INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

. 2 (str..................................................... DO 1928 ........ g..): sv...... 1 (str... 191-227) i sv..... 396-447)......................SADRŽAJ PREDGOVOR ......................................................... 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije..................... sv... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji.......................................................................... BILJEŠKA 0 PISCU ................. ............ Ovdje je ispravljena i dopunjena.................. DO 1941 ......................... HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 ......................... HRVATSKA POLITIKA 1895.............. KAZALO IMENA ............................ DO 1918 .. (1959......................................... HRVATSKA POLITIKA 1929................... HRVATSKA POLITIKA 1941......................................... IX........ BIBLIOGRAFIJA . BILJEŠKE ..... DESETI TRAVNJA 1941............ HRVATSKA POLITIKA 1919..... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ..................................... DO 1945 ........... 21-44). Predgovora i Bilješke o piscu................................ POGOVOR .............. Buenos Aires...................................... O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ....... 4 (str...................

još uvijek čeka. te njemačkih i talijanskih arhiva. koje i danas terete i tište hrvatski narod.pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja .. mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. Ako mi Bog dade zdravlje i snage. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji.-1990. kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne . nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti.predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. Kad sam je pisao. da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata. Tih četrdesetak stranica . do danas. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih .kraljevskih i komunističkih. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća.-1945. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. Nastala je u podpunoj slobodi. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu. 1895. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti.. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. Nezavisna Država Hrvatska. 1945. do 1945.

Zvonka Remete i Mile Budaka. potrebno je naglasiti. »Slavosrbi« su moralna. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet .(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata.-1941. U beogradskim arhivskim ustanovama. Poznati hrvatski povjesničar Dr. nacrte političkih programa. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. političara i mučenika. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. pisani od suvremenih političara i državnika. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. prije ili poslije njihove smrtne osude. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika. U beogradskom časopisu Istorija 20. 173 knjige partizanskih. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. On je u toj borbi išao tako daleko. Izgleda. da je već 1869. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka.. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova.-1895. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka. karakterna grupa ljudi.dokumenata. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. Jer nisu mogli pisati slobodno. do 1986. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. kada ističem. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. njemačkih. Mislim. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva. kako ih redakcija naziva . a nisu etnička oznaka Srba. Drugi izvori. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. vjerujem. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. Njezini su dokumenti uništavani. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti.čekaju na objavljivanje i vrednovanje. 1848. četničkih.) još i danas .II Države Hrvatske.(1) Te studije dokazuju. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. dopisivanje i uspomene. te sjećanja Dra Vladimira Košaka. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. Eugena Kveternika (1825. Ferdo Šišić počeo je već 1928. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana.1871. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. sjećanja generala Ante Moškova. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske.

Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. koji stupaju u javni život poslije 1895.treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. u svojim pismima Franji Račkome. Josip Juraj Strossmayer. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba. ali i tu .vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo. da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora.(5) Dakle. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića.1918.i danas suvremene misli: V »Kakva. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr. veliki hrvatski povjesničar.. o zabludama srpske politike slijedeće . kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. Ako zablude dosadanje srpske politike. . koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. Hrvata i Slovenaca. u Hrvatskoj. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku. poslije izbora od 8. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. Slavoniji i Dalmaciji. Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka. 1915. radi međunarodnih sovjetskih interesa. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. ožujka 1923.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva. Kominterna. U jednom pismu Račkome iz 1884. dakle. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država.: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima.ako ne i prije . koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928.(6) Franjo Rački. onda ih čekaju još groznija razočaranja«. linijom federativne Jugoslavije. Josip Frank zaslužuje. Mladi hrvatski političari.. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918.. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. u kojoj bi . naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. i članovi delegacije Narodnog Vijeća. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. te napiše objektivan njegov životopis. tj. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. inteligencije i političara.IV bude slobodno i sretno«. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Srbi u hrvatskoj državi.. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije. bilo bi zaista poučno. Poslije 1918. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama. do 1918.posebice u Radićevu radu i životu .

do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. listopada 1919. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. stalna su pojava od prosinca 1918. austrijskih Njemaca. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. 6 žena spaljeno. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. 14. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas. među njima mnoge.. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića. pljačkaš. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. Ante Pavelića (1929. da nije bila razrušena 1918. Nema sumnje.1990. U Odesi se klalo. III Od 1918. Andrije Hebranga. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj. 1868. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. jer na pismu nije navedena adresa.).«(9) Dr. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. i samo 23. bezakonja..odnosno makedonske Bugare -.-1918. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama. do 1991. 1945. već samo jedne vjere. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima. Albance i Crnogorce. 270 sela opljačkana i uništena. U krvavoj Odesi. katolike i muslimane. Čeha.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941. Vladka Mačeka. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije.. Hrvata. 1867. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu..VI svi narodi bili ravnopravni.. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. ali također nema sumnje. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva. Slovenaca i Slovaka. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate. Srbi smatraju. Koriste se korumptivnom upravom. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. a pet ih. evo sada. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda.-1918. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. Sigurno je najvažnija politička . Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. o događajima od početka prosinca 1918. Od napadača nije ni jedan zatvoren. oni uživaju sve moguće povlastice. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. Mađara. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni. Još ni jedan ubojica. čije ime nije poznato.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. oktobra 1916. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. podvala i krivotvorina. Makedonce . u 'Kanalskom zavodu'. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. do Borovog Sela u svibnju 1991. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. 'jer su to Hrvati'. Sigurno bi dalji povjesni razvoj. Mlade komunističke snage. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. bio politički ugnjetavan. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili.

da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr. Adama Pribićevića. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. The Adriatic Question. 10. Narodne Novine.-l972. 66) i u Kazalu imena (str. od broia 12.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla . IV. donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti. USA. stalno živim na adresi: Dr. pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. srpnja 1944. te sam po sjećanju stavio datum 10. Mladena Lorkovića. da su se Srbi i poslije 1918. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. 166). .. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. Pennsylvania. siječnja 1909. IV.. Jere Jareb . 34 College Heights. da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini. Jere Jareb.. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. Istina je pak. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. 1982). Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918.(13) IX Za mene nema sumnje.. Optužnica od 18. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . U povjesnim studijama nisam nigdje naišao.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata.Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. navedenu u knjizi na stranici 139. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike. Dr.VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. Loretto. s disertacijom. 30. Od jeseni 1966.glavnooptuženog na tom procesu. prosinca 1918. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. 1945. Lovro SuŠić. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909. 1908. Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu. markovog Protokola iz 1923. Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. Autor članka je zapravo Dr. do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . listopada 1909. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist. te presuda od 5. 174). Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka. Dodajem i svoju sadašnju adresu.. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma. a od 1969. Srbi su uvijek te ustavne odluke. da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. do broja 250 iz 1909. Nepodpisani članak. do ustava iz 1974. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji.. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. lipnja 1991. Pennsylvania. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva. »Otvorena riječ. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. do naših dana služili krovotvorenima.da su optužbe bile istinite .s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. (str. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. falsifikatima.s kojima se je postupalo humano i po zakonu . da ispravim onu iz 1960. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. i podvalama. a zapravo je objavljen u broju od 14. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. 1944. 1944. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti. Od jeseni 1966. Loretto. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«. 162)... U bibliografiji je označeno. Lorett. koje su se podkrale u knjizi.«.(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. da je članak Dra. u listopadu 1964. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str.-1909. PA 15940. Uredio sam i napisao knjigu. da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac. služili krivotvorenim dokumentima. 176) kao Ljudevit Filipančić. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda. brata Svetozarovog. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924).

To je do sada prvi pokušaj. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike". koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. 14. Želio bih. pisanog u zimi i proljeću 1959. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". Sva tri dijela. dru Jurju Krnjeviću. Treći dio. nadam se. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. Svima onima. koje djeluju od 1945. Posebice izrazujem zahvalnost g. te od 1937. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. Kod obradbe drugog dijela. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. dru Anti Smith Paveliću. iznose 141 stranicu. svibnja 1960. Eugenu Kvaterniku. požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. po uzoru na suvremene američke povjesničare. koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. koja objavljuje ovo djelo. najljepše zahvaljujem. dru Vladku Mačeku. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. mislio sam. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. Činilo mi se. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. Vinku Nikoliću. Posebice zahvaljujem gg. pisan ljeti 1959. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske.. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. uvidio sam. dru Milanu Blažekoviću. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). New York. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895.. do danas. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. nego. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage. dru ing. koje je završeno 1945. do 1945. Njezin prvi dio. JERE JAREB . sudove i interpretacije. ne završava s godinom 1945.. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. Radovao bih se. veljače 1060. koja je prvotno objavila ovu raspravu. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. objavljena u Hrvatskoj Reviji. Iliji Jukiću. nego što sam namjeravao biti. da u trećem dijelu budem opširniji. koji se odazvaše. koncem Drugog svjetskog rata.

potrebne jednom strancu. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu.). vjerojatno.(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr. a ne 1897. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. s kazalom imena na kraju. Čini se. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. već uobičajenu . mladi profesor na istoj gimnaziji. Katarine.(8) U jesen 1903.(6 )To je. Starčević je umro 1896. Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. da li bi ga smio češće posjećivati". zamolivši ga. 1897. U Sv. Ante Radić. da će tu tvrdnju. Izgleda. da se je pretplatio na Dom. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. i od tada njihova veza ne prestaje. i 1905. Manjak je autobiografije. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905. Bez sumnje. gdje 1889. 1883. Spomenuo je sve važnije momente. a posljednje emigraciji.-1903. sudeći prema Starčevićevom članku iz g. bilo razlogom. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. Maček tvrdi. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka. (1958. o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu.. Božića i Ivanja. počeo izdavati Ante Radić. osim jedne aluzije (s. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta.(9) Zahvalivši se na položaju suca. Čini se. Ivan Zelinu. 87.. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. da je izišla 1957. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti. podijeljenih na 17 poglavlja. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. poljske plemkinje. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) . Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898. Šteta.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb.(7) Razumljivo je stoga. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti. što u njoj nema ni spomena. zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905. kojeg je godine 1900. provedenog u Jastrebarskom. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine. trajno nastanio u Zagrebu. Manjak je knjige. o čem dosta opširno priča Petanjek. postao njegovim prednjakom. što se u njoj ne spominje. To je Maček spomenuo na drugom mjestu. Ali nije mu on bio profesorom. ili 1899. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. pa onda u Samoboru. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908..(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. do 1941. isto kao i ime i prezime bake. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista. Malo poslije toga. N a k n j i z i j e inače označeno. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime. Iz drugog se izvora vidi. (11) VELJAČI predprošle god. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. u Sv. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime.

i daljnjem drobljenju pravaštva. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. Hrvatske Napredne Stranke. našlo puta i načina. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky. aktu ujedinjenja od 1. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. Mile Starčević i drugovi. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja. Po svom rezultatu. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. I. Ante Starčević. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice. zavedeni od srpskih popova. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. listopada 1895.. do 1918. ili oboje? Iako je. pretrpjela teški poraz.. nego i u Dalmaciji. DO 1918. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. Srpske Radikalne Stranke. koji je umro već 1904. do 1918. Na 16. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. i njima pripadaju sva manjinska prava. Grga Tuškan. dr. po mojem utisku. kulturnim i socijalnim idejama. Tko je kriv. U razdoblju od 1895. 1897. dolazi na 15. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. listopada 1895. da se je 1902. prosinca 1918. Evgenij Kumičić. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. postojala je još vladina. U rujnu 1910.. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava. Možda je radi njih tada. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju.(12) U prosincu 1905. Mile Starčević proizveo . i 1901. Na 22. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava. i osobni momenat vrlo važan. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. Osim gornjih stranaka.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna..(14) Svakako. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. do 1905. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. te je nastavio studije u Pragu i Beču.. Josip Frank i dr. Ona je stajala na stanovištu. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava. madjaronska Narodna Stranka. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. koja je u izborima 1906. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. Josip Frank. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. Poslije Khuena i to je bila fikcija. od koga se više nije nikada oporavila. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. Srpske Samostalne Stranke. Fran Folnegović. trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. sklon sam vjerovati. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. Istri. Sigurno je.. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. Poslije dvaju izbora. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. Jedna stranka. Može se nazvati i krizom pravaštva. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. Razdoblje od 1895. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. dr. Bosni i Hercegovini. bez sumnje.. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. siječnja 1902.-1905. Koncem 1904. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. dr. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. kad je to bilo propušteno prije. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj.

stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela. da se narod hrvatski. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. Ali i u tom razdoblju. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. koja je predhodila stvaranju Koalicije. Nove sile. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. 1908. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost. Istre i Medjimurja. Bosni. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. što je još za Frankova života. Od aneksije Bosne i Hercegovine. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. kojoj je bio na čelu dr. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. t.(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr. potrebno je naglasiti.(16) Čini se. Koalicija je od 1913. II. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. Josip Frank. jer je njegova bitna. do ideje jedne. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. da je došlo vrijeme općeg prava glasa. Savez s Madjarima Kossuthovcima. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. ujedinjenjem Banske Hrvatske. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom.-1905. 1903. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. u okviru habsburške monarhije. Ali. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. i kod napredne i kod socijalističke stranke. da ideja jedne. naglašen u Rezoluciji. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine.-1905. Tadija Smičiklas. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. Obično se krivo tumači. srpskog i Friedjungovog procesa. hrvatski povjesničar.. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. Kod svog stvaranja 1905. bio je politička taktika. o kojima smo maločas govorili. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. koji stanuje u Hrvatskoj. koje ulaze u politički život 1902. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. čini se. Da osobni momenat nije bio odlučujući. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca). Da bi se još više istakla pomutnja. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. jedinstvene narodne države. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. široke narodne slojeve. stranka opet nastupa jedinstveno. tokom 1911. do listopada 1918. Dalmacije. 1905.. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. gore navedena. logično. Činjenica je svakako. Milinovci su se otresli jedne fikcije. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. raditi će svim zakonitim sredstvima.. nego ju je i ona prihvatila. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. Ona je . bliza stanovištu Milinovaca.-1909. i na izborima 1911. Jugoslavije. U prvom razdoblju borbe. Nisu shvatile. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. Poslije Supilovog istupa. kad je potrebno puk.-1918. politički izgraditi. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. ona se opet cijepa. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. političkog bezakonja i korupcije. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. kako smo već spomenuli. vidi se po tome. Bosne i Hercegovine. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži. madjarska službenica u Hrvatskoj. Na izborima 1913. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati.16 je rascjep stranke. na Rieci s kotarom i u Medjumurju.j. I. Stadler).. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. Na izborima u listopadu 1910. Slavoniji i Dalmaciji.

zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. dobila tri mandata. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. a onda preko nas. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. zbog kojih je stranka osnovana. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. i 1913." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. 59. Stjepan Radić na rastanku. dr. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. 1910. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka. 68. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24... da su one. koje mu u narodnom životu pripada. Seljačka je stranka na izborima 1906. Maček je dobro analizirao razloge. Imao je tri duge konferencije. 1919. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. Sabor se je birao svake treće godine. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. prema Mačeku. Izgleda. Prije toga. švehla." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. nego i od katoličkog svećenstva. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888..). 1911. (s.) i 1913. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima. Šramek. a u prvom redu vas Čeha. 1910. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. Masaryka. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag.). dr. izuzevši izbora iz 1911. 56. Rasim. jedanaest mandata (s. ideologiju same stranke. Eduard Beneš. rekao je: "Gospodine Masaryku. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto. stranka je kod izbora 1908. 47. prvi ministar vanjskih poslova. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. Stjepan Radić molio je češke političare. 1911. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. Brojke potvrdjuju i ostali pisci. generalom Sarkotićem. posebice s njezinom vodećom osobom. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894. To je bilo razlogom. Nikada možda ne će biti takve zgode. dr. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. Naime. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje.). kaže Maček. Kada ništa nije pomoglo. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. pisca). napose Srednje Europe i dijela Balkana. ministar financija. XI. prvi predsjednik. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. 1908. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. Naglasio je smetnje. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. dr. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50. koji su pisali o tom razdoblju. dr. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s.. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. dr. za koje Katić navodi. Evo. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina. da je stranka dobila osam mandata. Prema Mačeku. što o tom piše dr. nego da se temeljito preuredi." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. 1913. Stanjek. da je stranka 1913.. Hodža i drugi. dobila samo tri mandata. Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se . da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom. Kramarž. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore.(20) Porast mandata u godini 1910. te molio Masaryka i sve ostale...000). da nije točna Mačekova tvrdnja. a naročito Masaryka. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. Zbog toga joj se je poslije 1918. III. da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. putuje u Prag nekoliko dana kasnije. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze..18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. devet mandata. tri mandata (s. Klofač. 1918. Prikazao je strankin rast i njezino širenje.-1924. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine.-69.).000 na 200. koji će doći sigurno. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska. dr.. Čini se.

da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv. 77. Delegacija. IV.). koga su istakle sve ostale stranke. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka. u točki prvoj tih naputaka stoji. 1911. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti. barem meni poznatog. Ni jednom nije bio izabran. Maček ne navodi. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. prema tome. a 1913. Prema točki devetoj vidi se. zaključen travnja 1915. 56. U opisivanju dogadjaja do 1918. Maček aktivnije radi u stranci. dokaza. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. izabran je većinom od 50 glasova (s.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. koji su ipak predstavljali "uvjete". Nema takodjer. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918. 58. a naslijedio ga je Balfour. studenoga 1918.). O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. njegov protukandidat. u kojem je kotaru kandidirao 1910.20 dalo bolje ustanoviti. dobila je pismene naputke.). Ona ga kandidira na izborima 1910. bila je. 76. koje je HPSS dobivala na tim izborima. ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. Pakt je označio samo onaj teritorij. i t. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. . svojim predsjednikom. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. i tako zapravo napravili "puč". Druga je stvar. u kotaru Dugom Selu. Medju ostalim. XI. pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s.. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. hrvatskog povjesničara. kao vanstranačku osobu. Kod izbora 1913.. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova.24. 79. od 24. čini mi se. koji bi imala dobiti Italija. te je. i 1913. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. kad bismo raspolagali s brojem glasova.). Zaključak Narodnog Vijeća..). Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata. d. Jedina logična procedura.. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. Ivanu Zelini 1908. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. 1918. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. (s.. na koji nisu bili ovlašteni. Grey je prestao biti ministrom koncem 1916. Londonski pakt.

ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. 3) Hrvatska Zajednica. Ali. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine. prosinca 1918. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata.(23) Mjesto toga. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. tražile su zauzimanje stanovišta. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. koja je radi toga bila i stvorena. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. ni ostalih hrvatskih stranaka. DO 1928. izgleda. Radić je bio dinamična osoba. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Talijanima. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. vječito u pokretu. do prvih izbora u novoj državi. Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda." (s. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. Onda se je znao. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. od 20. poručnik LeRoy King.). Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. studenoga 1918. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. još prije stvaranja Kraljevine SHS. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. On je bio najprikladnija osoba. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. posebni američki agent. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. Stvaranjem Kraljevine Srba. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda.. do 1928. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. kolovoza 1919. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. studenog 1920. U razdoblju od prosinca 1918. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. Takodjer i neki čini. 88. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke.-82. Imajući u vidu stvarnu situaciju.). Od izbora 1923. bar u početku. kao na primjer put u Moskvu 1924. Poslije toga . a s druge strane. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora. Protićevoj. da ni predstavnici HRSS.(22) Iznenadjuje činjenica. najviše je progonjena stranka. ožujka 1921. eventualno s uključenjem Bugarske. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. bez obzira na bilo kakve konfederacije. 4) Hrvatska Stranka Prava. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. nego da tu činjenicu priznaju. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom.. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. pun novih ideja i planova. i do danas se točno ne zna. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. te potpunim likvidiranjem i one autonomije. On je. Na izborima 1920. koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. a čini se. da je više puta govorio i davao izjave. veljače 1922. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. i sigurno je..22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. do 3. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. nisu znali. tako je sada počeo zamišljati. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. ali i taj se potez može razumjeti. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda. Ali bilo je časova. do 16. 81.

1924. srpnja 1925. Maček kaže. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. veljače 1927. Isto je propušteno i kod izbora 1923. uz HRSS. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. Nema ga u diktatorskim vladama. i 1925. upravo protukatoličkom notom. do 1. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s.. Korošec i Blaško Rajić. 94.). organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. prema tome. Hrvatska Pučka Stranka. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. spominje. Ante Pavelić. naime.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. počinju usku suradnju s HRSS. Njihovi predstavnici. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. Čini mi se. sastavljenu poslije atentata u skupštini. travnja 1927. konzultirati Spahu i tražiti. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju.(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920. izuzevši JMO. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. u kojem je kotaru kandidiran. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata.. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. Neposredno iza izbora. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. a Spahina odlazi u opoziciju. i vjerovatno će nešto o tome znati. veljače 1922. Maček. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla .). jer je ne Podupiru činjenice. kako sam već rekao. Naprotiv. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. S druge strane. potpuno je prešućena. kojom on poručuje. Na izborima 1923. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. do početka ožujka 1920. Kod izbora 1927. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. aktivniji i. situaciju pred izbore 1920. u kojima su sudjelovali. kasniji poglavnik. kaže. Kasnije. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. stranka katoličkog pokreta. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. nadasve. te bi se. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja. Ante Trumbić i dr. i 1923.).. jer su bili "mladji.. sastavljenu 17. dalo zaključiti. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca.). Ivanu Zelini. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu. Ispustio je spomenuti. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. prosinca 1922. ako ono bude izabrano na izborima. 108. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. jer nisu uopće djelovale na selu. I. politički nepomirljivi" (s. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS. dr. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS. Isto se može reći i za same izbore. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. 87. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. Maček je dobro prikazao. Pučka Stranka. Poslije izbora 1923.). On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni. predstavnik Bačkih Hrvata.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. u Stupniku blizu Zagreba. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. 5. siječnja 1929. Razumije se. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. koji su bili na slobodi. Spaho. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. II. da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama.

prije izbora za ustavotvornu skupštinu. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. Radić ih je obavijestio. travnja 1927. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. ožujka 1921. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. Maček prešućuje mnoge stvari. veljače 1928.. S druge strane. Ali. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani. Pregovori su završeni 13. da bi bio najbolji potez. čini se. opet nema SLS. Radić je iskreno pristupio pregovorima. Kad je postalo očito. da postane graditeljem Kraljevine SHS. Vjerojatno. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava. Stoga mi se čini. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju. da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. Pašić daje inicijativu za pregovore. a ne samo Srbije. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23. toliko je. 1935. To je politika.) U obavijesti. ako HRSS obeća. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. ono čega se je Pašić najviše bojao. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. da Pašić odbija ideju sporazuma. Nije točno. Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. da se Koroščevu politiku do 1928. JMO (tri predstavnika). te imam dojam. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. travnja 1923. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. Slavoniju i Dalmaciju. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. čini se. Istoga dana. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. 95.). koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. nego priča. sastavljena od Marka Djuričića. A činjenica je. potpisanog 13. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. 27 koja je dovela do tkzv. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. t.). posebice Spahom i Korošcem. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. ožujka 1921. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima. da idu u opoziciju (s. da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. da i on.. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. Odbivši. i da je kod izbora suradjivala s HRSS.. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. a SLS ju je napustila već 26. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. te Rajić na strani HRSS. čini se. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. da iskreno prihvati politiku sporazuma. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. izričito stoji. Njemu je bilo glavno. 97. travnja 1923.). da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s. 97. Glavni njihov zahtjev je bio.. koja je tim povodom dana za javnost. vratimo se u 1923. da su one bile u vladi prije izbora. Korošec. Ali. do 1. Pašić je bio spreman to prihvatiti. Korošca i Davidovića. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola".-1939. siječnja 1921. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. 12. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. učiniti ga medjunarodnim.. (Rajić nije dobio primjerka protokola. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. Markovog Protokola. odnosno njegova SLS..(26) Maček ne spominje. posebice Englesku. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. Marka Trifkovića i Voje Janjića.-1925. jer to predpostavlja. Ali. studenog 1920. Radiću u posjete. Koncem veljače 1924. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. rujna 1927. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih. da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. 1923. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. stigla je u Zagreb radikalska delegacija. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. veljače 1927. da je Pašić poslije izbora 1923.(27) a ne početkom 1924. Spahe. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. Upravo su ove dvije godine. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku. . Ta je vlada poslije šest tjedana pala. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. j. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. ne bi moglo nazvati oportunističkom. kako piše Maček (s. osim Davidovićeve. dočim ih je Pašić. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. Vlada je bila formirana 1. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. po jednog za svaku stranku. kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. čini se. Drugi rezultat je bio. i..

Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. ožujka 1924. Bilo bi normalno očekivati. Hohnjeca. U ožujku 1924. kaže Maček. koji su u inozemstvu.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. da se je Radić vratio u Zagreb 11. Davidović je tražio od Mačeka. srpnja 1924. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom.. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića. Ostavka je vlade uslijedila na 16. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25.). na 27. Smatralo se je. Maček ga je otišao posjetiti. 98. Kralj je tražio od Davidovića. već je vlada bila sastavljena. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja. 13. kolovoza 1924. da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. kako je Davidović rekao Mačeku. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. Ali. do 20. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo. Davidović je prihvatio uvjete.(29) i konačno na 27. Da bi spriječio pad vlade. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. Vladin. 102. Iako je bio običaj. Medjutim. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. ovaj put s legalnom putnicom. da i Hrvati udju u vladu. da . U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. na kojima je glavnim govornikom. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. Radić. Prema Mačekovu pričanju. Blok je već na 29. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora. uključivši i sebe.(33) Čim je Radić stigao u Beč. Kolutića. 102. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. Radikal Nastas Petrović. izgleda. da on. t. listopada 1924. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. sa sjedištem u Moskvi. punomoći su bile predane od 7.). i time izaziva novu ostavku vlade. Tek. Naime. po Mačekovim uputama. osim Stjepana Radića i ing. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. Radić je. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku.-100. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. svibnja. svibnja verificirani su mandati HRSS. a za drugog Msgr. do 20. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. i Nastas Petrović. svibnja. donio Predavec.). lipnja 1924. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. koju mu je. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. Aleksandar odbija prijedlog. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. opet vratio u Beč. travnja. koji bi trebali postati ministrima. želi sastav jedne koncentracione vlade. 99. svibnja izdao proglas. poslije raspusta Narodne skupštine. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. Prema Horvatu. odnosno Pašićev. listopada 1924. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. sastavljen od Davidovićevih demokrata.). radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. održao je riječ. kralj. 101.). U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. travnja. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. Kad je Maček stigao u Beograd. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. kao kraljevog čovjeka. Kralj je ukaz potpisao. Poslije skupštine u Vrpolju. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. ožujka. ožujka. Kad Petrović to odbija. da zatvori Radića (s. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. svi zastupnici HRSS. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. SLS i JMO. glasuje s opozicijom. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. Pašić daje ostavku vlade na 24. i na 12.-99.). na 24. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. na 27. ministar unutrašnjih poslova. Drljević navodi.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. srpnja 1924. 98. Tako je i bilo. Šteta. koje su ga podupirale. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. ovaj se put to izostavilo. Činjenica. listopada 1924. Maček je na 23. odlučuje se na put u Moskvu. za prvog podpredsjednika Mačeka. član verifikacionog odbora.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. listopada 1924. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12.j. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. a drugim jedan pristaša SLS. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. kralj traži od Petrovića. Često sazivlje skupštine. osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću.28 Općenito se nije znalo. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. i na 17. Proračun je bio odglasan.

Izuzevši te epizode.). Maček kaže. Nije točno. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. Pregovori su trajali preko pola godine. kao predstavnik HRSS. zaključila provesti Obznanu nad HRSS.. veljače 1925.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS. Riječ je vodila skupina. Josipa. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju.-1927. do 1925. 104. Poslije je na izborima 11. srpnja 1925. 106. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. Poslije rujanskih izbora 1927. imenuje na 6. Maček ne priča ništa . rodio se je 24. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. Sin Andrej. te konačno završili sporazumom s radikalima. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. ona je dobila zakonsku snagu. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15. Poslije izbora 1925..). Naime. Ali i to je izostalo. Izgleda. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. a ne 25. 108. nazvan po pradjedu. Kćerka im se je rodila 13. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. na 18. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana. Pašić-Pribićevićevu vladu. srpnja 1925.. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s.). Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. siječnja 1925. prosinca 1924. Josipu je Maček u siječnju 1935. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora. da je vidi (s. Predavec i Krnjević. IV.-1927. 98. dok je Maček bio u zatvoru. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926. s djevojkom Marijom.. braća Košutići i Krnjević. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. travnja 1926. Usprkos terora. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. rujna 1927. mjesto toga. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. 156. studenoga 1924. Kralj. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. kako se iz prije raspravljenog vidi. Predavec. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom. kako spominje Maček. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. iako je ona bila sudionik vlade. listopada 1926. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života. osim Stjepana Radića. listopada 1924. i to s bitnom pogreškom. Po drugi put se je oženio 10. rujna 1927. Šteta. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. ožujka 1924. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima. Nekoliko dana poslije izbora. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. 107. koja je tada imala tek 19 godina (s. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8.).30 će Maček. Kad ju je kralj potvrdio 1. protiv kojeg se je do tada borila. 106.. od 1923. siječnja 1927. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. Propušteno je spomenuti njezino prezime. siječnja 1925. Da nije bilo toga boravka. srpnja 1925.. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije. travnja. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. do 1.) i s njom i danas živi u Washingtonu. Maksimovića vlada je 23. (s. Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. veljače 1927. III.). 31 Ta je šutnja razumljiva. nego su i nadalje ostali u vladi. Već sutradan bili su uhićeni Maček. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. (s. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. kakva je uslijedila kasnije.. Mačeku je umrla njegova žena Marija. Ono je. koji je po svojim posljedicama veoma važan.). Smisao sporazuma je bio. Na 23. Stranka mijenja ime. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. oženio (s. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27.

Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja. To je potrebno. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. da mu je Radić tada rekao. niječe. Košutić. To će zavisiti od situacije. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja.. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. HSS je dužna potaknuti. jer to ne vodi do uspjeha. uveče 20. 111. a možda niti toliko. da je 20. 13. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje. lipnja do 8. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. kolovoza 1928.). da radi na tome. Radićeva udova. 33 Prema onom. Govorio je. ozlijedio mali prst. Drljević kaže. a ne na jednom staležu. izgleda. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu.). i na samom pogrebu. Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. 119. Ona izrazuje sumnju.j. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. da poslije onog. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. Ona navodi. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima.. Sutradan. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha. poslije izbora 1927. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. 113. Mišljenja je. kolovoza 1928. da se Pribićević pridobije za suradnju. 12 kolovoza. kolovoza. Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. kolovoza. nema sumnje. ne pasivnost. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s. da je Radić na putu za Sombor. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. lipnja. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. kako se spontano bila izrazila. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. Dan prije Radićevog pogreba. Maček je posjetio ranjenog Radića. U motivaciji primio sam utisak. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. govorio je Maček u ime stranke.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. lipnja. Preporučio je Mačeku. Neki tvrde. što Maček priča. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. I to mi (t. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati. 114. naprotiv. neka ne govori tako glasno. kako je do tog preokreta došlo. Hadžić trovao Radića. Ali. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. Tada je izgledalo. pročitao. 20. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. omogućiti i pripomoći takav podhvat. da je liječnik dr. ja sam ga upozorio. Ivan Krajač. na svečanoj komemoraciji u Sabornici. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v.). koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije". takodjer u ime stranke. Druga temeljna točka našega programa. d. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. radi čega primamo samo udarce. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. pa ma kako bio brojan.(35) U to vrijeme.(38a) Dr. 116. On navodi.). kojima se proti nama nastupa.32 pobliže. jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru . Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. na prijedlog Predavca.(38) Na sam dan atentata. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini.. što se dogodilo. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. Kad je ing. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta. i sklon je vjerovati." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže.). koji je u roku od jednog dana zacijelio. Naime.(36) O tome kod Mačeka nema spomena.. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija. da je inicijativa došla s Radićeve strane.

usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. XII. 1929. 1918. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. a prema njegovim uputama". koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. on je često preskakao. oni se mogu prikazivati. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama. do toga bi bilo došlo. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima.. Da je on htio Kraljevinu Srba. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća. da ne griješimo. ideja nasilnog jedinstva. naime. j. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. Da Stjepan .. Centralistička ideja. organizirati federalistički.]. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće.. On je tu snagu imao jedino radi toga. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. kad su počele suradjivati HRSS. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. Skupština je izazvala samo dve. koji su predvidjali poteškoće. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. bila osudjena na propast. Osim Pašića. I. bila je. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda.(40) Prema tome. a čini se ne shvaćaju ni danas. t. da su prihvatili načela Lige Naroda. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj. Jedini srbijanski državnik. čini se. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. Ovi narodi [t. Protić je uvidjao. odgovorio je. koja je mogla novu državu. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. dakle. kako svi znaci upućuju. oborivši 1920. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. U listopadu 1919.. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. kad postavljamo tezu.-1928. kolovoza. do 6. da je Kraljevina Srba.. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. Pašić i Radić. petu vladu Uzunovića. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed. prvu vladu Vesnića i 1926. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. da može oponirati kralju Aleksandru. nego je želio. do 1928. federalnu državu.(38b) 35 S druge strane. Radi njihovih vlastitih ciljeva. 1918. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda.. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. Ali.(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj. On nije htio biti ustavnim vladarom.(39) V. Moj je utisak. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. On je.: kralj Aleksandar. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome. jedini političar u državi. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. JMO i SLS. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću. 1918. bio je Nikola Pašić. bio je Stjepan Radić. vjerovatno. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. vladati autokratski. XII. Bez sumnje. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima..(41) Čini nam se. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. i od Srbijanaca i od Srba prečana. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. Doklegod je Pašić bio živ. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923. tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. Horvat navodi. svoju državu i socijalnu pravdu. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu.34 bolnička pomoćnicu. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno. nego i one ovlasti. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. j. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. iako bi se. da smijemo zaključiti.

36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. 1925. komunističkom strankom. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. Uz njih. odreći hrvatskog političkog programa. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni. kao i srpski. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena. kao što je bila i srpska. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program..-1927. i usporediti ih s onima iz 1924. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra. iako teška srca.-1925. Koroščeve i Davidovićeve suradnje. u prvom redu. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. JMO. trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. Srbijanci nisu mogli razumjeti. Da bi stvorio bolje pozicije. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. Stoga se može reći. koliko i srpska. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. osamljen u zatvoru. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. Davidovićeva Demokratska stranka. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. ili je ne će biti. Radić. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. SLS i Demokratske stranke. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. onda su se. kao. U 1924. Kad su osjetili. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. . Poslije veljačkih izbora 1925.. Želio je. Srba i Slovenaca. sve ne-srpske stranke. te. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. Oni su smatrali. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. Ali. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. nego s cjelovitom promjenom državne politike. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918.-1920. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. u siječnju 1925. koji su mislili. koji nisu htjeli vidjeti realnost. jer su smatrali. nije mogao u suradnji sa Spahom.. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. da će se on za volju ostanka HSS u vladi. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese. u kojoj sjedi. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one. tobože. Uzalud je bilo od njega očekivati. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS.

naime. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. sveučilišnu i srednjoškolsku. Hrvata i Slovenaca. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. Kod stvaranja Kraljevine Srba. mnoge mjere nove države. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. Ništa se nije dogodilo. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. Naprotiv.. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933. To je njena bitna karakteristika. koji su priželjkivali fašističko. nezadovoljne Jugoslavijom. u prvom redu studentske. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. veoma simplicistički prosudjivale. podzemnom radu. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. To je sigurno bila zabluda. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. Diktatura kralja Aleksandra. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. 1929. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj.. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. u početku heterogene i neoblikovane. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. koji su na životu u emigraciji. Po njegovoj zamisli. do 1934. koje je slijedilo 1918. Obje generacije prilaze tajnom. gradjanstva i inteligencije. da bi. da novu državu prihvati kao svoju. DO 1941.. . kao i kasnije pridošla godišta. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. trebali bi pisati svoje uspomene. možda. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. te velikih i malih sila. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. jer se je mislilo.-1941. i 1941. ne odgovara činjeničnom stanju. Oni. koja se od 1930. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. a da je Njemačka za njeno razbijanje. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. Akcidentalno je kod toga. Čini mi se. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje.38 39 Hrvatski studenti. poput starije hrvatske generacije.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. Desetljeće. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. gradjanstvu i radništvu. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. ali isto tako seljačke i radničke. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna. Rijetki su bili. i ima utisak. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji. Već smo prije istaknuli. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države.) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. radništva. HRVATSKA POLITIKA 1929. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. 1936. formiranu izmedju 1935. i 2. dobar dio hrvatske inteligencije. do 1941. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva.

(45) Nije mi poznato. Vokić i t. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. a svi glasovi govore i o onoj. Oršanić. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. Ustaški pokret tokom 1930. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. nego je odlučnu riječ imao dr. ili. što je u svojoj knjizi iznio. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. Aktivan.-1941. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. na domaćem terenu.). II. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije. Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije.. odgovorne jedino njemu osobno. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. navodno. Mladena Lorkovića. do Aleksandrova ubijstva. Načelo poslušnosti. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću. koji se formiraju kod kuće. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. strančar. 1930. što piše u autobiografiji. Toliko o izvorima iz prve ruke. do 1941. Aleksandar ga je primio prije podne 4. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike.. Košutića. . koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija. siječnja i ponovno prije podne 5. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. Drugi kompleks problema. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. odgojen u Stranci Prava. da je. Zapravo je bila nesreća. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. Činjenica je.. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom. koji. koja se stvara tokom 1929. što mladje snage. kako to Maček čini u svojoj knjizi. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. Budak. koja treba drugčije prosudjivati. S druge strane. Vlada tek slijedi zbivanja. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. O tim audijencijama. do 1941. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. Marko Došen. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu.40 formiranoj 1929. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS. Aleksandar je na 6. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča. stvara svoju organizaciju.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević.. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana.-1941. da hrvatska politička emigracija. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. I. a nipošto ih ne stvara i vodi. Ustaše se organiziraju. Kod toga opet važno je. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama. Ali vratimo se u 1929.. Dr. inertno. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. nego. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. Sudeći po onom. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. Slavka Kvaternika.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. siječnja 1929. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. do danas. možda i s povišenim naglaskom. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. da se ne zaboravi. socijalno i ekonomski progresivne. Ante Pavelić.d. s jedne strane. uz ono. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. Ivana Oršanića i drugih. siječnja 1929. koje su formirane tih godina. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. pod vodstvom Mile Budaka.(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. Maček. isto tako kao i dr.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret. To je bio prvi i posljednji put. koje se nalaze na terenu. i pripadali su svima hrvatskim staležima. čini se. 1938. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

3. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15.-1939. počelo se je govoriti o novim izborima. Usprkos terora i javnih izbora. 158. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali. Bosni i Hercegovini. koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. Maček je 49 odgovorio negativno. u Stresi. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. Slavoniji. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. sudjelovali su Davidovićevi demokrati. Za vrijeme svoje vladavine (1914.-1940. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. Dalmaciji. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s. Madjarske i Hrvatske. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. srpske političke snage. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću. do 1941.. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. 159. Dr.). (67) U siječnju 1935. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital.144 glasa. Da nije bilo Aleksandrova testamenta. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. već od 1932. 161. (1903. složio se je s njime (s.160. travnja 1935. do 1935. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema. Srbi su bili politički obezglavljeni. S obzirom na tadašnji izborni zakon. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju. U izborima na Mačekovoj listi. Mjesto da nastavi očevim stopama. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću. U njoj je i slijedeći odlomak: . da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije.) interniran u talijanskom gradu Sieni. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika.-59.). t. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. koji bi ih složio i poveo. uzajamno su se neutralizirale i križale. (65) S druge strane.). Kasnije optuživanje Madjarske. dok je država neminovno išla u propast.. Nije označeno. u kojem ga moli. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936.). Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. političkim strankama. Francuske i Italije. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. Ne smije se smetnuti s uma. U razdoblju od 1934. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije.197" (s. Razlog je bilo obećanje. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. travnja 1936. Želio je znati. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. Engleske. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. stvaranja osovine i čeličnog pakta. okupljene u vojsci. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje. svibnja 1935. listopada 1934. tokom abesinskog rata i poslije njega. jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini. razbio i oslabio srpske političke stranke.). koja se je sastala 11. tko je to bio. to jest do abesinskog rata.-161. j. Pred konferenciju velikih sila. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom. u Hrvatskoj.-1914. uz SDK. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika.). za vrijeme njemačko-talijanske suradnje. jer ima indicija. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. 163. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. nego mu je obećao. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. sastavljene od Austrije.. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s. Jevtić je dobio 520. Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. bojeći se.-1934. 1936. Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju. Ali i kroz kasnije razdoblje. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. lipnja. i ostaje u zatvoru do 20. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. a opozicija 797. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. Čim je Jovanović napustio Zagreb. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali.

s druge strane. javna i tajna. da predstavnik opozicije. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. s jedne strane. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. borila se za demokraciju. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. samo dopunjuju. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava. pomažu stranku. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. bez sumnje. (68) 51 dijela hrvatskog naroda. kako smo vidjeli. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. lipnja 1935. Hrvatska Seljačka Stranka. 164. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama. da je Dr. S druge strane. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života..). potkraj 1935. Mačekovpg školskog kolege. te organiziranje Gospodarske Sloge.. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. kao i dra Mačeka. Nažalost. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. lipnja 1935. 165. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem. zajednički s predstavnicima Srba. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. hrvatski sveučilištaracemigrant. od 1935. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. uglavnom. Najmanje se je . jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. lipnja. posjedovala dnevnik "Narodni Val". da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. koji su mislili. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. Tako je Maček i postupao. Druga. pobijanju nepismenosti. a. SLS i JMO. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. početkom 1929. da je bio odmah svijestan. ne isključuje "državnu zajednicu". 22. i 1938. S druge strane. da bi želio s njime privatno razgovarati. nego čitavog hrvatskog naroda. izražena u javnosti s jednom strankom. U razdoblju izmedju izbora 1935. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti.). to je bila posljedica srpske diktature. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. koja je od 1918. Tokom 1936. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost. dobivala sve šireg zamaha. knez Pavle obavijestio je Mačeka. vratio u Zagreb (s. 22. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. da ustvrdimo. od radikala. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države.: Za nas je glavno. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. kao što osjećamo. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. Posljedica Mačekove politike bila je. u dvorcu Brdo u Sloveniji. Maček ne iznosi. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. da se obje djelatnosti. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. te se je Maček već sutradan. tajna. i da su one zapravo dva puta. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. s druge strane. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. koja vode istom cilju. Rezolucija je tako sastavljena. Dodaje jedino. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. odnosno za njegovu punu političku individualnost. s jedne strane. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. Sutradan. preko profesora Milorada Stražnickog. i 1928. 2) odnosi s krunom. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. bilo je u samoj biti takvog razvoja. I nisu bili malobrojni. Radi Mačekove bolesti. On. da se vidi. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. Složili su se. Dr. Iako je stranka bila demokratska i. Tokom 1935..50 Hrvatski narodni zastupnici. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića. do 1939. bez obzira na uspjeh. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka. Maček vrši dužnost vodje. po njoj su kontrolirane. Prije toga stranka je tek 1927. koje. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet. izloži svoj plan kruni.

Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. Od tada počinje razlaz. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. S druge strane. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog. Ing. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. polovinom kolovoza 1938. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. jer opozicija nije složna medjusobno i. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu". Pavle je naglašavao. Božidar Vlajić i dr. Tokom 1937.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. 178. da udjem u njihove vlade. 128. 177. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. ističući. Maček uopće ne spominje. napravio s Jevtićevom vladom. bila je 15. prigodom njegovog napada na Abesiniju.. on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma. kolovoza 1938. Poslije odugovlačenja. u Brezicama u Sloveniji. listopada 1937. Maček tretira kao frankovce. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. Božidar Vlajić demokrate. listopada 1937. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. Hrvatske nacionaliste iz 1935. da su u jesen 1935. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu. lipnja 1935. 172. Ribar ga objavljuje djelomično.).).(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. poslije pada Jevtićeve vlade.). bila mi je savršeno jasna. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem.. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. Iz ovog. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum. bili označeni kao srpski izdajice. i to sam dužan kazati vam otvoreno. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. Svi. Prema Ribaru. Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor. Godine 1935. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. u kojem je. knez Pavle primio ga je u vlaku. nema potpore srpskog naroda. u prvom redu. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije.). Stajao je na stanovištu.(73) Dr. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s. kao što je on. medju ostalim.). Za sastanak u Farkašiću kaže. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". siječnja 1937. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. prema Mačeku.). Njima se je kasnije pridružio dr. kao što smo u vanjskoj" (s. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru.). August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. a dr. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. ali bez ikakvih rezultata (s. 181. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori. On je. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića.-1938.-1938. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. Lazar Marković kao predstavnik radikala. 183. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. Maček se je s time složio. Maček nije više imao vremena. kojom su srpske stranke po prvi put. 1935. nema sumnje. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje. Milan Gavrilović. rekavši. 181. da ne bi. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti. 178. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. Poslije svog posjeta Beogradu. još gore. dok je ovaj bio u emigraciji. Lazar Marković. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma. Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. da je s Mačekom teško politički razgovarati. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno.-78. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. jer da ne priznaje "realnost" (s. Stojadinović. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. su oni željeli. ne može se povući konačan zaključak. priznale narodnu individualnost. On kaže. koje nije bilo objavljeno. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10.. popuštajući Hrvatima. i 1938. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. da mu obrazloži.(71) Bez sumnje. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju.). odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava. Ostalo nije bilo važno" (s. u kojem su HSS predstavljali dr. da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. 179. S druge strane. do kojeg je definitivno došlo u . od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. Milan Gavrilović zemljoradnike. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. da je to sasvim točno. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra.

da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. jer starija generacija. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. došlo je do konačnog razlaza medju njima.. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. i da preko 100. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. ovaj put polovično su apstinirali. pa nadalje. kao glavne ustaške predstavnike u domovini. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog . Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. U izborima od 11.54 jesen 1938. bez sumnje. proglasili su takodjer apstinenciju. (Odobravanje ) To nepovjerenje. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda.). da Hrvatski nacionalisti. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno.). Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. 185. prosinca 1938. da nije mala stvar poslije svega. koje je sam imao.). da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. da je bilo i onih. S njime je Maček imao tri razgovora. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. kojih nisu imali. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija. Svatko je u njemu gledao. koji je. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s. i pripisivao mu one poglede i nazore. 174. nego što je prikazuje Maček. Maček tvrdi. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. Činjenica je. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića. kako se postepeno širi mišljenje. U ovom razdoblju dr. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. bio protu jugoslavenski raspoložen. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. Istina je.964 glasa — prema 429. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. koje postoji u narodu hrvatskom. svibnja 1939. Zato moram kazati. glasovali za HSS. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. Nema sumnje. medjutim. što je htio.332 za vladu. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. što je narod hrvatski doživio. Kod toga treba napomenuti. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925... Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. Pavelićevi sljedbenici. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. da glasuje za vladu. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. Budak je tražio. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno. Košutić. da je velika odvažnost.-75. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. Bosni i Hercegovini.. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. IV. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. odnosno HSP i HSS. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. stvoreno je mnogim dogadjajima. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. 184.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s. u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. koji su u velikoj većini 1935. preživio i izdržao.000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. kaže Maček (s. Nijemci u Hrvatskoj. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. Maček je to odbio. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. koji su mislili. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci.). nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira. kao i oni organizirani u katoličkim redovima. jednako kao i onih. Ing. prema službenim rezultatima. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci. uvjereni smo. i tako je došlo do razlaza (s. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. ma gdje oni stajali. 174.(75) 55 položaja. Velika većina opozicionih glasova (791.. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. opozicija je dobila 943. Dalmaciji. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. nije se toga mogla nikada potpuno otresti. koja je u mladosti bila jugoslavenska. 185. koju je pokazao naš predsjednik. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija.).

Maček je odbio ponudu bezuvjetno. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda. da traži ujedinjenje Savske. prekinuo ga je.). što tvrdi Ciano u svom dnevniku. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. i odmah zatim priča. vršeći svoju dužnost. 186. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. Pavle je bio oduševljen. Neposredno poslije ove rečenice. Carnelutti. Rekao mu je. Ministar dvora Antić. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku.). ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. 190. Kod nedavnog razgovora. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". V. ali samo u granicama ustava.(79) Trebat će jednom . HSS. sigurno ne može usuditi tvrditi. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. prema Mačeku. Prema tome bi se dalo zaključiti. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. Knez Pavle slušao ga je šuteći. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. kaže Maček (s. Bombelles ga je obavijestio. Carnelutti je obećao. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. Princip pravde i slobode traži. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. u prisutnosti kneza i Šubašića. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. Maček ne spominje. koji mu je učinio grof Bombelles. da se on. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime. te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. ali je zamolio Carnelutti-ja. Nacrt je obvezivao HSS. Maček se je izjavio spremnim za pregovore. Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. očito financiran od Stojadinovićeve propagande. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". tako i svih evropskih država. tog "isključivo srpskog teritorija". S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. da pokuša istražiti.). apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac".(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. svibnja. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine. da Maček njih smatra za talijanske posrednike. da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. 185. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. što je u tom pogledu doznao. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". Antić. da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. posjetio je Mačeka u ožujku 1939.-86. Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. a savjest i dužnost nalaže. gdje sam tada živio. Kasnije. da ne apstiniraju. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. nastavlja o posjetu. nije imao obaveze. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". Njegov urednik bio je Joe Matošić.). s vidljivom rezignacijom. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. Zatim. situacija je bila promijenjena. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. Hrvali bi. ing. konačno. Maček nije imao što poručiti. trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. da ga je u ožujku posjetio ing. da glasuju za dra Mačeka. dodavši.(78) Hrvat i član.). Za uzvrat. Poručio mu je.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. 187. siječnja". Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. naročito velevlasti. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima. kad je čuo za taj prijedlog. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. ako je uopće štogod uspio doznati (s. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. 187. kaže Maček (s. Kad je spomenuo Dubrovnik. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama. u banovinu Hrvatsku. nacrt. Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. Protivno onom. Carnelutti. U Šibeniku. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova.

ili da pregovara s Mačekom. 188. travnja. Šubašiću je rečeno. 8. Kad se je povratio u Zagreb. Tada je poslao Šubašića u Beograd. svibnja 1939. da razvidi situaciju. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku. po Mačekovoj želji. koji je imao stanovitih veza tamo. Cvetković je prihvatio prijedlog. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s. travnja. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g.89. Na 1. 187. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. Maček je poslao Košutića u Beograd. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. U Zagreb je stigao uvečer 1. i to samo onda. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. obavijestivši Mačeka. da razvidi situaciju.). Opoziciji je bilo predloženo. žele sporazum. profesor Ljudevit Tomašić i dr. nego oni. o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. Poslije tri dana razgovora. Košutić i Sutej. koja je sada na vlasti. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata. veoma duge. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. Prema jednoj verziji. koji su u opoziciji. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. niti javnost obaviještena. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. ni od Kneza niti od Cvetkovića. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. Šubašić nije dobio jasnog odgovora. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. te kotar Dubrovnik. s obzirom na uskrsne blagdane. 8. što je bila protiv sporazuma. kako ćemo i što ćemo. da knez ne pristaje. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. 188. Dalmacije. Kad bi mi nešto takvo primili. u kojem je konstatirao. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. da ga obavijesti o situaciji (s. travnja.(81) Maček je uvidio. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . kao na dlanu. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. Prema referatu. osim Mačeka. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. Slijedećeg dana započeli su pregovori.-88. Prema njemu. 188. Ukratko morali smo konstatirati. bio je opširniji i s više detalja. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude. da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum. da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom. da sporazum nije odobren. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. travnja vratio se je u Zagreb. predsjednik šalje mene. da ga ne može drugi napraviti. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. da se vidi. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. ma da je to smatrao gubitkom vremena. te Srijema i Vojvodine". Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita.. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. Razgovore sam vodio dva dana.. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. Marko Jurinčić. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. Na 26. ali misle. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo. . a to je da naši prijatelji. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. svibnja 1939. bio objavljen komunikej.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. ako su na vlasti. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji. dok se ne postigne sporazum. veoma temeljite. te je slijedećeg dana.). te je Maček poslao Šubašića. nas bi zgazili. da bi dobio kneževu suglasnost. Moramo biti u prvom katu. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. Kazao je Cvetkoviću. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. Čim je Cvetković napustio Zagreb. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu. jer ova vlada..58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. 27. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. Najprije vlada. To je prije svega pitanje teritorijalno.). ona je na vladi samo zato. jer je bio mišljenja.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. a onda ćemo razgovarati. početkom 1939. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22..

da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. u vlaku kod Zidanog Mosta. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih. Dr. 194. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. Dok su pregovarali stručnjaci.(88) Branko Miljuš. Isto tako o tome šuti i Cvetković. Maček je na 29. da što prije sklopi sporazum. o kojima smo već govorili. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. 191.). Srbi da su tražili. Ustava. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. osim spomenutih osoba. u kojima nisu mogli postići sporazum. kolovoza. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. Zapisnički bi utvrdjivali. odnosno. da se nije ni sastajala. To je jedino mjesto. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu. Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. Za Šubašića Maček kaže. Milojko Janković. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. da budu prekinuti (s. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. "koliko se sećam. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. Maček nije htio tada ući u vladu. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. u kojim su se točkama složili. a Pavlov Šubašić.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. i to povodom albanske krize u travnju. Lazar Marković i Boža Maksimović. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s.(86) Dne 22. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. Grol je došao u Kupinec.). jer je tako bilo stipulirano u sporazumu.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. 192. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1.). Maček ne spominje. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića. tvrdi. Brčko. Dne 20. Nova vlada bila je imenovana 26. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. Gradačac. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Milan Martinović tvrdi. Nekoliko tjedana kasnije. Ilok. 191. Maček posebice naglašava. da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske.). Od početka pregovora. Mačekov kandidat bio je August Košutić. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. te nije nikada postao veoma popularan. da su njegovi članovi bili. Sid. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće. Derventa. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum.(89) Veliki je Mačekov propust. a ne kao mandator krune. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s. Obojica su tada odlučila. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. prosinca 1924. i 24. Maček je imenovao Šuteja. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. Ušli su u vladu takodjer i radikali. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. narodni zastupnik za kotar Slunj. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. u ožujku 1939. Dapače. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve.. S druge strane. Tokom 23. da nije u posljednji čas Cvetković popustio". da je rat neizbježiv (s. 189. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. Lovro Sušić. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. i tamo ostanu.-92. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. generali: Bogoljub Ilić.. što uopće ne spominje. siječnja. Vrijedno je napomenuti.). 191. dok se ne postigne sporazum. Banovina Savska i Primorska. Vladimir Cukavac i Milan Nedić.-93. s kotarevima Dubrovnik. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. koja su odobrila sporazum. koji se kasnije može revidirati. Banovina . jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum. koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. da je sporazum bio temeljen na članku 116. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s. 190. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu.-91. Ilica i Tasića. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini.).). Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. Maček mu je rekao.

kao i kotarevi Dubrovnik. Dvor i Boka Kotorska. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. Brčko. Hrvatska politika izmedju dva rata." (93 )[Točke su u originalu. nego i Hrvati. čl. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. ožujka 1940. Ilok. U onakvim prilikama. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina.). d. kao i srezovi Dubrovnik. koji odredjuje teritorij Banovine. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske.(94) Od hrvatske trojednice. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti.(92) Dakle. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. Stara Pazova. U svom govoru narodnim zastupnicima 29.] Analizirajući tekst sporazuma. u onim prilikama bilo je isključeno. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s. izgleda. Brčko. Magjari i Niemci te veći dio muslimana". Sid. d. 1941. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju. Ruma. da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. zdravstvu. Hrvatske. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. U tome nije uspio. Savska i Primorska banovina. upravi. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem.. Cvetković. Cvetković zaključuje. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II.. a poslije ga odbaciti. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. Gradačac. Hrvata i Slovenaca. Evo. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. i poslije njegove smrti. lipnja 1939. Srba. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska. Mitrovica. Ilok. spojit će se u jednu jedinicu. opštine i sela. a koje država (s. 1939. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. soc. Šid. Za kasnije trebalo je odlučiti. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj. Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. zaslužilo bi posebnu studiju. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. Maček. koja nemaju hrvatsku većinu. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine. da "je jasno bilo. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. Dapače. 193. da ga je trebalo anulirati. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada. geografskim i političkim okolnostima. Maček je kod pregovora takodjer htio.. koji je bio podloga sporazuma. koja će se tzvati Banovina Hrvatska. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu". kolovoza 1939. Maček ne spominje. Travnik i Fojnica. VIII. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. i istaknuvši princip triju narodnosti. Irig. Slavonije i Dalmacije. 193. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine.. Derventa. 26.). Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma. posebice je važan. VI. Ne samo Slovenci. do 27. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. politici i t. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. kako je taj problem bio kasnije riješen. zajedno s analizom . pišući o sporazumu u dva navrata. Albanci. Gradačac. koja je uslijedila 29. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. koja je svršavala 31.(90a) Drugi članak sporazuma. koje će poreze ubirati banovina. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude. 1.. i t. A to je posve naravno. kao i prije. Naime.. III. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana.(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. da je sporazum kao privremena mera.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti.62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom.

tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti. prema Mačekovom zahtjevu.(98) Nije bilo prilike.). Opozicione političke stranke. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba. neprekidno povećavala. kako bi. Paško Kaliterna. U novim izborima. Iz tog . prosinca 1939. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. to jest više od 28 postotaka. to jest političari članovi Narodne skupštine. da je bez sumnje "puč od 27. odmah raspustila Narodnu skupštinu. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". 209. Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. da se kamen počne kotrljati" (s. dobio 532. Kao primjer. počevši s prvom eksplozijom dne 30. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike. da budu sredstvo u njegovoj ruci. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci.-205. 'previše popustio Hrvatima'. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti.. Maček spominje "aktivnost pete kolone". da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. sigurno nije točno. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. imala je protivan učinak. Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. koje je označio kraljevski dvor. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu. Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku.). Ti su političari uglavnom bili oportunisti. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata. i 1927. Milan Grol i Božidar Vlajić. Usprkos izbornog terora. prema srpskom mišljenju. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio. bez suda i presude. Radić je 1925. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. Treba požaliti takve terorističke akte. legalno ustaško glasilo. 220. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. a 1927. Maček sam kaže. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju. potpomažući vlade i osobe.. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. (s. koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. dakle je izgubio 151. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa. Politička glasačka mašina. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6.371. glasilo kluba. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor. Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka.872 glasa.. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista. ali to prelazi okvir ove rasprave.501 glas. Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s. narod bio reagirao. splitski narodni zastupnik.). 198. Većina nije bila s njime oduševljena. 381.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. Subašićeva turneja Hrvatskom. jer je sporazumaška vlada. s kojom činjenicom knez mora računati.. Maček točno uvidja. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor. studenoga 1940. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. do 1938. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. Tjednik "Hrvatski Narod". možda. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. ožujka ciljao na kneza Pavla. da je HSS gubila glasove. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta. 204. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. pokrenut 1939.). 65 siječnja 1940.-16. Banska vlast odgovorila je 15.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. Tjednik "Srpski Glas". koji je.(99) To je ujedno jedini slučaj. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. zabranila je banska vlast (1940. mogu nam poslužiti izbori iz 1925. Sada su bili isključeni iz političkog života. jer ih je na svim izborima od 1920. Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju.) i nije dozvolila. a isto tako i Italija. u stilu Aleksandrove diktature. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone.

pozvao narod. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. 226).(103a) Kad je započeo rat. 220. travnja 1941. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića. te zajedno s njime zaključili. Maček je odgovorio. travnja Šubašić ga je obavijestio.. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. travnja. Maletke. 207. 7. Ujutro 10. da se nadje neki modus vivendi". nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. Zbog toga nije imala drugog izbora. Prema Bulatu.). 220. travnja. Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta. da ostali hrvatski ministri (Šutej.66 prikaza. Simovićev puč iznenadio je Mačeka. Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu. travnja. Medjutim.). Zamolio ga je.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10.). posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. 6. upravo prije odlaska u Beograd. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. u slučaju odlaska vlade u emigraciju.(103) Poslije podne 3. Maletke je žalio. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. Njemačka je tražila kao uvjet. i iz onog. Maček je u tom govoru. nego se priključiti vladi (s. Maček se je odlučio ući u vladu (s. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji.). ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. Moj je utisak. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. 222. sreo je Simovića i obavijestio ga. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. da je Maček bio preporučio Šubašiću. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor.).). Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. tvrdeći. ožujka. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. da ne ide u Beograd (s. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca.). a odatle u Uzice. pristao je.(100) Knez Pavle kao realan političar. Košutić i Krnjević. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. kao da rat ne predstoji.-23. travnja poslije podne? VII. Slijedećeg dana. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. iz sela Kremne kod Uzica. 6.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. Krnjević i Šubašić. da Mačekov osobni utjecaj. travnja ujutro. ako dodje do rata. da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". 220. vidi se. ožujka. Istu verziju potvrdjuje i dr. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. potaknut sa strahom. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. Dne 9. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama. travnja. Ujutro 31. zapravo izjavi. da obavijesti Ribbentropa. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. da je posljednje bio razlog. da bi se to moglo postići jedino s ratom. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. 227. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. na konferenciji 2. 226. travnja. HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani. narodnim zastupnikom za kotar Osijek.-28. i savjetovao mu. u telefonskom razgovoru sa Simovićem. i radi toga on to ne može poduzeti. Edo Bulat. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. kao općenito i hrvatski utjecaj. i obećao mu. poslije Košutićevog povratka iz Beograda. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije. S izjavom od 8. Već na 27. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. bio je pesimista. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. 220. travnja. ili je bio ozbiljne naravi. da su Nijemci prešli Dravu. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. travnja. Andres. da ne će ići u emigraciju.-21. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10. Maček spominje. Od 10. Mittelhammer. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba.).(101) koji je. Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. Maček kaže. dalje on se je suzdržavao . travnja. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem. prema Pavlu.

Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. Po našem mišljenju. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. uz SDK. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. Sve ostale deklaracije. na koje su protivnici trebali odgovarati. Korošec i Spaho. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. bili su. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje. hrvatska trojednica. Maček to jasno ističe za sebe. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941.Stoga je prikladno. nego samo s pojedinim Hrvatima. svodili su se. sigurno je. u jednoj. Drugi. Za ocjenu tih Mačekovih pogleda. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike.. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju.68 od političke akcije. Sporazum iz 1939. uglavnom. prema tome. Možda je računao. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. što prije riješi hrvatsko pitanje. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. niti se za nju javno borio. u siječnju 1939.. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. Bio je konzervativni 69 federalista. vojska i Crkva. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. a ne načelne pregovore. i dioba Bosne i Hercegovine. dinamičku taktiku. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. potpisane od Mačeka. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. odnosno njegovi savjetnici. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. Trebao im je jedan simbol jedinstva. Prema onom što priča. . Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. na isticanje načela. iako je . da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. One su suradjivale s Mačekom. uključivao i više. i Mačeka označiti federalistom. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. u biti neutralnoj Jugoslaviji. prigodom neke političke skupštine. odnosno njihove stranke. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla.. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. na kojoj bi bio glavnim govornikom. kao i tri ostale srpske snage: kruna. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. 1941. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije.. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. vjerojatno. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. ali ipak. jedini način. Nije stvarao političke situacije. do 1941. Ta se politika može shvatiti jedino. bile su spremne davati koncesije. Radi toga. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. misleći. siječnja 1929. Koja je sredstva Maček upotrebio. Prema Mačekovu planu. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. jedan autoritet. Označio je. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. smanjena za nekoliko kotareva. nego što se je Maček nadao ostvariti. Maček ne iznosi. ocijenio. jer su mislile. sa sigurnošću možemo utvrditi. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. ako prihvatimo tezu. Primorska i Vrbaska. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. bila je napuštena u Mačekovoj eri. pretvorio u šutnju i čekanje. Kao prijedlog za dalje pregovore. i kasnije. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. nego je čekao i šutio. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. Da li bi to mogao biti kralj Petar. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. Dakle. plan je. čiju bi riječ poslušali. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. Dakle. Maček je Radićevu impulzivnu. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. djelomični. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. te kotar Dubrovnik. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. U audijenciji 5. travnja 1941. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje.

prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. Što onda. koji je ostao u domovini. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. u travnju 1941. ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. Martinović).(105) i tako naoružan dočekati konac rata. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. da su bili bliski Košutiću. koja suradjuje s ustašama (Tortić. Sutej. Dakle. a koliko vodstva HSS. Hefer. Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. Andres i Smoljan. sklon sam vjerovati. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike.(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. dr. ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić. u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. Krnjević i Košutić. Sutej i Šubašić. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. Berković i ostali). U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. Sklon sam vjerovati. Kuvedžić. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. podijelio se je na dvoje. (3) frakcija. da u tom pravcu nije ništa poduzeto. Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. koji su tvorili predsjedništvo HSS. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić. HSS i dr. Jedna skupina. odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. kako su mislila ostala trojica: Torbar. Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. a nije suradjivao s ustašama. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. Bičanić. Nisam siguran. ili samostalna hrvatska država. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. dapače u jednoj osobi. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. odbila je suradnju s Titom. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. . koja suradjuje s Titom (Košutić. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. u razdoblju od 1935. Drugi dio HSS. U situaciji. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. Juraj Šutej. i. drugoj frakciji su pripadali Košutić. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. proširiti njene kompetencije. Još uvijek nije razjašnjeno..70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča. Sutej. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. Maček je očekivao. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. radi njegovog komunizma. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi.. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). i uputiti ih u svoju politiku. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini. Košutića se je od 1937. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. Druga. Imam utisak. nego se je pocijepala na dvoje. bio hrvatski konzervativni federalist. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. (2) frakcija. Šubašić i ostali). do 1941. konačno.. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. nitko nije pripadao trećoj frakciji. do 1941. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Aktivni učesnici tih dogadjaja. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. te su. splelo se je dosta nejasnoća. prije Pavelićevog dolaska. u hotel Milinov. ostavio ga je čekati. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. travnja u Čakovcu i drugo 8. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. 229. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. posjetila dva Nijemca. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države. općina. premalo su do sada razjašnjeni. (s. kotareva i pokrajina. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. u Zagrebu. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. Poslije jednog sata čekanja. koji žive u emigraciji. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. što je Maček ustrajno odbijao. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. Jedino hrvatski narod. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. Nassenstein-u. Zatim su od Mačeka tražili. koji mu je dao povjerenje. upravo kad je htio otići u Kupinec. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. otišao automobilom za Kupinec. što će s njim uraditi. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. jer nema drugog izbora. travnja. Maček kaže. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. Kada smo ovo uredili. Oni ne pripadaju njemu nego on njima. 229. travnja. . travnja u Bjelovaru. I njih će trebati kasnije razjasniti. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. još uvijek šute. da ću izdati proglas na narod. 11. Dalje ću pozvati narod. da preuzme vlast u Hrvatskoj. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. nego sve one dogadjaje. a ime drugog Maček je zaboravio.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. da prihvati mirno ove nove činjenice.). da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. obojica su telefonirala Kvaterniku.-30. kasniji i današnji Dubrovnik. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. otputovao u Kupinec (s.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. delegatima. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili. ne znajući. prema tome. 10. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. gradova. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. Neki. Ovaj ga je pokušao nagovoriti. Oni su Mačeka obavijestili. Maček je to odbio.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana. odnosno Državnog vijeća. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. General ga je primio i. može to povjerenje povući. u kojem ću navesti. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana.

Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. da se tokom 1943. Hrvati su. 145.400 Srba pravoslavaca. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. koju je Ustaški pokret. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom. da je trebalo kazniti pobunjenike. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji.500. katolika i muslimana i oko 2. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. najbolje odgovara njihovim interesima. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. pripao Jugoslaviji.847. nijedne druge političke snage ili skupine. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. da izlože svoju politiku. a ne cijelu narodnu manjinu. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje. od toga 3. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. vjerojatno oko 6. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. Oni su smatrali. Politika. kad kažem. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića. kad kažemo. bili su susretani s nepovjerenjem. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. Sigurno je. pa i bez javnog djelovanja. Prema popisu pučanstva 1931. Činjenica je. susretalo se je kao neprijatelje države. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. 716. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. Kakav je bio postupak. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice. Držim. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941. bilo u NDH oko 4. Ratno razdoblje od rujna 1941. valjda.000 Srba pravoslavaca.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. jedini narod. DO 1945. Hrvatska država imala je 1941. Baš radi hrvatskih muslimana. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke. Vjerojatno ne griješimo.500 Nijemaca i t. do svibnja 1945. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. 1. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. proživio sam u Zagrebu. odnosno hrvatska državna vlada. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja.000 stanovnika.500 Hrvata muslimana. Bosni i Hercegovini. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. povijesna Hrvatska imala je 6. ali. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. da autonomna Bosna.. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima. pripojeno Italiji: dio Istre. da je 1941.(113) Hrvatske seljake. da će se sa mnom svi složiti.043. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike.000 Hrvata. I. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. d. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti. i da bi. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika.400 stanovnika.74 75 države. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. prema tome. razjašnjuje. Već sam prije istakao. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret.. koji je 1920.500.600 Hrvata katolika. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. nego podjela na dvadesetak Velikih župa. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju.069. oni su bili smatrani kičmom .000.

da bi. s druge strane. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike.. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. vjerojatno. Čini mi se. da i Hrvati umiju rukovati oružjem. travnja 1941. braniti se i napadati. 77 Poslije 1918. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto.228 Hrvata katolika. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. lipnja 1942. izbacivala parolu: Srbi psine. u razmaku od nekoliko dana. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. 46. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. d. pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. Korduna. Madjara 11. travnja 1941. Tito. gdje su fizička sila.873 i t. bit će izvedeni pred redovne sudove. nego i Ustaškog pokreta u domovini. najavio jednu poštenu.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. (2) Srbijanci. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu. od toga je 193. koja je proradila 1. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. u nekim kotarevima Like. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave. kao i to. Sigurno je. Ne izgleda mi vjerojatno. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. ako ne i više. trebat će se povratiti u Srbiju. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943. a Pavelić izjavljuje. koji bi radili protiv hrvatske države. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. u Bačku i Banat. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno.347. Činjenica je. da je Ustaški pokret već 1. povijesna Hrvatska je imala 6. i 1942. Ne vjerujem. kao u Srijemu.. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. Nijemci su sigurno pravili pritisak. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana. u kojoj nije bilo Srba. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. koji su djelatno progonili Hrvate. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. ali ne treba zaboraviti.) na bosanskom teritoriju. vidimo. sastavljena od seljaka. a Hrvati djelomično. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. Sigurno je.. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. Dakle. vjerojatno. Trebalo je pokazati Srbima. 890. da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio. bješte preko Drine. i 1948. i slične. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. od toga 3. da je Hrvatskoj pripojena Istra. da na silu treba odgovoriti silom. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila.537. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941.594 Srba pravoslavaca.237. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. ali mišljenja sam.479 Hrvata muslimana i 1. Nijemaca 3. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji. Na nekim mjestima. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici. ona je. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. ali ono ne može biti srpska ekspozitura.621 Hrvata katolika. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine.381 stanovnika. da u pravoslavlje nitko ne dira. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. psihološki razumljiva. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931.632..(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948.. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942. politika progona Srba. da se Židovi što prije unište. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285.-42. II. zatim Slovaka 15.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države.-43. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama. dokonča veljače 1942. (3) Srbi. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. II. koji je danas u sklopu Vojvodine. Da nije bilo te politike. Tim govorom dr. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. te.060. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima.817.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema.997 Srba. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države.

(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. dr. bilo je drugih uglednih Hrvata. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. državnih tajnika. Herenčić. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. Steinfl. Nekoliko osoba. Gdje je bilo težište. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. gradske policije. Čanić. Boban. i vjerska i kulturna i politička. Kad je dr. To su viši hrvatski časnici: Babić. a ne domobranstvo. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. dr. Rubčić i drugi. s jedne strane. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. Lujo Zimperman.(119) Gaščić. Navratil. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. cjelokupna srpska javnost. Profesor Filip Lukas. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. da može izigravati jedne protiv drugih. Nadbiskup zagrebački. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. Kod Hrvata. Mostaru i Banja Luci. kao Eugen Kvaternik. Vilko Begić. jer je. poglavar hrvatske države.. nego su bili zapovjednici na terenu. sudjelovala u borbi na terenu. Sertić i t. danas je javno osudjuju. Peričić. Cesarić. oružništvo te Ustaška obrana. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. . trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene. i sami nosioci te politike. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. odnosno vojska. Medjutim. predstavnika Glavnog ustaškog stana. Brozović. dr. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom.. u kojoj je država nastala. djelomično i predsjednik vlade.78 hrvatske države. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. nego se. Prometne bojne. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. naprotiv. d. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. Milutin Jurčić. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. od uglednih muslimana u Sarajevu. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. Erih Lisak i dr. mjesto jednog umjerenog. Pečnikar. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. a. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. skoro i nema značajne osobe javnog života. Ante Nikšić. postojala je Ustaška vojnica. koje su bile na čelu tih ustanova. Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. zrakoplovstvo i mornaricu). Andrija Artuković. To su slijedeće osobe: dr. rezolucijama. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. Dr. kasniji kardinal. totalitaristička i balkanska. s jedne strane. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. Dapače. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. skupštini Matice Hrvatske 1942. Vokić.(118) Mrtvi su: dr. a kasnije i zatvora. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. seoske i ustaške milicije. i dr. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. Kod Srba se nitko nije našao. Mnoge osobe. Mate Frković. Kren. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. Unutrašnja. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. Neke osobe. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. Mladen Lorković. Odluke su se. Ante Pavelića. dapače.(117) dr. izgleda. Eugen Kvaternik. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. Francetić. s druge strane. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. Dragojlov. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. Crna legija. potpisanim. s druge strane. do 1941. temeljene na moralnim i humanim načelima. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god.

na koje su postavljeni. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. d. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. Blaž Lorković. Toth. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova. odnosno poslovanje Ponove. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. S druge strane. Ustaška vojnica. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. Časnici. nego u stvarnosti. ne odgovara istini. Mnoge osobe. Činjenica je. Ustaška obrana. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . da su se ustaške vojničke formacije. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. Veršić i t. i nisu nipošto odgovarali za položaje. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. Hefer. Feliks Niedzielski. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. Murgić. usprkos ratnog vihora. bili su svojom sposobnošću. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata.000 vojnika. Cabas. koje je više postojalo na papiru. ing. a i u toku rata. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. te neke ustaške milicije i formacije. s rijetkim izuzecima. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. Savez hrvatskih privatnih namještenika.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. brojila oko 230. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. s vrlo rijetkim iznimkama. kao policijska formacija. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće.). Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. ali jedva pismeni. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. što je. Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. jednako domobrani i ustaše. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. nego je bio još i bolji. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. Organizacija ustaša. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. Hrvatski vojnici. na kojoj je strani bio hrvatski narod. Ta činjenica najbolje pokazuje. To su bili dobri hrvatski borci. potrebno je naglasiti. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. vjerojatno. Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. Savez kulturnih društava i t. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. i svoj rad proširio na druga izdanja. da je hrvatska vojska. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. U vezi s borbom na terenu. na čelu sa zapovjednikom ustaša. Svojom spremnošću. Mjere. borile i djelovale kao redovita vojska. stvorene prvih mjeseci mlade države. poduzete u vezi s time. U lipnju ili srpnju 1941. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. Državni savezničar. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. bila je samostalna vojnička ustanova. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. u travnju 1945. d. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. Ratković. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika.(120) Biljeg koljaštva. u svim vojnim formacijama. i bivših časnika jugoslavenske vojske. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. da žrtvuju vlastite živote. Taj je kulturni zavod. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. Čudina. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. zaslužuje detaljnu obradu. Frković. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. U novinstvu su tada. Mladi časnici. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t . Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. a Marijan Mikac hrvatskog filma. koje su djelovale na odgovornim položajima. Sušić. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić.

Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. Herenčić. Stijepo Perić i dr. travnja 1941. do pada Italije. Ivan Oršanić. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. Bugarske i Rumunjske. Vokić. dr. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. da bi ih konačno sve uklonio. d. a fizički koncem rata.). koji je 28. Izgleda. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. Čini se. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. Enno von Rintelen. završio je svoju političku karijeru u NDH. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija. srpske i talijanske. Stoga je trebalo naglašavati. u prvom redu fašističkom. prestao biti ministrom vanjskih poslova. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini. Mile Budak. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. Čini mi se. Možda će se kome činiti čudnim. 1941. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. Moj je utisak. Dr. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. rujna 1943.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije.-45. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. 1941. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin. Pečnikar. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. Da je 1941. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi.). Francetić. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak.(121) Meni se čini. Rezultat tih dviju škola. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist.. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. 28. i 29. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik. koji su tom zgodom stvoreni. On je. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. Ovdje mislim na državnike Madjarske. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. Eugen Kvaternik. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. Singer i t. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. 8. Dapače. Moškov. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena. d. Servatzy. da se Mile Budak. koje je zauzimao. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. Već koncem 1942. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. sigurno bi bilo moguće. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. koji su imali iste brige i bojazni. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944. Slavko Kvaternik. ali bez hrvatskog sudjelovanja. zapovjednik Ustaške mladeži. III. u emigraciji su sada Herenčić. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine.. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. Kad je u jesen 1943. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. Cilj Pavelićevih poteza je bio. Luburić i Pečnikar. te zatim državni savezničar.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. Zadatak je hrvatske politike morao biti. on doslovno donosi i zaključke. da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. Uz Eugena Kvaternika. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. daljnje je pitanje. dr. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova.(122) III. Slovačke. Mladen Lorković. izgleda. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. ne . Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. i t. tvrdi. Luburić. III.

Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese. politički.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. Istoga dana poslali su drugi brzojav. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. Priština. pišu o tadašnjim pregovorima. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. (. Eugen Kvaternik tvrdi. III. Sjenica. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. von Ribbentrop. Bosanski Novi. kaže: . Andrija Artuković. počinje borba za povratak Dalmacije. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima.. a mislim i dr.(126) General Halder. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. da Vam u ime vlade Reicha preporučim. IV. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. ocu. generala Roatte. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. Tamo su još bili dr. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. Glina. talijanske armije. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25. kako hrvatski promatrači. kad stupim na hrvatsko tlo. travnja 1941.. Tamo je linija ovako opisana: 23. Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke. piše na temelju svojih bilježaka.. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. IV. jer ona ipak ne nastupa". IV. da se je koncem 1941. treba istaći.. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. Jajce. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču. Banja Luka. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. kad stupim na hrvatsko tlo. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. Ustiprača. Preča. Donji Vakuf. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22. odnosno sudionici. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. Rintelen uopće ne spominje. Poslije toga letio je u Albaniju. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji. koji je držao u ruci. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. Dakle. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. Čini mi se. armiji. Jozo Sunarić. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. vojnički i ekonomski pregovori. Hrvatski pregovarač. kad je već popustio u pitanju kralja. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. započetom 20. dr. Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. s druge pak strane. bez sumnje. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. oca i kažite mu..(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. na razgovore s generalom Cavallerom. bilježi poslije podne 30. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. 1941. Ja sam pomorski časnik. III. izmedju Ciana i Ribbentropa. IV.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno.(131) Za ilustraciju. te je čitajući iz nekoga papira. neposredno prije sastanka u Ljubljani. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. S druge strane. generalom Ambrosijem. Kažite Vašem g.(133) Eugen Kvaternik. telefonski me je uputio. V. Travnik. On tvrdi. hrvatsko-talijansko razgraničenje. da ću od časa. Prijedor. da od onog časa. Novipazar (mjesta njemačka). Uroševac (mjesta njemačka).(127) Helmuth Greiner. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. Edo Bulat. Visoko. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24. — Kako vidiš..(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani.

i 1944. ako što traže od Hrvata. Pavelićeva. Kad je stigao na Markov trg. Stiepo Perić. U stvari. Rukujem se i sa ostalima. koje nisam uspio zapamtiti. Dalmacija će ostati hrvatska".D. Osim gdje Mare. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. Najprije me predstavlja Kascheu. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. IV. 'radi se o sitnicama'. što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. četvrt sata poslije pola noći. i ne znajući za odluku Berlina. Preuzvišenosti glavara N. donio Paveliću Hitlerovu poruku.H.-22. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. dr. Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika. dra Košaka i dra Jozu Sunarića. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. IV." Od onda prisutnih jedino je dr. da je kurir trebao tri dana. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost. još je tamo zatekao Kasche-a. Pred svima iskrsne Poglavnik. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. Perić ostao kao živi svjedok. da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. kako je ona tekla u godini 1918. da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču.Ono što mi je dr. Mi smo im odgovorili. da stigne iz Beča u Zagreb. da. Slavka Kvaternika. Dr.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. dakle. . On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici. 20. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. tvrdi. kad se je vratio iz Ljubljane. IV. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije. Ja sam dra Perića i 1943. Andrija Artuković i još nekolicina. pa i vojničkih norma". Ali. dakle. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. s Talijanima je već sve gotovo". da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je.. te da će jednoga dana moći biti objavljen. dr. Kvaternik takodjer tvrdi. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. U ovom pričanju čudna je činjenica. da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. koliko se sjećam: dr. izgleda. njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. Prevode Kascheu. da je to za- . da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". Mladen Lorković. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. državni tajnik za vanjske poslove N.: Grof Ciano još nije Beč napustio. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta. da je poslije podne 9. dapače. Pavelić mi je rekao. Nadamo se.. sasvim oprečno onom. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. Mi smo moralno na vašoj strani". koji mi veli." I dodao je: "Vidi se. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. bili su prisutni. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. novom poslaniku Njemačkog Reicha.D. supruge Poglavnikove. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima. što se tiče razgraničenja prema Italiji. Dr. u kojem mi javlja. ali jer nam je poznat.86 Ono poslije podne 24. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. dra Lorkovića. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. On.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. treba se pridržavati političko-diplomatskih. dr. Branko Benzon. . koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak.. Jozo Sunarić.H. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. Pavelić rekao onog jutra je. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama. dr. što tvrdi danas.

koje spada u taj pojas. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. rujna 1941.(139) Granica druge zone. da na otocima i na području izmedju mora i crte. lipnja 1942. Na 16. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. rujna 1943. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima. 2. Armate talijanske vojske. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. uz hrvatsku unutrašnju politiku. on i njegov otac. talijanske Armate. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. zoni bile su promijenjene ugovorom. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. Sklon sam vjerovati. ponašala se je u II.(145) Ovi dogadjaji od 16. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa. Rimski ugovori od 18. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. dok traje potreba vojnog osiguranja. rujna 1941.88 pravo drugi telegram. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. da se Talijanima i vojnički opru. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. Talijanske ovlasti u II. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. kolovoza. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26. Ovom se zgodom daje na znanje. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. koji u izvatku glasi: Zagreb. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti. zoni kao u svojoj koloniji. Još . talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. kako se iz gornjeg vidi. maršal Slavko Kvaternik. do 8. da su gornje mjere poduzete privremeno.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. Njih se. prikazane na priloženoj karti. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. Obično se zaboravlja. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. Prema Vrančiću.. pomorski ili zrakoplovni. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. što je od bilo kakove koristi. zaslužuju detaljnu obradbu. odredio sljedeće: 1.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni. 3. 4. Armate. koja čini sastavni dio ovoga sporazuma. zoni svojim proglasom od 7. 22. četnike i partizane. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. kolovoza 1941. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika. što se nalaze u tom pojasu. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II. Hrvatska je državna vlada sretna.: "Hrvatska se vlada obvezuje.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr. nego samo ucrtana na priloženoj karti.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22. koji je Kasche uručio Paveliću 24. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. zoni. kolovoza do 7. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator. IV. Talijanska II. kad je II. Andriju Karčića. da smatra neophodno potrebnim. dakle prije sastanka u Ljubljani. armija u razdoblju od 22. kolovoza. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". svibnja 1941. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. kolovoza u proglasu na narod.

armije bili su dr. srpnja 1943. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. koja ju je odbila i naredila mu. Pad Italije 8. Anfuso zatim nastavlja. Anfuso tvrdi. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. 17.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. Drugo je tražio. Poslije pada Mussolinija. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. Iskustvo. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. Radi tih pečata. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. Na čelu II. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. svibnja 1941. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. njemu se je bilo teško odijeliti od note. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. 26. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. Tražio je. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. Berlin. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. iza kojih nisu stajala djela. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. prije izmjene poslanika. navodno. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. Dr. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. zoni. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. svibnja 1941. medjutim. Andrija Karčić. U Anfusovoj noti. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. j. On je notu dostavio svojoj vladi. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. moli talijansko poklisarstvo. Pavelić je na to rekao. dr. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. u kojoj se zahtijeva. Na osnovu primljenih uputa. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. dr. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se .90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. dr. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. studenoga V. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. Treće je držao. Mile Budak. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. bile su prazne riječi. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. dostavio talijanskom poklisarstvu notu.. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. na teritoriju pripojenom Italiji. Pavelićev proglas od 9. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta.(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo. Nota se vraća u prilogu. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. Nikola Rušinović. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. Vršila je pritisak. da li je mrtav ili živ.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. rujna 1943. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. rujna 1943. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre.(149a) Izgleda. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. da je povrati odašiljaču. Roatta i Robotti. koji su. te je tada usliedila Budakova ostavka. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. to je bilo glavnim razlogom. Blažeković kaže. t.

znači hrvatsku katastrofu. koje je general Glaise uveo u urotu. prihvaća njemačke zahtjeve i želje. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. kad su uvidjeli. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti.. bilo je u interesu Nijemaca. Preživjeli članovi te vlade. Prema njemačkoj ocjeni. za koje je samo i sumnjao. Na taj bi način izpalo.). ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945. koja se vrši u vezi s tim". Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. da Pavelić. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. rujna 1943. kolovoza 1944. Pavelić je. odnosno talijanske politike. pa do svibnja 1945. Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. i koji su bili utamničeni radi tih veza. u Ukrajini. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča.. Kasnije.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. Iza pada Italije počelo se je uvidjati.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala. izgleda. do 31. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. i tokom 1942. t. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. U jednom članku iz 1953. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. j. koji su u emigraciji. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. Hitler je mislio. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. te predstavnici HSS kod priprema puča. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. Milutin Jurčić. da u Hrvatskoj vlada mir i red. Nastala je tolika pometnja i strah. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. početkom rujna 1942. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. rekonstruirana 1. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. Prema Mačeku (s. Dr. Vlada. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. te da na vlasti budu takvi ljudi. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. već koncem 1941. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. iako talijanski orijentiran. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . koja gubi rat. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. pa čak i one. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. koja je pregovarala s partizanima. od 8. bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. oba podupirani od srpske narodne manjine. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima. godine.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora. Bilo je sve priredjeno. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. da će najbolje riješiti problem. Medjutim stvar je propala. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi.(153) Uz Lorkovića i Vokića. da im to uspije bez ikakova napora. rujna 1944. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. Navest ću jedino. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. 256. Od rujna 1942. da su bili njegovi sudionici. U takvoj situaciji. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički.

Na 5. u kojoj se. Na Petom kongresu Kominterne. siječnja 1943. partija. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. srpnja 1924. profesor Stjepan Ratković i dr. Izgleda. siječnja do 9. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. Uvečer 7. travnja 1941. dr. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16.. bilo vojničkim.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. bile zapravo politička realnost. bio je još 7. koja je suradjivala s ustašama.(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. koji su bili na raznim. svibnja 1945. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče. Pet dana kasnije. koja brani integralno jugoslavenstvo.. VII. Memoari drugih Nijemaca. Ni on.(160) Na 10. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. Izgleda. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. na 15. Mile Budak. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. Dr.). glasila hrvatskih sveučilištaraca. da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu.(161) Ako je k tome istina. Četvrta frakcija. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. Juraj Krnjević. prosinca 1943.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. zapravo jedino dr.. Tamo je živio do 15. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. 239. Tog osobnog teškog iskustva. dr. General Loehr. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. koja razbija Jugoslaviju. gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. Pavelić ga je odmah posjetio. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac. nije se mogao otresti ni onda. njemački zapovjednik Jugoistoka. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944.(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. Kako sam već prije istaknuo. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. Od partije. do konca rata.. Branko Benzon. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. Frakcija. da je jedini Vjekoslav Luburić. Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. ni ostala trojica nisu još iznijeli. postala je 1924. ožujka 1943. Berković i Hefer. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske. . Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . Od 10.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu. odnosno o hrvatskim komunistima. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. listopada 1941. svibnja 1945. Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. bila je većinom poslušna Paveliću. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. u Zagrebu.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. On je želio znati. listopada 1941. odnosno pogrješna politička ocjena situacije. donesena je rezolucija. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. te onda ponovno premješten u Kupinec. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. i on je dobio teški potres mozga. odlučio se je na emigraciju. ožujka 1942.(159) Na 11. bilo političkim dužnostima u NDH. Glaise von Horstenau-a. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. listopada 1941. Nijemci su nas izdali". U vremenu do zatvaranja. ožujka 1942. medju ostalim. da su ondašnje njegove želje.

da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj. Oprobana metoda kod toga je bila. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. . Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera).(168) U drugoj polovici 1941. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske. Izgleda.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941. Čini se. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. srpski su komunisti jednostavno izmislili. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. Crnogorac. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. Crnogorac. Srbin iz Hrvatske. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. Zato se je dogodilo. Od toga vremena. od 1937.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. Razlika je medju nama ta.(164) Dakle. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ.. U rujnu 1942. a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang. t.(170) Kako smo već spomenuli. na 20. j. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. sekretar KPH bio Rade Končar. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. Marka Oreškovića-Krntije. izgubili smo dosta ljudi. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. da Bakarić "zadovoljava politički". Komunisti navode. Isa Jovanović. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića. Slovenije i Ma. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). pored hrvatskih komunista. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. a ja sam komunista. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija. Sigurno je. KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju. da je u travnju 1941. Na 29.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. KPJ na svom četvrtom kongresu. Vladimir Popović. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. koju ističe KPJ. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. Dapače. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. koje su bili zarobili partizani.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. listopada 1941. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste. Pritom. Zagorje ostali su bez uspjeha. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. u Dresdenu.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je.. koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske. Njemačka. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. studenoga 1941. zato što politički nije bio pripremljen teren. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. U tom nastojanju. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. da vi želite fašističku. značilo. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. održanom listopada 1928.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. da je jugoslavenske orijentacije. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. i kasnije. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. jednoj osobi.

Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. koji su požrtvovno pregarali. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. Mali čovjek. kao i svi ostali komunisti. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. VIII.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. Tražio je. Idealizam. . d a je A. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. . Buduće generacije imat će više sklonosti. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. da je postao sekretarom KPH. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu. čini se. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu. da. travnja 1941. kad nestane generacije. u načelu. Hebrang je tražio. a ne na strani partizana i četnika. Usprkos zabluda. profesora. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. provodili masovna klanja u Hrvatskoj.. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. koja može o tome znati. Dogodit će se slično. Hebrangova politika. književnika i naučenjaka. ili početkom 1943. nego je se treba. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . koji je. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. gradjana. u proljeće i ljeto 1945. Tražio je takodjer. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. U rujnu 1944. Oni su. Hrvatski narod mučio se je. Dapače. Hrvat borac. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. radnika. koja je doživjela ratne strahote. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. jer su partizani smatrali. najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. da bi državu očuvao. ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. 25. 99 Komunističku. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. odnosno partizansku. koji se rado sjeća lijepih doživljaja. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina. koji se bori za svoju slobodu. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. Ta će činjenica biti jasnija. što je bilo pozitivno i veliko. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. da joj je mjesto na strani njezine države. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. zaslužuje posebnu pažnju. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. činovnika. . CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. uglavnom. Svakako. u prvom redu. a brzo zaboravlja neugodne časove. trpjeli i borili se za njeno održanje. Hrvatski narod htio je svoju državu. Početkom 1943. studenoga 1941. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave. pogrješaka i nesposobnosti režima. U rujnu 1944. stvarali. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić.98 Koncem 1942. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. te da vide samo ono. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. Tokom rata komunisti nisu. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. piše: "Godina 1944. i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. Kako se iz gornjeg vidi.. svibnja 1942. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. kao i svakom pojedinom čovjeku. domobranima i ustašama.

mogu biti prekretnicom u tom pogledu..-1959. koji su se . Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. neposredno poslije rata. 1958. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti. koja može djelovati. da posljednje dvije godine. vojsci i diplomaciji. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. uz djelomičnu potporu Slovenaca.. nalazi se u Hrvatskoj. nadamo se. kada i kako će završiti. posebice policiji. 1945. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. hrvatske budućnosti. S izuzetkom. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno.-1959. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga.-1934. iako se je kadgod. jesu hrvatski komunisti. kad je Hebrang bio ministar industrije. Vojska. kao 1929. On je državni sekretar narodne obrane.. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije.. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke.100 Hrvatska politika. Sadašnja hrvatska emigracija. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru. sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. Ostali hrvatski komunisti. Izgleda. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. I. jer se počinje pojavljivati svježi glas. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. 1945.1959. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. posebice Ustaški pokret. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi. Pitanje Titova podrijetla. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje.

većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati. 1.04 posto). te željeznica Bar—Beograd.526 Rusa. 33. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar.399 Madjara.397 Ukrajinaca. d. S druge strane. Nikola Sekulić.47%). Iako su tamošnji Srbi narodna manjina.015 (56. tadašnji Titovi ministri.212 izjasnilo Hrvatima. a ne samo važniji. da taj pokolj premašuje brojku od 100. Srba pravoslavaca bilo je 543.318 Nijemaca. a Hrvata katolika 588.329 Slovenaca.322. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu. prvo. 3.507 (3.48%) Hrvata katolika i muslimana. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka. Izgleda.171 (4.062 Makedonaca i t.144 Nijemaca. Članovi Izvršnog komiteta KPH.750 (79.451. od toga 7. 10. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista. t.969 Čeha.689.403 muslimana. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest. da bismo mogli naglasiti.24%).12%) Srbima i 28. Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima. ekonomskom i kulturnom životu republike. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda.991 i Hrvata 25.094 Crnogoraca. Dogadja se potpuno isto.(176) Vjerojatno. bez obzira.646 (25.29%).965 Crnogoraca.807 duša. 72.084 duše. 30. da bi zaštitili svoj Život i imetak. Mile Počuča i Božidar Maslarić.097 Slovaka. . Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4.077 neopredijeljenima i 274 Srbima. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske. od toga 76. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263. odnosno ubrojeni su medju Hrvate. da li su se oni izjasnili Srbima. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika. 2.931 Madjara. Srba 71. 1. odnosno 2. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je.517 (57. 3. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti.000.68 posto).607. u njihovim su rukama skoro svi.95%).064.(175) Donijeli smo statistiku. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj. Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež.480 (88. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj. 2.403.210 Rusa. koja predstavlja oko 15% pučanstva. d. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931. od toga 77.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu.125 (41. drugo.252 muslimana.277 duša. d.734 Slovenaca. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2.338 Slovenaca.756.561. odnosno karijeru.635 (1. Narodnih manjina bilo je ukupno 26. izjašnjuju se kao Jugoslaveni. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale. nego ni Šubašić ni Šutej.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je.12%) Hrvata katolika i 4. ali trebalo bi objaviti brojke. kao i za kraljevine Jugoslavije.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini.32%) Hrvata katolika i 890. 10. 1. Vodeći bosanski srpski komunisti. Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953.563 (0.. 4. 6. Na teritoriju obiju republika bilo je 1948. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2. 3. 14.48 posto) Srba pravoslavaca.12%) Hrvata muslimana. 1.883 Ukrajinaca.474.521 (14.53%). izgleda.871 Crnogoraca i t.187 (79. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.295. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa.. odnosno 3. od toga je neopredijeljenih 788. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. 28. udaraju šakom o stol. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom. Muslimana Hrvata bilo je 885.057 Talijana. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama.252 (14.2%) Hrvatima.. Od toga je bilo 1.08%) Hrvata muslimana. 5.972.093 Talijana. jer muslimani.371 Slovaka. 1.43%).174 Nijemaca i t.565. položaji. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4.689 (34. 4.. od njih se je 3. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je.280 Ukrajinaca. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva. te i oni postaju nervozni. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. ukupno 890.40%).536 (6. koji su se izjasnili Srbima. 51.316 Rusa.978 Ceha. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi. 10.(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva.17 posto). Tako je postupljeno. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom.991 Ceha. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945. Prema popisu pučanstva iz 1948.976. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236.265 (8. uloga srpske manjine u NRH. j. i 1921.828 (22. prema istom popisu pučanstva. Čini se.267 (70. 51. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789. 38. 11.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom. i. Srba pravoslavaca bilo je 1.

našli su se u svibnju 1945. čini se. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. hrvatski komunisti. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. izgleda. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. demokratski i slobodarski. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka. Još nije bilo glasa. Nije bila dovoljno uočena činjenica. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. proširenje . Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. aktivne su na liniji hrvatske države.104 Komunizam od 1945. do 1959. do 1950. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. sigurno je. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani. Crnogorce i Makedonce. pa je od 1945. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. HSS je imala priliku. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. Potrebno je istaknuti. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. Hrvatski narod. do danas. Vladko Maček nije shvatio taj čas. HSS i Ustaški pokret. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države. Bio je likvidiran samo zato. Uz gore označene negativnosti. majko. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. glasilo KPH. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. kao kominformista bio maknut s položaja. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale.(180) S druge strane.(181) To je najbolji dokaz. Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. nego li u razdoblju 1929. a ne kao Jugoslaven. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. Dr. dvije vodeće hrvatske političke stranke. izgleda. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata. Nema sumnje. kao ošto je to bio i u ratu.-1941.. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu. te je 1948. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran. To osjećaju i sami srpski komunisti. Slovence. Prema pisanju jednog Srbina. Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. kao i Hrvati. pobedićemo". Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude.-1918. d. a ne za Jugoslaviju. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu.). da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. i da mu se ti narodi odupiru. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945.. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. da KP spada u muzej. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. tjednik Naprijed. II. Guste Šprljan i t. III. Andrija Hebrang. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. On je. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. u emigraciji. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji.

nema nijedne osobe. proizišlih iz nacionalističkog pokreta. Njegova nastojanja. da je dr. i da je trebao potaknuti mladje snage. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom.. listopada 1959. prekid s Luburićem. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. Šutej i Torbar 1889. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. koji izlazi u Engleskoj. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. i Krnjević 1895. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. Šutej i Bariša Smoljan. tajni pregovori sa Stojadinovićem. Vlahi Raiću 1953. Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. što. od 1945. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. Hrvatska Državotvorna Stranka. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige. Maček je rodjen 1879. u emigraciji živi još dr. Josip Torbar. kad bi dr. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. Već po tome. što Madjarima. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati. u koju bi bila uključena hrvatska država. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. Ante Pavelić nije bio shvatio. čini se. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu). upućenom g. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. Londonu. nego i praktički.. Juraj Krnjević od 1952. Parizu.. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. Za ovo potonje ne ću se izjasniti.: "Ja sam toliko oprezan.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. ili točnije rečeno Srbijanci. do 1959. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. koju će jednom trebati kritički analizirati. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. da se modernizira i reformira. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. u neprekidnom je raspadanju. spletke u vezi s časopisom I z b o r . izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr.. Vladko Maček shvatio ovu. stranka se nalazi u krizi.-1945. Oni dokazuju samo jedno. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. Kavranova akcija. Ustaški pokret poslije 1945. što nije ni najmanje točno. IV.-1941. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. da li će HSS uspjeti izići iz krize. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. Dr. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930.. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. ne samo teoretski. Dr. bez obzira na politički program. prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. po svojem položaju u HSS. Smoljan 1888. prosinca 1959. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. 28. Bonnu i Rimu. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. da je njegovo vrijeme prošlo. novom i demokratskom temelju.(183) S druge strane. Košutić 1893. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. . HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu. koji je pod komunističkim jarmom. jer ne vidim ni maglovitih kontura. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. Krnjević je 7. u koju je zapala 1941.. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. Prema tome bi se dalo zaključiti. Krnjević je. Poslije Pavelićeve smrti. i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države.(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. zasebna hrvatska vojska. najvažnija osoba hrvatske emigracije. nego ostale hrvatske političke snage. zapravo. obnova Hrvatske vlade. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". U emigraciji još djeluju tri političke skupine. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. jasno precizirao svoje stanovište. Srbi. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom.

da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. . Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. uputio dr. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. što se je opredielilo kod izbora 1938. naseljeni diljem svijeta. Vladko Maček. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. g. kad je u lipnju 1955. Njihovo je stanovište bilo. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. Njegove tri središnje ličnosti. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. koje mu je 1953. spola i uvjerenja. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. Sklon sam negativnom odgovoru. Krnjević. kada mislite. posebice intelektualaca. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. dr. 7. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. ni jačih predstavnika. Vlaho Raić objavio pismo. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. siječnja 1959.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. 6.(185) V. i do svoje smrti. Bojim se ali. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. Dr. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost. Smail Balić iz Beča. ušla je u krizu tokom prošlog rata. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu. Engleska. idejnog predstavnika te suradnje. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. Branko Jelić. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. Taj je odbor imao sve preduvjete. koja je bila donesena u travnju 1950. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. 1956. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. Njen predsjednik dr. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. Mate Frković. Da li će se HNO uspjeti reformirati. privremeni tajnik. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. i Derviš Sehović iz Pariza. Stjepan Buć i dr.. XII. Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. 2. skih muslimana. 3. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. prigodom osnivanja Društva. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. 1957. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. X. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao. 8. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. 4. privremeni predsjednik. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. da se razvije u jednu široku. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. Raditi za socijalno. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. 30. koje su okupljene u tom odboru. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. kao i ostale hrvatske stranke. previše su povezani s prošlošću. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. dr. 3. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. Mlade snage. Buća i Frkovića. 5. Držim da ste veliki optimista. Šteta je. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS.. Odbor je započeo radom 1. teško je reći. To su hrvatski rodoljubi. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija". u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. pa im je to dr. To oni još ne shvaćaju. nego će htjeti ostati nešto posebna. politička stranka hrvat. Sudeći prema izjavama. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. Ja se bojim. 109 Glavni odbor. Širok.. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. mladu.

Holandije. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. izabranog pismenim putem. Početkom 1958. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. Središnji odbor. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. ali je izjavom od 20. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. i 29. Drugi zaključak. Općenito govoreći. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. čini se. Švedske i Libana. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. objavljen je 1. nije priznao novi odbor. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". izabran je u odbor. koji od početka 1959. nego je 25. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. koji nisu mogli prisustvovati kongresu.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka.(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n . trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. Enver Mehmedagić iz Argentine. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. Odbor. . predsjednik. 111 VI.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. koji u pogledu hrvatske muslimanske. koji je kongres sazvao. prosinca 1959. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora.(186) Tokom 1959. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. održan u Münchenu 28. Pametno i trijezno. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. nacionalne i državne. izabran na tom vijećanju. glavni tajnik. veljače 1960. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. prvi podpredsjednik. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Enver Mehmedagić. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. svibnja 1960. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. uz osobne materijalne žrtve. Italije. s gornjih premisa. prosudjuje jugoslavenstvo. Od konca 1953. koji se nameće. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. koji je bio izabran u Münchenu. osudio rad kongresa kao nedemokratski. pojedinih knjiga. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press. To je novi. jest. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. iako nije bio prisutan.

ne iz sadašnje perspektive.-1945. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. Takva namjena diktirala je obradu knjige. Bosni. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. koji su djelovali u ovom razdoblju. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. Svijestan sam. Ali. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. medju koje takodjer spada hrvatski narod. Dr. kritiku i ocjenu. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. cijela knjiga nameće takav zaključak.. analizu. njegova politička oporuka.-1945. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . u kojem su djelovali i radili. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. Nije uspio. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. uglavnom.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. potrebno je. Godina 1895. Stoga bismo zaželjeli. jer. upozori na njene propuste u činjenicama. glavnom gradu SAD. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. Mali narodi. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. Vladko Maček slavio je na 20. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. kad postoje blokovi velikih sila u borbi. Maček bi bio idealan predsjednik republike. u koje spada hrvatski narod. koji se bilo javno. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom. da svi živi sudionici. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora. utiscima ili sudovima. američkoj publici. Bez sumnje. ne mogu utjecati na odnose velikih sila. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. U ratnim situacijama. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija. bez sumnje. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima. U sredjenijim prilikama. da ova rasprava ima mnogo manjaka. da njegova posljednja riječ. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. srpnja 1959. Dalmaciji i Istri. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. u kojima se je hrvatski narod našao. Vanjskopolitička. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode. U teškim prilikama. koji vladaju engleskim jezikom. nego iz perspektive vremena. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. Zaželjeli bismo. napisu svoje uspomene.

To znači. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. da upoznavanje nedavne prošlosti. sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje. Njegova bi dužnost bila. bavi poviješću od 1790. Onda će znati naći načina. kao što to radi Institut za književnost. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. Šišića i Barade. a ne igrati samo na jednu kartu. odnosno nadoknadi. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. kao svakoj živoj zajednici. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. tamnih i svijetlih strana. uz činjenicu. Naime. Srbin iz 115 Pančeva. onda će moći izmedju njih biti dodira. do danas potpuna je negacija te teze. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. koji su se posvetili izučavanju povijesti. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. da je povijest učiteljica života. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. o kojima je ovisila njihova egzistencija. da pišu svoje memoare. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. napretkom. uglavnom. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci. za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji. uglavnom. Smičiklasa. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. Već su stari Rimljani rekli. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. Hrvatska povijesna nauka do sada je. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. da zajednički suradjuju. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918.(191) Hrvatskom narodu. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. U slučaju hrvatskog naroda to znači. propusta i uspjeha. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. logičnim povijesnim tokom. pogrješaka. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti.(190) da je postao nasljednikom Mesića.-1918. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. Takva polazna točka njegovog rezoniranja. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. u prvom redu. dr. da je on. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. čiji su gradjani nedavno postali. . do danas skoro je potpuno neobradjena njiva.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. diskusije i suradnje. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj.(189 )On se. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju. hrvatska emigracija. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni. odnosno za objavljivanje. regres. a ne samo nauci onih zemalja. Imam utisak.

Tom XIII Italijanska dokumenta. Zapazio je. »Pisma Magjarolacah«. 9 knjiga. 21 knjiga. 59-72 i Milovan Ristović. Korespondencija Rački-Strossmayer. Lasić. god. Početkom 1943. Partijsko-politička dokumenta. godište 1942. 10 knjiga. u uvodnim mislima tome poglavlju. 1949-1986). Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . 3 Stanko Lasić. 10.1941-8. Srijem. Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo.. broj l. 4 knjige (Zagreb: JAZU. 1928-1931). 35 knjiga. koji se je pojavio ljeti 1941. kaže: »Ostaje mi nada.. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH. I (1983. 3 knjige. 3 knjige. 1815-1859 (Zagreb: JAZU.1945).). biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. 15 knjiga. 1869 192. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. Tom XI. ur. zapravo i osnovao. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. Istorija 20. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. Crna Gora. Tom III.. 39 knjiga. Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Tom V.) kao glasila mladih književnika. Tom IV. Tom VI. da će možda. Dakle. 1941-1945.1884. Tom IX. 6 Strossmayer Račkome. tjednik Ustašku Mladež. veka (Beograd). . 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga. Vrhovni Štab. Knjiga prva. 19 knjiga. Hrvatska. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. isto. na ukupno 2290 stranica. Mađarska dokumenta. Slovenija. da je Milivoj Karamarko uređivao. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži. Od početka 1942. Tom VII. Tom VIII. III. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. 110-133.4.3 knjige (Zagreb: Globus. Bosna i Hercegovina. Njemačka dokumenta. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. 5 Ante Starčević. IV (1986).5. Makedonija. Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. 1 knjiga. Tom XII. Dejstva na Jadranu. 2 knjige. 1942-1945. 118. Hervatska (Zagreb). Tom X. 4 knjige. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom.116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović.-1943. 139-152. F. Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111). Sandžak i Kosovo). 1989). Srbija (uključivši Vojvodinu. Šišić.IV. u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga. kao prilog tjedniku Ustaša.. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. 4 knjige. a u njoj je posebice važno poglavlje 5. 1933). 173 knjige u 15 tomova: Tom I. 4 knjige.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. poznati hrvatski slikar. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga.. Tom II. 1-2. Tom XIV. stilizira je Ljubo Babić. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. 4 knjige i Tom XV.

da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu. ……. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost.. 309-442 u knjizi 1. op. valjda krivnjom prevodioca. Mislimo. Petanjek. svakoga tko je proti. 35. Antu Radića". 321. i Talijana. Osterman. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. 53. s. 4. s. Dr. u zimi 1941. — Stevo Osterman tvrdi. 248. i 3. vjerom.. 1918-1929 (Zagreb: Velzek. početkom 1942. Horvat.) 7 Vladko Maček. g. Maček.-59. skupnim svetinfam. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. ciganskoga i t. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. s.. Izvještaj je sačuvao Dr. tajnik nadbiskupa Šarića. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". srpnja 1919. »Zablude srpske politike«. 1883. s. Atif Purivatra. M. br. 1929-1930).-22.. i Mirko Glojnarić. 10 Isto. Mi ne uvidjamo. 94-95. Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. i Zida. koja je upotrebila te dokumente. 1943. židovskoga.. 11. Čauševićeva izjava. kako hoće. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1. i vjerujemo.). — Iz ovog se članka vidi. Kalendar Hrvatski Glas za g. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu.1928. da se one objave. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. Citat je iz Krležinog eseja." (s. Dok je tako. Kalendar Hrvatski Glas za. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. g. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. pa se po tom i različnimi imeni zovu.1923.«. In the Struggle for Freedom. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. 86-90. 90.-1942. upućeno nadbiskupu Stepincu.1886. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine. koji se nalaze u Arhivu JAZU. 32. s. Zagreb: HIBZ. 2 M. d. d. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke.: Boban. zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu.d. priredio. 11 Tjednik Danas (Zagreb). i Ciganina. da je došlo vrijeme. "Malo uspomena na pok. 6 Vladko Maček. St. Zagreb: Velzek.. str. s. Deset krvavih godina. 8 Govor na skupštini u Borongaju. pasminom i t. Hrvatska Revija (Zagreb). 8 Ibidem. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. 27. .. stranice 1-107 i 2597-6044. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički.. 65. 1955. — Još dvije knjige. Josip J. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr. 1937. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga. Vodja Govori i Božidar Murgić. 18. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek.. i Njemca. Starčević. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji.. Priredio B. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. 483. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. Borba Hrvata. 4 Na 23. Ivo Bogdan. 1974. pretiskano u: Dr.118 7 Franjo Rački. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. 1940.. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. zagrebačkom predgrađu. 14. 278-391 u knjizi 2. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. i t. ali nažalost knjige 2. »Stjepan Radić na odru 8. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko .. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. lipnja 1991. travanj 1941. 280 ss. 34. str.. passim. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima.. 14 Dr.. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. Politička povijest Hrvatske. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. 275345 u knjizi 3. neka ih svatko rabi i mijenja. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. 85. i str. 18. u meni poznatim djelima. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. objavljenog u knjizi. Dr. 1957. II. Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. da ga izvjesti o tamošnjem stanju..IV. 1938. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. 306. Donio mi ih je velečasni Zec.. 12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. 119 Glojnarić. spominju to bez oznake godine. III.).. Ljubo Boban. Petanjek kaže. Petanjek. 14.) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. dr.. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci... New York: Robert Speller & Sons. Jurišić. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag. ibidem. Vladimir Košćak. Obzor (Zagreb). 194. 117. JO. Petanjek. propale su poštom. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati.." (A. 43. VIII. 3 M. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. J..). On mi reče. 1987-1990). Izabrani Spisi.. d.. 9 M. i Luterovca..II. Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu.. 1954. premda se to tvrdi. s. 1971. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. s. travnja 1919. cit. Adam Pribićević brat Svetozarov.

koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. što mi Hrvati i Srbi. Kovačić. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. tako nazivala. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije". Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. br. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. kortešacijom i dnevnim pitanjima. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države. 1902. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918. i 1887. šime Mazzura. I.. Josip Frank. U prvoj fazi 1861. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod. Uz Matu Mrazovića. (M. Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. i traje do rascjepa stranke. David Starčević. Kao što u tom. I. Hrvatski Pokret. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. i t. 16. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. — Tamo je na s. ur. da najšira politička autonomija. do 1902. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872. Gjalski. u obrtu i trgovini. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj. nezavisni kandidat na izborima 1884. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom. Od 1. tko ima samo mrvu zdravoga razuma... Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. i 1875. s. morao bi uvidjeti potrebu. svatko. 1903. 1957. Zagreb 1907.-32..). istupili su toga dana iz Narodne Stranke. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka. listopada 1871.. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći.. Kranjčević. "Sličica iz djačkih vremena". Dr. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb.).). …Znamo. kao što amo i mi. lipnja 1880. da se ta kontradikcija rješava. 3. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. stvaranjem svoga glasila. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890. siječnja 1892. godina L. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Lav Mazzura. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. pravaštvo se radja i formira. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna.. Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. s.: "Ideal jake. Od 1880. Milan Marjanović. (Kvaternikov Dnevnik. Mato Mrazović i drugovi. listopada 1895. 1894.. g. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. Ne nasilje. nepotpisanom.. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. kako je naveden u: Kerubin Šegvić. 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. 31. XII. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli.-4. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15.-1871. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi. Marjanović. 1861." (s. travnja 1871. bio je uništen moralno. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. objavljeno u: Stjepan Gazi. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. d. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova. 1952. 48. 12 Stranka se je od 1904. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Potrebno je istaknuti.). glavni su predstavnici stranke dr.. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić. s. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. koji umire 1896. 10. ako prihvatimo mišljenje. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. 15. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. kao odgovorni urednik. ovako piše godine 1903. kako je do programa došlo..). da je upravo zato.. 55. 11 Vladko Maček. svezak I. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. dr. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku. Dakle. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". 3. Marijan Derenčin i dr.. Dubrovnik 1903. s.) odnjihalo je pravaštvo. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. Kalendar Hrvatski Glas za g. 16 U prvom. 31. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. doslovno naveden taj program.) U travnju 1902. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. .-16. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika. do prosinca 1918. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju.

te 1927. 1918. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz. s. 266. jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s. s. od 15. 1942.). cit. 21 Vladko Maček. Hrvatski Glas. već su objavljeni u svesku XII. 29 Prema Drljeviću. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. cit. dok je točno Pribićević. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. s. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. svezak IV. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona.-1929. s. 1938. u Karlovcu. Kanada).) s 237. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija. 14. Donio sam ovaj dugački citat. 321. Naime. Balkanski Sukobi 1905. 100. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. Može takodjer biti. i djelomično 29. s. 334.-35. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne.-1928. IX. 1957. 25 Svetozar Pribićević. 48. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića".). op. od 28. siječnja. 48. br. Lazar Marković.. — Dr. 1923. Washington: Government Printing Office. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. 22 David Hunter Miller. two or three States. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. Dakle. 341. Kalendar Hrvatski Glas za g.). tvrdi. (Hrvatski Glas. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations".. Pernar. op. jer su stari brojevi novina teško pristupačni." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". makar je bio još u Pragu. 19 Dr. 144. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. 40. 31 Marija Radić. 18 Govor na skupštini u Borongaju. s. da su oba momenta igrala ulogu. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". Djelo ima 21 svezak. cit. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. 346. . — Trebat će. da bih dobio sve Ringove izvještaje.).. Horvat. s.. Pukovnika House-a i Gosp. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. Politička Povijest Hrvatske. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku. 1. Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje." J. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. absurdno je to kazati. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom.. cit. (Zagreb: Velzek. (s. J.). Kugli. a nadam se.-1941. Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. Ernest Čimić. op.). (Zagreb: Komisiona naklada St. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe.-40. Kalendar Hrvatski Glas za g. 26 Josip Horvat. Prvi je datiran 6. Gosp. 1954.... Medjutim su 5. 20 Lovre Katić. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst.). izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi. ali.. 29. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. U izvještaju br. (Winnipeg. III. 1957. 2. A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. 1944.). 2.). g. održanom 30. a ne ponavljati netočnu tezu. potvrdjuje Mačekovu verziju. da je inicijativa za pregovore. s. s.. izdanje). kolovoza 1924. dvije ili tri države. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919. 1923. 1923. Medjutim. S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj. 1924. 1953.. 311. 1919. IV. cit.. u pismu autoru ove resprave.. u bjelovarsko-križevačkoj županiji. Dokument br. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918.. navodi. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919. 28 J. 39. on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu. Beneša". VII. da su Srbi i Hrvati jedan narod.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. "Tragedija dr. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. Winnipeg. kako se vidi iz gornjeg. Tu poruku zadržao sam za sebe.: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. svibnja. ožujka a posljednji 16. da će se doći i do ostalih." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. Orlanda.. 1935. was because YugoSlavia might be divided into one. Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. Kanada. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj. Horvat. Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. s. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. 30 Na 14. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". 11. god.-1919. 125. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. 312. Izvještaji br. i 1925. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu.-1947. s. Čimić piše. Scialoje. br. op. da je neposredno poslije izbora od 18.-13. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. I. 1960. 28.-43.). Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta. II. 1948. (Zagreb: Putevi. if it were found advisable to separate them into three parts. 45. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. 341. op.". Petrović je tako postupao. s. u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. u Bjelovaru. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića. s.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag. koji su doveli do Markovog protokola. Horvat. 27 Marija Radić. — Dr. 1938. 268.

što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore. studeni 1938. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. 35 S.. da je to zadnji njegov razgovor. br. 96. s. VII. Glojnarić. 38b Ivan Krajač. Glojnarić. 35. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti. br. 1941. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. prigodom 25.. s. 12. 36 Dragan Bublić. Dapače. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. 340. britanskom ministru vanjskih poslova. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14. 1919. Na s. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. s. 1959... predsjednika Radića i njegovih drugova. 34 S. koju je dr. 11. s. 125. Pribićević.. na večer. op. god. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb). navodno. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb). 1952. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. godišnjice Ustaškog pokreta. s.. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka".. op. koja je bila provedena pet godina prije. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu. svaka sa 6 stranica teksta. Marije Radić. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. cit.. Hrvatski Glas (Winnipeg.-39.-51. dne 12. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. 54. objavljen u Great Britain. Trifković. Hrvatska Revija. a sa strane radikala Marko N. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. cit. «.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. 27. britanskog poklisara u Rimu. listopada 1919.). 50. Ustaštvo pak..-97. da se skloni od redarstvenog zahvata. ali s izmjenom.-51. Drljević. Kanada). op. cit. prema informacijama ing. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921. Nasuprot gornjem. s. veljače 1926. od 12.. s. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. 51. Pavelic otputovao je 9.. upravo kao da je osjećao. brošure: Ustav Ustaše. 21. Drljević.. 2. 82. 1932. siječnja 1929.) Dok. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. g. lipanj 1953. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val." (E. Marko S. cit. g. cit. Benjamin Šuperina i dr. op. siječnja 1929. Buenos Aires. t. Da zabuna bude još veća. 33 To je moje nagadjanje. 38c M. op. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a. Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. Trebalo bi. Koliko sam dosad mogao ustanoviti. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". 20. 42 Izgleda. Košutića. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. kao datum osnivanja pokreta. op. 138. Foreign Office. Doći će vrijeme.. da je dr. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. 1943. Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. cit. srpnja 1925. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. Kanada). da progone HRSS i da zatvore vodstvo. siječnja 1929.-41. Buenos Aires. sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. s. Radić. siječnja 1929. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije.. 31. 1939. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'.. koji su bili u logorima. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta. Hrvatski Glas (Winnipeg. "Još nešto o Rimskim ugovorima". Horvat. Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. cit. s. te na taj način prisile Radića na promjenu politike. u kojoj je pokret osnovan. te tokom 1931. koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti.. B66. u kojoj je toga dana. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj. 1. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu. g. cit. prigodom 30. 28. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. 37 Marija Radić. s. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. kada je bio objavljen u novinama.. op. br. Dokumenti Današnjice sv. Kvaternik. od 13.d. 1955. 1941. XII." Bogdan Radića.. godine 1930. Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata. br. cit. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati. Lordu Curzonu.-39. dr.-67. (London: Her Majestiy's Stationery Office. koji su još na životu. Prema tome. Nikola Nikić.). g. 308. 38a M. Nemam pri ruci toga članka.-1929. s." Čudna činjenica. Postojala je frankovština.. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. koju treba lučiti od ustaštva. iz Zagreba u Beč.. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine.. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod. VI. i t. s 256. da učesnici u radu Ustaškog pokreta. III. XII. Tamo je donesen cijeli proglas. I. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić. Oba su djela male brošurice džepnog formata. započeo svojim radom Ustaški pokret. 339.. Hrvatska Revija (Zagreb)." 39 J. 11. op.. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture.). bez oznake mjesta) stoji.. Nipošto ne stoji tvrdnja. 125 40 S." (Hrvatska. 50. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. Ali. Svezak IV. od 25. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. — Ilija Jukić. Prva serija. 1959.. . 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku. s.. br. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. Horvat.124 32 J.. VI. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji. godišnjice Ustaškog pokreta. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. 51. j. 1959. Djuričić i Ljuba Živković. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. 6. s..." 38 M. "Dvije političke sinteze". 1954. glasila HSS. 2. op. 50. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12. I. 99.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića. "Kako je srušena Jugoslavija". Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. 89 Branko Miljuš. da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka. god. Cvetković. 7. 354-65. 5. takav je tekst bio odmah objavljen. s. za dalmatinske Hrvate.-21. br. 1939. da je i ministar dvora.-10. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske.. a i nekih Srba u emigraciji. sastao 3 Mačekom. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest. 10. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. D. šutej.-22. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. s. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana.-16. da ga ne odpusti". Antić. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. On se nije revoltirao na to. s. travnja 1941. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. op. 10. 20.. . 1960. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković. I. 67. U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr. s. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. knjiga 43. 93 Ibid..). Dokumenti o Jugoslaviji.-8. bio općenito poznat" (s.. Naknadno je utvrdjeno.). 159..-11. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. jer. 21. Ne stoji tvrdnja. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana.. 329. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije.. cit. neki su Srbi predlagali. Hrvatska Država (Munchen)." Šutej je. 43.. Rapp-a. 10. Vlajića pak pojačala do paroksizma.. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. s. Glojnarić. op. 1957. 8.. g. "Do danas ne shvaćam.. s. cit. iznio je. Košutićem i Krnjevićem. op. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. cijeli govor.. 3. koja se je pojavila u emigraciji. s. takodjer donosi cijeli tekst.. 91 Prvi Cvetkovićev članak. čim su pregovori oko sporazuma započeli. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija. (Zagreb. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris... svibnja 1939. Vlajić je praskao. 1929. s. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum.. da je i cijepamo. 24. Cvetković. sv. kako misli. II." U istom članku Grdjić spominje. sv. kako se vidi. s. cit.).. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka. cit. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe.-35. Većeslav Vilder.-17. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. 67. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. "Razgovori o Bosni". Tvrdio je sasvim ozbiljno. koji su motivi priječili kneza Pavla. da je namjera dra.. 307.). 200. 305. 1941. br..-11. op. 26. s. Namesništvo. lipanj 1956. op. u prvoj polovini ožujka 1941. VIII. iz god. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije.muslimanska 'Narodna Uzdanica'. Drugi članak je: D. da su sve paklene mašine. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). prihvatili su tezu bosanskih Srba. koja je tada sudjelovala u vladi. bile djelo špijunske službe IV. s. paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. 1959. III. cit.. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković. cit. kaže za Banovinu Hrvatsku. 12. op. Glojnarić. cit.). 1463. s. IV. do 3. od 31. P. Armijske Oblasti u Zagrebu". paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. 98 Krunoslav Batušić. Glojnarić.. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante. član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2. s. ožujka do 10... IV. cit. Tu se je engleski poslanik. 90a Dr.-8. 1953. Sv. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima. 20. Srdžba se je g. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine.-19. 18. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". 13. g. XII. op. 95 Politički urednik Obzora. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život. Sporazum 1939 godine (Windsor. 96 Maček navodi.. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće.cit. 27. s. 199.. 329. br. op. s. Spaho. 110. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata. 16." M. čudna je briga g. IV. s. sabotirao sporazum. iz 1956. — 7. op... i 23. «od. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim. aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. op. I. op.. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. 5. odnosno HSS. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". kaže Maček (s. cit. Kanada). Vildera. osim one kod Vildera. kao i Srbi muslimani.-60. 9. 309. 163. C. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. M. nego ostavimo mi to pitanje neriješeno. Ribar.". u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. 1941.-4. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27.. bez istrage i kazne)". Ostović..132 88 I. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27.." Vlaho A. u već spomenutom govoru. 1954. 90 D. s. Ribar.. Krunoslav Batušić. 92 M. Raić. Vladko Maček u pismu od 19.-69.. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. muslimanska organizacija HSS. Hrvatska Država (Munchen). IV. cit.). Svi su tražili — autonomiju Bosne. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu. 1960. i br.. 94 Drugi Cvetkovićev članak. II. 1967. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe. Radmilo Grdjić. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu.

op.. već nakon par sati. ali da ta ne će dugo vladati. travnja. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. travnja 1941. Bilo je odlučeno. Milan Martinović. da to uopće nije bila sjednica vlade. po njemu već usvojenih zahtjeva. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku.. srpanj-kolovoz 1958. Bilo 135 bi vrijedno. god. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. poslije 22 sata u stanu dra. 250.. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. da će biti još nesretniji. da se vojska aktivno miješa u politiku. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović. 27. L. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. s.134 101 Tako ga je identificirao K. 103 Dr.. a Kralj ga potvrditi. V. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. s. br. i da će se s njim ugasiti kandilo. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. IV. s. 9.. misleći na talijanski grad Cremonu. Neki kažu. 22Š. Hrvatska Država (München). a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. te je Batušić. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)". s. osvjedočiti se. ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore. prema Mačekovom naredjenju.. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. s većim ovlastima. br. Kanada). u 22 sati"." [Točke u originalu. "Povijesno razdoblje od 27.-26.. 6. 43. Maček je tada već bio na putu za Beograd. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'. ožujka do 10. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. A Srbija. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin. St. I tako je g. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. Jovanović. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. što je iznio Maček. 4S. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. Jedino spominje. 1941. Dr. Jevtić i Kulovec). 2. "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da. da je Maček otputovao u Beograd. da gospoda iz Berlina. Nažalost se pokazalo. .] [Ivo Degrel] I. u cijelosti. kao na primjer 27.. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije.-54.. Maček 4. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. br.. Mačka. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. osvanuo u Beogradu. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu.-44. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin.". So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag.. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. reče. 53.. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom.D. IX. ali sam vladar. Košutića. lipanj 1959. što mu je. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću. Ninčić. II.). članak: "Dr. "Proročanstvo iz Kremne". jedino ako bj nas oni napali. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka. da je knez Mihajlo III. cit. Kad su ga zapitali. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. cit. [Belakom?] i obavijestio ih. III. "Maček me je tom prilikom zapitao. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis. g. da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. Košutić i odveo Mačeku. moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu. dane njemu osobno. Maček". D. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. iznesene preko Ing. Njega su smatrali čudakom. da se sutra. Vlada mora dati izjavu... a ne Mittefliammer). travnja uvečer ne slaže se s onim. korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. jer ne može promijeniti njegov ishod. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila." Krunoslav Batušić. ponovno sastanu. op. Pavlović. 30." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. Ribbentrop je to odobrio. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. 102 Maček spominje samo. jedan Hrvat i jedan Slovenac. Mitterhammer je tražio. Trifunović. — Krunoslav Batušić. da podje u Beograd. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. svibnja 1868. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve. siječanjožujak 1959.. 1943. Maček.-49. da tu izjavu dr. da će biti vrlo nesretan. 1941. Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3. Mata je uglavnom prorekao. Knežević. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). gdje je imao priliku. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. Oružnici ga strpaše u zatvor. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima. I Simović je obećao sve. zajedno s kraljicom. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak. Maček. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. trebalo bi primiti s njima borbu. ovlaste za pregovore s Mačekom. VIII. koji je mnoge stvari prorekao. IV. Grol. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. da se Mitterhammer i Kopp. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. tvrdi takodjer. Stepinac.. travnja 1952. Hrvatska (Buenos Aires) od 5. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. Bratstvo (Toronto. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. Jovanović tvrdi. a djelomično je donosi u indirektnom govoru.. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba.".H. i ne smije se više dogoditi. Simović mora priznati sporazum od 26. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. br.. jaućući i plačući.. travanj 1956. a već istoga dana popodne stiže vijest. da će umrijeti mlad. Poruka (London). "Slobodan Jovanović u politici." R. Maček i Njemačka uoči postanja N. Vlastima je postao sumnjiv. u bitnosti priča isto što i Batušić. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka.. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. U svetlosti dokumenata". prije Mačekove odluke. po posljednji put. koji su od prilike glasili.. da vidi. koje će držanje prema tome zauzeti dr. s. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati.. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. i da ga je naprosto prevario. ali i prorokom. kad je o podne 29.. Njegov sin i nasljednik. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). Jovanović dalje kaže. 1939.

1 to 10.. da on.-11. Maček. Mussolini je tražio. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj". još nisu potpuno razjašnjeni.. kako da postupa kod proglašenja NDH. 5. odlazi s njima u banske dvore. Maček ništa ne piše. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. rujan 1952. Hrvatska Država (Munohen). kolovoz 1959. "Kako je srušena Jugoslavija 1941.. Vidi opasku 111. Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi.. — Taj dogadjaj Batušić ne datira. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani." [Sve su točke u originalu. kupi putem još neke istomišljenike. 217. da je morao bježati pred narodom. 110 Krunoslav Batušić.. do 2. 109 Eugen Kvaternik tvrdi.". prihvatili ideju samostalne hrvatske države. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. "u kojem ga se poziva. kao i okolnosti. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke. op. IV. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. Maček i Košutić. 228. da su Nijemci protiv njega.. 12-. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. 95. travnja. da ga skloni na. Mladen Giunio-Zorkin?]. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta.. — Krunoslav Batušić. pazite. iznio je. a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. s. br. da Jugoslaviju poštedi od rata. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve. opisao je njihov aktivni učesnik. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju. Maček. kaže. o čemu mi je kasnije Zvonko pričao. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31. III.. IV. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. s. g.-35. te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. br. Reicha saopćava. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". da je u rujnu 1941." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. s. U sobi u kojoj sam bio primljen. u 5 sati poslije podne. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. pukovniče. da on. da su Tomašić i Farolfi. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. travnja 1941.. 36. II.. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić]. 18. ali je teoretski moguće. op. Eugen Kvaternik. 10. 1941. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. sv. piše: "G. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. Kao dokaz. a najkasnije do subote. da se je Kvaternik prije 10. ponudio. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. konspirativnoj osnovi. Wesenmeier [Veesenmayer]. — U razgovoru s Bogdanom Radicom. To se je Mačeku oduvek svidjalo. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne. a možda po njegovom prijedlogu.. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). prihvaćen od nove Vlade.".. do 6.. Treća se osoba ne spominje. da ga datira tim danom. II. jer je on tada bio na slobodi.. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27. Maček odbija s motivacijom. Hrvatska Revija (Buenos Aires).. te bi se. rujna 1958... prema tome. Tamo već nalaze neke Nijemce.. O ovome dr. Julije Makanec. "Prošlost na optuženičkoj klupi". ožujak 1959. Eugen Kvaternik. br. 107 Bjelovarske dogadjaje. prije podne.. IV.. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. Naša Stvarnost (Johannesburg. 'Svi su naši manevri nepotrebni. br.-18. Dečki.. da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika.. da je Slavko Kvaternik "još jednom. IV. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji).. automobilom sam otišao do dr. Južna Africa). opaska na s. Nemam pri ruci toga članka. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. cit. 34.. Kemfelja je doživio. IV. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. Vi proglasite Hrvatsku". cit. III.. odmah. jer sam i sam imao tu namjeru. pod kojima je izjava dana.136 Dr. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. srpanj 1956. 104a Većeslav Vilder. piše o Mačekovom proglasu na narod. lipanj 1956. II. IV. Zanimljiva je činjenica. III. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). koliko se sjećam. Odmah sam primijetio. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. Vladislav Stakić.. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina".]. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. sv. Nato sva trojica sastavljaju . da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. kaj delate!" 108 Mato Rajković. 3. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. da bi Njemačka rado vidjela." 106 Mr. ali jedva su uspjeli. X [Dr. Hrvatska Država (Miinchen). 23. Po svemu izgleda. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. nalazili smo se ja. proglasi hrvatsku nezavisnost.-37. g. i u glavnog junaka generala Kutuzova. suradnju. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. Slobodna Riječ (Buenos Aires). "U službi za Hrvatsku". može služiti i to. tvrdi. ibid. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' . g. Hrvatska Misao (Buenos Aires). da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva. moglo zaključiti. Prema njemu. što smo ja i on dobri prijatelji otprije. Mačku. da je sporazum od 1939. Mačeku sam rekao." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. tvrdi. 1941.] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. bude poglavar buduće Države Hrvatsko. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući. dr. god.. Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. 13. od 3. s. koji mu u ime vlade III. 1941. ali se ne sjećam točno.

koji odgovara: 'Ne. Blažeković ne navodi izvora.S." Vidi takodjer opasku 108. vodja nacionalista u zemlji. Maček prisutnom podpredsjedniku inž. posebice političar. travnja s datumom 11. sv. koji su na upravnim položajima. Košutića.-49. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. 58. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske. 47. općinske načelnike i odbornike. O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. sv. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti. 69. Dr. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika".". u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje. Njega predstavlja poznati nam bečki ing..-68. 1. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. Poslije objave Mačekove knjige. Augusta Košutića". da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. Dano u Zagrebu. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana. ožujak 1955.' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima.. 1956. 12. koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. travnja 1941. "10.—10.. 1958. Mačeka na organizacije H. Travnja 1941. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. Pozivam sav hrvatski narod. "Riječi i činjenice. Hrvatska Misao (Buenos Aires). pa ni HSS. trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi. vodja hrvatskih nacionalista. Bosnu i Hercegovinu. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. da bi HSS službeno ušla u vladu. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. da se to ne može kazati. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. odakle je uzeo tekst izjave. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. tokom 1943. travnja 1941.. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. molim'.. god. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. s. s. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek. I. 19..138 poziv dr. itd. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. U to. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. Kalendar Hrvatski Glas 1956. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. pozvan.". pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. da je Milan Martinović. tako se ne smije pisati. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini. Bilo bi vrijedno. 1939.. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. "Moje uspomene iz velikog doba. Slavko Kvaternik. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore.Ne smije se pisati. u Banskim dvorima". Edmund Veesenmayer. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik. ali u pismu autoru ove rasprave javlja. Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. Sve članove HSS molim... ulazi u radnu sobu predsjednika dr. Blažekoviću nije poznato.. travnja.. To možete učiniti jednim proglasom na narod'. 160-61. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković.. posliie nada Italije..-25. "Dr. ožujka do 3. sv. 112 Mladen Lorković....). ibid. sv. ibid.. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju". cit. koji je pripao Jugoslaviji. (Čakovec).. iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj.. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing.-19. da je njemačka vojska predala vlast'. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. jer će taj biti u zametku skršen. 22. Dr.. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. s. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. Mi ne želimo novih žrtava. i (3) Dragan Mirković. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro. 17.-70. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'. glasilu HSS. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. Dalmaciju. V. sv. s. 1941. Milan Martinović. 1. Vladko Maček. a ne tekstualno donesena. njihovo pisanje navodi me na pomisao. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže. gospodine predsjedniče. sve kotarske odbornike. 113 Prema Košutićevom pričanju. g. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. Ne znam. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. i 1953..S. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste. 1957. Hrvatska Revija (Buenos Aires). u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. Medjutim. Budite i sada veliki!' Dr. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". 15. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. Travnja 1941. 139 Na to dr. 21. 20. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. [1959. ibid. te je preuzeo vlast. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. br.. (2) Milan Blažeković. s. da mu je ime Mihajlo]. kad bi se to djelo ponovno izdalo. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. 1958. Slavoniju sa Srijemom. s. bile su poduzete dvije inicijative. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način. op. s. s. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik.. 4S. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. ………. dne 10. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji. s. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948. IV. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav).-21. Vladko Maček i 10. travnja. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima.. od 12. njegov ." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. Hrvatska Misao (Buenos Aires). da ostanu mirni. koji je izišao još u večer 10..-50. Ako hoćete zaštititi svoj narod.]. 25.

Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom.000.502. vlade jasno. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. a 28. jer se navodi. navodi se. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. navodno. 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr. Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. Ruma.-206. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. dakle. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. Prema tome. Meni se čini ta brojka preniskom. Zdenko Levntal. 72. 116 Brojčani podaci ibid. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. Stara Pazova.000 do 8. da u Srbiji živi oko 25. 64. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova.. a u Bosni i Hercegovini 14. Prvi je postao VIII. XII. . pisanom u Berlinu na 25. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. koja nije mogla privući Srbe. 1952.). Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun.. te mjesta Šarengrad i Mohovo.500. Dodavši toj brojci 39. koliko ih je. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. da je 1941. raštrkanih po cijelom svijetu. 1954. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. iznesenih u knjizi. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata.060). Srijemska Mitrovica. pregovora i nadmudrivanja.).000. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. izlazi. da se izgladi sukob sa Srbima.140 raison d'etre i ceterum censeo. novosadski rajon. administrativna podjela bila je izmijenjena.265 Srbima.000 na teritoriju anektiranom Italiji. U tekstu spomenutu brojku od 890.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. i podatke židovskih vjerskih općina. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa.000 u Makedoniji. da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. Taj dio.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza. 1. a to je za 10.. Pavelić bio ja s tim izvještajem.000 (s. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi. a drugi III. barem naoko. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31. a drugi Novom Sadu.).000. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. Beograd: Savezni zavod za statistiku. XIX. preživjelih u Jugoslaviji. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s.277). Irig. (2) Boka Kotorska. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39.252. bilo u NDH. koliko broji Baranja. naoružavalo četnike i pasivno promatralo. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. 61. oko 20. odnosno Novi Sad. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. Na njeno čelo stavljen je Rus. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25. i nakon tri mjeseca razgovora.. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7.000 ili 32. koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53. Bačka Palanka.000. prebjeglih iz Njemačke. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. Pavelić je naglasio. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. 789. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije. Austrije i Čeho-Slovačke (s.000 Židova. X.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. Brojke su dobivene na taj način. dobiva se. 7. poslije njegovog povratka iz Beograda. da je došao prikladan čas. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. Kad se zbroje ove brojke. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova. Pavelić je trebao mjesece. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije.000. dr. stvoreni zaključci ostali su na papiru. U stvari. Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. Naime. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15. radi usporedbe.739). Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. koji da će sva ta pitanja rješavat. XIX. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Ako je ta predpostavka točna. ustanoviti točno. Dr." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se. . koliko ih navodi sama knjiga.). Da bi se moglo ustanoviti. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. a ne Srbin. 1941. Prema toj knjizi (s.).507 Hrvatima. da se zaustavi razvoj dogadjaja. te (3) Bosna i Hercegovina (2. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka. Vidi opasku 112.000 Židova. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali.). da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83.000. XIX.000. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. S predgovorom dra Alberta Vajsa. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka. da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda. Stara Pazova. Srijemska Mitrovica i Šid.000 Židova u toku rata (s. impresioniran. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima. Ali. te za onih 14. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. Kod popisa pučanstva 1948. Prema tome pisac uzimlje. naprotiv.000 Židova (s.000 Židova. Bila je to.000 u Bačkoj i Baranji. da nije bilo agresivne politike Italije. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. bilo je mnogim članovima hrv. Šid i Vukovar. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema. . 205. iako ih se je od 890. ur. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. Ali i brojka od 31.000 u Sloveniji i oko 1. nego se. Ruma.000 Židova. Ilok i šid). Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. koji je uklopljen u kotar Vukovar. da je izvan NDH ostalo 44. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931. triumfalno je izjavio. To bi bila polazna točka. u Hrvatskoj. …… Već prvih mjeseci 1942. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. Posljedice su poznate. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad.565. koja je u sklopu Crne Gore (33.000 ili 32.000. beogradski rajon. odnosno Jugoslavije. Koncem veljače 1942. a ne 75. četnici — ustaše. Dr. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera.

Hrvatska Revija (Buenos Aires). (213.. koji vrijede od početka do svršetka povijesti. i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu. 1941. g. 1950). br. Iz toga vrela nisu crpili oni. "Bitka na Lievča polju. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago). posebice razdobljem od travnja 1941. Dnevnik. op. pa ako nju izgubi. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je.000 Židova. svibnja 1944. veljača 1955." Filip Lukas. br. "Rat od 1941. IX. g.. j. 1. Nažalost. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941. g. pravde i čovječnosti. br. cit. op.) od 16. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ". ljudskih mana.. Hrvatska (Buenos Aires).).. dosad držanih u pozadini.). i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom.). — Tamo su objavljene sve tri rezolucije.. da je izgradimo onako. 19. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić]. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića. br. (214. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici". ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena.). Od toga je. 1. t. s. 15. 24. (1956. 1956.". g. Vladimir Dedijer. Moj je utisak. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode.. kojom se vodilo hrvatski narod. 5.. 509. na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944. i 24.-92.-7. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. bilo predano Nijemcima koncem 1942.. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires). g. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. X.H. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon. do jeseni 1944. i 1942. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima".-1945. Do nas je pak. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici. s. II. svibanj-srpanj. i početkom 1943. s.-23. taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. imade svoj duboki moralni uzrok. (216. čini mi se.-64.. Bosanski Pogledi (Beč). koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. 129. gdje je bio profesor ekonomske geografije.". "Riječi i činjenice.. (210. . 1. XII. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti.D.) i br. da ja i ta brojka previsoka.000 Židova. 113. op. Ti su članci djelomično memoarske naravi. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". 345. i 240." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. Rušinović i Lobkowicz..-49." "Ne zaboravimo jedno. katastrofa naše N. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. 5. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. 75. koji je boravio u Zagrebu od 1941. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. po kojima je hrvatski narod postao ono. s. naglašuje Lukas. 425. 122. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim. (211. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8..). 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. br. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika. 61. Bilo bi vrijedno. IX.-35. s. mogu biti primjerom. XII. pravde i čovječnosti. 73. s.. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. br. I. br.-215. 20.. zabluda. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. 5. s izuzetkom od nekoliko osoba. 1955. br..-187. "Te hrvatske vlastitosti pravde. svi su tamo stradali (s." Eugen Kvaternik. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. 123 Uvodnici tjednika Spremnost. i 22. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja.]. 69. do rujna 1942. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića. br.-3. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine". Ta je izjava bila objavljena u New York Times.D.. Hrvat-ska Revija (Zagreb). ožujka 1942. (212. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. potenciranih u jednom razdoblju. 1952. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom. u prvom redu. a mi smo njezini svjedoci i dionici.H. 18. da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25. nego protiv svojih najboljih prijatelja. potisnuta.. 1959. pa druge mjesto nje prevladaju. s. Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske.-58. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". br.-23. X. 21.. 234.). kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti. svibanj 1942. da narod često predstavlja samo jednu ideju. 257. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". oko 5." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. s. 10... "Talijanska politika spram N. (266. br.. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja.. 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld).-1945. 164. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g. cit. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov. 7.. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi.) od 26. lipanj 1959. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga. g..-68.142 Na temelju gornjega izgleda. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". 122 Vanča Mihajlov. opaska na s. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija".. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina.. dopisniku Reutera J. čuvar zakonitosti i poretka. prema Levntalovoj knjizi. V. studeni-prosinac. kako je pisalo u njegovom podnaslovu. 22. Zato je i njihova sudbina zapečaćena. 2.. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. što je sada. da je izgradimo na načelima slobode. 15. Apokaliptički finale bio je neminovan.. …. Tabor-u. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. ako dopusti.. 3. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. XI.

Br1632. Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben.. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. s. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa". 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju".. stupac 2." Hrvatska (Buenos Aires). Da li je to datum. VI. cit. "Preludij Rimskom Ugovoru". Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min.) u članku Arhiv.... Vrančić. medju ostalim. T.. navodi datum od 27. 133 Marko Sinovčić. travnja'.. NDH. (Buenos Aires).. 260. 126 Enno von Rintelen. koje nemam pri ruci. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". "Još nešto. kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom.-69.: "Italien faellt als Partner vpellig aus.". 1950.. s. 1952. od 1861. i 37.".. cit.). s. (1958. Kvaternik. s. 3. a da nije naveden nadnevak njenog postanja.. IX. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr. sv.-4.). te bi se moglo zaključiti. g. br. siječanj 1949. s. op. ili je pak to datum. Vojnoistoriskog instituta (s.: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. 259. 136 Eugen Kvaternik. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga.". 202.. četvrti Bosne i Hercegovine. 2. reg. 249. "Riječi i činjenice. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH. (127. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". ibid. s. s.VII.-50. 139 To je drugi Rimski ugovor. 22. s. cit... unabhangigen Staat erklart worden war.. siječanj-travanj 1949. ratni.. Hochverrat.) donosi na s. s. sv. 7. br. V. op. 135 Edo Bulat.. L.H.. "Ustaška emigracija. koja se odnose na jadransko primorsko područje".. cit. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. 1954. da je spomenica pisana početkom 1943. Armee nicht noetig. 22.. 1942. II. Vrančić. 12. s.) stoji. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu. 142 Šime Balen (Pavelić. trebali bi nastojati. N.. Haben in Albanien nur Angst. 60. i 266. 243. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod.. IX. 8/2-1. Die zweite italienische Armee in Dalmatien. 4. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. 1944. op. kada je demarkaciona linija povučena. "Talijanska politika..". 1951. 13. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković... jedan interview o tome Marku Sinovčiću..). weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten.. treći Crne Gore.. IV. s.000 dokumenata).. cit-. op. Vodio je stenografski dnevnik od 14. Gornja "Spomenica" donesena je na s. a svaki tom se onda dijeli na knjige. s. 127 Pranz Halder.. do 24. br. 1953. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. editor.".). 24. 53. U toj se spomenici 1941. 143. do 24. an der julischen Grenze koennen sie vor 22. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije... "Riječi i činjenice. s. s. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941. 144. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden. — E. I.D. 1955.". N.. 247. 170. tom II. dio.). Iz samo dokumenta nije jasno. IX. s. 145 Spomenica. 138 Vjekoslav Vrančić.. u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. Hochverrat. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance. i 1942.. s. g. op.." 130 Eugen Kvaternik. 132 Stijepo Perić. 143 E. br. 7. ibid. op. 10." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. knjiga 2. Kvaternik..-61. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. naziva prošlom godinom. s. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. na što se odnosi datum 23. s.128.-266. 144 Spomenica. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske.. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief. navodi taj nadnevak. cit. op. 1. 146 Spomenica. ni izvor odakle ju je autor dobio. 38. Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god. "Pregovori u Ljubljani". "Riječi i činjenice..) od 10..). VIII. Sloboda (Buenos Aires). do . k.000 dokumenata). s. da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V.).-1945. s. 172. op. cit. 134. Dnevnik ima 7 svezaka. "Rimski Ugovor". 64. 67. Hrvatska Misao (Buenos Aires).. 137 Eugen Kvaternik. weil sie doch nicht antreten. Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. peti Hrvatske. 125 Vjekoslav Vrančić. koja izlazi pod gornjim naslovom. Do konca 1958. 263.: "Es bleibt noch zu erwahnen. 128 Helmuth Greiner. 1939. op. s. cit. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten. angeblich nicht angreifen. Vrančić.-173. (3) Pavelić je dao početkom 1949. 137. Sinovčić. cit.-20. Ne navodi se ni datum. 33. ima 7 tomova. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag. 261. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba..-8. s.". 1. s. da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350.. U opasci se kaže. 1951.H. travnja 1941. 1942.. s. 570. Pawelitsch zum selbstandigen. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. 1951. koga je on objavio. op. IV. dok. br. šesti Slovenije i sedmi Macedonije. 1938. Marko Sinovčić. VIII. u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. cit. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte. 261... g.-38. dom. 7. 286. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat. Hrvatski Narod (Zagreb). 260. 67.. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru". Abgrenzung gegen 2. kada je akt protokoliran. op.D." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1. s.. 134 Eugen Kvaternik. 140 Vjekoslav Vrančić. cit. Mussolini als Bundesgenosse.. Sloboda (Buenos Aires). 1943. s. 39.

šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave. s. Hrvatska (Buenog Aires). Drina [Madrid].. imao interesa spriečiti. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten. 152 Vjekoslav Luburić. 98. [Ante Pavelić]. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. VI. "Još nešto. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. Hrvatsko. veljača 1956. 33. da prekrije svoje stare veze. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". Taj je članak. ali ih nismo ubili. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. rujna 1939. X. a. 11. a i ono. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati. Neka nam dakle. g. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. g. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. i zna za njihovu sudbinu. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. 1943. 118. siječanj 1954... Nismo im bili prijatelji. g. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin. da kažu. O njima će dati svoj sud poviest. br. III. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. da u tudjini ne potvrde. jer su oni htjeli s nama ići na Zapad.-2. Prema ovome bi se dalo zaključiti. da su preko Vrančića i kom.. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. Drina [Madrid]. kao ni oni nama. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. budući da su s njima imali vezu. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. prosinac 1953.-12. i samo je Vrančić. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora. s. …….-48. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje. što se je poslie dogodilo. jer su živi napustili Lepoglavu. Bologna: Cappelli.. 244. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. šta se je sve dogodilo. "Luburićeve izmišljotine". i neka im Vrančić odgovori. br. i s kojima se nama prieti.. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op.. Berlin..-45. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944..) od 6. 149a Filippo Anfuso. koje su ih snage pregazile. (Buenos Aires) od 5." [Vjekoslav Luburić].-3. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren. tresli. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud. a još nas više ima. 11. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. (Treće izdanje. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. IV. Ima nas. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. Deveta serija započinje dokumentima od 4. 168-69. kako se vidi iz naslova. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. Auf Grund erhaltener Weisungen. "Bitka na Lievča-Polju". a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. op. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu. Vrančić objasni. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni.146 Mussolinijeva pada. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. njihov prijašnji ortak. Kvaternik. 149 Tako je pričao sam dr. koji je bio i s njima i s nama. a nadam se. Nov. (203. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. te koje su narodne snage. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku. dakle. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. br." Vjekoslav Vrančić. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. Milan Blažeković. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika." Tri godine kasnije. siječnja 1960. s. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali. VI.". Nažalost. 151 S. Mi ćemo iznieti.. Drina [Madrid]. dr.. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. 1957). General Skoliber bio je vjeran Poglavniku. "Hrvatskoj Emigraciji". u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. neka dade o svemu točan prikaz. Milan Blažeković. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen.. 1952.. s. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. 1956. on nije sačuvao tekst hrvatske note. IV. 150 E. 1.. g. I u momentu. pa ni onda. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje. a on neka kaže. jer smo se bojali. 47. br. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. Prvi svesci su izišli 1952. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. Vrančić je dao zapaliti 1941. Tako nas obtužuju. . den 17. cit. dok je bio njihov namještenik. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939. Kolekcija se dijeli u devet serija. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet.. 1. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. General Skoliber bio je jedan od onih. s kojima raspolaže.

248. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću. I. da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. novije povijesti". "U obranu pok. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč.-3. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. XVII.. g. Spremnost (Sydney. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. br. 15. 1. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?". br. bez oznake izvora. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". Rivista di studi politici internazionali (Firenza). kojim raspolaže. Nisam imao u rukama članak g... [Miroslav Varoš] M." Miroslav Avdić. izgleda pukovnik UDB-e. 1949. da je Stijepo Perić već 1945. Blaško Štitić. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. [L] Farolfi. 24. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske.. Pavelić. i 1956. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu.. br...). br. koji je i sam Višanin. g. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". U knjizi: Gustav Stockelle. Kako se iz naprijed navedenog vidi. Y. Konačno. Onda bih i ja iznio i druge podatke. 29. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. V. 22. na s. Konačno. od 9. Vlaho Raić objavio je kratku vijest. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. Da je moja izjava istinita. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski. br.. V. partizanima... "Jedna epizoda iz hrv. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. 1945.. pa čak i Nijemcima. 1956. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. jer su samo stanoviti domobranski častnici. Moje je mišljenje. 1959. 1.. nego da uništi hrvatske oružane snage. 44. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. 31. da su Lorković. iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. . veljača 1955.-185. iz 1950. s kojima raspolažem.. 40. Taj drugi članak. i 5. "Vokić j Lorković u svijetlu istine". 1955. I. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia.. čaniću. Augusta Košutića.. a za drugi od ing. Marijan Nikšić.. 8. Drina [Madrid]. Vokić.-54. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob.. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser.. VI. Mislili su. Rim. 2. [Vjekoslav Luburić] M. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere.. Krnjevića bio je R. U domovini je Mato Rajković.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. Grupa rimskih prijatelja gen. g. Tomašić. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. domobranski general Matija Čanić. Vom Ende zum Anfang. da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima. Ante Štitića". [Vlaho Raić]. Vlaho Raić. g. Miroslav Varoš. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. V. Ć. X. objavio o puču deset članaka.. ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi. XI. 17. 36." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić. izgleda prema podacima Branka Rukavine. studeni 1959. 1958.. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". 35. Nijemci su naslućivali. s. 131. Omrčanina.-17. 8. 1.. br. naveden u našoj op. g. tako da su samo djelomično uspjeli. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige.-32. te je kasnije Tito 'likvidirao'. braneći Farolfia. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. XI. 28. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima.glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. a kojoj sam i ja pripadao. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J.. pa i sami Vokić i Lorković.. Ivo Omrčanin.). Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića.-191. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. Danica (Chicago). lipanj 1959. Kanada). veljača 1950. i 183. od 13. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". O puču je pisao. VII. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". 26. piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". ali izgleda. neka posluži to. No.. s. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943. sv. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. piše. Vokić. V. Slobodna Riječ (Buenos Aires). 43.. Nedavno je anonimni pisac iznio. i 19. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. čanića. Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu. . želeći je proglasiti protektoratom. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)". da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. g. g. br.. Hrvatski Glas (Winnipeg.. da je "Tito došao na sotonsku misao. br. g. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. g. da iskupi svoje obećanje iz 1953. (1950. o puču Lorković-Vokić. dokazom je. Jeronim.. IX. poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). 48. 113. Poznato mi je. g. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti.. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. to je bilo u planu komunista. napisao opširni izvještaj o puču. 45. 1958. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima.. od 6. 10. U tu akciju upleten je bio i sam dr. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja. 189. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. X. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. Zatim dr. "II 'putsch' croato nel 1944". "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. pored već spomenute Mačekove tvrdnje. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču. II.. bili 'likvidirani'. s. "Pogledi". g. 10.. da su Lorković. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. 25. od 27. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji.. Australija). Bilo bi vrijedno. da se to može jedino postići. br. Sv. Danica (Chicago). inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. Pisac tvrdi. Danica (Chicago). 1960.

da engleska vojska ne prima našu predaju. da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. 1949. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. 156 F. do 26. da Karamarko nije sudjelovao u puču.). Prošlo je već deset godina. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. (3) Herman Neubacher. C. Danica (Chicago). koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. Der Endkampf auf dem Balkan. IX. piše. saobćio 151 nam je. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. Baden-Baden: Imprimerie Nationale. (4) Lothar Rendulic. u četiri serije: A. Dragojlov. tom je zgodom gene.1933. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. Crljen je napisao. neposredno poslije hrvatske katastrofe. On je sedmi razred gimnazije 1939. 1945. da je general Lohr u noći od 7. Graz: Verlag Ulrich Moser.00 sata. Godine 1949. koja obuhvaća razdoblje 1937. do 1945. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. svibnja rano ujutro donio odluku. 1861.-40. 10 svezaka.. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. 1937-1945. Jurju Krnjeviću.-1944. 1957. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. Oton Knezović. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. 160 Tako je Maček pričao Singeru. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. VIII. br. da nije bilo Karamarka. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. 44. Tu je upoznao Ljubu Miloša.. cit. da utvrdimo modalitete naše predaje. 1949-1957. Mladjeg njegovog brata. Prosinca 1946. VIII. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku. . O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije. s. X. s. 1183. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. god. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. Gottingen: Musterschmidt Verlag. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. a da svoje obećanje nije iskupio. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. Vom Ende zum Anfang. vidi se. From the Archives of the German Foreign Ministrv. Otvoreno pismo dru. (2) Erich SchmidtRichberg. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj. B. u Austriji. kojemu na žalost ne znam imena. Sviežčić I. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. počela je izlaziti serija D. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica.. 10 svezaka. koji obuhvataju razdoblje do 31. te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. 1. 29. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. koji je tamo bio prisutan. da li je Karamarko sudjelovao u puču. g. D. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. 78 ss. bit će prikazani u svim pojedinostima". da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. To Karamarku ipak nije spasilo život. nastojeći raščistiti pitanje. Series D. u Klagenfurtu. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. 1960. 155 Od 30. br. Washington: Government Printing Office. 1956. vojske pred Bleiburgom 15. 1949. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu. od 31. 79. polazio u Splitu.) pregovaram s engleskim generalom. srpanj 1956. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. 520. Odatle su uzeti gornji podaci. Cijele serije A i B.. a drugi Slovenac) saobćila. do lipnja 1944. strijeljali su Talijani.-1944. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". a nikako partizanima.. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. br. Iz sveska I.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. Taj čovjek. Matu. 1950-1968.". Jedan informativan članak o Bleiburgu. travnja 1945. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. 1955.. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. 7. u 23. 1937^1945. Iz predgovora svesku X. Serie D. Munchen: Verlag "Welsermuhr.-1945. 31. svibnja 1945. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. odlučniji su se razbježali po šumama. Bericht eines fliegenden Diplomaten. jer je još uvijek suvremeno i važno. Dapače. vidi se. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. Nato je Pavelić 8. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. Dva dana kasnije bio je utamničen.-1937. a djelomično i Splitu. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda.. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora. Danica (Chicago). Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. 39. 5. 154 Eugen Kvaternik. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. g. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. koje je nedavno djelomično objavljeno. Klagenfurt. Bauer u tom članku tvrdi. engleskog izdanja. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. od 29. koji se je krio pod imenom Marković. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). na 8. Wels. V. s. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. serije D. 1940. Vidi op. po naredbi bojnika Matkovića. op. 1951. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft.. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten.

do 27. 1959. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. Vucković . 74-81. odnosno N. 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. Vidi op.: ". op. god. prospekte.. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. 3.. 383. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske.. 163 Rodoljub Čolaković. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje. 169 Zbornik II/2. 175 Ibid.M. u opaski 37. od 20. Javite da li se s tim slažete". U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N. 36. kao srpska stvar — i taj se komunizam . Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad. Bosanski Pogledi (Beč). Evo šta.-42. br. g. Hrvatska Riječ (Belgija). s. bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba. 1957. III. Prvo. N. g. Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo. i lično se bogatili. I. 1941. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima.. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro. 1948.. 25. 29.. izlagala na stanicama slike. "Prošlost na optuženičkoj klupi. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike. 29. rit. s. 113. 9. 115. Akademija. 42. cit. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943.). ako bi Uprava željeznica u Ljubljani.). Tajne 'Kabineta u sjeni'. 1. cit. 1957. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom.. 6. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2. 163a Ibidem. kakav je ikad osjetio hrvatski narod. 85. 1952. 155. 167 Zbornik II/2. op. s.: "Maček je bio slab vodja. 172 Mile Milatović. 173 [Adil Zulfikarpašić].. To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. XIV. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić. predgovor Mije Mirkovića. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju. kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence.152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. 14.. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati. 1958.-2. 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. 47. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu... s.. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini".Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires). Rezultat bi bio isti. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju.-37. 163b Ibidem. 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952.. Izgradnja nove Jugoslavije." Zvonimir Jelinović. Dok. br.. I. op.. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s. 177 Na pr.. Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj. 257.). 168 Vjekoslav Vrančić. (Beograd: Kultura 1950. Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. 36. 77.. da je komunistički i protunarodni. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. Taj stav bio je šovinistički. Zagreb. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru.. drug Kardelj. 1959. piše Centralnom komitetu. 1948. vijala na stanicama samo slovenske zastave. 1947.. 1. 42. a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. X.). "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". pojedince i društvo. br.).. s. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. s. komesara Glavnog štaba Hrvatske." Josip Broz Tito. op." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. Vladimir Dedijer. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15.. bez ikakve pobliže oznake.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. cit..odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. t. Tom II. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri. stvarala se prilično nezdrava situacija.. iz naše op. 1951. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd. . Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura. s. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom. s. br. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH. rujna. XVII. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić.. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku. odnosno Grigor Vitez. s. VII. s. 42. Treće izdanje). XI. 170 Vladimir Popović Titu. 25. siječanj-veljača. VII. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. XII. uglavnom. izmedju ostalog. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka".. 84. i da bude Hrvat.: Dokumenti Vrhovnog štaba. koje su mu pripisivali protivnici. j. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava. Vazduh. Dok. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr." Taj je citat naveden u članku: M. s. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. op.. Zbornik II/2. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. s. 21.. 1955. s. studeni-prosinac. Josip Broz Tito. Bekić. br. Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. 1953. op." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav. — Taj sukob morao je izbiti prije 25. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. Vidi op. knjiga 2. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. N. 1. s.' [Točke u originalu.

a tjeraju u laž pisca. ne pokušava odgovoriti. komandant milicije Kosorić Obren. sv. 11.154 održava pomoću vojske. br. 45. Foči. kao što su već objavljeni oni austrijski. u Banjoj Luci Voja Ilić. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo. br. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. veljača 1950. 187 Važno saopćenje" ibidem.. 1." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić... Glini. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi. U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. i t. III. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo. Milatović je nastojao dokazati. g. Slavonskom Brodu. 24. ožujka i br." (s. nenaučno. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. 180 Mile Milatović. da nije bio zatočen u Jasenovcu...). od 3. 21. V.. u faksimilu. 1955. 1955.Y.. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. i da je brojenje sjednica počelo od početka. Krnjevićem". jer je bio "ustaški agent". kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. Jajcu. 31. a šef UDB-e je Kovačević Brana. Medjutim. 182 P. br. 195. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). Zenici. promijenio svoje ime u SHS Sokol. travanj 1959. Rumi. br. Prijedoru.. 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka. Hebrangove veze s Moskvom. sv. odbora H. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji.—10. Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. V. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav. g.-8. VI. XI. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu. Kanada). svibnja. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. 1919. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919.. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. a ne u 1959. u Mostaru Gagović Sveto. 4. g. 406. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. Gospiću. jer je branio hrvatske interese. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. i s. 433 West 48 Street. 8. da je Hebrang stradao. u Tuzli Gavrić Mitar. (Zagreb. 183 Vlaho A. a Hebrang je tvrdio. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. d. sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota.. Rogatici. S. 185 Emin Batlak. V. jer izvještaj počinje: "Ustaše. Osijeku. od 13. 1955. 189 Enciklopedija Jugoslavije. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt. milicije i UDB-e. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. (Denholme. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. Mitrovici. 256. a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. g. Bijeljini. II. br. 377. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. (4.. a 12 komesare Srbe. 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. op." (s. Bihaću. g. 19. sokola u Suhopolju održane dne 7. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. Rudi Kolak. 2. Hebrangov "islednik". 193. javni tužioc Boro Popović. s. većinom seljački sinovi. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. tko je i zašto falsificirao dokumente. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. Kanada).). generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka).). "Za volju istine".).).. 2. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički. objavivši faksimile dokumenata. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje. 1958. 1958. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba)." (s. 3...). šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar. opredijelio kao Hrvat. Raić. I. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. kao da smo još u 1918. i 18. A. komandant Armije Apostolski Mihajlo. da bude lakše pristupačan javnosti. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest..). Raić. 632. XI. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). Takodjer u Karlovcu. proglasio je. g. II. od 1. Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada. 1919. 142. 1959.). 1919.). pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. 183a Vekoslav Farkaš.. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante.. 18." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja. 5.. na s. s. br. 194. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. IX... 190 Na toj katedri docent dr. 1950. od 18 IX 1919 godine" (s. 231. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'.). 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. što umirem od srpske komunističke ruke. odnosno Kominformom. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin. odnosno. Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije.. Izdavač knjige podvalio je piscu.. br. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. s. s. sama činjenica.". s. op. Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje. "Razgovor s dr. na dva mjesta. koji služe u Jasenovcu pričaju. "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima". 43. odijeljenu od Srbije. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. Iz ovog se vidi. od 2.. Hrvatski Glas (Winnipeg. ur. (1960. N. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s. cit.. 61. Iz cijele te knjige vidljivo je. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda.. cit. listopad 1959.: Vladimir Dedijer. — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). Glas Kanadskih Srba (Windsor. su isključivo Srbi. Kanada). New York 36. kao i u Travniku.. IX. 1945. s. op. s. Hrvatski Glas (Winnipeg. 187a Islam. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju. 1393. Milatoviću. XI. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. Dnevnik. 1952. 17.-20. Brčkom.). 4. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. Hebrang je tvrdio. 184 V. od 15.). . Zemunu.-18. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb.

A-HIDJ. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. 1957. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Anonimna djela i članci. 1938-1939.. političkim i kulturnim predstavnicima. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. I documenti diplomatici italiani. Ko je ko u Jugoslaviji. Majesty's Stationery Office. Memorandum to Various Govermnents. osma serija. Vidi opasku 158. 19391943. a ne abecedni red naslova. 1945. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. Il processo Roatta. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. 1951. . Zadru i Rijeci. Radi lakše orijentacije. Isto tako kao i rasprava. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. Ohio: Croatian National Council of North America. 1 svezak. Ministarstvo vanjskih poslova. državnicima. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. prema tome. treća serija. 1950. Processo Graziani. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. IX. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu. Kuzma Kuharić. Regarding the Religious Persecutions and True. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. Rim: Ruffolo. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. te. Hrvatsko Antunovo. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. 9 svezaka. te članaka. Memorandum. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. Memorandum su potpisali 20. Ministarstvo vanjskih poslova. Kod pisaca. napraviti još dalju podjelu na primarne. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. 1954. pisac nije imao sada na raspolaganju. Rim: La Libreria dello Stato. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. sedma serija. b) članci i c) periodična izdanja. Peta serija. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. druga serija. Napad na dra Antu Pavelića. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. 2 sveska.-1950. Leading Statesmen and Religious Leaders. ove rasprave. Serie D. Ivan Krešić i Milan Billich. [Bez oznake pisca.1958. odnosno članaka. 1929. Youngstown. Italija. 3 sveska. 9 svezaka. i XIII.] Njemačka. 1948. Vidi opasku 147. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. Beograd: "Sedma sila". 1946. Documents on British Foreign Policy 19191939.914-1918. 1933. [Chicago.-1930. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ. njemačkom. 1937-1945. 8 svezaka. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. Ministarstvo vanjskih poslova. koji imaju više djela. slijedeća bibliografija. London: H. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. Splitu. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. Sarajevu. 10 svezaka. Da je bilo više vremena. šesta serija. 1918-1922. koja se odnosi na razdoblje 1895. mjesta. 1959. ove rasprave. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska.-1958. 1933. 1 svezak. 1955. Rim: Donatello de Luigi. svima vladama. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. Prva serija. Knjige. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. 1952-1959. 1935-1939. I documenti. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. 7 svezaka. novinsko-izdavačko preduzeće. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. naklade i tiskare]. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". kojima predhodi *. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. Msgr. 3 sveska. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji. Ivan Stipanović. 19221935. podatke o njima treba uzeti s rezervom. 1929-1938.-1918. deveta serija. nego ih unosi prema sjećanju. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik. Engleska. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. Publists and News Agencies. odnosno članka. odnosno sekundarne izvore. 3 sveska. svesci XII. do danas. Dokumenti. Bio je upućen: "Ligi Naroda. BadenBaden: Imprimerie Nationale.-1958. 1919-1929. talijanskom i francuskom jeziku. odnosno članke. 1. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. 1954.

4. Bastianini. Likovi i pokreti. izdanje. 1955.). Memorie di un ambasciatore. Ministarstvo vanjskih poslova. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. tom II. New York: New York Universitv Press. Graz: Leopold Stocker Verlag. Prano. 159 Anfuso. Bonifačić.. Dictators Face to Face.. 1954. 1946. 1955. tom VI. [Bologna]: Cappelli. 13 svezaka. Bottai. . Zagreb: Posebni otisak iz 300. M[iloš]. 1932. Naslov originala: Due dittatori di fronte. Balen. Un generale e "Otto milioni di baionette". [1946. 1955. 1949. 1939. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. 1959. 1958. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. 1928. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji.: Borbe u Bosni i Hercegovini. Buenos Aires: Naklada vlastita. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. Šime. Milan: Garzanti. vidi Šupilo. Memorie e documenti. 21 knjiga. —. Brehm. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. Sjedinjene Američke Države. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". urednici. London i New York: Oxford University Press. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. 1946. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. 1957.-1958. Louis. Vojvodini i Sandžaku. II. Dino. Milan: Vitagliano. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. 17 knjiga. Pompeo. A. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji.158 Propis o ustaškoj disciplini. 1950. Živa prošlost. hrvatske revolucionarne organizacije. 1948. Anton P. 4. Zagreb: Mladost. 12. Bogdan. Mihanovich. 1932. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. . Zagreb: Zora. 1949. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. 1939. 1957. Sovjetski Savez. Department of State. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo.-1931. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. 1958. Filippo. Pavelić. 4 knjige. My Native Land. Treće izdanje. New York: Harper & Brothers. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. London: Lawrence & Wishart. 3 sveska. Bruno. fatti. ove rasprave. M. Bardolff. ove rasprave. Pietro. Batlak. 1950. 8 knjiga. Italy in the Second JVorld War. Putevi sporazuma Srba i Hrvata.. Erinnerungen aus meinem Leben. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Brondi. Vaso. Vidi opasku 129. Roosevelt and Truman 1941-46. Harold. Uomini. Vidi opasku 124. 1962. * Aloisi. Ustav Ustaše. ur.-1947. [Winnipeg. Bogdanov. Memories and Documenti. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. A Symposium by seventeen Croatian Writers. — 10. 1942.: Borbe u Crnoj Gori. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. Alexander.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Dokumenti Današnjice sv. Beograd: Izdanje Sedme Sile. Washington: Government Printing Office. 6 knjiga. tom III.]. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. London: His Majestv's Stationery office. 1957. Alfieri. Paris Peace Conference 1919. 1952. Denholme. Giuseppe. —. 0 generalu Roatti. 18 knjiga. Carl von. i Clement S. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. 1954. Rim: Tipografia del Senato. 7 tomova u 80 knjiga. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. [Bogičević] Bogitschevitsch. Badoglio. 1951. 2 sveska. Berlin: Briickenverlag. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. cose. Am Rande des Abgrundes. Jena: Eugen Dietrichs Verlag.: Borbe u Srbiji. tom IV. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. —.: Borbe u Hrvatskoj. 1943.: Borbe u Sloveniji. Tom I. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). Rim: Atlantica. Giuseppe. Soldat im alten Oesterreich. Ivo i Viktor Vida. Vent'anni e un giorno. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. tom V. —. Von Lenin bis Truman. 1955. Emin. Adamic.

Boston: Houghton Mifflin. Slom stare Jugoslavije. Byrnes. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Srdjan. —. Josip Broz Tito. Conrad von Hotzendorf. Ferdo. Garden City. Cavallero. Mijo. Zagreb: Braća Kralj. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. M. Their Finest Hour. The Turn of the Tide 1939-1943. 5 svezaka. [Dežman. Čolaković. Bologna: Cappelli. —. Rim: De Luigi. Prilozi za biografiju. 1958. 1943-1946. Čulinović. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. —. Danijel. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. Stephen. Pariz: Vlastita naklada. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. London: Collins. —. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. do 7. Diario. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. odnosno Jugoslovenska knjiga. 1959.-1940. Budisavljević. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. dokumenta i komentari. Zagreb: Dionička tiskara. L'Europa verso la catastrofe. Tomo i Milovan Milostić.. 1941. Zagreb: Matica Hrvatska. Marijan. Ciliga. 1951. IV. Čubelić. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. 1949. Dedijer. * Bzik.-1914. 161 Clissold. Diario 1937-1938. 6 svezaka. G. 1954. Rodoljub. 1948. Ante. Beograd: Kultura. C. 1948. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada". Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. Ciano. Vinko. An Account of Marshal Tito's Rise to Power. 5 svezaka. Dragan. Južnoslavensko pitanje. Milan: Mondadori. 1929. Milan: Rizzoli. Sarajevo: Državna štamparija. 1952. 1959. Bublić. Cecić.-1925. Arthur. 1946. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Vladimir. Milivoj] Ivanov. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. Zagreb: Knjižara Preporod. Cianov diplomatski arhiv. Obradjeno su samo godine 1906. Ugo. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. * Conti. Šime. 1965. [Bologna]: Cappelli. Pariz: Les Iles d'or. James P. i pisac je tamo označen šifrom SHS.. Chlumecky. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. Branko. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Closing the Ring.160 Bryant. 1958. 1948. Triumph in the West. 1945.. Dnevnik. New York: Harper & Brothers. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Speaking Frankly. Milada Paulova identificirala je pisca. Calculated Risk. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. 1957. Crljen. Pariz: [Vlastita naklada]. Sam kroz Europu u ratu. Winston S. 1949. Galeazzo. Clark.-1963. Zagreb: Matica Hrvatska. Whirlwind. Zapisi iz tudjine. 1948. 1946.-1955. [ožujak] 1918. 1947. The Hinge of Fate.. XI. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. Franz. jer je pisac umro prije završetka djela. 1957. New York: Doubleday. .-1943. —. 1946. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. 3 sveska. —.. 1944. —. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. 1921. Mark W. 1953. II. vidi Mazzura. The Second World War. Prvi svezak. 1941. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Comando Supremo. New York: Harper & Brothers.-1950. 1950. 1919. Zagreb. Derenčin. Milan]. Zagreb: školska knjiga. [Čemerikić. Dimio 1940-43 del capo di S. 1948. Dogadjaji. 1918 na Jadranu. 2 sveska: I. —. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. Beč: Verlag Rikola. Čubrilović. Beograd: Kultura. Leopold von. 1943. Grand Alliance. Servizio segreto. 1942. Ustaška pobjeda. 1951. 1939. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. Stvaranje Države Srba. London: The Cresset Press. Hrvata i Slovenaca. Churchill. Buenos Aires: Vlastita naklada. Triumph and Tragedy.

Wiesbaden: Limes Verlag. 1951. Deutsche Schriften zur Landes. Stjepan. 1950. Napulj: Edizioni scientifiche italiane. 1938. Hefer. Series: "Croatia and Croatians" No. ur. Balkanski sukobi 1905. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. Funder. 5. Ricordi 1922-1946. vidi Hoettl. New York: Frederick A. Buenos Aires: Croatian Information Service.. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. Leipzig: Verlag von S. 1952. Hinko. Prvislav. do 1935. ove rasprave. 7 svezaka. Iz velikog doba. Hirzel. Joseph. Zagreb: Putevi. pseud. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". 1948. Horvat. [Hoettl. Meyner. Horvat obradjuje političku povijest od 1832. The War They Waged and the Peace They Sought. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Praeger. —. Organisation. 1940. Vom gestern ins heute. Hermann. The Memoirs of Cordell Huli. Helmuth. Život jednog hrvatskog političara. 1959. Hassell. Jugoslavija u Americi. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. Linz i Beč: Nibelungen Verlag. Zagreb: Politička biblioteka. Friedrich. Gregorić. The War We Lost. Huli. Danilo. Halder. Ho difeso la patria. Beč: Amalthea Verlag. 1936. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Zagreb: Velzek. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini.und Volksforschung. na s. Milan: Rizzoli. 1954. koje nema talijanska. Princeton: Princeton University Press. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Chuurchill. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. Talijanska kolekcija ima više pisama. Svezak 10. Mirko. 1951. Pariz: Editions du Paris. —. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Glaise Horstenau. 1936. Zagreb: Vlastita naklada. 1943. • Glojnarić. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. Die geheime Front. 1941. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. Rudolf. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. 1955. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini.-1941. 1948. 1948. Die Katastrophe. Wilhelm] Walter Hagen. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. War Journals (German). Zagreb: [Vlastita naklada]. New York: Macmillan. Vodja govori. New York: Viking. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Hitler e Mussolini. Hrvatska i državna politika. Edmund. 7.. Stuttgart: SteingrübenVerlag. Hinković. 1952. Grisogono. David Starčevič. Stjepan. 2 sveska. —. Walter. Josip.-1952. herausgegeben von E. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". Zürich: Atlantis Verlag. Hagen. Drljević. Franz. Vidi opasku 127. Mate. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Šupilo. 1957. Horvat. Görlitz. Greiner. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. Rodolfo.. Stalin.162 Drinković. Konstantin] Constantin Fotich. The Secret Front. 1938. Feis. . Syrmien und sein Deutschtum. 1946. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. Lochner. Goebbels. The Story of Nazi Political Espionage. Adolf. Zagreb: Politička biblioteka. —. Beč: Humboldt Verlag. So endete Jugoslawien. Politička povijest Hrvatske. Sekula. Guariglia. 1941. 1922. 1928. Heusinger. Roosevelt. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. Milan: Garzanti. 1945. 163 Haller. 2 sveska. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja. Walter. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Borba Hrvata. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. 1947. 1929. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. lettere e documenti.-53. Herbert. ali francuska ima jedno. Cordell. [Hitler-Mussolini]. 1950. Gaži. New York: Ali Slavic Publishing House. Pedeset godina iz perspektive emigranta. 1948. 1927. Vom andern Deutschland. Befehl im Widerstreit. 1950. Introduction de Andre Francois-Poncet. Raffaele. Ulrich von. 1944. Graziani. [Fotić. 1951. Beč: Verlag Herold. Dr. —. Wilhelm.

pseud. Zagreb: Matica Hrvatska. Putnam's Sons. —. vidi Dežman. Soldat bis zum letzten Tag. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. Rim: Migliaresi. New York: G. Obradjuje dogadjaje do 1918. Pregled povijesti Hrvata. 1951. 1954. Kanada: Srpska narodna odbrana. 1946. prosinca 1928.. Pokolj hrvatske vojske 1945. Louis de. Kvaternik. Kljaković. Narodni heroj Rade Končar. srpanj". A. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945. Mladen. III. 1953. III. Milivoj. Knežević Radoje L. 1956. Levntal. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. Leben. 1960. 1914. M. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. Ivo. 1939. Beč: Amalthea-Verlag. Macartnev.. označujući je izdajom. Tomo. pseud. 1955. Bor. U suvremenom kaosu. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Michele] Leonardo Simoni. Knezović. Janko. 1953. I... Nicholas. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije.. Dnevnik. Berlino. Uspomene i doživljaji. i II. Lovre. New York: Columbia University Press. 1935. 1861.. Lazić. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. 3 knjige: I. Aus der Geschichte der Südslawen. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. Katić. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. The German Fifth Column in the Second World War. Windsor. With a foreword by C. Zvonimir. Hrvatska politika 1904-1906. 165 Kardelj. Juričić. 1956. Dušan A. Der Weg zur Nation. izdanje. 1958. Krišković. [Lanza. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. 1929. . počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Rudolf. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). Kadija. Florian. Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. Posljednji eseji. —. Mladen. Cleveland: [Vlastita naklada]. pseud.. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. siječanj 1939 Jelinović. 1938. Niko. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. Pisac. Narod i zemlja Hrvata.. Hrvatska politika 1903. vidi Pilar. Gilbert. Ivo. bivši časnik Austro-Ugarske. Zagreb: Matica Hrvatska. A King's Heritage. Kiszling. Ambasciata d'Italia 1939-1943. vidi Pilar. Jančiković. Jugoslawien einst und jetzt. Lichtträger. II. 2 sveska. Lončarević. Branko. Krbek.. Die Kroaten. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja. Chicago: The University of Chicago Press. Pisac. Iveković. Zdenko. 1945. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. Zagreb: [Vlastita naklada]. Zagreb: [Vlastita naklada]. II. Jong. Jugoslawiens Entstehung. 1952.. Knj.: Berlin. 1952. 1958. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. P. Vinko. Ivanov. Zapisi iz IV. Sviežčić I. 1938. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. Ivo. ur. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. 1957. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. Hrvati u izborima 11. In der Maur. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. Die. Petar]. Knjiga o Draži. Albert. Eugen. Knj.. Madrid: Osvit.. Jugoslawiens Aussenpolitik.164 Ibler. pseud. Dr. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. Nepokorena zemlja. Kesselring. 1956. Beograd: Kultura. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. 1954. Chicago: [Vlastita naklada]. [Karadjordjević. i V. Jozo. 1948. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. 1914-1917. Bonn: Athenaum-Verlag. vidi Stranjaković. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Karapandžić. Kallay. Edvard. Oton. Lorković. Zagreb: [Vlastita naklada]. Branislav. Hungarian Premier. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta.

(1957. 8.1904. Ante. Dr. Vlatko Maček. 1931. g. Marković. Sećanja. (25. 105-6. 21 svezak. "Spor A. 6. Kanada) g. Beograd: Srpska književna zadruga. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. Borba za Jadran 1914. Pavelić. Hermann. Milostić.). Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. Split: Redakcija listova Jug. 1903. vidi Hitler. 7.. Dr. vidi Salvatorelli. Alexander von. Vladimir Maiek. Vidi takodjer. David Hunter. br. October Fifteenth. Ogrizović. —. (11. [Oršanić. Rijeka: Izdanje Knjižare G. Ante. br. 1. Einige Dokumente und Bilder. 1959. Sporazum 1939 godine. 1924. St. Clement S. I . 1924: Pisac. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. Buenos Aires: Hrvatska Misao. 1957.). Miller. 1948. II. 2 sveska. Milićević. s. Dr. 5 svezaka. Milovan. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. Antun F. Jugoslavenski Odbor. . 1956. Ante Smith. Lijepa Plavojka.-1946. —. —. —. [1936. 1957. 1936.). 167 Musulin. vidi Bonifačić. 1952. New York: Robert Speller & Sons. Göttingen: Musterschmidt Verlag. 3. Miljuš. Jukić i 'Hrvatska Revija'.. Vladko. Milatović. Das Verbrechen und seine Hintergrunde. Buenos Aires. Das Haus am Ballplatz. Viktor. Ostović. * Murgić. 1953. Šime i Marijan Derenčin. 8. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće. 1953. —. C. ur. 1903. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". 2.. Zagreb. 1952. Edinburgh: The Univeraity Press. Petanjek. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. Maček. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. br. II. Zagreb: Preštampano iz "Obzora". Jugoslavija i Trojni Pakt. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). ) . Novak. Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br.. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Trbojevića. Dubrovnik: Nakladom pisca. (ožuiak). My Diary at the Conference of Paris. br. Tomo. Milada. Paulova. Ante Trumbić. Ivan].. Slava. (21.-1960. (1957. Buenos Aires. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. München: Knjižnica Hrvatske Revije. Pavelić. The Crime and Its Background. 15.-1928. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih. M. Smith Pavelić — I. Branko. 1957. Fragmenti za historiju ujedinjenja.. Ratne Mornarice. Mihanovich. Windsor. Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. Kugli. Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. Laza. Savremena Hrvatska. New York: Roy Publishers. Mile. podrijetlom Hrvat. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. Bericht eines fliegenden Diplomaten. München: Verlag für Kulturpolitik. K. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. 1956. Luigi. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. —. Narod koji nastaje. 1894. (15. Povodom petnaestgodišnjice.) i br. vidi Čubelić. 1935. III. Magnum Crimen.]. 1959. Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". The Truth About Yugoslavia. 1951. D. Milan. 1937. 1956. Mandić. A History of Modern Hungary 19291945.-1918. 29.. Treće izdanje. London: [Vlastita naklada]. (25. Hrvatski Glas (Winnipeg. 2 sveska." Hrvatska Revija (Buenos Aires). Beograd: Kultura. Božidar. Zagreb: Prosvjeta. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. sv. 1913. A. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. Sonderauftrag Südost 1940-1945. Slučaj Andrije Hebranga. 1952. Der Königsmord von Marseilles. Mira. IV. 1959. Giovanni.).166 Macartney. 12. Vladeta. Bad Godesberg: Hochwacht. 1956. Hrvatski Pokret.. P. Pavlović. Božidar. I. sv. Maslarić. [—]. Moskva—Madrid—Moskva. In the Struggle for Freedom. Mussolini. Mazzura. Zagreb: Komisiona naklada S. Hrvatska Državotvorna Stranka.). Zagreb: Binoza. 1925. Marjanović. Načela Hrvatske republikanske stranke. 1953. Neubacher. 1913.

—. Radić. Izdavačko preduzeće Srbije. Ivo] Dr. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. Ivan. Lothar. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. 4 sveska. 1933. enlarged edition. Rapallski ugovor. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V.-1952. u svietlu dokumenata. 1953. 1953. —. 1921. Redlich. 1951. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. Izdavačko preduzeće Srbije. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943. Ribar. 1940. 1915. Bearbeitet von Fritz Fellner. Hrvatska i Srbija. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918.D. Roosevelt and Hopkins. Salvatorelli. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. Erich. Potočnjak. Diktatura kralja Aleksandra. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Pilarova posljednja knjiga. Pribićević.-1914. New York: Harper & Brothers. Otto milioni di baionette. Zagreb: Matica Hrvatska. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. Franko. Buenos Aires: Piščeva naklada. 1943. Juričić. Der Endkampf auf dem Balkan. Buenos Aires: Piščeva naklada. Buenos Aires: Piščeva naklada. Iz emigracije. Jelka. Luigi i Giovanni Mira. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. Sabrana Djela. 1956. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". . ali. Revised. Wels i München: Verlag "Welsermühl". 1925. 1954. —.-1989. Buenos Aires: Piščeva naklada. Raić. N. Sinovčić Marko.-1954. 1919. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. Josef. Leopold. Buenos Aires: Piščeva naklada.-1919. Sećanja na jednu diktaturu. 1914. Tajne emigrantskih zločinaca. Zagreb: Seljačka Sloga.. Južnoslavensko pitanje. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. 1946. Beograd: Prosveta. Prelude to World War II.. Vlaho A. Vladko Maček i Rudolf Herceg. U obranu istine. Smiljanić. Zagreb: Breyer. Svetozar. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. New York: Doubleday. Rendulic. 1957. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. 4 sveska. Ante Pavelić. —. izmedju dva rata 1918.. Südland. malo zapažena.-1941. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". Grozote na Janka Puszti. II. Pogorelec. Dragoslav.-1941. Antun. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". Milan: Mondadori. —. Životni problemi hrvatskog naroda. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. 1948. U svjetlu činjenica.-1926. 1950. [1949. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. 1953. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen. Zagreb: Mladost.168 [Pilar. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. pseud. Robert E. Rohrbacher. Svjetski rat i Hrvati. Radić. 2 sveska: I. Schmidt. Mussolini als Bundesgenosse. Beč: Ullstein Verlag. Ignacij. Michele. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. 1955. Prikaz cjelokupnog pitanja. 1955. Simoni. —. Roatta. [—] Florian Lichtträger. 1950. vidi Lanza. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. Mačeka. 1955. Iz mojih političkih zapisaka. Gaetano. Iza kulisa emigrantske politike. II. Beograd: Prosveta. Mario.. Ein Volk ausgelöscht. Salvemini. 1933. Rintelen. —. 19 knjiga. Politički zapisi. po mojem mišljenju. —. [—] L. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. Zagreb: Breyer. V. Sherwood. 1959.H. Enno von. Zagreb. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. Kobne smjernice naše politike spram Italije. 1953. 1936. Svaka knjiga ima poseban naslov. 1954. 169 Rajčević. Vojo. Buenos Aires: Piščeva naklada. Zagreb: Breyer.]. Dr. Zagreb: Breyer. 1921. Storia d'Italia nel periodo fascista. Izdavači: dr. 1950. 1915. Zagreb: Naklada piščeva. Paul. 1908. izdanje. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. Schmidt-Richberg. Leonardo. Uglavnom se prikazuje rad komunista. 1959. Turin: Einaudi.

1946. Vrančić. London: Macmillan. 15. XII. New York: Harper & Brothers Publishera.. Harry S. Ante. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. Šegvić. Vučković. Šibl. 1953. Ante. Ferdo. Jugoslavenski odbor.. Jr.-88. (1934. Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće. Ozažeo iz njegova dnevnika. Memoirs. Seven Decisions That Shaped History. 7. —. 45. 30. — 1919. 1953. Elisabeth. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Stojanović. 171 Tošić. Knjiga III.II. "Nova epoha hrvatskog naroda". Kurt von.. Jr. Zagreb: Vlastita naklada. 1943. (25. Ernst Rüdiger.. Trumbić. London: [Vlastita naklada]. Zagreb: Nova Evropa. Official Journals. V.. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. Iz ilegalnog Zagreba. Vida. g. Većeslav. 2 sveska: Year of Decision. (Pittsburgh). Starhemberg. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). 6. New York: The Cooperation publishing co. X. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. Tito. 657-65 i 682-737. dio). 1966. br. Südland. King George VI. Welles. Supilo. Bilješke i sjećanja. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. [Bez oznake mjesta i naklade]. 1952. Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. London: Hodder and Stoughton limited. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. 1907. II. s. Božidar. L. Vom Ende zum Anfang.170 Starčević. Partizanski razgovori. Izabrani spisi. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). Zagreb: Matica Hrvatska. pseud. Zagreb: Kultura. 1952. The Private Papers of Senator Vandenberg. [Stranjaković. 1949.II. Dogadjaji poslije 1929. 1927. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. s. 1957. Garden City. Edward R. Vilder. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. Srpski nacionalni problemi. Politika u Hrvatskoj. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. g. Sumner. . Between Hitler and Mussolini. Govori i izjave od 15. London i New York: Oxford University Press. Desimir. [1942. 12. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj". Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Wiskemann. Bonn: Athenäum-Verlag. s. 1950. preporoda. 1943. Po njegovu dnevniku. br. Stockele. Na putu. Ivo.-1956. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike. Ivo.) — 43. 1958. His Life and Reign. Bika za rogove. Kerubin.. (lipanj . vidi Bogdan. Years of Trial and Hope 1946-1952. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. 1955. 1953. Arthur H.-1860. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. (prosinac . Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. Memoirs. (1950. —. VII. dio). Geschichte des zweiten Weltkriges. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. 1947.]. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). vidi Pilar. Zagreb: Kultura. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija. Garden City. Stetinius. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. Josip Broz. Vjekoslav. Priredio Blaž Jurišić.. Godine 1861. II. 1958. Liga Naroda. 1959. Nikola. 1949. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista.. br.). X. The Rome-Berlin Axis.. do 27. Boston: Houghton Mifflin. malo prošireno izdanje. Zagreb: Kultura. Truman. John W. S bielom zastavom preko Alpa. 1936. Viktor. 1920. ur. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. Gustav. Branislav] Branko Lazić. 1954. Izgradnja nove Jugoslavije. —. Hochverrat. 1950. Zagreb: Kultura. Šišić. 1907. 1951. Graz: Verlag Ulrich Moser. —. Druga progonstvo Eugena Kvaternika. izdanje. 1949. Frano. Hrvata i Slovenaca 1914. ur. Vandenberg. (26. Wheeler-Bennett.). A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. —. Topalović. Ivan. 1948. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". New York: Doubleday. New York: Doubleday. Godina 1858. Živko. 1957.)..109. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference.-1865. 1712-1840. Tippelskirch. 65. Zagreb: Kultura.

Hrvatska (Buenos Aires). vidi Vucković.". br. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatski Glas (Winnipeg. Vladko Maček i 10. s. g.-1954. XII. svibnja 1945. Antić. —. Babić.. Hrvatska Revija (Zagreb). (1951. "Predaja hrv. (1959. sv. 7. Ivo] Piligrin. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). (1942. 18. 31. Danica. V. 24 (srpanj) — 26. Ante. "Jedna deklaracija iz vremena rata".. (20. koji su. (6. e. 36. Miroslav.). 6. a Londonu. Mladen.) (5. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg.-21. 30. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10.".(lipanj). 45. Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. M. br. Leopold] Nikola Zrinjanin.-19. Montevideo. Sjećanje na Mladena Lorkovića. 3.". g. (1957.). [Belobrajdić.). (12. 15. Vidi opasku 157. —. Avdić.). Švicarska]). 50.. Hrvatska Misao (Buenos Aires). (15. "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". Danica (Chicago). br.-4. (24. II. 23. 353-477. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". vidi Pavelić.). (1950.). (lipanj). 45. 44.". g. Rudolf. Ante Smith. s. (6. Maček i Njemačka uoči postanja N. —. (prosinacsiječanj). (31. 6-10. 22. Hrvatska (München). —. S. br. vojske pred Bleiburgom 15. Država 173 —. ove rasprave. g. 163.). (25. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb). 21. —. VIII. (25. 13-18. (rujan). "Pogledi".). Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. (lipanj). 2. god. 161-171. vidi Tomas. Sloboda (Buenos Aires). III. Krunoslav. (ožujak-travanj). (1957. g.-8. Hrvatski Glas (Winnipeg. 7. br. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. 20.).". (Chicago). (veljača) —20. —. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. Bauer. br. 161-64. sv. 25. "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. IX. Žitomir. I. (1949.). 6. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. (1949. Bošnjak. ove rasprave.). 3. Ernest. O memorandumu hrvatske državne vlade. 5.). g. "Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". 1. br. Bekić.). 4. 325-28. "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje".).). (1957.). g. knj. ove rasprave. br. 1.). 6.-4. "Podlost na djelu. Hrvatska Država (München).).). 12. 2. (1956. 49. 3. (Buenos Aires).). . XII.-171. Bonifačić. (1950. upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. Blažeković. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje". ove rasprave. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (travanj).). P. Spremnost (Sydney. (105. Bogdanov. (1953.). Batušić. —.). Kanada). g.). (1956. [Bogdan. S.). prosinca 1953.. (1949. Milan. "Smrt Mile Starčevića". Antun.. s. To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. " 'Albanski Status'". A. "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". 46. Milu Budaka. s. Bičanić. Hrvatska Misao (Buenos Aires). br. 1. (8. Izbor (Buenos Aires). s. g. br. (267. (26. 311. Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv. Stjepan [Vilko Rieger?].H. 30-32. "Kako je srušena Jugoslavija". "Dr. vidi Pavelić. s. 21. Vaso. "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". Bosnić. g. g. —. XI.". "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije".) (28. Vidi opasku 152. (Buenos Aires). Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)". br. 2. (Buenos Aires). g.). M. M. Ante. 2. br. (25. IV. Vidi opasku 98. (lipanj). "Hrvatski Domobran (1931-1956)". g.-17. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem. 17. (kolovoz). 3. 8. s.). 38.). g.).). sastavljen izgleda koncem 1941. (1947. (1949. Ivan. IV.). br. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca. "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima". "Dr. s. (1958. s. br.). 16. Travnja 1941. XII.) — 13. As. s. 11-17. nadbiskup. Kanada). 5-11. sv. 3. (1959.172 A.). 58-68. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 1.). (1952. XI. Vidi opasku 80. vidi Pavelić. Sloboda (Buenos Aires). g.D. (1957. izišlom u Zagrebu 1938. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. br. X. Australija). Bauer. Ante. 17-19. Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. Pismo Anti Paveliću".. g. Travnja 1941. IX. (1953. s. sv. br. Antolić.

XI. 155-58. 1959. g. 29. Hrvatska (Buenos Aires). Ivo] I. (prosinac). II. "Luč Marka Hranilovića". 6. br. Flogel. pseud. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)".). 6. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 203-12. X. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. g. Farkaš. (svibanj). (lipanj). Domagoj. g. Dr. "Proročanstvo iz Kremne". "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". Dragiša. (1957. general.). Frank. Vidi opasku 119. pseud. Bila su četiri člana nadzora: Dr. Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. s.). "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". 31.). 29. Edo. III. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". br.). 5.). 33. Dokumenti o Jugo. Danica (Chicago). 509-23. X. (lipanj). Brlić.). (1955. (10. Josip i Mile Starčević.". "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". (lipanj). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954.). s. br. 209-10. "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. 10.). g. Vekoslav. 83-93. br. Danica (Chicago). Rikard.). Mirko Jerec. Vidi opasku 157.. Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. Čengić. s. (1. Hrvatska Misao (Buenos Aires). s. "Deseti Travanj". IX. XII. 250. g.-35. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Kako je 1945. Mato. —. XII. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld).-1937. (1964. 55. s. "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A. (1956.). 9. V. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". Ivan. sv. (Buenos Aires). 34. Agrarna reforma u kraljevini SHS. s. "Iz šume u emigraciju". s. "Iz moje upravne prakse". s. (1949. br. (1954.] (1952.). 9-24. U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". Stjepan. Drinjanin. (1959. Crljen. 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. Ante Vokić i Danijel Crljen. 23. sv. (Buenos Aires). 425-49. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. Juraj Krnjević je 7. g. br. "Pregovori u Ljubljani". s. 5.. s. Hrvatski Kalendar 1955. br. 24. 3. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. g. (12. Hrvatski Kalendar 1950. . D. vidi Luburić.). (2. g.). 1941. (Chicago). III. (26. (1959. Svetomir. 7.). Danijel. Hrvatski Glas (Winnipeg.). s. —.). 29. [sv. Bukovac. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (Chicago). (Buenos Aires). pseud. vidi Luburić. (25. sv. s. 345-64.). Adil. br. 4. s. 2. Ante Štitić. Krunoslav. Hrvatska Država (München). Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. 120-28. 1906. Josip. 38. (29. 2. L. 22. (1951. br. Namesništvo. s. —. (1957. 7. Interview je bio objavljen u tom listu od 24. g. 2. Fedor. "Razgovor s dr. "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". 94-100. 1. (1956.). V.). Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). 39. 365-396. Cvetković. br. 2. Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. br. sv. 36. izručena Hrvatska Državna Vlada". IX. g. (25. II. Antom Pavelićem u travnju 1946.). Djukić. 122. Pregovori s dr. Srpska Zastava (Buenos Aires). "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". sv. "Prije i poslije agrarne reforme". "Kalvarija hrvatskog naroda god.). 1959... (25. ove rasprave. Hrvatska Revija (Buenos Aires).. Ivan. sv. 1906. Vjekoslav. (1949. (srpanj). 12. Ante. koji izlazi u Londonu. Osobne uspomene. Hrvatski Narod (Zagreb). vidi Zulfikarpašić. (267. Draganović. ove rasprave. Aziz. XII.). 4. Krnjevićem". i njegov odgovor od 23. 76-87. sv. Hrvatski Glas (Winnipeg. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". s.174 Brčić. (1958. (1959. Ciliga. 3-10. XII. g. s. —. 1945. Vjekoslav. [Degrel. g. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). br. i istupu pristaša HSS iz njega 1932.) (28. 175 D. s. Kanada).). 5.). Dragojlov. 6. 43. (1959. dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava". Kanada). 18-28. 2. —. (1952. Bulat. 24. (lipanj). slaviji (Pariz). Raić.. 7-20.1. Davorin. br. Buć.).

-10. 3. Medju ostalim. 123-32. (ožujak). March to May 1919". —. (16. te izjava dr. (1959. Kanada). "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka".). USA). "Geografski položaj Hrvatske". Osoba i Duh (Madrid). 531-34. g. Hrvatska Država (Madrid). 2. br. br.). I. s. (23.). (prosinac). (1960.). —. —.). —. 56-60. s.) (svibanj) — 11. 2. 7. g. "Hrv. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". 11. 26. g. Guttmann. (lipanj). (1957. (13. X. "Stephan von Sarkotić". (1957. Journal of Central European Affairs (Boulder. (1952. 2. I. Puriću. "Junačka obrana Višegrada". (Winnipeg. .). Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada). politika i hrv. (15. [Krišković. 9. (15. (1954. (1959.). "Hrvatska u raljama boljševizma". 10. (1941. —. Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. Osoba i Duh (Madrid). (1. Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. 1. New York Herald Tribune (Pariz). Osvrt na članak: Ante Ciliga. Stjepan. br. (1.). O hrvatskima časnicima u II. g.. Knežević.). Kanada).). "Le Roy King's Reports from Croatia. g. Danica (Chicago). s. 4. B. br. godine". 23. vojska".).-39. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). 8. (1952. Radmilo.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Komesarijat u Matici Hrvatskoj". Radoje L. br. Glas Kanadskih Srba (Windsor. (1955. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". Hefer. (1952. Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". IX. 26. Branimir R.) (lipanj). (1956. delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g. [Kamber. g.. (1958.). 1. (31. Hrvatska Revija (Zagreb). 4. Friedrich. IV. 5. 19. 3.. Jukić. Bogdan. Vidi ovu bibliografiju.).) . 53-57. br. 18. 3. 23-32. sv. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". Jerome.). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Korošec in kralj Aleksander". (prosinac). g. s. Ivan. g. Ivica. Krizman. 422-27.). 14. 390-94. g.). s. (1949. 24. 561-67. 51. 4. "Yugoslavia: Past and Future". g. (1952. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk. Hrvoje. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. (1949. Hrvatska Regija (Buenos Aires). sv.). Piščeve uspomene iz Doboja. 28-38.). s. 4. 12.). travanj) —28. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. (1938.). —. travnja 1941. g.). (1953.-60. br.6. 110-15. u Zagrebu". XI. 264-68. —. (1. g. (16. Milan. X. s. g. —. s. (5. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". sv. I. 2. 1. Hrvatska Revija (Zagreb). "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca.). Stjepan. (1947. "Kako je propala Jugoslavija". "Razmišljanja o Hrvatskoj". sv. 166-76.) — 37. "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". "Narod Hrvatske".). 324-28. 7-13. dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. 40. (lipanj).). 1918". Prigodom 25-god. Krek.. "Da kažem svoju". D. g. g. (29. 14. 4. XI. 113-16. g. 6. (1955. (1952. Poruka (London).). Kanada). (26. 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović". Kanada). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954.). "Hrvatska u burno proljeće 1939. vidi Degrel. "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". VIII. br. s. sv. (1949. 19-23. barun. 13. Skupštine Ujedinjenih Naroda". II. 177 Jurišić. VII. s. Hrvatski Glas (VVinnipeg. II. 26. Simovića. g. Gazi. (1958. (29. br. sv. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Hrvatska Revija (Buenos Aires).). 4. svjetskom ratu. 159-65. br.29. Jelić. (28. "Izvještaji D. s. (ožujak). 5. 21. s. br. Hrvatski Glas (Winnipeg. br. 1952. br. Krajač. VII.) — 43. X. s. br.. g. (Buenos Aires).). (12. s. br. (38. (Buenos Aires). 16.. Vinko] Nehajgradski. 11. Ivo.).-158. Historijski Zbornik (Zagreb). (20. Svobodna Slovenija (Buenos Aires). s. 29. —. 1949. Historijski Zbornik (Zagreb). Dragutin] Charles Kamber. 28. "Hrvati u tudjini". XI. s.). (1953. 1453. (1952.-64. VI. br.). 75.).176 Funder. g. — Slobodna Riječ (Buenos Aires). 44. sv. —. Colorado. s. (studeni). J. 35. 11.). 2. Journal of Croatian Studies (New York). "Prvi dani svibnja 1945. VI. Krilić.). sv. Ilija.). (1954.-7. g. Kanada). X. "Prigodne uspomene. Grdjić.). g. XII. (lipanj).).). (1. 28. Kanada). sv. Hrvatski Glas (Winnipeg. "Razgovori o Bosni". Die österreichische Furche (Beč). Hoptner. X.) — 24. 5. g. sv. (prosinac). (1954.VII). g. (40. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. s. g. Jesen 1941. "Yugoslavia as Neutralist: 1937". 11. Stjepan Radić]". "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". III. (svibanj).). —. i 13. 1935. 29. 31. 8. "Dr. Hrvatski Glas ("Winnipeg. —. Blaž. Jareb. Kalendar Hrvatski Glas 1953. (1953.

3-5.). —. g.-3. Krnjević.". Ispravci članka u br. Drina [Madrid]. Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . Izjava političnog predstavnika bos. (1951. —.). 11.-5. Izjava je datirana: "Tamnica . i 1942. Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29. "Priželjkivanja". 3.).. g. [—] General Drinjanin. 5. br. Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske. 21-33. g. 1-12.).). "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. g. Ivo] Ante Planika. Guillermo A. 225-58. g. 111-15. Hrvatski Narod (Zagreb). [—] General Drinjanin. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. br.-2.). s. 19. 3.-12. br. br. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". (1959.). (lipanj). Drina [Madrid]. sv. (kolovoz). XII.). s. Glas Sv. 3-6. 2. 2.) (10. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). [—] Domagoj. 7-13. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". . (1953. sv. (1955. 3. g. 83-114. Kvaternik. 8-10. Lisac. 3. 5. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. [—] General Drinjanin. (prosinac). 102-13.). "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". Historijski Zbornik (Zagreb).). br. godine". Vekoslav. (1954. g. travnja 1954. s.). [9. X.H. 4. Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. 1.". —. Andrija-Ljubomir.). 10. Antuna (Buenos Aires). (Chicago). 86-90. do 1. (prosinac). 7. Pavelić i ja mislimo iste. 4. (1956.). s. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. Kvaternik. "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)". (1952. s. (1954. (1951. "Suvišni priedlozl. Mladen. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja". (1952. —. (studeni-prosinac). Juraj. [9.).). (rujan). 2.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941. br. (1959. br. Hrvata i Srba u Zagrebu". br. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). Drina [Madrid]. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. sv. 1. Lorković. —. g. vidi Farkaš. 2-4. pukovnik HOS-a. Hrvatska Revija (Buenos Aires). br. g. Vjekoslav] General Drinjanin. —. 1. br. 1944. (Buenos Aires). —. 3. g. s. g. br.). "Emigracija i narod". (prosinac). 9. Antuna (Buenos Aires)." 179 [Lendić. s.V. 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". 14. 1. br. 1. (1953. 125-145. 2.] (1949. (1957. (Chicago). 7. (siječanj). Jurja Krnjevića 1944. 428..). Kanada). O Rafaelu Bobanu. "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'.D. (lipanj). Eugen. [—] General Drinjanin. izjavio je dr.).). "Još nešto o Rimskim ugovorima". 1941. s. br. Glas Sv. (srpanj). (lipanj). (svibanj). s. muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". g. 31. 4. Drina [Madrid]. "Bitka na Lievča polju. "Riječi i činjenice. Izbor (Buenos Aires). 56-75. s. br.-12.) (travanj). 33186. Džafer. Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. —. s.-10. g. IV. 75-92. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". 3. (1952. (H. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". (1954.). 48. Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi". (veljača). "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. (1951. (listopad). (lipanj). Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu".). Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatski Kalendar 1951. (4. 11. (travanj). br. " 'Narodno Vijeće Slovenaca. 1. s.Veliki Tjedan. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). 1. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". knj.). Hrvatski Kalendar 1952. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. 5.-8.). "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". s. Leon.). 3. Drina [Madrid].-2. br. 5-8. br. Glas Sv. godine. (siječanj). Nije završeno. 7. 6. Hrvatski Glas (Winnipeg. Dr. "Talijanska politika spram N.] (1949.). s. IV. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". g. s. godine". s. (Chicago). —.178 —. 9. (1956. g. Par misli za 10. g. 2. 199-236. s. br. 206-44. [—] Ante Planika. 2. 1947. 16487. Hrvatski Kalendar 1950. 2. s. s. br. — Drina [Madrid]. "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. "Naš Ministar". (1958. 3. (83. 12-14. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". [9. 85-101. g. Stojadinović". g. 2. "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". [—] Ante Planika. Anali Jadranskog Instituta (Zagreb). 1. 6-9. [Luburić. g. —.] (1949. Travnja 1941. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918. 1918. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. s. 5. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. (1955. Slavko. herc. s. 9. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. 4. (1954. —. Antuna (Buenos Aires). Aktivnost dr. (ožujak). Kulenović. g. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). 2-8. (1953. Drina [Madrid]. s.). g. g. —.-15. Drina [Madrid]. s.

ibid. "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". 7. —. Lukas odgovara. s. g. g. sv.-3. s.). sv.). popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj. ibid.). 20. (lipanj).. g. III. Drina [Madrid]. (rujan). 75-93. "U oči 10. g.). Tri sitne brazde iz njegova života". Luketa. s.). VI. "Tri uspomene". Kalendar Hrvatski Glas 1954. Drina [Madrid]. (1956. "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi. "Uspomene na Frana Šupila. —.). 5. (veljača). 119-35. 7-13. Osvrt na članak Milana Martinovića. I.-12.180 [—] General Drinianin. 4. br. o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. s. 233-40. 31. (prosinac). Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. 3. Filip. sv. 1. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. (15. —.". 2. Šola i 'Hrvatske Riječi'". 137-54. 3-27. sv. sv. (svibanj). (Winnipeg. ibid. (16. g. Danica (Chisago). —. —. —. g. (1955. (1942. —. (27.-3. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". 14-24.). 1. ožujka 1942. 5. g.-1930. Kanada). Bogdan Radića. (1951. 8. br. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske".-12.-11. 8. 111-16. g.). upućeno uredništvu. Hrvatska. Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". Kanada). s. a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil.). (1955.).). (30. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1956. Kanada).). br. sv.12. sv. Popis ubijenih svećenika. 3. (1953.). 36. 1. 11. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića.. g.) — 17. Drina [Madrid]. br. (1956. (veljača). objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956. Drina [Madrid]. 2. s. 1.).-3. "Odgovor Prof. br.).. Kanada). "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1955.3. s. Hrvatska Revija (Zagreb). sv. br. (1951. (1955. Ć. 13. 4. (1956. (prosinac).). "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao.). "Nešto uspomena na Stjepana Radića". 5. 4. br. 1-2. "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929.). "Domovina slavi dan državnosti". (1954. —. "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". (1949. s. 20-43. s. 8-16. sv. travnja". 1. Kalendar Hrvatski Glas 1953. (1955. 2. (1952. s. 56-61. 6. Vidi ovu bibliografiju. g. s. B. (1948. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika. br. "Martirij Katoličke Hrvatske". 3. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid].). Drina [Madrid]. [—]. vidi Varoš. (1955. 34-43.). (lipanj). [—] Ustaša Maks. (1955. (lipanj).). g. 25. "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". 1-88. g.-12. g. 1. —. (1953. g. br. —. g. 15. "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja". (ožujak). Filipu Lukasu". Winnipeg.). 46-51. (1955. —. (1957. "Hrvatskoj emigraciji".. (prosinac). (Winnipeg. (lipanj).. s. 1. br. [—]. (kolovoz).). br. Hrvatski Glas (Winnipeg. sv. . [—] Ustaša Maks. "Samostalna Hrvatska i Srbi". (1955. "Prof.). 4. g. 283-84. 345-55. —. 6. Kanada). 186-89. Vladko. br. (Buenos Aires). M. V. vidi Luburić. 181 —.). Drina [Madrid]. br. "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja. (ožujak). —. šest boraca (život. g. g.. Hrvatski Glas (Winnipeg. Lukas. sv. g. Mate. IV. (1951. Drina [Madrid]. (1952. III.-7. M. [—] General Drinianin. (ožujak). br. Miroslav. g. 33-48. (veljača). 1. 5. Drina [Madrid]. 6. g. 5. 3 (rujan). "Krive 'Uspomene iz velikog doba'"..). 43. 5.. 6. "Narodno jedinstvo II. (veljača). Ć. sv. 5. 183-85.). [—] M. Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. (lipanj). s. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Ugodne uspomene iz zatvora". 5. g. Hrvatski Glas (Winnipeg. borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. s. br. s. 16. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 8. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. na osvrte gg. 291-311. s. (25.). [—] Ustaša Maks. Kanada). 197-204. (prosinac). (1951. Radice. "Narodno jedinstvo". s. s. I. (1954. IV. s. Vidi ovu bibliografiju. Drina [Madrid]. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži. rad.).). s. (rujan). koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". Danica (Chicago). 26. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice. s. s. 2. (1957. s. 10. 35-37. s.)". [—] Ustaša Maks. (18. s. 11. (1954. Maček.-9. g. "Monopol hrvatske politike". (prosinac). 1.).). "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". 106-16. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)". g. Kulturno-politički Zbornik 1949. (ožujak). 85-99. g. g. dra Z. 250-62. br.. br. redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. g. (prosinac). — Pismo Josipa Troyera. 237-48.. 8. 5. s. s. 4. III. Vjekoslav. trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. 5. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. —.). Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti". 217-32. 1. 1.). 7.

* Omrčanin. (Winnipeg. Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". s. Bosna". Kalendar Hrvatski Glas 1959. Hazim Šatrić". 22. 9.). g.) — 43.).. 383-95. —.. Kalendar Hrvatski Glas 1955. Život i rad podpredsjednika HSS ing. Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. Ante Smith. sv. (Winnipeg. Antu Radića". s. Većeslav. —. Kanada). Kalendar Hrvatski Glas 1955. 190-98. (3. 32-33. 78-87. Nikolić. (1952. Hrvatska Revija (Buenos Aires). —. (1959. —. IV. (Winnipeg.. s. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". 8-11. s. dr. (lipanj). Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. Kanada). s. g. (1956. 32. Milan.. Nehajgradski. —. 53-56. Franjo. (1955. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Moje uspomene iz velikog doba. —. Životni put i djelo — Povodom 70. 19-25. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). Kanada). 1941. —. Republika Hrvatska (Buenos Aires). "Netočnosti. Matijević. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Kalendar Hrvatski Glas 1958. pseud. Vidi ovu bibliografiju.). 21. (Winnipeg. 2. Observator. Vinko. Milivoj. "Malo uspomena na pok. 1. Vinko. 50. 171-80. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. br. s. "Neugodni razgovori". sv. g. Nalis. Ivan. sv. Augusta Košutića". 55-57. Sloboda (Buenos Aires). Franjo. Kanada). "Merhum prof.). (Winnipeg. XII. Maks. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu". Hrvatska Misao (Buenos Aires). s. —. (1957.). 6. Meštrović. sv. "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". s. g. (1949. Kalendar Hrvatski Glas 1956. . g. Kanada). godišnjice života". br. Stipe. (lipanj). "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. 65-79. Dominik Mandić. Kanada). 8-11. Nikšić. Sloboda (Buenos Aires). Mišinski. s. pseud. Travnja 1941. (1951. s. g. g. protivrječja i zablude Ante Cilige". 9. (Buenos Aires). Ivo. 248-54. s. sv. g.). —.). (Winnipeg. 3. (1958. Kalendar Hrvatski Glas 1957.). "Filip Lukas. 32-73.. 1928. travnja 1939. "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". 3. (22. s. g. 56-68. 40. (Buenos Aires). "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". 1936. (1952. 116-25. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu".-10. Vjekoslav. Observator [Krunoslav Draganović?]. Kalendar Hrvatski Glas 1955.). br. 3559. Dragan. Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. Matić. pseud. Danica (Chicago). Hrvatska Revija (Buenos Aires). vidi Luburić. Markovinović. Kanada). (lipanj). br. 'S bielom zastavom preko Alpa'". (lipanj). —. s.). "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. VI. vidi Vilder. vidi Pavelić. 23. završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". Hrvatska Reviju. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). "Vjekoslav Vrančić.". Drina [Madrid]. "Moje uspomene iz velikog doba II. 1. 37-40.". s. "Zločin. 1.). g. (14. XII. Kanada).). 25. sv. "Hrvatska u vrtlogu rata". "Sličica iz djačkih vremena". (1959. 2. —. 1. s. s. (veljača). X. 1. (1956. Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. vidi Radića. Franjo.) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. —. s. (rujan).). -50. (1949. "10. Magdić.). Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatski Narod (Zagreb). i ona je tu ponovno objavljena. koji se ne smije zaboraviti". Hrvatsko Revija (Buenos Aires). "Il 'putsch' croato nel 1944". 6. (siječanj).). vidi Krišković. 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. br.). 2. br. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul. s.". 4. (1. Nevistić.). 9. Nedjeljko. 123-34. g. Marijan. 7-14. sv. 27-36. 2. O kortešaciji dr. 24.). 2. Mortidjija. (prosinac). Osvrt na članak: Ante Ciliga. (Winnipeg. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". g. 17. s. s. 183 Mirković. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Martinović.-2. g. "O.-2. (Buenos Aires). Ustaša. (1953. Tias. u Banskim dvorima". br. s. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". (prosinac). 14. "Odlomak iz tužne prošlost. (1953. 37.182 Uspomene završavaju 1918. br. Zagreb. Milan. naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. s. (1950. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. Bogdan. X. 3-15.

(Buenos Aires). (1968. br.). s.[evo]. (1959. s. —.) (17.). —. 2. "Iz predigre sloma Jugoslavije".) (12. P.). (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". —. g. VIII. Hrvatska Revija (Zagreb). 3. 1. kako. (travanj). III. II. g.-49. [—] A. (127. Hrvatska (Buenos Aires). 6. Sastanak Šubašić-Stetinius 1945. St.) — 24. (1950.. 25-46. br. (1941. 1. —. Hrvatska (Buenos Aires). br. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". XI. IV. u vezi jugoslavenske okupacije Trsta. 5. br. Kanada).). g.) (19. g. g. (Winnipeg.). S.). (82. 571-75.).). 14. (1955. 1393. 235-53.).). Ante]. 12. 13. (1949. 576-81. II.). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. vidi Sinovčić. Perić. 126-35. 20. 11-16. srpskoj i stranoj štampi".). (1952. 10-18. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).) — 15. (1950.. (rujan). Marko. s. 48. "Hrvatski Oslobodilački Pokret. (prosinac). (1951. "Medju barabama. Vladka Mačeka)'. Hrvatska Revija (Buenos Aires). P. —. br. 2. (269.-1899. (13. Hrvatska (Buenos Aires). (1955. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). "U Carigradu.) — 4.).) (10. XII.). 15-24.-128. članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima. br. 11. Hrvatski Kalendar 1953.. (1953. (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". 2. VI. Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. što.[osta] St. III.". s. 6. 11. (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). IV. br. g.). br. g. Hrvatska (Buenos Aires). . (74. (1951.). s. sv. "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu".). (kolovoz rujan). "Sedam upitnika". Osoba i Duh (Albuquerque.). Vidi opasku 182.-1900. 2. g.) (8. 11. Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko. SAD). [—] A. (55. 5. Izbor (Buenos Aires). (264. 12. 4. 3. Kalendar Hrvatski Glas 1959. 19-35.-8. IV. I. br. g..) (listopad). Hrvatska. 5. (Uspomene Dr. [Pavelić. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 4. 7. (1956. 1. 3. —.). (76) (20.) (16. 12. "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". (Buenos Aires).). g. zašto. P. I. g. Hrvatska (Buenos Aires). 7.). (Buenos Aires). s. "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". s. (1954. "Država Hrvatska živi. Brastvo (Toronto. vidi Subašić. br. 11-17. VII. —. (54. "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". [—].). 10-19. sv.) — 3. [—] S.). P. Kulturno-politički Zbornik 1949. g. N. br. "Pod orlovim gnijezdom. 7. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". Kanada).-7. s. s. "Značenje i uloga emigracije".) (17. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. "Vodj opet govori.) (15.) (10. (1959. Hrvatska (Buenos Aires). "U Zagrebu. g.). s. 15-28. Josip. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja".). Kanada). sv.. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". 4. (1952. ove rasprave.. (1958. (srpanj-kolovoz). 1. O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta". (49. "Britanci i Draža Mihajlović". 5. "Vukadinova treća žena. s. II. (197. 6. Pavlović. br. (1958.) (6. 3245. —.). (80. s. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. —.. (110. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893. —. g. 4. Kulturno-politički Zbornik 1950. S. S. (1955.). 439-44. gdje. —. 6. "U Novopazarskom Sandžaku. g. 194-202. Ante Smith] Observator. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". K. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena). —. (266. br. [—] As. (1957.) (7. (252. s. (Buenos Aires). sv. sv. (Buenos Aires). "Atentat na Cuvaja. vidi Bosnić. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". g.). kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas. Hrvatska (Buenos Aires). 6. [Pavelić. s. br. sv. 5. 4. (1959. "Bitka na Lievča-Polju". (Buenos Aires). [—] A.-3. br. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. s. (Chicago). g. Bazilije. S. g. Hrvatska (Buenos Aires). 7. "Gjulhisar. g. "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895.). g. g.(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". 8.). 22.). 107-14. "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima". "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')".).) (1. I. (77. (2. 3. (1952. (1948. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".. —. —. 21. XI. "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". IV. Hrvatska (Buenos Aires).) (18..). (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". Hrvatska (Buenos Aires). g.). M. Pandžić. "Lička solidarnost. (105.) (18. (13. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". s. —. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". XI. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. 5. —.-12.) (5.). (travanj). 10. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 31-55.) (1. Hrvatska. "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću".). Hrvatska (Buenos Aires). br.-270.184 Osterman. g. —.) (10.). br. s.. (207. [—]. 185 —. "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". (prosinac). —.).

. (25. 1941. III. Izbor (Buenos Aires). Radića. Marija. 20-24. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. sv. Marije Radić. Rover. Radić. 45. vidi Bogdan. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941. (1955. —. Jure. (prosinac). Hrvatska Revija (Buenos Aires). 478-492. Radića". —. "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". 4.. —. s. g. Slobodna Riječ (Buenos Aires). (prosinac). 6. "Dr. "Hrvati i Jugoslavija. Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". i 152. br.).). (studeni). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. (21. 5. (Winnipeg.). s. Radić. "Milan Šufflay. g. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". ove rasprave. 13. VI. (1954. 3. 1. (1949. 475-83. (1948.-51. g. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". 4. VI.). i 5. 1928.) —26. (studeni). g.". uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. 17.). br. "Preludij Rimskom Ugovoru. 3. 44-47. s.). Drina [Madrid]. Povodom interview-a dr. 25. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Kanada).). Pešelj. 29. Drina [Madrid]. Ante.. "Ante Smith Pavelić: Dr.). 25-29. "Dalnji odjek izjave Dra. 2. IX. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. 4. (lipanj). Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". Izbor (Buenos Aires).-15. (1955. 20. Sloboda (Buenos Aires). s. br. —. "Rimski Ugovor. pseud. g.186 —. Hrvatski Glas (Winnipeg. Osvrt na politiku dr. g. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka". br. 15. 45.). g. Hrvatski Narod (Zagreb). Slobodna Riječ (Buenos Aires). ove rasprave. g. (ožujak-travanj). —.S. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). "Osnutak 'Crne legije'". 19-21. 3. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Sloboda (Buenos Aires). Ivo. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". sv.". (1949. Vladka Mačeka". s. Srećko. XII.-7. 31. sv."'. g. s.-21. (1956. 5. Vidi ovu bibliografiju. br. Ratković. (1959. 213-39. br. (1956. s. Kanada).). Ivo. Mato.). Perić. 49. Vinka Kriškovića". 22. Pernar. 4. (28. Hrvatski Glas (Winnipeg. . Kalendar Hrvatski Glas 1954. (prosinac). 14. s. (1958. s. Ivan. Povodom smrti prof. Rieger.)". 4. —. Beneša". Radića. "Hrvati i Jugoslavija". 50-51. (1957. 2. sv. Bogdan.. Fetričević. (studeni-prosinac). "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". 52-59. —. 9. br. 2. 1. 154-60. Slobodna Riječ (Buenos Aires). (siječanj). g. (1959. IX. br. 299-318. (21. (28.. g. (rujan-studeni). Slobodna Riječ (Buenos Aires). 24-31. (1950. g. 329-34. Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)". Piligrin.).. u Zagrebu]. 3. 1. Raić. 48. Stjepku Brozoviću. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (14. 7. (ožujak). 1. VI. 1903. g.). "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". Kalendar Hrvatski Glas 1957. 40.). Kanada). 24. 4. Sloboda (Buenos Aires). Branko G. 2.. "Tragedija dr. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. (1954. (1955. Vilko. S. s.). g. SAD). dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20.). Franjo. g. Pavelić i njegova vlada. Vidi opasku 108. (1953. —. 32-52. 65-76. sv. (1959. g. 12-16.[tijepo]. (veljače). 8. Kanada). g.). sv. Osoba i Duh (Albuquerque.) — 50. pseud. "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. XI. XII.. ove rasprave.). Hrvatski Glas (Winnipeg. 26-41. 6. g. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". s. A. g. (Winnipeg. sv. (1953. g. 1. 1941. "Dvadeseti lipnja 1928. 4. sv. s. "O radu Hrvata u U. Osvrt na članak E. br. dana 24. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 10. —. br. —.. (lipanj). 1.). XII.). s. [Izjava sucu istražitelju. br. Hrvatski Glas (Winnipeg. za vrijeme prošlog rata". 7. (rujan). 187 —.-4. Vidi opasku 19. Planika. (veljača). sv. br. (1957. (1949.-6. Kanada). VII. (1959. VI. 521-43. (1954. 21. Kanada). Vidi opasku 152. (listopad).A. Stjepan. i 1942. s.). g. godišnjice smrti 18. s. —. "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". (prosinac).). s.). 5.). —. 19. 4. Vlaho A. Stojadinovića 'Izboru'". 4. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". 21. Pismo je upućeno iz Zagreba 6. vidi Lendić. Perše. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1931. Rajković. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". Stjepan. (1949. "Kulturna demokracija. sv. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom.). 27.. 5.). 3. (lipanj).). Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. s. II.. (1955. "Problem hrvatske inteligencije.. "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". Dobrotom udove S. g. X. 2. In Memoriam — Prigodom 25..

br. Đragovan. s. Josip. Hrvatska (Buenos Aires). (srpanj).) — 17. br. 4. "Jedno značajno pismo Dr. (lipanj). Drina [Madrid]. Milan. g. [—] M.)". "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina". VII. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". 1. Danica (Chicago). (1949. (1958.). V. 1. 5. 2. (6. (1959. 14. X. g.'".). Mile. — Vidi opasku 152. 6-7. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima. Tomas.). —. "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije".). 45. IX.) (18. "Jedna epizoda iz hrv. (prosinac). .-1941.). br. br. Vladka Mačeka". sv. 120-26.-8.) — 13. (1954. (252. br. g. s. Izbor (Buenos Aires).). Josip. "Bauerov memorandum". Marko. g. 163-65. organizacija 1920. 16-21. (lipanj). VI. (1955. Ante.). (studeni). (249. Uspomene. g. Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934.). " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. g. (Chicago). 43. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). ove rasprave. g. br. (127. X. Uz ostalo uspomene iz travnja 1941.". 1914. 146-47. (26. i politika hladnoga razuma". 10. "Nadbiskup Stadler". 145-53. 3-1l. (29. objavljuje se uz komentar po prvi puta. Sinovčić. Vidi opasku 152. 13.. Ivan. br. (25. s. 6. br. "Mussolinijeva ljubav za ustaše". Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949.). (1956. 6.).-7. —. "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića". vidi Leon.). Godišnjak (Kalendar) 1935. s. (1938. Hrvatski Narod (Chicago). br. 4-8. sv. Ante. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). 24. g. Srpska Zastava (Buenos Aires). Ante. Hrvatska (Buenos Aires).-12. g. —. 29-35.).). 19. "U obranu pok. 29..). —.). g. —. br. . 1955. V. (251. Dantea (Chicago). br. XI. s. 7. Ante. (13. Mile [at]. Slobodna Riječ (Buenos Aires).) (8. Razgovor s Dr. vidi Pavelić. 11.).).. 40. br. g. s. 10.). Drina [Madrid].). Hrvatski Kalendar 1950. s. s. Valenta. koje su joj predhodile. 7. 4. 7.). (1955. Marijan. s. br. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". VII. V. 35.). Guillermo A.-12.-128. Štitić. 28. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". "Kako je bio predan Split Italiji".). vidi Subašić. (157. g. 7. s. Ivan. (10.).).). Subašić. 169-175. 4. 38.188 S. Većeslav. g. (studeni-prosinac). Ivan. Šuljak.-2. "Šupilo u emigraciji. od 20. Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. (lipanj). Hrvatska Revija (Buenos Aires).V. —. br. g. Josip. Vilder. * Šepić. novije povijesti". Šarić. Starčević.).lipanj 1915. 7. IV.". "Riječ vojnika: Politika strast. br. Vidi ovu bibliografiju. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. Danica (Chicago).) (10. g. 4.-44. 1444.). Milanom Stojadinovićem. 2. (1955. 10. 41-98. Ispravak u br. Vitaić Jakaša. Izbor (Buenos Aires). s.-9. N. 21. VIII. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g. ove rasprave. 1959. (1953. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". (1955. III.).).-15. ove rasprave. (1960. (1959. (Buenos Aires). 10. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor. (prosinac). Blaško. Nikola N. g. (133. br. vidi Perić. (8. Šola. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. IV. VII. Stojadinović. Dinko. 1935. Glas Kanadskih Srba (Windsor). Miroslav. 189 Štir.). Tortić. (1953. u Šibeniku. g. br. 11. (1954. 335-47. (srpanj). (1959. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. Drina [Madrid]. Vikario. 11. VI.).) (18. (1950. s. 8. (rujan). do 1941. travnja 1941. Hrvatski Domobran. Ante Štitića". Tomić. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". "Domovina i Iseljena Hrvatska". g. Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. 1. 8. br. I. Vidi opasku 152. (1955. Hrvatska (Buenos Aires). 29. 29-33. Varoš. br. Starčević. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'". vidi Frank. (prosinac). Hrvatska Omladina. 5. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke". "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. (1954.) (21. Stovjejko. 568-73. 12. 43. (21. s. (1952.. Janko. Hrvatska Revija (Zagreb). g. i 25.-1925. 3-4. 1.).

-1955. Hrvatska Riječ (Belgija). Vjesnik u Srijedu (Zagreb). tjednik. Hrvatska (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). sv. posljednje dvije godine polumjesečni list. Glas Sv. 7. Kulturno-polički Zbornik 1949. g.-4. Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović. —. 4. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. br.-120. s.) (4. Drina [Madrid]. 3. 1941.). br. Ustaško glasilo. "Na povlačenju s hrvatskom vojskom". časopis. —.). 599-604.. 1947. Y. (3. br.-1944. Rujan-listopad 1944. 1. (1955. Vidi opasku 59. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". 1. s. 25-42. s. br. 10 svezaka povremenih brošura. (1956. 96-102. (9. 4. g.-2. Slobodna Riječ (Buenos Aires). br. Jedan osvrt na Račkog. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. 11. (1953. Hrvatski Glas (Winnipeg. (siječanj-veljača). Vrančić. Žagar. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953.-224. (1958. pseud.). 120-28.). [—]Aziz Čengić. 8. Hrvatska (Buenos Aires). Veljača 1943. "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića".). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). br. Antuna (Buenos Aires). Ivan. Croatia Press (Rim. —. 1943.-37. 63-81. Giunio-Zorkin?]. g. Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". XI. Leopold. 7. 2. (1951. "Izvori hrvatske politike. ove rasprave. Afera Huske Miljkovića.-21. 15. (1959. proustaški. g.1959. (ožujak). "Prof. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. (Beč: Muslimanska biblioteka). br. 1951. Vjekoslav. g. (Buenos Aires). s. Slobodna Riječ. Filip Lukas. g. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani.190 —.). "Put u Foču 25. 59-64. 7-13. (1953. (Beč: Muslimanska biblioteka). mjesečni. Bekić. (223. (1952. "Snaga istine. 21. Cleveland. g. (lipanj). br. 24. vidi Belobrajdić. Danica (Chicago). Kanada). VI. 14169.-8. —.). 1939.) (6. Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires). "U službi za Hrvatsku". 6.). g. Nezavisan. (Buenos Aires).-1956. [Zulfikarpašić. 1955. g. Mr.-1959. Glasilo HSS. Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani.). C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949. 45. mjesečni bilten i časopis. i M. godine". Adil]. 44. 36. (119. J. Kanada). g. Bosanski pogledi (Beč).). s. 11. br. Zagreb.. Nezavisan: do 1955. 3. (141. ove rasprave. 191 —. Drina [Madrid]. Ustaško glasilo. Strossmayera i Starčevića". X. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). 20. (1955. Uspomene. Zrinjanin. g.). "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. 1949.). I.-1956. s. br. 7. tjednik. I. Izišao samo jedan svezak. "U spomen travničkim žrtvama". Nikola. "Za volju istine". —. 44. (1959. Hrvatska (Buenos Aires). (1959. "Luburićeve izmišljotine [Izjava]".IV. —.). XI. Hrvatski Glas (Winnipeg. SAD). Vucković. [Dr. Godišnjak 1957. 31. XII.).-1958. Bosanski Pogledi (Beč). "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". (Buenos Aires). (listopad). br. "Prošlost na optuženičkoj klupi.). Vidi opasku 162. X. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Madrid. "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu". . g. br. 1958. Vitezić. —. g.[anko]. 1949. ove rasprave. (1925. s. Vidi opasku 106. 4. —. (1957. (studeni-prosinac). Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. 1953. Hrvatska. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda".-1956. 1949. Osoba i Duh (Albuquerque. New York). "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji".). Tajne 'Kabineta u sjeni'".1945. 44-55..). Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". 1. 10. s. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". Uspomene. časopis.).". Godišnjak 1957. s. (203.) (10. Nezavisan katolički. 1942. ove rasprave.). "Politika dra A. M. (travanj). od tada nacionalistički. Vidi opasku 179. (Buenos Aires). XI. 1951. (Buenos Aires). 3. —.) (17.".

Glasilo HSS. Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca. Ustaško glasilo. 1953. Belgija). I. 1948. 1949. mjesečni list. Nezavisno nacionalističko glasilo. Hrvatska Zora (München).-1959. Nezavisan. Ustaško glasilo.-1955. 1958.-1959. Glasilo HSS. Osoba i Duh (Madrid. 1951. Nezavisan. časopis. 1953. Hrvatska RijeS (Ohain. časopis. 1949. mjesečni list. g.-1959. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). 1938. Ustaško glasilo. Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. 1953. 1949. 1949. Glasilo Hrvata muslimana. 193 Nova Hrvatska (London). Smotra za narodno gospodarstvo. koji su nedavno napustili domovinu. književnost politiku. Katolički kalendar. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires). 1935.-1959. 1950. 1958. 1951. Ustaško glasilo. . polumjesečni list.-1959. tjednik. Polumjesečni časopis. povremeni mimiografirani list.-1958. Švicarska]. Engleska). Hrvatski Dom [Fribourg. Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke.-1959. Glasilo HSS. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires).-1959. mjesečni list.-1959. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. Svijest (Denholme. Hrvatski Domobran. Hrvatski Glas (Winnipeg. Kanada). časopis. 1952. Glasilo Hrvata.-1959. SAD).-1959. Slobodna Riječ (Buenos Aires).192 Hrvatska (Buenos Aires). (1902. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. Hrvatska Država (Miinchen).. knjižnica i časopis. Kanada).-1959. 1959. mjesečni list. časopis. Albuquerque.-1950. Hrvatska Misao (Buenos Aires). časopis. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Islam (Pariz). povremeni mimiografirani list. 1951. mjesečni list. 1956. Glasilo Hrvata muslimana.-1959. Hrvatski Kalendar (Chicago).-1955. Izbor (Buenos Aires). Vidi opasku 17. Republika Hrvatska (Buenos Aires). Nezavisan katolički. Ustaško glasilo. mjesečni mimiografirani bilten.-1952.. 1955. ove rasprave.).-1959. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. Nezavisan. 1949. Hrvatska Misao (Zagreb). Glasilo Hrvata muslimana. Hrvatska.-1955. 1947. 1941. Sloboda (Buenos Aires). časopis. mjesečni list. 1951. Glasilo HSS.

). kotar Šibenik. 81. Filip. 61-72. 127. 110. Barada. Rudolf. 1918. 74. Belak. Arthur James. 42. Mati ja. 96. Artuković. Balfour. 118. Cavallero. 22. 28. Petar. 103. 83-85. Stjepan. Balen. Bašić. 119. 60. Šandor. Alfred. 51. Carnelutti. Andres. 103. 104. Cesarić. Raffaele. Basariček. vojvoda od Spoleta. Mehmed. 68. Ivan. Crvenković. Bombelles. 102. Jovan. Mehmed. Ugo. Balić. Vittorio. Ambrosio. 100. 27-31. Crljen. Curzon of Kedleston. Galeazzo. Boban. do prosinca 1951. Josip. Savo. predratnom iseljeniku. 116. Ljuba. 82. Bogdanov. 75. 96. Bekić. 128. 117. 1955. Davidović. Aimone. 20. Batušić. 16. 108. Slobodan. 62. Šime. Aloisi. Avdić. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. Ansaldo. 81. Austrija. Bogdan. Čimić. Rafael. Miho. 63. Carnelutti. 63. Cukavac. 108. preselio se u Zagreb. Ernest. 61. 54. Čanić. 141. 100. 12. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. 48. 133. 108. 109. 43. 73-76. U lipnju 1958. Branko. 43.-1941. živio je u Klagenfurtu. Božo. Amadeo. 56. 39. Stjepan (pseud. 73. 38. 120-123. Blažeković. Rodoljub. 117. Ernest. Begić. Brajović. M. 24.-1943. Filippo. 52. Dragan. Vaso. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. Od svibnja 1945. Dragan. Ivan. Čubrilović. Djuro. 67. konzul.. 135. 118. . 135. Cikota. Balenović. 107. 95. Apostolski. 16. do Orlandovog pada. 62. 53. 114. 107. Bičanić. 117. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. Cabas. 63. 95. Čuić. 128. 100. Carnelutti. Čolaković. 68. lipnja 1919. Benzon. Mile. 48. Vladimir. Antić-Čolak. 128. 66. Josip. gdje je ostao do svibnja 1945. Bulat. 140. kasnije Aoste. 117. Bošković. Bresztyenszky. činovnik. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu. Ćudina. Batlak. 60. 76. Smail. Babić. 81. 103. 63. 51. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. 3. 96. 63. 62. Ronald. 105. Dragutin. Ćiril. 58. U siječnju 1952. 63. Josip. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. Dušan. 77. Rade. Vladimir. 135. Brozović. U rujnu 1941. Branko. 94. Budak. Od 1955. Ivo. 109. Mijo. 101-105. 95. Banjanin. Milan. Pučku školu polazio je u rodnom selu. Ciano. Emin.). Casertano. 109. 72. Mihajlo. 27. 1941. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. Bublić. 98. 34. George Nathaniel. Cvetković. 29. 98. 114. Eduard. Bzik. 100. Andrija. Edo. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu.. Uglješa. Butozan.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. 95. Buć. 94. Danijel. Miroslav. 110. to Orlando's Fall. Bajić. 95. 60. Boško. Campbell. 10. Danilović. 95. 72. Krunoslav. Antolić. 62. Berković. Alfieri. 128. Pompeo. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. Slavko. Dino. 63. 65. 128. Josip. Dragiša. 95. 141. Ivan. Bauer. Bakarić. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. Giovanni. tal. Beneš. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. na otoku Prviću. Alajbegović. Anfuso. 63. 104. svibnja 1922. 129. Vilko Rieger?). Balen. 119. Vilko.

Deutsch-Maceljski. Hadžić. 76. Heraković. 76. Helmuth. Kolak Rudi. 118. Adolf. Roko. Jurinčić. 120-123. Lovre. Gregorić. 91. Dugonjić. Kosanović. metropolita. 50. 72. Irena. 34. 28. 101. Andrej. 72. Ilić.. 57. Lorković. Diminić. Gavro. 113. Gavrilo. 25. čin. 36-40. Filipančić. 10. Bogoljub. Stjepan. Jančiković. 35. 27. Horvat. 51. Milan. 22. patrijarh. 113. Edward Mandell. Jareb. Milutin. 120. 52. Degrel. 79. 116. 23. Krizman. Gaži. Kovačević. . Jovanović. Evgenij. Vladimir. 71. 43. 94. Kosanović. Nikola. Jovanović. 71. 127. Obren. Mladen. Vekoslav. Khuen Hedervary. 132-135. Dušan. Tomo. 119. Klaić. 30-32. 12. Jelačić. Frank. Gavrilo. 111-113. 117. Stjepan. 95. Radmilo. Gosar. House. 52. Mitar. Kranjčević. Rade. Dožić. Kovačević. Friedjung. Jurišić. Košak. Lissance. 85. Farolfi. 115. 64-67. 71. 121. Vladimir. Vladimir. Petar I. Kumičić. 56. 133. 62. Juraj. Dragojlov. 111. Josip. Latković. 35. 69. 54. 67. 82. 16. 35. 110. 34. Luburić. Kopp. 79. Djuras. Karol. prva žena Vladka Mačeka. Božidar. 90. Hitler. 46. 129. Ivica. Dragoljub. Jalžabetić. Milan. 128. 80. 36. 14. Mihail Ilarionovič. 85. Halder. Brana. 73. 68. 16. Farkaš. Milan. 77. Jevtić. 116. 81. 78-80. 61-65. 100. 20. 95. Gavrilo. 118. 136. 115. 57. Folnegović. Stjepan. Fran. 41. 61. Dragutin. Edvard. 68. 14. 78. Marko. 100. 19. 97. Kavran. 51. Ivo. 71. 88. Kaliterna. 84. 36. Filip. 36. 141. Guzzoni. Pavle. 96. 32. 42-47. Erwein. Krbek. 60. 105. Živan. 96. Ilić. 49-52. 63. 58-60. Petar II. Andrija. 76. 28. 137. LeRoy. Stevo. Gojković. prota. 97. 86. 65. 34. 75. 99. liječnik. Slavko.. Gaži. Jakovljević.* Alf redo. 67. Gjalski. 128. Anton. 118. 48. 98. 51. Edmund. Kvatemik. Konstantinović. 32. 129. 73. 43. 43. Sveto. 10. 138. Marijan. Jelić. Kulovec. Karadjordjević. Ilić. Kalibarda. Karadjordjević. Kvatemik. 65. 74. Javor. Joca. Kovačević. 111-115. 118. Freundt. Heinrich. 128. Kasche. 133. Augustin. 56. 57-59. 80. 80-83. 117. 77. 133. 92. Zdenko. 56. Kaleb. 122. 129. Hefer. 57. 129. Djalski. 95. 113-115. Erih. Javor. Mile. 90. 42. 29. Frković. 54. Franjo Josip. Kuštrić. 132. 77. 115. Djukić. Sava. 102-107. 102. 46. Jovanović. 74. 57. Milojko. 83. 69. 76. 48. 114. Rato. Stjepan. Marko. 33. Fedor. 29. 15. 82-85. Kutuzov. Jure. Stipe. 98. Branko. 22. Djuka. Dožić. 141. 74-76. Ivo. Habsburg. 128. Silvije Strahimir. Leo. 103. Vjekoslav. Drakulić. 73. Jukić. Jelašić. 24. 14. Lobkowicz. Maček. 118. Glaise von Horstenau. 103. Arnold. 111. 15. Djurašković. 42. Nada. Frković. 117. Gavrić. 75. 10. Kosorić. Klofač. 103. 14. 120. 31. Milan. 48. 102. 95. 51. 94. 64-67. Marko. 119. 100. Jakov. 28. 50. 47. 84. 41. 101. Ante. Kemfelja. Mirko. Bogoljub. Karamarko. 125. 42. Slobodan. 129. Hodža. Karadjordje. Košutić. 121. 56. 77. Stevo.196 Dedijer. Veljko. Klaić. Kecmanović. Karadjordjević. 87. 32. 107. 47. Gagović. 116. Krnjević. 115. 64. 125. Lepić. Gavrilović.. 32. 16. 20. 128. 16. Olga. 136. 81. 128. Ljuba. 36. 128. 117. 11. 14-17. 21. 50. 80. njem. 16. Vojo. 115. 95. 99. Lisak. 98100. Janjić. 26. 31. 132. 45. 42. Lukas. 113. 76. 174. 34. Jareb. Jere. 13. 133. Milivoj. 63. Ivanko. 28. Andrija. Horić. Hohnjec. 14. Voja. Mihajlo. 134. Korsky. Lorković. 58. Zvonko. 70. Francetić. 133. Janković. 197 Košutić. 87. Djuričić. 13. Kuprešanin. Glojnarić. Grivičić. 129. Ivo. 83. Jovanović. 128. 98. 16. Milovan. 28-31. Josip. 93. 32. Aleksandar I. Ivica. Grol. Dušan. Fran. 28. 74. Alan. Frank. Kulenović. 76. Gošnjak. Drljević. Kvatemik. 81. Ivan. Karamarko. Mihajlo. Ljudevit. 10. Eugen (1825-1871). 19. 98. 39. 101. Katić. Duić. Dušan. 108. 32. 111. 59. 50. Ivan. Jovanović. 85. Josip. King. Hinko. 35. 95. Danilo. 93. 122. 11. 98. 43. Siegfried. konzul u Zagrebu. 96. 72. Ivo. Oton. 74. Edward. 60. njem. 16. 66. 97. Asim. 66. 15. Grdjić. Kuvedžić. 46. Blaž. Radovan. 128. v. 67. 107. Kramarž. Džafer. 122. 130. Greiner. 130. 52. Knezović. Sekula. 118. Joca. Djaković. Djilas. 77. Ilija. 76. Blaž. Tomo. Radoje L. Slavko. Germogen. Hebrang. Paško. Korošec. 116. konzulata u Zagrebu. Karčić. Doerfler. Franz. 21. Alexander. 129. Kardelj. Vaclav J. 11. 59. 134. Mate. 66. 28. 31. Herenčić. Grey of Fallodon. 53. 59. 121. 47. 56. 98. 103-105. 30. Levntal. Lohr. 78. 58. Vjekoslav. 43. Jelinović. 13. 95. 80. 116. 18. 54. 117. Mihajlo. Jurčić. 96. Gaščić. Forges D'Avanzati. Knežević. 66. 95. 31. 79. 135. Mate. 28. Krajač. 76. Derenčin. Alija. Grk. 46. 89. 94. Ilija. Ksaver Šandor. vidi Gjalski. veleposjednik. Isa. Kovačić. Josip. Kren. 20. 114. 97. 17. Končar. 108. 115. Roberto. 130. Eugen Dido. 27. 95. Došen. Zvonimir. Karadjordjević. Stjepan. 66. 117. 82. 50. 95. 52. 81. 79.

Pavelić. Vladimir. tal. 11. 54. 17. 38. Raić. Joe. Milan. Vladeta. Nikola. Ivan. Lav. Stepinac. Orešković-Krntija. Strossmayer. 24. Roatta. Franjo. 75. 120. Aleksandar. njem. Pavičić. 20. Popović. Nikola. Joachim. David Hunter. 98. Perčec. P. njem. Maglajić. 32. Rački. 41. Ljubo. 53. Slavko. 117. 62. Vittorio Emanuele. Ninčić. 113. 121. 43. Osterman. Protić. 10. 95. Šegvić. 108. Sarkotić. Prodan. 62. 129. Stijepo. 115. Magdić. 10. 138. Herman. Maček. 51. 25. 51. 106. 105. Starčević. Feliks. 85. 92. Rendulic. Mirko. Marija. 94. Vladko. Mile. 40. 130. 114. 68. Supilo. 95. Stražnicki. Predja. Erich. 51. 34. 30. Aleksandar. 71-77. 128. Popović. Počuča. 25. Petrović. Šarić. 13. Josip. 50. Nikolić. Marijan. 116. Nikola. 57. 56. 34. 108. 131. Josip. Ivo. Nikola. 37. Boro. 46. Papić. 75. 10. Starčević. 108. agent. Franjo. 94. 43. Nikola. Rušinović. Vlado. 120. Gustav. 108. 132. 43. Vanča. Julije. Pernar. 92. 90. 12. 83. 101-116. Šatrić. 73. 82. 46. Ivan. Perić. 80. Obrenović. 10-13. 44. Dragutin. 141. Mato. 22. 141. Niedzielski. Šehović. 22. Ante. Perić. Sekulić. 77. 20. 53. Milićević. Fridrih. 14-16 Starhemberg. Rodd. Stakić. Stalin. Košta St. Stojadinović. Moranda. 112. 59. 122. 33. 11. 107. 135. Mussolini. Ostović. 94. Nehajev Cihlar. 44. 25. Mirković. 30. Puk. Mario. 83. Vuk. Matković. Srkulj. 99. Rajić. 74. Josipa. muftija. Mikac. Ernst Rüdiger. Maslarić. Nikšić. Meštrović. S. Enno. František. 127. Servatzy. 73. Cvijetin. Radić. Dragan. Nikolić. Murgić. Ante (1889-1959). Jure. 11. 32. 56. 127. Ivo. Alojz]. Radić. 118. Derviš. Steinfl. Mehmedagić. 117. 128. Nevistić. 83. Ante. Majcen. 85. 98.113. Ante. 23. 19. Marko. Šegrt. Rajković. 98. 43-50. 28. Rademacher. 95. Mandić. 27-29. 53. Draža. 48. 108. 100. 96. Mata. 95.. 11. 100. 67. Jozo. Ivan. Stojan. 44. 113. Peričić. 105. 99. 108. Skoliber. Agnes. 60. 50. Mihajlov. Stevo. 74. Rogulja. 76. Robotti. Hazim. 88. Mihovilović. 27. Pavao. 117. Mesić. 42. Novaković. 133. 117. 53. Krunoslav. 85. 19. Radić. Radić. Vilko. 12. Božidar. 74. 93. časnik. Obrenović. Savo. Josif Visarionovič. 37. 69. 130. 15. 81. 98. 90. Pucar. 103. 94. 95. 99. . Nikola. 52-86. 12. 98. Sinčić. Enver. Puniša. 34. 75. 16. Mameli. Steeb. 30. 93. 128. Masaryk. Maček. 23. T. Mile (1862-1917). Ivan. Milorad. 51. 77. Lazar.. Stojnić. rodj. Djuro. 113. 25. 67. 96. Matija. policij. Miloš. 68. Miloš. 50. 74. Nikić. 96. 129. Mortigjija. 54. 199 Sachs. Novak. Marija. Scialoja. Mazzura. Sinovčić. 113. 44. Lothar. 133. 47. 127. Stadler. 20. 130. Pavle. 128. Milivoj. 51. 21-23. 20. 62. 117. Rubčić. 95. 98. Mihailović. 38-40. 133. 100. 113. 104. 65. 82. 47. 84. konzulata u Zagrebu. 55. 79. 136. 50. 33. 74. 26-36. 41. 67. Mara. 77. 129. 51. 123. Petričević. 121. 35. Martinović. 135. Milutin. 62. Pečnikar. Stjepan. Pejačević. 33. Ivan. 53. 78. Josip. 109. Pucelj. Mirković. Mazzura. 11. 113. 12. Ivan. Starčević. 100. 13. Nassenstein. 67. 97. Stjepan. 28. 121. Nastas. Vjekoslav. 17. 14. 28-32. 15. Aca. Moškov. 134. 115. 31. Rintelen. 113. Vladislav. Gustav. 108. Obrenović. 50-52. Mijo. 119. 32. Marjanović. 51. Fran. 22. Sušić. Mario. Pavelić. Oršanić. 49. Tias. 32. Seitz. 23. izaslanik Alfreda Rosenberga. Makanec. Alojzije. Ratković. 135. 43. Kerubin. 131-134. 46. 29. 62. Perčević. Mile. Ninko. Matasović. Svetozar. 81. James Rennell. Ivo. 134. Marko. Mihajlo. 118. Milan. 128. 29. 68. Mitterhammer. 101. Simović. 67. 131. Maček. Rapp. 102. Šime. Božidar. 51. 49. 75. Singer. 63. Pavlović.. David. 120. 76. 136. Neubacher. Maček. 118. Stöckelle. 79. 70. Blaško. Djuro. Rasim [Rašin. Momčilo. Miljković. 102-104. 129. Spaho. 43. 58. Smičiklas. 55. 80. 36-39. Stjepan. 128. 81. 60. Zlatko. 37. 118. Stanjek. 76. 114. Vittorio. David. 97. 33. 88. Milatović. Božo Ž. Branko. 49. 97. 20. Ivo.198 Maček. Marković. 133. 60. Josip Juraj. Matošić. 22. 129. Vladimir. Maletke. Sunarić. Huška. 60. 100. 18-20. 99. Andrej. 18. 50. 68. 52. 45. 48. Tomislav. 112. Petanjek. 20. Stjepan. Mrazović. 103-105. Schmidt-Richberg. 89. 38. 106. Benito. Tomaš Garrigue. Carlo. Velja. 45. 87-91. Srebrnjak. Orlando. 19. 14. 58. 33. Pribićević. 19.. 35. 127. Milan. . 94. 45. Nedić. Ante (1869-1936). 74. 14. 104. 43. 63. 14. Pavle D. Rukavina. Ranković. Pašić. 32. Vinko. Vlado. 17. 26. Maksimović. 121. Ribbentrop. Milan. Jure. Ida. 16. Ladislav. Radića. Ivica. Marijan. 13. časnik. 133. Nikšić. Napoleon Bonaparte. Franjo. 16. Radovan. 113. Vlaho. Navratil. Omrčanin. Lovro. Bogdan. 39. 61. Smoljan. Maksimilijan. 27. Mastalović. 99. 27. 100. Mehmed. 83.99. 34. 71. Pavelić. Ante. 97. Tadija. 28. 103. 25-36. 85. Miljuš. Dušan. 88. C. 128. 135. 67. 118. 19. 97. 20. Ante. Rauch. Pavelić Smith. Stanojević.. Francesco Giorgio. Sforza. Sertić. Milan. 17. Ivan Ev. Josip. 98. Račić. 39. njem. Mijatović. Predavec. 95. 117. 77. Ribar. Maček. čin. 74. 11. 57. Bariša. Miller. 82. Šenoa. Branko.

Ujević. 121. . 133. 49. 141. str. čin. Vesnić. 78. 113. 80. 78. 20. 120. 75. Štitić. 48. 74. 118. Šuljak. Dinko. Lujo. Ante. Trifunović. Vilder.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. 80. Miša. 53. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. 38. 104. 81. 113. — bilješka br. Mata. Štitić. odozdo. 113. Tortić. 109. 65. 95. 43. Tomašić. 113. Žutić. 12. 125. 118. 24. Medjutim. 80. 96. što molimo. 28. Milenko. Većeslav. Vitez. 141. 16. 61. Antonio. 69. 47. Ante. M. 105-108. 42. 127. Šutej. 114. Tarabaić. Švehla. 6567. (Kosanović.. 116. Y. Thaler. 81 X. 96. Vjekoslav. Ante. Trbuha. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. 66. Marko. 127. 78. Lujo. Juraj. Uzunović. 81. Grga. 97. X. Tuškan. 96. 20. 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. Šolc. 120-122. Benjamin. redak 1. Tasić. 71. tal. 4. Adil. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". Trifković. Trumbić. Zekić. Miloš. 130. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. Mirko. Tomić. nego prota Samuilo Popović. Branko. 95. Zimperman. Ljudevit. 111-115. Nikola. Marko. 127-129. 57. Hrvatska politika 1895. Vlajić. 76. Vaja. 37. 66. 81. 53. 81. Vukmanović-Tempo. Veršić. Živković. 37. Tamburini. Antonin. Tomašić. 113. 63. 49. Josip. 27. 71. Djordje.. Woodrow. 48. J. 77. 23. 118. 112. 32. Torbar. Wiskemann. 72. 114. Šramek. "Vazduh" ili N. Vrančić. Svetozar. Vladimir. Miloš. Josip. Šprljan. Ljudevit. Zacharia. Ljuba. Toth. 28. 50.. 73. Veesenmayer. Vutuc. Karlo. 53. Elisabeth. Nikola. 21. 48. 95. Božidar. mornarički kapetan. zvala se osoba. da se ispravi. 92. 119. Zulfikarpašić.. 63.200 Šišić. 81. 57. Varoš. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". nije to bio Kosanović. 33. 81. Josip Broz. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". 113115. Vokić. 67. N. Vasić. 127. Tito. do 1918. 120. 89. Mr. Velja. 56. Ante. 16. Tiskanje ove knjige završeno je 1. Ferdo. Wagner. 122. Albert. Mate. 10. 57. Blaško. Tolstoj. Petar. 119. Republica Argentina. 99. Šuperina. bu. Šokčević. 26. 132. 16.. 96. 55. Wilson. Zec. Jan. Vukićević. (Mladen Giunio-Zorkin?). 121. Lav Nikolaevič. 17. 83-85. Grigor. Valenta. kolovoza 1960. Ivan. Vucković.58. Guste. Šubašić. 121. 132. 114. Edmund. Buenos Aires. Janko. 76. 32. 128. 14 — piše. 33. Ante. 97. konzulata u Zagre. Dragutin. 74. Miroslav. 64. 48. 100. 115. Tabor.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful