Zagrebu]. g. 1903. 22. sv. uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. Stojadinovića 'Izboru'". g. (1957. Ratković. 5. Rover. (prosinac). "Rimski Ugovor. IX.). g. III. (1958. 21. Radića". Bogdan. (siječanj). "Tragedija dr. VI.. 1.) — 50. 9. (1950. "Dalnji odjek izjave Dra. 29. s. Drina [Madrid]. sv. Kanada). g. i 1942. Marije Radić. (1955..S.186 —. g. 21.) —26. s. g. br. 7. "Problem hrvatske inteligencije. br.. 2. 14. Hrvatska Revija (Buenos Aires). vidi Bogdan. s. 299-318. 4. 4. g. (studeni-prosinac). "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". (Winnipeg. (25. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 19. —. g. 5. 65-76. (1949. (1959.". "Osnutak 'Crne legije'". dana 24. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". Ante. 2. 1. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". Hrvatski Narod (Zagreb).. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1955. Franjo. (1953. Sloboda (Buenos Aires). br. 27. (1959. ove rasprave. —. .. (prosinac). (Winnipeg. g.-4. 5.). Stjepan. —.-15. Perić. Sloboda (Buenos Aires). (21. "Preludij Rimskom Ugovoru. Dobrotom udove S. (1954.. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod.-51. 1931. Kanada)..-7. 17. Povodom interview-a dr. 13. g. s. 154-60. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". Beneša". Mato. (1954.). —. (14.)". i 152.). 15. sv. Sloboda (Buenos Aires). 12-16. (1956.). XII. Osoba i Duh (Albuquerque. (1959. 3. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". g. (21. vidi Lendić.).). 6. 25-29. Slobodna Riječ (Buenos Aires).". VI. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. Vidi opasku 152. s.. Vidi ovu bibliografiju. 45. 4. —. "O radu Hrvata u U. [Izjava sucu istražitelju. s.).). Radića.). (1954. Branko G. II. sv. 1.-6. br. S. —. "Dvadeseti lipnja 1928. Pešelj. sv. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941. 44-47. s. 1928. 24-31. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). "Dr. br. Vlaho A. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". g. 3. g. s. (1956. "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića".[tijepo]. Slobodna Riječ (Buenos Aires). s. g. Stjepan. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka". (1955. g.. —. IX. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". 4. —. (veljača). 1. 25. Hrvatski Glas (Winnipeg. g. (1953. s. "Hrvati i Jugoslavija". 2. —. Rieger. Kalendar Hrvatski Glas 1957.). g. Kalendar Hrvatski Glas 1954. Pernar. (listopad). A. 1. Stjepku Brozoviću. br. 20. dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. g. "Ante Smith Pavelić: Dr. Kanada). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". br. Pavelić i njegova vlada. (prosinac). 10. X. —. 1941. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 3. 19-21. Vilko.A.). 2. 2. 4. (1948. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". g.).). s. 8. "Kulturna demokracija. Vidi opasku 19. XI. (1957.). 329-34. Jure. 45. 478-492. —. VII. 6. pseud.).). 187 —. Fetričević. (1959. —. Rajković. 40.). "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". SAD).. Piligrin. Osvrt na članak E. (28. (studeni). (ožujak). (28. 49. 521-43. (rujan). Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". za vrijeme prošlog rata". (1949. ove rasprave. VI. Perše. g. s.).).). Radić. Hrvatska Revija (Buenos Aires). ove rasprave. (1949. Vladka Mačeka". br. "Hrvati i Jugoslavija. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. i 5. godišnjice smrti 18.). (ožujak-travanj). Drina [Madrid]. XII. Raić. 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Ivan. VI. 3. br. 26-41. sv. sv. 52-59. Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)". Slobodna Riječ (Buenos Aires).). g. (lipanj). 4. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. Vinka Kriškovića". s. (lipanj).

4. Mile [at]. VIII. 3-4. g. Dinko. 40. 29-33. vidi Leon. (21. (1956. "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". 41-98. Ante.). br. "Šupilo u emigraciji. br. s. Marko. (1959.). 38. br. Vidi opasku 152. "Riječ vojnika: Politika strast. 1955. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". "U obranu pok.) (18. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". 4. organizacija 1920. 189 Štir. (srpanj). (srpanj). Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". Glas Kanadskih Srba (Windsor). (1954. 7. Đragovan.-1925. (1955.-7. 29. VI. g. X. Drina [Madrid]. U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949. (prosinac). g. 3-1l. Stovjejko. br. Razgovor s Dr.-15.).. Hrvatski Kalendar 1950. Drina [Madrid]. VII. g. s. " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. (1950. Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. 120-26. (1954. (127. [—] M. g.-12. III. Vladka Mačeka".) — 17. Hrvatski Domobran. vidi Perić. Tomić. Vidi opasku 152. g. V. (prosinac). (1960. 24. 16-21.). 6.). 11. br. Ante. —. 6-7.). s. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'". Štitić. 10. Hrvatska Revija (Zagreb). 2.-44. Ante Štitića". 4. (prosinac). "Jedno značajno pismo Dr. Milan. IV. 7. br. Ante. (studeni-prosinac). g. Milanom Stojadinovićem. Ivan. 21. (1959. Godišnjak (Kalendar) 1935. VI. 335-47. Blaško. Danica (Chicago). "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije". g. 28. s. * Šepić. 19. 43. Starčević. 1914.).). 29-35. sv. — Vidi opasku 152. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. g. Josip. I.). br. br. "Mussolinijeva ljubav za ustaše"..-8..). 7. (lipanj).). Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Ispravak u br.-9. Guillermo A. br.-128. Ante. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. 7. s. Vitaić Jakaša. (26. VII. travnja 1941. (6. s. (1955. 145-53.". U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. Marijan. "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Izbor (Buenos Aires). Vidi ovu bibliografiju. 1959. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. g. 45. (252. ove rasprave. X.". Ivan. 1.). Hrvatska (Buenos Aires).) (8. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 8.V. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. g. "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". 5.). —. (1952.). Šarić. (1955. 146-47. V. 163-65. "Bauerov memorandum".)". Hrvatska Misao (Buenos Aires).) (21. (133. g. 13. novije povijesti". . 14. (29. —. Miroslav.). ove rasprave. s. Josip.). (249. br. g.) (10. Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. (1953. "Kako je bio predan Split Italiji". s. Mile.). VII.).). br. (10. sv. IV.). "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina". 12. 4. Vilder. N. 10. 2. 5. 11. XI. 6. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". do 1941. (1954. Drina [Madrid]. Danica (Chicago). (lipanj). (8. g. vidi Pavelić. Subašić. 568-73. (1959. "Domovina i Iseljena Hrvatska".) (18. s. 1. br. IX. i politika hladnoga razuma". g. br. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago).-2. 10. g. s. 169-175.) — 13. Hrvatski Narod (Chicago)..). 11. (1953. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor.). Nikola N. Ivan. 29. br. V. br. s. (lipanj).). —. u Šibeniku. 4-8. Uspomene.).). Uz ostalo uspomene iz travnja 1941. (13. (1958. —. vidi Frank. Srpska Zastava (Buenos Aires). Josip. (rujan). g.). Hrvatska (Buenos Aires). (251. (Buenos Aires). . koje su joj predhodile. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima. s.). Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska Omladina. "Jedna epizoda iz hrv. Sinovčić.). (157. (1938.). Tomas. vidi Subašić. 7. br. 8. —.-1941. Izbor (Buenos Aires). ove rasprave. 10. (Chicago). Varoš. Starčević.).). Tortić. (1949. 43. g. i 25. br. (1955.). (1955. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". g. br. s. Janko.188 S. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". (studeni). Vikario.lipanj 1915. 1. Valenta. Šuljak. Većeslav. Šola.-12. objavljuje se uz komentar po prvi puta. Stojadinović. br. 1444. 1. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g. "Nadbiskup Stadler". 1935. Dantea (Chicago). 35. od 20. (25.'".

1942.-21.). 3. vidi Belobrajdić. Vrančić. 2. Ivan. ove rasprave.. Kulturno-polički Zbornik 1949. br.) (17. Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. 24. Tajne 'Kabineta u sjeni'". —. SAD). M.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Zrinjanin. 1939. godine". Ustaško glasilo. 7-13. Giunio-Zorkin?]. (223. br. Bosanski Pogledi (Beč). g. 1949. br. 7. s. Leopold. 1955. 21. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića". —. I. Vidi opasku 106. g. (141. (Buenos Aires). (1953.". s. (1957. s. (203. Osoba i Duh (Albuquerque. "Prošlost na optuženičkoj klupi. (1959. Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani. (listopad). VI. —. (Buenos Aires). Glas Sv. g. 36. br. Kanada). "Izvori hrvatske politike. br. Bekić. br. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani. (Beč: Muslimanska biblioteka). mjesečni.). 31. Vjekoslav. br. —. ove rasprave. Uspomene. g. Ustaško glasilo.). Adil]. 10 svezaka povremenih brošura. 1.. br. —. Vucković.). "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. Hrvatski Glas (Winnipeg. časopis. br. Madrid. Jedan osvrt na Račkog. Vidi opasku 179. (1952.". 4. (travanj). 1943.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. Izišao samo jedan svezak. (Buenos Aires). (siječanj-veljača). X. (119.). 1953. 3.-37.) (6. Y. XII. —.). Uspomene. "Na povlačenju s hrvatskom vojskom". (1959. 7. Nikola. (Buenos Aires). Mr. (Beč: Muslimanska biblioteka). Glasilo HSS. 1958. "U spomen travničkim žrtvama". 25-42. 8.) (10. [—]Aziz Čengić. Cleveland. 45. 1949. Slobodna Riječ. g.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Godišnjak 1957. (Buenos Aires). X. g.). (1955. s. Antuna (Buenos Aires). od tada nacionalistički. 14169. 1. Croatia Press (Rim. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini".[anko]. (1958. C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949. Zagreb. —.-1956. 63-81. "Snaga istine. "Prof. g. Nezavisan. mjesečni bilten i časopis. (1956.-120. 20. XI. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. proustaški.). ove rasprave. Žagar. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". (1925.-1955. br.-1959. XI. 44-55.190 —. tjednik. (1959. 191 —. 11. Drina [Madrid]. s. 11. 44. časopis. Rujan-listopad 1944.). Vitezić.). .). "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu".-1958. sv. Vidi opasku 162. 96-102. "Put u Foču 25. 4.1959.-1944. posljednje dvije godine polumjesečni list. s. (9. g. br. Veljača 1943.-4. J.. 1951. Drina [Madrid]. "U službi za Hrvatsku".IV.). Hrvatska (Buenos Aires). 1941. Vidi opasku 59. "Luburićeve izmišljotine [Izjava]". —. Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava".). Godišnjak 1957. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. pseud. Hrvatska (Buenos Aires). g. 7. Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". Afera Huske Miljkovića. g. 4.) (4. Bosanski pogledi (Beč). Hrvatska. Filip Lukas. (3. 1. [Zulfikarpašić. [Dr. br. 599-604. g. (studeni-prosinac). 120-28. (1953. Hrvatska (Buenos Aires). 44.). Slobodna Riječ (Buenos Aires). Hrvatska Riječ (Belgija). Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". tjednik. (lipanj). XI. i M. g. (ožujak). "Za volju istine". 15. —. Hrvatski Glas (Winnipeg. (1951. 6. Kanada). 1949. 1947. I.-2. s. Danica (Chicago). 1951. (1955. 10. 59-64. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz).-1956. "Politika dra A. g. Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires). Nezavisan: do 1955. Nezavisan katolički.1945. "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". 3. Hrvatska (Buenos Aires).). s.-1956.-224.). ove rasprave.-8. Strossmayera i Starčevića". New York).

Kanada).-1959. mjesečni list. 1951. Glasilo Hrvata. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Hrvatska. Sloboda (Buenos Aires). Engleska). 1938. Belgija). Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. 1948. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires).-1959. Albuquerque. Glasilo HSS.. Hrvatski Kalendar (Chicago). časopis. Nezavisan. I. časopis. 1941. Kanada). Nezavisan. koji su nedavno napustili domovinu. 1953. Nezavisan. Ustaško glasilo. Glasilo HSS. 1949.-1959. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires). g. mjesečni list. 1959.-1959.192 Hrvatska (Buenos Aires). Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca. Ustaško glasilo. Glasilo HSS. 1951. Glasilo Hrvata muslimana. Vidi opasku 17. Katolički kalendar.-1959.-1955.-1958. Glasilo Hrvata muslimana. Hrvatska Država (Miinchen). Hrvatska Zora (München). 1955. časopis. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1951. Hrvatski Domobran. Svijest (Denholme. 193 Nova Hrvatska (London). Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. tjednik. (1902.-1959. knjižnica i časopis.).-1959. Osoba i Duh (Madrid. 1953.-1950.-1959. mjesečni list.-1959. Islam (Pariz). Smotra za narodno gospodarstvo. .-1952. povremeni mimiografirani list. Glasilo HSS. Hrvatska Misao (Zagreb). 1949. časopis. književnost politiku. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. Hrvatska RijeS (Ohain. 1956.-1955. 1958. Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke.-1955. 1949.-1959.-1959. mjesečni list. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). časopis. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). 1958. Ustaško glasilo. Ustaško glasilo. polumjesečni list. 1947. povremeni mimiografirani list. Švicarska]. 1952. Glasilo Hrvata muslimana. Polumjesečni časopis. Ustaško glasilo. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).-1959. Republika Hrvatska (Buenos Aires). 1949. 1953. Nezavisno nacionalističko glasilo. časopis. mjesečni list. Hrvatski Dom [Fribourg. 1935. SAD). mjesečni mimiografirani bilten. 1950. ove rasprave.. 1951.-1959. 1949. Izbor (Buenos Aires). mjesečni list. Nezavisan katolički.

Balenović. Čimić. Šandor. 95. Ciano. Rodoljub. M. 1941. Dragan. Brajović. 62. 68. 95.). Bekić. Begić. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Ivan. Josip. Raffaele. gdje je ostao do svibnja 1945. Galeazzo. 114. Babić. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. Campbell. Ivan. Vilko Rieger?). Basariček. kotar Šibenik. Čubrilović. 117. 76.). Bauer. 104. Boško. 127. Od svibnja 1945. 128. činovnik. Avdić. Ernest. Cabas. Carnelutti. U lipnju 1958. 51. to Orlando's Fall. 95. Carnelutti. 68. Pučku školu polazio je u rodnom selu. 100. 95. Filippo. 95. 1955. Antić-Čolak. Vilko. 61. Andres. Alfred. Beneš. Vaso. 27. Boban. Anfuso. Edo. 135. Buć. 117. preselio se u Zagreb. Miho.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. 24. Bošković. Bzik. 75. 72. 20. Dino. 58. 38. 10. 107. Milan. 27-31. Eduard. 109. Čuić. Berković. 16. 82. Smail. Bašić. Slobodan. 104. 117. Slavko. Bičanić. Bakarić. 128. na otoku Prviću. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. Ambrosio. Apostolski. 60. Blažeković. Čanić. Josip. Dušan. Branko. 61-72. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. U siječnju 1952. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. 96. Djuro. 100. Filip. 103. 103. Mijo. 98. Vladimir. Stjepan (pseud. 22. Cvetković. Mati ja. Balen. Alajbegović. Dragiša. Danilović. 60. 108. 140. 141. Vladimir. Miroslav. 109. 114. Savo. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. 39. do prosinca 1951. Bresztyenszky. 81. Dragan. 63. 108. kasnije Aoste. 119. živio je u Klagenfurtu. Bublić. 53. 77. 100. 48. 128. 54. Mehmed. 120-123. Čolaković. U rujnu 1941. Bajić.. 129. Cavallero. 95. 63. 51. 66. 100. 101-105. Arthur James. Batlak. predratnom iseljeniku. 98. 63. 43. 60. 63. 102. Aimone. Josip. Aloisi. Uglješa. Ronald. Budak. Ćiril. 34. svibnja 1922. Bogdan. 63. Giovanni. 110. Krunoslav. Balfour.-1943. Ćudina. 94. Emin. 118. 73. Stjepan. 3. 1918. Davidović. Antolić. Ansaldo. 107. 128. 62. do Orlandovog pada. Batušić. 63. 141. 28. 81. Andrija. Josip. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. Mehmed. Banjanin. Ugo. 128. Belak. Cikota. Šime. Bulat. 94. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. Alfieri. 96. Balen. 16. Danijel. 133. 83-85. 81. tal. Curzon of Kedleston. 103. Jovan. Cukavac. 73-76. Crvenković. vojvoda od Spoleta. Brozović. 135. Bombelles. 29. Branko. Artuković. Barada. 43. George Nathaniel. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. Cesarić. 63. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. Benzon. Casertano. Rade. 118. Amadeo. Rudolf. Balić. 95. 105.. 109. 110. Vittorio. Ivo. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. 74. 48. 67. Ljuba. Rafael. 108. 119.-1941. konzul. Ivan. Mihajlo. 135. Dragutin. 96. Crljen. 116. Božo. . Ernest. 56. 63. Austrija. 62. Petar. Pompeo. Butozan. Carnelutti. 52. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu. 65. 117. Od 1955. Mile. 12. Bogdanov. lipnja 1919. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. 42. 72. 62.

Jalžabetić. Asim. Ksaver Šandor. Grivičić. 34. 74. 133. Jevtić. 72. 88. Kvatemik. Hinko. 42. Diminić. 77. 10. 119. Gagović.196 Dedijer. 81. 28. 111-113. Frank. Jovanović. 14. 116. 128. 32. Janković. 79. 48. 46. Heraković. 85. 96. 80-83. Eugen Dido. 99. 100. prota. 129. Jure. Kecmanović. 32. 53. 117. Ilija. 28. 57-59. 36. 77. Joca. Franz. 114. Kvatemik. Derenčin. 67. 66. veleposjednik. 101. 80. 43. Fran. Konstantinović. 138. 103. 141. 116. 85. 129. 31. Adolf. Edward. 132. Gavrilo. 66. 95. 77. Alija. 116. 32. Frković. 57. Hefer. 128. Gavrilo. 82. 16. 117. 57. 103-105. 43. Arnold. 41. Karamarko. Djurašković. Djuras. Zdenko. 60. Karadjordje. 77. 79. Petar I. 63. Halder. 79. Folnegović. 75. Kavran. 70. 118. 11. Lissance. Nada. čin. Lovre. 29. Grdjić. v. 128. Kosorić. 84. Stjepan. 20. 46. 35. 74-76. 137. Vekoslav. Guzzoni. Rade. 15. 32. 13. 93. 47. 121. 15. Roberto. 56. 105. Drakulić. Stjepan. Karadjordjević. Jovanović. 100. 127. Doerfler. Sekula. Degrel. Djilas. 110. 50. Veljko. Isa. 111. Marijan. Jovanović. 11. Grol. Vladimir. Filip. 50. Vaclav J. 59. 93. Siegfried. 129. 28. 69. 95. 42-47. 10. 28. 73. Kramarž. patrijarh. 72. 41. 16. 16. 48. 115. Ilić. 125. 121. 80.. Jančiković. Djuka. 114. 22. Ante. Alexander. Jurinčić. 36-40. Petar II. 45. 98. 95. Lukas. Juraj. 54. Jareb. Leo. 101. Kemfelja. Horić. 71. 16. 18. Jovanović. 100. Anton. 120-123. 51. Krizman. 82. Dragutin. Knezović. 96. 65. Mihajlo. Radovan. Drljević. Levntal. 10. 13. 83. 30. 71. 125. Ivo. Milojko. 116. Dugonjić. 97. Kosanović. Gjalski. 77. 117. Kovačić. Dragoljub. 34. Lohr. Kardelj. 26. 47. Deutsch-Maceljski. 34. 33. 56. 108. Herenčić. Jakov. 42. 108. 118. Milan. Javor. Stjepan. 73. Kovačević. Filipančić. Hohnjec. Mate. Božidar. Lepić. 133. 115. 97. Kuprešanin. 80. 97. 102. 75. 69. 28. 32. Kasche. Knežević. Marko. 43. Hodža. 174. 81. 132. 63. Voja. 102. 115. Bogoljub. 76. 52. Dragojlov. 43. 48. 10. Evgenij. 111-115. 118. Marko. Slavko. 21. 42. Karadjordjević. King. 96. konzulata u Zagrebu. Gavrić. Džafer. Josip. Lorković. Katić. 49-52. Silvije Strahimir. 74. Ivo. Hadžić. 74. 36. Nikola. Ivanko. 30-32. LeRoy. 19. 76. Djaković. 17. metropolita. Ivan. Habsburg. Krnjević. Augustin. Stjepan. 66. Roko. Ivo. 128. 129. 36. Joca. Karol. 20. 128. 94. Tomo. Mihajlo. Milutin. 35. 61. 27. Krbek. Helmuth. 136. 14-17. Milovan. 47. 56. 51. 117. Branko. Stipe. 23. Edvard. 115. Aleksandar I. Sava. Jukić. 16. Javor. 42. Gosar. 129.. Vladimir. 95. 101. 28-31. Andrija. Vladimir. 82-85. Zvonimir. 52. Danilo. 14. Kuštrić. 130. Jurčić. Eugen (1825-1871). 16. 141. Lisak. 98100. 68. 135. Milan. 115. Kvatemik. 115. 91. Gošnjak. 54. Dušan. Jelić. Mirko. 56. 59. Horvat. Duić. Slobodan. 35. 113. Blaž. 64-67. 116. Grey of Fallodon. Germogen. Jovanović. 119. Vjekoslav. Radoje L. Karčić. 34. 85. 57. 76. 81. 51. 130. Greiner. Kranjčević. Kulovec. Ivo. 14. Kosanović.. Glojnarić. 111. Erwein. Gavrilo. Mile. 103. 79. Paško. 197 Košutić. Kovačević. 76. Mate. Djukić. 84. 76. 43. Jurišić. 28. 50. Vjekoslav. Heinrich. 78. 94. Khuen Hedervary. 66. 134. Košutić. 102-107. 86. Klaić. 29. 136. 12. . 22. 52. Grk. Kutuzov. Kuvedžić. Olga. Milan. Andrija. 113. 80. Djalski. 76. Sveto. Andrej. 99. Mladen. Kalibarda. 66. Končar. 103. vidi Gjalski. 94. 21. Živan. 121. Edward Mandell. 50. konzul u Zagrebu. Alan. Erih. Korsky. Pavle. Kumičić. 128. 97. 96. Slavko. 107. Jere. Jakovljević. 16. 95. 27. 73. 64. 54. Gaščić. 31. Mitar. 87. 64-67. Jareb. 81. Rato. 120. Lobkowicz. Klofač. Glaise von Horstenau. Radmilo. 83. Marko. 90. Latković. 36. Gojković. Ilić. Ivan. Mihajlo. Gaži. 133. Milan. 46. Josip. Hitler. Karamarko. Klaić. Jelačić. 61-65. 51. 120. 31. 87. 46. njem. 129. Zvonko. 14. Karadjordjević. 74. 58-60. 111. Fedor. Irena. Francetić. Hebrang. 76. Friedjung. 14. Blaž. 52. Freundt. 98. Ilija. Forges D'Avanzati. 65. 98. Tomo. 67. Bogoljub. 59. Djuričić. 95. Frank. 72. Krajač. 68. 31. Stevo. 58. Oton. 118. 122. Dušan. Ilić. Ivica. Dožić. Korošec. Kaliterna. 56. Gregorić. njem. Fran. 113-115. 60. 57. Došen. 35. Luburić. 32. 39. 78-80. 113. Gavrilović. 78. Milivoj. 28. 20. 98. 95. Farolfi. 24. 50. Brana. Ivica. 118. 117. 129. 98. 122. 128. Kolak Rudi. 92. Franjo Josip. Gavro. 13. Kulenović. Ljuba. Gaži. 76. Karadjordjević. 58. 134. 128. 133. liječnik. Stjepan. Kren. Jelašić. Josip. Stevo. 132-135. 118. 62. Mihail Ilarionovič. Košak. 15. 95. 71. Edmund. Vojo. 128. 19. 67. prva žena Vladka Mačeka. 98. 133. House. Kovačević. 95. Obren. Frković. Janjić. 25. 89. Josip. 122. 71. Lorković. Kopp. 90. Jelinović. 95. Ljudevit. 11. Kaleb. 130.* Alf redo. Maček. Farkaš. 117. 107. Dožić. Dušan.

42. Stalin. Makanec. 38. 27-29. 62. Mile. 41. Milan. Nedić. 49. 16. 98. Šenoa. Predavec. 81. 10. Mario. Mihovilović. 63. Ivan Ev. 77. Jure. Ivan. Rasim [Rašin. Mihajlov. 96. Julije. Puk. 43. 83. Branko. 100. Josipa. Stevo. Miloš. 62. 83. Alojz]. 49. rodj. 25-36. 33. 76. Rajković. Roatta. Aleksandar. Pavičić. Ante (1889-1959). 34. Raić. 127. 13. 121. 75. 100. Milićević. 114. Stakić. Mato. 10. Popović. 34. 27. Marjanović. 51. 51. 29. Vjekoslav. 76. 90. David. Cvijetin. 79. 85. Starčević. izaslanik Alfreda Rosenberga. Vladeta. 28. Jozo. Ivica. 47. Scialoja. 14-16 Starhemberg. Mirković. Ninko. Vinko. 19. 77. 115. David. Stojan. Rušinović. Pavelić. Obrenović. 19. 103. Marija. 50. Sekulić. 95. Nassenstein. njem. 30. Erich. S. Pavlović. Huška. Kerubin. Andrej. Radić. 11. Bogdan. Lovro. Ante (1869-1936). 117. 14. 60. Šatrić. Steeb. 20. 74. 141. 99. 74. 28-32. Osterman. Pucelj. 129. Matković. 118. 133. Vittorio Emanuele. 95. 120. Mario. Miljuš. Ante. 46. Milivoj. 69. 52-86. Predja. Mehmed. 50. 99. Rapp. konzulata u Zagrebu. 108. 23. Omrčanin. Stojnić. Maček. Krunoslav. 43. C. Vittorio. Maglajić. 50. 113. Jure. Ernst Rüdiger. Mehmedagić. 116. Lazar. Božidar. 18. Gustav. 80. 98. Nikola. 13. 25. 82. Matasović. 106. 79. Stanjek. 128. Pavelić. Rački. Hazim. 53. Pejačević. Ante. 68. Vlado. 112. Marija. njem. Ranković. Mihailović. 133. 22. 28. 44. Schmidt-Richberg. 90. Košta St. Tomislav. Singer. 33. Josip. 10-13. 108. 51. Ante. Stijepo. 123. 44. 51. 40. Šegvić. Enno. Pribićević. 44. Miller. 99. 30. 97. 131. 94. Martinović. Mussolini.113. Mara. 45. Boro. 20. Marko. Slavko. 104. 108. Rubčić. policij. 51. 98. 14. 32. 25. 31. 15. James Rennell. 50. 15. 38. 95. Mazzura. 16. Nehajev Cihlar. 113. Matija. Ratković. Pavle D. 45. Rodd. 118. Magdić. 55. Lothar. 43. Radić. Momčilo. 20. 133. Blaško. Masaryk. Lav. Stražnicki. 60. Nikola. 21-23. 104. 107. 119. Nikola. 46. Radića. 30. Petričević. 26-36. Tias. 103-105. 98. 128. Carlo. 12. Rogulja. Simović. Radovan. Protić. Moškov. Nevistić. Pašić. 92. Moranda. Mata. 74. 46. 74. 100. Nikšić. 75. Smičiklas. 71-77. 37. Rajić. Draža..198 Maček. 95. Enver. Meštrović. 100. 12. 105. Stanojević. Skoliber. 141. 17. Ivan. 113. 20. Vladimir. 87-91. Obrenović. 121. Nastas. Zlatko. 77. Joe. Franjo. 136. 23. 43. 128. 62. 98. 68. 100. Maček. 94. 95. Šehović. Perčec. 33. 14. David Hunter. 97. 99. Pavelić Smith. 11. 43. 55. 67. 53. Ante. Miloš. Ladislav. 67. 118. 94. Božidar. Mile. 27. 57. 88. 117. Josip. Stjepan. Ivo. 35. Novaković. Nikolić. Djuro. 117. Vlaho. Robotti. 135. 12. Nikić. 113. Ivan. Navratil. Stepinac. 118. Petanjek.. Prodan. agent. 128. Puniša. 34. 56. Maček. Mijatović. Šegrt. Marko. 82. Milatović. Napoleon Bonaparte. 118. 51. Mortigjija. T.. 77. Perić. 113. Milorad. 38-40. 128. 122. 75. 32. Mandić. Božo Ž. 27. 83. 130. 74. Mastalović. 33. 85. 11. Radić. 11. 120. 108. Sforza. 138. Mile (1862-1917). Derviš. 23. Ribbentrop. 103. 95. Josip. Joachim. Oršanić. 19. čin. 43-50. Josif Visarionovič. 62. 134. Branko. 61. 19. Vladislav. Franjo. 127. 63. 115. Seitz. 73. 20. 25. Aca. Vuk. 94. Sarkotić. 18-20. 10. 81. 93. časnik. 44. Ivo. 94. 95. 73. 121. Popović. 24. 97. Milan. tal. Starčević. Milan. 101-116. Sušić. Obrenović. Sertić. Mameli. 71. 32. 99. 109. 12. 41. 98. Maksimilijan. Mesić. 114. 112. Šime. Maslarić. Nikola. 52. Orešković-Krntija. 48. Vladimir. Josip Juraj. 136. 80.99. P. 26. Maletke. Dušan. 113. Feliks. 22. Milan. Maksimović. Milutin. Vlado. Niedzielski. Ljubo. Tomaš Garrigue. 11. 98. Majcen. 50-52. 17. 37. Marijan. 53. Vilko. Mihajlo. Peričić. 50. Rendulic. 96. Svetozar. Marković. Smoljan. Rintelen. Bariša. Nikolić. 133. Počuča. Pavle. Fridrih. 135. 62. 117. Mikac. Ivan. 43. František. Mazzura. 120. Rauch. Savo. Herman. Miljković. 67. njem. Matošić. 113. 22. Sunarić. Ninčić. Račić. 54. 199 Sachs. 117. Mrazović. 130. 88. Stjepan. 101. 20. 132. 58. Ivo. Sinčić. Aleksandar. 74. Srebrnjak. Stöckelle. 135. 102. 76. Mitterhammer. 60. 67. . 106. 57. 131. Perić. 60. Šarić. Ostović. Josip. Benito. 117. Alojzije. Nikola. 128. 93. 53. 28. Pernar. 33. časnik. 78. 51. 85. 129. Marijan. 56. Neubacher. 83. 129. Pečnikar. 34. 74. 135. 32. Starčević. Srkulj. Vanča. 89. 25. Mirko. Strossmayer. Stjepan. 134. 39. 47. 97. Dragutin. 100. 108. Perčević. Servatzy. . 88. Papić. 48. Radić. Spaho. Rademacher. 17. Fran. Djuro. 84. 22. Ida. Ivo. Rukavina. Stojadinović. Stjepan. Ivan. Orlando. Ivan. 128. Maček. 85. 70. 13. 96. 16. 67. 68. Dragan. 51. 108. 129. 113. 54. 37. 81. 20. Pavelić. Velja. 59. 105. Pavao. 58. 121. 131-134. Maček. Francesco Giorgio. Ante. 32. Ribar. 68. Stadler. 19. 97. 53. 92.. 108. Agnes. Steinfl. 11. 133. Milan. Pucar. 35. Petrović. Supilo. 82. Novak. 36-39. Franjo. Sinovčić. Mirković. Gustav. 49. 102-104. 75. 130. 129. 127. 14. 39. Nikšić. 17. 127. 65. 45. 29.. muftija. Nikola. Tadija. 67. Mijo. Murgić. Vladko.

Tomić. str. 116. 6567. 37. Vukmanović-Tempo. Juraj. 105-108. Štitić. Miloš. 114. 71. 20. Republica Argentina.. 17. Jan. 24. Valenta. Vitez. Ante. 99. Varoš. Benjamin. 63. 81. 14 — piše. 74. Ante. — bilješka br. Woodrow. 95. Medjutim. Ljuba. 113. Zulfikarpašić. 121. Wiskemann. Lujo. Ante. 97. 53. 132. 128. 113. Mata. Tamburini. 78. M. 121. Ljudevit. 127-129. 119. 127. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". Vokić. Velja. 76. Buenos Aires. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". Svetozar. 100. Vilder. 81. Šolc. nego prota Samuilo Popović. 65. 127. 81. 48. 121. 38. 69. 81 X. 57. 141. Šuljak. Janko. 63. 16. Lav Nikolaevič. 32. Vukićević. Marko. Djordje. 37. Hrvatska politika 1895. 97. 73. 50. 119. 118. 120-122. 115. "Vazduh" ili N. 120. Zec. Branko. (Mladen Giunio-Zorkin?). tal. 67. Žutić. zvala se osoba. 42. Ujević. 28. Vaja. 118. redak 1. Milenko. 96. Ante. 132. mornarički kapetan. Vlajić. 43. nije to bio Kosanović. što molimo. Antonin. Vasić. Tuškan. 80. čin. Većeslav. Švehla. 113. Grigor. Zacharia. 33. 66. Tomašić. Živković. 104.. 118. 81. 89. Tomašić. Tito. 95.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. 111-115. 57. 78. 49. 16. 53. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. (Kosanović. Marko. Veesenmayer. 57. 125. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. Mr. Blaško. 28. 49.. 55. 74. 78. . da se ispravi. Torbar. 21. 77. Wagner. Miloš. 48. Vesnić. Vladimir. Šramek. 141. 53. Edmund. Zimperman. 96. Josip. 47. 113115. Dinko. Mirko. N. Vrančić. Uzunović. Vjekoslav. Trifunović. 114. Miroslav. do 1918. 23. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. 130. Elisabeth. Ante. 71. Nikola. 33.58. Šokčević. kolovoza 1960. Tabor. 75. 92. Lujo. Veršić. 80. Tarabaić. konzulata u Zagre. Antonio. Guste. Adil. odozdo. 56. 61.200 Šišić. 66. bu. Karlo. 113. Ljudevit. Petar. 109. Šubašić. 32. X. J. Trbuha. 27. 26. 113. 114. Vutuc. 12. Josip. Trumbić.. 72. Šutej.. Trifković. Albert. Tolstoj. 127. Tortić. 120. Ferdo. Šuperina. Vucković. Nikola. 96. Tiskanje ove knjige završeno je 1. Božidar. Štitić. 48. 81. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. Y. Mate. 4. 81. 80. 20. Miša. Šprljan. 95. 83-85. 76. 112. Toth. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". 16. 96. 48. 122. Dragutin. Grga. Tasić. Zekić. 64. Thaler. Ivan. 10. 133. Wilson. Josip Broz.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful