INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1

Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ

Pretisak-Zagreb, 1995.

K N J I Ž N I C A Urednik:

H R V A T S K E VINKO

R E V I J E

NIKOLIĆ

J E R E

J A R E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE
KNJIGA ČETVRTA

J

A

R

E B

POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE

POVODOM MA Č EKOVE AUT OBIOGRAF IJE

B U E N O S

A I R E S

1 9 6 0

Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author.

K N J I Ž N I C A H R V A T S K E R E V I J E

SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC

CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015

. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI .............................................. DO 1918 ... Ovdje je ispravljena i dopunjena............................................................SADRŽAJ PREDGOVOR ................... 10 12 14 22 38 72 74 101 112 113 117 156 194 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije........ DESETI TRAVNJA 1941............... (1959................ KAZALO IMENA ................... DO 1941 ............................................................. HRVATSKA POLITIKA 1941.... DO 1945 .. 1 (str... HRVATSKA POLITIKA 1895.......................... ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI .. HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 ..................................................... 4 (str............ DO 1928 ................. ......): sv.......... HRVATSKA POLITIKA 1919.............................. BIBLIOGRAFIJA .......... 396-447). g........................................ 21-44)....................... Buenos Aires........ HRVATSKA POLITIKA 1929...... 2 (str.................... BILJEŠKA 0 PISCU ...................... BILJEŠKE ... ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji...................................... POGOVOR ............. 191-227) i sv..................................................... sv......................... Predgovora i Bilješke o piscu.......... IX..

nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti. još uvijek čeka.-1945. da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata.predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. Nezavisna Država Hrvatska. te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata.. stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji. Nastala je u podpunoj slobodi. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih . kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. Tih četrdesetak stranica . Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu.-1990..kraljevskih i komunističkih. do 1945. da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne .pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja . Ako mi Bog dade zdravlje i snage. koje i danas terete i tište hrvatski narod. 1895. do danas. zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu. 1945. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora. Kad sam je pisao. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti. mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. te njemačkih i talijanskih arhiva.I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike.

Trebalo bi objaviti njihove dnevnike. do 1986. Zvonka Remete i Mile Budaka. objavljivati korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. 1848. Koliko mi je poznato iz domovinskog novinstva. njemačkih.II Države Hrvatske. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti u domovini objaviti i tu dokumentaciju. u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka Kvaternika. da je potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati. kako ih redakcija naziva .. Ferdo Šišić počeo je već 1928. Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. da je već 1869.) još i danas . Jedna antologija najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi. pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj. Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog djelovanja i raspoložive dokumentacije. nisu se mogli slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. »Slavosrbi« su moralna. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. da će se sa mnom složiti svi hrvatski povjesničari. ako se želi doznati prava i objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete ButrićJelić. sjećanja generala Ante Moškova.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih vojničkih dokumenata. pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. Iako je ta dokumentacija nastala pod okolnostima straha i borbe za goli život. Tu i tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih. prije ili poslije njihove smrtne osude. Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja ratne hrvatske države. Pet svezaka dnevnika hrvatskog politologa. Ta zbirka dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena. četničkih. Drugi izvori. talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. dopisivanje i uspomene.sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke smrti . političara i mučenika. kojom je karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih materijalnih interesa. Beogradski Vojnoistorijski Institut objavio je od 1949. Mnoge od tih izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na svjetlost dana. To je dokumentacija nastala ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Upravo se Starčević neistinito skoro danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«.(1) Te studije dokazuju. da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za razdoblje 1895. Jer nisu mogli pisati slobodno. veka bile su objavljene dvije rasprave mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. bila dana mogućnost da napisu svoja sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti.-1895. vjerujem. Eugena Kveternika (1825.-1941. Poznati hrvatski povjesničar Dr. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika. 173 knjige partizanskih. nema sumnje da se i bez njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Hrvatske. karakterna grupa ljudi. On je u toj borbi išao tako daleko. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. a nisu etnička oznaka Srba. Mislim. U beogradskom časopisu Istorija 20. vrijedni doprinos hrvatskoj političkoj misli. pisao: »Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka.1871. da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet .čekaju na objavljivanje i vrednovanje. Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti. te sjećanja Dra Vladimira Košaka. uspomene njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a. Izgleda. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo. razbacivani i većinom odneseni izvan njenih granica. nacrte političkih programa.dokumenata. Njezini su dokumenti uništavani. U beogradskim arhivskim ustanovama. pisani od suvremenih političara i državnika. kada ističem. koja su skupa s njime bila izručena Jugoslaviji. potrebno je naglasiti. da je prvi zadatak hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju. te ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja.(4) Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. Ističem posebice III djela Envera Čolakovića. ta je dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta.

(6) Franjo Rački. A kako je u interesu Hrvata i Bugara da srpska država bude jaka. Ako zablude dosadanje srpske politike. od pamtivjeka imade uz srpsku i bugarsku i hrvatska država.ako ne i prije .i danas suvremene misli: V »Kakva. 1915. izgleda da su imali mnogo manje kritičnosti prema srpskoj politici od Strossmayera i Račkoga i većinom su ušli u zajedničku državu s velikim oduševljenjem. onda ih čekaju još groznija razočaranja«.1918. nego ustrajno nastavljaju srpskom politikom ekspanzije i ugnjetavanja svega i svakoga koji se nije podpuno poistovijetio sa srpskim nacionalnim interesima. ožujka 1923..(5) Dakle. Bilo bi vrijedno osvjtliti živote i poglede Hrvata. naglasak je na slobodi i sreći bez obzira na brojnost i prostranost Hrvatske i Hrvata. kojom je počeo pokapati hrvatsko jugoslavenstvo. Mladi hrvatski političari. koji su otišli u Beograd koncem studenoga 1918. jer se očevidno pokazala preslabom za tu ulogu. Taj proces napuštanja jugoslavenske zablude bio je uvelike ubrzan ubojstvom Stjepana Radića i proglašenjem diktature kralja Aleksandra. kroz skoro pola stoljeća glavni hrvatski predstavnik jugoslavenske orijentacije. Srbi u biti nikada nisu prihvatili jugoslavenstvo. Usprkos srpskom odbijanju jugoslavenstva od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića do Nikole Pašića. koji su se u međuratnom razdoblju od gorljivih Jugoslovena i graditelja Jugoslavije otrežnjavali i poslije 1928.(8) Tada nastaje polagano napuštanje jugoslavenstva kod hrvatskog građanstva. Mogao bih tako nastaviti nizati osobe i probleme iz hrvatske povijesti prije 1918. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. bilo bi zaista poučno. II Jugoslavenstvo je najveća hrvatska politička zabluda devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Strossmayer je kriknuo: »Srbi su nam krvavi neprijatelji«. Upravo je klasična rečenica Stjepana Radića. Srbi moraju u interesu i svojem i skupnosti računati s ovom historijskom činjenicom. te napiše objektivan njegov životopis. ima biti srpska politika? Ne osvajajuća naprama Bugarima i Hrvatima. u Hrvatskoj. U jednom pismu Račkome iz 1884. do 1918. Uspomene Frana Folengovića većinom su zakopane u starim prašnjavim novinama.posebice u Radićevu radu i životu . da bi s njime mogli tlačiti i iskorištavati hrvatski narod.(7) Iako su Strossmayer i Rački znali vrlo kritički ocijenjivati srpsku politiku. koji su bili članovi Jugoslavenskog Odbora. radi međunarodnih sovjetskih interesa. već složna s Bugarima i Hrvatima na temelju njihovih osebnosti i jugoslavenske zajednice. Kominterna.vraćali hrvatstvu i borbi za hrvatsku slobodu i državnost. o zabludama srpske politike slijedeće . Josip Frank zaslužuje. i sudjelovali u proglašenju ujedinjenja Kraljevine Srba. Slavoniji i Dalmaciji. tj. piše poslije srpsko-bugarskog rata od 1885. kada je Julije Benešić izdavao Harambašićeva Ukupna Djela. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti Radićevim dodirima s Italijom.. Hrvata i Slovenaca. ipak su i dalje ustrajali u jugoslavenskoj zabludi. hrvatski Jugoslaveni ostaju tvrdoglavo u svojoj zabludi od 1848. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno«. i članovi delegacije Narodnog Vijeća. Svako je njih stvorilo posebnu državnu osebinu. . poslije izbora od 8. Nešto više pažnje bilo je tokom zadnjih dvadesetak godina posvećeno međuratnom razdoblju posebice Stjepanu Radiću i Vladku Mačeku. Svako od ovih plemena imade jedno drugoga prava štovati. Isto vrijedi i za ostale hrvatske političare.. U toj političkoj situaciji polovinom 1930-tih godina priskače u pomoć jugoslavenskoj ideji Komunistička Internacionalna. Hrvatska povjesna znanost dužna je istražiti svu kompleksnost hrvatskog jugoslavenstva i srpskog odbijanja te politike do 1918. Jesu li preživjele poslijeratno uništavanje? Dr. Josip Juraj Strossmayer. ali i tu . koji stupaju u javni život poslije 1895.IV bude slobodno i sretno«. dužni su već radi sebe nastojati oko zemljišne cjelokupnosti i državne samostalnosti ove svoje domovine i podupirati hrvatsku narodnu politiku koja nije i ne može biti protusrpska. Tokom 1930-tih godina Hrvati jugoslavenske orientacije predstavljaju beznačajnu skupinu u hrvatskom narodu. U ovim dvjema grupama povjesno istraživanje razvoja političkih pogleda Ante Trumbića i Janka Šimraka. u svojim pismima Franji Račkome. u kojoj bi . znao je više puta razumno reagirati na protuhrvatsku srpsku politiku. ako neuspjeh te politike nije već osvjedočio srpske političare da im valja s kriva puta skrenuti. da se njegova ostavština sakupi i objavi. Njegovo dopisivanje i ostavština bile su sačuvane u ostavštini njegovog zeta i hrvatskog pjesnika Augusta Harambašića u privatnom posjedu još za vrijeme Drugog svjetskog rata. Poslije 1918. tako je u interesu Srba da budu jake bugarska i hrvatska država. veliki hrvatski povjesničar. dakle.: »Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima.. Srbi u hrvatskoj državi.treba objaviti dokumente i osvjetliti još podosta nejasnih i nerazjašnjenih događaja. koje zaslužuju povjesno istraživanje i obradbu. desne ruke Svetozara Pribićevića koncem 1918. Srbi naoko prihvaćaju jugoslavenstvo. inteligencije i političara. linijom federativne Jugoslavije.

odnosno makedonske Bugare -. čije ime nije poznato. koji su godine u politici zajedno sa pravoslavnima radili. Nije u njoj bilo fizičkog nasilja ni bezakonja. vjerojatno su najbolji primjeri Savka Dabčević-Kučar i Mika Tripalo.. bili na udaru fizičkog zlostavljanja muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini. da će na dulji rok upotrebom fizičke sile i bezakonjem uspjeti asimilirati ili uništiti Hrvate.1990. kada su mlade hrvatske generacije bile odgajane u jugoslavenskokomunističkom duhu. Čeha. bio politički ugnjetavan. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen. a hrvatska povijest i kulturna baština bile prešućivane ili krivotvorene. 14. Mađara. da je hrvatski narod u Austrougarskoj monarhiji. austrijskih Njemaca. U krvavoj Odesi. 1867. zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Vladka Mačeka. vraćale su se hrvatstvu kroz iskustvo koje su stekli gledajući komunističku praksu u službi velikosrpstva. Od napadača nije ni jedan zatvoren. Sigurno bi dalji povjesni razvoj. krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena.. Kakva razlika između tih sedamdeset jugoslavenskih godina i pedeset godina hrvatske vlasti u Banskoj Hrvatskoj.). Nema sumnje. da je stara monarhija bila pravna država temeljena na zasadama zapadne civilizacije. leži po mramornim stubama Vidovdanskog hrama. Još ni jedan ubojica. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune na Kulikovu polju. i samo 23. Poljaci bi bez sumnje tražili uspostavu Poljske kao samostalne države. a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje i muslimana i katolika. do Borovog Sela u svibnju 1991. Posebice su u prvim godinama poslije prosinca 1918. Malo je bilo političkih sudskih rasprava u tome razdoblju Banske Hrvatske. Mehmed Spaho piše jednom svom prijatelju. Vodeći hrvatski komunisti ponašali su se kao srpske sluge i srpski panduri u Hrvatskoj. listopada 1919.-1918. katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora.VI svi narodi bili ravnopravni. oktobra 1916. a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. kao i običnog hrvatskog čovjeka koji ističe svoje hrvatstvo. ali također nema sumnje. Slovenaca i Slovaka. te političkih i vojničkih predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. jer na pismu nije navedena adresa. a pet ih. stalna su pojava od prosinca 1918. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Vlada je odmah zatavorila 7 najuglednijih Muslimana. Koriste se korumptivnom upravom. Albance i Crnogorce.«(9) Dr. Na sprovodu je jedan Srbin rekao. 1868.-1918.(11) Politička zatvaranja i sudski procesi protiv hrvatskih politički djelatnika.« bila su prešućivana i ostala zakopana u starim izdanjima. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti objaviti povjesno gradivo i naučno obraditi barem najvažnije političke sudske rasprave i istrage protiv Stjepana Radića. 1945. koje nisu bile većinskim pučanstvom u nijednoj pokrajini. Rumunji bi tražili ujedinjenje s Rumunjskom. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića. III Od 1918. do tada: »Hiljade ljudi ubijenih. evo sada. katolike i muslimane. Komunizam u Hrvatskoj nije donio nesreću hrvatskom narodu samo s komunističkim totalitarizmom nego možda još i više s jugoslavenstvom. Makedonce . bezakonja. Reis-ul-ulema hadži Mehmed Džemaludin Čaušević izjavio je francuskom novinaru Charles Rivet-u u veljači 1919. 270 sela opljačkana i uništena. do 1991. a Ukrajinci ujedinjavanje s Ukrajinom ili široku političku autonomiju unutar Poljske. Hrvata. vodio prema konfederaciji njezinih šest glavnih naroda.(10) Prigodom Radićeve smrti Miroslav Krleža je pisao: »U Odesi je počelo. Srbi smatraju. Sigurno je najvažnija politička . 'jer su to Hrvati'. eto bilanca za VII nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije. da nije bila razrušena 1918. Šesnaest mrtvaca ostalo je ležeći na Jelačićevom trgu.. Ante Pavelića (1929. u 'Kanalskom zavodu'. da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin i srpske vjere«. U tome nema razlike između kraljevske i komunističke Jugoslavije. do danas hrvatski se je narod našao u ozračju srpskog nasilja. pljačkaš... 6 žena spaljeno. oni uživaju sve moguće povlastice. među njima mnoge. među ostalim: »Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni. Andrija Hebrang je izgubio glavu a djela Augusta Cesarca »Žrtve hrvatske političke kratkovidnosti iz 1941. o događajima od početka prosinca 1918. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima. te veličanstvene građevine našega genijalnoga graditelja i kipara Ivana Meštrovića«. Jugoslavenstvo u komunističkoj interpretaciji posebno je bilo pogubno u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. već samo jedne vjere. Mlade komunističke snage. podvala i krivotvorina. Jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti trebao bi biti istražiti sva ta nasilja i ubijstva. gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru da ne treba da znade tko su ti ljudi. U Odesi se klalo. Srbi i Talijani predstavaljali su u staroj monarhiji narodne manjine. Andrije Hebranga. S fizičkim nasiljem i ubijstvima počelo je odmah u prosincu 1918 i nastavlja se do danas. tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici.

do Banovine Hrvatske i sporazuma mačeka s Dragišom Cvetkovićem . PA 15940. »Otvorena riječ.. Isto je tako i s bitnim dokumentima komunističke Jugoslavije od AVNOJ-skih zaključaka iz 1943.«. da su se Srbi i poslije 1918. From June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919 do veljače 1924). pripisan je u bibliografiji Dru Anti Paveliću i uveden u bibliografiji pod njegovim prezimenom (str. da ukaže na novije srpske krivotvorine i podvale. Jere Jareb. obećanja u adresi Regenta Alaksandra od 1. služili krivotvorenim dokumentima. (str. od broia 12. Kod pisanja knjige imao sam novinski izrezak toga članka bez oznake datuma. Od jeseni 1966. falsifikatima. Zašto su Srbi u tim dokumentima prikazivali Šupila kao srpskog plaćenog agenta? Očito da bi ga politički onemogućili u Austriji. Narodne Novine. Srbi su se protiv Hrvata i prije i poslije 1918. da je dokumente krivotvorila Austrija odnosno austrijsko ministarstvo vanjskih poslova. do Titovog posljednjeg ustava iz 1974. Ljubo Boban utrošio je mnogo truda. 34 College Heights. donesene u duhu ravnopravnosti i jednakosti.. Lovro SuŠić. sporazuma Pašić-Radić iz 1925. I tu je zadatak hrvatske povjesne znanosti.. 1908.. Dr.(13) IX Za mene nema sumnje. Ante Filipančić naveden je u knjizi (str. Od jeseni 1966.. da politički naškode pojedinim Hrvatima i hrvatskom narodu u cijelini.. Dodajem i svoju sadašnju adresu. u kojem su Frano Šupilo i Hrvatsko-srpska Koalicija optužili austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunda..(12) Još jedna općenita značajka hrvatskog položaja u Jugoslaviji jest srpsko neodržavanje ili nepoštivanje svečano zadanih riječi ili podpisanih sporazuma i ugovora. do naših dana služili krovotvorenima. da ispravim onu iz 1960. The Adriatic Question. Suvremeni hrvatski povjesničar Dr. Istina je pak. Poznati hrvatski bankovni stručnjak i ekonomist Dr. 166).-1909. da su dokumenti bili krivotvoreni u Beogradu i prodavani Austriji za novac. Uspomene i rad Dra Branimira Jelića (Cleveland: Izdao Mirko Šamija. Ovdje želim dopuniti i »Bilješku o piscu« (str. 66) i u Kazalu imena (str.VIII sudska rasprava bila Velikosrpski izdajnički proces održan u Zagrebu 1909. da je članak Dra. da osvjetli i vrednuje hrvatsko-srpske sporazume i ugovore od Krfske Deklaracije iz 1917. Ne može se uopće usporediti postupak prema zatvorenim Srbima u Zagrebu. Uredio sam i napisao knjigu. srpnja 1944. 176) kao Ljudevit Filipančić. 10. 162). Nepodpisani članak. Poznat je posebice Friedjungov proces u Beču 1909. lipnja 1991. predajem europsku povijest na Saint Francis College-u. Autor članka je zapravo Dr. da se je u svojim člancima poslužio krivotvorenim dokumentima. I danas se u hrvatskoj povjesnoj znanosti ponavlja neistina. Jere Jareb . 30. Od Krfske Deklaracije preko Ženevskog Ugovora. predstojnik sam odsjeka za povijest i političke znanosti. markovog Protokola iz 1923. do ustava iz 1974. te sam po sjećanju stavio datum 10. koje su se podkrale u knjizi. s disertacijom. »Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb«.glavnooptuženog na tom procesu. 174). Postigao sam doktorat filozofije iz povijest na Columbia University u New Yorku. objavljeni su na 6044 stranice kao prilozi službenom listu. cijeli stenografski zapisnik s tog procesa. 1944. Loretto. U bibliografiji je označeno. koja je doprinos povijesti Ustaškog Pokreta i povijesti hrvatskog izbjeglištva. Loretto.kao mandatorom Krune odnosno kneza Pavla .. Pennsylvania. da je upotrebljen objavljeni materijal s toga Velikosrpskog izdajničkog procesa i kasnija priznanja u Jugoslaviji . u listopadu 1964.-l972. Optužnica od 18. Lorett. a zapravo je objavljen u broju od 14. prosinca 1918.da su optužbe bile istinite . . 1944. U povjesnim studijama nisam nigdje naišao. da bilo što može poduzeti u hrvatsku korist. stalno živim na adresi: Dr. žandarmeriji i policiji bilo i ostalo glavno sredstvo politike.s kojima se je postupalo humano i po zakonu . a od 1969. 1945. 1982). Mladena Lorkovića.(14) Eto i tu je jedan od zadataka hrvatske povjesne znanosti: otkriti i prikazati srpske krivotvorine i podvale protiv Hrvata. nastojali provoditi u svoju korist i u korist svoje hegemonističke i kolonijalne ekspanzije na štetu svih drugih naroda u Jugoslaviji. IV. i podvalama. do broja 250 iz 1909. listopada 1909. Srbi su uvijek te ustavne odluke. siječnja 1909. kako mi je to sam rekao u New Yorku 1962. Za njih je sila i nasilje izraženo u vojsci. IV. Pennsylvania. brata Svetozarovog. USA.Srbi nisu nikada održali svoje riječi i svečanih podpisa. Adama Pribićevića.s kasnijim postupcima prema Hrvatima i drugim narodima zatvorenim i suđenim u obe Jugoslavije. navedenu u knjizi na stranici 139. objavljene u Hrvatskom Narodu (Zagreb). te presuda od 5. Na koncu bih želio upozoriti na nekoliko pogrešaka.

koja je sastavila "Kazalo imena" i požrtvovno mi pomagala kod tipkanja i korektura. Juri Petričeviću i dru Vjekoslavu Vrančiću. dru Anti Smith Paveliću. pisanog u zimi i proljeću 1959. Želio bih. do danas. koji se odazvaše.. Svima onima. koga zanima novija hrvatska povijesna problematika. jer sam i sam u drugoj polovini toga razdoblja počeo pažljivije pratiti hrvatski politički razvitak. dru ing. pisan je koncem ljeta i početkom jeseni 1958. kao i prema budućim hrvatskim pokoljenjima. koncem Drugog svjetskog rata. da je nemoguće bilo što ispustiti ili skratiti. da se kritičko-analitičkom metodom dade nacrt pola stoljeća hrvatske povijesti. veljače 1060. te joj je radi toga i dan naslov "Pola stoljeća hrvatske politike".. ne završava s godinom 1945. Njemu dugujem zahvalnost i kao uredniku "Knjižnice Hrvatske Revije". koji se je osvrnuo na treći dio rasprave u broju od 10. dru Milanu Blažekoviću. Iako samo pokušaj potaknut Mačekovom autobiografijom. mislio sam. ako želim dati potpunu preglednu sliku hrvatske politike toga razdoblja. bar hrvatskim povjesničarima u Hrvatskoj. da će moj prvotni plan biti dosta promašen. To je do sada prvi pokušaj. koje djeluju od 1945. da ih podsjeti na njihov rodoljubni dug prema sadašnjoj mladoj hrvatskoj generaciji. dru Vladku Mačeku. Kod obradbe drugog dijela. objavljen u Hrvatskoj Reviji ožujka 1959. Dobar odjek prvih dvaju dijelova ponukao me je. daje kratki uvid u posljednjih petnaest godina. dru Jurju Krnjeviću. a objavljenog u lipanjskom svesku Hrvatske Revije. Posebice zahvaljujem gg. Eugenu Kvaterniku. Rasprava obradjuje hrvatsku povijest od 1895. objavljena u Hrvatskoj Reviji. Sva tri dijela. po uzoru na suvremene američke povjesničare. da u trećem dijelu budem opširniji. Njezin prvi dio. Stoga mi se činilo vrijednim truda i troška cijelu raspravu dotjerati i uz opširnu bibliografiju predati u obliku knjige hrvatskoj javnosti u emigraciji i. najljepše zahvaljujem. do 1945. pisan ljeti 1959. nadam se. obratio sam se na desetak hrvatskih političara i javnih radnika. požrtvovnom uredniku Hrvatske Revije. ako bi ova rasprava potakla još žive aktivne učesnike ovog razdoblja hrvatske povijesti na pisanje uspomena. Zahvaljujem se takodjer mojoj ženi Olgi. iznose 141 stranicu. nego što sam namjeravao biti. sudove i interpretacije. Vinku Nikoliću. svibnja 1960.. Posebice izrazujem zahvalnost g. moji utisci i sudovi imaju karakter osobnog promatranja. djelo će u jednom svesku na ovaj način biti pristupačno svakom onom. U tom dijelu bio sam opširniji nego u prvom. Činilo mi se. Iliji Jukiću. PREDGOVOR Kad sam počeo pisati ovu raspravu. nego. uvidio sam. te od 1937. JERE JAREB . da me upozore na stvarne pogrješke u činjenicama i podvrgnu kritici moje utiske. Treći dio. koja objavljuje ovo djelo. Radovao bih se. da ne će obuhvatati više od pedeset stranica. i objavljen u prosinačkom svesku Hrvatske Revije. Zahvaljujem se i anonimnom kritičaru tjednika Danice (Chicago). New York. 14. koja je prvotno objavila ovu raspravu. Posljednje kratko poglavlje tek karakterizira političke hrvatske snage.10 11 Prije konačne redakcije teksta za knjigu. koje je završeno 1945.

uz nacionalni problem njega je posebice privlačilo socijalno pitanje. i 1905. nego ujedno bio i predvodnik hrvatske narodne borbe. Malo poslije toga. da će tu tvrdnju. počinje pohadjati gornjogradsku gimnaziju u sjeni crkve sv. postao njegovim prednjakom. To je Maček spomenuo na drugom mjestu.(2) U desetoj godini života seli se s obitelji u Zagreb. i upravo umjetnički jednostavno opisuje hrvatske narodne običaje oko Uskrsa. gdje 1889. a posljednje emigraciji. ili 1899. da je Maček kao mladić ušao u Hrvatski Sokol i već 1898.(8) U jesen 1903. Izgleda. da bi dobio osnovnu sliku našeg narodnog i državnog razvitka. Maček se s toplinom sjeća svoga djetinjstva. Tada je odmah bio primljen u izvršni odbor stranke. provedenog u Jastrebarskom.-1903. Ante Radić.(7) Razumljivo je stoga. poljske plemkinje. bilo razlogom. Šteta. potrebne jednom strancu. trebati ponovno ispitati na temelju Starčevićevog pisanja i ostavštine. da je Starčević negirao opstanak srpske manjine u Hrvatskoj te ih nazivao pravoslavnim Hrvatima. Poslije rata likvidira svoju tamošnju kancelariju i trajno se preseljava u Zagreb. Bez sumnje. Maček je propustio spomenuti majčino ime i prezime. Potkrala mu se je pogreška kod godine Starčevićeve smrti. da se je pretplatio na Dom. 1897. počeo izdavati Ante Radić.(10) Poslije položenog odvjetničkog ispita preselio se je u proljeće 1908.12 13 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI u našoj publicistici. Maček je postao doktor prava u siječnju 1903. trajno nastanio u Zagrebu. kad se je on nalazio ne samo na čelu HSS.(1) Knjiga obuhvaća 280 stranica. do 1941. Maček tvrdi. Posebice je dobro istaknut postanak srpske manjine u Hrvatskoj i značaj skupine sveučilištaraca od godine 1895. zamolivši ga. da je Maček sa simpatijama pratio rad na osnivanju stranke tokom 1904. najvažniji dio knjige predstavljaju poglavlja deveto do uključivo četrnaestog. otišao je na odsluženje jednogodišnjeg vojnog roka.). o piščevoj djelatnosti u Hrvatskom Sokolu. da je izišla 1957. Kad se je Stjepan Radić početkom 1902. u Sv. o čem dosta opširno priča Petanjek. a ne 1897. da je poslije toga bio sudskim vježbenikom u Petrinji. mladi profesor na istoj gimnaziji. kojeg je godine 1900. da je na njega više utjecala njegova seljačka okolina nego roditeljski dom. osim jedne aluzije (s.(6 )To je. U Sv. 1883. 87. isto kao i ime i prezime bake. Dva slijedeća poglavlja posvećena su ratnom razdoblju. Maček se je odvažio posjetiti Antu Radića i predstaviti mu se kao "oduševljeni čitatelj njegovog lista.(6) Ante Radić ljubazno je primio mladog studenta. Božića i Ivanja.(9) Zahvalivši se na položaju suca. Manjak je knjige. U prvom poglavlju Maček prikazuje svoje djetinjstvo. gdje je otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju. (11) VELJAČI predprošle god. što se u njoj ne spominje. Katarine. da li bi ga smio češće posjećivati". zahvalio se je na sudačkoj službi koncem godine 1905.(8) Na svega dvanaest stranica Maček je uspio dati upravo odličan pregled hrvatske povijesti.) stavljena je prodaju UMačekova autobiografija na engleskom jeziku pod unaslovom In the S t r u g g l e f o r F r e e d o m ( U b o r b i z a s l o b o d u ) . Iz drugog se izvora vidi. niti je Maček u tom razdoblju s njime razgovarao. postao je odvjetnički perovodja u Krapini kod dra Josipa Majcena u kasnu jesen 1905. u kojima je prikazana Mačekova politika od 1928. N a k n j i z i j e inače označeno. Da bi aktivno mogao suradjivati u stranci. Čini se. Čini se. uvijek pod vidom Mačekovih osobnih doživljaja. pa onda u Samoboru. s kazalom imena na kraju.. podijeljenih na 17 poglavlja. Maček je odmah uspostavio osobnu vezu i s njime.. Starčević je umro 1896. što Maček uopće ne spominje svoj rad u djačkom društvu N a d a i suradnju u istoimenom litografiranom djačkom listu. što u njoj nema ni spomena. vjerojatno. Ivan Zelini ostaje do početka Prvog svjetskog rata. i od tada njihova veza ne prestaje. sudeći prema Starčevićevom članku iz g. da je po povratku iz vojske bio kratko vrijeme sudac u Ivancu. Ali nije mu on bio profesorom. Ivan Zelinu.(4) Još za školovanja u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu Mačeku je bio poznat dr.. Spomenuo je sve važnije momente. (1958. Manjak je autobiografije. već uobičajenu . Poglavlja treće do uključivo osmog prikazuju postanak i razvoj Hrvatske Seljačke Stranke od njezinog osnutka do ubijstva Stjepana Radića. Kad je Maček kasnije došao na sveučilište. a u drugom daje kratak pregled hrvatske povijesti.

trebalo izići s idejom hrvatske pravoslavne crkve ili pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Stranka se je nazivala Hrvatskom Strankom Prava. koja bi bila pod izravnim nadzorom bana i Hrvatskog Sabora. Mile Starčević upućuju pismo predsjedništvu Kluba Stranke Prava. da se opet stvori jedna jedinstvena jaka pravaška stranka u Banskoj Hrvatskoj. U rujnu 1910. a njezinim predsjednikom uskoro je postao dr. dolazi na 15. da do tog rezultata nije došlo? Da li su krive osobe ili načelna razmimoilaženja. na sjednici zagrebačkog gradskog zastupstva javno je osudio hrvatske sveučilištarce. I.. U razdoblju od 1895. Koalicija je od tada pa do prosinca 1918. od koga se više nije nikada oporavila. te je nastavio studije u Pragu i Beču. Pravaštvo je ušlo u krizu već 1895. do ujedinjenja Hrvatske Stranke Prava s Neodvisnom Narodnom Strankom (lla) pod imenom Hrvatske Opozicije. da su pravoslavci u Hrvatskoj naprosto pravoslavni Hrvati. Ova načelna razlika izmedju obih pravaških stranaka kriva je. Poslije dvaju izbora. Srpske Samostalne Stranke. organizirana je Hrvatsko-srpska Koalicija od Hrvatske Stranke Prava. stajala je na stanovištu narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Srpske Radikalne Stranke. da je načelno razmimoilaženje bilo mnogo teže od osobnog. i 1901. Razdoblje od 1895. do 1905. postojala je još vladina. Po svom rezultatu. listopada 1895. Mile Starčević proizveo . Josip Frank i dr. našlo puta i načina. To su bile hrvatske političke stranke u razdoblju 1895. listopada 1895. kojim istupaju iz stranke i osnivaju Čistu Stranku Prava.. Mile Starčević i drugovi.(13) Ta kriza nije morala biti sudbonosna. Evgenij Kumičić.(14) Svakako. jer je ono u tom razdoblju postalo glavnom hrvatskom političkom snagom ne samo u Banskoj Hrvatskoj. na kojima je Khuenova Narodna Stranka hametice tukla opoziciju. Možda je radi njih tada. dr. da se je 1902. Razmjerno veliki broj hrvatskih sveučilištaraca bio je odstranjen s Hrvatskog Sveučilišta. sklon sam vjerovati. Iz Čiste Stranke Prava istupili su u travnju 1909. nije još bilo predmetom povijesnog istraživanja. Bosni i Hercegovini. koja je formalno bila osnovana tek početkom 1906. To je bilo povod rascjepu Stranke Prava. Mladji već suradjuju u toj stranačkoj formaciji. koja je u izborima 1906. do 1918. te osnovali Starčevićevu Stranku Prava. hrvatski sveučilištarci spališe madjarsku zastavu pred spomenikom bana Jelačića. Može se nazvati i krizom pravaštva. kada se je pocijepalo na Čistu Stranku Prava i maticu stranku. kulturnim i socijalnim idejama. pretrpjela teški poraz. Hrvatska Opozicija uzima u siječnju 1903. Grga Tuškan. Hrvatske Napredne Stranke. koji je umro već 1904. Fran Folnegović. Izvan Koalicije su ostale Čista Stranka Prava i Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. Ona je stajala na stanovištu. Socijalističke Stranke i nezavisnih pojedinaca. dr. Nekoliko godina kasnije iz Koalicije su istupile Srpska Radikalna Stranka i Socijalistička Stranka. sastavljena od dviju stranaka: Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke i Srpske Samostalne Stranke. Iz današnje perspektive načelna stanovišta obiju pravaških stranaka bila su puste fikcije. aktu ujedinjenja od 1. i daljnjem drobljenju pravaštva. ili oboje? Iako je. Osim gornjih stranaka. madjaronska Narodna Stranka. po mojem utisku. Stoga i slijedeći naši retci više su utisci nego sudovi. do 1918. osnovana je Hrvatska Pučka Seljačka Stranka. sjedinile su se Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Napredna Stranka pod imenom Hrvatske Ujedinjene Samostalne Stranke. potpuno su pregrupirane stare hrvatske političke stranke i formirane nove. Na 16.. i njima pripadaju sva manjinska prava. Ta se skupina sveučilištaraca vraća u domovinu početkom stoljeća s novim političkim. kod pregrupacije hrvatskih političkih snaga. Desetak godina poslije gornjih dogadjaja hrvatski politički život dobio je sasvim novo lice. to se razdoblje može nazvati razdobljem krize. prosinca 1918. Ante Starčević. neposredno pred izbore za Hrvatski Sabor. DO 1918. kad je to bilo propušteno prije. Taj je čin bio jedan od glavnih povoda dalekosežnih promjena u hrvatskoj politici. Jedna stranka. jer je tada većina pravoslavaca imala srpsku nacionalnu svijest. Josip Frank. bez sumnje. naziv Hrvatska Stranka Prava i kasnije postaje glavnom strankom Hrvatsko-srpske Koalicije. nego i u Dalmaciji. Drugoj pravaškoj stranci bio je na ćelu dr. Istri. Tko je kriv.14 15 HRVATSKA POLITIKA 1895. koji su sudjelovali kod spaljivanja madjarske zastave. Sigurno je. jedina realna tadašnja politika mogla je biti: Srbi su narodna manjina u Hrvatskoj. Koncem 1904. i osobni momenat vrlo važan. Na 22. proizišla ujedinjenjem matične Stranke Prava i Strossmayerove Neodvisne Narodne Stranke.. siječnja 1902.-1905. da je tada još uvijek jedan mali dio pravoslavaca hrvatski osjećao. dr. Prvim predsjednikom bio je Šandor Bresztyenszky.. zavedeni od srpskih popova. Nekoliko dana poslije spaljivanja zastave ugledni prvak Hrvatske Stranke Prava... 1897.(12) U prosincu 1905. prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu. Poslije Khuena i to je bila fikcija.

da je došlo vrijeme općeg prava glasa. i kod napredne i kod socijalističke stranke. do ideje jedne. Poslije Supilovog istupa.. To je istaknuto u točki prvoj programa slijedećom formulacijom: Hrvatska sjedinjena opozicija. srpskog i Friedjungovog procesa. ona još uvijek nije vodstvena u hrvatskoj politici. Koalicija je jasno istakla svoje neposredne ciljeve: kao minimum: eliminaciju khuenovštine. logično. a pred te izbore koalicijska Stranka Prava sjedinila se je s naprednjacima u Hrvatsku Ujedinjenu Samostalnu Stranku. Ta je fikcija zajednička i liberalcima i klerikalcima i socijalistima. točka bila idejom vodiljom ogromne većine hrvatskih političara prije 1918. osvijestiti i pripraviti za vodeću ulogu u narodnom životu. Činjenica je svakako. Hercegovini i Istri sjedini u jedno samostalno državno tielo. što je još za Frankova života. do listopada 1918. Obično se krivo tumači. potrebno je naglasiti. 1905. da su sve pravaške stranke stajale načelno na programu iz godine 1894. na Rieci s kotarom i u Medjumurju. U prvom razdoblju borbe. i kao maksimum u tadašnjim prilikama: sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i proširenje njene autonomije. Josip Frank. da ideja jedne. madjarska službenica u Hrvatskoj.-1905. stranka opet nastupa jedinstveno.. posljednjim izborima za Hrvatski Sabor prije Tita. Za postignuće tih ciljeva bila je donesena Riječka Rezolucija. Stadler). Nisu shvatile. Njoj se nije otela ni Seljačka Stranka. kad je potrebno puk. ona se opet cijepa. gore navedena. jer je strankom zavladala baš načelna podvojenost. kojoj je bio na čelu dr. da se narod hrvatski.(15) 17 jednako kod kuće i kod katoličkog pokreta. U hrvatskoj politici taj program zaslužuje posebnu pažnju. nego ju je i ona prihvatila. kako smo već spomenuli. jedinstvene narodne države. sastavljene od Hrvatske Stranke Prava i Neodvisne Narodne Stranke. II. naglašen u Rezoluciji. ali ideja jedinstvene hrvatskosrpske države sigurno joj nije bila vodiljom. Bosni. Istre i Medjimurja. Od aneksije Bosne i Hercegovine. ukoliko se je politički izživljavalo i raspravljalo. koju su u hrvatsku politiku unijele fikcije narodnog jedinstva i negiranja Srba. t. Njihovo političko pisanje bilo je namijenjeno uglavnom intelektualnom gradjanskom sloju i djelomično trgovačkom.(16) Čini se. Koalicija je od 1913. Program teži za stvaranjem hrvatske države u okviru Habsburške Monarhije. bio je politička taktika. da će stranka uspjeti ostati i dalje na okupu. i na izborima 1911. Milinovci su se otresli jedne fikcije. ona se hrabro bori za ostvarenje svojih ciljeva. koje ulaze u politički život 1902.-1909. Koalicija je stajala na stanovištu narodnog jedinstva. političkog bezakonja i korupcije. jer je njegova bitna.-1918. 1908. Većina hrvatskih političara u Dalmaciji. I. koja je predhodila stvaranju Koalicije. koji je u pregovorima bio delegatom Neodvisne Narodne Stranke. Kod svog stvaranja 1905. baš radi Frankove "srbofobske" politike u eri Rauchova banovanja 1909. Ona je . koji stanuje u Hrvatskoj. politički izgraditi. a prihvatili drugu: narodno jedinstvo Hrvata i Srba. Jugoslavije.. Na izborima 1913. u okviru habsburške monarhije. te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca. ujedinjenjem Banske Hrvatske. opet odvojeno nastupaju dvije pravaške stranke. dok je Supilo bio glavni pokretač Koalicije. čini se. Nove sile. Još je potrebno istaknuti jednu osebinu ondašnjih političkih snaga. široke narodne slojeve. bliza stanovištu Milinovaca. sve je bilo ograničeno na uski krug intelektualnog vodstva. o kojima smo maločas govorili.-1905. Dalmacije. došlo do jedinstva stranke (izmedju Frankovaca i Milinovaca).(17) Takvu je konačnu redakciju predložio dr. stojeći na temelju državnoga prava i narodnoga načela.16 je rascjep stranke. Savez s Madjarima Kossuthovcima. Koalicija se postepeno pretvara u novo-madjaronsku stranku i takvom ostaje do početka listopada 1918. da je ideja hrvatske države još uvijek vodstvena i u hrvatskoj politici i kod studentske mladeži sve do god. Da bi se još više istakla pomutnja. Ali i u tom razdoblju.j. raditi će svim zakonitim sredstvima. 1903. Ali. Da osobni momenat nije bio odlučujući. Sve su te stranke ograničile svoj rad na gradove i gradiće. Taj je program nastao dogovorom ondašnje hrvatske opozicije. hrvatski povjesničar. jedinstvene hrvatsko-srpske države nije još prisutna kod stranačko-političke pregrupacije. kao da je Hrvatsko-srpska Koalicija bila nosiocem ideje jedinstvene hrvatsko-srpske države. da se i slovenske zemlje ovomu državnomu tielu prikupe. Sve te stranke i skupine nisu shvatile duh vremena. Idejna fikcija narodnog jedinstva dovela je pak s vremenom. Za vrijeme tih izbora Frank umire i moglo bi se očekivati. Slavoniji i Dalmaciji. Na izborima u listopadu 1910. Tadija Smičiklas. nastupaju posebno Frankovci i Milinovci. kojom se je Koalicija nadala oživotvoriti bar minimum svojih zahtjeva. Takvo je izgledalo stanovište starih hrvatskih političara u tom razdoblju. a pojedinci su sve do konca ustrajali uz Frankovu orijentaciju (Prodan. tokom 1911. Bosne i Hercegovine. Istri i Bosni i Hercegovini bila je u razdoblju 1908. sve bez iznimke prihvaćaju fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba.. vidi se po tome. i posebice za vrijeme balkanskih ratova ideja jedinstvene hrvatsko-srpske države sve više jača i širi se medju hrvatskom školskom mladeži.

prvi ministar vanjskih poslova. Poslije zaključka Narodnog Vijeća u Zagrebu o ujedinjenju sa Srbijom na 24. švehla.. dobila samo tri mandata. prvi predsjednik. Hodža i drugi. Stjepan Radić molio je češke političare.(20) Porast mandata u godini 1910. 1918. Naglasio je smetnje. Nikada možda ne će biti takve zgode. Stanjek. koji će doći sigurno. dr. 47. jedanaest mandata (s. jer će vas golemi njemački parni valjak možda za dvadeset godina pregaziti i preći i to najprije preko vas. nego da Austro-Ugarsku treba temeljito preurediti i to federativno prema potrebama i pravednim željama slavenske većine. Imao je tri duge konferencije. 1910. što o tom piše dr. prema Mačeku.. Stjepan Radić na rastanku. te ličnosti Ante i Stjepana Radića. Seljačka je stranka na izborima 1906. Rasim. Ona zastupa ideju federativne Austro-Ugarske. dr. odgovorio je pokojnom Radiću: "Vi ste pane (gospodine) Radiću austrijak" i druge neljubazne izraze. da nije točna Mačekova tvrdnja. stranka nikada nije postala državotvorno jugoslavenska. da bi nagovorio Čehe na federativno preuredjenje stare Monarhije. Stranka je tada potrostručila broj mandata i predstavljala 10 % svih zastupnika u Saboru. Maček je dobro analizirao razloge. 56. da su one. tri mandata (s. tako da Slaveni dobiju svoje odgovarajuće i dostojno mjesto.-69. Istakao je i strankin zahtjev za hrvatskom državom (s. da osvijeste i izgrade hrvatskog seljaka. da se s njime i ostalim češkim političarima posavjetuje. nego da se temeljito preuredi. Trebat će još osvijetliti Radićeve veze s prvom hrvatskom emigracijom poslije Prvog svjetskog rata. Razmislite gospodine Masaryku o tome vi i ostala gospoda. 1908. Govorio je o koridoru izmedju Hrvatske i Češke. dr." (18) Seljačka je stranka po političkom programu u tom razdoblju najbliža Frankovoj pravaškoj stranci. pisca). kaže Maček. a onda preko nas. Sabor se je birao svake treće godine. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. da je Stjepan Radić prekinuo s tom idejom tokom godine 1917. Zbog toga joj se je poslije 1918. da se to provede i da se ne razbija višestoljetna tvorevina. dobila tri mandata. Eduard Beneš. Stranka je prihvatila hrvatski državotvorni program. Stjepan Radić govorio je s njima o uredjenju Europe. 1911. zbogom — poslušajte 19 mene i ne razbijajte Austro-Ugarsku. generalom Sarkotićem.. Toj svrsi imala je poslužiti Hrvatska Seljačka Stranka. tumači se Tomašićevom izbornom reformom pred te izbore. primijenile sustav protuHPSS koalicije u svim kotarevima. naglasivši posebice sitni rad oko održavanja bezbrojnih sastanaka i skupština po selima. gdje je seljačka stranka imala izgleda na uspjeh. ideologiju same stranke. putuje u Prag nekoliko dana kasnije. Taj broj zastupnika bio je ustanovljen Khuenovom izbornom reformom iz 1888. Nagli porast seljačke stranke na tim i slijedećim izborima sigurno je iznenadio ostale stranke i bio razlogom. 1913. Poslije osnutka HPSS bilo je održano pet izbora za Hrvatski Sabor (1906. 59. na kojima su bili: Tomaš Masaryk. Šramek.). Pravi rast i značenje stranke u tom razdoblju sigurno bi se .18 Braća Radići jedini su shvatili novu epohu i pregnuli. Naime. Stjepan Radić nezadovoljan onakvim zaključkom. 1911. 1910. jer se u to vrijeme povratio Tomaš Masaryk iz emigracije kao predsjednik čehoslovačke Republike.000 na 200. a u prvom redu vas Čeha. za koje Katić navodi. Kramarž. i 1913. stranka je kod izbora 1908.. te molio Masaryka i sve ostale. izuzevši izbora iz 1911.. da ne pristanu na razbijanje Centralne Europe. Stjepan Radić je to u jednom govoru lijepo naglasio: "Nikad više ne će se naći čovjek u našim redovima. devet mandata. Prema Mačeku. dr. da to on —Masarvk— iznese na mirovnoj konferenciji u Parizu. kako je bio formuliran u programu iz godine 1894.) i 1913.. koji su pisali o tom razdoblju. Čini se. Prije toga. Brojke potvrdjuju i ostali pisci.. kojom je broj zastupnika smanjen od 108 na 88 i saborski period produžen od tri na pet godina. ministar financija.. bilo lako otresti fikcije narodnog jedinstva. zbog kojih je stranka osnovana. dr. da je stranka dobila osam mandata. Iako je prihvatila idejnu fikciju narodnog jedinstva Hrvata i Srba. koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod." (19) (Posljednje riječi Radića upućene Masaryku tiskane su masnim slovima — op. Klofač. Ta je emigracija zastupala ideju podunavske konfederacije na čelu s Habsburgovcima. III. sve su ostale stranke u takvim kotarevima kandidirale jednog zajedničkog kandidata protiv kandidata HPSS. Tom prigodom sastao se sa svim tadašnjim političarima. 68. Ivan Pernar: Stjepan Radić polazi koncem studenoga u Prag. Izgleda.). nego i od katoličkog svećenstva. koje su kod toga pravljene ne samo sa strane vlasti i ostalih političkih stranaka.-1924. a naročito Masaryka. U protivnom slučaju Češka će biti prva žrtva napadaja. da i poslije toga Radić nije potpuno prekinuo s tom idejom. napose Srednje Europe i dijela Balkana. 1919. postavila tek nekoliko kandidata i nije dobila nijednog mandata. To je bilo razlogom. dr. da bi mogao zauzeti dostojno mjesto. Kada ništa nije pomoglo. XI. (s.000).). Svaki put se je biralo 88 narodnih zastupnika. dijeleći se od čeških političara i od predsjednika T.. kad je broj glasača početverostručen (od po prilici 50. Pokojni naš predsjednik nastavlja svoje razlaganje govoreći svim skupljenim češkim političarima: "U interesu je sviju nas. koje mu u narodnom životu pripada.). Evo. dr." Pokojni Masaryk zajedno sa svima gore navedenim političarima slušao je razlaganje Stjepana Radića i nakon treće konferencije. da je stranka 1913. Prikazao je strankin rast i njezino širenje. Masaryka. posebice s njezinom vodećom osobom. rekao je: "Gospodine Masaryku.

da su i nadalje trebali postojati zemaljski sabori i vlade. Londonski pakt. 1918.). Grey je prestao biti ministrom koncem 1916. koja je trebala otputovati u Beograd i provesti ujedinjenje. Još će trebati sve dogadjaje oko stvaranja kraljevine SHS detaljno 21 proučiti i osvijetliti.. studenoga 1918. 77.. da je Balfour u tom smislu pravio pritisak na Pašića. Pašić nije promijenio svoju politiku prema Jugoslavenskom Odboru godine 1917. u točki prvoj tih naputaka stoji. Maček aktivnije radi u stranci.20 dalo bolje ustanoviti.. i t. 79. Opozicija se je nazvala Hrvatskim Klubom i izabrala Vjekoslava Klaića. izabran je većinom od 50 glasova (s. U opisivanju dogadjaja do 1918. 56. Ivanu Zelini 1908. Slijedeće godine kandidirao je u kotaru Stubici. da budući ustav treba biti izglasan s većinom od dvije trećine glasova. pod pritiskom engleskog ministra vanjskih poslova Greya (s.(21) O tome u literaturi o ujedinjenju nema nigdje spomena. Ni jednom nije bio izabran. d. Maček na jednom drugom mjestu govori o stvaranju opozicije unutar Narodnog Vijeća prije sjednice od 23. IV. da su Pavelić i Pribićević prekršili i te pismene naputke. Od kada je otvorio svoju samostalnu odvjetničku kancelariju u Sv.24. i 1913. koje je HPSS dobivala na tim izborima. Pakt je označio samo onaj teritorij.. 1911. Pravo okupacije nije uopće bilo vremenski ograničeno na Berlinskom kongresu 1878. na koji nisu bili ovlašteni. a 1913. kao vanstranačku osobu. . Medju ostalim. 76. dobila je pismene naputke. da se delegacija vrati u Zagreb po nove naputke. dokaza. O budućem statusu ostalog slovenskog i hrvatskog teritorija nije u paktu ništa definitivno stipulirano. Delegacija. koji bi imala dobiti Italija. Kod izbora 1913. te je.).). Druga je stvar. barem meni poznatog. od 24. Zaključak Narodnog Vijeća. bila je. u kotaru Dugom Selu. (s. Jedina logična procedura. u kojem je kotaru kandidirao 1910. a naslijedio ga je Balfour. svojim predsjednikom. Mačeku se je potkrale nekoliko pogrešaka. Čim je otpočeo Prvi svjetski rat. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine nije bila ograničena na 30 godina i okupatorski mandat nije isticao godine 1908. Lijepo je opisano Mačekovo osobno iskustvo oko raspada i pobune austrougarske vojske koncem listopada 1918. Balfour bio tada engleski ministar vanjskih poslova. hrvatskog povjesničara. Maček ne navodi. XI. Maček je pozvan u vojsku i u uniformi je proveo cijelo vrijeme rata.). prema tome.. nije podijelio Hrvatsku i Sloveniju izmedju Italije i Srbije (s. ne bi se mogao označiti "bezuvjetnim ujedinjenjem" ("unconditional union" — s. koga su istakle sve ostale stranke.). kad bismo raspolagali s brojem glasova. Nema takodjer. U točki osmoj poimenice su nabrojeni zajednički poslovi za cijelu državu. i tako zapravo napravili "puč". zaključen travnja 1915. čini mi se. koji su ipak predstavljali "uvjete". Ona ga kandidira na izborima 1910. 58. Prema točki devetoj vidi se. njegov protukandidat. ukoliko Srbijanci nisu htjeli prihvatiti uvijete iz naputaka.

kad je bio potpuno razočaran u srpskim političarima. prosinca 1918. On je. činjenica medjunarodno priznate nove države SHS. Muslimani su bili zastupani prije izbora za ustavotvornu skupštinu od 1920. da je u Zagrebu boravio od ožujka do svibnja 1919. HRSS kandidira na cijelom hrvatskom području i odnosi ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. Posebni položaj muslimanskih Hrvata bilo je razlogom. studenog 1920. tražile su zauzimanje stanovišta. Hrvata i Slovenaca počinje novo poglavlje u životu stranke i dra Mačeka. Hrvatski narod u svojoj ogromnoj većini nije nikada želio državne zajednice sa Srbijom. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu. opet vraćati ideji podunavske konfederacije. U ovom razdoblju bilo je na poprištu borbe pet. te potpunim likvidiranjem i one autonomije.. izgleda. i sigurno je. koja je radi toga bila i stvorena. do 16.. HRSS nije kandidirala u Dalmaciji i Bosni. Ona u tom razdoblju postaje nosiocem ne samo socijalnog progresa. Hrvatska Zajednica živi pod tim imenom do 1925. bar u početku. ožujka 1921. sigurno su više odnemogli nego pripomogli hrvatskoj narodnoj borbi. posebni američki agent. ni ostalih hrvatskih stranaka. ili samu njegovu politiku i osobu krivo prikazivale. Stvaranjem Kraljevine Srba. da sve ne ide glatko izmedju Hrvata i Srba. Radić je bio dinamična osoba. Od izbora 1923. DO 1928. 2) Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. još prije stvaranja Kraljevine SHS. da bi se hrvatska država mogla ostvariti u jednoj južno-slavenskoj konfederaciji. eventualno s uključenjem Bugarske. nisu znali. Maček točno karakterizira tadašnje stanje: "U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. a s druge strane. jedino u prvoj vladi kraljevine SHS. kao na primjer put u Moskvu 1924. da hrvatski memorandum dostavi u Pariz Wilsonu i ostalima. da li je uopće dospio do Pariza i Mirovne Konferencije (s. Oni su sudjelovali u Pašićevoj vladi od 26. i do danas se točno ne zna.). To je smisao Radićevog rada i dinamizma od 1919. Vjerojatno su tu ipak nešto doprinijeli memorandumi američkih Hrvata Bijeloj Kući u toku rata.(23) Mjesto toga. Velike sile nisu imale —izuzevši vojničku intervenciju— drugog izbora.22 23 HRVATSKA POLITIKA 1919.).-82. Wilson je posebice bio bez predrasuda bilo prema kojoj strani i želio jedino triumf narodne volje posvuda. 81. Poslije toga i zajedno s disidentima HSS stvara Hrvatsku Seljačku Federalističku Stranku. 88. Teško se je bilo snaći u tom vremenu zbrke. studenoga 1918. vječito u pokretu. pun novih ideja i planova. veljače 1922. Ta odbojnost prema Srbiji bila je samo povećana nepametnom srpskom politikom: žigosanjem stoke i batinjanjem. Poslije toga . koje su politički bile nezgodne i umanjivale njegove političke kombinacije. do prvih izbora u novoj državi. koju je hrvatska država uživala u staroj Monarhiji. s adekvatnim brojem predstavništva u Ligi Naroda. koja se je sastala u Parizu u siječnju 1919. ili pak zamišljati jednu posve samostalnu hrvatsku državu. Na izborima 1920. On je bio najprikladnija osoba. 4) Hrvatska Stranka Prava. on je ipak nastojao to svoje stanovište dovesti u sklad s postojanjem nove države. do 3. Onda se je znao. kolovoza 1919. Stvaranje nove države bila je takodjer svršena činjenica i za Mirovnu Konferenciju. Kasnije se je Težačka Stranka pretopila u HRSS. 3) Hrvatska Zajednica.. bez obzira na bilo kakve konfederacije. 5) Hrvatska Pučka Stranka i 6) Hrvatska Težačka Stranka. do 1928. Često je u tom razdoblju mijenjao taktiku. Imajući u vidu stvarnu situaciju. Talijanima. U razdoblju od prosinca 1918. Stjepan Radić se je našao u velikoj dilemi: s jedne strane. Kao što je prije zamišljao ostvarenje hrvatske države u podunavskoj konfederaciji na čelu s Habsburgovcima. Vjerovatno je njihova kolaboracija u Pašićevoj vladi i glasovanje za Vidovdanski ustav bila taktička miskalkulacija. a čini se. nego da tu činjenicu priznaju. Wilson je bio predvidio u jednom od nacrta ustava Lige Naroda i takav paragraf. Takodjer i neki čini. od 20. koji bi dozvolio mirnu diobu nove države na dvije ili tri države. Stare hrvatske stranke i inteligencija stvorile su novu državu i stavile svoj vlastiti narod pred svršenu činjenicu. Stjepan Radić stavio se je na stranu svoga naroda." (s. To je bit njegova prijedloga u Narodnom Vijeću na 23. tako je sada počeo zamišljati. da ni predstavnici HRSS. tako da je tamo hrvatsko katoličko pučanstvo glasalo za Pučku ili Težačku stranku. memorandum je bio uručen ondašnjim neprijateljima. Protićevoj. poručnik LeRoy King. bio najbolje upućen od ondašnjih vodećih državnika. Ali. odnosno šest hrvatskih stranaka: 1) Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. činjenica težnje ogromnog dijela hrvatskog naroda za svojom državom. da se je njihova stranka nazvala jugoslavenskom. ako se uzme u obzir njihov ekonomski i politički položaj u slučaju cijepanja Bosne i Hercegovine.(22) Iznenadjuje činjenica. nego i glavnim pobornikom hrvatske državne samostalnosti. najviše je progonjena stranka. da je više puta govorio i davao izjave. uz obnovljenu Hrvatsku Stranku Prava. Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Ali bilo je časova. ali i taj se potez može razumjeti. koji je imao dužnost obavijestiti američku delegaciju u Parizu o političkoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj.

da niti Hrvati katoličke vjere kao cjelina niti Stjepan Radić. donošenju novog programa HRSS u lipnju 1921. potpuno je prešućena. Poslije izbora 1923. jer su bili "mladji. Maček kaže. koji su bili na slobodi. uz HRSS. jer je dobila većinu glasova katoličkih Hrvata u svim hrvatskim pokrajinama. 108. prosinca 1922.). predstavnik Bačkih Hrvata. Neposredno iza izbora. nisu imali dovoljno razumijevanja za svoje sunarodnjake muslimanske vjere i nisu shvatili težinu njihovog položaja. Maček. kako sam već rekao. Živio je u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. da se Radić kod svakog važnijeg poteza savjetuje sa Spahom? U svakom slučaju.. konzultirati Spahu i tražiti. a Spahina odlazi u opoziciju. srpnja 1925. Te stranke nisu predstavljale nikakvu potencijalnu opasnost za HSS. sastavljenu 17. stranka katoličkog pokreta.(24) Radićeva politika izmedju izbora 1920.). upravo protukatoličkom notom. veljače 1927. i 1925. jedina se je u tom času oglušila složnoj hrvatskoj fronti. 87. Spahina skupina suradjuje s Radićem i hametom tuče Maglajićevu. u Stupniku blizu Zagreba. ne bih prihvatio Mačekovu karakteristiku Spahine politike za ovo razdoblje. Ivanu Zelini. spominje. da je JMO "provodila oportunističku politiku i sudjelovala u skoro svim medjuratnim vladama" (s. sigurno bi bili izostali Radićevi govori i izjave s protusvećeničkom. 5. odnosno HRSS kao njihovi predstavnici. Spaho je u opoziciji za cijelo vrijeme sudjelovanja HRSS u vladi (18. Ante Trumbić i dr. do 1. Korošec i Blaško Rajić. prema tome. kasniji poglavnik. da je spreman suradjivati u Privremenom Narodnom Predstavništvu. Čini mi se. Naprotiv. izuzevši JMO. Isto je propušteno i kod izbora 1923. veljače 1922. Ispustio je spomenuti. u kojima su sudjelovali. Dvije poslijeratne godine Maček se je potpuno posvetio politici i živio od novca. koju podupire i zapravo omogućuje HRSS. On ulazi u prvu Vukićevićevu vladu. i 1923. Poslije duge bolesti umrla mu je majka. sastali su se članovi izvršnog odbora stranke. Pučka Stranka. S druge strane. te bi se. sastavljenu poslije atentata u skupštini. 1924. Na izborima 1923. kojom on poručuje. Spaho. Suradnja Davidovićeve Demokratske Stranke nije se mogla . i vjerovatno će nešto o tome znati. otimala se je zajedno s HSS-om za glasove seljaka. Kasnije. da je kandidiran u svom starom izbornom kotaru Bjelovaru (s.24 dolazi do rascjepa u njihovim redovima: Maglajićeva skupina nastavlja suradnju u vladi do 16. Njezin predstavnik ušao je u Koroščevu vladu.(25) Maček je tada zajedno s Radićem bio u zatvoru. HRSS je postala predstavnicom katoličkog dijela hrvatskog naroda. koja je sigurno bila štetna vjeri i pravim narodnim interesima. Hrvatska Pučka Stranka. nadasve. 94. Isto se može reći i za same izbore. travnja 1927. Pučka Stranka po svojoj politici bila je bliža ideji jugoslavenske države od ostalih triju stranaka katoličkih Hrvata. Takodjer će trebati razjasniti Radićevu poruku Pribićeviću iz siječnja 1920. na mjesto Tome Jalžabetića i Benjamina Šuperine.). dr. organizaciji Hrvatskog Bloka i Hrvatskog Narodnog Zastupstva. Da li je bilo moguće kod sporazuma s Pašićem 1925. Hrvatska Zajednica kao i Hrvatska Stranka Prava bile su ograničene na nekoliko gradova i više ili manje nalazile su načina za suradnju s HRSS.).). Maček je dobro prikazao. Njihovi predstavnici. Hrvatska Stranka Prava i Hrvatska Zajednica. ušli su u redove HSS poslije razbojstva u beogradskoj Narodnoj skupštini. da su on i Predavec bili izabrani na to mjesto. da i on udje u vladu zajedno s HSS? Da li je bilo moguće. jer nisu uopće djelovale na selu. situaciju pred izbore 1920.. politički nepomirljivi" (s. počinju usku suradnju s HRSS. Takvo izabrano predstavništvo trebalo bi onda pripremiti izbore za Ustavotvornu Skupštinu. Za vrijeme Mačekovog tamnovanja početkom 1920. i izabrali Mačeka i Predavca za podpredsjednike stranke. U nekim selima to je proizvelo pravi rascjep izmedju svećenika i vjernika i kasnije uvelike koristilo komunističkoj propagandi. kao ministar trgovine i industrije i kao takav ostaje u svim daljnjim vladama do proglašenja diktature 6. da je i kod prijašnjih triju izbora bio kandidiran u istom kotaru. da je to onda više puta proizvelo pravu kulturnu borbu na hrvatskome selu. Potrebno je reći nekoliko riječi i o ostalim strankama katoličkih Hrvata. Razumije se. On ulazi u kratkotrajnu Davidovićevu vladu (srpanj-studeni. naime. II. dok su predstavnici Federalisiičke Stranke i Stranka Prava ušli 25 u HSS.. A ipak je nešto trebalo reći o Radićevoj suradnji s ondašnjom hrvatskom emigracijom. jer je ne Podupiru činjenice. Spaho nastavlja suradnju s HRSS i poslije izbora. u kojem je kotaru kandidiran. dalo zaključiti.. Kod izbora 1927. dobivenog za prodanu odvjetničku kancelariju u Sv. kaže. U te dvije poslijeratne godine Maček je bio u zatvoru od travnja 1919. do početka ožujka 1920. Ante Pavelić. aktivniji i. Nema ga u diktatorskim vladama. I. ako ono bude izabrano na izborima. siječnja 1929.

da je Spahina JMO istupila iz vlade već cijelu godinu dana prije izbora 1923. siječnja 1921. čini se. odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu. ako HRSS obeća. kada su se Maček i Krnjević povratili iz Beograda. da iskreno prihvati politiku sporazuma. U Engleskoj su mu savjetovali suradnju s Beogradom. rujna 1927. A činjenica je. opet nema SLS.-1925. i. Marka Trifkovića i Voje Janjića. Pašić daje inicijativu za pregovore. Slavoniju i Dalmaciju. od početka smatrao samo zgodnim manevrom. (Rajić nije dobio primjerka protokola.. Korošec. Promatrajući dogadjaje iz današnje perspektive. da i on. Nato su Maček i Krnjević otputovali u Beograd i razgovarali s Pašićem. 95. da postane graditeljem Kraljevine SHS. sastavljena od Marka Djuričića. i u prvoj Vukićevićevoj vladi od 17. da se HRSS ne pojavi u Narodnoj skupštini i tako ostavi Radikalnu Stranku u manjini. veljače 1928. Stoga mi se čini. da je njegova misija u Londonu doživjela neuspjeh i uputio ih. da bi bio najbolji potez. prisilio Koroščevu i Spahinu stranku. po jednog za svaku stranku. S druge strane. Glavni njihov zahtjev je bio. te imam dojam. čini se. Maček je osobno sudjelovao kod pregovora. kolikogod je Davidović griješio svojim krzmanjem. a ne samo Srbije. Da se je Davidović tada odlučio za suradnju s hrvatsko-slovenskim frontom. studenog 1920. Slovenske resore u toj vladi odmah je preuzela Puceljeva Slovenska Kmetijska Stranka. kako piše Maček (s..(27) a ne početkom 1924. Radić je u svojim izjavama postao nepomirljivijim i konačno se odlučio na odlazak u inozenmvo. Ali. za hrvatsku situaciju i tako postaviti hrvatsko pitanje pred svjetske čimbenike. travnja 1923. SLS se trajno nalazi u opoziciji od 26. 27 koja je dovela do tkzv. nego priča. 12. a SLS ju je napustila već 26. Radiću u posjete. JMO (tri predstavnika). da idu u opoziciju (s. Radić je iskreno pristupio pregovorima. osim Davidovićeve. Od tada počinje njegova kolaboracija s kraljem Aleksandrom. da su one bile u vladi prije izbora. Korošca i Davidovića. Pregovori su završeni 13. da su kod pregovora sudjelovale SLS i JMO. Korošec je inače suradjivao u svim vladama. travnja 1923. 97.. čini se. SLS (četiri predstavnika) i Blaškom Rajićem. travnja i potpisan je protokol u četiri primjerka. koja je i glasovala za Vidovdanski ustav na račun materijalnih koncesija sa strane Pašića. 1935. Kad je postalo očito. posebice Englesku. Davidović ipak nije mogao sačuvati Pribićevića na svojoj strani.) U obavijesti. Radić ih je obavijestio. kad su se opet Spaho i Korošec odlučili na suradnju s princom Pavlom. Vjerojatno. U tu vladu Korošec nije ušao osobno. Ali. Nastojao je zainteresirati zapadne velike sile. posebice Spahom i Korošcem. To je politika. prije izbora za ustavotvornu skupštinu. jer to predpostavlja.-1939. Radić se vraća u Beč na Badnjak 1923. do 1. Ali. Drugi rezultat je bio. Do takve suradnje došlo je istom godinu dana kasnije pod mnogo nepovoljnijim okolnostima.. Njezin predstavnik Gosar ulazi u Vukićevićevu vladu na 21. veljače 1927. da Pašić odbija ideju sporazuma. čini se. koji je vodio u privremenu kapitulaciju pred radikalima i kraljem. da se teritorijalne odredbe Vidovdanskog ustava ne primijene na Hrvatsku.). da je kapitulacija pred radikalima imala za posljedicu prekid suradnje izmedju HRSS. da je Pašić poslije izbora 1923. dočim ih je Pašić. da upozna gledišta svjetskih čimbenika prije takvog koraka. Tada se je Stjepan Radić već vratio iz Londona u Beč i bio pozvan u Moskvu. Vlada je bila formirana 1. istupili su iz Pašićeve vlade kratko vrijeme poslije njezina formiranja. učiniti ga medjunarodnim. Maček prešućuje mnoge stvari. travnja 1927. ožujka 1921. Njemu je bilo glavno. da uspostave vezu s parlamentarnom opozicijom u Beogradu i opet pokušaju sporazumom rješavati hrvatsko pitanje (s.26 postići vjerovatno radi Pribićevićevog stava.(26) Maček ne spominje. Istoga dana.. ključ za kasniju suradnju Korošca i Spahe s Beogradom. koja je tim povodom dana za javnost. Korošec osobno ulazi u rekonstruiranu Vukićevićevu vladu na 23..). Odbivši. Pašić je bio spreman to prihvatiti. Koncem veljače 1924. Ali pogledajmo situaciju malo pobliže. ne bi moglo nazvati oportunističkom. Pašićeva inici jativa došla je preko pokrajinskog namjesnika dra Ernesta Čimića. Nije točno. da je izvršenje točaka stipuliranih u protokolu "preduvjet sporazuma". te Rajić na strani HRSS. 1923. Maček i Krnjević odlaze ilegalno u Beč. 97. da bi omeo suradnju HRSS s opozicijom. toliko je. odnosno njegova SLS. potpisanog 13. Upravo su ove dvije godine. On se je odcijepio od njega u ožujku 1924. j. koji je Radić mogao napraviti poslije Pašićevog odbijanja "Markovog protokola". ožujka 1921.. Izuzevši kratkotrajnu Davidovićevu vladu iz godine 1924. Radikali su odmah otpočeli pregovore s HRSS. vratimo se u 1923. kad je HSS istupila iz Uzunovićeve vlade i njene resore djelomično preuzela SLS. On nikada nije mislio iskreno ispuniti protokol. da se Koroščevu politiku do 1928. i Stjepan Radić baš u ovom periodu svojim putem u Moskvu napravio strahovitu pogrešku i doveo sebe i svoju stranku u ćor-sokak. Spahe.). da ne će doći u parlamenat i tako onemogućiti njegovu vladu. izričito stoji. nije odobravao sve -poteze Stjepana Radića u ovom razdoblju. i da je kod izbora suradjivala s HRSS. t. razumljiv je i shvatljiv i gornji Radićev potez odlaska u London. . kao da su pregovori bili vodjeni samo izmedju radikala i HRSS. Markovog Protokola. sigurno bi se svi kasniji dogadjaji bili drugčije odigrali. jedna teška hipoteka na Mačekovoj politici. Pašić je proigrao jednu veliku priliku. ono čega se je Pašić najviše bojao. Ta je vlada poslije šest tjedana pala. stigla je u Zagreb radikalska delegacija.

U medjuvremenu Pašićeva je vlada bila zamijenjena Davidoviće-vom. Činjenica. Drljević navodi. Iako je bio običaj. lipnja 1924. na 27. kao kraljevog čovjeka. ožujka verificirano je prvih 20 mandata. osim Stjepana Radića i ing. Bilo bi normalno očekivati. i na 17. glasuje s opozicijom. Tek. Prema prijašnjem dogovoru Davidovića s ostalim strankama. ministar unutrašnjih poslova. Maček je na 23. srpnja 1924. Kolutića. predaju svoje punomoći Narodnoj skupštini i traže verifikaciju svojih mandata. 13. Radić je. i time izaziva novu ostavku vlade. ovaj se put to izostavilo. kad su Maček i Hohnjec napustili Beograd. ožujka. Dao je načelan pristanak za pristup Seljačkoj Internacionali. prvim pođpredsjednikom jedan demokrata. Maček je pristao na tu Davidovićevu ponudu i označio četvoricu narodnih zastupnika HRSS. U novoj situaciji Davidović je predložio za predsjednika Ljubu Jovanovića. Ostavka je vlade uslijedila na 16. ožujka i pokušava pregrupiranjem stranaka i novim izborima spasiti svoju vlast. kralj traži od Petrovića. poslije raspusta Narodne skupštine. svibnja uspostavljena nepromijenjena Pašić-Pribićevićeva vlada. budući da bi ostao u manjini u Narodnoj skupštini. da HRSS podupire njegovu vladu u parlamentu. Davidović je odmah prihvatio ponudu HRSS. Hohnjeca. radikali su trebali biti isključeni iz predsjedništva skupštine. Kad Petrović to odbija. Šteta. sa sjedištem u Moskvi. SLS i JMO. i Nastas Petrović. donio Predavec. da on. a za drugog Msgr.. već je vlada bila sastavljena. do 20. ovaj put s legalnom putnicom. 98. u kojem se raspust Narodne skupštine naziva "državnim udarom" i traži se izvanredni njezin saziv 29 (32) Pašić uvidja.-99. plan je bio: od-glasati proračun i raspisati nove izbore. Aleksandar odbija prijedlog. U ožujku 1924. Predsjednikom skupštine trebao je postati Maček. otputovao u Moskvu koncem toga mjeseca. po Mačekovim uputama. Radić.(30) Budući da je nova Pašićeva vlada formirana 25. do 20. listopada 1924. na kojima je glavnim govornikom. kralj. Davidović je prihvatio uvjete. 102. svibnja. u Beogradu se je formirao opozicioni blok. kolovoza 1924. koja će nastaviti politiku sporazuma s Hrvatima. Nova vlada raspolaže s većinom od jednog glasa u verifikacionom odboru i može u beskraj odugovlačiti verificiranje mandata HRSS. sastavljen od Davidovićevih demokrata. Prema Mačekovu pričanju. da i Hrvati udju u vladu.-100. ali kralj ne prihvaća nove izbore te vlada podnosi ostavku 12.). 99. Dok se je odvijala kriza vlade poslije 12. da je inicijativa za suradnju s Davidovi-ćem i odlazak HRSS u beogradsku Narodnu skupštinu potekla od Radića. Smatralo se je.). travnja.). Davidović je tražio od Mačeka. ožujka.(28) Za verifikaciju ostalih mandata razvila se je borba. svibnja verificirani su mandati HRSS. svibnja izdao proglas.(33) Čim je Radić stigao u Beč. U Rusiji se je Radić zadržao oko dva mjeseca. Tako je i bilo. ni Pašić se nije dao tako lako otjerati s vlasti. kako je Davidović rekao Mačeku. Kralj je ukaz potpisao. Maček zanimljivo priča o Radićevom povratku 01 Zagreb bez putnice. listopada 1924. Da bi spriječio pad vlade. ponovno predlaže kralju raspis novih izbora. opet vratio u Beč. bio je Jovanović primljen u audijenciju (s. ali s normalnom željezničkom vezom preko Maribora (s. Maček je bio pozvan od Davidovića u Beograd na savjetovanje neposredno prije sastava vlade. koju su radikali već započeli i 2) da se prestane s progonstvom HRSS. koje su ga podupirale. na 24. jer bi njihovo verificiranje značilo Pašićev silazak s vlasti. Naime.). Iz te krize konačno se je rodila Davidovićeva vlada. tada je kralj promijenio mišljenje i od ulaska HRSS u vladu nije bilo ništa (s. ali oni nisu mogli sudjelovati u debati Narodne skupštine. Blok je već na 29. da se je Radić vratio u Zagreb 11. koji su u inozemstvu. Maček ga je otišao posjetiti. odlučuje se na put u Moskvu. Pašić daje ostavku vlade na 24. da je HRSS bila spremna ući u Davidovićevu vladu nije do sada bila poznata. Maček je to obećao uz dva uvjeta: 1) da se obustavi teritorijalna podjela Hrvatske. listopada 1924.). osniva Samostalnu Demokratsku Stranku i pridružuje se Pašiću. Kad je Maček stigao u Beograd. Pašić podnosi kralju na potpis ukaz. Kriza se odugovlači i konačno je opet na 25. za prvog podpredsjednika Mačeka. i obećao suradnju Demokratske Stranke na reviziji Vidovdanskog ustava (s. izgleda.28 Općenito se nije znalo. uključivši i sebe. t. kralj traži od Davidovića ostavku vlade pod izlikom. Često sazivlje skupštine. kojim se rad Narodne skupštine odgadja do slijedećeg redovnog saziva. Radikal Nastas Petrović. 102. Za vrijeme vladine krize sastaje se Narodna skupština na novo zasjedanje 20.j. Ali Pašića čeka drugo iznenadjenje. Svetozar Pribićević s 14 drugova napušta Demokratsku Stranku. održao je riječ. travnja. srpnja 1924. punomoći su bile predane od 7. Proračun je bio odglasan. Poslije skupštine u Vrpolju. želi sastav jedne koncentracione vlade. ožujka 1924. da je Radić napustio Rusiju i povratio se u Beč. na 27. Prema Horvatu. koju mu je. odnosno Pašićev. da . Vladin. svi zastupnici HRSS. Možda je činjenica sastava Davidovićeve vlade bila uzrokom. da ovakav provizorij ne može dalje potrajati. da je inicijativa došla od Davidovićeve stranke. 98. 101. što Maček nije spomenuo imena ostale trojice predloženih ministara. a drugim jedan pristaša SLS. da zatvori Radića (s. da kralj primi u posebnu audijenciju novoizabrano skupštinsko predsjedništvo.). Medjutim. Kralj je tražio od Davidovića.(29) i konačno na 27.3(1) te se je ili koncem srpnja ili početkom kolovoza 1924. vidjevši da Davidović ne će moći sastaviti novu vladu. listopada 1924. (34) Poslije povratka iz emigracije Radić je vrlo aktivan. Vršiocem dužnosti pokrajinskog namjesnika u Zagrebu bio je imenovan Gavro Gojković i pokrajinska uprava obnovljena. došao u Beograd na čelu delegacije HRSS. svibnja. kaže Maček. član verifikacionog odbora. Ali. i na 12. koji bi trebali postati ministrima. jer im mandati još nisu bili verificirani (s. Vlada Pašić-Pribićević već je sastavljena 27.

107. da je HSS bila van vlade za vrijeme tih izbora (s. srpnja 1925. Bila mu je donesena u zatvor tri tjedna kasnije. siječnja 1927. Za vrijeme Mačekovog poslijeratnog boravka u Washingtonu umrla je u domovini njegova prva žena. 106. Poslije je na izborima 11. to jest do dana sastava koalicione vlade izmedju radikala i HSS. 156. bio izabran u kotaru Bjelovar za narodnog zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu. veljače 1925.(34b) Zajednička vlada sastavljena je 18. Nekoliko dana poslije izbora.). na 18. Zahvalio se je tada na predsjedništvu oblasne skupštine i njenom mandatu. Kćerka im se je rodila 13.-1927. Pod utjecajem Stjepana Radića napustio je tu ideju. nego se je HSS neposredno poslije izbora povukla iz vlade baš radi izbornih zloupotreba. Sporazumom HSS s radikalima bila je prihvaćena već provedena podjela hrvatskog teritorija na oblasti. došlo je do pomirenja Pribićevića s Radićem i stvaranja Seljačko-Demokratske Koalicije.. siječnja 1925. prosinca 1924. Naime. kako spominje Maček. rodio se je 24. Na političkom polju HSS je potpuno prihvatila tadašnje političko stanje. Maksimovića vlada je 23. 106. koja je bila prodavačica u Radićevoj knjižari i 22 godine mladja od njega (s. (s.. koja je tada imala tek 19 godina (s. 98. kao predstavnik HRSS. Prije Radićeve smrti Maček je bio najaktivniji. siječnja 1925. Njima kasnije nisu bili verificirani mandati. Josipu je Maček u siječnju 1935. da je vidi (s. mjesto toga.). Šteta. Taj je dodir uspostavljen već nekoliko dana iza izbora od 8. listopada 1924.-1927.). da je inicijativa za pregovore došla sa strane Pašića i da je Radić bio kontaktiran od suca istražitelja. do 1. Stranka mijenja ime. zaključila provesti Obznanu nad HRSS. HSS nije ostala u vladi samo do polovine 1926. Izgleda. koji je po svojim posljedicama veoma važan. Njezini ministri Nikić i Šuperina nisu se htjeli pokoriti odluci stranke. nego su i nadalje ostali u vladi. braća Košutići i Krnjević. Ono je. HRSS posebnim proglasom traži sastav koncentracione vlade za provedbu izbora.. Riječ je vodila skupina. IV. srpnja 1925. Poslije rujanskih izbora 1927. Na 23. nazvan po pradjedu. Na prijedlog ministra unutrašnjih poslova Bože Ž. HSS je službeno opet ušla u vladu 29. Maček je bio kandidiran i izabran u zagrebačkoj oblasti. Pregovori su trajali preko pola godine. tako da je bila van vlade tek četrnaest dana.. Propušteno je spomenuti njezino prezime. studenoga 1924. Vjerovatno je takvom planu pogodovao i politički razvoj 1925. kralj i Pašić nikada ne bi mogli protegnuti Obznanu nad HRSS i vjerovatno bi bila isključena onakva kapitulacija HRSS. oženio (s. te kasnije postao predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine. HSS je samo na kratko vrijeme istupila iz vlade na 15.). a ne 25. kakva je uslijedila kasnije. Predavec i Krnjević. Sin Andrej. koja će upotrebiti do tada nezapamćeni izborni teror u hrvatskim krajevima.. tako da nisu ni sudjelovali u radu Narodne skupštine 1925. Maček kaže. jer on u tom razdoblju nije bio politički aktivan. Da nije bilo toga boravka.(34a) Maček takodjer ne spominje najužu izbornu suradnju izmedju HRSS i Hrvatske Zajednice godine 1925. III. Pašić-Pribićevićevu vladu. protiv kojeg se je do tada borila. listopada 1926. od 1923. Maček spominje i činjenice iz svog osobnog života. te se je Maček vjenčao s Josipom prema obredu i propisima Katoličke Crkve. iako je ona bila sudionik vlade. Kralj. jer narodni zastupnik u Narodnoj skupštini nije istovremeno mogao biti zastupnikom i u oblasnoj skupštini. Prvi i jedini oblasni izbori bili su održani 27. veljače 1927. Predavec. da se je Maček u ovom razdoblju više bavio odvjetničkim poslovima i posvetio obiteljskom životu. Maček cijelo ovo razdoblje prikazuje na jednoj stranici. Pavle Radić postaje strankinim govornikom On u ime stranke priznaje kralja i ustav. dok je Maček bio u zatvoru. biti pozvan od kralja na savjetovanje u vezi s vladinom krizom. ostavivši ga s dvoje nejake djece i starim ocem. Maček ne priča ništa . Radić je otkriven nekoliko dana kasnije i uhićen. imenuje na 6. ožujka 1924.) i s njom i danas živi u Washingtonu. Odgoj djece preuzela je mladja sestra njihove majke. i to s bitnom pogreškom. Mačeku je umrla njegova žena Marija. Vodstvo HRSS ostalo je u zatvoru do 18. Ali i to je izostalo.). Po drugi put se je oženio 10. 104. Poslije izbora 1925. 31 Ta je šutnja razumljiva. 108. Za vrijeme Radićevog boravka u inozemstvu on je stvarni vodja stranke. (s. s djevojkom Marijom. što Maček ništa pobliže ne govori o Radićevom boravku u Rusiji. rujna 1927. HRSS je zajedno s Hrvatskom Zajednicom — obje su zajednički nastupile na izborima — uspjela poboljšati svoje pozicije.). Kad ju je kralj potvrdio 1. koji je morao na Mačeka napraviti nelagodan utisak. travnja. Nije točno. Josipa. HSS sudjeluje u svim vladama od 18. Smisao sporazuma je bio. travnja 1926. rujna 1927. srpnja 1925. bilo potpuno isključeno iz političkog života za vrijeme boravka u zatvoru. kako se iz prije raspravljenog vidi. Već sutradan bili su uhićeni Maček.. Usprkos terora. Izuzevši te epizode..30 će Maček. da je HSS potpuno povukla svoje političke zahtjeve i istakla gospodarske i socijalne. ona je dobila zakonsku snagu. državni aparat bio je upotrebljen protiv HSS. osim Stjepana Radića. do 1925. koja je bila više sporazumaški raspoložena nego Maček. Maček se je tada htio potpuno povući iz politike i posvetiti se odgoju svoje djece. te konačno završili sporazumom s radikalima.

kako je do tog preokreta došlo. i na samom pogrebu. s kojima mi kao Hrvati možemo da živimo i s kojima možemo svoj historijski život kao Hrvati nastaviti i razviti. a možda niti toliko. jer to ne vodi do uspjeha.).j. ozlijedio mali prst. On navodi. da je Radić na putu potpunog ozdravljenja. Iz ovog bi se razgovora dalo naslutiti. 119. da našu narodnu borbu pojačamo i fundiramo na cijelom narodu. predsjednika stranke za vrijeme Radićeve bolesti. da je Ninko Perić bio u to upućen (s. pročitao. ne pasivnost.). omogućiti i pripomoći takav podhvat. da je on vrlo malo razgovarao s Radićem u vremenu izmedju atentata i njegove smrti. koji je u roku od jednog dana zacijelio. kao i s tadanjim načinom reakcije seljaka na dogadjaje." Kao treću reformu naveo je: Mi se moramo u našoj borbi osloniti od sada na sve naše staleže. Tada je izgledalo. da se služi samo mirnim metodama borbe (s. kao da je bio nezadovoljan s držanjem nekih zastupnika seljaka iza atentata u skupštini. naprotiv. da je liječnik dr. 33 Prema onom. "vode se u Zagrebu tajni razgovori o osnivanju buduće hrvatske državne emisione banke. 12 kolovoza. Preporučio je Mačeku. da je Radić imao šećernu bolest i da je to prouzrokovalo smrt (s. Radićeva udova." Kada je govorio o potrebi rada za Hrvatsku po narodnim zastupnicima u inozemstvu i pritom zašao u vatren način govora. da je ubijstvo bez sumnje bilo planirano. kolovoza. da poslije onog. Govorio je. radi čega primamo samo udarce. a ne samo na jedan — seljački — kao do sada. da mu je Radić tada rekao... jer sam u sobi vidio osobe od dvorbe i časnu sestru .(35) U to vrijeme.(38a) Dr. Maček je posjetio ranjenog Radića. pa ma kako bio brojan.). kojima se proti nama nastupa.). Jošte je govorio o tadanjoj aktualnoj političkoj situaciji i konkretnim planovima. da je Radić na putu za Sombor. 13. da se Pribićević pridobije za suradnju. što se dogodilo. Naime. posjetio je Stjepana Radića u njegovoj vili u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu koja dva tjedna pred njegovu smrt. Tom je zgodom Radić ovlastio Drljevića. Radić je razgovarao s Drljevićem o teškom Pribićevićevom položaju. Neki tvrde. kolovoza 1928. Drljević kaže. pa je zaključio doslovce: "U Beogradu nemamo uopće više što da tražimo. na svečanoj komemoraciji u Sabornici. Ivan Krajač.(38) Na sam dan atentata. moramo poduzeti neke reforme u našem dosadašnjem shvaćanju i radu. Sutradan. Osim toga potrebna nam je za borbu poštena narodna inteligencija.(37) Maček prihvaća kao istinitu liječničku diagnozu. da je tada bio sazvan glavni odbor HSS. To je bilo prihvaćeno jednoglasno bez debate (s.). poslije izbora 1927. što Maček priča. prema statutima stranke predsjednika bira glavni odbor stranke. 113. koju tumače kao našu slabost i nesposobnost. I to mi (t. i sklon je vjerovati. O krvoproliću u Narodnoj skupštini Maček ukratko priča osobni doživljaj. malo ili ništa zajedničkog možemo imati sa Srbima. Maček je jednoglasno bio izabran predsjednikom stranke sa strane njenih narodnih zastupnika (s. Dan prije Radićevog pogreba. 116. 20. dok je ovaj neposredno poslije atentata bio na liječenju u Beogradu. da je 20. kako se spontano bila izrazila. Mi smo od slavenstva i u ime slavenstva kao Hrvati doživjeli ono i onako. takodjer u ime stranke. Mi se moramo boriti jednakim sredstvima. Doslovne zaključne riječi pokojnikove u pogledu toga bile su: "Slavenstvo je nama s onima. čitajući Radiću rezoluciju SDK od 1. koja moramo reformirati jest: slavenstvo i naš odnos prema njemu. da je Radić neposredno poslije atentata želio Mačeka vidjeti svojim nasljednikom. a ne na jednom staležu. lipnja do 8. što i kako tokom cijele svoje historije nismo jošte bili doživjeli. Ona navodi. Stjepan Radić u izjavi sucu istražitelju izravno je optužio kralja Aleksandra za sudioništvo u krvoproliću. na prijedlog Predavca.. da Mačekov izbor nije bio pravovaljan. lipnja. da je inicijativa došla s Radićeve strane. d. da bi i on Mačeka bio izabrao predsjednikom stranke. Kad su se sastali narodni zastupnici SDK na vijećanje u Hrvatsku Sabornicu 1. podpredsjednik Predavec predložio je zastupnicima HSS Mačeka kao v. Ona izrazuje sumnju. 114. Kad je ing. Za vrijeme putovanja na predizbornu skupštinu u Ilok godine 1927. Mišljenja je. Druga temeljna točka našega programa. Prema Krajaču ovako je govorio Stjepan Radić: Čim potpuno ozdravim. izgleda. 111. da radi na tome. gdje je bila održana njegova posljednja javna skupština 17. da bi njezin muž bio bolestan od šećerne bolesti. narodni zastupnik i ministar trgovine i industrije za vrijeme učestvovanja HSS u beogradskim vladama. koji je mnogo šire tijelo nego strankino narodno zastupstvo. koja će početi djelovati na dan odcijepljenja od Srbije".. hrvatska seljačka stranka i hrvatski pokret) moramo na prvom mjestu napustiti naš dosadanji pacifizam. To će zavisiti od situacije. Radić je to popratio s riječima: "I još je mnogo drugog prestalo". Ali. pogotovo gdje protivnik nastupa s drugim sredstvima. Hadžić trovao Radića. ja sam ga upozorio. Možda vanjski poslovi i zajednička obrana.(36) O tome kod Mačeka nema spomena.32 pobliže. kolovoza 1928. neka ne govori tako glasno. Krvoproliće u skupštini nesumnjivo je prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti i zaslužilo bi biti predmetom ozbiljne studije i svestranog istraživanja. nema sumnje. lipnja. Ovdje ću spomenuti samo dva momenta. Samo borba s jednakim sredstvima vodi do uspjeha. lipnja prestao postojati Vidovdanski ustav. kolovoza. Košutić. uveče 20. To je potrebno. jer samo tako se može borba proti nama paralizirati. HSS je dužna potaknuti. govorio je Maček u ime stranke. niječe. U motivaciji primio sam utisak.

JMO i SLS. j. bio vrlo nepopularan medju ostalim srbijanskim strankama. ovako je ocijenio unutarnju situaciju Kraljevine Srba. kralj Aleksandar ne samo da nije želio jednu ravnopravnu. i tako je u tom pitanju bio stvoren složni srpski front. jedanput se mora sve reći i zaključiti meni je sve svejedno.-1928. da takva politika ne vodi konsolidaciji nego razaranju države. A možda je Protić i ocijenio Aleksandra kao budućeg autokratu.(40) Prema tome. Centralistička ideja. Hrvata i Slovenaca u ovom desetljeću. organizirati federalistički. Sforza je bio članom talijanskog Poslanstva u Beogradu prije Prvog svjetskog rata i kasnije talijanskim Poslanikom kod izbjegle srpske vlade na Krfu. Ovi narodi [t. Doklegod je Pašić bio živ. on je često preskakao. Pašićeve ideje o centralističkom uredjenju države odgovarale su kraljevim idejama. Jedini srbijanski državnik. jer je hrvatski narod u njemu osjetio prvoborca za svoju slobodu. jedini političar u državi. Što ga [Sforzu] u ovom času najviše zabrinjuje — izvješćuje engleski poklisar — jest situacija u samoj Jugoslaviji. bila je. Hrvata i Slovenaca urediti kao ravnopravnu zajednicu na federalističkoj osnovici. čini se. prvu vladu Vesnića i 1926. XII.. bio je Stjepan Radić. iako su ga složno predlagale sve srbijanske i prečanske struje. vladati autokratski. a čini se ne shvaćaju ni danas. U listopadu 1919. do 6. kad Je bio podtajnikom u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova. oni se mogu prikazivati.(41) Čini nam se. a prema njegovim uputama". tako da je prvu vladu SHS sastavio Stojan Protić na 20. kralj je morao odgadjati autokratsku vladavinu. Protić je uvidjao. ideja nasilnog jedinstva. Pašić i Radić. srpske vojske i ogromnog dijela srpskih političara. Hrvata i Slovenaca u razgovoru s britanskim poklisarom u Rimu: Posljednji politički razgovor imao je Stjepan Radić sa svojim tajnikom i zetom ing. do 1928. da su prihvatili načela Lige Naroda. ne snizujući glas: neka čuje i neka zna tko hoće. Pašić je bio jedina prikladna osoba medju Srbijancima.(39) V. i možda je svojim anticentralističkom nastupom samo pojačao srpski centralistički front. dakle nekoliko sati prije svoje smrti. takvom planu bila stvorila opozicija u Srbiji. Ali. Ako ćemo vjerovati Svetozaru Pribićeviću: "Od 23 ministarske krize [u razdoblju od 20. ako ćemo vjerovati grofu Sforzi. do toga bi bilo došlo. kako svi znaci upućuju. koji stoji iznad dnevne i stranačke politike. koji je imao dovoljno političkog iskustva i ugleda. On je. da smijemo zaključiti. I. oborivši 1920. 1918. vjerovatno. zahvaljujući u prvom redu pogledima i politici kralja Aleksandra i Nikole Pašića. iako bi se. On nije htio biti ustavnim vladarom. On je tu snagu imao jedino radi toga. koji su predvidjali poteškoće. koje će proizlaziti iz razlika u vjeri i iz različitih stupnjeva civilizacije. Kralj Aleksandar je tako i ocijenio Pašića i nije mirovao. da sada komiti operiraju na 20 milja od Trsta. ali oni nemaju apsolutno nikakve vjere u idealna rješenja i žive još uvijek u kondotijerskom mentalitetu četrnaestog i petnaestog stoljeća. Kralj Aleksandar i srbijanski političari nisu shvatili ni onda. dakle. ovu konstantu hrvatske državotvorne orientacije širokih slojeva hrvatskog naroda.]. Kralj Aleksandar nije htio prihvatiti Pašića kao prvog ministra predsjednika Kraljevine SHS. Sve ostale krize izazvao je kralj ili ljudi iz njegove okoline. Horvat navodi. Tri osobe dominiraju političkom scenom od 1919. Da Stjepan . petu vladu Uzunovića..(38b) 35 S druge strane.. t. da ta opozicija ne bi imala nade u uspjeh. da je Kraljevina Srba. bila osudjena na propast. I to pitanje zaslužuje detaljnu obradu. Moj je utisak. Skupština je izazvala samo dve. da ne griješimo. federalnu državu. 1929. i danas ta načela provode u Crnoj Gori i Hrvatskoj. kralj Aleksandar bio je središnja osoba svih dogadjaja u tom prvom desetljeću nove države. Radi njihovih vlastitih ciljeva. odgovorio je. da se prve glasine i članci o amputaciji pojavljuju već 1923.. On je bio za nekoliko godina na poslanstvu u Beogradu i često je diskutirao o jednoj mogućoj budućoj uniji Južnih Slavena sa Srbima. kad su počele suradjivati HRSS. balkanski narodi] još ne vjeruju u ništa drugo nego silu. Osim Pašića.: kralj Aleksandar. i od Srbijanaca i od Srba prečana. dok ga nije zakulisnim akcijama maknuo s predsjedništva vlade u travnju 1926. nego je želio. Jedan od nesretnih rezultata evropskog rata je taj.. Oni su predvidjali nasilje kao jedini lijek tome. da može oponirati kralju Aleksandru.34 bolnička pomoćnicu. 1918. kolovoza. Bez sumnje. XII. jer je kralj Aleksandar uživao veliko povjerenje srpskog naroda. da su Hrvati skoro skloni pokazati stanovitu simpatiju prema Talijanima. da se svuda čuje njegova riječ i zapovijed..(38c) Maček u knjizi ništa ne govori o Aleksandrovim planovima amputacije hrvatsko-slovenskih teritorija. nego i one ovlasti. kad postavljamo tezu. j. koji je svojom snagom stajao na putu i centralističkoj idili i autokratskim Aleksandrovim težnjama.. naime. usprkos Aleksandrovih centralističkih težnji. svoju državu i socijalnu pravdu. 1918. da je kralj Aleksandar već od početka težio svu vlast prikupiti u svoje ruke. Srpska se dominacija tako okrutno i tiranski nameće ostalim elementima. Augustom Košutićem ranog popodneva 8. Protić je daleko zaostajao i po svojim sposobnostima i po svojem ugledu za Pašićem. koje su mu bile dane centralističkim Vidov-danskim ustavom. s jedinim izuzetkom Stojana Protića. bio je Nikola Pašić. koja je mogla novu državu. već davno prije popularna medju srbijanskim političarima. Da je on htio Kraljevinu Srba.

trebalo je nastojati predobiti za suradnju Srbe-prečane i Demokratsku Stranku. osamljen u zatvoru. jer je kod sklapanja sporazuma bio prisiljen časovito ga povući. postavlja se pitanje: nije li Stjepan Radić mogao voditi borbu s Beogradom na bolji i uspješniji način? Čini mi se. i oni su mogli odbiti ili predložiti svaku državnu reformu. Uz njih. Ali Srbijanci nisu ni to shvaćali. onda su se.. iako im je Trumbićev razvoj morao otvoriti oči. kao i srpski. Ubijstvo Radića i drugova bila je njihova najveća pogreška u tom pravcu. iz koje je istupio Svetozar Pribićević s drugovima. 1925. Dilema ovog desetljeća može se izraziti s alternativom: ili će država biti zajednički hrvatsko-srpski podhvat. Želio je. U takvim okolnostima bio je prisiljen na potpunu kapitulaciju. Hrvatsko pitanje nije se moglo riješiti s nekoliko ustupljenih ministarskih stolica. tražili su zajedničku južnoslavensku državu jedino radi toga. Stjepan Radić bio je mirotvorac i iskreno je želio trajan ravnopravni odnos izmedju Srba i Hrvata. Kasnija Pribićevićeva suradnja s Radićem bila je slabi nadomjestak Spahine. da bi Radić zadržao svoje pozicije u narodu. iako teška srca. nije mogao u suradnji sa Spahom. jer su smatrali. sve ne-srpske stranke. on i nadalje mora nastupati različito i odjelito od vlade. nikada ne bi bio uspio osvojiti za sebe ogromnu većinu glasova katoličkih Hrvata. Da li je bilo moguće postići ovakav jedan blok? Poslije izbora 1923. nego s cjelovitom promjenom državne politike. u prvom redu. Oni su smatrali. odreći hrvatskog političkog programa. Koroščeve i Davidovićeve suradnje. Radi Radićevog puta u Moskvu i pristupa Seljačkoj Internacionali. JMO. da je Radićev put u Moskvu bio najveća hrvatska pogreška u tom desetljeću. pa da se uvidi sva tragika idealnih Hrvata-Jugoslavena.-1920. Kad su osjetili. Kralj Aleksandar i srbijanski državnici nisu željeli Hrvate imati kao ravnopravne suradnike i gradjane. koji su mislili. Nikakva hrvatska politika na toj činjenici ne bi nešto bitno mogla izmijeniti. U srbijanskim rukama bila je sila i vlast. kao. Šačica oportunista i idealista jugoslavenske orijentacije medju Hrvatima mogla je prevariti samo one.36 Radić nije na hrvatskom selu nastupio s idejom hrvatske slobode i hrvatske države. SLS i Demokratske stranke. Uzalud je bilo od njega očekivati. bila je protegnuta Obznana nad HRSS. da će fizičkim zlostavljanjem Radića i njegovih suradnika slomiti hrvatski otpor. odnosno riješiti hrvatsko pitanje. . Davidovićeva Demokratska stranka. koji nisu htjeli vidjeti realnost. nego bivša tudjinska Austro-Ugarska. Da bi stvorio bolje pozicije. Dovoljno je pročitati Trumbićeve govore iz 1919. ili je ne će biti. Ali. koliko i srpska.. tobože. u siječnju 1925. da u zajedničkoj državi bude isto tako očuvana hrvatska državnost. i njeno vodstvo na Čelu sa Stjepanom Radićem zatvoreno.-1927. ne smetnuvši s uma solidnost srpskog centralističkog fronta i ulogu kralja Aleksandra. da ulaskom HSS u vladu nije bio oživotvoren njezin program. komunističkom strankom. vraćali natrag ideji hrvatske državnosti. da je Stjepan Radić upotrijebio ne znam koju taktiku i ne znam koju politiku. Korošcem i Davidovićem pregovarati s 37 Pašićem odnosno Kraljem. nastavlja se suradnja izmedju HRSS. Radić. medju kojima su bile najvažnije JMO i SLS. Spaho i Korošec počeli su suradjivati s HRSS. da će se on za volju ostanka HSS u vladi. da će ona najbolje zaštititi hrvatske nacionalne interese.-1925. Stoga se može reći. iako vodjeni fikcijom narodnog jedinstva Hrvata. Radić je trebao nastojati na svoju stranu predobiti. Svi su oni političari i državnici bili kratkovidni. da u biti ništa ne bi bilo promijenjeno. u kojoj sjedi. Srba i Slovenaca. takodjer uspostavlja suradnju s HRSS. da buduća zajednička država mora biti isto toliko hrvatska. da hrvatski narodni interesi budu isto tako zaštićeni. da ta tobožnja "narodna" država gore postupa s hrvatskim narodom. Svoj povlašteni položaj bili su spremni braniti brutalnom silom vojske i državnog aparata. U 1924.. Hrvati jugoslavenske orientacije prije 1918. te. kao što je bila i srpska. Srbijanci nisu mogli razumjeti. Poslije veljačkih izbora 1925. i usporediti ih s onima iz 1924.

Rijetki su bili. Bitna karakteristika ove nove hrvatske generacije jest beskompromisna. da je ideja jugoslavenske državne zajednice bila odbojna hrvatskom puku 1918. diktatorsko uredjenje buduće hrvatske države. jer se je mislilo.. Naprotiv. i 2. organiziraju atentate i pripremaju se za sutrašnji revolucionarni obračun. radništva. Nadošla neposredno poslije Radićeve smrti. Ta generacija u svojoj revolucionarnoj taktici. i ima utisak. Već smo prije istaknuli. To je sigurno bila zabluda. koji su na životu u emigraciji. HRVATSKA POLITIKA 1929. DO 1941.) i tako je onda proživljavao ovo omladinsko gibanje. formiranu izmedju 1935. do 1934. Ova oznaka karakterizira takodjer intelektualnu mladež. . Do tada se je s malo napora moglo pokušati zadovoljiti Hrvate federacijom i. 1936. gradjanstvu i radništvu. Taj naraštaj ideološki ima mnogo zajedničkog s pravaškom generacijom iz 1870-tih i 1880-tih godina. u prvom redu studentske. Desetljeće. kao i kasnije pridošla godišta. da je ovaj hrvatski državotvorni pravac bio svojstven cjelokupnoj hrvatskoj mladeži.-1941. Diktatura kralja Aleksandra tu je situaciju još više oteščala. nego i koja ima i svoj pozitivni program: obnovu samostalne hrvatske države. Označiti ovu omladinu fašističkom i diobu duhova u Hrvatskoj prebaciti na alternativu: fašizam — demokracija. podzemnom radu.) stvaranje jedne nove hrvatske revolucionarne mladeži. Hrvata i Slovenaca. proizvelo je preokret u hrvatskoj inteligenciji.. može se tumačiti jedino vanjskopolitičkim razlozima. mnoge mjere nove države. Smrt Stjepana Radića predstavlja konac jednog razdoblja hrvatske politike. a prema rezultatu ona ju je upravo uništila u hrvatskim krajevima i izazvala protujugoslavensko revolucionarno gibanje. Kod stvaranja Kraljevine Srba. da je to bila bitna njegova karakteristika po cijeloj Hrvatskoj. Od tada svaki rad u tom pogledu sa srpske strane zahtijevao bi mnogo više napora i koncesija. uzdisala za habsburškom idilom i reagirala s idejom podunavske konfederacije i sličnim planovima. Akcidentalno je kod toga. a da je Njemačka za njeno razbijanje. poput starije hrvatske generacije. ne odgovara činjeničnom stanju.) stvaranje jedne revolucionarne hrvatske emigracije. u početku heterogene i neoblikovane. Ništa se nije dogodilo. koja je bila samo prohrvatski orijentirana i u Habsburgovcima gledala ugnjetavače hrvatske slobode i glavne krivce hrvatske nesreće. gradjanstva i malobrojnog radništva pozdravio je novu državu i mnogo pridonio njenom stvaranju.38 39 Hrvatski studenti. Ovdje bih naglasio još jedan utisak. usaditi u njihove duše ideju zajedničke južnoslavenske države. okrunjene zločinom u Narodnoj skupštini. što se je u Hrvatskoj u tom razdoblju mislilo. Ta je generacija završila srednju školu u novoj državi i nije imala nikakvih. gradjanstva i inteligencije. koji su priželjkivali fašističko. formiraju se kao hrvatski nacionalisti i revolucionarci. samo je učvrstila ovu orijentaciju hrvatskog seljaštva. nezadovoljne Jugoslavijom. ali isto tako seljačke i radničke. Kod njih više nema stranačke razlike: nastupa se pod općim hrvatskim imenom za hrvatsku državu protiv Jugoslavije. Čini mi se. sveučilišnu i srednjoškolsku. jer su se pojave vanjske politike i odnosa velikih sila medjusobno. 1929. Po njegovoj zamisli. možda. okuplja pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. Djelomična profašistička orijentacija medju pripadnicima te generacije. Diktatura kralja Aleksandra. da su zapadne demokracije projugoslavenski orijentirane. Oni se opet vraćaju hrvatskoj državnoj ideji. ona je imala upravo obratan učinak u Hrvatskoj od onog. što bi moglo hrvatsko seljaštvo navesti na promjenu njegovog stava. Obje generacije prilaze tajnom. koja se od 1930. da bi. da će se pomoću Hitlerove protu-versailleske politike moći razbiti Jugoslaviju i obnoviti samostalnu hrvatsku državu.(41a) O ovom revolucionarnom gibanju medju hrvatskom mladeži trebalo bi prikupiti dokumentarnu gradju. koje je zločin u Narodnoj skupštini i diktatura zatekla na Hrvatskom Sveučilištu. revolucionarna borba za obnovu samostalne hrvatske države. Takvom je ona ostala i u prvom desetljeću nove države. kako ga je zamišljao kralj Aleksandar. dobar dio hrvatske inteligencije. koje je slijedilo 1918. Pisac ovih redaka bio je u to vrijeme gimnazijalac u Šibeniku (1933.. veoma simplicistički prosudjivale. Razdioba medju mladeži tada se je provodila na alternativi: Jugoslavija — samostalna hrvatska država. Oni. samo su utvrdile prvotni stav hrvatskog seljaštva. te velikih i malih sila. do 1941. ni sentimentalnih niti političkih kompleksa prema propaloj Austro-Ugarskoj. da novu državu prihvati kao svoju. naime. To je njena bitna karakteristika. i 1941. trebali bi pisati svoje uspomene. diktatura je trebala ideju jugoslavenske države učvrstiti u Hrvatskoj. aktivnosti i žaru ima takodjer mnogo sličnosti s hrvatskom intelektualnom mladeži jugoslavenske orijentacije prije Prvog svjetskog rata. Kod analize dogadjaja tih godina ne smiju se smetnuti s uma dvije činjenice: 1. koja je spremna aktivno boriti se ne samo protiv Jugoslavije.

uz ono. Drugi kompleks problema. Ova orijentacija hrvatske mladeži isto je tako svojstvena generaciji formiranoj za vrijeme rata. kada Jugoslavija stvarno više ne postoji. nego.. Pavelić je više reagirao i djelovao kao frankovac. siječnja 1929. Konzultiranja stranačkih prvaka neposredno prije diktature imala su za cilj: pokazati stranom svijetu. inertno. Sudeći po onom.. Emigrantsko djelovanje jugoslavenske kraljevske vlade spada u ratno razdoblje. Simovićev puč i desetak dana njegove vladavine predstavljaju finale kraljevske Jugoslavije.(42) Više ili manje pacifistički orijentirani nalazit će se u emigrantskim organizacijama HSS. Maček. Vladko Maček bio je pozvan u audijenciju neposredno prije proglašenja diktature. kako to Maček čini u svojoj knjizi. Vlada tek slijedi zbivanja. koji. potrebno je pobliže razmotriti razdoblje od 1929. Budak. nastavljaju velikosrpski kurs bivših kraljevskih vlada. koji su u svojoj mladosti bili oduševljeni sljedbenici Stjepana Radića. Činjenica je.). te vlade tek reagiraju na dogadjaje i pokrete. Košutića. dinamički i revolucionarno raspoložen elemenat okupljat će se pod ustaškim imenom i vodstvom dra Ante Pavelića. Zapravo je bila nesreća. Maček nije shvatio naprijed spomenutih promjena u Hrvatskoj 1930-tih godina. do 1941. a nipošto ih ne stvara i vodi. . Oni su obojica u emigraciji od kolovoza 1929. 1938. što je u svojoj knjizi iznio.. Bilo bi vrijedno jednom analizirati poglede i reakcije vodećih ljudi Ustaškog pokreta s različitom formacijom: onih. Obje skupine ističu borbu za samostalnu hrvatsku državu i nastupaju protiv Jugoslavije. dočim je Pavelić emigrirao već u siječnju iste godine. a svi glasovi govore i o onoj. prešao Rubikon i svu vlast konačno skoncentrirao u svojim rukama.(43) Čitavo gibanje pod ustaškim imenom. Načelo poslušnosti. da je Maček razgovarao s kraljem Aleksandrom. na temelju svojih neposredno napisanih bilježaka i tadašnjih novinskih izjava samog Mačeka. Dr. kao i sve dotadašnje tajne revolucionarne organizacije. pod vodstvom Mile Budaka. Ustaški pokret tokom 1930.40 formiranoj 1929. Na istim načelima kasnije će se razviti i domovinski Ustaški pokret. koje su formirane tih godina. Mladena Lorkovića. Vodstvo politike prešlo je iz ruku vlade na pokrete i osobe. koje se nalaze na terenu. Oršanić. i drugi od Aleksandrova ubijstva do Simovićeva puča. s jedne strane. ili. što mladje snage. koji se formiraju kod kuće. Slavka Kvaternika.(43a )Članovi i sljedbenici Ustaškog pokreta dolazili su iz sviju hrvatskih stranaka.-1941. nisu dobile većeg udjela u vodstvu pokreta. siječnja i ponovno prije podne 5. koja se je formirala pod Titovom diktaturom od 1945. Aleksandar je na 6. Sigurno je medju ustašama-emigrantima po logorima bio najveći broj onih. koji su došli iz frankovačke Hrvatske Stranke Prava (Pavelić. To je bio prvi i posljednji put. spleo se je oko postanka inozemnog i domovinskog djelovanja Ustaškog pokreta. do 1941. tajnosti i revolucionarne požrtvovnosti karakterizira organizaciju. Ustaše se organiziraju. do Aleksandrova ubijstva. 1930.tih godina i koji je kasnije postao gorljivi pristaša HRSS. da hrvatska politička emigracija. Tadašnje emigrantske vlade nemaju svoje vlastite politike. koje će trebati razbistriti budući povjesničari. Kod toga opet važno je. navodno. nije mogao shvatiti razliku izmedju Hrvatske 1920-tih i 1930tih godina. odgojen u Stranci Prava.d. bilo da se je ona kasnije organizirala i djelovala u ustaškim. I. odgovorne jedino njemu osobno. da programatski poveže ideju samostalne hrvatske države s idejom parlamentarne demokracije. Prije nego donesemo ocjenu Mačekove politike. Vokić i t. stvara svoju organizaciju. Aleksandar ga je primio prije podne 4.-1941. Ivana Oršanića i drugih. da li o tome postoje neke njegove zabilješke. Slavko Kvaternik) i onih formiranih pod diktaturom (Lorković. HSS-ovačkim ili komunističkim redovima. Ukidanjem ustava i formiranjem vlade. što piše u autobiografiji. Toliko o izvorima iz prve ruke. do danas. da se ne zaboravi. nego je odlučnu riječ imao dr..(45) Nije mi poznato. još nije politički ujednačena niti organizatorno povezana. kulturno slobodarski orijentirane i vjerski tolerantne. možda i s povišenim naglaskom. 41 nego kao vodja jednog novog pokreta. Ante Pavelić. To se razdoblje dijeli u dva odsjeka: prvi odsjek od 1929. čini se. Marko Došen. Ona će se kasnije pojaviti u dva organizirana oblika. Aktivan.(44) Zatim je o tome pisao Svetozar Pribićević. na domaćem terenu. koja treba drugčije prosudjivati. O tim audijencijama. Možda je ovoj posljednjoj pao u dužnost zadatak. S druge strane. da su unutrašnja i vanjska politika dva različita područja nacionalne politike. možda najbolje personificira jednog idealnog ustaškog prvoborca starije generacije. Maček je već pisao u jednom nedatiranom pismu upućenom Ivanu Meštroviću. nemoguće demokratsko rješenje državne krize. strančar. Ali vratimo se u 1929. da li je što o tome bilo objavljeno na temelju Aleksandrovih informacija. isto tako kao i dr. i pripadali su svima hrvatskim staležima. koje tada rade prema uputama dra Jurja Krnjevića i ing. nipošto se ne može svesti pod nazivnik "frankovci" ili identificirati s frankovačkom Hrvatskom Strankom Prava. siječnja 1929.. socijalno i ekonomski progresivne. Podjela medju njima za vrijeme Aleksandrove diktature i kasnije više je psihološko-taktičke nego idejne naravi. koga je formiralo Starčevićevo pravaštvo 1880. da je. II. koja se stvara tokom 1929.

42
Vjerovatno se je o Mačekovim audijencijama pisalo i na drugim mjestima prema različitim informacijama. Bilo bi potrebno detaljno istražiti cijelo ovo pitanje, jer ovaj jedini dodir dra Vladka Mačeka, tadašnjeg nesumnjivog predstavnika hrvatskog naroda, s kraljem Aleksandrom, vrlo je važan za ocjenu, koliko njihovih ličnosti i politike, toliko i cjelokupnog razvoja hrvatsko-srpskih odnosa. Mačekovo i Pribićevićevo pisanje u bitnosti se slaže, iako ima malih razilaženja u nebitnim točkama, potpuno razumljivih, budući da je Maček obje svoje verzije pisao prema sjećanju mnogo godina kasnije. Tako se vidi, prema Mačekovoj ondašnjoj izjavi novinarima, da je prva audijencija trajala 35 minuta,(46) dočim u pismu Meštroviću Maček piše, da je trajala oko 15 minuta,(47) a u svojoj knjizi opet "jedva pol sata" (s. 121.). Prema svim trima verzijama, Maček je u prvoj audijenciji govorio općenito: istaknuo je, da je ovo državna, a ne samo vladina kriza, te da je potrebno sazvati novu konstituantu i državu podijeliti na sedam federalnih jedinica. (48) Kod druge audijencije od 5. siječnja, Aleksandar je izjavio Mačeku, da su svi šefovi stranaka, uključivši i Korošca, protiv Mačekovog gledišta, iznesenog u jučerašnjoj audijenciji, izuzevši, razumije se, Pribićevića.(49) Zatim je Maček detaljnije izložio svoj plan. Nabrojio je sedam federalnih jedinica, od kojih bi trebala biti sastavljena država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Vojvodina, Srbija i Makedonija). One bi imale svoje vlade i parlamente, ali svaki njihov zakon trebao bi kraljevu sankciju.(50) Kao zajedničke poslove pod kontrolom središnje vlade i parlamenta, Maček je označio: vanjske poslove, vojsku i carine, te valutu, koja bi trebala biti pod kontrolom federalne narodne banke.(51) Za početak preuredjenja države, Maček je kralju predložio formiranje jedne nepolitičke vlade, pod čijom bi se upravom provela reorganizacija države. (52) Vrijeme trajanja ove druge audijencije Maček je označio oko jednog i pol sata. (53) Kralj uopće nije uzeo u razmatranje Mačekove prijedloge, iako mu je izjavio: "Uzeću stvar u svoje ruke da zadovoljim Hrvate, jer ja želim isto tako da budem i hrvatski kralj." (54) Sutradan je proglašena kraljevska diktatura i Mačekova optimistička izjava, neposredno poslije toga, vjerovatno je bila temeljena na gornjim kraljevim riječima i potpuno pogrješnoj Mačekovoj procjeni kraljevih namjera.(55) Kakva je bila Mačekova reakcija, kad je uvidio, da je Aleksandar uvodjenjem diktature počeo sustavnim progonima svega, što je hrvatsko? Prema Mačekovoj knjizi, cijeli njegov rad tokom 1929. sastojao se je u tome, da je primao pojedinačno stranačke predstavnike, bodrio ih i davao upute za tajne stranačke sastanke (s. 128.). Maček ne donosi ni riječi o svojem stavu prema emigraciji. Da li je on aktivno pomagao stvaranje

43
emigracije i odobravao takav rad? Da li je pomišljao na kakav revolucionarni, aktivni rad protiv sve jačeg pritiska diktature? Jedan ondašnji Mačekov suradnik, koji je kasnije podupirao srpsku diktaturu, pričao mi je u emigraciji 1950., da je Maček tada bio spreman i na revolucionarnu akciju protiv Beograda. Iako ovo pričanje treba uzeti dužnom rezervom, iznosim ga, da bih pripomogao njegovom eventualnom razjašnjenju. Neposredno poslije Radićeve smrti, priča tadašnji Mačekov suradnik, posjetilo je Mačeka jedno izaslanstvo predstavnika stranačkih seljačkih organizacija i predložilo ustanak protiv Beograda, ističući tadašnju srpsku vojničku nespremnost. Maček je takvu akciju odbio i zabranio. Kasnije, kad je diktatura pokazala svoje lice, Maček je promijenio svoje mišljenje i povjerljivim seljačkim stranačkim predstavnicima predlagao dizanje ustanka. Oni su tada odbili Mačekov prijedlog, ističući potpunu promjenu situacije. Beograd se je bio spremio za takav slučaj, i svaki takav pokušaj sigurno bi bio svršio s neuspjehom. Usprkos odbijanja, Maček je bio mišljenja, da za svaki slučaj treba biti spreman na ustanak. U tu svrhu ovlastio je tog svog suradnika, da povede pregovore s talijanskim predstavnikom za nabavku više tisuća revolvera. Pregovori su bili i započeti. Ime talijanskog pregovarača bilo je Moranda. Toliko priča tadašnji Mačekov suradnik. Ako se ovo pričanje utvrdi kao istinito, ovo bi bio jedini slučaj, koliko mi je poznato, da je Maček pomišljao na revolucionarnu akciju. U pogledu emigracije sigurno je, da je Maček odobravao i pomagao njezino oblikovanje. Prema stranačkom zaključku, u emigraciju su otišli dr. Juraj Krnjević i ing. August Košutić, u kolovozu 1929.(56 )Njihov odlazak je uslijedio poslije beogradske smrtne usude dra Ante Pavelića (17. srpnja 1929.), radi potpisivanja Sofijske Deklaracije od 20. travnja 1929. o zajedničkom "legalnom" radu hrvatskih i makedonskih političkih predstavnika. (57) Možda je ovo isticanje Pavelica i Perčeca ponukalo Hrvatsku Seljačku Stranku, da i ona što prije pošalje svoje predstavnike u emigraciju. Koliko sam mogao ustanoviti, Maček je sve do svojeg drugog zatvaranja pod diktaturom (31. siječnja 1933.) pomagao bježanje u emigraciju i nije se negativno odnosio prema emigrantskom radu. Kakav je bio njegov tadašnji osobni odnos prema dru Anti Paveliću i kako je on tada ocjenjivao njegovu ličnost i politiku oslanjanja na Italiju, drugo je pitanje. Dne 22. prosinca 1929. Maček je bio prvi put zatvoren pod diktaturom. Ostao je u zatvoru do 14. lipnja 1930., kad je od suda bio proglašen nevinim i oslobodjen. Zatvaranje i sudjenje bilo je u vezi s eksplozijom dne 1. prosinca 1929. i pripremama podmetanja bomba pod vlakove, koji su vozili poklonstvene deputacije u Beograd. U listopadu 1930. Maček putuje na liječenje žuči u Karlove Vary, u pratnji dra Ivana Šubašića (s. 134. i 152.). Na putu prema Češkoj sastao

44
se je u Beču s Krnjevićem i Košutićem. Nije označeno, koliko se je zadržao u Češkoj i kada se je povratio u Zagreb. Osim ovog sastanka, Maček ni jednom riječi ne spominje svoje veze s Krnjevićem i Košutićem za vrijeme diktature. Da li je postojala kakva veza medju njima i kakav dogovor za eventualne akcije? Ili je sve bilo prepušteno osobnoj inicijativi svakog pojedinca? Pri Mačekovom povratku u domovinu posjetio ga je u Austriji u vlaku dr. Ante Pavelić. Ušao je u vlak u Schwarzach - St. Veit-u, a izišao u Villach-u. Radi Šubašićeve prisutnosti Pavelić nije htio s Mačekom razgovarati o politici. Smatrao je Šubašića osobom povjerenja kralja Aleksandra.(57a) Od 1931. pa dalje Mačekov politički rad bio je ograničen na primanje posjetilaca i stranih novinara, koji su ga od vremena na vrijeme posjećivali (s. 137.). Početkom 1932. Maček je kupio od jedne češke obitelji imanje Kupinec i na njemu zajedno sa svojom obitelji provodio slobodno vrijeme. Dne 3. rujna 1931. Aleksandar je ukazom proglasio novi ustav, koji je bio na snazi do pada Kraljevine Jugoslavije.(58) Prema tome ustavu uspostavljen je dvodomni pseudoparlamentarni sustav, od Senata i Narodne skupštine. Prvi izbori, bojkotirani od opozicije, na temelju tog ustava i novog izbornog zakona, bili su provedeni 8. studenog 1931. Maček tvrdi, da vlada nije uspjela dobiti više od 15 % glasova u Hrvatskoj, iako se je hvalila, da je dobila ogromnu većinu (s. 136.). Vodje Samostalne Demokratske Stranke nisu bili zadovoljni Mačekovom neaktivnošću. Potaknut njihovim prigovorima, Maček je sazvao sastanak predstavnika Seljačko-Demokratske Koalicije za 7. studenoga 1932., bojeći se, da se Pribićevićevi suradnici opet ne odluče na suradnju s Beogradom (s. 137.-38.). Većeslav Vilder tvrdi za sebe i svoje prijatelje iz SDS, da ih je na akciju tjerao "večno nemirni duh" Svetozara Pribićevića. Predstavnici SDS su već prije toga bezuspješno pokušali jednu zajedničku akciju sa srbijanskom opozicijom. Nakon toga je SDS sama održala jedan sastanak u Zagrebu, dne 30. lipnja 1932., i izjavila se za federaciju. (59) Sastanak SDK, prema Mačeku, trajao je dva dana. Prisustvovali su mu: u ime HSS, uz Mačeka, Trumbić, Predavec i Šutej. Maček je osobno pozvao na sastanak dra Milu Budaka, kao predstavnika Hrvatske Stranke Prava, iako ona nije bila u koaliciji. U ime SDS prisustvuvali su: Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović, Većeslav Vilder i Hinko Krizman. Prvog su se dana svi složili u zajedničkom nastupu protiv diktature, ali Maček se je osjećao nelagodno, kad je trebalo započeti s raspravom: što poslije diktature. Toga dana učesnici su bili pozvani na večeru župniku sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu, prečasnom Petru (Maček pogrješno kaže Josipu) Trbuhi. Prigodom

45
večere Trumbić je oštro kritizirao Aleksandrovu vladavinu i zastupao stanovište, da Hrvati i Srbi iz Hrvatske, Bosne i Vojvodine trebaju zajednički urediti svoje odnose s onima preko Drine i Save. Maček je bio ugodno iznenadjen, što su tu Trumbićevu misao odobrili i tri prisutna Srbina. Na rastanku je bio urečen sastanak za slijedeći dan poslije podne. Maček je nasamo zamolio Trumbića, da u smislu svog razlaganja sastavi rezoluciju i da mu je donese na uvid slijedećega dana u podne. Trumbić je donio, nacrt rezolucije. Tada su Maček i Trumbić zajednički dali konačnu redakciju rezolucije. Na popodnevnom sastanku, održanom u stanu Većeslava Vildera, rezolucija je bila jednoglasno odobrena i potpisana (s. 138.-39.). U povijest je ušla pod nazivom "Zagrebačke punktacije". Bitna misao rezolucije jest, da se treba vratiti na polaznu točku stvaranja države, na godinu 1918., te
pristupiti novom uredjenju državne zajednice, koja će, ne upuštajući se u ovom času u detaljno razradjivanje te osnove, imati za načelnu podlogu misao da ta zajednica, isključivši prevlast jednog ili više njenih članova nad ostalim, ima biti jedna asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koja će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne pored skupnih interesa, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života narodi srpskog, naroda hrvatskog i naroda slovenačkog.(60)

Prema Mačekovom pisanju, sastanak predstavnika SDK bio je sazvan na 7. studenoga, te je, prema tome, rezolucija bila potpisana 8. studenoga, iako je on u knjizi redovito naziva rezolucijom od 7. studenoga, a na jednom mjestu, valjda pogrješno, i rezolucijom od 6. studenoga (s. 173.). Kada su punktacije postale poznate domaćoj i stranoj javnosti, Mačeka su posjetili neki strani novinari, kojima je dao izjave, uperene protiv diktature. Posebice oštra i otvorena bila je njegova izjava dana d o p i s n i k u L e P e t i t Pari s i en. M ač e k m i s l i , d a j e u p r v o m redu radi tih njegovih izjava stranim novinarima došlo do njegovog ponovnog zatvaranja, uvečer 31. siječnja 1933. (s. 141.-42.). Maček je najprije bio interniran u Čajniču u istočnoj Bosni, zatim, u ožujku, prebačen u beogradsku Glavnjaču i osudjen na tri godine robije, u travnju 1933., kao glavni inspirator Zagrebačkih punktacija. U kratkom obrambenom govoru Maček je istaknuo, da hrvatska nacija mora dobiti slobodu pod svaku cijenu, bilo u granicama Jugoslavije bilo izvan nje (s. 147.). Poslije osude Maček je bio prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u svibnju 1933. Dozvoljeno mu je bilo prisustvu-vati očevom pogrebu, te je bio u Zagrebu pod pratnjom od 24.-26. prosinca 1933. Na 15. srpnja 1934. prebačen je iz mitrovačkog zatvora u Bolnicu

46
Milosrdnih Sestara u Zagrebu, gdje je ostao do puštanja na slobodu, 22. prosinca 1934. U lipnju 1934. dr. Ivan Šubašić, poslan od kralja Aleksandra, posjetio je Mačeka u zatvoru u Mitrovici. Tom zgodom nisu mogli politički razgovarati, jer je posjetu prisustvovao predsjednik mitrovačkog suda Josip Rogulja, kao što je bio običaj kod svih posjeta Mačeku. Nakon toga Šubašić je uredio, da kod slijedećeg posjeta bude na samu s Mačekom. Maček je u medjuvremenu obolio i prema savjetu liječnika dra Luje Thallera bilo je potrebno, da ga se preveze u Zagreb u bolnicu. Nekoliko dana prije Mačekova prevoza u Zagreb ponovno ga je Šubašić posjetio. Kralj Aleksandar je preko Šubašića tražio jednu Mačekovu izjavu, da nije protiv Jugoslavije. Mačeku se je činila takva izjava suvišnom, jer je njegova politička aktivnost dokazivala, da on nije protiv države, nego protiv njenog nepravednog unutrašnjeg uredjenja. Na koncu su se složili, da Šubašić obavijesti Aleksandra, da Maček ne pristaje voditi političke razgovore, dok je u zatvoru (s. 153.-54.). Neposredno prije svog puta u Francusku, Aleksandar je ponovno poslao Šubašića Mačeku s porukom: "Reci dru Mačeku, da ću ga osloboditi, čim se povratim iz Francuske. Ali tada ću osobno s njim pregovarati" (s. 154.). Mačekovo pričanje potvrdjuje i Ivan Meštrović u svojim još neobjavljenim uspomenama.(61) Meštrović priča, da je kralj Aleksandar s njime imao dugi politički razgovor od nekoliko sati prije svog puta u Francusku. Razgovor se je vodio oko hrvatskog pitanja. Na koncu je Aleksandar rekao Meštroviću:
Napravio sam planove, ali morate mi dati riječ, da o tome ne ćete nikome reći. Sada idem u Francusku. Dr. Maček mora biti slobodan prije nego se povratim i ponovno stupim na naše tlo. Molim Vas, poduzmite korake za prvi sastanak izmedju mene i dra Mačeka i dozvolite, da se održi u Vašoj kući. Riješit ću srpsko-hrvatski problem s njime. Na povratku doći ću u Zagreb preko Splita. Uvjeren sam, da Srbima iz Srbije ne fali razumijevanja, ali im fali dobra volja za rješenje ovog problema. Podijelit ću zemlju u dvije polovine: srpsku i hrvatsku. Posljednja će obuhvatati Savsku, Primorsku i Vrbasku banovinu, uključivši Baranju i hrvatski dio Bačke sa Suboticom. Neki ispravci bit će učinjeni u Srijemu u korist Hrvatske, ali ne će uključivati Zemun, koga traži Maček — rekao je Aleksandar smiješeći se. Hrvatska će imati vlastiti parlamenat i slati će svoje predstavnike na sastanke zajedničkih delegacija, koje će raspravljati zajedničke poslove. (62)

47
masonstva, pripomogli, da atentat na njega bude lakše izvediv? Sve su to pitanja, na koja će jednom trebati pokušati odgovoriti. Za vrijeme Aleksandrove diktature težište hrvatske borbe preneseno je iz domovine u emigraciju. Maček je dobar dio toga razdoblja, kako smo vidjeli, proveo u zatvoru, a i kad je na slobodi, nalazi se pod redarstvenom paskom. U emigraciji su, uz Pavelića, Perčeca, Krnjevića, Košutića, takodjer i mladji intelektualci i političari (Jelić, Eugen Kvaternik, i dr.). K njima treba pribrojiti starije hrvatske emigrante, časnike bivše Austro-Ugarske (Sarkotić, Duić, Perčević, Balenović), i političare bivše frankovačke Hrvatske Stranke Prava (dr. Ivica Frank, dr. Sachs). O cijeloj emigrantskoj aktivnosti nije se pisalo skoro ništa. Da se ocijene ondašnji javni nastupi i gledišta emigrantskih ličnosti, bilo bi potrebno temeljito proučiti sve ondašnje emigrantske publikacije. A da se prosudi tajne akcije i korake, treba čekati na objelodanjenje uspomena i korespondencije učesnika, te na otvaranje tajnih arhiva zainteresiranih država. Oko Pavelića okupila se je jedna borbena skupina ljudi, koja je bila spremna oružjem u ruci braniti hrvatske interese. Pavelić se je vrlo rano, sigurno od 1930., ako ne ranije, povezao s Italijom. Oba su partnera, Italija i Pavelić, željeli jedan drugoga iskoristiti. Trebat će savjesno istražiti, koliko je Pavelić uvidio talijanske planove i da li su već tada, 1930. do 1934., pravljene kakve pismene obaveze prema Italiji.(63) Prvi Pavelićev dodir s Talijanima bio je u ljetu 1927. Evo, što o tome on piše:
Dr. Pavelić je u ljetu 1927. bio izaslan skupa sa Drom Srkuljom u Pariz, da tamo zastupa obćinu grada Zagreba na evropskom kongresu gradova. Na putu u Pariz zaustavio se je u Beču, gdje je sa generalom Sarkotićem i pukovnicima Duićem i Perčevićem dogovorio, da putem italijanskoga poslanstva u Beču obavjeste talijansku vladu, da će se na povratku iz Pariza svratiti u Rim, gdje bi želio govoriti s mjerodavnima. Stigavši u Rim posjetio ga je u hotelu jedan činovnik ministarstva vanjskih poslova, koji mu je dao mjesto i ime osobe, koja je za razgovor odredjena. Bio je to član velikog fašističkoga vjeća Roberto Forges D'Avanzati, jedna onda od najprominentnijih osoba vladavine. Tu je uočio pravo stanje, koje je za onda vladalo izmedju Rima i Beograda, te je ustanovio, da ti odnošaji u budućnosti mogu biti od koristi za hrvatsku revolucionarnu akciju.(64)

Kako protumačiti ove Aleksandrove korake? Da li su oni bili iskreni? Ima li kakvih drugih, možda njegovih osobnih, zapisa o tome, ili pak svjedočanstva i uspomena njegovih ondašnjih suradnika? Da li su, možda, ovi planovi, zajedno s njegovim navodnim istupanjem iz

Ustaše zajedno s pristašama Vanče Mihajlova organizirali su atentat na kralja Aleksandra, prigodom njegovog puta u Francusku. Atentat je uspio i Aleksandar je poginuo 9. listopada 1934. u svojoj 46. godini života. Da li je atentat bio omogućen time, što su francuske vlasti dale namjerno slabo osiguranje Aleksandru kod njegovog dolaska u Marseilles? Pozadina atentata još uvijek nije razjašnjena.

159. bio je objavljen ukaz o novim izborima za 5. Maček nije imao vremena s kime se po-savjetovati. U razdoblju od 1934. koji mu je u nasljedstvo ostavio njegov otac Petar I. bojeći se.). Poslije izbora sastali su se zastupnici SDK i donijeli rezoluciju. Knez Pavle nastoji pomalo normalizirati prilike i liberalnije primjenjivati diktatorski ustav i zakone. 3. travnja 1935. da je Mussolini bio trajno zainteresiran na stvaranju podunavske konfederacije.-1914. u kojem ga moli. to jest do abesinskog rata. Trumbić je pod utjecajem zagrebačkih intelektualaca pledirao za apstinenciju. Pravoslavnoj Crkvi i kraljevskom dvoru. te da će opozicija na izborima otkriti svoju nemoć. Bosni i Hercegovini. da se stavi na čelo zajedničke liste svih opozicionih stranaka. Na srpskoj strani nije bilo autoriteta. vjerovatno nikada ne bi bio postao regentom.144 glasa. sudjelovali su Davidovićevi demokrati.) Aleksandar je uspio uništiti veliki politički kapital. 1936. do 1941. Mussolini je poslao Mačeku svoga izaslanika. i ostaje u zatvoru do 20. nego mu je obećao.). koji je ugrožavao ne samo opstanak države nego i političku budućnost srpskog naroda? III. U tu svrhu poslao je Davidoviću posebnog izaslanika. (1903. svibnja 1935.48 Za vrijeme rata u Hrvatskoj bilo je zabranjeno pisati o atentatu. vjerovatno najbolji srpski vladar od oslobodjenja Srbije u devetnaestom stoljeću. travnja 1936. Jovanovićevi zemljoradnici i Spahini pristaše. Srbi su bili politički obezglavljeni. uzajamno su se neutralizirale i križale. u Stresi.). Mjesto da nastavi očevim stopama. U njoj je i slijedeći odlomak: . Poslije Aleksandrova ubijstva težište hrvatske politike opet se iz emigracije prenosi u domovinu. koje su tek počele rasti za vladavine njegovog oca. vanjske politike Italije i Njemačke nisu ujednačene i složne. dok je država neminovno išla u propast. Dr. jer ima indicija. Tko je medju Srbima u tom razdoblju vidio bit problema. S obzirom na tadašnji izborni zakon. okupljene u vojsci. srpske političke snage. Slavoniji. (66) Vjerovatno je Mussolini htio taj plan iznijeti na konferenciji velikih sila. koji bi mogao provesti preuredjenje države i pokušati ozdravljenje unutrašnjih prilika. Aleksandrovim silaskom s političke pozornice. Italije i gdjegod Njemačke za sudioništvo u atentatu nije bilo ničim dokazano. da će neposredno poslije izbora Jevtićeva stranka zajedno s njima organizirati novu vladu (s.197" (s. Želio je znati. Neposredno poslije izbora je čestitao Mačeku s pismom. Dalmaciji.-59. (65) S druge strane.. Poslije Radićevog ubijstva mnogi su vjerovali. Kasnije optuživanje Madjarske. da je diktatura uspjela ustrašiti narod. Razlog je bilo obećanje. Bit problema je u slijedećem: da li su francuske vlasti namjerno dale slabo osiguranje Aleksandru i time uvelike pripomogle uspjehu atentata? Činjenica o vrlo slabom osiguranju je utvrdjena. Ali i kroz kasnije razdoblje. a opozicija 797. Pred konferenciju velikih sila. da li je Maček za stvaranje podunavske konfederacije. Koroščeva stranka i radikali su apstinirali. Maček piše: "Ovaj je prijedlog bio delikatan. ali kad je saslušao Mačekovo razlaganje.-1939. u Hrvatskoj. Preokret talijanske politike prema Njemačkoj odvija se postepeno. 161. Aleksandar je u klici uništio demokratske tekovine. koja se je sastala 11. stvaranja osovine i čeličnog pakta. Za vrijeme svoje vladavine (1914. Knez Pavle nije mogao naslijediti njegov autoritet. tko je to bio. složio se je s njime (s. Ne smije se smetnuti s uma. Jevtić je dobio 520. j. jer se nije moglo predvidjeti držanje hrvatskog pučanstva prema takvoj suradnji. (67) U siječnju 1935. Usprkos terora i javnih izbora. za vrijeme njemačko-talijanske suradnje. da Mussolini tada suradjuje s Engleskom i Francuskom. sastavljene od Austrije. koje je počimalo: "Kapu dolje pred Hrvatima" (s. Bilo bi vrijedno istražiti Mussolini-jeve poteze u tom pravcu. nego je sam donio odluku i prihvatio Davidovićevu ponudu. lipnja. Maček nije vidio drugog izlaza — do apstinencije. Da nije bilo Aleksandrova testamenta.). 158. da će za nekoliko dana svoju odluku javiti Davidoviću.-1934. U isto su vrijeme ustaše iz kopnene Italije prebačeni na Lipare. počelo se je govoriti o novim izborima. U izborima na Mačekovoj listi.-1940.). Čim je Jovanović napustio Zagreb. jer nije htio suradjivati sa srpskim strankama. Maček je 49 odgovorio negativno. do 1935. Francuske i Italije. Ante Pavelić zatvoren je u gradu Torino 15. Maček nije odmah odgovorio Jovanoviću. Engleske. listopada 1934. Maček je pušten na slobodu pred Božić 1934.-161. tokom abesinskog rata i poslije njega..160. koji bi ih složio i poveo. Korumpirao i rastrovao vojsku i od nje stvorio svoje poslušno oružje. Korumpirao je i rastrovao srpski politički život. da su odnosi izmedju Hrvata i Srba za uvijek prekinuti" (s. Madjarske i Hrvatske.).) interniran u talijanskom gradu Sieni. prema službenim rezultatima "u hrvatskom dijelu Jugoslavije. političkim strankama. Nije označeno.. t. jer nije nikada bio udomaćen niti u srpskoj političkoj niti u vojničkoj sredini. već od 1932. uz SDK. razbio i oslabio srpske političke stranke. Poslije izlaska iz zatvora Pavelić je daljnje tri godine (1936. Početkom veljače posjetio ga je Dragoljub Jovanović i donio mu pismo Ljube Davidovića. 163. Svetozar Pribićević takodjer je pledirao za apstinenciju.

164. Pokušat ćemo istaknuti bitne momente Mačekovog djelovanja i tadašnjeg razvoja. da tokom diktature postane jedinom strankom katoličkog Početkom jeseni 1936. U istoj godini Maček izdaje uputu za organizaciju Hrvatske Seljačke Zaštite. uglavnom. i 1938. kao i dra Mačeka.. upoznavanju osobnih pogleda obojice učesnika na razne društvene i kulturne probleme. Tokom 1935. u dvorcu Brdo u Sloveniji. Rezolucija je tako sastavljena. Svi mi tako Hrvati osjećamo jednako. kako smo vidjeli. Sve ove organizacije i aktivnosti bile su od velike koristi hrvatskom narodu i velika pomoć u njegovoj borbi za slobodu. da se je u tom razdoblju počeo osjećati raskorak izmedju njegove politike. a. što je rekao i savjetovao knezu Pavlu kod tog prvog susreta s njime. Mačekova djelatnost odvijala se je u nekoliko pravaca: 1) reorganizacija Stranke i oživljavanje odnosno stvaranje organizacija. Druga. samo dopunjuju. izloži svoj plan kruni. Seljačka Sloga takodjer je bila obnovljena. hrvatski sveučilištaracemigrant. koja nastoji kontrolirati sve faze narodnog života. dobivala sve šireg zamaha. dakle traži se jugoslavenska konfederacija. da je Dr. na čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. Vrši je mudro i u skladu s interesima i osjećajima čitavog hrvatskog naroda. odnosno za njegovu punu političku individualnost. da njegovo konzultiranje predstavlja puku formalnost (s. Prije toga stranka je tek 1927. 22. početkom 1929. bez obzira na uspjeh. Mačekovpg školskog kolege. kojoj se kasnije pridružila i Hrvatska Gradjanska Zaštita. Složili su se. koji su mislili. da predstavnik opozicije. bila je sastavljena vlada Milana Stojadinovića.(69) O ovom sastanku i rezoluciji Maček ne govori. Iako je stranka bila demokratska i. potkraj 1935. kao što osjećamo. Razgovor je trajao nekoliko sati i služio je. da se stranka osjeti u narodu kao jedna totalitaristička organizacija. Ta se je totalitaristička nota još i pojačala u eri Banovine Hrvatske. komponenta te monolitnosti bila je izražena u revolucionarnoj ustaškoj organizaciji na čelu s poglavnikom Pavelićem.50 Hrvatski narodni zastupnici. da se može interpretirati ekstremno protujugoslavenski. i hrvatskog nacionalističkog gibanja i očekivanja hrvatskog naroda. Dr Pavelić vrši dužnost Poglavnika takcdjer u skladu s interesima i osjećajima hrvatskog naroda. Hrvatska Seljačka Stranka. Najmanje se je . da je Pavelić Poglavnik ne samo nas iseljenih Hrvata. (68) 51 dijela hrvatskog naroda. Dok je diktatura na srpskoj strani pojačala političku korupciju i politički obezglavila Srbe. I nisu bili malobrojni. Sutradan. Vlatko Maček vodja Hrvata ne samo u Domovini nego i svih nas u inozemstvu. S druge strane. tajna. Tom zgodom nije bilo nikakvih konkretnih zaključaka. preko profesora Milorada Stražnickog. odnosno s knezom Pavlom i 3) odnosi s Udruženom opozicijom. da je bio odmah svijestan. na hrvatskoj strani imala je obratan učinak. Tako je Maček i postupao. reorganizira i reaktivira u prvom redu svoje stranačke organizacije. da je potrebno formulirati zajednički program radi borbe protiv diktature. Jevtićeva izborna vlada pala je 20. Maček vrši dužnost vodje. koji isključuje svaku državnu zajednicu koja ne bi bila garancija za slobodu i suverenost hrvatskog naroda. i 1928. jer jedino u konfederaciji može biti osiguran suverenitet pojedinih jedinica. ne isključuje "državnu zajednicu". posjedovala dnevnik "Narodni Val".: Za nas je glavno. koja vode istom cilju. Ovako je o tom pisao Ante Valenta. bilo je u samoj biti takvog razvoja. lipnja. sva ova aktivnost bila je kontrolirana od jedne stranke. U razdoblju izmedju izbora 1935. da se vidi. bez sumnje. knez Pavle obavijestio je Mačeka. i da su one zapravo dva puta. javna i tajna. u kojoj bi bio osiguran hrvatski suverenitet.). da bi želio s njime privatno razgovarati. s jedne strane. da se obje djelatnosti. nego čitavog hrvatskog naroda. 165. te se je Maček već sutradan. Tokom 1936. da ustvrdimo. 22. pomažu stranku. Dr. po njoj su kontrolirane. s druge strane. pobijanju nepismenosti. On. Takva situacija u jednom narodu sigurno je nezdrava pojava.. od radikala. Njena aktivnost posebice je bila vidljiva u organizaciji Seljačkih Smotri. 2) odnosi s krunom. koje. SLS i JMO.). Maček ne iznosi. stoje na stanovištu punog suvereniteta nezavisne i slobodne hrvatske države. vratio u Zagreb (s. i iste večeri Mačeka je knez Pavle pozvao na savjetovanje. do 1939. zajednički s predstavnicima Srba. Maček je poslije audijencije s knezom Pavlom imao dugu konferenciju s Ljubom Davidovićem i Jocom Jovanovićem. Radi Mačekove bolesti. koja je od 1918. borila se za demokraciju. S druge strane. s druge strane. te izdanju Sabranih Djela Antuna Radića u devetnaest svezaka. lipnja 1935. kako HSS i Maček nisu smatrali oportunim istupiti pred hrvatski narod s jednini jasnim i preciznim programom. U ovakvim slučajevima logično je očekivati. s jedne strane. kao jedini legalni predstavnici hrvatskog naroda. te organiziranje Gospodarske Sloge. Nažalost. Posljedica Mačekove politike bila je. izražena u javnosti s jednom strankom. okupljenih u Samostalnoj demokratskoj stranci na. Zatim dolazi obnavljanje i pravi zamah Hrvatskog Radničkog Saveza i Saveza Hrvatskih Privatnih Namještenika. jer interesi i osjećaji naroda i jesu jedino mjerodavni u svim akcijama.. od 1935. koja želi imati sve pod svojom kontrolom. pa prema tome nikada ne može doći do nesporazuma bilo koje vrsti. čelu s vodjom hrvatskog naroda Mačekom. lipnja 1935. Bilo bi vrijedno sakupiti sve službene i poluslužbene izjave HSS. stranka počinje izdavati dnevno glasilo "Hrvatski Dnevnik". Dodaje jedino. to je bila posljedica srpske diktature. taj je sastanak održan tek u studenom iste godine. Njezina posljedica bila je hrvatska monolitnost.

. Hrvatske nacionaliste iz 1935. vodio brigu o Hrvatskom Radničkom Savezu (s. da su se tamo jedino vodili prijateljski razgovori izmedju vodja srpske opozicije i SDK. odnosno pristaše bivše Hrvatske Stranke Prava. S druge strane. tražile su Mačekovu posebnu pažnju. Njima se je kasnije pridružio dr. kakvu mu ju je povjerio kralj Aleksandar (s.. kao što je on. Oni su sporazumu dali opširno objašnjenje. poslije pada Jevtićeve vlade. koji nisu doveli do praktičnih rezultata (s. Božidar Vlajić demokrate. Često je u tim razgovorima savjetovao knezu. Maček tretira kao frankovce. ne može se povući konačan zaključak.52 govorilo o unutrašnjoj politici (s. da je s Mačekom teško politički razgovarati. Juraj Šutej i profesor Jakov Jelašić. bila je 15. u kojem su HSS predstavljali dr. napravio s Jevtićevom vladom.). da je potrebno donijeti novi izborni zakon i sazvati konstituantu.-1938.). 181. a dr. da bi mogli uništiti moj ugled u narodu. popuštajući Hrvatima.(72) Pregovore oko tog sporazuma vodili su u ime Udružene opozicije: dr. Stojadinović. 128. Od tada počinje razlaz. Maček taj pokušaj popraćuje ovim riječima: "Igra. prema Mačeku. Iz ovog. Maček trebao bi jednom opširno opisati pregovore i dodire sa srpskim opozicionim strankama. a isto tako ni s Krnjevićem za ovo medjuizborno razdoblje. Pavle je naglašavao. jer da ne priznaje "realnost" (s. Maček je imao više političkih razgovora s knezom Pavlom. kao što smo u vanjskoj" (s. da nismo složni isto tako u domaćoj politici. Poslije svog posjeta Beogradu. kolovoza 1938. Tokom 1937. što nije došlo do jednog temeljitog 53 sporazuma. knez Pavle primio ga je u vlaku. Maček uopće ne spominje. Mačekovi razgovori sa srpskom Udruženom opozicijom počinju prigodom njegova posjeta Beogradu.(71) Bez sumnje. da je taj sporazum bio potpisan u Farkašiću 8. 181. August Košutić na Mačekov poziv vratio se je iz emigracije u siječnju 1937. da udje u njegovu vladu i da je pokuša rušiti iznutra. Božidar Vlajić i dr. Vidi se Mačekova osobna naklonost Pavlu. Maček je po prvi put zatražio audijenciju kod kneza Pavla. nema sumnje. frankovci pošli političkim putem različitim od njegovog.(70) Imam utisak iz ovog Mačekovog škrtog prikaza njegovih odnosa i razgovora sa srpskim strankama. Maček nije više imao vremena. Poslije dugih pregovora postignut je sporazum. Lazar Marković. koje nije bilo objavljeno. 178. Mačekov jedini sastanak sa Stojadinovićem održan je 27. lipnja 1935. Prigodom Mačekovog posjeta Beogradu. On je. Ni jednom riječi Maček ne spominje dodire s Košutićem. medju ostalim. polovinom kolovoza 1938. listopada 1937. od svih vodja opozicije potpisana rezolucija. pod naslovom: "Hrvatski narod ima sam odrediti svoju sudbinu". on ističe njihov strah od svakog stvarnog sporazuma. hrvatska narodna individualnost bila je priznata Farkašićkim sporazumom. Ing. nego da je treba onakvu predati mladom kralju Petru. i 1938.(73) Dr. do kojeg je definitivno došlo u . Prema Ribaru. ističući. da su u jesen 1935. da uzme u obzir poglede Udružene opozicije.). što je Maček napisao o svojim dodirima s knezom Pavlom. Tada je Stojadinović naglo završio razgovor s riječima: "Šteta. da danas od Hrvata nitko ne bi branio ovu državu". su oni željeli. Ribar ga objavljuje djelomično. da ne bi. i to sam dužan kazati vam otvoreno. Stojadinović je na dugo govorio o vanjskoj politici i naglašavao važnost dobrih odnosa sa susjednim državama. O tom najvažnijem pitanju Maček šuti.). Tom zgodom Maček je u Beogradu održao govor. u Brezicama u Sloveniji. Milan Gavrilović zemljoradnike. 1935. listopada 1937.). 177. bili označeni kao srpski izdajice. da udjem u njihove vlade. Tom je zgodom knez Pavle predložio Mačeku. Valjda je taj sastanak održan u rujnu 1938. srpska Udružena opozicija priznala je hrvatsku narodnu individualnost već u svojoj rezoluciji od studenog 1936. da su on i knez raspravljali bar teoretske mogućnosti hrvatsko-srpskog sporazuma. da se oni ne slažu baš u svemu ni u vanjskoj politici. Ostalo nije bilo važno" (s. Milan Gavrilović. bio je organiziran Radni odbor Udružene opozicije. da se bar jednom sastane sa Stojadinovićem. Lazar Marković kao predstavnik radikala. Za sastanak u Farkašiću kaže. kojom su srpske stranke po prvi put. da je hrvatsko sporazumijevanje sa srpskom opozicijom besmisleno. ali bez ikakvih rezultata (s. rekao: "Stanje je takvo u Hrvatskoj]. On kaže.-1938. 183. rekavši.). odnosno SDK i srpskih opozicionih stranaka. prigodom njegovog napada na Abesiniju. 178.). Stajao je na stanovištu. siječnja 1937. još gore. koju su pokušali Stojadinović i bivši diktatorski režimi. i s njime ručao u prisutnosti Šubašića i ministra dvora Antića. Poslije Jelašićeve smrti Šutej je bio jedini predstavnik HSS u tom odboru. Trebalo je izići pred narod s jednim jedinstvenim programom. kad je bio pozvan u audijenciju knezu Pavlu. radi Pavlove zaposlenosti i Mačekovog oporavka u Rogaškoj Slatini. Mnoge konferencije izmedju predstavnika HSS. bila mi je savršeno jasna.). Godine 1935. da ne može dozvoliti nikakve promjene u državi. da je to sasvim točno. Maček se je s time složio. nema potpore srpskog naroda. jer opozicija nije složna medjusobno i. u prvom redu. da je on zadržao uglavnom neugodne dojmove o njima i vjerojatno zbog toga ti mu pregovori i odnosi nisu ostali duboko usadjeni u sjećanju i nerado o njima govori. 179.-78. Stojadinović je uporno pokušavao nagovoriti Mačeka. Maček ističe različite poglede medju samim srpskim strankama kao glavni razlog. 172. priznale narodnu individualnost. Tekst toga sporazuma uz svoj komentar objavio je "Hrvatski Dnevnik" od 10. Poslije odugovlačenja. Svi. Oni su tada pokušali organizirati manifestacije u počast Mussolini-ja. Većeslav Vilder predstavljao je SDS. S druge strane.. dok je ovaj bio u emigraciji. na imanju zagrebačkog industrijalca Deutsch-Maceljskog. u kojem je. Pavle je tom zgodom odbio političku diskusiju. da mu obrazloži.

da se hrvatsko pitanje iznese pred munchensku konferenciju velikih sila..000 vladinih glasova treba pripisati njoj u korist. jednako kao i onih. da bi se sa Srbijom mogao napraviti ikakav pravi i pošteni sporazum. da nije mogao ocijeniti svoje predstavnike na temelju njihovog dugogodišnjeg rada i izjava. kako se postepeno širi mišljenje. koji je. i da preko 100. da Maček ne vjeruje u mogućnost takvog rješenja. Nijemci u Hrvatskoj. Možda ne bi bio mogao opstojati ni kao predsjednik HSS. U izborima od 11. Nije li tom zgodom Budak predlagao Mačeku. Maček je to odbio. Stvaralo se je mitove i ljudima pripisivalo ideje i osebine. Ovdje mislim na ljude intelektualno formirane poslije 1925. koju je pokazao naš predsjednik. na sjednici Hrvatskog Narodnog Zastupstva 8. Budak je tražio. a druga polovica njemačkih glasova bila je upola podijeljena izmedju vlade i opozicije (s. glasovali za HSS. imali su jedino zajedničku ideju stvaranja samostalne hrvatske države.-75. došlo je do konačnog razlaza medju njima. i to on na više mjesta otvoreno u knjizi priznaje. kojima nema primjera nigdje na svijetu po svojoj težini i strahoti. Uz njega se može spomenuti Slavka Kvaternika. kad se je uopće dao na teren politike narodnog sporazuma. kao glavne ustaške predstavnike u domovini.54 jesen 1938.332 za vladu. Domovinski rad pokreta osjeća se sve jače poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije. nego da traži rješenje unutar jugoslavenskog okvira. Hrvatski nacionalisti prihvatili su dra Antu Pavelića kao svog predvodnika na temelju njegovih beskompromisnih državotvornih izjava. da je njemačka manjina u Jugoslaviji dobila naredjenje od Hitlera. IV. Košutić. koji su mislili. Za vrijeme trećeg razgovora u Rogaškoj Slatini. Ta se situacija ne može nipošto jednostavno svesti na unutrašnjem planu na odnos frankovci.). kao i oni organizirani u katoličkim redovima. kao takodjer i cjelokupni hrvatski narod. Ideja samostalne hrvatske države dominantna je tada u hrvatskoj javnosti. (Odobravanje ) To nepovjerenje. Ideju hrvatske države prihvaćali su isto tako hrvatski liberalci. odnosno pred medjunarodni forum? U ono vrijeme širile su se glasine. da je kod ovih izbora Spahina JMO bila na vladinoj strani. Činjenica je. Ante Pavelić stvarno je bio talijanski zatočenik i nije mogao uopće napustiti Italiju. da je velika odvažnost. da se ne bi dugo vremena bio mogao nazivati vodjom hrvatskog naroda. da su se ondašnji hrvatski nacionalisti borili za samostalnu hrvatsku državu izvan okvira Jugoslavije. On je stvarno bio smatran predvodnikom Ustaškog pokreta u domovini. opozicija je dobila 943. Maček donosi slijedeću netočnu tvrdnju: "Hrvatski frankovci. Velika većina opozicionih glasova (791. prosinca 1938. nego što je prikazuje Maček.(75) 55 položaja. Maček je bio svijestan ovog protu-jugoslavenskog raspoloženja hrvatskog naroda. kojih nisu imali. proglasili su takodjer apstinenciju. Vojvodjanski Nijemci su tu zapovijed poslušati. Vanjskopolitička osovinska orijentacija nije značila ujedno i fašističko orijentiranje u unutrašnjoj politici. 184.964 glasa — prema 429. To je bila tragika hrvatske mladeži i hrvatskog naroda. jer je nepovjerenje naroda hrvatskog veliko prema svakoj pomisli i nadi. ma gdje oni stajali. koje je sam imao. medjutim.. Zato moram kazati. S njime je Maček imao tri razgovora. i tako je došlo do razlaza (s. Nema sumnje. bio protu jugoslavenski raspoložen. stvoreno je mnogim dogadjajima. što je htio. Da je Maček onda izišao pred narod s programom federalne Jugoslavije. bez sumnje prema instrukcijama iz Berlina i Rima" (s. bez sumnje. U ovom razdoblju dr. 174. nije plod nikakva huška-nja i harange sa strane hrvatskih političara. svibnja 1939. da nije mala stvar poslije toga ponovno doći k njemu s mišljenjem. prema službenim rezultatima. da Hrvatski nacionalisti. Kod toga treba napomenuti. što je narod hrvatski doživio.333) dana je Hrvatskoj Seljačkoj Stranci" (s.(74 )poslije povratka dra Mile Budaka iz emigracije.. Bosni i Hercegovini.. Istina je. pa nadalje. Mladena Lorkovića i Ivana Oršanića. da je bilo i onih. koncem kolovoza ili početkom rujna 1938. Tako je to ostalo sve do travnja 1941. 185. "u krajevima većinom nastanjenim od Hrvata — u gornjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Svatko je u njemu gledao. i nastupio protiv stvaranja samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. odnosno HSP i HSS. ovaj put polovično su apstinirali. da nije mala stvar poslije svega. Medju njima nije bilo ujednačenog mišljenja o nijednom drugom pitanju narodne politike i narodnog života. 174. koji su bili za demokratsko uredjenje buduće hrvatske države.(74a) Tadašnja situacija u Hrvatskoj bila je mnogo složenija. kao što je pred Prvi svjetski rat jugoslavenska ideja dominirala hrvatskom inteligencijom. koji su u velikoj većini 1935. kaže Maček (s. i do njihovog razlaza s Mačekom dolazi postepeno. nego je to osjećanje nastalo dugim vremenom. i tražio stvaranje samostalne hrvatske republike. da glasuje za vladu. Dalmaciji. 185. koje postoji u narodu hrvatskom.). koja je u mladosti bila jugoslavenska. s idejom ikakva sporazuma (pljesak i odobravanje). da se hrvatska politika stavi na stranu sila osovine. da je Trumbić bio istog mišljenja i isto predlagao Mačeku. Pavelićevi sljedbenici. a na vanjskom planu: fašizam-demokracija. ovako je karakterizirao raspoloženje hrvatskog naroda: Mi kao predstavnici naroda hrvatskog znademo točno.). i pripisivao mu one poglede i nazore. kako to dokazuje razvoj dogadjaja od 1918. Bila je tragična situacija ondašnjeg hrvatskog .). u kojoj bi Hrvatska bila jedna jedinica. što se o svim problemima nije moglo otvoreno raspravljati. Težište Ustaškog pokreta tada je u domovini. da je fašizam najbolje rješenje za Hrvatsku. Hrvatski nacionalisti u tome su imali potporu ogromne većine hrvatskog naroda. jer starija generacija. Maček tvrdi. Ing. uvjereni smo.. preživio i izdržao. nije se toga mogla nikada potpuno otresti.).

). nastavlja o posjetu. tako i svih evropskih država. Pavle je bio oduševljen. dodavši. koja je bila zamijenjena s Cvetkovićevom. da se pravo narodnog samoodredjenja hrvatskog naroda ostvari". da Maček njih smatra za talijanske posrednike. Carnelutti se je izjavio spremnim prenijeti njegove protuprijedloge. te su se novine prodavale samo u jednoj srpskoj trafici. Knez Pavle slušao ga je šuteći. oštro je protestirao protiv uključivanja Vrbaske banovine. Poručio mu je. S obzirom na pogoršanje medjunarodne situacije. Carnelutti je posjetio Mačeka u Rogaškoj Slatini na 28. zamjenika talijanskog ministra vanjskih poslova. da bi on bio ovlastio ili molio Bombellesa za bilo kakve dodire s Talijanima u njegovo ime.). Početkom veljače uslijedio je pad Stojadinovićeve vlade. da li zaista postoji tajni ugovor Ciano-Stojadinović. Carnelutti je obećao. Maček nije imao što poručiti. U Šibeniku. da je spreman izići ususret hrvatskim težnjama. Buduća hrvatska država trebala bi imati s Italijom zajedničko ministarstvo vojske i vanjskih poslova. na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. očito financiran od Stojadinovićeve propagande. u prisutnosti kneza i Šubašića. HSS. Njegov urednik bio je Joe Matošić. "Poslije pada Stojadinovićeve vlade. Maček je odbio ponudu bezuvjetno. 190. da se u interesu mira poduzmu mjere koje će osigurati provedbu prava samoodre-djenja hrvatskog naroda.). Primorske i Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik u jedinstvenu banovinu Hrvatsku. Maček se je izjavio spremnim za pregovore. nije imao obaveze. upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne zajednice. da Dubrovnik nije zaista hrvatski. ing. svibnja. ali njegova skupina imala je malog utjecaja. Isključio je svaku mogućnost promjene tadašnjeg oktroiranog ustava iz rujna 1931. i odmah zatim priča. Kod nedavnog razgovora. Jednako oštrim riječima se je protivio i protiv uključivanja Dubrovnika. Na tome je došlo do prekida prvih dodira izmedju kneza Pavla i Mačeka (s.). Kad je spomenuo Dubrovnik. kad su zastali pregovori Mačeka s Cvetkovićem. da je prijatelj ili rodjak Dina Alfieri-a. ili izabrati jednog Savojskog kneza za svoga kralja. a savjest i dužnost nalaže. Antić. Prema tome bi se dalo zaključiti.(78) Hrvat i član. sigurno ne može usuditi tvrditi. ali poslije nikada nije obavijestio Mačeka. vršeći svoju dužnost. 186. 187.). Te su novine donijele Pavelićevu sliku na cijeloj polovini prve strane s tobožnjim njegovim pozivom na drugoj polovini. da su Stojadinović i Ciano zaključili sporazum. Alfieri ga je mnogo pitao o hrvatskim problemima i Mačeku osobno. Princip pravde i slobode traži. prema Mačeku. siječnja". Protivno onom. s vidljivom rezignacijom. Ali kad ga je Šubašić ponovno posjetio nekoliko dana kasnije. On se namjerava opet sastati s Alfieri-em i tražio je od Mačeka. ako je uopće štogod uspio doznati (s. da ne apstiniraju. ali je zamolio Carnelutti-ja. 185. Zatim.(77) Maček ne spominje ni sastanak narodnog zastupstva niti rezoluciju. Da li je u to vrijeme još koja osoba posjećivala Mačeka u ime Talijana? Prema Mačekovom pričanju. kaže Maček (s. Kasnije. da u slučaju rata proglasi nezavisnu državu Hrvatsku i u pomoć pozove talijansku vojsku. tog "isključivo srpskog teritorija". trebali priznati talijanskog kralja hrvatskim vladarom.56 je ondašnji ilegalni šapirografirani bilten "Hrvatska Pošta" donio osobno Pavelićevo naredjenje svim ustašama i hrvatskim nacionalistima. što tvrdi Ciano u svom dnevniku. Carnelutti. Ta je Pavelićeva poruka takodjer bila tiskana u već spomenutoj Bzikovoj knjizi: "Ustaška Pobjeda". da pokuša istražiti. "Sačuvao sam primjerak ovog nepotpisanog nacrta i povjerio ga na čuvanje jednoj povjerljivoj osobi u Zagrebu". Ovaj prekid s knezom Pavlom "doprinio je stanovitom pooštrenju rezolucije. nacrt.-86. kad je čuo za taj prijedlog. Italija je pokušala uspostaviti dodir sa mnom". gdje sam tada živio. u kojoj se inače nisu uopće prodavale hrvatske novine. da ga je u ožujku posjetio ing. što je u tom pogledu doznao. da li ima kakvu posebnu poruku za Alfieri-a.(76) Najvažniji odlomak te rezolucije glasi: Hrvatsko narodno zastupstvo. da se on. Italija će ostali teritorij priznati kao veliku Srbiju (s. Maček ne spominje.(79) Trebat će jednom . Bombelles ga je obavijestio. kaže Maček (s. naročito velevlasti. 57 Na koncu rezolucije hrvatsko narodno zastupstvo dalo je Mačeku "neograničeno povjerenje i posve slobodne ruke. Rekao mu je. Za uzvrat. 187. ali samo u granicama ustava. Apstinenciju je zagovarao Bućev legalni tjednik "Nezavisnost". da HSS pripremi revoluciju u Hrvatskoj. prema kome će Italija u slučaju rata imati pravo zaposjesti Gorski Kotar i cijelu obalu od Sušaka do Splita. koju je Hrvatsko Narodno Zastupstvo usvojilo na Predsjednikov [Mačekov] prijedlog 15. Hrvali bi. Preko Šubašića poručio je knezu Pavlu. koji mu je učinio grof Bombelles. V. Nacrt je obvezivao HSS. Donio mu je nacrt za sporazum izmedju HSS i talijanskog ministarstva vanjskih poslova. apstinenciju je propagirao pred izbore osnovani list "Hrvatski Borac". Carnelutti. Neposredno poslije izbora knez Pavle je dao inicijativu za pregovore s Mačekom. konačno. da traži ujedinjenje Savske. Ukoliko bilo koji od ovih uvjeta ne bi bio prihvatljiv Mačeku. da glasuju za dra Mačeka. Neposredno poslije ove rečenice. da u ime njegovo poduzme sve potrebno. niti je bilo govora o talijanskoj novčanoj pomoći. posjetio je Mačeka u ožujku 1939. Ministar dvora Antić. prekinuo ga je. u banovinu Hrvatsku. situacija je bila promijenjena.

da prije daljnjih pregovora mora obavijestiti srpsku opoziciju o dosadašnjim dodirima sa službenim Beogradom.. U Zagreb je stigao uvečer 1. Ukratko morali smo konstatirati. dok se ne postigne sporazum. jer bi smatrao nepoštenim sklopiti sporazum bez učešća srpske opozicije. Kad bi mi nešto takvo primili. taj pokušaj nije imao nikakvog rezultata. Oni rekoše: Ne znate vi ove naše ljude. da bi u sporazumu trebalo opet nešto mijenjati. Čim je Cvetković napustio Zagreb. nego oni. žele sporazum. 8. travnja. da Vojvodina i Dalmacija (Boka Kotorska) budu uključene u plebiscit. da se sa srpskom opozicijom ne će moći postići nikakav sporazum (s. da su "konačni razgovori" o rješenju hrvatskog pitanja završeni. obavijestivši Mačeka. Šubašić je uputio pismo Cvetkoviću. te je slijedećeg dana. Razgovore sam vodio dva dana. To je prije svega pitanje teritorijalno. Maček ovako opisuje tadašnju situaciju: "Za . ali misle.-88. ili da pregovara s Mačekom. bio je opširniji i s više detalja. proglasili bi nas izdajicama srpstva i zaboli bi 59 nam nož u ledja. Prema jednoj verziji. Pismenu formulaciju toga sporazuma Maček je iznio doslovno u navodnicima. 27. Maček je poslao Košutića u Beograd.. da ga ne može drugi napraviti. a to je da naši prijatelji. da je kraljevsko namjesništvo odbilo odobriti sporazum. Vanjski poslovi i vojska bili su prepušteni središnjoj vladi. Mačekov referat hrvatskom narodnom zastupstvu. Zbog toga je predložio Cvetkoviću odgodu pregovora za deset dana. da naši prijatelji iz Udružene opozicije ne žele meritorno raspravljati o konkretnom rješavanju hrvatskog pitanja. da razvidi situaciju. Za nekoliko dana nije bilo glasa iz Beograda. ako su na vlasti. da li se žele priključiti Hrvatskoj ili Srbiji. te je sazvao hrvatsko narodno zastupstvo.). o ostala razdioba kompetencija trebala se je provesti prije potpisivanja sporazuma. Taj se referat u svemu ne slaže s gornjim Mačekovim pričanjem. a onda bi Maček u ime cijele opozicije nastojao zaključiti sporazum s knezom Pavlom. Cvetković je prihvatio prijedlog. Moramo biti u prvom katu. travnja. da knez ne pristaje. niti javnost obaviještena. početkom 1939. bio objavljen komunikej. a onda ćemo razgovarati. Maček je pristao na njihovo isključenje od plebiscita. O ostalom teritoriju kaže se: "Definitivni pak opseg banovine Hrvatske! odredit će se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Opoziciji je bilo predloženo. Tomo Jančiković pokušali su uspostaviti vezu s njemačkim službenim krugovima. što je bila protiv sporazuma. Kako je pričao Tomašić poslije povratka iz Berlina. Košutić i Sutej. Poslije tri dana razgovora. da je situacija sazrela za sklapanje sporazuma. Maček ništa ne govori o tadašnjim svojim pokušajima kontaktiranja Nijemaca. Najprije vlada. osim Mačeka. te Srijema i Vojvodine". veoma temeljite. travnja. da srpsku opoziciju upozna s "privremenim sporazumom s knezom Pavlom" (s.(84) Na sastanku hrvatskog narodnog zastupstva govorili su. Na 1. Kad se je povratio u Zagreb. da bi dobio kneževu suglasnost. i to samo onda. Kazao je Cvetkoviću. da razvidi situaciju. Šubašićevo pismo bilo je tada objavljeno u "Hrvatskom Dnevniku". da je knez Pavle odbio prihvatiti sporazum. u kojem je konstatirao. Tada je poslao Šubašića u Beograd. .(81) Maček je uvidio. te kotar Dubrovnik. Kroz to će vrijeme stupiti u dodir sa srpskom opozicijom. 188. da ga obavijesti o situaciji (s. Nakon toga Maček se više nije smatrao obavezanim na šutnju. Tomašić i Jančiković ostali su u Berlinu nekoliko dana i posjetili neke političke osobe i nekoliko ministarstava. sklopljen izmedju njega i Cvetkovića. jer je prije trebalo dobiti suglasnost kneza Pavla. Šutej nije bio ovdje [u Zagrebu]. te je Maček poslao Šubašića. Slijedećeg dana započeli su pregovori. kao na dlanu. jer je bio mišljenja. Objavio je u "Hrvatskom Dnevniku" kratku bilješku.). ni od Kneza niti od Cvetkovića. Srpske opozicione stranke odbile su oba Mačekova prijedloga (s. koja je sada na vlasti. banovina Hrvatska trebala je obuhvatati Savsku i Primorsku banovinu.58 detaljno osvijetliti ondašnje talijanske korake u vezi s Hrvatskom i talijansku reakciju na hrvatski dodir s Berlinom početkom 1939. Ništa još nije bilo pismeno zaključeno. Cvetković je s tim sporazumom otišao u Beograd. 8. prvi sporazum s Cvetkovićem bio je postignut 22. da sporazum nije odobren.. U ostalom dijelu Slavonije (Istočni Srijem) i u preostaloj Bosni i Hercegovini provest će se plebiscit.89. (83 ) Polovinom travnja Cvetković se je povratio u Zagreb i za kratko vrijeme postigao s Mačekom sporazum: Savska i Primorska banovina i kotar Dubrovnik smatrat će se bez daljega hrvatskim teritorijem. Na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva. 188. 188. Marko Jurinčić. koji su u opoziciji. nas bi zgazili. s obzirom na uskrsne blagdane. da se vidi.. veoma duge. Na 26. ma da je to smatrao gubitkom vremena. Šubašiću je rečeno. Prema referatu. jer ova vlada. Prema njemu. profesor Ljudevit Tomašić i dr. koji je imao stanovitih veza tamo. Šubašić nije dobio jasnog odgovora. po Mačekovoj želji. Jedna stvar pokazala se kod toga sasvim jasna. travnja vratio se je u Zagreb. Oni kažu: Mi ne možemo razgovarati s ulice. Dalmacije. 187. predsjednik šalje mene. Pratio ih je na putu u Berlin ravnatelj Gimpexa g. svibnja 1939. da ili da knezu Pavlu prepusti zastupati srpske interese. kako ćemo i što ćemo. svibnja Maček je bio obaviješten iz Beograda.(80) Koncem ožujka Cvetković je obavijestio Mačeka o svom dolasku u Zagreb na pregovore. ona je na vladi samo zato. kako ta Udružena opozicija stoji prema novoj situaciji. Košutić je ovako referirao o tim pregovorima : I kako dr.)(82) i s predstojećim pregovorima s Cvetkovićem. svibnja 1939.).

dok se ne postigne sporazum. Nekoliko tjedana kasnije. Lazar Marković i Boža Maksimović. da je ta stipulacija ušla samo u sporazum. Prvi akt vlade bila je objava Uredbe o Banovini Hrvatskoj. ali je popustio Pavlovu pritisku i postao podpredsjednikom vlade. na kojem se spominje Krnjevićeva veza s Mačekom za cijelo vrijeme poslije Aleksandrova ubijstva. Osim kraljevskih namjesnika i Cvetkovića.-93. koji je sve mjere donesene na njegovom temelju označavao "privremenim" i odredjivao. Maček posebice naglašava. da se je u Božjakovini pokušalo teritorijalni sporazum još jednom izmijeniti na hrvatsku štetu. Banovina Savska i Primorska. Zapisnički bi utvrdjivali. koje su bile istaknute u rezoluciji od 15. Sporne točke bile su prepuštene odluci Cvetkovića i Mačeka. Ivu Krbeka i Ljudevita Filipančića.). Cvetković je pozvao Mačeka na daljnje pregovore. Poslije više od dva sata razgovora s Mačekom nije bilo ništa postignuto (s. da što prije sklopi sporazum. Dne 20.). Ušli su u vladu takodjer i radikali. Grol je došao u Kupinec. tvrdi.). Ali bez obzira na ovo naprijed rečeno. a Cvetković beogradske sveučilišne profesore Konstantinovića. 190. koja su odobrila sporazum. gdje je oko pola noći toga dana tekst sporazuma bio konačno redigiran (s. da je kao ban pomalo autokratski postupao i izabrao slabe suradnike. Podjela kompetencija izmedju središnje i banovinske vlade bila je prepuštena šestorici stručnjaka. da je potrebno što prije sklopiti bar privremeni sporazum. Milan Martinović tvrdi. Da li je sa srpske strane postojalo neke vrsti krunsko vijeće. osim spomenutih osoba. o kojima smo već govorili.). Ilok. svega jedna jedina" sjednica vlade bila je održana. Sid.)..-91.(89) Veliki je Mačekov propust. U ovo vrijeme Carnelutti donosi talijanske prijedloge. Ilica i Tasića. "i radi toga umalo nije došlo do razlaza. kolovoza svi su se učesnici pregovora povukli iz Božjakovine u Banske Dvore u Zagrebu. Ustava. Gradačac. siječnja. i to povodom albanske krize u travnju. ali uspio sam uvjeriti zastupstvo. u ožujku 1939. prosinca 1924. a nema je u Uredbi o Banovini Hrvatskoj. koje je o tome diskutiralo i zapravo upravljalo pregovorima? Ribar to tijelo zove "dvorskim savjetom" i spominje. To je jedino mjesto..-92. Krnjevićeva obavijest ponukala je Mačeka. ministar dvora Antić sigurno je bio upućen u tok pregovora i izravno utjecao na njih.60 vrijeme sastanka vladalo je veliko uzbudjenje. koji se kasnije može revidirati. Derventa. da se nije ni sastajala. Milojko Janković. Vrijedno je napomenuti. Tokom 23.). koja ih može s običnom većinom odobriti ili odbiti. Lovro Sušić. 192. i 24. Travnik i Fojnica tvorit će banovinu Hrvatsku. a Pavlov Šubašić. da se zajedno sa stručnjacima sastanu na državnom dobru u Božjakovini. da su njegovi članovi bili.(86) Dne 22. Stručnjaci su se odmah sastali na vijećanja u Rogaškoj Slatini. pročitao je pripremljenu izjavu i jedini glasovao protiv sporazuma. da se grad Mostar izdvoji iz Banovine Hrvatske. jer on ga je sklopio u svojstvu predsjednika vlade. Brčko. da se kompetencije Banovine Hrvatske nisu mogle smanjiti bez pristanka Hrvatskog Sabora (s. 191. Maček ne spominje. koja je proglasila Obznanu nad HRSS. bilo je riješeno pitanje sastava središnje vlade i imenovanja bana. Vladimir Cukavac i Milan Nedić. Sava Kosanović je ponovno pokušao privesti srpsku opoziciju suradnji sa SDK. 191. Od srpske opozicije ušao je u vladu Branko 61 Čubrilović kao predstavnik zemljoradnika. Maček je takodjer popustio knezu u pogledu imenovanja bana. da nije u posljednji čas Cvetković popustio". da budu prekinuti (s. Za Šubašića Maček kaže. kolovoza knez Pavle je odobrio sporazum. Dok su pregovarali stručnjaci. Sastali su se u Šubašićevoj kući u Vukovoj Gorici kod Karlovca. da bi tako Hrvati i Srbi u slozi mogli dočekati ratne strahote. u vlaku kod Zidanog Mosta. Mačekov kandidat bio je August Košutić. u kojim su se točkama složili. Početkom kolovoza pregovori stručnjaka su zapeli i prijetila je opasnost. narodni zastupnik za kotar Slunj. kolovoza. "hrabro se opirući neprestanim pokušajima miješanja u hrvatske poslove sa strane nekih beogradskih službenih osoba" (s.(87) Sporazum je bio odobren s 80 :1. ministar bez lisnice u tadašnjoj Cvetkovićevoj vladi. Isto tako o tome šuti i Cvetković. 189. što uopće ne spominje. da je pridonio mnogo hrvatskoj stvari. odnosno. te nije nikada postao veoma popularan. da je sporazum bio temeljen na članku 116. Maček je na 29. Od početka pregovora. Srbi da su tražili. a ne kao mandator krune. Dapače.(85) Pregovori s Beogradom došli su na mrtvu točku. Rezolucija uglavnom ponavlja iste misli. s kotarevima Dubrovnik. 191. Kod slijedećeg sastanka s Cvetkovićem. Sastanak u Božjakovini otpočeo je 16. kolovoza i istog dana objavljen sporazum Cvetković-Maček. u kojima nisu mogli postići sporazum.(88) Branko Miljuš. jer je tako bilo stipulirano u sporazumu. da je vlada bila potpuno neobaviještena o toku pregovora. Dr. da se kasnije moraju podnijeti na odobrenje Narodnoj skupštini. Obojica su tada odlučila. Sporazum je obvezivao samo Cvetkovićevu vladu. Banovina . 194. da se politički ne obaveže brzim akcijama" (s. da je rat neizbježiv (s. generali: Bogoljub Ilić. S druge strane. tko je sa srpske strane sudjelovao u krunskim vijećanjima. "koliko se sećam. i tamo ostanu. kolovoza podnio sporazum na odobrenje hrvatskom narodnom zastupstvu. Maček mu je rekao.). Nova vlada bila je imenovana 26. Ta dvojica radikala ušli su u vladu bez odobrenja opozicione Radikalne stranke. Početkom kolovoza Maček je primio Krnjevićevu poruku iz Ženeve. okupljene oko glavnog odbora na čelu s Acom Stanojevićem i Misom Trifunovićem. bivši ministar unutrašnjih poslova u Pašić-Pribićevićevoj vladi. Maček nije htio tada ući u vladu. Maček je imenovao Šuteja. Tom je zgodom postignut konačni teritorijalni sporazum.

Gradačac. Šid. Srba. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom preuredjenja države. ali njegovo isticanje privremenosti i konstrukcija ove zaključne rečenice sugeriraju odgovor. 26.. da je sporazum kao privremena mera. bio dobar i prihvatljiv i da je po svaku cenu na njemu trebalo produžiti saradnju u emigraciji do povratka u domovinu". posebice je važan.). lipnja 1939. koje će poreze ubirati banovina. što kaže Cvetković: "Iz svega gore izloženog jasno se vidi. U onakvim prilikama. 193. 193.62 Hrvatska zajedno sa svim njezinim uredbama i zakonima mogla je biti l e g a l n o anulirana običnom skupštinskom većinom. Brčko. Ilok. Najgora moguća usluga hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti bila je napravljena onakvim teritorijalnim cijepanjem Bosne i Hercegovine. Banovinsko teritorijalno rješenje bilo je najslabija točka sporazuma. politici i t. do 27. koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj. i zato ga ovdje donosimo u cijelosti: II. hrvatska politika morala je prihvatiti stanovište svojih sunarodnjaka muslimanske vjere i Beogradu predložiti stvaranje dviju banovina: Banovine Hrvatske i Banovine Bosne i Hercegovine. Dvor i Boka Kotorska. i poslije njegove smrti. Jer posve drugčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske. A to je posve naravno. Hrvatska politika izmedju dva rata.(94) Od hrvatske trojednice. Kod podjele kompetencija poslovi vjera ostali su u nadležnosti središnje vlade. izgleda. čl. 1939. polazeći s Mačekovih premisa o nužnosti sporazumijevanja sa Srbima. soc. posebice naglašava njegovu privremenost i nužnost odobrenja po Narodnoj skupštini. Hrvatske. Aksiom hrvatske politike trebao je biti tada. Tom prilikom izdvojit će se iz gore navedenih srezova. Sjedište banovine Hrvatske je u Zagrebu".. u uredbu je ušao samo prvi dio teritorijalnog sporazuma Maček-Cvetković. VI. spojit će se u jednu jedinicu. zaslužilo bi posebnu studiju. Hrvata i Slovenaca. III.(91) 63 U Uredbi o Banovini Hrvatskoj. ožujka 1940.(90a) Drugi članak sporazuma.(90) A što poslije povratka u domovinu ? Cvetković Šuti.. kao i prije. Mitrovica. Maček je rekao: Tim [stvaranjem Banovine Hrvatske] nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno. Za kasnije trebalo je odlučiti. u onim prilikama bilo je isključeno. geografskim i političkim okolnostima. da žandarmerija bude izdvojena iz nadležnosti ministarstva vojske i stavljena u nadležnost banske vlasti. Za vrijeme pregovaranja s Cvetkovićem. odnosno HSS kao njezin glavni predstavnik. da su kraljevske emigrantske vlade trebale u svemu nastaviti suradnju s Hrvatima na temelju sporazuma do konca rata. da ga je trebalo anulirati. Cvetković zaključuje.(92) Dakle. nego i Hrvati. koja je uslijedila 29. pišući o sporazumu u dva navrata. d. Tek je Simović prepustio žandarmeriju potpunoj kontroli bana. Cvetković. Travnik i Fojnica. 1941. Savska i Primorska banovina. da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti. koja nemaju hrvatsku većinu. Travnik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod imenom banovina Hrvatska. VIII. Ruma. Ne samo Slovenci. a isto tako mora biti i u budućnosti: muslimani su hrvatska većina u Bosni i Hercegovini i njihovo vodstvo trebaju potpomoći i slijediti Hrvatikatolici." (93 )[Točke su u originalu.. odredjuje njen teritorij ovim riječima: "Savska i Primorska banovina. koji je bio podloga sporazuma. bude li u novo preuredjenoj državnoj zajednici recimo i autonomna Vojvodina ili ne bude. da bi itko od Srba bio pristao na kompletno uključivanje Bosne i Hercegovine u Banovinu Hrvatsku. a koje država (s. kad se bude preuredjivala čitava državna zajednica. Ilok. koja će se tzvati Banovina Hrvatska. U tome nije uspio.). 1. Maček nije tražio prenos poslova vjera na Banovinu Hrvatsku. nije shvatila bit hrvatskog problema u Bosni i Hercegovini. Naime. ostali su izvan Banovine Hrvatske slijedeći kotarevi: Zemun. Time bi bili stavljeni u nezavidni položaj katolici izvan banovine. jer smo stavili u sporazum naročitu klauzulu. opštine i sela. upravi. Maček je kod pregovora takodjer htio. da je onaj veći deo Bosne [koji je ostao izvan Banovine Hrvatske] ušao u interesnu sferu srpske jedinice". kao i srezovi Dubrovnik. zajedno s analizom . Razdoblje Banovine Hrvatske i sudjelovanje HSS u vladi. Evo.. uopće nije pokušao razgovarati sa Spahom. da "je jasno bilo.] Analizirajući tekst sporazuma. Maček ne spominje. drugčije bude li i autonomna Bosna ili ne bude.. Gradačac. zdravstvu. koji odredjuje teritorij Banovine. kolovoza 1939. i t. d. koja je svršavala 31. Slavonije i Dalmacije. Irig. "jer bi u tom slučaju izgubili pravo odlučivati o vjerskim poslovima izvan banovine. kao i kotarevi Dubrovnik. kako ne bi imali izvan banovine pravo odlučivati u pravosudju. Magjari i Niemci te veći dio muslimana". Sid. i istaknuvši princip triju narodnosti. kako je taj problem bio kasnije riješen. pri tome će se voditi računa o ekonomskim. s njegovim nasljednikom Kulenovićem. U svom govoru narodnim zastupnicima 29. Albanci. Brčko.(94a) Financijalno pitanje bilo je privremeno riješeno za budžetsku godinu. Dapače. Derventa. jedna zaključna rečenica u njegovom prvom članku mogla bi se interpretirati tako. Maček. a poslije ga odbaciti. Stara Pazova. kao uvjet Mačekovog učešća u njegovoj vladi (s.

a 1927.(99) To je ujedno jedini slučaj. na kojoj je nastojao oduševiti narod za Jugoslaviju i njezinu obranu. koje je završilo pristupom Trojnom paktu (s. imala je protivan učinak. do 1938.(95) nisu se u biti razlikovale od Srpskog Kulturnog Kluba na čelu sa Slobodanom Jovanovićem. Sada su bili isključeni iz političkog života. tako da se Akademija i danas zove jugoslavenskom. "da konačnu odluku o tome treba da donese Hrvatski Sabor". Radi toga su neki ustaše bili zatvoreni i poslani u logor Kruščicu kod Travnika (s. Počela je interniranjem ustaša i hrvatskih nacionalista.(96) Simovićev puč bio je logični konac ondašnjeg stanja. glasilo kluba. Kralj Aleksandar uspio je nametnuti stegu generalitetu i vojsci. 'previše popustio Hrvatima'. (s. Njemačka je tada općenito pomagala Jugoslaviju. Banska vlast odgovorila je 15. tako da je stranka htjela pod svoju kontrolu svesti i hrvatski kulturni život. nego je narod svoje nezadovoljstvo izrazio apstinencijom.). legalno ustaško glasilo. ali to prelazi okvir ove rasprave.872 glasa. Usprkos izbornog terora. prema Mačekovom zahtjevu. Iz tog . 381. Na hrvatskoj strani sporazum je bio dočekan u stavu iščekivanja. Iako je broj zakletih ustaša bio malen. počevši s prvom eksplozijom dne 30.. nego samonikli hrvatski odgovor na srpsku diktaturu i srpske zulume u Hrvatskoj.371. Maček sam kaže. jer je sporazumaška vlada. jer su generali i viši oficiri bez sumnje odobravali i tajno pomagali šovinističku psihozu okupljanja Srba. Ti su političari uglavnom bili oportunisti. da se knez Pavle "nije usudio protiviti odlukama svemoćne vojske". splitski narodni zastupnik. zbog navodnog ugrožavanja srpskih interesa.) i nije dozvolila. bio je odraz ondašnjeg psihičkog raspoloženja srpskih vodećih krugova. zabranila je banska vlast (1940. Tjednik "Srpski Glas". Kako je vrijeme odmicalo i srpski stav postajao poznatiji. Maček spominje "aktivnost pete kolone".. dakle je izgubio 151. jer ih je na svim izborima od 1920. Žalosni komesarijat u Matici Hrvatskoj škodio je ugledu HSS i Mačeka. koja se je očitovala u podmetanju i eksploziji bomba na raznim mjestima u Zagrebu. Italija je tada zauzeta u Albaniji i nije mogla biti u tom razdoblju oduševljena ratom s Jugoslavijom.64 sporazuma i uredbe o Banovini Hrvatskoj. potpomažući vlade i osobe. to jest političari članovi Narodne skupštine. Izmedju tih izbora Radić se je odlučio za suradnju s Beogradom. Za vrijeme Pavlova regentstva vojska je samostalan centar snage. s kojom činjenicom knez mora računati.. smjestivši jedan policijski odred u glavnu sveučilišnu zgradu. osjetio je nelagodnost medju narodom i poslije Subašića održao jedan vatreni hrvatski i otvoreno protujugoslavenski govor. općenito raspoloženje hrvatske javnosti i hrvatskog naroda išlo im je u prilog. odnosno njihovi predstavnici: Miša Trifunović. koje je označio kraljevski dvor. Politička glasačka mašina. oni se nisu mogli nadati laganom dobivanju mandata. koji je. Srpska Crkva razišla se je s knezom Pavlom već u eri borbe za konkordat. sigurno je bila naklonjena ondašnjem općem raspoloženju. Tjednik "Hrvatski Narod". Bio sam svjedokom Šubašićeve javne skupštine u Šibeniku.). Banovina Hrvatska pogazila je i sveučilišnu autonomiju. te je još lakše mogla prihvatiti parolu okupljanja Srba. Maček opširno prikazuje posljednje razdoblje jugoslavenske vanjske politike. a nastupi bana Subašića sve više jugoslavenski. mogu nam poslužiti izbori iz 1925. ali označiti ih kao djela osovinske pete kolone. da se Jugoslavenska Akademija nazove Hrvatskom Akademijom. narod bio reagirao. sigurno nije točno. Radić je 1925. Narod mu je oduševljeno klicao i odobravao. Logika njihovog oportunizma sve ih je više odalečivala od kneza Pavla i Cvetkovića. prosinca 1939.). i 1927. Opozicione političke stranke.(97) što je značilo odgoditi u nedogled promjenu imena. studenoga 1940. nego i cijele situacije od postanka Jugoslavije.. Subašićeva turneja Hrvatskom. pokrenut 1939. odmah raspustila Narodnu skupštinu. 198. Ustaški pokret nije bio tvorevina osovinskih vlasti. 209. da budu sredstvo u njegovoj ruci. možda. Sporazum s Hrvatima tu je činjenicu još više naglasio. dobio 532. Paško Kaliterna. to jest više od 28 postotaka.-205. Odraz ondašnjeg hrvatskog protujugoslavenskog raspoloženja bio je dvotrećinski zaključak ondašnjih akademika od 6. Ustaše u ovom razdoblju dobivaju sve više pristaša. a isto tako i Italija. hrvatska javnost i narod počeli su se odalečivati od Mačekovog stanovišta. jer nisu bili održani izbori ni za Narodnu skupštinu niti za Hrvatski Sabor. ožujka ciljao na kneza Pavla. koje je pod uredništvom dra Mile Budaka počelo izlaziti u veljači 1939. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je na srpskoj strani ekstremnu šovinističku psihozu i još više izoliralo kneza Pavla i političare oko Cvetkovića od srpske realnosti. Većina nije bila s njime oduševljena. U novim izborima. da se kamen počne kotrljati" (s. da se javno manifestira narodno neraspoloženje s Mačekovom politikom.(98) Nije bilo prilike.-16. Totalitarističke tendence vladanja HSS pojačale su se u tom razdoblju. Maček točno uvidja. 204. Milan Grol i Božidar Vlajić. ali je disciplinirano pomogla Mačeka i HSS. neprekidno povećavala. da je HSS gubila glasove. Treba požaliti takve terorističke akte.). u stilu Aleksandrove diktature. bez suda i presude. Ti izgubljeni glasovi uglavnom nisu bili dani drugim strankama. Kao primjer. Upravo u vojsci bio je ključ ne samo tadašnje situacije. 220. da se pojavi pod drugim imenom ("Zemlja"). da je bez sumnje "puč od 27. Stoga ćemo se zadržati samo na nekoliko značajnih momenata.501 glas. Njegov jugoslavenski govor s balkona hotela Krke prisutni je narod saslušao u šutnji. 65 siječnja 1940. ukoliko bi bili održani pod vladom Cvetković-Maček. osobito ako su kod toga životom stradali nevini ljudi. kako bi. prema srpskom mišljenju. Potpis Trojnog Pakta bio je samo prikladan izgovor.

da ne će ići u emigraciju. nije uopće postojao u vodjenju i predstavljanju vanjske politike. Maček spominje. 220. iz sela Kremne kod Uzica. sreo je Simovića i obavijestio ga. travnja. i da se u roku od dvadeset i četiri sata mogu očekivati u Zagrebu. S izjavom od 8. 220. Zbog toga nije imala drugog izbora.. Jedan dio nezadovoljnika na čelu s Jankom Tortićem.).). da ostali hrvatski ministri (Šutej. 226). Maček se je odlučio ući u vladu (s. 6. Košu-tić je otputovao u Beograd razviditi situaciju i pregovarati sa Simovićem. Maček se je odlučio osobno ući u Simovićevu vladu. što Maček priča na drugim mjestima u knjizi. da mu ju je ispričao sam Maček na putu za emigraciju 1945. da dočeka Nijemce i nastoji ostati na vlasti za vrijeme rata. ili je bio ozbiljne naravi. Andres. Maletke. travnja. da zatraži produženje vremena za odgovor do podne slijedećeg dana. travnja u zoru Nijemci su bombardirali Beograd. da točno održava stegu i savjesno vrši svoje dužnosti u vojsci i na drugim mjestima. 207.). Usprkos njegova protuhrvatskog karaktera. dalje on se je suzdržavao . HSS nije se htjela naći na njemačkoj strani. a odatle u Uzice. Maček se još nije bio odlučio na odlazak u Beograd. da će njegovo mišljenje prenijeti njemačkim odgovornim osobama. 7. točno pogodio sve dogadjaje u srpskoj povijesti kroz posljednjih sedamdeset godina. pozvao narod. da se nadje neki modus vivendi". travnja ujutro. upravo prije odlaska u Beograd. Maček je odgovorio. da bi tako za vrijeme napada na Grčku štitila njemačko desno krilo.(104) Da li je ovo bilo rečeno Šubašiću 10. ožujka. i iz onog. 227. travnja. Do 7 sati uvečer trebalo je dati Mameli-u odgovor.). Istu verziju potvrdjuje i dr. da ne ide u Beograd (s. vidi se.). Njemačka je tražila kao uvjet. Maček kaže. Već na 27. 220.(103a) Kad je započeo rat. Da li je Maček imao koji plan u pogledu vlasti za vrijeme rata u Hrvatskoj? O tome on ništa ne govori. Na koncu je Mačeku predao napunjeni revolver kao uspomenu (s. ministar vanjskih poslova Ninčić je referirao o obavijesti talijanskog poslanika Mameli-a. ili je tako bilo odlučeno ili savjetovano na konferenciji u Kupincu 8. tvrdeći. i radi toga on to ne može poduzeti. Maček je u tom govoru. Ilija Jakovljević je napisao za vrijeme rata u partizanskom listu "Glas Slavonije". da nije mogao Mačeka zainteresirati za predloženi plan. da je najvažniji razlog za njegovo učešće u Simovićevoj vladi bio vanjskopolitičke naravi. da bi se to moglo postići jedino s ratom. Dne 9.). 226. travnja. da Maček održi kratki govor preko radio Zagreba.). prema kojoj je Njemačka bila spremna uvjetno poštivati obveze iz Trojnog Pakta. Krnjević i Šubašić. Maček se je odlučio ostati u domovini (s. Torbar i Smoljan) sudjeluju u Simovićevoj vladi. Maček je s nekim ministrima krenuo u mjesto Rudnik. 6. a da će njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjević (s. Ujutro 31. Mačekova odluka razbila je jedinstvo HSS. da Mačekov osobni utjecaj. travnja Maček je otišao u Zagreb i tamo dočekao dogadjaje 10. da nema nikakve potrebe njemačkog rata protiv Jugoslavije. bio je pesimista. Mittelhammer. Istoga dana stigli su u Kupinec Košutić. u slučaju odlaska vlade u emigraciju. prema Pavlu. da je posljednje bio razlog. Maček je rekao Šubašiću: "Ti kao najviši činovnik Hrvatske imaš poći ususret Nijemaca. Za sebe je rezervirao pravo kasnije odluke. i za tadašnje vrijeme predvidio strašnu katastrofu (s. Simovićev puč iznenadio je Mačeka. travnja 1941. Prema Bulatu.(102) Tek poslije Šutejevog dolaska iz Beograda. posjetio ga je specijalni Ribbentropov izaslanik. počeo je suradjivati s vodstvom Ustaškog pokreta. uzevši u obzir ondašnju vanjsku i unutrašnju situaciju. kao da rat ne predstoji. Moj je utisak. poslije Košutićevog povratka iz Beograda. Vlada se nije mogla složiti u odgovoru i naredila je Ninčiću. jer je vjerovala u pobjedu zapadnih demokracija. travnja. i savjetovao mu. da ih jugoslavenska vojska ne izbaci iz Albanije. te zajedno s njime zaključili.(103) Poslije podne 3. na konferenciji 2. Zamolio ga je. u telefonskom razgovoru sa Simovićem.-21. Edo Bulat. zapravo izjavi. ako dodje do rata. da je Maček bio preporučio Šubašiću. 67 Na sjednici vlade poslije podne 5. pristao je. da će Krnjević preuzeti Mačekovo mjesto u vladi. Vlada je zaključila sjednicu s namjerom. da obavijesti Ribbentropa. Napustio je vladu i stigao u Kupinec oko podne 8. Ujutro 10. potaknut sa strahom. kao općenito i hrvatski utjecaj. Mačekovo političko djelovanje u domovini uglavnom je završeno. Slijedećeg dana. kojoj su uz Mačeka prisustvovali Šutej. da su Nijemci prešli Dravu.66 prikaza.(100) Knez Pavle kao realan političar. 220. travnja. nego se priključiti vladi (s. Na toj je konferenciji takodjer odlučeno. Maletke je žalio. travnja Šubašić ga je obavijestio. da se sastane ponovno sutradan u 8 sati ujutro (s. da uz njemačku pomoć odcijepi Hrvatsku od Srbije. jer rat s Njemačkom nitko ne želi u Jugoslaviji. Taj je knežev pesimizam bio temeljen i na poročanstvu srpskog seljaka Mata Tarabaića.-23. 222. travnja poslije podne? VII. da mu je tih dana dopisnik njemačke novinske agencije. ožujka.). Dobar dio njenih narodnih zastupnika i funkcionera nije odobravao taj korak svoga vodstva. narodnim zastupnikom za kotar Osijek. Od 10.(101) koji je. travnja. i obećao mu. travnja. Košutić i Krnjević. prenio savjet njemačkog ministra vanjskih poslova. Trebat će razjasniti spomenuti talijanski potez: da li je bio napravljen zato.-28. Medjutim. da jugoslavenska vojska zaposjedne grčkojugoslavensku granicu. da bi se uspavala jugoslavenska budnost. Šubašić je s nekim službenicima napustio Zagreb istog dana u jedan sat poslije podne (s.

iako je . travnja 1941. misleći. nego je čekao i šutio. plan je. on se je tada odlučio na suradnju s Beogradom i odlaganje konsolidacije države. svodili su se. Kao prijedlog za dalje pregovore. u jednoj. i kasnije. prema tome. bila je napuštena u Mačekovoj eri. i dioba Bosne i Hercegovine. koji strpljivo čeka na odluke i korake Njegovog Veličanstva ili Njegovog Visočanstva Upravo začudjuje Mačekova pasivnost s obzirom na dodire s ostalim političkim strankama i vodećim političkim ličnostima. uključivao i više. na koje su protivnici trebali odgovarati. a danas je autonomna oblast unutar Srbije. ocijenio. da Hitlerova politika vodi novom svjetskom sukobu. nego što se je Maček nadao ostvariti. plan teritorijalnog preuredjenja predložio je knezu Pavlu deset godina kasnije. što prije riješi hrvatsko pitanje. zaključen je tada jedino zbog vanjskopolitičkih razloga. u biti neutralnoj Jugoslaviji. hrvatska trojednica. toliko isto i Koroščeva politika u tom vremenu ne može se ocijeniti kao razumna i svrsishodna. da se osvrnemo na Mačekovu politiku prije nego predjemo na prikaz dogadjaja oko 10. Jedino takva politika mogla je biti u slovenskom interesu. Srpske opozicione stranke borile su se za srpsku hegemoniju u tadašnjoj Jugoslaviji isto tako. Maček to jasno ističe za sebe. Samo jednom Maček je iznio cjeloviti plan za teritorijalni preuredjaj Jugoslavije. Kolikogod začudjuje Mačekova pasivnost u pogledu jedne aktivne federalističke politike. na kojima bi trebala biti preuredjena država i pitanja procedure samog preuredjenja. Farkašićki sporazum iz listopada 1937. s bitnom iznimkom u pogledu Vojvodine. da Jugoslavija svjetsku krizu dočeka kao sredjena država i da se. Kruni je jedino i iznosio svoje teritorijalne planove i s njome poveo realne. prigodom neke političke skupštine. Korošec i Spaho. on je kralju Aleksandru predložio podjelu Jugoslavije na sedam federalnih jedinica. a ne načelne pregovore. a sigurno je to bio glavni razlog i za kneza Pavla. a kad je u studenom iste godine bio zatvoren. Maček je Radićevu impulzivnu.Stoga je prikladno. da srpska hegemonija i nadmoćnost ne dodju u pitanje. i kasniju ratnu i poratnu hrvatsku politiku. najveću važnost za oživotvorenje svoje politike pridavao je kruni. Maček nikada nije javno izložio svoju politiku. potpisane od Mačeka. kao i pregovori sa srpskom opozicijom. najvažnije su Zagrebačke punktacije iz studenog 1932. i Beogradska deklaracija opozicionih stranaka iz kolovoza 1938. zapravo jedini federalisti medju ondašnjim političkim strankama. označava ga kao jugoslavenskog federalistu. Prema onom što priča. jedan autoritet. Po našem mišljenju. i Mačeka označiti federalistom. One su bile spremne popuštati Hrvatima do stanovite granice. da bi oživotvorio svoj cilj? Tajni politički razgovori bili su taktika i sredstvo Mačekove politike. Vojvodina je trebala biti samostalna federalna jedinica. njegovo je političko djelovanje bilo onemogućeno. Drugi. djelomični. Označio je. siječnja 1929. Maček ne iznosi. kao i tri ostale srpske snage: kruna. Dakle. odnosno njegovi savjetnici. što je očekivao poslije Petrova dolaska na prijestolje.? Srpske opozicione stranke imale su u tom razdoblju kao glavni cilj: doći na vlast. Dakle.. Primorska i Vrbaska. niti se za nju javno borio. čiju bi riječ poslušali. smanjena za nekoliko kotareva. Da li bi to mogao biti kralj Petar. bili su. kako bi se bila razvila politička situacija poslije silaska s vlasti kneza Pavla. bile su spremne davati koncesije. bio je okupljanje političkih federalističkih snaga. da bi u toj situaciji vojska imala glavnu riječ. Bio je konzervativni 69 federalista. Taj je plan skoro istovjetan današnjoj Titovoj podjeli. vjerojatno. ako prihvatimo tezu. koja reagira na svaki pokret narodnog talasanja. 1941. Nije stvarao političke situacije. da bi Maček bio mogao postići svoj cilj. Maček uopće ne ulazi u razmatranje. da će pomoću njega najlakše doći k svome cilju. Koja je sredstva Maček upotrebio. do 1941. On je htio riješiti hrvatsko pitanje unutar Jugoslavije. U audijenciji 5. da će tek njegov nasljednik morati sudjelovati kod toga? Da je Korošec 1935. Ta se politika može shvatiti jedino. ali ipak. Cijelo Mačekovo djelovanje od 1929. da je Korošec netočno ocijenio Hitlera i njemačku politiku 1935. da ne predstoje velike medjunarodne promjene i novi svjetski rat. Prema Mačekovu planu. jedini način. Sve ostale deklaracije. pretvorio u šutnju i čekanje. dinamičku taktiku.. Zašto nije došlo do suradnje s njima? Zašto Maček nije pokušao dati inicijativu u tom pravcu već pred izbore 1935. Sporazum iz 1939. . Za ocjenu tih Mačekovih pogleda.. da bi ikada bilo gdje iznio detaljan plan podjele kompetencija izmedju središnje vlade i ostalih federalnih vlada. uglavnom. na kojoj bi bio glavnim govornikom. One su suradjivale s Mačekom. Trebao im je jedan simbol jedinstva. morao bi bio upotrebiti sve svoje snage. Možda je računao.. sigurno je. da je došao mirnim putem na prijestolje u rujnu 1941.68 od političke akcije. Potpisivanje sporazuma izazvalo je kod Srba snažnu reakciju. da Srbi i Hrvati budu ravnopravni u Jugoslaviji u s v i m g r a n a m a d r ž a v n e u p r a v e i n a s v i m p o d r u č j i m a j a v nog života. da je c i l j t a d a š n j e Mačekove politike bio federalna Jugoslavija. na kojima je Radić slušao i iskušavao narodno bilo i narodne reakcije. Radićeva taktika održavanja velikih političkih skupština. na isticanje načela. Radi toga. odnosno njihove stranke. Nikada nije mogao osjetiti spontano reagiranje hrvatskog puka. Srbi su se tada počeli po prvi put okupljati poslije Aleksandrova ubijstva. što bi trebao biti hrvatski teritorij: banovine Savska. Njihovi pregovori i izlaženje ususret rješenju hrvatskog pitanja bili su politička taktika. sa sigurnošću možemo utvrditi. iako je pristupila Trojnom Paktu ? Bez obzira. vojska i Crkva. uz SDK. Sa strankama i političarima vodio je načelne diskusije. Srpske opozicione stranke nikada ne bi bile pristale. nego samo s pojedinim Hrvatima. jer su mislile. te kotar Dubrovnik.(104a) Nije dolazio u doticaj s hrvatskim narodom okupljenim u većem skupu. u siječnju 1939. najmanje do dolaska na prijestolje kralja Petra II.

U situaciji. Sutej. koliko je ta politika bila osobno Mačekova. drugoj frakciji su pripadali Košutić. sklon sam vjerovati. odbila je suradnju s Titom. proširiti njene kompetencije. ta stranka odnosno osoba moraju uvijek računati s političkim alternativama. Glavni predstavnik Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. koja nastavlja s predratnom 71 politikom Banovine Hrvatske u suradnji s kraljevskom vladom i poslije sloma te politike u kolovozu 1943. U ovom razdoblju Maček nije htio dati veću važnost mladjim i dinamičnijim osobama. u razdoblju od 1935. Šubašić je tu ulogu mogao odigrati zahvaljujući činjenici. Ivanko Farolfi i njihovi suradnici) i nastojali sačuvati NDH i prevesti je na stranu velikih zapadnih sila. da se pred velike zapadne sile istupi s idejom samostalne hrvatske države. ili samostalna hrvatska država. prihvatio je i branio srpsku tezu o podjeli Bosne i Hercegovine. U samom vodstvu HSS Maček nije ništa izmijenio poslije Radićeve smrti. Jedan dio HSS počeo je tada suradjivati s Ustaškim pokretom na izgradnji NDH. Za takav slučaj trebalo je uzeti u obzir i mogućnost. da u tom pravcu nije ništa poduzeto.. Da li je takva mogućnost bila uopće ikada diskutirana i uzeta u obzir? Po onome. a četvrtoj je pripadao jedino Krnjević. pa makar privremeno i izvan hrvatskog šireg okvira. kako su mislila ostala trojica: Torbar. da se je njegova žena sprijateljila s Mačekovom. da su bili bliski Košutiću. HSS i dr. Sutej i Šubašić. Krnjević i Košutić. a koliko vodstva HSS. Imam utisak. a da formalno nikada nije bio izabran za taj položaj. i. Da li je to bila realna politika u ondašnjoj situaciji? Sklon sam negativnom odgovoru. Nisam siguran.. Kuvedžić. u kojoj je političko predstavništvo jednog naroda skoncentrirano u jednoj stranci. koji je ostao u domovini. Sutej. postavljali hrvatsko pitanje pred velike zapadne sile u alternativi: ili zadovoljna Hrvatska u federalnoj Jugoslaviji. dapače u jednoj osobi. i jedan od njih bio ban Banovine Hrvatske. koja suradjuje s Titom (Košutić. Farolfi i ostali) i (4) frakcija. a nije zadržao hrvatsku majčinsku politiku: cjelovite Bosne. bili su ministri zajedno s Mačekom u sporazumaškoj vladi. Šutej i Šubašić igrali su važnu ulogu kod svih dodira sa Srbima i sklapanja sporazuma. Još uvijek nije razjašnjeno. a nije suradjivao s ustašama. Martinović). Emigrantska ekipa HSS takodjer nije bila jedinstvena. Njihova je dužnost bila pripremiti se za eventualni slučaj. . odnosno hrvatskog narodnog zastupstva. Dakle. ovako su reagirali za vrijeme rata: nitko nije pripadao prvoj frakciji. koja je išla u raskorak s iščekivanjem hrvatskog naroda. Drugi dio HSS. Federalistički koncept tada je bio udomaćen u hrvatskoj politici kod sviju stranaka. zapravo samo dvojica (Krnjević i Jukić). ako jedna politika ili taktika doživi krah? Sticajem prilika. postane li Jugoslavija ratnim poprištem. koja se bori za očuvanje samostalne hrvatske države na strani zapadnih demokratskih velevlasti (Tomašić. Berković i ostali). Bičanić. (3) frakcija. Oni su upravo odigrali fatalnu ulogu u HSS i hrvatskoj politici. nego se je pocijepala na dvoje. i preko prijateljstva žena razvilo se je i prijateljstvo muževa i obitelji. da će moći ojačati Banovinu Hrvatsku. Sklon sam vjerovati. HSS se je tokom rata raspala u četiri frakcije: (1) frakcija. radi njegovog komunizma. Andres i Smoljan. Koju je ulogu kod toga igralo vodstvo HSS i hrvatsko narodno zastupstvo? Rodjen i odgojen u Austro-Ugarskoj monarhiji. da je jedino prva mogućnost bila teza HSS pred velikim zapadnim silama. počelo smatrati podpredsjednikom stranke. Drugi su se htjeli pridružiti Titovom partizanskom pokretu i nastaviti s federalizmom u njegovu krilu (Košutić i njegovi suradnici). Vladko Maček bili su jedini javni politički predstavnici hrvatskog naroda. u travnju 1941. i uputiti ih u svoju politiku. Da li su Maček i njegovi politički predstavnici u emigraciji. podijelio se je na dvoje. Maček je očekivao. koji su tvorili predsjedništvo HSS. dr. konačno. nitko nije pripadao trećoj frakciji. Prihvatio je srpsku maćuhinsku politiku. Košutića se je od 1937. odlučila se je na suradnju s Titom (Šubašić.70 to trebalo uslijediti tek pola godine poslije Simovićeva puča.. u biti identična s Košuti-ćevom skupinom u domovini. kako su se dogadjaji odvijali za vrijeme rata. Jedni su prihvatili ideju samostalne hrvatske države (Ljudevit Tomašić.(106) Sedam najistaknutijih Mačekovih suradnika. ako se prva mogućnost pokaže nemogućom. Juraj Šutej. Druga. koja suradjuje s ustašama (Tortić. Što onda. Hefer. Maček se nije mogao nikada otresti političkih hrvatskih koncepcija iz tog razdoblja. Šubašić i ostali). Jedna skupina. organizirati hrvatsko domobranstvo u sklopu jugoslavenske vojske. do 1941. do 1941. (2) frakcija. U svom bitnom političkom konceptu Maček je od 1928. lomi se u alternativi federalne Jugoslavije ili samostalne Hrvatske (Krnjević). i lomila se u alternativi federalna Jugoslavija — samostalna Hrvatska.(105) i tako naoružan dočekati konac rata. bio hrvatski konzervativni federalist. HSS je baš radi svoje jednosmjerne politike. prestala reagirati i djelovati kao jedinstvena stranka.

Ovaj ga je pokušao nagovoriti. prije Pavelićevog dolaska. a ime drugog Maček je zaboravio. otputovao u Kupinec (s. Oni su Mačeka obavijestili. Kada smo ovo uredili. O tim dogadjajima ponešto su već objavile osobe. u Zagrebu. Cijelo pitanje zaslužuje posebnu studiju. Pregovori izmedju predstavnika Ustaškog pokreta i predstavnika skupine HSS. da prihvati mirno ove nove činjenice. koji je na to proglasio "Nezavisnu Državu Hrvatsku". Aktivni učesnici tih dogadjaja. koji žive u emigraciji. koja će trebati razjasniti budući povjesničar. samo proglašenje Nezavisne Države Hrvatske i nekoliko slijedećih prevratničkih dana. Jedan od njih je bio Austrijanac Doerfler. da dodje u moju kuću primiti tekst proglasa u gornjem smislu. odnosno Državnog vijeća. Zatim Maček nastavlja: Poslije dugog natezanja složili smo se. sudjelovala trojica Nijemaca? Da li je s Kvaternikom došao po izjavu Zvonko Kovačević(110) Da li je Mačekova izjava bila predana Kvaterniku u prisutnosti gornje dvojice Nijemaca? Da li je tu dvojicu Nijemaca poslao Veesenmayer Mačeku bez predhodne obavijesti Kvaternika o tome? Kakav je točan tekst Mačekove izjave?(111) Maček je istoga dana. General ga je primio i. Jedino hrvatski narod. gradova. koji mu je dao povjerenje. travnja. premalo su do sada razjašnjeni. u kojem ću navesti. da Kvaterniku preda vodstvo HSS i hrvatskog naroda. koji je djelomično već objavljen po ratnim izdanjima hrvatskih novina i publikacija. koji su aktivno sudjelovali u dogadjajima i žive u emigraciji. i kako je došlo do njenog formiranja? Koje je političke mjere u unutrašnjoj i vanjskoj politici ta vlada poduzela? Oko Mačekove izjave. koja se je odlučila uzeti djelatnog učešća u stvaranju hrvatske države.72 73 DESETI T R A V N J A 1 9 4 1 . što je Maček ustrajno odbijao. 10. Samom proglašenju NDH u Zagrebu predhodila su druga dva proglašenja: jedno 7. Zatim su od Mačeka tražili. splelo se je dosta nejasnoća. Neki. kasniji i današnji Dubrovnik. da preuzme vlast u Hrvatskoj. da su ga u popodnevnim satima desetog travnja. upravo kad je htio otići u Kupinec. travnja. Da li je bilo pokušano s ustaške strane privući dra Mačeka i Košutića. Nassenstein-u.) Da li je drugi Nijemac bio njemački diplomata Edmund Veesenmayer. nego sve one dogadjaje. Ovdje ću tek postaviti nekoliko pitanja. ostavio ga je čekati. Dalje ću pozvati narod. još uvijek šute. može to povjerenje povući. jedno u Banskim dvorima a drugo preko zagrebačkog radija ? (108) Kakve su bile Kvaternikove veze s Pavelićem prije tih dogadjaja? Da li je imao stvarne Pavelićeve upute. da je njemačka vojska predala vlast Slavku Kvaterniku i da je on prema njemačkim planovima proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. prema tome. Maček je bio uveden u sobu časniku Gestapo-a. otišao automobilom za Kupinec. koji su mu neposredno predhodili ili ga slijedili.). Oni ne pripadaju njemu nego on njima. Kod Savskog mosta zaustavila ga je njemačka straža i odvela zapovijedajućem njemačkom generalu u Zagrebu. 229. jer nema drugog izbora. ili je on tek došao sa Slavkom Kvaternikom. delegatima. I njih će trebati kasnije razjasniti. 229. dane Kvaterniku i pročitane preko zagrebačkog radija. Isti je slučaj s ondašnjim dodirima gornjih političkih snaga s njemačkim. Maček kaže. Pod Desetim Travnjem ne razumijevamo samo taj dan ili samo Kvaternikov proglas Nezavisne Države Hrvatske. te su.(107) Drugo lice Desetoga Travnja jesu politički razgovori i pripreme u Zagrebu odmah iza Simovićevog puča. travnja u Bjelovaru. Poslije jednog sata čekanja.-30. da uzmu aktivnog učešća? Kako su se odvijali dogadjaji na sam dan Desetog Travnja? Da li su bila dva proglašenja NDH. Trebat će jednom sakupiti cijeli taj materijal. posjetila dva Nijemca. 11. travnja u Čakovcu i drugo 8. da su Nijemci okupirali Zagreb i veći dio Hrvatske i dali vlast pukovniku Kvaterniku. do Pavelićevog dolaska u Zagreb. . ne znajući. koje su izravno ili neizravno sudjelovale u njima. (s. općina. u hotel Milinov. obojica su telefonirala Kvaterniku. kako da postupa u takvom slučaju?(109) Koji je bio sastav privremeno formirane Kvaternikove vlade. Te je noći Maček noćio u Zagrebu u svojem stanu i slijedećeg dana. Maček je to odbio. da ću izdati proglas na narod. jer da HSS i hrvatski narod nisu njegovo vlasništvo. kotareva i pokrajina. što će s njim uraditi. Podrazumijevamo narodno oduševljenje i manje ili veće revolucionarne podvige diljem svih hrvatskih sela. trebali bi opisati svoje doživljaje i pothvate iz tih dana.

000 Srba pravoslavaca. koji je 1920. Činjenica je. kad kažemo. više od polovine Dalmacije i jedan dio Hrvatskog Primorja. katolika i muslimana i oko 2. da autonomna Bosna. Takav postupak dobrim je dijelom pridonio stvaranju partizanskog pokreta u Hrvatskom Zagorju i djelomično u Slavoniji. Ali i uz to pojedinačno pravedno postupanje.069. Bosni i Hercegovini. Politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima muslimanima bila je znatno bolja. koja se nije priključila Ustaškom pokretu. da za vrijeme NDH takva politika nije bila primijenjena u Bosni i Hercegovini. susretalo se je kao neprijatelje države. Hrvati su. onda se je jednostavno zabranilo objavljivati ih u novinstvu. bilo u NDH oko 4. ne samo hrvatskom narodu nego i svjetskoj javnosti. iako su mnogi od njih htjeli sura-djivati na izgradnji države.500 Hrvata muslimana. Već sam prije istakao. nego općeniti stav hrvatske politike izmedju dva rata. da je trebalo kazniti pobunjenike. Ta vjerska kohezija zajedno s činjenicom.000. jedini narod. odnosno hrvatska državna vlada.. Prema popisu pučanstva 1931.(113) Hrvatske seljake. Baš radi hrvatskih muslimana. pa i bez javnog djelovanja. bili su susretani s nepovjerenjem. aksiom hrvatske politike trebao biti: glavne linije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini odredjuju muslimani uz potporu katolika. Jedini cilj tadašnje hrvatske politike mogao je biti održanje hrvatske države u ratnom vremenu i trajno osiguranje njenog opstanka u poslijeratnom razdoblju.400 stanovnika. prema tome.600 Hrvata katolika. proživio sam u Zagrebu. Kasnije se je vodila politika kao da HSS ne postoji. vjerojatno oko 6. da su oni nastanjeni samo u jednoj pokrajini. Vjerojatno ne griješimo. da su Srbi prvi počeli s ustankom i klanjem na hrvatskom teritoriju. s njenim vodstvom započnu pregovori za ulazak u vladu. zašto su oni imali i stanovitih posebnih interesa unutar hrvatske narodne zajednice. bila je upravo sudbonosna za unutrašnji mir i opstanak države. pripojeno Italiji: dio Istre. bila bi tadašnja unutrašnja podjela hrvatske države na nekoliko većih teritorijalnih jedinica više pridonijela stabilnosti i redu u državi.000 stanovnika. pripao Jugoslaviji. Medjimurje je bez pristanka hrvatskih vlasti bilo pripojeno Madjarskoj. koju je Ustaški pokret. ako su bili istaknuti politički ili u javnom životu prije 1941. Oni su na sebe preuzeli odgovornost vodjenja hrvatske državne politike. Kad su rezolucije i izjave u tom smislu postale mnogobrojne. Ratno razdoblje od rujna 1941. a nisu prišli Ustaškom pokretu ili u nj se učlanili.500. da je 1941. ali.500 Nijemaca i t. od toga 3. koji su zadržali poštovanje prema dru Mačeku. Hrvatska država imala je 1941.500. Sigurno je. da se ne bi dobio utisak velike snage HSS.(113a) Logičan odgovor na takvu tezu bio bi. DO 1945. jer su Hrvati katolici brojčano slabiji. da je za postignuće tog cilja bilo najvažnije održati javni red i sigurnost na hrvatskom državnom području i osigurati svakom hrvatskom gradjaninu pravedan postupak državnih vlasti.000 Hrvata. Kakav je bio postupak. Oni su smatrali. da hrvatska državna vlada nije priznavala pravoslavne vjere i da je njezine HRVATSKA POLITIKA 1941. da izlože svoju politiku. I. čiji aktivni političari u prošlom ratu još nisu skoro ništa objavili o svom djelovanju. u kojoj bi oni dobili mjesto prema svojoj snazi. provodio prema hrvatskim i bosanskim Srbima. 1.043. oni su bili smatrani kičmom . nego podjela na dvadesetak Velikih župa. Nemam namjere obširnije se osvrnuti na ovo razdoblje. Ustaško vodstvo nije podnosilo opstanak. i da bi. odnosno politika hrvatske državne vlade prema Hrvatima katolicima? Bez sumnje. valjda.400 Srba pravoslavaca. najbolje odgovara njihovim interesima.847. Muslimani su bili susretani kao pojedinci isto tako kao i katolici. Hrvati muslimani radi povijesnog razvoja zadržali su i zajedničku kolektivnu vjersku koheziju. razjašnjuje. Veliki dio tih partizana nije bio komunističke orijentacije. Priličan broj prije rata istaknutih Hrvata bio je nepravedno progonjen i zatvaran. 145. Hrvatski narod ima pravo zahtijevati od ondašnjih nosioca vlasti i odgovornosti. d. povijesna Hrvatska imala je 6.(112 )Od te povijesne Hrvatske bilo je u svibnju 1941. Politika. Držim. kad kažem. Proglašenjem NDH vodstvo hrvatske politike prešlo je u ruke Ustaškog pokreta i dra Ante Pavelića.. 716. posebice u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji. a ne cijelu narodnu manjinu. Ta se politika ne može pokušati braniti s tezom. da će se sa mnom svi složiti.74 75 države. da se tokom 1943. da su Hrvati muslimani hrvatska većina u Bosni i Hercegovini. ali je od KPJ bio iskorišten u njezine svrhe. U početku se je povela politika pristupanja organizacija HSS u Ustaški pokret. do svibnja 1945. nego ću istaknuti samo moja opažanja i djelomično upotrebiti već objavljene hrvatske i strane knjige i članke. nijedne druge političke snage ili skupine. Politika prema HSS bila je od početka nerazumna.

Nijemaca 3. vjerojatno. Takva politika bila bi samo od koristi hrvatskoj stvari. bit će izvedeni pred redovne sudove.(115 )Situacija u onom dijelu Srijema. Takva politika olakšala je ponovnu talijansku okupaciju tkzv. je slijedeća: cjelokupno pučanstvo broji 285. vjerojatno. s druge strane je uvelike škodila hrvatskom ugledu u svijetu i onemogućila konsolidaciju hrvatske države. Smisao stvaranja Ustaškog pokreta i akcije dra Ante Pavelića bio je.. Iako se s moralnog i realno političkog gledišta ne da braniti politiku Ustaškog pokreta prema srpskoj narodnoj manjini u NDH. dok s jedne strane nije ništa bitno izmijenila. bješte preko Drine.(116a) Ustaški pokret i hrvatska državna vlada mogli su uvesti poštenu i trijeznu unutrašnju politiku u granicama jednog autoritativnog režima. koja je proradila 1. psihološki razumljiva.632.(116) Nijemci su tu skoro potpuno uništeni. se većina srpskih seljaka bila dala zavesti na ustanak protiv hrvatske države.060. zone u Hrvatskoj početkom rujna 1941. U tom pitanju je tadašnja ustaška vlast postupala ekstremno i nerazumno. nego je nerazumna i s gledišta svake realne i moguće politike.621 Hrvata katolika.594 Srba pravoslavaca. politika progona Srba. i da na četničke zulume znadu odgovoriti ustaškim protumjerama.228 Hrvata katolika. najavio jednu poštenu. Takva politika ne samo da nije pojmljiva s moralnog gledišta. kao u Srijemu. Pavelić je dao inicijativu za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve. u razmaku od nekoliko dana. ubijstva i tajne prevratničke organizacije normalne političke pojave. Na nekim mjestima. Ne vjerujem. Broj Srba pravoslavaca procentualno je nešto smanjen. II. Tim govorom dr. Unutrašnja politika bila je skoro isključivo u rukama hrvatskih vlasti. 46. od toga 3.537. hrvatski narod po prvi put se je našao u jednoj balkanskoj državi. da bi. a Hrvati djelomično. koju je odigrao u medjunarodnoj politici 1943.817. da je Hrvatskoj pripojena Istra. 890. trebat će se povratiti u Srbiju.. ali ne treba zaboraviti. Radićeva i Mačekova mirotvorna i humana politika samo je izazivala prezir i posmijeh kod Srba. kad je proradila radio postaja Glavnog ustaškog stana. i slične. da im je bio omogućen mirni život u njihovim selima i domovima. izbacivala parolu: Srbi psine. da bi i uz ovakvu politiku bilo Srba. Nijemci su sigurno pravili pritisak. da bi Nijemci tada bili trpjeli demokratsko uredjenje . pravednu i realnu politiku prema srpskoj manjini. i 1942. Takva politika dala je Titu vojsku i omogućila mu prezimiti dvije zime (1941. te. koji bi radili protiv hrvatske države. koji su djelatno progonili Hrvate. da je broj preživjelih hrvatskih Židova poslije ovog rata mogao biti kudikamo veći. Takvom se je politikom započelo u Hrvatskoj u onih nekoliko dana prije Pavelićeva dolaska. da bi velika većina ostala kod svojih kuća i na svojim ognjištima i ne bi se dala zavesti na aktivni vojnički nastup protiv hrvatske države. ona je. sastavljena od seljaka. "Na ljutu ranu ljuta trava" bila je Pavelićeva deviza. da je Ustaški pokret već 1. Germogen je bio ustoličen za metropolitu u Zagrebu 6. (3) Srbi. Činjenica je. koji su se naselili na hrvatskom teritoriju poslije 1918. s druge strane. Dakle. u kojoj nije bilo Srba. Izuzetak je bio odnos prema Židovima i položaj njemačke narodne manjine. Politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika. Srpska narodna manjina u NDH bila je oko 76 posto. Trebalo je pokazati Srbima.. da bi se cijeli unutrašnji razvoj Nezavisne Države Hrvatske bio drugčije odvio. da je bitan odnos raznih dijelova hrvatskog pučanstva ostao isti. da i Hrvati umiju rukovati oružjem. dokonča veljače 1942. Bosanske Krajine i istočne Bosne situacija je izmijenjena na hrvatsku štetu.381 stanovnika. II. od toga je 193. koja je kroz nekoliko slijedećih mjeseci bila organizirana na čelu s metropolitom Germogenom. Kad usporedimo popise pučanstva iz 1931. ali mišljenja sam.997 Srba. Ne izgleda mi vjerojatno. lipnja 1942. Sigurno je. u Bačku i Banat. Korduna.76 pripadnike susretala kao osobe izvan zakona od travnja 1941.. 77 Poslije 1918.873 i t. gdje su fizička sila. da u pravoslavlje nitko ne dira. nikada ne bi mogao igrati onu ulogu. vidimo. Vjerojatno je ta politika stvorila kod Srba iluziju i samopouzdanje. povijesna Hrvatska je imala 6. Trebalo je naglasiti: (1) da će se sa Srbima postupati kao i s ostalim hrvatskim gradjanima i da se nikome ne će ništa dogoditi. braniti se i napadati. travnja 1941. Ustaški pokret je trebao Srbima pokazati. tko bude lojalan gradjanin hrvatske države. Puk u svom govoru ne priznaje pravoslavne vjere.237. Sigurno je. travnja 1941. (2) Srbijanci. Ustaški pokret je uveo i primijenio balkanske političke metode po prvi put u hrvatskoj politici. kao i to. da se je jedan dio Srba iz povijesne Hrvatske preselio poslije 1945. zatim Slovaka 15.479 Hrvata muslimana i 1. da je radio postaja Glavnog ustaškog stana.-42. Radi njemačkog pritiska nije se moglo spasiti sve Židove. da će lako izići na kraj s hrvatskim narodom. održane u Hrvatskom Saboru koncem veljače 1942. nego i Ustaškog pokreta u domovini. koji je danas u sklopu Vojvodine. a Pavelić izjavljuje. ali ono ne može biti srpska ekspozitura. Da nije bilo te politike. ali je postupak prema njima s hrvatske strane mogao biti čovječniji i trjezniji..) na bosanskom teritoriju. i 1948. Ustaški pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj. Čini mi se. ako ne i više. Madjara 11. d. Treba usporediti govore ministra pravosudja dra Mirka Puka i poglavnika dra Pavelića. da na silu treba odgovoriti silom.347.(114) Kakav je bio rezultat ovakve politike prema srpskoj manjini u NDH? Prema prvom poratnom popisu pučanstva 1948. da i Hrvati znadu rukovati s oružjem kao i oni. Tito. u nekim kotarevima Like.-43. da se Židovi što prije unište.

s druge strane. Dapače. skoro i nema značajne osobe javnog života. Kod Hrvata. Erih Lisak i dr. To su viši hrvatski časnici: Babić. a ne domobranstvo. Kad je dr. Unutrašnja. nego su bili zapovjednici na terenu. Posljedna formacija bila je zapravo vojničko-policijskog karaktera. Za početni izbor imena: Hrvatsko domobranstvo i organizaciju ministarstva i vojske snosi odgovornost maršal Slavko Kvaternik. Hrvatsko domobranstvo bilo je organizirana redovita vojska. i vjerska i kulturna i politička.(117) dr. odnosno vojska. Boban. rezolucijama. i dr. sastavljena od vojnih obveznika pozvanih u službu. Vilko Begić. Profesor Filip Lukas.(118) Mrtvi su: dr. Francetić. djelomično i predsjednik vlade. Hrvatska reakcija na unutrašnju politiku Ustaškog pokreta jasno odvaja hrvatski narod od srpskog. Mostaru i Banja Luci. nego se. preuzela brigu organiziranja i vodjenja kažnjeničkih logora. predstavnika Glavnog ustaškog stana. Rascjepkanost snaga na vojničkom i policijskom području uvelike je pomagala Paveliću. identificirala s četničkom politikom Draže Mihailovića i slavi njegova djela kao pravi izraz srpske duše. zrakoplovstvo i mornaricu). Sve bitne političke i personalne odluke donosio je osobno. Eugen Kvaternik. Mladen Lorković. Ni nakon rata nije se čulo srpskog glasa u tom pogledu.(116c) Uz opće nezadovoljstvo s takvom politikom. koji su usmeno i pismeno osudjivali tu politiku. Peričić. isto je tako javno osudio tu politiku u svom govoru na glavnoj god. Crna legija. Sertić i t. Poglavnikova Tjelesna Bojna i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. Čanić. dapače. u bitnosti ništa nije bilo izmijenjeno. Brozović. koje su bile na čelu tih ustanova. Radi asocijacije s neugodnom prošlošću trebalo je to ime izbjeći i organizirati ministarstvo i vojsku pod imenom hrvatske vojske. temeljene na moralnim i humanim načelima. Da li je bilo zgodno oživljavati ime domobranstva i stare uniforme? Hrvatsko domobranstvo u staroj Austro-Ugarskoj bilo je znak hrvatske nemoći i neslobodnog stanja: ono nije bilo vojska suverene hrvatske države. Prometne bojne. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost te Ustaška obrana. koje u većini slučajeva nisu bile na vrhu. 79 U unutrašnjoj politici bile su posebno važne slijedeće ustanove: Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ante Pavelića. Steinfl. državnih tajnika. Filip Crvenković i Vjekoslav Luburić.(116b) Hrvati muslimani ogradili su se javno od takve politike u jesen 1941. dr. Pečnikar. skupštini Matice Hrvatske 1942. Ante Nikšić. a kasnije i zatvora. To su slijedeće osobe: dr. s jedne strane. Kod Srba se nitko nije našao. Gdje je bilo težište. centar vlasti u hrvatskoj državi? Hrvatska državna vlada i Glavni ustaški stan bili su dva vrhovna tijela upravne i političke vlasti u državi. mjesto jednog umjerenog. naprotiv.. Navratil. danas je u emigraciji i trebale bi iznijeti svoja sjećanja i uspomene o svojem djelovanju. Neke osobe. podijeljeno prema rodu oružja u troje (kopnenu vojsku. odmah iza ustanova unutrašnje uprave dolazile su po svojoj važnosti vojničke ustanove. da oba tijela nisu funkcionirala kao kolektivi. a. Cesarić. Vojničke i policijske snage u hrvatskoj državi upravo su bile atomizirane. Odluke su se. On je bio kroz cijelo vrijeme poglavnik Ustaškog pokreta. cjelokupna srpska javnost. Milutin Jurčić. do 1941. potpisanim..(119) Gaščić. Kren. Mate Frković. i tako onemogućiti stvaranje jedne jake snage. Ante Pavelić cjelokupnu vlast usredotočio je u svojim rukama. seoske i ustaške milicije. sudjelovala u borbi na terenu. Andrija Artuković. dr. Medjutim. koja se nije javno ogradila od ustaške unutrašnje politike. preživjele su rat i danas se nalaze u emigraciji. Mnoge osobe. od uglednih muslimana u Sarajevu. jer je. s jedne strane. da u toku prošlog rata osudi i požali četničke progone Hrvata. Alojzije Stepinac često je javno u ratnom razdoblju osudjivao politiku nepoštivanja ljudske osobe i ljudskog dostojanstva u svakom Čovjeku. izgleda. Na policijskoj strani bila je Ustaška nadzorna služba. poglavar hrvatske države. Nadbiskup Stepinac i profesor Lukas bili su izraz hrvatske kulturne i političke baštine. politika Ustaškog pokreta izazvala je odmah u Hrvatskoj živu reakciju i javnu osudu. kasniji kardinal. Rubčić i drugi. danas je javno osudjuju. poštenog i trijeznog autoritativnog režima. totalitaristička i balkanska. Lujo Zimperman. Dragojlov. Nekoliko osoba. danas su mrtve: Slavko Kvaternik. donosile u četiri oka: u razgovoru izmedju pojedinih ministara. Vokić. d. predsjednik Matice Hrvatske i hrvatski nacionalni ideolog od 1929. dr. u Hrvatskoj je bio uveden ekstremni totalitaristički sustav. koja bi u eventualnom razvoju mogla ugroziti njegovu vlast. i sami nosioci te politike. gradske policije. s druge strane. u kojoj je država nastala. oružništvo te Ustaška obrana. da može izigravati jedne protiv drugih. trebale bi poznijem hrvatskom potomstvu iznijeti svoja ratna iskustva i uspomene.78 hrvatske države. kao Eugen Kvaternik. Na vojničkoj strani uz hrvatsko domobranstvo. Nadbiskup zagrebački. . Herenčić. bilo je drugih uglednih Hrvata. Takva je situacija uvelike koristila Titu i oteščavala razumnu i svrsishodnu upotrebu hrvatskih vojnika. koje su se nalazile na čelu vojničkih ustanova. Nikola Mandić postao predsjednikom vlade u proljeće ili ljeto 1943. Radi razvitka gradjanskog rata i općenite ratne situacije. Kako su stvarno funkcionirali vlada i Glavni ustaški stan? Da li su oni kolektivno raspravljali glavne linije hrvatske politike i davali svoje mišljenje i donosili odluke zajedno? Moj je utisak. postojala je Ustaška vojnica. Dr. Hrvatski narod želio je vidjeti i imati svoju v o j s k u. Oni su tada bili hrvatska savjest i predstavnici pravih hrvatskih značajki i vrlina.

(120) Biljeg koljaštva. Ratković. Gospodarski i kulturni razvoj hrvatske države zaslužuje posebnu pažnju. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. a Marijan Mikac hrvatskog filma. Ta činjenica najbolje pokazuje. Glavni ustaški stan bio je sastavljen od ustaša. Na čelu Ženske loze bila je za cijelo vrijeme rata profesorica Irena Javor. trebat će podvrći kritičkoj ocjeni cijeli propagandističko-novinski aparat u NDH. da li je bilo pametno odbiti suradnju starih i iskusnih hrvatskih novinara? Uz ovu početnu pogrješku. Svojom spremnošću. da je hrvatska vojska. te neke ustaške milicije i formacije. Cabas. Ustaška vojnica. Taj je kulturni zavod. Taj Pavelićev potez bio je u biti izraz nepovjerenja prema . s vrlo rijetkim iznimkama. bila je najvažnija ustanova u sklopu Glavnog ustaškog stana.). Mnogi ustaški dužnosnici bili su ujedno i državnoupravni činovnici. koji je bio na čelu sviju društvenih formacija u državi (Hrvatski radnički savez. na kojoj je strani bio hrvatski narod. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. i vojnička središta u Zagrebu bila su popunjena sa starim časnicima bivše Dvojne monarhije. iz kruga oko časopisa H r v a t s k a S m o t r a i i z o s j e č k o g d n e v n i k a H r v a t s k i L i s t . Na upravi Glavnog ustaškog stana izmijenile su se za vrijeme rata četiri osobe: Marko Došen. u toku rata nastavio je njeno izdavanje. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. Razvitak Hrvatske državne tiskare i njezine naklade školskih knjiga služi na čast Juri Pavičiću. da žrtvuju vlastite živote. Hefer. Frković. borile i djelovale kao redovita vojska. d. potrebno je naglasiti. Činjenica je. kao policijska formacija. Zapovjednik ustaša bio je Božidar Kavran. Ženske loze Ustaškog pokreta i Ustaške mladeži. uvelike su škodile hrvatskom gospodarstvu i imale su za posljedicu kaos u mnogim gospodarskim poduzećima i granama. Časnici. Savez kulturnih društava i t. za nešto više od tri ratne godine izdao preko 400 knjiga. Blaž Lorković. Mnoge osobe. u travnju 1945. Na terenu GUS se je osjećao i kao stranka i kao upravna vlast. da su se ustaške vojničke formacije. i bivših časnika jugoslavenske vojske. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. koji su trebali organizirati ustaše na području pojedine Velike župe. Takva je situacija sigurno oteščala normalan i efikasan razvitak hrvatske vojske.000 vojnika. zaslužuje detaljnu obradu. Mjere. Na području novinstva treba istaknuti tjednik Spremnost. koja je na njegovom čelu odmah iza poglavnika. Feliks Niedzielski. Zavod je izrastao iz nakladnog poduzeća Hrvatske Enciklopedije. izdavši daljnja 4 sveska (ukupno je izišlo 5 svezaka). jednako domobrani i ustaše. Toth. ne odgovara istini. U vezi s borbom na terenu. vjerojatno. Državni savezničar. Rad zapovjedništva ustaša može se usporediti s radom jedne političke stranke. na čelu sa zapovjednikom ustaša. Zapovjednici Ustaške mladeži bili su jedan za drugim profesor Ivan Oršanić i dr. i svoj rad proširio na druga izdanja. na koje su postavljeni. što je. S druge strane. koji su prekinuli s vojskom prije preko dva desetljeća. bili su svojom sposobnošću. koji su svršili hrvatske vojničke akademije. kao policijskooružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. vodili glavnu riječ novinari iz bivšeg dnevnika Hrvatska straža. koji su dolazili iz jugoslavenske vojske. Uz postrojnika bilo je Doglavničko vijeće. bilo je doneseno mnogo nesretnih odluka u novinstvu odmah u početku 1941. koji je za cijelo vrijeme rata bio 81 njenim upraviteljem. Mladi časnici. koje je više postojalo na papiru. U novinstvu su tada. bila je samostalna vojnička ustanova. nego u stvarnosti. Glavni ustaški stan bio je središte cjelokupne stranačko-političke djelatnosti u Hrvatskoj. nego je bio još i bolji. usprkos ratnog vihora. Organizacija ustaša. Na terenu najvažniji su bili ustaški stožernici. iako je zakonski bila u sklopu Glavnog ustaškog stana.80 Časnički kor hrvatskog domobranstva i ostalih vojnih formacija regrutirao se je od bivših časnika Austro-Ugarske. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. rodoljubljem i hrabrošću na čast hrvatske vojske i hrvatskog naroda. Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod na kulturnom polju sigurno je bio najsvjetlija pojava. a i u toku rata. Ljudevit Sole i Lovro Sušić. trebale bi pisati o tome svoje uspomene (Balen. i nisu nipošto odgovarali za položaje. s rijetkim izuzecima. ali jedva pismeni. koji je vjerojatno bio do sada najbolje uredjivani hrvatski tjednik. Veršić i t. tvorili su okosnicu terenskih zapovjednika za cijelo vrijeme rata i pokazali su veliku sposobnost i hrvatsko rodoljublje. pod vodstvom profesora dra Mate Ujevića. koji uglavnom nije shvaćao delikatnost hrvatske vanjsko-političke orijentacije i upravo nerazumno napadao velike zapadne demokracije i njihove državnike. koje su djelovale na odgovornim položajima. poduzete u vezi s time. rekordan broj uopće za jedno hrvatsko nakladno poduzeće u tolikom vremenskom razmaku. d. stvorene prvih mjeseci mlade države. u svim vojnim formacijama. To su bili dobri hrvatski borci. Razvitak radija i filma pokročio je velikim korakom naprijed. Hrvatski vojnici. Murgić. a njega je naslijedio profesor Ivan Oršanić. Oni su u početku bili susretani s nepovjerenjem. Da li je bilo pametno zabraniti izlaženje dotadašnjim vodećim hrvatskim dnevnicima i novinama? Još gore. Za cijelo vrijeme rata Radovan Latković bio je ravnateljem hrvatskog radija. Ustaška obrana. Pavelić je imenovao prve stožernike iz redova ustaša povratnika. Čudina. brojila oko 230. Pitanje zapljene židovske i srpske imovine.) oscilirao je izmedju Glavnog ustaškog stana i Ministarstva udružbe. Bio je neke vrsti politička i državno-upravna ustanova. ing. U lipnju ili srpnju 1941. Profesor Aleksandar Seitz bio je prvi državni savezničar. Sušić. odnosno poslovanje Ponove. Za vrijeme Šolcove uprave donesen je propisnik o ustrojstvu GUS-a i od tada je uveden izraz postrojnik za osobu. Savez hrvatskih privatnih namještenika.

da do sada još nije bilo riječi o vanjskoj politici. koje će takodjer jednom trebati razjasniti. d.(124) Prvo opterećenje hrvatske vanjske politike bilo je stvaranje njemačkotalijanske demarkacione linije na hrvatskom teritoriju. a fizički koncem rata.(121) Meni se čini. u prvom redu fašističkom. Stijepo Perić i dr. Da je 1941. Pitanje Pavelićeve osobe vjerojatno je najvažniji problem. Trebalo je naglašavati hrvatske ratne ciljeve. On je. Eugen Kvaternik. koje je zauzimao. d.-45. Moškov. III. Mladen Lorković. Ivan Oršanić. 1941. da se poslije pada Italije provede bez većih potresa vanjskopolitička hrvatska preorijentacija. donio Mussoliniju njemačke planove za napad na Jugoslaviju. srpske i talijanske. da činjenicu samostalne hrvatske države priznaju sve velike sile. Čini mi se. bez ikakva pozivanja na vrelo informacije. rujna 1943. da medju njima onemogući jedan zajednički rad i nastup. koji su imali iste brige i bojazni.82 domovinskim ustašama i pripomogao je stvaranju politički nezdrave situacije. Mile Budak. Čini se. i t. Uz Eugena Kvaternika. Stoga je trebalo naglašavati. Singer i t. 1941. Pavelić se je desetak godina spremao za poglavara države i sigurno je o problemu vlasti i upravljanja državom mnogo razmišljao prije svog dolaska na vlast 1941. da bi ih konačno sve uklonio. Zadatak je hrvatske politike morao biti. Ta je demarkaciona linija prepolovila Hrvatsku i donekle je politički podijelila u dvije interesne sfere: njemačku i talijansku. bio u toj skupini najbliži Paveliću osobno i postao je službenim povjesničarom Ustaškog pokreta. Hrvatski narod morao je iskoristiti osovinski napad na Jugoslaviju i proglasiti svoju samostalnost. Slavko Kvaternik. Pečnikar. sigurno bi bilo moguće. Može li se takvom označiti gospodja Mara Pavelić. da je ta linija uspostavljena na pregovorima izmedju izaslanika njemačkog i talijanskog glavnog stožera u Innsbrucku.(120a) Kakav je bio Pavelićev odnos prema ostalim vodećim ustašama? Već sam spomenuo. da se na temelju ovih uzora dadu rastumačiti likvidacije eventualnih 83 budućih Pavelićevih političkih suparnika (Lorković. U tom kompleksu bilo bi vrijedno osvijetliti prvenstveno Pavelićevu igru Kvaternik-Budak. Ti spomenuti ustaše nisu tvorili jednu skupinu tokom rata. Dr. Moj je utisak. koje su zauzimale važne položaje vojničko-policijske naravi. te zatim državni savezničar. nije morala biti sudbonosna za opstanak države. Budak je odmah u početku bio stavljen na nevažno političko mjesto ministra prosvjete i kasnije poslan za poslanika u Berlin. Poslije pada Italije trebalo je poduzeti sve. Mehmed Alajbegović bili su ministri vanjskih poslova. da je arhiv hrvatskog ministarstva vanjskih poslova uglavnom sačuvan u domovini. Mladen Lorković i Ivan Oršanić mogu označiti vodećim osobama Ustaškog pokreta u domovini.. Ta srpska politička škola bila je upotpunjena talijanskom. koga će budući povjesničari trebati odgonetnuti. Pavelić je od početka nastojao izigravati jednog protiv drugog. 28. stoljeću i posebice politiku i vladanje Karadjordja i Miloša Obrenovića.(123) Hrvatska vanjska politika u razdoblju od 10. Slavko Kvaternik bio je u početku imenovan zamjenikom poglavnika i maršalom. Francetić. dr. on doslovno donosi i zaključke. U tom razdoblju trebalo je uspostaviti što uži dodir s državnicima malih država u jugoistočnoj Evropi. poglavnikova supruga? Njenu ulogu svakako će trebati objasniti budući povjesničar. Poslije toga bio je kratko vrijeme ministar vanjskih poslova. Enno von Rintelen. III. koji je 28. Rezultat tih dviju škola. Stvaranje djelomičnog nepovjerenja izmedju domovinskih ustaša i ustaša povratnika datira od toga vremena.(122) III. travnja 1941. tvrdi. Izgleda. da osovinska hrvatska orijentacija 1941. Možda će se kome činiti čudnim. prestao biti ministrom vanjskih poslova. Slovačke. da konac rata dočeka hrvatsku državu na strani pobjednika. Tko su bile sive eminencije na Pavelićevom dvoru u NDH i da li su takve postojale. ali bez hrvatskog sudjelovanja. Kad je u jesen 1943. Medju ustašama povratnicima bilo je nekoliko intelektualaca odnosno pismenih osoba (Bzik.(125) Njemački vojnički ataše u Rimu. Bugarske i Rumunjske. trebalo bi razjasniti i njegov karakter i ličnost. da se Mile Budak. da hrvatski ciljevi i hrvatska politika nisu bitno povezani sa silama osovine. Herenčić. Cilj Pavelićevih poteza je bio. završio je svoju političku karijeru u NDH.. Ovdje mislim na državnike Madjarske. Luburić. isticati hrvatske interese i uspostaviti jednu što samostalniju hrvatsku vanjsku politiku. Vokić. Uz ove Pavelićeve vladalačke osobine. Da li je on tu imao kakav uzor iz prošlosti? Već za vrijeme rata imao sam utisak. Dapače. bio je maknut sa sviju položaja i morao je u emigraciju. zapovjednik Ustaške mladeži. daljnje je pitanje. da je Pavelić morao studirati stvaranje srpske države u XIX. uspio se je održati na površini cijelo vrijeme rata vjerojatno zahvaljujući politički neistaknutim položajima. Oni su prestali suradjivati s Pavelićem. do pada Italije. bila započeta trijezna i realna hrvatska unutrašnja politika. Luburić i Pečnikar. dr. Mladen Lorković politički je bio likvidiran 1944.). 8. Servatzy. i 29. da ustaško vodstvo nije uopće kolektivno funkcioniralo u ratnom razdoblju. Mijo Bzik je bio iznimka u tom pogledu. trebala je maksimalno iskoristiti njemačko-talijanski rivalitet na našem području u hrvatsku korist. ne . Već koncem 1942. Kada je ta linija uspostavljena? Vjekoslav Vrančić. da su Karadjordje i Miloš i njihov sustav vladanja bili inspiracija i putokaz Paveliću. u emigraciji su sada Herenčić. izgleda. bila je Pavelićeva hrvatska unutrašnja politika 1941. koji su tom zgodom stvoreni.).

.(129) Najvažnije pitanje hrvatske vanjske politike bilo je. počinje borba za povratak Dalmacije. Preča. kazao okrenut prema dru Paveliću slijedeće: "Ministar vanjskih poslova Reicha. Tamo je linija ovako opisana: 23. piše na temelju svojih bilježaka. IV. kako hrvatski promatrači. koji je glasio: "U budućim pregovorima izmedju Hrvatske i Njemačke. Jozo Sunarić. Nepotrebno je razgraničenje prema [talijanskoj] II. III. Nijemci su nam prisili "Pflaster" na tu ranu. da je od talijanskog napadaja na Grčku Italija sve više postajala zavisnom od Njemačke i igrala podredjenu ulogu u osovinskim odnosima. u ciglih trinaest dana bili su završeni tako zamašni granični. da od onog časa. IV. Čini mi se. treba istaći. bez sumnje. da sutra u Ljubljani ne budete potpunoma nepristupačni talijanskim zahtjevima. Priština.(128) Hrvatsko ministarstvo domobranstva bilo je o demarkacionoj liniji službeno obaviješteno. dakle neposredno poslije potpisivanja Rimskih ugovora: "Pozdravite Vašeg g. hrvatsko-talijansko razgraničenje. Da li bi Hrvati mogli bolje zaštiti svoje interese. V. tadašnji glavar njemačkog glavnog stožera.. jer Njemačka nije rado gledala širenje talijanskog utjecaja u Hrvatskoj. s Mussolinijem i generalom Guzzonijem. dnevni urednik službenog dnevnika njemačke vojske. Ciano i Ribbentrop nisu se mogli složiti. [Talijani] imaju samo bojazni u Albaniji. pišu o tadašnjim pregovorima. Oko pola noći došao je Kasche držeći se prilično svečano. S druge strane. Zatim se je sastao u Gorici sa zapovjednikom II. talijanske armije. III. situacija nimalo ohrabrujuća! Nu. s druge pak strane. da je bilo moguće bolje zaštititi hrvatske interese i pomoću designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta. Hrvatski pregovarač. Tamo su još bili dr. Eugen Kvaternik tvrdi. neposredno prije sastanka u Ljubljani. da ću od časa. kad stupim na hrvatsko tlo. kad stupim na hrvatsko tlo. jer ona ipak ne nastupa". Mitrovica (njemačka) — željeznička pruga Mitrovica. generala Roatte. Rudo (mjesta na željezničkoj pruzi njemačka) — cesta Nova Varoš. da mu ja Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. Donji Vakuf. IV. (. Oko 11 sati Pavelić je najavio dolazak njemačkog poslanika Kasche-a u svrhu nekoga važnoga priopćenja. Ja ne želim biti kralj bez mora i ratne mornarice. Sjenica. izmedju Ciana i Ribbentropa. da su se obratili Nijemcima za sudjelovanje u pregovorima? Sklon sam vjerovati. dr. Andrija Artuković. u svoj dnevnik: "Italija potpuno ispada kao partner [u ratu protiv Jugoslavije]. da se je koncem 1941. započetom 20. Ja sam pomorski časnik. kad je već popustio u pitanju kralja. jer je Italija za sebe tražila cijelu Hrvatsku. da je kod tih vojničkih razgovora došlo do povlačenja njemačko-talijanske demarkacione linije. ocu. u Monfalcone-u (Tržiču) kod Trsta. Rintelen se je sastao kasnog popodneva 28. te je čitajući iz nekoga papira. Rintelen uopće ne spominje. Edo Bulat. politički. na Julijskoj granici navodno ne mogu napasti prije 22. Prijedor. da bi takav hrvatski diplomatski potez bio na hrvatsku korist. Jedini pregovorač s hrvatske strane bio je dr. na razgovore s generalom Cavallerom. telefonski me je uputio. Novipazar (mjesta njemačka). IV. Sarajevo (mjesta njemačka) — željeznička pruga Sarajevo. Njemačka ne će tražiti nikakvih teritorijalnih ustupaka". Bosanski Novi.weil es handelt sich von unbedeutenden italienischen Anspruechen)". Ante Pavelić i on snosi punu povijesnu odgovornost za ondašnje odluke. te je kao kompromis bila povučena njemačko-talijanska vojnička demarkaciona linija.(132) Granica izmedju talijanske i njemačke vojske: Samobor (njemački) — Petrinja (njemačka) — cesta Petrinja. oca i kažite mu. bilježi poslije podne 30. moglo putem Vojvode od Spoleta i talijanske kraljevske kuće poboljšati hrvatske pozicije i Rimske ugovore izmijeniti u hrvatsku korist. travnja 1941. Istoga dana poslali su drugi brzojav. koji je držao u ruci. Kažite Vašem g. da na sutrašnjim pregovorima o granicama izmedju Hrvatske i Italije Njemačka nije zainteresirana". generalom Ambrosijem. armiji. možda je trebao nastojati odugovlačiti pregovore u drugim pitanjima i uvući u njih Pavelić je izjavio Sinovčiću: Uoči moga polaska na sastanak s Cianom u Ljubljani. Talijani su postavili hrvatskom pregovaraču teške zahtjeve. vojnički i ekonomski pregovori. biti veći Hrvat od Poglavnika (piu Croato del Poglavnik)"(130) Talijansko-hrvatski pregovori započeti su sastankom PavelićCiano u Ljubljani 25.(133) Eugen Kvaternik.. Uroševac (mjesta njemačka). On tvrdi. Travnik.(131) Za ilustraciju. donosim opis Kasche-ovog posjeta Paveliću kasno uvečer 24. 1941. da Vam u ime vlade Reicha preporučim.. — Kako vidiš. koja je glasila: "Saobćite Poglavniku. Dakle. Stijepo Perić piše: U predvečerje odlaska u Ljubljanu bio sam pozvan na večeru k dru Paveliću. Visoko. odnosno sudionici.. da je do povlačenja demarkacione linije došlo na sastanku u Beču.84 zna ništa o sastanku u Innsbrucku. posjetio me je oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade. 85 Vojvodu od Spoleta na hrvatskoj strani. a završeni sastankom Pavelić-Mussolini 7. kaže: . Jajce.. Glina. Poslije toga letio je u Albaniju. odgovarajući na gornji Pavelićev prikaz. jer se radi o neznačajnim zahtjevima Italije. Ustiprača. Banja Luka. u prisutnosti glavara glavnog stožera talijanske vojske.(126) General Halder.(127) Helmuth Greiner. a mislim i dr. von Ribbentrop.

što je o tome pisao Vjekoslav Vrančić: Nakon neuspjelih pregovora u Ljubljani. treba se pridržavati političko-diplomatskih. supruge Poglavnikove. dr. U ovom pričanju čudna je činjenica. spremni za polazak na pregovore u Ljubljanu. svibnja hrvatski poslanik u Berlinu. u Slovačkoj i nekoliko puta ovdje u Argentini pitao. obratio se je na njemačkog poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche molbom. da li ovaj tekst odgovara onom originalu. Mladen Lorković. kad se je vratio iz Ljubljane. Prevode Kascheu. što tvrdi danas. neka se izravno obrate na njih a ne na nas. dass es bei der morgigen Zusammenkunft zwischen seiner Exzellenz dem kroatischen Staatschef dr. dakle. i prema dogovoru drugo jutro potražio dra Pavelića. donio Paveliću Hitlerovu poruku. izgleda. Ako se gore rekonstruirani brzojav usporedi s onim. ako što traže od Hrvata.86 Ono poslije podne 24. u kojem mi javlja. Pavelić und italienischen Aussenminister Graf Ciano zu einer Einigung kommt.Ono što mi je dr. da Pavelić nije uopće pokušao zatražiti njemačku intervenciju u talijansko-hrvatskim pregovorima. koji je sliedeći: "Njemački Reich priznaje hrvatsku granicu prema Njemačkoj onako. da će "ime kurira i pojedinosti ovog dogadjaja" objaviti drugom prilikom. ali se njegovim odgovorom može smatrati ono. da je spreman razgovarati s Mussolinijem o hrvatsko-talijanskim odnosima. izaći ćemo s njima na kraj kao i s drugima. da kod sutrašnjeg sastanka izmedju Nj. .: Grof Ciano još nije Beč napustio. kad me je nazvao njemački poslanik i saopćio. a ja sam za nju saznao tek nekoliko godina kasnije.(135) Eugen Kvaternik tvrdi. Ja sam dra Perića i 1943. tvrdi. nego nosi biljeg jedne prigodne i nelogične improvizacije. Par dana kasnije primio je poslanik Kasche brzojavni odgovor od ministra Ribbentropa.. kako je ona tekla u godini 1918. Srdačno se rukujemo i onda me počne predstavljati nepoznatima. Pavelić rekao onog jutra je. IV.H. Platit 6e skupo tu svoju nelojalnost.(137) Pavelić nije odgovorio na gornje tvrdnje. Odmah nakon pozdrava i upoznavanja pripoviedam što se je dogodilo u Splitu. Dalmacija će ostati hrvatska". državni tajnik za vanjske poslove N. da je sve dogovoreno i da se u svemu slažu". da Ciano odustane od svojih neopravdanih zahtjeva prema Hrvatskoj. dr. Slavka Kvaternika. eda bi on uložio svoj utjecaj u Rimu. Jozo Sunarić. četvrt sata poslije pola noći. koje nisam uspio zapamtiti. da zamoli njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa. to je pitanje izključiva stvar Zagreba i Rima". da je Ribbentrop poslao Paveliću posebnog kurira poslije sastanka s Cianom u Beču. koliko se sjećam: dr. jer talijanski zahtjevi i inače nisu teške prirode. dakle. u kojoj veli: "Talijani su u Beču od nas zahtijevali cijelu Hrvatsku. Pred svima iskrsne Poglavnik. da mi još iste noći imade izručiti jednu poruku njemačkog ministra vanjskih poslova. sasvim oprečno onom. da je poslije podne 9. Kad sam se oko 23 sata vratio u Zagreb. tvrdnja o njemačkom desinteresmentu ne odgovara povijesnim činjenicama. i on je uvijek apodiktički potvrdio ispravnost ovog teksta.D. Dr. još je tamo zatekao Kasche-a. dra Lorkovića. On. da se Rimu daju slobodne ruke prema Hrvatskoj. Nadamo se. Stiepo Perić. ali jer nam je poznat. pa i vojničkih norma". Nije ju saopćio nikome od svojih suradnika.(134) 87 Razišli smo se oko dva sata s time. da je tekst ovoga brzojava sačuvan. Preuzvišenosti glavara N. da je odlazak u Ljubljanu odredjen za 7 sati ujutro.(138) Edo Bulat bio je te večeri na putu iz Splita za Zagreb. bili su prisutni." Od onda prisutnih jedino je dr. da razvidim sigurnosne mjere za njegov sutrašnji dolazak. Perić ostao kao živi svjedok. 20. i ne znajući za odluku Berlina. U stvari. koji mi veli. da stigne iz Beča u Zagreb. Pavelić je tu poruku primio navečer onog dana. i 1944.-22. da u Ljubljani Talijani ne će tražiti ništa naročitog. Mi smo moralno na vašoj strani". Ne posjedujem tekst ovoga brzojava. IV. Pavelić je prekinuo Benzona riječima: "Prekasno je. 'radi se o sitnicama'. Branko Benzon.. da sutra ujutro u šest sati budemo pred Banskim dvorima. Pavelićeva. novom poslaniku Njemačkog Reicha. Pavelić poslao me je u Ljubljanu. zadržavši mi ruku u jakom stisku: "Ne bojte se.(136) Kvaternik na istom mjestu obećaje. dr. Došao je oko 2 sata u noći zajedno s Veesenmeyerom i pročitao jedan brzojav Ribbentropov. dr. kad je Ribbentrop u najvećoj tajnosti posebnim kurirom otpremio u Zagreb poruku dru Paveliću. Kvaternik takodjer tvrdi. Ali. našao sam u vili dra Pavelića na okupu njega. Najprije me predstavlja Kascheu. da je to za- . Kad je stigao na Markov trg. koji me je dočekao a riječima: "Ti si već bio otišao. da die italienischen Forderungen auch sonst nicht schwerer Natur sind". da je kurir trebao tri dana. Nakon kraćeg vremena ja sam se oprostio. Dr. koji mi ponovo veli: "Ne brinite se. Andrija Artuković i još nekolicina. Rukujem se i sa ostalima. što je Pavelić izjavio Sinovčiću o Kasche-ovom posjetu 24. dapače. Mi smo im odgovorili. Tražit će se samo neznatne izmjene na rieci Dravi kod Varaždina. IV. Osim gdje Mare. da.H. možemo u cielosti rekonstruirati njeg-ov sadržaj. koji je službenim putom u priepisu dostavio državnom tajniku Lorkoviću. njemački tekst onog brzojava — do kojeg sam kasnije došao — glasi ovako: "Die Reichsregierung legt Wert darauf. te da će jednoga dana moći biti objavljen. .D. Pavelić mi je rekao." I dodao je: "Vidi se. dra Pavelića i talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana dodje do sporazuma. On piše: Oko onižeg ovalnog stola sjede mnogi uzvanici.. dra Košaka i dra Jozu Sunarića. što se tiče razgraničenja prema Italiji. s Talijanima je već sve gotovo". što u hrvatskom prijevodu glasi: "Njemačka vlada smatra važnim.

zoni bile su promijenjene ugovorom. do 8.) Obće upravni povjerenik ima svoje sjedište u mjestu sjedišta zapovjedništva II. može označiti glavnim uzrokom hrvatske katastrofe u prošlom svjetskom ratu. te čije naloge svi upravni organi imaju bezuslovno izvršavati i svoju djelatnost u pogledu javne sigurnosti i poredka po njegovim uputama vršiti. talijanske Armate. Hrvatska je državna vlada sretna. da u pitanju zajedničke obrane probitaka Nezavisne Države Hrvatske i savezničke Kraljevine Italije u ratu može sa svoje strane doprinieti sve. kolovoza 1941. Obćim upravnim povjerenikom imenovao sam poslanika dr. Time će osiguranje javne sigurnosti i poredka biti dovedeno podpuno u sklad sa probitcima vojne djelatnosti. Ta se je kapitulacija odigrala u ciglih sedam dana. nikakvu vojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu. Obično se zaboravlja. Cincar i Prenj — Volujak na hrvatskoj istočnoj granici. dok traje potreba vojnog osiguranja. nego samo ucrtana na priloženoj karti. 3. kad je II. koja čini sastavni dio ovoga sporazuma. lipnja 1942. što je od bilo kakove koristi. da se obalni pojas od Fiume (Rieke) pa do Crne Gore s obzirom na probitke vodjenja rata u pogledu vojničke pripravnosti znatno pojača. četnike i partizane. kolovoza u proglasu na narod. Armate talijanske vojske. da Rimski ugovori ne bi bili tako katastrofalni. koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe. stavljaju se operativno na razpolaganje jedinstvenom vojnom zapovjedničtvu II. Prva zona bila je izravno pripojena Italiji i postala njen sastavni dio.. ponašala se je u II. General Ambrosio formalno je preuzeo civilnu i vojnu vlast u II.88 pravo drugi telegram. da je po prilici tri mjeseca iza potpisa Rimskih ugovora dr.(140) Treća zona prostirala se je izmedju sjeverne granične linije II. IV.(142) Prema pisanju Eugena Kvaternika. Armate u svim pitanjima uprave javne sigurnosti i poredka u tom pojasu. Rimski ugovori podijelili su hrvatski teritorij južno od njemačkotalijanske demarkacione linije u tri zone. uz hrvatsku unutrašnju politiku. On stoji na raspolaganju zapovjedniku rečene II. dakle prije sastanka u Ljubljani. Talijanske ovlasti u II. potpisanim u Zagrebu sa strane generala Roatte i Pavelića na 19. kad su Talijani stupili na hrvatsko tlo. bili su protiv prihvatanja talijanskog zahtjeva i spremni.(145) Ovi dogadjaji od 16.: "Hrvatska se vlada obvezuje. 4. Ante Pavelić izvršio drugu kapitulaciju pred Talijanima. bili su vrlo teški udarac mladoj hrvatskoj državi. rujna 1941.(139) Granica druge zone.) Željeznička pruga Fiume (Rieka) — Ogulin — Split sa brzojavnom i brzoglasnom službom stavlja se pod vojno zapovjedničtvo. Ovom se zgodom daje na znanje. kolovoza Mussolini je jednim brzojavom zatražio predaju civilne i vojne vlasti u II. koje spada u taj pojas.(141) Pavelić je taj Mussolinijev zahtjev prihvatio već na 22. OBAVIEST Vlada savezničke Kraljevine Italije saobćila je hrvatskoj državnoj vladi. koji u izvatku glasi: Zagreb. ne će podići ni podržavati nikakovu vojničku utvrdu ili uredjaj kopneni. niti ikakvu tvornicu ili skladište streljiva i ratnoga tvoriva". zoni. da na otocima i na području izmedju mora i crte. armiji utanačeni su na sastanku izmedju generala Ambrosija i Pavelića u Zagrebu na 26.) Vojne jedinice Hrvatskog domobranstva. da su gornje mjere poduzete privremeno. da smatra neophodno potrebnim. talijanskoj armiji predao civilnu i vojnu vlast u gore označenoj drugoj zoni. odredio sljedeće: 1. Armate. ta je granica tekla ovako: Severin — Kupa — Tounj — Plitvička jezera — Plješivica — linija na planine Šator. 89 Stoga sam za ono područje Nezavisne Države Hrvatske.(146) Tekst toga ugovora takodjer nikada nije bio objavljen. Prema Vrančiću. Od potpisa Rimskih ugovora počinje tamniti Pavelićeva zvijezda u Hrvatskoj. Provodila je politiku istrjebljenja hrvatskog življa. kolovoza. imenovao sam jednoga obćeg upravnog povjerenika.(144) Tekst toga utanačenja nikada nije bio objavljen. što se nalaze u tom pojasu. koji je Kasche uručio Paveliću 24. Talijanska II. Andriju Karčića. kolovoza do 7. a na zajednički probitak savezničkih država Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. Druga zona bila je razvojačena slijedećom formulacijom članka 1. Na 16. 2. nije uopće tekstualno bila opisana u ugovoru. kako se iz gornjeg vidi. rujna 1941. Politika pomaganja i naoružavanja četnika započeta je zapravo prvog dana. komu su podložne sve upravne oblasti u tom pojasu. Planski je pomagala neprijatelje hrvatske državnosti. 22. pomorski ili zrakoplovni.) Da bi gradjanska uprava u tom pojasu u pogledu javnog mira i poredka čim bolje odgovorila zadaći uskladjenja cjelokupne vojno obranbene djelatnosti. zone i njemačko-talijanske demarkacione linije.(143) Modaliteti oko preuzimanja civilne i vojne vlasti po talijanskoj II. zoni svojim proglasom od 7. prikazane na priloženoj karti. Rimski ugovori od 18. Pojedinosti provedbe dogovorit će obći upravni povjerenik te predstavnici Hrvatskog domobranstva sa zapovjedništvom II. Sklon sam vjerovati. Njih se. da je Pavelićeva unutrašnja politika bila trijezna i razumna. da se Talijanima i vojnički opru. svibnja 1941. maršal Slavko Kvaternik. armija u razdoblju od 22. zaslužuju detaljnu obradbu. on i njegov otac. rujna 1943. kolovoza. Još . zoni kao u svojoj koloniji. tadašnjeg ravnatelja javnog reda i sigurnosti.

zoni. Pavelić je odbio da poduzme bilo kakve pripreme za slučaj talijanske kapitulacije. Vjekoslav Vrančić i David Sinčić. da bi trebalo tražiti samo jedan mali dio Istre. tadašnjeg talijanskog poslanika u Zagrebu. Anfuso tvrdi. da se talijanskom zahtjevu za hrvatsko priznanje talijanske republike u sjevernoj Italiji stavi protuzahtjev za povlačenje Rimskih ugovora s talijanske strane. navodno. da je Budak morao napustiti položaj ministra vanjskih poslova. te je vraćajući ju zamolio za jedan osebujan primjerak hrvatske narodne umjetnosti. dr.(149a) Izgleda. t. smatrat će Nacionalnorepublikanska vlada Italije nepoželjnim boravak hrvatskog poslanstva u Italiji. Nota se vraća u prilogu. Pavelić nije htio potpomoći Budaka u ni jednoj od gornjih 91 točaka. bile su prazne riječi. da se Židovi uklone iz Hrvatske i da se . Radi tih pečata.(147) On je sigurno dnevno izvještavao Rim o svojim razgovorima s Pavelićem i ostalim vodećim ljudima ustaškog režima. dra Stijepe Perića i dra Ante Nikšića. dočekao je Hrvatsku potpuno nespremnom. njegovo povlačenje iz politike i razlaz s Pavelićem.90 gora politika prema hrvatskom življu bila je provodjena u I. da je ime predloženog poslanika bilo Tamburini. Anfuso zatim nastavlja. Mile Budak. armije bili su dr. Na osnovu primljenih uputa. svibnja 1941. da je tada hrvatski poslanik u listopadu 1943. Za ocjenu talijansko-hrvatskih odnosa bit će od najveće važnosti izvještaji Rafaela Casertana. Berlin. smatrao je najvažnijim zadacima tadašnje hrvatske vanjske politike: ponovno razjasniti hrvatskoosovinske odnose. Andrija Karčić. rujna 1943. dr. svibnja 1941. Sinčić je poslije rata pao u komunističke ruke i ne zna se. nema govora o hrvatskoj narodnoj umjetnosti. da li je mrtav ili živ. Predstavnici hrvatske nauke tražili su. Vjerojatno Pavelić i ostali hrvatski političari nisu vodili dnevnika i neposredno bilježili svoja gledišta i utiske. Ivan Krajač otvoreno je nastupio protiv tog Pavelićevog stanovišta. poslije talijanskog odbijanja hrvatske note. Blažeković kaže. Poslije pada Mussolinija. moli talijansko poklisarstvo. a ostala trojica žive u emigraciji i trebali bi opisati svoja iskustva. Vršila je pritisak. U Anfusovoj noti. koji su. Njegova nota glasi: Talijansko poklisarstvo 14776 Poklisar Talijanskom poklisarstvu je čast saopćiti poslanstvu Nezavisne Države Hrvatske. Poslije pada Italije prvi korak hrvatske državne vlade trebao je biti povlačenje nove talijansko-hrvatske granice. Pod ovim se okolnostima samo po sebi razumije. da Republika Italija želi poslati svoga poslanika u Zagreb. da je povrati odašiljaču. tako da je talijansko oružje najvećim dijelom palo u partizanske ruke. zapremali cijelu stranicu i bili plave boje. On je notu dostavio svojoj vladi. bude li vlada Nezavisne Države Hrvatske ustrajala u svojem stavu. medjutim. Nikola Rušinović. Bit će potrebno takodjer ispitati i uzeti u obzir svjedočanstva i uspomene ostalih talijanskih ličnosti. da će Nacionalnorepublikanska vlada Italije odustati od slanja talijanskog opunomoćenog poslanika u Zagreb i. odnoseći se na njezino jednostrano poništenje talijansko-hrvatskog ugovora od 18. Note su izmijenjene izmedju hrvatskog poslanstva i talijanskog poklisarstva u Berlinu. koja ju je odbila i naredila mu. Na čelu II. da treba što prije povući talijansko-hrvatsku granicu. Pavelićev proglas od 9. pripomoći će takodjer rasvjetljavanju tadašnje talijanskohrvatske situacije. Treće je držao.(148) Tadašnji ministar vanjskih poslova. dostavio talijanskom poklisarstvu notu. da njemačka vojska rekvirira hrvatsko vlasništvo po svojoj volji. srpnja 1943. 26. da je hrvatsko poslanstvo u Berlinu bilo obaviješteno. da je Mile Budak poslao hrvatsku notu bez odobrenja Pavelića i. iako je o tome tada raspravljao na nekoliko sastanaka s predstavnicima dalmatinskih Hrvata. rujna 1943. Anfuso podrugljivo piše o pečatima na hrvatskoj noti. prije izmjene poslanika. Da bi se moglo što bolje formulirati hrvatsko stanovište. Dr. te je tada usliedila Budakova ostavka. Drugo je tražio. U tom razdoblju hrvatski povjerenici kod II. iza kojih nisu stajala djela. j. Pad Italije 8. da Nacionalnorepublikanska vlada Italije smatra gore spomenutu notu neprihvatljivom. u kojoj se zahtijeva. Hrvatske primorske gradove i sela Nijemci su morali osvajati od Talijana i od partizana. da je obavijestilo Nacionalnorepublikansku vladu Italije o noti vlade Nezavisne Države Hrvatske. Iskustvo. da je potrebno hrvatsko-njemačke ekonomske odnose ponovno razmotriti i onemogućiti. Tražio je. 17. bio je u Hrvatskoj sabornici održan sastanak hrvatskih učenjaka i političara. zbog njezinog oblika i njezinog sadržaja te je odlučno odbija. na teritoriju pripojenom Italiji. armije u tom su se razdoblju izmijenili generali Ambrosio. dr. odnosno uspomene hrvatskih poslanika u Rimu. da bi hrvatsko poslanstvo izvijestilo vladu Nezavisne Države Hrvatske. studenoga V. koje su bile u službenom dodiru s hrvatskim predstavnicima. da se Italija odreče Rimskih ugovora od 18. Pavelić je na to rekao. Njemačka je od početka bila u prvom redu ekonomski zainteresirana u Hrvatskoj. da se stave zahtjevi za cijelom hrvatskom Istrom do rieke Dragonje. njemu se je bilo teško odijeliti od note. Roatta i Robotti. Talijansko poklisarstvo unaprijed najljepše zahvaljuje hrvatskom poslanstvu za saopćenje ove obavijesti vladi Nezavisne Države Hrvatske. to je bilo glavnim razlogom..(149) Do izmjena nota s Mussolinijevom talijanskom republikom ipak je bilo došlo.

Osvrćući se na Luburićev članak o bitci na Lievča polju. bio je umoren na zagrebačkoj ulici. da povezivanje hrvatske sudbine s Njemačkom. Na taj bi način izpalo. ako hrvatsku vojsku podvrgne pod njemačko zapovjedništvo. koje je general Glaise uveo u urotu. Pavelić je mislio na taj način najbolje sačuvati svoju vlast u Hrvatskoj. Nastala je tolika pometnja i strah. da su bili njegovi sudionici. Prema Mačeku (s. iako talijanski orijentiran. odnosno talijanske politike.(152) Bez obzira na mogući uspjeh ili neuspjeh Lorković-Vokićeve akcije. Pavelić je taj njemački zahtjev prihvatio na sastanku s Hitlerom u Vinici. j. pa čak i one. Hrvatska je postala vojničkim teretom za Njemačku. Kad se je kasnije situacija na istočnom bojištu pogoršala na njemačku štetu. 256. godine. Zbog talijanske politike u anektiranim hrvatskim krajevima.(153) Uz Lorkovića i Vokića. t. Tadašnja vlada zavela je ekstremnu pronjemačku politiku u Hrvatskoj. i koji su bili utamničeni radi tih veza. za cijelo vrijeme rata trebalo je uzeti u obzir u prvom redu njemačke tadašnje kratkoročne ciljeve u Hrvatskoj. kako je Pavelić u emigraciji neodgovorno pisao o tome. a Vokić i Lorković su bili uklonjeni sa svojih dužnosti. i time sva trojica onemogućena u svojoj daljnjoj raboti. bilo je u interesu Nijemaca. Pavelić je. od pada Italije pa do izbacivanja iz vlade Lorkovića i Vokića. Nijemci su nastojali iskoristiti hrvatsku vojničku snagu i upotrijebili je na tom bojištu. koja se vrši u vezi s tim". da su sami Hrvati likvidirali svoju vlastitu državu. samo su Tomašać i Farolfi od vodećih ličnosti HSS sudjelovali u pripremama puča. Hitlerova dugoročna politika imala je u planu potpuno germaniziranje slavenskog istoka i jugoistoka. Preživjeli članovi te vlade. U jednom članku iz 1953. čiji je program bio sporazum s četnicima i postrojenje s njima zajedničke vlade u Zagrebu. Da bi mogli realizirati svoje ciljeve u Hrvatskoj. koja gubi rat. koji će via facti isključiti talijanski utjecaj iz Hrvatske i suradjivati s Nijemcima.). bivši ravnatelj za javni red i sigurnost. Navest ću jedino. jer je general Glaise na zahtjev hrvatske vlade morao zemlju napustiti. ostala je bez ikakve izmjene na upravi zemlje do hrvatske katastrofe u svibnju 1945. razmahao se je u NDH četnički i partizanski pokret. U unutrašnjoj politici uvedene su upravo terorističke metode i u samom ustaškom krugu. početkom rujna 1942. da Pavelić. Medjutim stvar je propala. Kasnije. rujna 1944. te predstavnici HSS kod priprema puča. bez znanja i savjetovanja hrvatske vlade i Glavnog ustaškog stana. da u Hrvatskoj vlada mir i red. a za to su imali poslužiti Vokić i Mladen Lorković. narodni zastupnik profesor Ljudevit Tomašić i zamjenik narodnog zastupnika Ivanko Farolfi. da je hrvatska državna cenzura plijenila odlomke iz . Radi Pavelićeve unutrašnje politike i Rimskih ugovora. trebali bi progovoriti o tadašnjem svojem radu. preživjeli su nečovječni postupak u ustaškom zatvoru u Lepoglavi i nisu bili likvidirani. izbacivanjem Lorkovića i Vokića. Pavelić piše: 93 Njihova [četnička] namjera doći u Zagreb i tu uništiti hrvatska državu bila je u sporazumu s njemačkim generalom Glaise von Horstenau pripremana pola godine prije i tempirana na vrieme pod konac 1944. koja je pregovarala s partizanima. tamošnji hrvatski živalj bježao je takodjer u šumu i bio iskorišten od partizana. prihvaća njemačke zahtjeve i želje.(150) Politika kapitulacije pred Italijom logično je morala dovesti i do kapitulacije pred Nijemcima. uglavnom su potpomagali njegovu osobnu vladavinu. obećao je iznijeti dokumentarni materijal o tome: "Moja malenkost posebno može sa autoritetom govoriti o uroti Lorković-Vokić i skoro ćemo i u tom pravcu učiniti korak napried i iznieti dokumentarni materijal. Pavelićeva reakcija poslije toga bila je nerazumna i unutrašnje-politički i vanjsko-politički. Dr. To je posebice bio slučaj u hrvatsko-talijanskim odnosima.. od 8. da se stane na kraj toj nečasnoj raboti. i tokom 1942. Hitler je mislio. rujna 1943. Nemam namjere ovdje pisati o toj politici. svijesno dao likvidirati sve učesnike puča. Prema njemačkoj ocjeni. da im to uspije bez ikakova napora. Politika odkapčavanja hrvatske države od Njemačke i prelaska na stranu zapadnih saveznika. rekonstruirana 1. te da na vlasti budu takvi ljudi. kolovoza 1944. umjesto da bude izvorom njemačke pomoći. oba podupirani od srpske narodne manjine. znači hrvatsku katastrofu. kad su uvidjeli. njemačka se je ingerencija nad hrvatskom vojskom i hrvatskom državom samo povećavala.(151) Luburić se je u nekoliko navrata nuzgredno osvrnuo na puč. Milutin Jurčić.92 poboljša položaj njemačke narodne manjine. U takvoj situaciji.. Trebalo je maksimalno iskoristiti njemačku kartu u hrvatskom interesu. u Ukrajini. O svemu će tome svojedobno biti iznesene pojedinosti i obširni podatci. da će najbolje riješiti problem. Predstavnici Košutićeve skupine HSS. izgleda. pa do svibnja 1945. Ljudi su se počeli bojati raspravljati hrvatsku problematiku i sa svojim dojučerašnjim prijateljima. poznata je pod imenom Lorković-Vokićeva puča. za koje je samo i sumnjao. Iza pada Italije počelo se je uvidjati. Od rujna 1942. već koncem 1941. To su bili njemački kratkoročni interesi u Hrvatskoj. a velikosrbskim bi četnicima njihova namjera bila uspjela himbenim i lukavim načinom bez borbe i ikakovih žrtava. Vlada. Pavelić je bio previše pod talijanskim utjecajem i zato su u početku nastojali spriječiti njegovo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. Bilo je sve priredjeno. do 31. koji su u emigraciji. Iako je hrvatski državnik morao računati i s Hitlerovom dugoročnom politikom. bila je likvidirana skupina viših hrvatskih časnika.

gdje je hrvatska vojska predana na milost Titovim partizanima bez ikakve pismene kapitulacije. da i deset godina nakon rata Košutić smatra. Danijel Crljen s tri hrvatska generala pregovarao je u Bleiburgu s Englezima i partizanima. Toga dana ili dan prije posjetio ga je nadbiskup Stepinac. travnja 1941. Četvrta frakcija.(154)koji su trebali biti objavljeni na naslovnoj stranici tjednika Plug. koja razbija Jugoslaviju. od osoba bližih Paveliću u tom razdoblju. Maček je odgovorio negativno i savjetovao Nijemcu. Maček se je osjećao nekontroliranim od vlasti. ožujka 1942. . Frakcija Tomašić-Farolfi pokušala je aktivirati politiku HSS na liniji hrvatske državnosti i vjerojatno je najsvjetlija točka ratne politike HSS. Pet dana kasnije. Košutić-Šubašićeva frakcija uzimala je svoje želje za političku realnost. kada pokušava ocijeniti ratna zbivanja u Hrvatskoj. srpnja 1924. glasila hrvatskih sveučilištaraca. koje nikako ne služi na čast ondašnjoj ustaškoj vlasti. ožujka 1943.(160) Na 10. svibnja 1945. Tamo je živio do 15. koji je ostavio još neobjavljene uspomene. a da nekoliko riječi ne kažemo o Komunističkoj partiji Jugoslavije. zapovjednik hrvatske vojske na povlačenju prema Austriji. koja brani integralno jugoslavenstvo. Frakcija. svibnja Loehr je položio zapovjedništvo hrvatske vojske natrag u Pavelićeve ruke i na to je Pavelić imenovao generala Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatske vojske i povlačenja. siječnja 1943. Krnjevićeve uspomene trebale bi objasniti njegovu dilemu i borbu. 239. odnosno o hrvatskim komunistima.(162) Košutić i Šutej te njihovi suradnici trebali bi iznijeti svoja sjećanja na svoju ratnu politiku. ocrnjivao svoju stranku i svoga političkog šefa dra Mačeka. Glaise von Horstenau-a. da 95 ustaše! zbace s vlasti i da jedan njemački general preuzme vladanje u Hrvatskoj (s. Mile Budak. Dr. zastupao mišljenje odkapčanja od Nijemaca i potrebu samostalnog hrvatskog nastupa. Siegfried Kasche bio je njemački poslanik u Zagrebu za čitavo vrijeme rata. Izgleda. Maček je bio uhićen i zatvoren u logoru Jasenovcu do 16. da je jedini Vjekoslav Luburić. On je želio znati. Ratno razdoblje Maček je uglavnom opisao iz osobne perspektive. koja je suradjivala s ustašama. lomila se je za cijelo vrijeme rata izmedju federalne Jugoslavije i samostalne Hrvatske.).(160a) Zajedno s obitelju bio je premješten 9. HSS se je tokom rata zapravo raspala u četiri frakcije.(158) Uz Kasche-a najvažniji njemački čovjek u Zagrebu bio je general Glaise von Horstenau. To je bio posljednji Pavelićev čin kao vladara hrvatske države i posljednja zapovijed. kaže: Pošto u Jugoslaviji postoji masovni pokret protiv nacionalnog ugnjetavanja u svim njegovim formama za samoopredeljenje. te onda ponovno premješten u Kupinec. njemački zapovjednik Jugoistoka. Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno. Tada je bio premješten u Kupinec i tamo s cijelom svojom obitelji zatočen do 10. koji su bili na raznim. U prisutnosti Ljube Miloša Luburić je tri put polako ponovio Paveliću: "Poglavniče.94 Kvaternikovog djela P o l i t i č k a r a z m a t r a n j a . Poslije povratka iz Sarajeva u Zagreb u prvoj polovini travnja 1945. listopada 1941. Berković i Hefer. i on je dobio teški potres mozga. Luburićev zrakoplov se je nezgodno spustio. listopada 1941. svibnja 1945. bit će od koristi budućem povjesničaru ovog razdoblja. Od 10. odnosno pogrješna politička ocjena situacije. da je Košutić u dopisivanju s partizanima 1944. Izgleda. u Zagrebu.(156) Logična posljedica Pavelićeve politike bila je hrvatska katastrofa u Bleiburgu. dr. ožujka 1942. nije se mogao otresti ni onda. bilo političkim dužnostima u NDH. bile zapravo politička realnost.(155) Usprkos te Luburi-ćeve opomene. Bio je smješten u bolnicu na Rebru. General Loehr.. Mačekova obitelj dijelila je s njim zatočeništvo od 16. bila je većinom poslušna Paveliću. Pavelić je i dalje nastavio najužu suradnju s Nijemcima. Vladko Maček je napustio Zagreb i trajno se nastanio u Kupincu. na 15. Od partije.(159) Na 11.. iz Kupinca u svoj stan u Zagrebu i tamo zatočen do konca rata. Nijemci su nas izdali". Ni on. bilo vojničkim. koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu. da li bi Maček preuzeo vlas« u Hrvatskoj u onoj situaciji. Vladimir Košak bili su hrvatski poslanici u Berlinu za vrijeme rata. vjerojatno poslan od njemačkog generala u Zagrebu. U vremenu do zatvaranja.. Njihov pokušaj suradnje s komunistima nije mogao drugačije svršiti. Mačeka je posjetio jedan njemački časnik. kako su tekli pregovori i što se je zapravo zbilo u Bleiburgu.(161) Ako je k tome istina. Tog osobnog teškog iskustva. VII. Njeno iskustvo trebali bi opisati Tortić. KPJ je nekoliko puta mijenjala liniju u nacionalnom pitanju. siječnja do 9. Memoari drugih Nijemaca. Uvečer 7. nacionalni problem ima aktuelan i oštar oblik i neposredno dodiruje interese radnih masa. Branko Benzon. ni ostala trojica nisu još iznijeli. donesena je rezolucija. Juraj Krnjević. do konca rata. Maček je bio zatočen u Luburićevom stanu u Bulićevoj ul. u kojoj se. To je svoje mišljenje branio u memorandumima upućenim Paveliću. zapravo jedino dr. dr. Posjetio ga je i neki Cvetkovićev izaslanik. bio je još 7. partija. Na Petom kongresu Kominterne. prosinca 1943.(157) Hrvatsko-njemački odnosi u prošlom svjetskom ratu zaslužili bi takodjer detaljnu obradu. onda ocjena njegove političke sposobnosti mora biti vrlo nepovoljna. da su ondašnje njegove želje. listopada 1941.. medju ostalim. Na 5. Pavelić ga je odmah posjetio. postala je 1924. Kako sam već prije istaknuo. profesor Stjepan Ratković i dr. odlučio se je na emigraciju. kada je lišen slobode i odveden u Jasenovac.

Izgleda. potpomognut od Tita odnosno od KPJ. Nisam ništa manje hrvatski rodoljub od vas. a ja sam komunista. j. Na 29. Hebrang je govorio ustaškim voditeljima istrage: "Vi ste fašisti. Od tada se KPJ bori za stvaranje jugoslavenske federacije po ugledu na SSSR. pored hrvatskih komunista. Njemačka. Zagorje ostali su bez uspjeha. seljaka i ustaša (slanjem odreda u skoro sve hrvatske srezove). Slovenije i Ma. da je ovakva politika izgledala nesvrsishodnom Kominterni i ona je naredila u srpnju 1941. Vladimir Popović ovako izvješ-tava Tita o neuspjehu te taktike u Hrvatskom Zagorju: Svi naši dosadašnji napori da pokrenemo u oružanu borbu Hrvat. t.(170) Kako smo već spomenuli. U isto vrijeme sekretar Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu bio je Srbin iz Banata. Marka Oreškovića-Krntije. kedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih repblika. Zato se je dogodilo. Poslije ubijstva hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini u Beogradu.(169) Na promjenu komunističkog stava sigurno je. S tom je osobom održavao veze Andrija Hebrang. . koji je vidljiv iz objavljenih dokumenata. srpski su komunisti jednostavno izmislili. uz KP Srbije i KP Slovenije u sklopu KPJ. sekretar KPH bio Rade Končar.(165) Poslije pada Jugoslavije preselio se je iz Beograda u Zagreb Ivan Srebrenjak. da preuzme u svoje ruke vodstvo KP u Hrvatskoj. Ta je osoba uspjela tek za tjedan dana preuzeti u svoje ruke zagrebački Mjesni komitet KPH. Partija mora parolu nezavisne Hrvatske postaviti izravno nasuprot buržoaskom voćstvu HSS-e koja pokušava da iluzijama o postignuću nacionalnog oslobodjenja u okviru države SHS svede nastojanja hrvatskog naroda u gradu i na selu za otcepljenjem na put svoje politike pripreme novog sporazuma. počinje rasti zvijezda Vladimira Bakarića u KPJ. hrvatski se komunisti lome u alternativi Hrvatska — Jugoslavija.(164) Dakle.(166) Da li je taj sukob bio na nacionalnom pitanju? Svakako će još trebati razjasniti. Andrija Hebrang pao je u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. a ja se borim za komunističku hrvatsku državu". Srbin iz Hrvatske. Da li je hrvatsko redarstvo prozrelo ovu komunističku taktiku stvaranja nereda u Hrvatskoj pod svaku cijenu. koje je išlo do provociranja sukoba izmedju hrvat. U toku prošlog rata ta je alternativa bila izražena u politici dvojice vodećih hrvatskih komunista: Andrije He-branga i Vladimira Bakarića. Komunisti navode. od 1937. Isa Jovanović. na 20. da vi želite fašističku. Linija njegovog političkog nastupa u uzama ustaškog redarstva spasila mu je život. Tito je bio potpuno svijestan gore spomenute osobne dileme svakog hrvatskog komuniste. iako su nas drugovi iz tih krajeva obavještavali (lažno) da će hrvatski seljaci podupirati akcije partizana. i kasnije. kako su Srebrenjak i Hebrang pali u ruke ustaškog redarstva u veljači 1942. Poslije pogibije političkog komesara partizanskog Glavnog štaba Hrvatske. studenoga 1941. Dapače. zato što politički nije bio pripremljen teren. koju ističe KPJ. da su u toj taktici imali uspjeha tokom 1942. koje su bili zarobili partizani. utjecala uspješna politika HRSS oko okupljanja cijelog hrvatskog naroda na programu samostalne hrvatske države. u Dresdenu. da nahuškaju hrvatske ustaške vlasti na hrvatske seljake i da tako dobiju ljudstvo u šumu.(163) 97 onemogućio je tu akciju u zametku. Stvoreni su i Pokrajinski komiteti za Bosnu i Hercegovinu i Macedoniju. Bakarić je došao na položaj sekretara KPH zahvaljujući svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. Crnogorac. da ova promjena komunističke linije u nacionalnom pitanju nije zadovoljavala hrvatske komuniste.168b Te je godine osnovana KP Hrvatske.. Instruktor CK KPJ kod KPH bio je Vladimir Popović. Oprobana metoda kod toga je bila. komunisti su nastojali proširiti ustanak i u čisto hrvatske krajeve. da je jugoslavenske orijentacije. KPJ imala je takodjer sukob sa Srebrenjakom u ljetu 1941. da je Hebrang postao u zatvoru ustaškim agentom. U tom nastojanju. da Bakarić "zadovoljava politički". Crnogorac.(167) Hrvatski redarstvenik Nikola Heraković tvrdi u jednom izvještaju.(171 )Da bi kasnije mogli opravdati Hebrangovo likvidiranje. i konkretizovanje ove naše parole znači najpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske. Pri tom se je Popović vodio u prvom redu mišlju. Instruktor CK KPJ kod toga komiteta bio je Svetozar Vukmanović-Tempo. da je Srebrenjaka odao njegov suradnik Slavko Djukić. Hebrang je s nekolicinom komunista bio zamijenjen za dva ustaška redarstvena činovnika (Vutuca i Wagnera). dobila je parola samoopredeljenja do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelan značaj. S njim je takodjer suradjivao Andrija Hebrang. Ta je linija bila provedena u život dolaskom Tita za sekretara KPJ u 1937.(168) U drugoj polovici 1941. Pritom. U rujnu 1942. zaključuje: Budući da mase naroda teže ka otcepljenju. što je u ondašnjem komunističkom rječniku. značilo. čije ime jugoslavenski komunisti još nisu otkrili. KPJ na svom četvrtom kongresu. Sigurno je. Od toga vremena.(163a) Gornji stav KPJ doživio je promjenu tek 1935.. Vladimir Popović izabire za taj položaj Vladimira Bakarića. listopada 1941. da je Srebrenjaka izdao član KPJ Joca Djaković. mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske. On je imao svoju vlastitu mrežu obavještajaca bez veze s KPJ. da je u travnju 1941. Razlika je medju nama ta. na hrvatskom teritoriju glavnu riječ vodili su srpski i crnogorski komunisti. tako da bi se stvorila povoljna atmosfera za proširenje njihovih akcija i dobivanje ljudstva? U studenome 1941.96 Zbog toga se opšta parola prava naroda na samoopredeljenje. održanom listopada 1928. Vladimir Popović. izgubili smo dosta ljudi. Čini se. jednoj osobi. šef sovjetske obavještajne službe za Balkan. a vjerojatno i Radićev boravak u Moskvi baš u to vrijeme.

ogromna većina hrvatskog naroda instiktivno je osjećala. borio i žrtvovao kroz sve četiri ratne godine. koji se rado sjeća lijepih doživljaja. Iako se nije slagala s politikom ustaškog režima. koji je spreman ginuti za svoju osobnu i zajedničku slobodu. nacionalna problematika mučila je i hrvatske komuniste. koji se bori za svoju slobodu. koja je doživjela ratne strahote. u Splitu i strijeljan u šibenskom zatvoru 22. bio sudionik tadašnjih vijećanja CK KPJ na Visu. Hebrangova politika. Usprkos zabluda. navodim slijedeće podatke uz dužnu rezervu. Hebrang je tražio. Budući hrvatski povjesničar treba obraditi i njihovo stanovište i borbu. da Srijem bude uključen u Narodnu republiku Hrvatsku. da CK KPH ima pravo direktne veze s Moskvom. koji su požrtvovno pregarali. nego je se treba. Slično je tražio i u organizaciji redarstvene službe i ostalim granama državne uprave.. Mali čovjek. borba za slobodu i hrvatstvo jednako su bili zajednički hrvatskim vojnicima. piše: "Godina 1944. Hebrang je tražio što veće ovlasti za pojedine republike. Izvještaj istražne komisije CK KPJ iz 1948. da je postao sekretarom KPH. u načelu. što su komunisti u domovini napisali o stavu vodećih hrvatskih komunista za vrijeme rata. stavljali na prvo mjesto društveno uredjenje i ekonomske probleme. Dogodit će se slično. te da vide samo ono. a ne na strani partizana i četnika. Još teži sukob izbio je zbog pitanja kompetencija pojedinih republika.. u prvom redu. Buduće generacije imat će više sklonosti. kao i hrvatskim partizanima iz Dalmatinske i Istarske Hrvatske. u proljeće i ljeto 1945. da zaborave tamne strane hrvatske ratne politike. . kao i svi ostali komunisti. na koje sam uglavnom ukazao na predhodnim stranicama. da joj je mjesto na strani njezine države. poistovjetiti s ogromnim brojem pripadnika hrvatskog naroda: seljaka. Nezavisna Država Hrvatska ne može biti poistovjećena samo s Pavelićem i ustaškim režimom. Hebrang je kooptiran u CK i Politbiro CK KPJ. VIII. studenoga 1941. domobranima i ustašama. U rujnu 1944. Tražio je. a da Talijani nisu otkrili njegov identitet. koja može o tome znati. svibnja 1942. za vrijeme dok je on bio na položaju sekretara KPH. odnosno partizansku. koji je. kao i svakom pojedinom čovjeku. Hebrang je bio skinut s toga položaja i zamijenjen Vladimirom Bakarićem. da. zbog pogrešne politike prema masama koje su bile pod utjecajem HSS-a i zbog otupljivanja borbe protiv ustaša". trpjeli i borili se za njeno održanje. Svakako. da HSS može biti njihov jaki budući protivnik na savezničkoj strani. koji se je radi sticaja okolnosti našao u partizanskoj vojsci. čini se. Tokom rata komunisti nisu. činovnika. nego su se ograničili na ubijanje istaknutih hrvatskih ličnosti s bilo kojeg područja javnog života. i oni su bili dio hrvatskog ratnog zbivanja. provodili masovna klanja u Hrvatskoj. ili početkom 1943. ovako karakterizira Hebrangovu ratnu politiku: " . najsvjetlija je pojava četirigodišnjeg hrvatskog rata. gradjana. U rujnu 1944. Nisam imao vremena ni mogućnosti proučiti sve. Ta će činjenica biti jasnija. Idealizam. književnika i naučenjaka. . Hrvat borac. pogrješaka i nesposobnosti režima. a brzo zaboravlja neugodne časove. Tražio je stvaranje posebne hrvatske vojske. kod tih ubijanja veću su pažnju posvećivali svojim mogućim budućim političkim protivnicima nego tadašnjim. rujna došlo je do svadje izmedju Tita i nekih članova Centralnog komiteta radi budućih granica federativnih republika. profesora. zbog pogrešne politike po pitanju Narodnog fronta. Masovna komunistička klanja hrvatskog življa izvršena su neposredno poslije svršetka rata. U ovom raspravljanju Bakarić nije podupro Hebranga.98 Koncem 1942. stvarali. Rade Končar je u medjuvremenu bio uhvaćen od Talijana na 17. Za slobodu se je borio i dalmatinski i istarski Hrvat. Hrvatski narod se je borio za stvaranje i očuvanje svoje države kroz četiri ratne godine. Hebrang je imenovan sekretarom KPH. uglavnom. Veliki broj predstavnika HSS bio je likvidiran za vrijeme rata. Naporom i učešćem ogromne većine hrvatskog naroda država je bila ostvarena 10. kad nestane generacije.(173) Prema daljnjim obavijestima jedne osobe. ali nisu mogli preći preko nacionalnog pitanja. četirigodišnje postojanje Nezavisne Države Hrvatske svijetla je pojava u hrvatskoj povijesti. da bi državu očuvao. Dapače. Hrvatski narod mučio se je. Radi toga jest Nezavisna Država Hrvatska svijetla pojava: svijetla je po pregaranju i idealizmu ogromne većine jednog malog naroda. Tadašnjem svom stavu Bakarić može zahvaliti. . što je bilo pozitivno i veliko. tako da su hrvatski komunisti bili podijeljeni na pitanju buduće organizacije federativne Jugoslavije. CK KPJ raspravljao je opširno o budućem unutrašnjem uredjenju Jugoslavije. Tražio je takodjer. Hrvatski narod htio je svoju državu.(172) Sto se je odigralo u rujnu 1944. radnika. zaslužuje posebnu pažnju. jer su partizani smatrali. i radi čega je tada Hebrang zamijenjen Bakarićem? Adil Zulfikarpašić. Vojnici s područja NRH trebali bi služiti vojsku samo na njenom teritoriju. Oni su. 99 Komunističku. Početkom 1943. osobe s područja jedne republike mogu biti zaposlene samo na teritoriju iste republike. Hebrang 1944 godine smenjen s dužnosti sekretara CK KPH zbog šovinističkih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. travnja 1941. borbu na hrvatskom terenu za vrijeme rata trebat će takodjer kritički ocijeniti i analizirati. 25. Kako se iz gornjeg vidi. d a je A. Nisu bili zadovoljni s Titom ni Hrvati ni Makedonci". Tada su bile odredjene granice pojedinih republika. Ta generacija uvijek će imati pred očima i svjetlost i tamu tih četiriju godina.

sva živi u prošlosti i ima malo dodira s hrvatskim domovinskim terenom. Sadašnja hrvatska emigracija. S izuzetkom. kada su njezini odgovorni političari morali stvarati odluke. nalazi se u Hrvatskoj. I.. kada i kako će završiti. 1958. te ga ne smatram hrvatskim predstavnikom u Beogradu. policija i diplomacija skoro isključivo su u srpskim rukama. Bila je nosilac novih ideja i pobuda. One trebaju upoznati sve pogrješke i propuste hrvatske politike i iz njih izvući pouku za budućnost. koja može djelovati.-1959. nadamo se. hrvatske budućnosti. Namjera mi je tek kratko nabrojiti i karakterizirati sadašnje hrvatske političke snage. 1945. hrvatski narod kao etnička cjelina nije zatajio ni zakazao. a nove snage s novim idejama i pogledima u budućnost još nisu formirane. vodstvo političkih narodnih snaga smjestilo u emigraciju i imalo za posljedicu prebacivanje političkog težišta na emigraciju. Slijedeći retci više su kratki osvrt nego zaokruženo poglavlje. Pitanje Titova podrijetla. Za vrijeme Aleksandrove diktature hrvatska emigracija bila je u živom dodiru s domovinom i gledala je u budućnost. Izgleda. posebice Ustaški pokret. odgoja i ličnosti još nije potpuno razjašnjeno. usprkos brojčano jake hrvatske emigracije. koji su se .-1959. uz djelomičnu potporu Slovenaca. On je državni sekretar narodne obrane. 101 HRVATSKA P O L I T I K A P O S L I J E 1945. mogu biti prekretnicom u tom pogledu. kao 1929. potpuno je zakazala u vodjenju državnih poslova i očuvanju države u poslijeratnoj Evropi. Ivan Gošnjak je jedini vodeći hrvatski komunista. Težište hrvatske politike u poslijeratnom razdoblju. koji se nalazi na jednom važnom položaju u Beogradu. jer se počinje pojavljivati svježi glas. Domaći hrvatski teren uvijek je najvažniji za prosudjivanje hrvatske politike. Sve se emigrantske stare političke formacije nalaze u teškoj krizi. Njegova spremnost na žrtve zalog su njegove bolje budućnosti.100 Hrvatska politika.. Oni su malobrojno zastupani u središnjim jugoslavenskim vladinim tijelima. Na domaćem hrvatskom terenu jedina politička snaga. da posljednje dvije godine. Ostali hrvatski komunisti. Na sadašnjoj i budućim hrvatskim generacijama leži velika odgovornost.. iako se je kadgod. kad je Hebrang bio ministar industrije. Komunistička Jugoslavija tu slijedi velikosrpsku politiku bivše kraljevine. vojsci i diplomaciji. posebice policiji. 1945.1959. jer se sadašnji suvremeni odsjek hrvatske povijesti odvija pred našim očima i ne može se predvidjeti. sva središnja ekonomska tijela takodjer su skoro isključivo srpska sfera. Usprkos potpunog zakazivanja hrvatske političke elite. s dosta velikim učešćem Crnogoraca na vojničkom sektoru. ali njegova je okolina srpsko-crnogorska. neposredno poslije rata. jesu hrvatski komunisti. Vojska..-1934. HSS nije bila uopće spremna za slučaj rata i takodjer je potpuno zakazala u ratnom vihoru.

(174) U gornjim brojkama svi su muslimani brojeni skupno.883 Ukrajinaca. 3.965 Crnogoraca. od njih se je 3. 30. d.451.084 duše. od toga 7.057 Talijana.277 duša. Još nisu ni u stadiju ozbiljnog planiranja željezničke pruge: Split — Livno — Zenica i Pazin — Rijeka. koja predstavlja oko 15% pučanstva. odnosno 2. Srpski vodeći komunisti u Hrvatskoj.174 Nijemaca i t. 2. Na teritoriju Bosne i Hercegovine ukupan broj muslimana iznosi 885. što poslije svršetka rata nisu zaštitili hrvatsku mladež. 10. Članovi Izvršnog komiteta KPH. 72.12%) Srbima i 28.316 Rusa.734 Slovenaca. koji su se izjasnili Srbima. odnosno karijeru. K ovom prevelikom utjecaju domaće srpske manjine u Hrvatskoj pridružila se je. udaraju šakom o stol.635 (1.517 (57.295. 1.338 Slovenaca. Tadašnje komunističko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najveći mirnodobski pokolj hrvatskog pučanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti. jer muslimani. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana 2. od toga je neopredijeljenih 788.403.062 Makedonaca i t.210 Rusa. prvo.187 (79. 10.280 Ukrajinaca.563 (0. od toga 76.04 posto).607. onda će se ovo pitanje moći bolje prosuditi. 1.171 (4. S druge strane. t. kako se na teritoriju Bosne i Hercegovine danas provodi nerazumna politika. ali trebalo bi objaviti brojke. da li su se oni izjasnili Srbima. 5. Komunističko jugoslavenstvo i na ekonomskom području znači izrabljivanje hrvatskog naroda.015 (56.144 Nijemaca. da je jedini Andrija Hebrang pokušao zaštititi hrvatsku mladež od pokolja. izjašnjuju se kao Jugoslaveni. morali bi se duboko zamisliti pred mogućim sutrašnjim posljedicama ovakve politike. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 236. prema istom popisu pučanstva. većinom su to učinili protiv svoga uvjerenja zato. nikada još u povijesti Bosne i Hercegovine u mirnom vremenu nije bilo provedeno takvo nacionalno ugnjetavanje većine njenog pučanstva.318 Nijemaca.561.48% katoličkog i muslimanskog pučanstva u Bosni i Hercegovini.077 neopredijeljenima i 274 Srbima.32%) Hrvata katolika i 890. Na teritoriju Narodne Republike Hrvatske živjelo je. tadašnji Titovi ministri. Hrvatima ili nacionalno neopredijeljenima.828 (22.329 Slovenaca.976. te željeznica Bar—Beograd..397 Ukrajinaca. Jedan od najtežih grijeha i propusta hrvatskih komunista jest.(176) Vjerojatno.646 (25.47%). Nema iole značajnijeg Hrvata-katolika na vlasti u Bosni i 103 Hercegovini. Dvije bitne točke hrvatske ekonomske politike hrvatski komunisti nisu uspjeli ostvariti: povezivanje Bosne i Hercegovine sa Splitom i povezivanje Pule s Rijekom. 11.000. 28.48 posto) Srba pravoslavaca.807 duša. Kod istog popisa pučanstva na teritoriju Narodne Republike Bosne i Hercegovine živjelo je 2. trebali bi o ovoj situaciji povesti računa.399 Madjara. Ukoliko je koji musliman dospio na koji važniji položaj.48%) Hrvata katolika i muslimana.991 Ceha.565. Srpska manjina u NRH zauzima mnoge odgovorne položaje u političkom.978 Ceha. Dogadja se potpuno isto. u njihovim su rukama skoro svi. Srba pravoslavaca bilo je 1.756.371 Slovaka. uloga srpske manjine u NRH. koliki je bio doprinos središnjoj vladi s hrvatskog teritorija. drugo. Muslimana Hrvata bilo je 885. Radi što potpunijeg pregleda donosimo detaljne podatke i o muslimanima. 38. odnosno ubrojeni su medju Hrvate. ali ne samo da nije bio podpomognut od ostalih hrvatskih komunista. a Hrvata katolika 588.12%) Hrvata katolika i 4.267 (70. 33. Srba 71. i 1921.507 (3. na teritoriju tih obiju narodnih republika živjelo je 6. radi lakše usporedbe sa statistikama iz 1931.53%). Na ekonomskom području otvaraju se oči i hrvatskim komunistima.536 (6. te i oni postaju nervozni. d.265 (8. 1. Od toga je bilo Hrvata katolika i muslimana ukupno 4. Srba pravoslavaca bilo je 543. Ništa nije bolje ni u ekonomskom pogledu.750 (79. da zajedno s hrvatskim komunistima onemoguće gospodarsko eksploatiranje i zarobljavanje svojih domovina Bosne i Hrvatske. 4. nego ni Šubašić ni Šutej. 4. Narodnih manjina bilo je ukupno 26. a ne samo važniji. Čini se. U narodnoj Republici Hrvatskoj živi ukupno 4.(177) Hrvati se donekle i u samoj republici Hrvatskoj osjećaju kao gradjani drugoga reda.991 i Hrvata 25.08%) Hrvata muslimana. kao i za kraljevine Jugoslavije.094 Crnogoraca. iako oni predstavljaju skoro 23% pučanstva. 51. Nikola Sekulić. Od ostalih narodnih manjina ukupno je bilo 263.689 (34.969 Čeha. Od toga ih se je broja izjavilo neopredijeljenima 789.480 (88.871 Crnogoraca i t.322.474. od toga 77. Hrvatski teritorij uglavnom je podijeljen u dvije narodne republike: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. bez obzira. ali se zato punom parom izgradjuju Bar i Kopar.43%).17 posto). da bi zaštitili svoj Život i imetak. 2. i. vjerojatno je više nego deseterostruko važnija od uloge 57.064. Ekonomski interesi nalažu srpskim vodećim komunistima iz Bosne i Hrvatske. većinom se moraju ponašati kao da i nisu Hrvati.29%). d. sustavna srbijanska penetracija u Istru i uzduž hrvatske jadranske obale.212 izjasnilo Hrvatima.2%) Hrvatima.097 Slovaka. položaji. ..40%). 10. Iako su tamošnji Srbi narodna manjina. nisu smatrali potrebnim pokušati zaštititi hrvatske živote. ekonomskom i kulturnom životu republike.12%) Hrvata muslimana. 3.252 muslimana. ukupno 890.95%).526 Rusa. 3. izgleda.521 (14. 51. da bismo mogli naglasiti.68 posto). Tako je postupljeno. odnosno 3.403 muslimana. Vodeći bosanski srpski komunisti. 1. Izgleda.. 14.125 (41. 1.102 uspjeli zaposliti u središnjim tijelima u Beogradu. Na teritoriju obiju republika bilo je 1948.24%). Kad se objave konačni rezultati popisa pučanstva iz 1953. da taj pokolj premašuje brojku od 100.972.093 Talijana. Rodoljub Colaković i Djuro Pucar.931 Madjara. Mile Počuča i Božidar Maslarić.(178 )Izgradnja splitske i riječke luke odgodjena je. Od toga je bilo 1.689. Gradilo se je i gradi se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1945.(175) Donijeli smo statistiku.. j. obično se je izjavio Srbinom ili bar Jugoslavenom. koja je bila u hrvatskim vojničkim postrojbama. Prema popisu pučanstva iz 1948.252 (14. 6.

Poslije ovog doživljaja jugoslavenstva. da je od početka bio svijestan gore izloženog hrvatskog položaja. a Ustaški pokret svakog dana gubi svoje pristalice. Još nije bilo glasa. Potrebno je istaknuti. glasilo KPH. Kardinal Stepinac ostao je poslije rata. Dr. a ne za Jugoslaviju.). Komunizam na hrvatskom području u današnjoj FNRJ doživiljuje se kao srbo-komunizam. Hrvatski komunisti mogli bi iskupiti svoje zablude. da su i hrvatski komunisti svakog dana sve manje jugoslavenski orijentirani.104 Komunizam od 1945. vodeći srpski komunista Aleksandar Ranković mogao je i može isticati svoju borbu za Srbiju. našli su se u svibnju 1945. vodio neuspješne pregovore sa Srbima o stvaranju jedne zajedničke političke platforme s njima. Nije bila dovoljno uočena činjenica. Ovdje ćemo pokušati upozoriti tek na glavne točke ovog razvitka. hrvatski komunisti. dvije vodeće hrvatske političke stranke. demokratski i slobodarski. pravim predstavnikom hrvatskih povijesnih i etičkih značajki. Slovence. To osjećaju i sami srpski komunisti. Guste Šprljan i t. hrvatska emigracija ne smije smetnuti s uma. Da su hrvatski komunisti došli na vlast u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. Stoga je potrebno izraz srbokomunizam upotrebljavati velikom pažnjom. te je 1948. izgleda. do 1950. Šprljan je morao počiniti samoubojstvo ili je pak bio likvidiran.-1918. do 1959. jer je neustrašivo na sudu istakao pravo hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu. koja bi tražila federativnu demokratsku Jugoslaviju.-1941. sigurno bi na tom području bili mogli postići kudikamo veće uspjehe. On je.(181) To je najbolji dokaz. HSS se još uvijek nije uspjela snaći. da je ideja zajedničke države sa Srbima manje popularna u Hrvatskoj. Prema pisanju jednog Srbina. sigurno je. Vladko Maček nije shvatio taj čas. da je Ranković tada reagirao kao srpski rodoljub. HSS je imala priliku. Bio je likvidiran samo zato. Zbog toga posljednjih godina sve više investiraju u srbijanske krajeve i vode brigu u prvom redu o srpskim interesima. Crnogorce i Makedonce. koja je poslušno komunističko orudje u ugnjetavanju Hrvata.. Neposredno poslije hrvatske katastrofe u svibnju 1945. izgleda. Sve hrvatske opozicione snage u domovini. kao ošto je to bio i u ratu. Posebice bi trebalo naglasiti elektrifikaciju i izgradnju modernih cesta. HSS i Ustaški pokret. d. da je s Djilasovim izbacivanjem s položaja.(180) S druge strane. u emigraciji. Kad bi narodi u Jugoslaviji imali pravo odluke. a ne kao Jugoslaven. sigurno je veliki doprinos hrvatskoj nacionalnoj afirmaciji. komunizam se nigdje ne bi mogao održati. čini se. koliko o njima dospiju glasovi u emigraciju. tjednik Naprijed. naklanjaju se bivšoj Djilasovoj struji. Na prvom komunističkom udaru u hrvatskom narodu bile su katolička crkva i muslimanska vjerska zajednica. do danas. braniteljem vječnih humanih i kršćanskih načela. odnosno "bratstva i jedinstva" u komunističkom ruhu. hrvatski komunisti mogu se pohvaliti nekim pozitivnim činjenicama svoje politike u hrvatskom narodnom životu. nego i hrvatskim narodnim herojem i predstavnikom. te izbacivanje Talijana s cijele hrvatske obale. Kad je bio uhićen od njemačke policije u Beogradu srpnja 1941. Uz gore označene negativnosti. posebice hrvatsko seljaštvo i intelektualna mladež.. da komunizam isto tako ugnjetava i Srbe u Srbiji.(179) U povijesnoj perspektivi današnja uloga hrvatskih komunista u hrvatskom narodnom razvitku jednaka je ulozi hrvatskih madjarona 1868. III. Ranković se je odupro te bio ranjen i smješten u bolnicu. Poslije Staljinovog izbacivanja KPJ iz Kominforma. Napori napravljeni u cilju industrijalizacije trebali bi biti podvrgnuti stvarnoj i objektivnoj ocjeni u hrvatskoj emigraciji. ako se u' kritičnom času orijentiraju hrvatski. da KP spada u muzej. nastojao taj položaj promijeniti pomoću svog uskog povezivanja s Moskvom. Andrija Hebrang. Kardinal Stepinac postao je ne samo simbolom vjerskih progona. Zato se još više mora osuditi uloga srpske narodne manjine u 105 Hrvatskoj i Bosni. II. odupire se komunističkoj diktaturi na svakom koraku. Maček je Srbima kod tih pregovora stavljao slijedeće uvjete: "Priznanje Sporazuma od 1939. aktivne su na liniji hrvatske države. jer ih politička svakodnevna realnost upućuje na jedini mogući put: stvaranje samostalne hrvatske države. od rta Savudrije u Istri do Boke Kotorske. da bi se u domovini pojavila i jedna hrvatska opoziciona skupina. kao kominformista bio maknut s položaja. Dok veliki dio Hrvata u domovini doživljuje komunizam kao srbokomunizam. jer je branio hrvatske ekonomske i nacionalne interese. majko. da se na programu samostalne hrvatske države aktivira i povede hrvatsku emigraciju i hrvatski narod u borbu za ostvarenje toga cilja. U polusvijesnom stanju u bolnici je vikao: "Srbijo. Potrebno je upozoriti na još jedan problem. Hrvatski narod danas je isto tako nacionalno ugnjetavan i ekonomski iskorištavan. bio zabranjen i njegovi urednici zatvoreni (Dušan Diminić. Zahvaljujući u prvom redu svojoj politici i političkoj nesposobnosti. na hrvatskom teritoriju pojavljuje se u ruhu srpskog imperijalizma. pa je od 1945. Hrvatski narod. Obje se nalaze u teškoj krizi od 1945. jer je napisao u tjedniku "Naprijed". pobedićemo". Povlačenje hrvatske jugozapadne granice u Istri etničkom slovenskohrvatskom linijom. kao i u kraljevskoj Jugoslaviji. Nema sumnje. kao i Hrvati. proširenje . stoga ih se s pravom može označiti neomadjaronima. i da mu se ti narodi odupiru. nego li u razdoblju 1929. da je od sviju kominformista jedino Andrija Hebrang platio glavom.

-1945. Iako u tekstu nema govora o budućnosti Jugoslavije. Franje Nevistića iz uredništva Hrvatske. da se cjelo vrijeme boravka u emigraciji nisam nikada izjasnio ni za održanje ni za raspad Jugoslavije. Parizu. od 1945. Šutej i Bariša Smoljan. što. ili točnije rečeno Srbijanci. čini se. Londonu. treba pozdraviti svaki hrvatski rodoljub. spletke u vezi s časopisom I z b o r . novom i demokratskom temelju.(183) S druge strane. Šutej i Torbar 1889. obnova Hrvatske vlade. što Talijanima i što bi konačno ostalo nama". ne samo teoretski.. Vlahi Raiću 1953. Od užih suradnika dra Mačeka iz predratnog razdoblja. . i s druge strane borba Hrvata da se srpske vlasti nad Hrvatskom i hrvatskim narodom riješe i dodju do svoje samostalne hrvatske države. koja bi mogla naslijediti njegov autoritet medju njegovim pristašama. bez obzira na politički program. do 1959. Košutić 1893. Krnjević je 7. da je dr. koji izlazi u Engleskoj. u emigraciji živi još dr. Za ovo potonje ne ću se izjasniti. On je na početku log razgovora rekao: Hrvatski narod hoće da bude svoj gospodar. Smoljan 1888. vjerojatno posljednju mogućnost HSS. u razgovoru s predstavnikom slovenskog lista K l i c T r i g l a v a . Kavranova akcija. da li će HSS uspjeti izići iz krize. nego naglašava svoju suradnju u Medjunarodnoj Seljačkoj Uniji. u koju bi bila uključena hrvatska država. te zajedno s drom Jurjem Krnjevićem pokazao svjetlije vidike napaćenom narodu i hrvatskoj emigraciji diljem svijeta. do danas Maček se je više put izjasnio za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. u predratnoj prošlosti i da ništa nije naučio od svoje katastrofalne ratne politike. da se modernizira i reformira. Njegova nastojanja. da je njegovo vrijeme prošlo. hrvatska ustavotvorna skupština i konfederacija sa Srbijom". izbacivanje profesora Vinka Nikolića i dr. Njima je danas onemogućen bilo kakvi politički rad. nema nijedne osobe. kad bi dr. u skoroj budućnosti priključiti jednoj od državotvornih demokratskih političkih grupa. što Madjarima. Vjerovatno će se hrvatski borci i idealisti. ili će se još jedna takva grupa posebno organizirati. Taj utisak dobiva se takodjer iz završnog poglavlja njegove knjige. Poslije Pavelićeve smrti. koju će jednom trebati kritički analizirati. Bilo bi od velike općehrvatske koristi. U emigraciji još djeluju tri političke skupine. zapravo. To su: Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu.106 Banovine Hrvatske na severu sa Baranjom i Bačkom (uključujući Suboticu).. nego i praktički. jasno precizirao svoje stanovište.. HSS je u medjuratnom razdoblju 1918. jer ne vidim ni maglovitih kontura. HSS ima mogućnosti lakše i uspješnije djelovati u svjetskim središtima: Washingtonu. Hrvatska Republikanska Stranka i Demokratski Odbor u Buenos Airesu. da okupe hrvatske nacionaliste iz ustaških redova na jednom suvremenom. i da je trebao potaknuti mladje snage. Hrvati hoće radi toga imati svoju vlastitu državu. da je Mačekov sadašnji politički koncept stvaranje jedne konfederacije. što bi od srušene Jugoslavije pripalo Srbima. koje su se razvile iz nacionalističko-ustaškog gibanja 1929. stranka se nalazi u krizi. po svojem položaju u HSS. nego ostale hrvatske političke snage. stekla ugled kod zapadnih demokratskih država i bilo bi od velike koristi. Srbi. 28. Svih šest prvaka HSS danas su prešli šesdesetu godinu života. Vladko Maček shvatio ovu. u neprekidnom je raspadanju. u koju je zapala 1941. Vjekoslava Vrančića — sve su to jalovi potezi Pavelićeve emigrantske politike. Dr. proizišlih iz nacionalističkog pokreta. U tom poglavlju Maček uopće ne spominje Jugoslavije. Ante Pavelić nije bio shvatio. koja će u medjunarodnom svijetu biti jednakopravni faktor sa Srbijom.. Ustaški pokret poslije 1945. do danas stalno se i na nedvojben način izjašnjava za stvaranje samostalne hrvatske države izvan jugoslavenskog okvira. Ante Pavelić živio sve do svoje smrti. Hrvatska Državotvorna Stranka. bilo južnoslavenske bilo srednjoevropske. Dr. Juraj Krnjević od 1952.: "Ja sam toliko oprezan. i Krnjević 1895. najvažnija osoba hrvatske emigracije. omot Mačekove knjige rese jugoslavenske boje: plavo-bijelo-crveno s hrvatskim grbom. upućenom g. po svojoj aktivnosti i političkom iskustvu. IV. u kojoj su okupljene seljačke stranke onog dijela Evrope. Bonnu i Rimu. da HSS orijentira državotvorno hrvatski. što nije ni najmanje točno. koji su slijedili dra Antu Pavelića do njegove smrti. Ako ima danas spora izmedju Srba i Hrvata to je u stvari borba Srba da zadrže svoju vlast nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. Ustaštvo i Ustaški pokret trebalo bi ostati hrvatskom povijesnom pojavom od 1930. listopada 1959. Od Krnjevićeva uspjeha u tom pravcu zavisi. stvaranje Vijeća Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta i izbacivanje dra. koji je pod komunističkim jarmom.. Hrvati su htjeli i borili se za svoju državu i daleko prije nego je postojala Jugoslavija.-1941. znači: simbolički spoj jugoslavenstva i hrvatstva..(183a) 107 U Hrvatskoj su još na životu od užih Mačekovih suradnika Košutić. plebiscit u preostalim delovima Bosne i Hercegovine. prekid s Luburićem. Oni dokazuju samo jedno. prikazuju taj osjećaj i tu težnju hrvatskoga naroda kao nešto upereno protiv Srba i Srpstva. zasebna hrvatska vojska.(182) Svoje stanovište Maček je najbolje do sada formulirao u jednom pismu. Prema tome bi se dalo zaključiti. prosinca 1959. da taj politički kapital ne bi bio ututanj. On se drži po strani i šutnjom prikriva svoj politički stav. Već po tome. Josip Torbar. Krnjević je. Maček je rodjen 1879. Knjigu završava s vjerom u bolju budućnost hrvatskog i ostalih seljačkih naroda. tajni pregovori sa Stojadinovićem.

Glavne ličnosti u tome odboru bile su: dr. Tjednik O s v i t (Sarajevo) bio je javno glasilo kritičnog muslimanskog stava. privremeni tajnik. Poslije rata u emigraciji Kulenović je nastavio suradnju s Pavelićem. mladu. 4. Držim da ste veliki optimista. Muslimani stoje svi na stanovištu "autonomne" Bosne. i do svoje smrti. kao i ostale hrvatske stranke. siječnja 1959. uputio dr. Osnovne demokratske slobode za svakog gradjanina bez razlike vjere. ušla je u krizu tokom prošlog rata. kada mislite. koja je bila donesena u travnju 1950. U tom pismu Maček je medju ostalim rekao: Vi [Raić] ste se dotakli pitanja razgraničenja. ni jačih predstavnika. previše su povezani s prošlošću. Njegove tri središnje ličnosti. Odbor još nema svoje jasne fizionomije. Buća i Frkovića. X. Ja se bojim. Kulenovića je slijedio manji broj hrvatskih muslimana u emigraciji. da bi se u Bosni i Hercegovini kod plebiscita opredjelilo za Hrvatsku tek ono. koje mu je 1953. koje su okupljene u tom odboru. bio je smatran predsjednikom hrvatske državne vlade u izbjeglištvu. To oni još ne shvaćaju. što se ta aktivna i pozitivna grupa ne nalazi na području koje velike demokracije. Sklon sam negativnom odgovoru. Živjeti u slozi i ljubavi sa svim lojalnim gradjanima Hrvatske. Mlade snage. 30. u kojoj su brojčano najjači Hrvati muslimani. kad je u lipnju 1955. da se Hrvati muslimani trebaju organizirati kao samostalna snaga. Raditi za socijalno. Vladko Maček. Bojim se ali. prigodom osnivanja Društva. Smjer Društva došao je u ozbiljnu krizu.(184) Politika suradnje muslimana s HSS doživjela je daljnji udarac nenadanom smrću profesora Hazima Šatrića. posebice intelektualaca. Hrvatski Demokratski Odbor organiziran je u Buenos Airesu 1957. nego će htjeti ostati nešto posebna. bez užeg povezivanja bilo s kojom drugom hrvatskom strankom. u Buenos Airesu pod predsjedništvom profesora Ivana Oršanića. 5. što se je opredielilo kod izbora 1938. Federativna Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj Državi. koji su se uglavnom razočarali u dru Anti Paveliću posljednjih godina. Dr. Krnjević. Stanovište Društva Hrvata muslimana u Engleskoj bilo je naglašeno u rezoluciji. 2. Stranka je svoj rad ograničila na izdavanje časopisa Republika Hrvatska i održavanje predavanja i diskusija iz suvremene hrvatske političke problematike. Sudeći prema izjavama. Branko Jelić. kompliciranost političkih odluka i djelovanja različitih organiziranih snaga u slobodnom društvu. a da bi mogli shvatiti hrvatsku sadašnjicu i realno gledati u hrvatsku budućnost.108 Hrvatski Narodni Odbor u Münchenu nalazi se više ili manje u krizi od svoga postanka 1950. Odbor je započeo radom 1. 3. i Derviš Sehović iz Pariza. Njen predsjednik dr. Hrvatska Država u povjesnim i etničkim granicama. Jugoslavenska Muslimanska Organizacija. dodavši naravno da ima biti ta autonomija unutar Hrvatske. g. 7. Pripojenje Sandžaka Bosni i Hercegovini. te je od društvenog odbora u Engleskoj i predstavnika tih ogranaka bio organiziran Na inicijativu "Vjersko-kulturne zajednice evropskih muslimana u Argentini". Šteta je. Džafer Kulenović bio je podpredsjednikom hrvatske državne vlade. povodom izdanja Raićeve knjige: "Hrvatska i Srbija".. slobodarski i tolerantni stav samo bi bio podigao ugled Jelića. da se razvije u jednu široku. Većina njenih narodnih zastupnika suradjivala je na izgradnji hrvatske države. Ivo Korskjr je uz Oršanića najvažnija ličnost stranke. 8.(185) V. odbor je spreman pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju na liniji samostalne hrvatske države. idejnog predstavnika te suradnje.. Njihovo je stanovište bilo. Društvo je bilo osnovalo neke vrsti svojih ogranaka diljem svijeta. 1956. Mate Frković. snažnu i poletnu hrvatsku političku skupinu. Taj je odbor imao sve preduvjete. Hrvatska Republikanska Stranka osnovana je 1951. kulturno i zdravstveno podizanje musliman skog življa. Društvo bosanskohercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u Denholme. spola i uvjerenja. ali ga na tom putu ne slijede ostali Hrvati muslimani. da može svakodnevnim iskustvom upoznati njezino djelovanje: složenost demokratskog društva. Ta je društvena linija bila kritizirana od strane mnogih Hrvata muslimana. naseljeni diljem svijeta.. Mladje muslimanske snage organizirale su 1950. Smail Balić iz Beča. Enver Mehmedagić iz Buenos Airesa. Da li će se HNO uspjeti reformirati. Boriti se svim sredstvima dostojnih čovjeka protiv nasilja i agresije ma s koje strane dolazili. 1957. da bi plebiscitom Bosna pripala Hrvatskoj. dr. Širok. 109 Glavni odbor. Ustaška politika u Bosni i Hercegovini bila je kritizirana od većeg dijela muslimanskih predstavnika. Stjepan Buć i dr. skih muslimana. osnovan je privremeni "Središnji odbor bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji". 3. dr. Politički dio te rezolucije glasi: Temeljna načela ove organizacije su: 1. 6. . Vlaho Raić objavio pismo. privremeni predsjednik. politička stranka hrvat. teško je reći. Društvo je najuže suradjivalo i suradjuje s drom Jurjem Krnjevićem i preko njega s HSS. godinu dana poslije prekida Pavelića s Luburićem. da se autonomna Bosna ne će htjeti uklopiti ni u Hrvatsku ni u Srbiju. Društvo i nadalje nastavlja usku suradnju s drom Jurjem Krnjevićem. Engleska. To su hrvatski rodoljubi. trebale bi misliti na stvaranje nove organizacije. XII. pa im je to dr. Slobodno i tajnim glasanjem birati narodne predstavnike. (držim iz propagandističkih razloga) koncedirao.

ali je izjavom od 20. iz odbora je istupio njegov predsjednik dr. kako dolikuje pripadnicima jednog istog kulturnog naroda. Italije. koji od početka 1959. veljače 1960. Novo Izvršno vijeće Središnjeg odbora trebalo bi nastojati uspostaviti suradnju s osobama iz odbora. orijentacije žele biti nejasni i neutralni. te emisije R a d i o M a d r i d a služe na čast malobrojnim hrvatskim intelektualcima. Enver Mehmedagić. nije se poslije kongresa uopće predstavio javnosti s nekom izjavom. Pametno i trijezno. Njegova je politička parola: Savez Južnoslavenskih Država. Nekoliko hrvatskih muslimanskih intelektualaca.(187a) Iz neuspjeha kongresa u Münchenu mogu se za budući rad povući dva zaključka. koji je bio izabran u Münchenu. Početkom 1958. Alija Kuštrić iz Sjedinjenih Američkih Država. koji nisu mogli prisustvovati kongresu. hrvatska je inteligencija spremna pomoći svaku pozitivnu hrvatsku akciju. koji se nameće. prosudjuje jugoslavenstvo. Od konca 1953. Pojedinci se snalaze kako znadu i mogu. Pogledi ove grupe trebali bi u hrvatskoj emigraciji biti susretani s poštenom i otvorenom kritikom. izabran na tom vijećanju. Izdavanje Hrvatske R e v i j e i C r o a t i a Press. Smail Balić i sama "Vjersko-kulturna zajednica evropskih muslimana u Argentini". objavljen je 1. i uglavnom su izabrali odbor izmedju sebe. U njemu su glavne osobe: Profesor Alija Horić iz Kanade. Sastav novog Izvršnog vijeća Središnjeg odbora. U hrvatskoj narodnoj zajednici pojava "Hrvatske Zore" u toliko je pozitivna. te u stvaranju političkih programa i davanju izjava uzeti u obzir njihove interese i želje. Stojeći na načelu hrvatske narodne individualnosti. nacionalne i državne. privremeni Središnji odbor organizirao je Prvi kongres bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. svi se muslimani u emigraciji izjašnjuju kao Hrvati. svježi glas u hrvatskoj emigraciji i. jest. Enver Mehmedagić iz Argentine. U njemu nema muslimanskih predstavnika iz Njemačke i Engleske. Holandije. preko Mehmeda Bašića i Asima Lepića. predsjednik. uz osobne materijalne žrtve. Švedske i Libana. čini se. izlazi kao mjesečne novine Nova Hrvatska. 111 VI. izabranog pismenim putem. prosinca 1959. Općenito govoreći. izabran je u odbor.110 U odboru su bili zastupani i Hrvati muslimani naseljeni u Engleskoj. U vijeću su još zastupani muslimani iz Belgije. trebali bi ponovno ispitati svoje poglede. Prisutni nisu uzeli u obzir pismene upute Hrvata muslimana. Medjutim je kongresu prisustvovalo tek petnaest osoba. iako nije bio prisutan. Kongres je trebao izabrati stalni Središnji odbor i dati smjernice za rad i okupljanje Hrvata muslimana u emigraciji. veljače započeo unutrašnje izbore za Izvršno vijeće Središnjeg odbora. možda početak jačeg zahvata mladjih snaga u hrvatsku politiku. Drugi zaključak. prvi podpredsjednik. te zajedno s njima i s predstavnicima muslimana iz Engleske započeti ustrajnim radom na afirmaciji Hrvata muslimana u hrvatskom emigrantskom životu i svjetskoj javnosti. drugi podpredsjednik i Derviš Šehović iz Francuske. Nije poželjno aktivno učestvovanje hrvatskih katoličkih političkih grupacija u vijećanjima Hrvata muslimana. Središnji odbor. Hrvatska inteligencija u emigraciji uglavnom živi i djeluje van gornjih političkih snaga i skupina. osudio rad kongresa kao nedemokratski. nego je 25. glavni tajnik. od kojih su se petorica povukla prije konca vijećanja. koji nisu zaboravili svoje rodne grude. nije priznao novi odbor. i 29.(186) Tokom 1959. on želi hrvatsku narodnu i državnu ideju zaštititi u širem jugoslavenskom okviru. Hrvati katolici trebaju potpomoći akcije i okupljanje svoje braće muslimana. koji u pogledu hrvatske muslimanske. s gornjih premisa. svibnja 1960. počeli su najnoviji hrvatski emigranti izdavati mimiografirani mjesečnik H r v a t s k i b i l t e n .(187) Na inicijativu privremenog tajnika Envera Mehmedagića i Derviša Šehovića. Izuzevši nekolicinu intelektualaca. Odbor. ukoliko uspijeva Jugoslavene hrvatskog podrijetla vratiti natrag hrvatstvu i ukoliko pomaže Srbima trjeznije gledati na hrvatsku političku problematiku. koji je kongres sazvao. To je novi. da ne može biti muslimanskog predstavništva u emigraciji bez jasne muslimanske hrvatske orijentacije. pojedinih knjiga. Prisustvo i sudjelovanje skoro cijelog Izvršnog vijeća Hrvatskog Narodnog Odbora iz Münchena na kongresu bilo je više na uštrb nego na korist hrvatske narodne borbe. Roko Kaleb izdaje u Münchenu mjesečne novine Hrvatska Zora. . održan u Münchenu 28.

ne mogu utjecati na odnose velikih sila. ali njihovi odgovorni političari trebaju neprestano voditi računa o svjetskoj situaciji. jer. Sve te pojave zaslužuju proučavanje. Svijestan sam. čiji rad treba biti objektivno prosudjivanje i uskladjivanje sviju nacionalnih političkih snaga. upozori na njene propuste u činjenicama. sagradjenu na načelima kršćanstva i islama. kad postoje blokovi velikih sila u borbi. Hrvatska kultura i kulturne ustanove takodjer su dio tadašnje hrvatske problematike. kritiku i ocjenu. predstavlja početak novog odsjeka hrvatske povijesti. evropska i svjetska situacija takodjer nije uzeta u obzir kod pisanja ove rasprave. humanim načelima političke i ekonomske demokracije. Stoga bismo zaželjeli. Zaželjeli bismo. U tom je razdoblju započeo svojim radom i djelovao sve do 1945 hrvatski katolički pokret. u koje spada hrvatski narod. glavnom gradu SAD. ali i njegov neuspjeh dio je hrvatskog povijesnog iskustva i tragedije. napisu svoje uspomene. da svi živi sudionici. Mačekovo je djelo do sada najbolja knjiga o hrvatskom pitanju na engleskom jeziku. Takva namjena diktirala je obradu knjige. Mali narodi. Takvom je označuju: spaljivanje madjarske zastave i rascjep Hrvatske Stranke Prava. U ovoj raspravi nastojao sam kritički osvijetliti i analizirati glavne političko-državne ideje hrvatske politike u razdoblju 1895. Bio se je razmahao protuvjerski liberalizam i antiklerikalizam. srpnja 1959. medju koje takodjer spada hrvatski narod. Takodjer su počele radom i djelovale socijalističke stranke u Hrvatskoj i Slavoniji. U teškim prilikama. u jednoj samostalnoj hrvatskoj državi. uglavnom. američkoj publici.. utiscima ili sudovima. Maček je bez uljepšavanja prikazao pošteno i iskreno svoju politiku i svoje poglede na svjetsku i domaću situaciju. U ratnim situacijama. da njegova posljednja riječ. da napiše opširno svoje uspomene i iskustva na hrvatskom jeziku za sadašnja i poznija hrvatska pokoljenja. ne iz sadašnje perspektive. ukoliko je to bilo moguće na temelju kratkog studija i škrtih izvora. Ali. te je smatram samo prvim nacrtom za jednu opširnu povijest toga razdoblja. Bosni. koji vladaju engleskim jezikom. Dalmaciji i Istri. To posebice vrijedi za neoslobodjene male narode. u kojem su djelovali i radili. Dr. da Svemogući dade dru Vladku Mačeku još snage i vremena. Spaljivanje madjarske zastave imalo je za posljedicu odlazak većeg broja hrvatskih sveučilištaraca u Prag i preorijentaciju mladje generacije prema fikciji hrvatsko-srpskog jedinstva.(188) Uz političku povijest trebat će proučiti ekonomski i socijalni razvitak hrvatskog naroda u ovom razdoblju. Bez uvida u ta dva područja ne može se u cijelosti ocijeniti hrvatski povijesni razvitak 1895. Rascjep Hrvatske Stranke Prava doveo je u krizu tadašnju najjaču hrvatsku stranku. da ova rasprava ima mnogo manjaka. u kojima se je hrvatski narod našao. Bez sumnje. Nije uspio. bude svesrdna i otvorena potpora u borbi za samostalnu hrvatsku republiku. ni to ne će ocijeniti velikim propustom. U sredjenijim prilikama. što nije u pogledu hrvatskih težnji za samostalnom hrvatskom državom jasnije i otvorenije. Hrvatski političari trebali bi nastojali iskoristiti svaku situaciju.-1945. što je imalo za posljedicu krizu hrvatske politike. on je nastojao popraviti položaj svoga naroda prema svom najboljem shvaćanju i mogućnostima. nego su odlučni u prvom redu interesi pojedinog naroda i države. Vanjskopolitička. osamdesetgodišnjicu svoga života u Washingtonu. U tom smislu treba shvatiti i našu kritiku u ovoj raspravi. Da bi takvu povijest bilo moguće napisati. U tom smislu bit ću zahvalan svakome onom. U vanjskoj politici nema prijateljstva i simpatija.112 113 ZAKLJUČAK O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI P O G O V O R I Mačekova autobiografija namijenjena je. koji su djelovali u ovom razdoblju. koji se bilo javno. potrebno je. bilo privatnim pismom osvrne na ovu raspravu. Cijeli njegov život bio je protkan humanošću i kršćanskim načelima. cijela knjiga nameće takav zaključak. Jedini prigovor općenite naravi mogao bi se staviti na posljednje poglavlje. Godina 1895. da bi se hrvatski narod oslobodio i uspostavio svoju državu. tko pozna američki i anglosaksonski način diskusije i pisanja. pa je Mačekova kratkoća na mnogim mjestima potpuno razumljiva. mali narodi trebaju u prvom redu nastojati zaštititi . njegova politička oporuka. nego iz perspektive vremena.-1945. Vladko Maček slavio je na 20. bez sumnje. narodima engleskog govora i vanjskopolitičkim stručnjacima. analizu. Maček bi bio idealan predsjednik republike.

Takva polazna točka njegovog rezoniranja. da u ratnim zbivanjima svjetskih razmjera političari jednog malog naroda trebaju biti svijesni.(191) Hrvatskom narodu. sakupljajući ostavštine i rukopise hrvatskih književnika. čiji su gradjani nedavno postali. tamnih i svijetlih strana. Ti memoari ne bi nužno trebali biti pisani za tisak. da — iako časovito stoje u protivnim ratnim taborima — moraju imati pred očima isti cilj: kako najbolje pomoći svome narodu. iako se nalaze u protivnim vanjskopolitičkim taborima. a ne dovesti do normalnih odnosa medju njima. hrvatska emigracija. do danas potpuna je negacija te teze. da upoznavanje nedavne prošlosti. Prvi zadatak trebao bi biti sustavno sakupljanje i objavljivanje primarnih izvora. da pišu svoje memoare. Ima već nekoliko mladjih Hrvata. Bogdanov prikazuje borbu za hrvatsku slobodu i samostalnu državu kao reakciju.(190) da je postao nasljednikom Mesića. Hrvatski povjesničari nisu mogli proučavati to razdoblje s i n e i r a et s t u d i o . za kasniju upotrebu i objavljivanje Zahvaljujući sadašnjoj političkoj situaciji.114 svoje interese i politiku voditi u alternativama. a ne igrati samo na jednu kartu. kao što to radi Institut za književnost. uz činjenicu. bez temeljitog je povijesnog studija i temeljeno na škrtim sekundarnim djelima. Novije doba hrvatske povijesti od 1790. i omogućiti potpunu slobodu izražaja u njima. . bavi poviješću od 1790. u prvom redu. jer je današnjica samo rezultanta neposredne prošlosti. da zajednički suradjuju. može samo pogoršati hrvatsko-srpske odnose. da on želi biti objektivan u hrvatsko-srpskom sukobu. koji su se posvetili izučavanju povijesti. Njegova bi dužnost bila. a borbu za jugoslavenstvo i jugoslavensku državu proglasuje progresom. Ali početna premisa njegovog povijesnog rezoniranja može samo još Više zavaditi Hrvate i Srbe. dr. potrebna je kritika i analiza njegovog nedavnog života. zasjeo na katedru hrvatske nacionalne povijesti. napretkom. Smičiklasa. Trebalo bi potaknuti bivše aktivne hrvatske političare i javne radnike. logičnim povijesnim tokom. Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti trebao bi početi sustavnim skupljanjem ostavština hrvatskih političara i javnih radnika. odnosno za objavljivanje. nego bi ih se moglo pohraniti u arhive. može biti samo od koristi za sadašnja i buduća pokoljenja. Bogdanovljevo pisanje većim dijelom ima značaj novinarstva. da se ne bi zamjerili vladajućim režimima. Gornje misli trebale bi biti kriterijem za povijesno prosudjivanje hrvatske politike u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Onda će znati naći načina. Vaso Bogdanov postao je sveučilišnim profesorom "novije historije naroda Jugoslavije". sakupljanje i objavljivanje izvora za to razdoblje. da taj manjak hrvatske povijesne nauke na domaćem tlu ispuni. odnosno nadoknadi. kao svakoj živoj zajednici. regres. Srbin iz 115 Pančeva. Šišića i Barade. uglavnom. o kojima je ovisila njihova egzistencija. a ne samo nauci onih zemalja. Ako budu pred očima imali taj zajednički isti cilj. Imam utisak. Hrvatsko povijesno iskustvo od 1918. To znači. da je povijest učiteljica života. propusta i uspjeha. i koji bi trebali pridonijeti svoj obol hrvatskoj nauci. obradjivala povijest za vrijeme narodnih vladara i ponešto ostala udaljena stoljeća hrvatske povijesti. Hrvatska povijesna nauka do sada je. diskusije i suradnje. onda će moći izmedju njih biti dodira.(189 )On se. te ne može podnijeti ni metodološki iole ozbiljnu kritiku. uglavnom. pogrješaka. Po prvi put u našoj povijesti postoji mogućnost. U slučaju hrvatskog naroda to znači. do danas skoro je potpuno neobradjena njiva. Naime.-1918. Hrvatska povijesna nauka na domaćem hrvatskom tlu ne bi smjela potpuno zapustiti hrvatsko devetnaesto i dvadeseto stoljeće. Već su stari Rimljani rekli. da je on.

5. na ukupno 2290 stranica. 1 knjiga. Ustaške Mladeži može se označiti predhodnikom Pluga. god. Korespondencija Rački-Strossmayer. 15 knjiga. broj l. 3 knjige.. Ustaška Mladež izlazi kao samostalni tjednik pod Karamarkovim uredništvom. 10 knjiga. veka (Beograd). Srijem. Tom X. Urednik kulturne rubrike Ustaške Mladeži kroz 1942. Tom XII. Karamarko je postao sveučilišnim stožernikom Ustaškog Pokreta početkom siječnja 1944. Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži. Srbija (uključivši Vojvodinu. 5 Ante Starčević. Zapazio je. Istorija 20.) kao glasila mladih književnika.1945). Tom XIV. 1942-1945. 4 knjige i Tom XV. Tom IX. Mađarska dokumenta. u toj seriji i to: Korespodencija Rački-Strossmayer: O stogodišnjici rođenja Franje Račkoga.4. 173 knjige u 15 tomova: Tom I. Knjiga treća ima podnaslov: Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska (10. 1941-1945. 4 Šišić je objavio pet debelih knjiga. Šišić. da je Milivoj Karamarko uređivao. Tom VII.. bio je mladi hrvatski pjesnik Dražen Panjkota i u njoj surađuje priličan broj mladih književnika. zapravo i osnovao. 10.) i polumjesečnu novinu Plug (1944. »Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom (1941-1943)«. Vrhovni Štab. u uvodnim mislima tome poglavlju. a u njoj je posebice važno poglavlje 5. I (1983. F. poznati hrvatski slikar. 59-72 i Milovan Ristović. te Josip Juraj Strossmayer: Dokumenti i korespodencija. u kojem se donosi popis svih važnijih publikacija i Knjiga u vrijeme NDH.116 117 BILJEŠKE POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU 1 Milan Ristović. Lasić. 1928-1931). Lasić ističe Plavu Reviju (1941 . Tom II. 4 knjige. . 2 knjige. 1869 192. isto. 3 Stanko Lasić. Tom XIII Italijanska dokumenta.IV. Dejstva na Jadranu. 110-133. ur. 1949-1986). Tom III.). biti moguće smirenije istraživati povijest kulture u doba NDH. 3 knjige. Dokumenta četničkog pokreta Draže Mihailovica. Hrvatska. Dakle. 19 knjiga. koji se je pojavio ljeti 1941. Slovenija. da će možda. kaže: »Ostaje mi nada. 1989). tjednik Ustašku Mladež. Hervatska (Zagreb). Od početka 1942. 1815-1859 (Zagreb: JAZU. 39 knjiga. godište 1942. 4 knjige. Tom IV. Tom V. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. 118.. Bosna i Hercegovina.1941-8. 139-152. 4 knjige. 1933). Vjerujem da će ovaj bogat i zanimljiv predmet privući književne povjesničare svih metodoloških orijentacija i da će oni u njemu otkriti stvari koje i ne slute« (111). Crna Gora. stilizira je Ljubo Babić. i uskoro pokrenuo polumjesečnu novinu Plug. 9 knjiga. »Pisma Magjarolacah«. 6 Strossmayer Račkome. 4 knjige (Zagreb: JAZU. Tom VIII. Početkom 1943.1884.. Partijsko-politička dokumenta.-1943. IV (1986). 35 knjiga. kao prilog tjedniku Ustaša.3 knjige (Zagreb: Globus. »Ivan-Vanča Mihailov između Nezavisne Države Hrvatske i Bugarske (1941-1944)«. Karamarko odlazi na studije u Berlin i prestaje biti urednikom Ustaške Mladeži. III. 1-2. 2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistorijski Institut. Naslovnu stranicu Ustaške Mladeži u godištu 1942. 21 knjiga.. Knjiga prva. Njemačka dokumenta. Tom VI. Sandžak i Kosovo). Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo. Tom XI. Makedonija.

12 Ti prilozi Narodnim Novinama objavljeni su na stranicama veličine oveće knjige tako da su se mogli uvezati u knjigu. 1974. da se je Mačekova majka zvala Ida Matasović i da je Vladka od milja nazivala Adek. s. 14. Izvještaj je sačuvao Dr..118 7 Franjo Rački. 2 M. 43. Citat je iz Krležinog eseja. 9 Charles Rivet je tu izjavu objavio u uglednom francuskom dnevniku Le temps od 1. i Njemca. vjerom.IV. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfurtu. 119 Glojnarić. 483. Vladimir Košćak. In the Struggle for Freedom. mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba. da je Maček tamo suradjivao pod pseudonimom Plješivički. 14. JO. pasminom i t. da je došlo vrijeme. Petanjek kaže. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. passim.. 1918-1929 (Zagreb: Velzek.. upućeno nadbiskupu Stepincu. 90.. pretiskano u: Dr. Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaesf stranica dvostrukog razmaka. zagrebačkom predgrađu. i Mirko Glojnarić. koji je bio zajedno s njime utamničen u logoru Jasenovcu. ……. Zagreb: HIBZ. i 3. M. 1883. koji nisu htjeli postati srpski dobrovoljci. Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište. 18. koje i naprama bilo kojemu drugomu pučanstvu. dr. i str. 1954. Dok je tako. travnja 1919. Borba Hrvata.. čini mi se najzgodnije staviti tamošnji Mačekov boravak iza njegovog povratka iz vojske. priredio. 9 svezaka (Beč: Oesterreichische Bundesverlag. 27.).-1942... i vjerujemo. Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. koja je upotrebila te dokumente. d. da ga izvjesti o tamošnjem stanju. br. cit. travanj 1941. 248. da ti nazivi obćenitosti stanovničtva ili domovini škode. Izabrani Spisi.-59. 306. Zagreb: Velzek. tajnik nadbiskupa Šarića. Obzor (Zagreb). Jugoslavenska Muslimanska Organizacija u političkom životu Kraljevine Srba. ali nažalost knjige 2. Mi ne uvidjamo. svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i ciele domovine. 6 Vladko Maček. Kontroverzije iz povijesti Jugoslavije. Čauševićeva izjava. 11. 3 knjige (Zagreb: Školska knjiga i Stvarnost. kako hoće. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". — Stevo Osterman tvrdi. srpnja 1919.d. »Stjepan Radić na odru 8. I u Hrvatskoj ima pučanstva talijanskoga. Horvat. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. 11 Tjednik Danas (Zagreb). 280 ss. 117.: Boban. Jurišić. VIII.. str. 321.. Izvještaj donosi djelomično u sažetku odnosno citatima Dr. i prvak Srpske Samostalne Stranke krivotvorio je pismo Dra Prvislava Grisogona..1923.) 5 Maček je tako pričao Vladi Singeru. 1940. 32. "Malo uspomena na pok. Adam Pribićević brat Svetozarov.. koje su 1930-tih godina izišle o Mačeku i njegovu radu (Mirko . i t. 14 Dr. a preveo ju je nepoznati službenik beogradskog ministarstva unutrašnjih poslova. zlostavljanjima i ubijanjima muslimana Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Translated by Elisabeth and Stjepan Gaži. 8 Ibidem.. Petanjek. u zimi 1941. d. g. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. Vodja Govori i Božidar Murgić. Strossmayer/ Franjo Rački: Politički Spisi (Zagreb: Znanje. Donio mi ih je velečasni Zec. skupnim svetinfam. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. i Ciganina. 278-391 u knjizi 2.) 7 Vladko Maček.. 85.1886. J.). Josip J. op. 309-442 u knjizi 1. pa se po tom i različnimi imeni zovu..-22. nigdje na spominje svog boravka u Ivancu. 65. — Iz ovog se članka vidi. Prema sjećanju mi ćemo se u ovoj raspravi pozivati na te bilješke. g. ibidem. Netko je tih 6044 stranica uvezao u šest knjiga.II. da se one objave.. 1971. Do danas nema nijedne povjesne studije o ubijstvima i fizičkim zlostavljanjima hrvatskih vojnika zarobljenika u Rusiji u Prvom svjetskom ratu. 1943. u meni poznatim djelima. Dr. St. Kalendar Hrvatski Glas za. Priredio B. s. propale su poštom. 275345 u knjizi 3. 1987-1990).. U svakoj zemlji ima pučanstva različnih jezikom. New York: Robert Speller & Sons. Purivatrina knjiga na mnogo mjesta govori o progonima. Politička povijest Hrvatske. 1957. svakoga tko je proti.1928. neka ih svatko rabi i mijenja. — Još dvije knjige.). Prema svjedočanstvu Dra Vlastimira Stojanovića. Hrvatska Revija (Zagreb). On mi reče. 35. 18. a plašimo se jednako i Hrvata i Srba i t. Dr. 1938." (s. lipnja 1991. — Stranice označene u zagradama u tekstu ove studije dnose se na ovu knjigu. koje se u Hrvatsko] izdaje za srbsko.. 8 Govor na skupštini u Borongaju. Vlatko Maček) nisam mogao dobiti ovdje u New Yorku. 3 M.. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. d. Deset krvavih godina. koji se nalaze u Arhivu JAZU... Uspio sam te knjige kupiti u jednom njemačkom antikvarijatu.. stranice 1-107 i 2597-6044. u svome izvještaju ministru Svetozaru Pribićeviću od 15. Toga je službenika Pribićević poslao u Bosnu.«. s. da Ante Radić nije bio Mačekov profesor u gimnaziji. 53. str. s. Ante Trumbić i pohranio među spise Jugoslavenskog Odbora. 1937. s. 34. Ljubo Boban. Starčević piše u dnevniku Sloboda (Sušak): "Pisac pita kakvo smo stajalište 2auzeli naprama pučanstvu. Ne poznam nijednu hrvatsku povjesnu raspravu. u autobiografiji: "Ante Radić had been my professor at the gymnasium. Osterman. ciganskoga i t. O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI 1 Vladko Maček. I taj bi izvještaj trebalo objaviti u cijelosti. 86-90.. III. Petanjek. Maček. . židovskoga. 9 M. i Talijana. 10 Isto. II. premda se to tvrdi. objavljenog u knjizi.. 13 Mnogi dokumenti u vezi s kupnjom dokumenata u Beogradu i Friedjungovim procesom objavljeni su u kolekciji diplomatskih dokumenata Austro-Ugarske: Oesterreich Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. Hrvata i Slovenaca (Sarajevo: Svjetlost. Starčević. s. »Zablude srpske politike«. 194. 4 Na 23. spominju to bez oznake godine. prvooptuženi na veleizdajničkom procesu protiv Srba u Zagrebu 1909. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')"." (A. 1955. 1929-1930).. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. i Zida.. 4. s. početkom 1942... Ivo Bogdan. 94-95. i Luterovca. Vladimir Maček (Zagreb: Binoza. Antu Radića". valjda krivnjom prevodioca. s. Atif Purivatra. Mislimo. Kalendar Hrvatski Glas za g. te posjedujem u mojoj knjižnici knjige l i 4-6. naše je načelo: te nazive ne otimati ni narivavati. Petanjek.

kako je do programa došlo. nezavisni kandidat na izborima 1884. U prvoj fazi pravaštva jedna od glavnih pravaških snaga bilo je pravoslavno pučanstvo Like i Korduna. Dubrovnik 1903. jedno od prvih pitanja tražiti s jedne i s druge strane sporazumak i slogu barem u radu za narodnu obranu. 11a Neodvisna Narodna Stranka osnovana je 15. nego politička zrelost i razvita narodna svijest na jednoj i na drugoj strani izgladit će opreke i utrti put. 13 Do tada je pravaštvo već prošlo dvije faze. Frank nikada ne bi bio postigao takav utjecaj u stranci. Frank preuzima u svoje ruke pravaško dnevno glasilo Hrvatsku.. Mato Mrazović i drugovi. g. Kovačić. hrvatski narod i srpska manjina u Hrvatskoj zapravo su jedan narod. kortešacijom i dnevnim pitanjima. 3. i t. i 1875. Posljedica tadašnje aporazumaške politike bila je ponovna promjena imena stranke. do 1902.. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (Winnipeg. da konačni cilj svakoga političkoga rada mora biti ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. Od 1880.) U travnju 1902. (Zagreb: Preštampano iz "Obzora". 15 Šime Mazzura i Marijan Derenčin. Duša tadašnjeg pravaškog gibanja bio je Eugen Kvaternik.. glavni su predstavnici stranke dr. svezak I. Potrebno je istaknuti. ovako piše godine 1903. koja je pomagala Pejačevićevu vladu. siječnja 1892. koju su izdavali Stjepan Radić i drugovi.. Opažnja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. (M. programatskom članku u Hrvatskoj Misli (Zagreb. Ante Starčević je već tada bio povučeni učitelj i vodja stranke. nego ćemo u "Hrvatskoj misli" u prvom redu buditi smisao za općenitu gospodarsku samostalnost hrvatskoga naroda. da su pravoslavci s Korduna predstavljali ogromnu većinu prisutnih na prvoj proslavi Zrinsko-Frankopanske 121 urote u Maksimiru u Zagrebu. Osvojilo je nezavisno gradjanstvo i sveučilištarce. s. 16. nepotpisanom. Dakle..-32. bili su tada takodjer oduševljeni pravaši. koji je bez sumnje imao velikog utjecaja na Antu Starčevića. Milan Marjanović. ………… Isti taj smisao za realnu politiku ukida za nas pitanje. Lav Mazzura.. jer bez te samostalnosti naše bi financije bile samo zlatan ključ k praznoj blagajni. preporučio banu Šokčeviću osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve.). …Znamo. To je razdoblje završilo Rakovičkim ustankom. objavljeno u: Stjepan Gazi. kako je naveden u: Kerubin Šegvić." (s.) odnjihalo je pravaštvo. kao odgovorni urednik. Marjanović. nezadovoljni politikom bana Ladislava Pejačevića.-4. materijalno i fizički od Khuenovih sudskih organa poslije 1885. Za to se ne zadovoljavamo samo geslom o financijalnoj samostalnosti hrvatske države.120 10 Vladko Maček "Tri uspomene". lipnja 1880. ur.).. a ne zajedničku hrvatskp-srpsku? čini mi se. Starčević u toj fazi uživa isti položaj kao i u prijašnjoj.). da se ta kontradikcija rješava. Ustaše je blagoslovio i održao službu Božju prota Kosanović.. s. Od 1. te se zbog toga stranka obično nazivala obzoraškom ili Strossmayerovom.. Kranjčević.). šime Mazzura. Slijedećih sedam godina stranka ne postoji i ne kandidira na izborima 1872.. 15. Tu je proslavu organizirala Stranka Prava i njome započela taj narodni blagdan. I. 31. a s druge strane borba za posebnu hrvatsku državu. Kanada: Glavni odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Kao što u tom. kasniji ideolog jugoslavenskog integralizma. godina L. travnja 1871. Gjalski. Kad i ne bi bilo narodne svijesti i istoga jezika.-16. Kako protumačiti ovu nelogičnost: s jedne strane prihvaćanje hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. Hrvatski Pokret. U drugoj fazi pravaštvo je postalo ne samo glavnom opozicionom strankom nego pravim pokretom. "Sličica iz djačkih vremena". 11 Vladko Maček. nova politička generacija ovako formulira svoj program: "Mladja generacija osjeća jednako kao i stariji naši.. Ne nasilje. što mi Hrvati i Srbi. 55. 14 Eugen Kvaternik je predvidjao razvitak nacionalne svijesti kod širokih narodnih slojeva i već 1861. dr. približava se tada pravaštvu i ulazi u stranku prosinca 1890. do prosinca 1918. koji umire 1896. da najšira politička autonomija. a potpuno zaboravljali Srbijance i Crnogorce.-1871. Prvi zapovjednik hrvatske ustaške vojske bio je pravoslavac Rade Čuić. ako Hrvati kao narod ostanu tudje sluge u poljodjelstvu. s. Stjepan Radić se je razišao sa svojim drugovima i od tada više ne potpisuje niti suradjuje u Hrvatskoj Misli. koje je tada bez sumnje u svojoj većini imalo hrvatsku nacionalnu svijest. David Starčević. stvaranjem svoga glasila. Kalendar Hrvatski Glas za g. odvodi veliki dio pristaša koncepcije hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva s linije hrvatske državnosti na liniju jugoslavenske državne ideje..: "Ideal jake. pravaštvo se radja i formira. u obrtu i trgovini. i 1887. XII. Glasilo stranke bio je dnevnik Obzor. d. br. 48. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. (kao državljani jedne hrvatske države) živimo pod istim krovom. Uz Matu Mrazovića. (Kvaternikov Dnevnik. pod kojim se imenom bori do ožujka 1925. Druga faza pravaštva započinje s obnovom stranke 1878. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. — Tamo je na s. Josip Frank. Od tada je stranka poznata kao Hrvatska Seljačka Stranka. David Starčević i Fran Folnegović glavni su organizatori stranke u tom razdoblju. Dr. Vjerojatno bez sudskog umorstva nad Davidom Starčevićem. 1861. ima li u Hrvatskoj Srba ili nema. Ustanak u^ Rakovici bio je uglavnom poduprt od pravoslavnog pučanstva. Uključivanje Srbijanaca i Crnogoraca u taj koncept poslije godine 1908. . koji se ne bavi sitnom političkom taktikom. 3. a cijela brošura (obuhvaća 68 stranica) opisuje opširno. ako prihvatimo mišljenje. kao što amo i mi. svatko. listopada 1871. da su ondašnji pristaše hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva mislili zapravo samo na srpsku manjinu u Hrvatskoj. pače ni potpuna državna samostalnost ne će Hrvatskoj ništa pomoći. s. i traje do rascjepa stranke. Tada mijenja ime m Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka. Plejadu novih hrvatskih književnika (Kumičić. istupili su toga dana iz Narodne Stranke. Većina kasnijih grobara hrvatske državnosti koncem 1918. 1903. tako i u političkom životu zahtijevamo u prvom redu realan rad. 1952. Marijan Derenčin i dr. U prvoj fazi 1861. listopada 1895. 1894. doslovno naveden taj program. tko ima samo mrvu zdravoga razuma. Zagreb 1907. 16 U prvom. da je upravo zato. slobodne i cjelokupne hrvatske države stoji kao ideal sviju Hrvata izvan diskusije".. 12 Stranka se je od 1904. 31. 10. tako nazivala. bio je uništen moralno. po kojem će Srbi u Hrvatskoj postati isto tako odlučni branitelji Hrvatske. članak ima naslov: "Hrvatska Misao". 1957. Kao stranka počinje funkcionirati tek 1868. stranka se nalazi u opoziciji i 1890-tih godina stalno pokušava uspostaviti usku suradnju sa Strankom Prava. morao bi uvidjeti potrebu. Taj polumjesečnik dalje potpisuje u ime svojih drugova.). Njegov utjecaj na Antu Starčevića u tim godinama postaje odlučujući. 1902. I.

kako se vidi iz gornjeg. .-43. Da je Davidović dobio sastav vlade a da sam ja otišao u Moskvu vi biste rekli da je Radić norc. — Taj Radićev put u Prag spominje i Marija ud. Kalendar Hrvatski Glas za g." Pribićevićevp prezime inače je u cijeloj Mačekovoj knjizi pisano pogrešno Pribičević. Horvat. da su Srbi i Hrvati jedan narod. Dakle. 144. (Winnipeg. Početkom ožujka stigao je u Zagreb i tu ostao do polovine svibnja 1919.-1928. 25 Svetozar Pribićević. god. cit. Hrvatski Glas. 1957.122 17 Takvom stavu pogodovalo je vrlo skučeno izborno pravo u Hrvatskoj i Slavoniji. J. — Trebat će. U izvještaju br. te je Čimić tada stupio u vezu s Radićem. cit.. My Diary at the Conference of Paris (New York: Vlastita naklada u 40 primjeraka. Diktatura kralja Aleksandra (Beograd: Prosveta. u Karlovcu. 266. op. 1923. 1938. (Hrvatski Glas. Washington: Government Printing Office. jer su stari brojevi novina teško pristupačni.). g. 28 J. siječnja. 1923. Medjutim. i 1925. Radi važnosti ovog Wilsonovog stanovišta donosimo i engleski original gornjeg citata: "He [Wilson] said that the reason why he had drafted the paragraph jn this form. u bjelovarsko-križevačkoj županiji.. Naime. da je neposredno poslije izbora od 18. s. 22 David Hunter Miller.-1929. on mi je predao Radićevu poruku da će njegova stranka učestvovati na izborima za Privremeno narodno pretstavništvo i u pripremnom radu za Ustavotvornu skupštinu. 341. 321.." 24 Stjepan Gazi u članku "Predsjednikova godišnjica". 312... da je inicijativa za pregovore. Gosp. op. 18 Govor na skupštini u Borongaju. Pregled povijesti Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska.-13. 2.. 1. if it were found advisable to separate them into three parts. 125. potekla od strane HRSS preko pokrajinskog namjesnika dra Čimića.. 100. Scialoje. Orlando je oponirao nacrtu jednog paragrafa držeći. 1948. II. ako bi se našlo uputnim podijeliti ih u tri dijela. čovjek bi se promislio bi li išao u Rusiju ili ne bi. br. 1919.] svršetkom studenoga odputovao je sam Stjepan Radić ponovno u Prag.-1947. (Zagreb: Komisiona naklada St. Winnipeg. 48. a nadam se. jer mu je Davidović obećao mjesto ministra unutrašnjih poslova u svojoj budućoj vladi: Sekula Drljević. he would prefer to place the more unformed and less developed of the new States under the mandatory of the League pf Nations". makar je bio još u Pragu.-40. on tvrdi sasvim suprotno od Mačeka. 14. u februaru 1920 prestolonaslednik-regent Aleksandar odbio Je potpis na ukaz o izbornom zakonu za novo Privremeno narodno pretstavništvo. 1935. Petrović je tako postupao. i djelomično 29. održanom 30. Radić ovako: "Koncem iste godine [1918. S hrvatskog teritorija poslao je u Pariz 31 izvještaj. ožujka a posljednji 16. 39. 1924.) s 237.). Medjutim su 5. op. 346. s. detaljno proučiti stanovišta ondašnjih velikih sila o stvaranju Kraljevine SHS. s.: "U januaru 1920 imao sam jedan tajni sastanak sa Djurom Basaričekom. Ali možda je tako postupao na kraljev mig. 28. od 28. Pernar. s. Te sam izvještaje objavio u Journal of Croatian Studies (New York. da bi se mogao primijeniti na Južni Tirol ili Trst. prema kojem je tek mali broj seljaka mogao glasovati. Od 31 izvještaja uspjelo se pronaći 25. 1954. 45. cit. 29 Prema Drljeviću. "Bilješke o razgovoru izmedju Predsjednika Wilsona. u Beogradu i od tamo poslao nekoliko izvještaja u Pariz.). Pašić je sa zanimanjem primio taj izvještaj na znanje. "Tragedija dr. (s. III. s. Horvat. s. Razgovor se je vodio o nacrtu ustava Lige Naroda. a ne ponavljati netočnu tezu. 1944. s. s.). jer Davidović prikazuje Mačeku Petrovima kao kraljevog čovjeka u svojoj vladi (s. izdanje). u pismu autoru ove resprave. op. da će se doći i do ostalih. 311.. Pukovnika House-a i Gosp. 27 Marija Radić. s. was because YugoSlavia might be divided into one. 29. od 15. on bi više volio staviti neoblikovaniju i manje razvijenu od novih država pod mandat Lige Naroda". op. da bih dobio sve Ringove izvještaje. 19 Dr. 1953. (Zagreb: Putevi. Na to mu je Wilson odgovorio: "Da je razlog zašto je paragraf sastavljen u ovoj formi to. Lazar Marković. s. ko2[ajXnedavno pokrenula Croatian Academy of America u New Yorku.-35. Ernest Čimić. Djelo ima 21 svezak. 1960. Orlanda. kolovoza 1924.. — Dr. Dokument br. cit. 40.). Horvat. prosinca u Zagrebu buknule krvave demonstracije i to protiv beogradske vlade. Donio sam ovaj dugački citat. absurdno je to kazati.. podnio Pašiću pismeni izvještaj o situaciji u Hrvatskoj. te se vratio tek nekoliko dana nakon demonstracija.. Balkanski Sukobi 1905. Izvještaji br. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. VII. u kojem je pledirao za pregovore s Radićem. što bi Jugoslavija mogla biti podijeljena u jednu. američke kolekcije dokumenata o Mirovnoj Konferenciji u Parizu. "Nešto uspomena na Stjepana Radića". Horvat donosi doslovno cijelu obavijest i Radićevu izjavu tim povodom. 268. 1942.).). Jugoslavenska država i hrvatsko pitanje (1914. 1938. Ali vjerujem da bi ćela državna Politika uzela drugi razvoj da je taj plan izvršen. 341.-1941.). s. 20 Lovre Katić. potvrdjuje Mačekovu verziju. 1923. 30 Na 14. da su zapadne sile krive za njezino stvaranje i gospodstvo Srba nad Hrvatima. 23 Poručnik LeRoy King boravio je koncem veljače 1919. 2. 11. Čimić piše. — Dr. te da vidi razvoj prilika u čehoslovačkoj. br. IV. svezak IV. Beneša". s.. On je spreman pripustiti dvije jugoslavenske države u Ligu Naroda. 31 Marija Radić.. s. dvije ili tri države. Prvi je datiran 6. ali. tvrdi. He was prepared to admit two Yugo-Slav States to the League of Nations but.). (Zagreb: Velzek. izišloj u 13 svezaka: Paris Peace Conference 1919. već su objavljeni u svesku XII. da su oba momenta igrala ulogu. IX. Kanada). Kugli. koji su doveli do Markovog protokola." J. King kaže: "Dok se vladini predstavnici naprežu čvrsto uvjeravati. I. 21 Vladko Maček. svibnja." ("Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića". Može takodjer biti. Uz jemstvo za najpotpunije čuvanje tajne. navodi. Politička Povijest Hrvatske. Kanada.".-1919. Radić je rekao u Zagrebu: "Da je bila onda imenovana Davidovićeva vlada. te 1927. jer moj put u sovjetsku Rusiju i direktni saobraćaj hrvatskog naroda sa Moskvom sam po s«bi znači radikaliziranje naše politike u očima javnoga mišljenja Europe.. Kalendar Hrvatski Glas za g.). dok je točno Pribićević. Tu poruku zadržao sam za sebe.. 123 Iz gornje sam publikacije doznao za te izvještaje. Obratio sam se kasnije na National Archives u Washingtonu. 334. 1957. da je Maček bio biran za narodnog zastupnika 1920. A Radić je bio osumnjičen da ja njihov začetnik. cit. 1918. two or three States. u Bjelovaru. da vijeća s predsjednikom češke vlade Švehlom. 26 Josip Horvat. 48.

1919. 20. "Dvije političke sinteze". Pavelic izdavao u Pesaru u Italiji. Drljević. «. kao datum osnivanja pokreta. Hrvatski Glas (Winnipeg.. navodno. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića (Zagreb: Knjižara Preporod.). na večer. veljače 1926. od 13. te je stvoren zametak hrvatske revolucionarne organizacije. konac ustava glasi: "Ovaj Ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše ustaše utemeljitelji u Zagrebu. s. dne 12. Dapače. s. lipanj 1953. Marko S. te tokom 1931. Drljević. g.124 32 J. 125. prigodom 25. glasila HSS.). 1943. hrvatske revolucionarne organizacije (Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. 34 S. iznesu svoja sjećanja na rad tog pokreta. 50. Pribićević. 38c M. s. cit. 1932. cit. Nasuprot gornjem. 51.-51. s. Svezak IV.. siječnja 1929.-97. Horvat. Documents on British Foreign Policy 1919-1939. Trifković. ali se je njihov hrvatski šovinizam izživljavao u plamenim govorima. objavljen u Great Britain. piše o tom razgovoru slijedeće: "O tome razgovoru. te na taj način prisile Radića na promjenu politike.). Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. br. Foreign Office. B66. 50. Pavelic je ponovno promijenio datum postanka i ovaj puta i zgradu. Tamo je donesen cijeli proglas. op. s. cit. Marije Radić." 38 M. s. Glojnarić. 11. Ta basna nastala je kasnije u Bzikovoj mašti.-67. a njegova aktivnost već je vidljiva u 1932. 1941. t. srpnja 1925. iz Zagreba u Beč. VI. kada je bio objavljen u novinama. koja je bila provedena pet godina prije. Maček je rekao "Fašizma ili nacizma niie pak bilo ni medju [hrvatskom] inteligencijom. koliko je on sam stajao iza spremljenog atentata na život pok. "Razgovor s predsjednikom Mačekom".. Ali.-39. u kojoj je toga dana. siječnja 1929. br. koji su smatrali Srbe jedinim neprijateljem Hrvata... da se skloni od redarstvenog zahvata. XII. Sa strane HSS sporazum su podpisali Pavle Radić.. cit. Frankovci su bili hrvatski šovinisti. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". Tekst sporazuma donijet je u cijelosti u brošuri: Putem sporazuma Srba i Hrvata (Beograd: Izdanje Sedme Sile.. prigodom 30.. 1959. Nipošto ne stoji tvrdnja. 51. Lordu Curzonu." 39 J. 125 40 S. III. koji su bili u logorima. Eugen Kvaternik tvrdi: "Dr. op. 33 To je moje nagadjanje.. br. op. s. koju treba lučiti od ustaštva. VI... Tekst sporazuma ostao je tajnim sve do 17. 12... Postojala je frankovština. Krajač je za vrijeme prošlog rata o tom razgovoru pisao opširnije u dnevniku Hrvatskom Narodu (Zagreb).-51. koji je proveo borbu pod imenom 'Ustaša' a pod geslom: 'Na ljutu ranu — ljutu travu'. Nikola Nikić. Kanada).." (Hrvatska.. s 256.. 27.. 339. upravo kao da je osjećao. op. g. s. brošure: Ustav Ustaše. I. britanskom ministru vanjskih poslova.. godine 1930. 37 Marija Radić. 41a U razgovoru s Bogdanom Radićom koncem 1955. piše: "Kralj Aleksandar radio je svijesno i po utvrdjenom planu da prigrabi u svoje ruke svu vlast. svaka sa 6 stranica teksta. 42 Izgleda. Pavelic toga dana u Zagrebu osnovao ustašku organizaciju. dakle četiri dana prije sastava koalicione vlade. od 12. Prva serija." Čudna činjenica. Ustaštvo pak. 28. kao i četničtvo je plod naše balkanske nekulture. kad će se odkriti sve niti njegove neljudske politike i tad će se tek vidjeti. s. 41 Izvještaj Sir James Rennell Rodd-a. Prema tome. 6. 36 Dragan Bublić.. Glojnarić.. cit. prema informacijama ing. op. dr. Pavelic u Hrvatskoj (Buenos Aires) i prema njemu Luburić u Drini (Madrid) označiše dne 12. Hrvatski Glas (Winnipeg.. Djuričić i Ljuba Živković. g. 96. . koji je bio posljednji politički razgovor Stjepana Radića obavijestio je ing. 35. 11.. op. da je Pavelic svijesno započeo mistifikacijama oko postanka Ustaškog pokreta. 340. br. Dokumenti Današnjice sv. Radićeva izjava sucu istražitelju bila je dobrotom Radićeve udove. započeo svojim radom Ustaški pokret. On piše: "Dne desetoga siečnja 1929. Trebalo bi. 1959.. 138. Hrvatska Revija (Zagreb). s. bez oznake mjesta) stoji.. koji su još na životu.-41. s. (London: Her Majestiy's Stationery Office. Koliko sam dosad mogao ustanoviti.-1929. objavljena u cijelosti u podnevnom dnevniku Danas (Zagreb). sastao se je potajno na Jelačićevom trgu u Zagrebu u prostorijama zabranjene Hrvatske Stranke Prava jedan mali skup sviestnih ljudi. od 25.) Dok. Te je godine Glavni Ustaški Stan izdao gore spomenuti ustav i Propis o ustaškoj disciplini. studeni 1938. u kojoj je pokret osnovan. 1959. godišnjice Ustaškog pokreta. Bilo bi interesantno ustanoviti kratke životopise i političku prošlost svih ustaša." Bogdan Radića. 1. ali s izmjenom.) U istom broju Hrvatske donosi se Ustav Ustaše — Hrvatskog Revolucionarnog Pokreta. Nemam pri ruci toga članka. siječnja 1929. Bublić je tada suradjivao s Radićem i bio urednikom dnevnika Narodni Val. koju je dr. Doći će vrijeme. g. op. Za takav potez trebalo bi bilo izglasati jedan novi zakon. 1939. kojom je bio zabranjen rad Komunističkoj Stranci. 34b Sporazum izmedju radikalne stranke i HSS bio je potpisan 14. XII. Kvaternik. Benjamin Šuperina i dr. da taj ustav sačiniše i vlastoručno potpisaše ustaše utemeljitelji dne 7. 2. Taj toliko željeni cilj postigao je konačno s uvodjenjem osobne diktature na 6. jer u literaturi nisam mogao nigdje naći točnog dana Radićevog polaska u Rusiju i povratka natrag. 38b Ivan Krajač. Horvat. Predvidjanja Stjepana Radića bila su proročanska i za njegova nasljednika dra Mačka upravo dragocjena. a sa strane radikala Marko N. Ustaško ime pojavljuje se prvi put u jednoj šapirografiranoj publikaciji. da HRSS proglase komunističkom strankom i na nju primijene Obznanu iz 1921.-39. Radić. "Još nešto o Rimskim ugovorima". Košutić samo predsjednika dra Vladka Mačeka.. 31. Oba su djela male brošurice džepnog formata. op. Na s. I. — Ilija Jukić. cit.. 38a M. 21. Radićev boravak u Moskvi i pristup HRSS Seljačkoj Internacionali dao je Kralju i Pašiću zgodnu izliku. da bi se tako važan datum mogao zaboraviti i već tri puta mijenjati. godišnjice Ustaškog pokreta.. Taj se je datum spominjao za cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj. Razgovor se odnosio na domaću i vanjsku politiku. Odatle ju je doslovno prenio Hrvatski Narod (Zagreb). britanskog poklisara u Rimu. Buenos Aires. 54. to bi bio datum postanka Ustaškog pokreta. Hrvatska Revija. listopada 1919. 1952. br. predsjednika Radića i njegovih drugova. 1955. Da zabuna bude još veća. cit. cit. siječnja 1929. j. što ih je ponukalo i kako su dospjeli u logore. Košutića. s. s. 308." (E. bila je postavljena i spomen-ploča na kuću na Kaptolu. Buenos Aires. 34a Možda bi Radićevo republikanstvo bilo dalo povoda kralju Aleksandru i Pašiću. 1954. op. Kanada).. cit. da je to zadnji njegov razgovor. 2. da učesnici u radu Ustaškog pokreta. VII.d. 50. plod malogradjanske u glavnom zagrebačke sredine. 99. 1941. 82. Pavelic otputovao je 9. god. Ustaški pokret se počinje formirati sredinom 1930. 35 S. i t. da je dr.. da progone HRSS i da zatvore vodstvo.

126
43 Domovinski Ustaški pokret imao je malo veza s drom Pavelićem i emigracijom. Izgleda, da je u tom cijelom razdoblju Pavelic poslao u domovinu samo nekoliko uputa općenite naravi. To navodim prema sjećanju, kako je izneseno u knjizi: Mijo Bzik, Ustaška Pobjeda (Zagreb, 1942.). 43a Na drugom mjestu Maček je istakao razliku izmedju frankovštine i ustaštva. Vidi opasku 41a. U istom razgovoru s Bogdanom Radicom rekao je Maček o genezi ustaštva slijedeće: "Uvjeren sam, da ne bi nikada došlo do ustaštva, da nisu usred beogradskog parlamenta poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici sa Stjepanom Radićem na čelu, i da nije kralj Aleksandar, umjesto da dade Hrvatima kakovu takovu zadovoljštinu, uveo diktaturu i oktroirao t, zv. ustav, kojim je zaniekao Hrvatima čak i narodnu individualnost. Nakon zločina počinjenog u parlamentu, što nikako nije bilo djelo samo Puniše Račića, mnogi frankovci su se bili priklonili Hrvatskoj Seljačkoj Stranci. Kada je ali proglašen famozni Aleksandrov ustav [ukaz?] rekao mi Je jedan od agilnih zagrebačkih frankovaca, Stipe Javor, koji je 1936. umro u Mitrovačkoj kaznioni: 'Sada vidimo da ne ima ništa bez krvavih gaća.' " 44 Pismo je objavljeno djelomično u engleskom prijevodu u P. D. Ostović, The Truth About Yugoslavia (New York: Roy Publishers, 1952.), s. 148.-49. 45 S. Pribićević, op. cit., s. 90.-93. 46 Ibid., s. 90. 47 P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 48 Izraz "sedam federalnih jedinica" pojavljuje se tek u pismu Meštroviću (P. D. Ostović, op. cit., s 148.), dočim u suvremenoj izjavi novinarima Maček općenito kaže: "Rekao sam da mi tražimo ponovno uspostavljanje istonskih i narodnih teritorija sa njihovim skupštinama, koje će imati potpuno zakonodavnu i izvršnu vlast" (S. Pribićević, op. cit., s. 90.). U svojoj knjizi Maček uopće ne spominje federalne jedinice u vezi s prvom audijencijom (s. 121.-22.). 49 Ovo je zabilježeno jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 93.-94. 50 To se nalazi u sve tri verzije. 51 Specifično nabrajanje zajedničkih poslova zabilježeno je jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 52 Jedino kod Pribićevića, op. cit., s. 92. 53 Jedino u pismu Meštroviću, P. D. Ostović, op. cit., s. 148. 54 S. Pribićević, op. cit., s. 92. 55 Maček je izjavio: "Kak vidite lajbek je raskopčan. Vidovdanski ustav, koji je preko sedam godina tištio hrvatski narod srušen je!... Posve sam siguran za slogu, zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naroda, te obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da će nam uspjeti da ostvarimo ideal hrvatskog naroda. Da Hrvat bude gospodar u svojoj slobodnoj Hrvatskoj." J. Horvat, op. cit.. s. 452. 56 Maček tvrdi, da su otišli rujna 1929. (s. 128), ali M. Glojnarić, op. cit., opisuje detaljno, kako su napustili Hrvatsku kolovoza 1929. Košutić je otišao ilegalno s Raba na Cres (s. 54.), a Krnjević je prešao madjarsku granicu na seljačkim kolima punim slame (s. 70.).

127
57 Ta deklaracija glasi: "Prigodom bratskog posjeta hrvatskog narodnog zastupnika Dra Ante Pavelića i gradskog zastupnika grada Zagreba Gustava Perčeca Nacionalnom Komitetu Makedonskih Emigrantskih Organizacija u Bugarskoj, konstatirano je s obje strane, da im nemogući režim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalaže, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te potpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije. Tom zgodom izjavljeno je s obje strane, da će u buduće upeti sve svoje napore za postignuće tih ideala obih bratskih naroda. Sofija, 20. travnja 1929. (Potpisi)." Tako deklaraciju donosi Godišnjak (Kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941 (Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1940.), s. 69. 57a Tako je autora ove rasprave obavijestio Eugen Kvaternik pismom od 3. travnja 1960. 58 Zanimljiva je činjenica, da zbroj datuma proglašenja diktature i oktroiranog ustava (6. I. i 3. IX.) daje datum Aleksandrovog ubijstva (9. X.). 59 Većeslav Vilder, Na putu preporoda (London, 1959.), s. 107. Vilder je opisao sastanak SDK, na kojem su donesene punktacije u Almanahu "Nove Riječi" 1940. Nemam pri ruci taj almanah. 60 Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Treći svezak. (Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1951.), s. 11. Tamo je donesen cijeli tekst punktacija, onako, kako ih je objavila beogradska Politika, koncem studenoga 1932. Maček donosi cjeloviti engleski prijevod, s. 139.-40. Izgleda, da je cjeloviti originalni tekst punktacija donesen u brošuri, Putevi sporazuma..., op. cit., s. 43.-45. Taj tekst ima uvod i točku 6., te podpise učesnika. Sve se to ne nalazi kod Ribara i Mačeka. Prema tome tekstu sastanak je trajao tri dana, 6.7. studenoga, te su punktacije potpisane 7. studenoga. U uvodu su nabrojene sve osobe, koje su prisustvovale vijećanjima, ali se medju podpisnicima nalazi i dr. Bariša Smoljan, koji nije spomenut u uvodu. Podaci o Ribarovom djelu su slijedeći: Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi. Četiri svezka. Beograd: Prosveta, Izdavačko Preduzeće Srbije, 1948.-1952. Ri-barovo pisanje ima karakter uspomena, ali je vrlo nepouzdano i gdjegod kontradiktorno. Naime, za iste stvari daju se na raznim mjestima suprotni podaci. Izgleda, da je neka poglavlja pisao neki komunistički propagandista, a Ribar ih samo prihvatio kao svoja. 61 Meštrovićeve uspomene o razgovoru s kraljem Aleksandrom prije puta u Francusku prevedene su iz rukopisa na engleski i objavljene u P. D. Ostović, op. cit., s. 151.-63. 62 Ibid., s 152.-53. — Jedan Mačekov suradnik u pismu autoru ove studije kaže, da je čudno, da Meštrović o ovome razgovoru nije obavijestio Mačeka poslije Aleksandrove pogibije. 63 Iz Milan Marjanović, Borba za Jadran 1914.-1946. (Split: Redakcija listova Jug. Ratne Mornarice, 1963.) poznato mi je, da je poslije rata objavio u Italiji Pompeo Aloisi, šef Mussolinijevog kabineta, svoj dnevnik od 25. VI. 1932. do 14. VII. 1936. U tom dnevniku ima dosta podataka o talijansko-hrvatskim odnosima. Takodjer ima nešto podataka u uspomenama austrijskog političara Starhemberga: Ernst Rudiger Starhemberg, Between Hitler and Mussolini (London-New York, 1942.). Sigurno će biti još meni

128
nepoznate literature, posebice na talijanskom. Gornje dvije knjige nisu bile zapažene u hrvatskoj publicistici. 64 As. [Ante Pavelić], "Značenje i uloga emigracije", Hrvatska (Buenos Aires), g. V., br. 2. (78.) od 20. I. 1951. Pod tim naslovom Pavelić objavio je članak u osam nastavaka: Hrvatska (Buenos Aires), g. IV., br. 22.-24. (74.-76.) od 18. XI., 2. i 20. XII. 1950.; g. V., br. 1.-4. (77.-80.) od 6. i 20. I., 3. i 17 II i br 6 (82 ) od 17. III. 1951. Članak je uglavnom memoarskog karaktera i dodiruje dogadjaje do 1932. Kod posljednjeg nastavka bilo je označeno: nastavit će se, ali nastavak nije uslijedio. 65 Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929.-1959. ([Buenos Aires]: Hrvatski Oslobodilački Pokret, 1959.), s. 47-48. Tamo je donesena kronologija najvažnijih dogadjaja. Eugen Kvaternik u već spomenutom pismu od 3. travnja 1960., opaska 57a supra, piše: "Pavelić je uhapšen 16. X. 1934., a pušten iz zatvora 29. III. 1936. Ti su nadnevci sigurno točni. Iza, puštanja iz zatvora Pavelić je preselio u Salerno, gdje je živio sa obitelji sve do potpisa ugovora Stojadinović-Ciano 25. III. 1937. Onda je interniran u Sieni. U razdoblju 29. III. 1936. do 25. III. 1937. on je politički aktivan i drži vezu s domovinom." 66 Tako je Maček pričao Singeru. Vidi opasku 5. Tko je bio tadašnji Mussolinijev izaslanik, nije zabilježeno, ali je Maček pričao, da je s njime već od prije u ime Talijana održavao vezu činovnik talijanskog konzulata u Zagrebu, Zacharia. Njega je Maček poznavao osobno iz vremena Prvog svjetskog rata, kad su obojica bili pričuvni časnici austro-ugarske vojske. Maček u svojoj knjizi uopće ne govori o bilo kakvim doticajima s Italijom, ili ostalim velikim silama u razdoblju 1928.-1938. 67 Vidi: Elisabeth Wiskemann, The Rome-Berlin Axis. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. London-New York: Oxford University Press, 1949. 68 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 20. 69 Ante Valenta, "Domovina i Iseljena Hrvatska", Hrvatski Domobran, Godišnjak (Kalendar) 1936. Uredio Ante Valenta. (Buenos Aires-Pittsburgh: Hrvatski Domobran, 1935.), s. 32. 70 M. fToinarić, oj), cit., s. 34. Tamo je donesen cijeli govor, s. 32.-34. 71 I. Ribar, op. cit., sv. III, s. 37. 72 Ibid., s. 158.-161. Tamo je donesen tekst sporazuma i komentar Hrvatskog Dnevnika. 73 Ibid., s. 169.-70. 74 Na toj stranici kaže Maček, da dr. Ante Pavelić nije nikada bio članom HSS, a u opaski na s. 116. tvrdi, da je pristupio u HSS prosinca 1928. i povukao se iz nje dva tjedna kasnije. 74a Ilija Jukić tvrdi, da je Budak razgovarao s Mačekom nekoliko dana prije 27. rujna u Rogaškoj Slatini. Na 27. rujna Jukić je na Mačekov poziv došao u Rogašku Slatinu, jer se je Maček baš u vezi s Budakovim prijedlogom htio s njime posavjetovati. Maček je rekao Jukiću, "kako ga je posjetio prije par dana dr. Mile Budak i tražio od njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u ime hrvatskog naroda obrati na Hitlera i zatraži njegovu zaštitu i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi Berlin-R m u predstojećem ratu.. . Pitao me je, što ja mislim o tom Budakovom prijedlogu.

129
Moje mišljenje da tog časa ne će doći do evropskog rata bilo je predsjedniku već poznato..., pa smo preko te eventualnosti brzo prošli na sve posljedice koje bi prihvat Budakova prijedloga neizbježno za sobom donio. Išli smo redom od najjednostavnijih k složenijim posljedicama. Istakao sam na prvom mjestu, da je absolutno sigurno da će se pregovori glavnih evropskih velesila ograničiti ovaj put samo na Hitlerove zahtjeve prema Čeho-Slovačkoj, a da će i madžarsko-poljski zahtjevi bit ostavljeni za kasniju odluku. Predvidjao sam jednu vrst nove konferencije ne pokušavajući predvidjati, kakav bi mogao biti njen sastav. Tek, kad se završi rad te konferencije, bit će moguće zaključiti da li će se moći održati duži mir u Evropi ili će ta konferencija biti posljednja pred izbijanje novog, strašnog evropskog rata, koji će se u toku vremena pretvoriti neminovno u novi svjetski rat." Poslije toga je Jukić dodao, da treba pričekati, da li će se poslije Mün-chena razviti suradnja izmedju četiri velike sile. "Ako bi se to dogodilo", nastavlja Jukić, "a Beograd ne bi pristao udovoljiti našim opravdanim narodnim zahtjevima, onda će [Maček] imati dosta prigode pokrenuti naše narodno pitanje pred tim forumom. Ako se to medjutim ne dogodi, pa se odnosi izmedju ove četiri sile upute prema ratu, jedan vaš [Mačekov] apel sad na Hitlera otjerao bi vas tamo, kamo vi ni u snu ne želite poći. Automatski biste tim prekinuli sve svoje veze sa Zapadom i proigrali biste veliki politički i moralni kapital koji ste na toj strani stekli. Tim biste prekinuli i sve niti naših veza s knezom Pavlom i srpskom opozicijom koje ste do sada uspostavili. A kako danas stvari stoje, i Hitler i Mussolini bi vaš apel odbili." Ilija Jukić, op. cit., br. 29. od 20. VII. 1959. Vidi opasku 37. 75 M. Glojnarić, op. cit., s. 292. 76 Hija Jukić, "Hrvatska u burno proljeće 1939. godine", Hrvatski Ginu (Winnipeg, Kanada), god. 26., br. 11. od 15. III. 1954., s. 9. — Jukić tu tvrdi, da su ukupno održana tri sastanka izmedju Šubašića i kneza Pavla u roku od šestnaest dana, te je, prema tome, prvi sastanak bio koncem 1938. Dragiša Cvetković priča, da je na osobni zahtjev kneza Pavla otišao u Zagreb poslije prosinačkih izbora 1938. Trebao je ugovoriti svoj sastanak s Mačekom putem nekih političara HSS. Kad je sve u tom pogledu bilo pripremljeno, obavijestio je Stojadinovića o predstojećem sastanku s Mačekom. Stojadinović mu je istoga dana, 22. prosinca 1938., poslao radiotelegram: "Prekinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd". Cvetković je poslušao Stojadinovića i nije se sastao s Mačekom. Dragiša Cvetković, "Srpsko-hrvatski sporazum 1939", Dokumenti o Jugoslaviji. [Svezak Treći]. Srpskohrvatsko pitanje i putevi sporazuma (Pariš, 1952.), s. 18. 77 Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938. (Zagreb, siječanj 1939.), s 64. Tamo je objavljena cijela razolucija, s. 52.-64. Jukić, op. cit., 3. 9., navodi, da je rezolucija iste večeri bila poslana poslanicima velikih sila u Beogradu preporučenom poštom. 78 Jukić, op. cit., s. 11. i 12.. smatra Bombellesa "mračnim tipom". Prema njegovom pisanju dalo bi se zaključiti, da je radio za novac i za Beograd i za Rim i pokušao prevariti i Pavelića. Jukić dalje tvrdi, da je saznao "iz drugih izvora", valjda talijanskih, da je Bombelles bio prisutan kod sastanka Ciano-Pavelić, u stanu prvoga, na 23. I. 1940. — O Bombellesu je takodjer pisao Milan Martinović, "Moje Uspomene iz velikog doba II.", Kalendar Hrvatski Glas 1958., s. 33.-S5. On ga na temelju jednog povjerljivog izvještaja Vladete Milićevića, pisanog prošlog rata u Londonu, označuje beogradskim

130
agentom. Jukić tvrdi, da je Bombelles bio ubijen u logoru Stara Gradiška u proljeće 1942., a Martinović premješta vrijeme ubijstva na početak 1942. — Maček je odbio, da bilo što kaže Singeru o Bombellesu, s razloga, što je tada Bombelles bio u ustaškim rukama. Vidi opasku 5. 79 Jukićeva ocjena Carneluttijevih dodira, op. cit., s. 11., slaže se s Mačekovom, jer tvrdi: "jasno je, da je Rim izazvao dolazak njegov [Carneluttijev]". — Milan Martinović, op. cit., s. 35.-36., tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti ima jednog brata (ne spominje mu imena), koji je bio nastanjen u Italiji i "ranije bio u talijanskoj konzularnoj službi". Amadeo je često putovao u Italiju. "Jedan od zastupnika HSS, koji je održavao veze s konzularnim predstavništvom u Zagrebu", doznavši za to, zamolio ga je u ime dra Mačeka, da bi ispitao službeno talijansko gledište o hrvatsko-srpskim odnosima i napose obaveze, koje je preuzela beogradska vlada prema Italiji, "možda na uštrb hrvatskih interesa". Carnelutti je pristao, "i u ožujku 1939. putem svoga brata u Italiji upoznao se s Giovanni Ansaldom, glavnim urednikom Cianovog lista 'U Telegrafe'. Ansaldo ga je preporučio Filippe-u Anfuso". S druge strane, Martinović tvrdi, da je ing. Amadeo Carnelutti bio znanac i prijatelj grofa Bombellesa (ibid., s. 34.). Grof Bombelles, naime, prodao je svoju tvornicu žeste u Varaždinu Amadeovu bratu Alfredu. Tako je došlo do poznanstva i prijateljstva. Sve gornje podatke pisac je doznao "od vjerodostojnih svjedoka, no njihova imena za sada nije moguće iznijeti, jer se još nalaze u domovini" (ibid., s. 33.-34.) Ing. Amadeo Carnelutti, prema Martinoviću, bio je zatvoren poslije prošlog rata. Kasnije je postao članom Titove trgovačke delegacije za pregovore s Talijanima, često je putovao u inozemstvo u raznim trgovačkim misijama. Umro je u Zagrebu 1956. Maček i Singer razgovarali su se takodjer i o Carneluttiju. Singeru su bili poznati Carneluttijevi dodiri s Talijanima. Ne sjećam se, što je Maček o njemu pričao Singeru. Vidi opasku 5. 80 Dr. Stjepan Antolić [Vilko Rieger?], "Hrvatska država u svijetlu dokumenata", Danica (Chicago), god. 30., br. 17. od 26. IV. 1950. Ilija Jukić u pismima od 26. I. i 7. IV. 1960., javlia autoru ove rasprave, da nitko od predstavnika HSS nije bio u Berlinu u to vrijeme. Dr. Tomo Jančiković i prof. Ljudevit Tomašić posjetili su u jesen 1940. sajam u Leipzigu, kao predstavnici Gospodarske Sloge i Ureda za izvoz Banovine Hrvatske. Nisu imali nikakve političke misije. 8l Prema tome pregovori su započeli 2. travnja. Cvetković, op. cit., s. 20. tvrdi, da je razgovore "otpočeo sa Dr. Mačekom 3 marta 1939, godine u banskim dvorima u Zagrebu". 82 Izraz "preliminary agreement with Prince Paul" u kontradikciji je s onim, što sam Maček priča o dotadašnjim dodirima s knezom Pavlom (s. 186.). Namjesto "agreement" trebalo bi bilo reći "feeler" (dodir) ili slično. 83 M. Glojnarić, op. cit.t s. 297.-9S. — Ilija Jukić, op. cit. u našoj opaski 37., br. 29. od 20. VII. 1959., opisuje pregovore s Udruženom opozicijom kako slijedi. Jukić je prema Mačekovoj želji pratio Košutića u Beograd. Imao je kao zadatak izraditi Košutiću audijenciju kod kneza Pavla i obavijestiti engleskog i francuskog poslanika o toku pregovora s Ovetkovićem. Maček je, u prisutnosti Košutića, na slijedeći način informirao Jukića na Veliku Subotu, 8. travnja, o svojim pregovorima s Cvetkovićem, vodjenim početkom travnja: "Ostalo se na slijedećem: Predsjednik je imao pridobiti šefove srpske opozicije da se uključe u pregovore, a g. Cvetković kneza Pavla, jer je dr. Maček iz javio

131
kategorički g. Cvetkoviću, da ne može praviti nikakav sporazum s njim bez predhodnog sporazuma sa svojim drugovima iz opozicije o tom. Ovetfccrvifi mu je rekao: 'Pokušajte ali ne ćete uspjeti. Ja nisam protiv rada s njima. Gledati ću pridobiti za to i kneza Pavla'. D r .Maček uze tad iz ruku ing. Košutića jedan papir žute boje i reče mi: pročitajte ga. Vidio sam da je to kraći izvod iz nekog memoranduma, koji je bio upućen knezu Pavlu. U tim redcima je stajalo da srpska opozicija strahuje od popustljivosti g. Cvetko. vica dru Mačeku i da ona ne bi nikad daleko išla kao on. Na to mi predsjednik reče: 'Meni je sasvim dosta igre i izgovora izmedju Dvora i opozicije. Jedna mi strana poručuje da bi pristala na moje uvjete, ali se boji druge. Ja sam odlučio presjeći tu igru da vidim koja strana istinu govori. Stavio sam g. Cvetkoviću svoje minimalne uvjete kao uvod u potpuni preobražaj sadanje državne zajednice... Gusta [ing. August Košutić] će sad saopćiti šefovima opozicije te uvjete i reći im u moje ime, da nikada ni s kim neću napraviti sporazum bez njih, ako prihvate te uvjete..." Na Uskrsni ponedjeljak, 11. travnja, "Ing. Košutić vidio je prije podne predsjednika vlade g. Cvetkovića i kneza Pavla. Popodne je počela konferencija u vili dra M. Ninčića blizu kafane 'Ruski Car'. Od strane srpske o.po-zicije učestovali su na njoj pto dva glavna člana svih stranaka (bez šefova). Ona je trajala od 4 sata do blizu 9.30 popodne." U medjuvremenu Jukić je posjetio engleskog i francuskog poslanika, te nije prisustvovao pregovorima s Udruženom opozicijom. Košutić ga je obavijestio, "da nije bio zadovoljan s tokom sastanka u vili dra Ninčića, jer da nije nikako mogao navesti predstavnike srpske opozicije na prihvat predsjednikovih [Mačekovih] poruka i uvjeta. Isticali su neprekidno ove ili one poteškoće i tražili neku vrstu Krunskog Vijeća. Kazao mi je da su na tom sastanku najrazumniji bili predstavnici Jugoslavenske Nacionalne Stranke gg. Banjanin i Jeftić. — Njih su dva nokoliko puta predlagali da se poruka predsjednikova preda odmah na odluku samim šefovima stranaka, pošto je nastupila sasvim nova situacija i pošto se radi o meritornoj poruci šefa HSS, ali da ni to nije prihvaćeno." Bitna razlika izmedju Jukićevog pričanja i Košutićevog izlaganja u govoru od 8. svibnja 1939., dakle niti mjesec dana poslije tih razgovora, jest: Košutić tvrdi, da je pregovarao "dva dana", a Jukić ograničava pregovore na jedan dugi sastanak. U istom članku Jukić piše, da je desetak dana poslije Košutića, dakle oko 21. travnja, otišao u Beograd Većeslav Vilder, "da na istoj osnovi uspostavi most izmedju šefova srpske opozicije. Nije ni on uspio. Tako su prekinuti odnosi iz.-nedju ovih dviju strana." Odlazak Vildera na pregovore u Beograd spomenuo je takodjer i dr. Maček u svom govoru od 8. svibnja 1939. M. Glojnarić, op. cit., a. 285. 84 M. Glojnarić, ibid., s. 287.-89. 85 Opširne podatke o sastanku ima Glojnarić, ibid., s. 278.-318. Tamo je u cijelosti donesena rezolucija, te Mačekov, Košutićev i Šutejev govor. Sastanak je održan u dvorani Obrtničke Komore na Mažuranićevom trgu, jer vlast nije htjela staviti na raspolaganje hrvatsku sabornicu. 86 M. Martinović, op. cit., s. 40. Martinović piše o pregovorima za sporazum na s. 38.-40. Njegovo se pisanje ne podudara u svemu s Mačekovim. 87 O tom sastanku opširno piše Glojnarić, op. cit., s. 353.-65. Tamo su doneseni govori Mačeka, Šubašića i Košutića. Sastanak je bio održan u hrvatskoj sabornici i povezan s ustoličenjem Šubašića za bana.

13.. 133 94a Tako je autora ove rasprave obavijestio dr. kad je razgovor prešao na komentiranje držanja dvaju glavnih faktora sa srpske strane kod pregovora i potpisa sporazuma. 309. 24. 329. Tamo je donesen cjeloviti tekst uredbe.. 10. 67. Juraj Šutej u svom govoru na sjednici hrvatskog narodnog zastupstva.-19... god.. s. 20. 99 Izborni rezultati uzeti su iz: Tomo Jančiković.-35.. bez istrage i kazne)". op. Glojnarić. 1960. Oni bi ih svakako željeli dijeliti od ostalih Hrvata. koja se je pojavila u emigraciji. 305. s. s.-60. Maček i Cvetković predlagali su besuspješno knezu Pavhi njegovo smjenjivanje. s. 96 Maček navodi. 1953. JMO se je javno tada izjavila za autonomnu Bosnu i Hercegovinu i bilo je u hrvatskom interesu tu tezu podpomoći. "Razgovori o Bosni". 1959. Sv. 98 Krunoslav Batušić. cijeli govor. a u kojima se nije štedilo ni njegov privatni život. 92 M.. Drugi članak je: D. koji su motivi priječili kneza Pavla. On se nije revoltirao na to. paklena mašina u stanu Dra Jurice Krnjevića. 3.). III. čudna je briga g. nalazili su se kao potpretsednici pretsednici tih dviju kulturno-prosvetnih organizacija. da na izvoru ispita srpsko raspoloženje. 354-65. Ribar. 110. XII. kako se vidi. op.. cit. 1960. — 7.-8.-10. i 23. Hrvatska i Srbija (Buenos Aires: Piščeva naklada. lipanj 1956. Tu se je engleski poslanik. Cvetković. Agenti svih mogućih špijunskih službi bili su u punoj akciji.-11.muslimanska 'Narodna Uzdanica'. da su sve paklene mašine. Vlajića pak pojačala do paroksizma. koje su tih dana širene anonimnim letcima po Beogradu. "Do danas ne shvaćam. Maček taj sastanak ne spominje u svojoj knjizi. cit. kaže za Banovinu Hrvatsku. 90a Dr. članak je vrlo važan za hrvatsku povijest. 1929.. IV. I. cit.. 163. 90 D..-21. Raić. Glojnarić. s. Košutićem i Krnjevićem. da bi se trebala Bosna i Hercegovina podijeliti. da je namjera dra. Većeslav Vilder. 1941.. g. sabotirao sporazum. i da je njegov "nepomirljiv antagonizam prema bilo kakvom sporazumu s Hrvatima. knjiga 43. sv. 18. do 3. objavio je memoarski članak u devet nastavaka pod gornjim naslovom (naslov prvog nastavka bio 'je: "'27 mart' — i Hrvati". s. svibnja 1939. da su se za autonomiju Bosne i Hercegovine. Ne stoji tvrdnja. br. Dokumenti o Jugoslaviji. unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije (Paris.-4. Kao karakterističnu pojavu navodim slijedeće.. Cvetkovićev i Ribarov tekst je identičan. cit. sv. Mačeka stjerati Srbiju u predkumanovske granice. Krunoslav Batušić..-22. 329. 12. iz 1956. ožujka do 10. Naknadno je utvrdjeno.. 1463. s. Sami dalmatinski komunisti taj su prijedlog odbili i nije došao pred plenum konstituante.132 88 I. kaže Maček (s.. 200.. princa Pavla i predsjednika vlade Cvetkovića.. 307. bile djelo špijunske službe IV. takav je tekst bio odmah objavljen. br.." M. op. u prvoj polovini ožujka 1941. s. 95 Politički urednik Obzora.-17. s. (Zagreb. takodjer donosi cijeli tekst..). Tvrdio je sasvim ozbiljno.. s. iz god.). cit. da su muslimani bili u Cvetkovićevoj vladi i da je njihove interese zastupao Cvetković. 7. 9. s. neki su Srbi predlagali. Razgovarao je i s Božidarom Vlajićem i ovako opisuje taj razgovor: "G. izjasnile sve tri muslimanske skupine: JMO. s.. u pratnji engleskog generalnog konzula u Zagrebu T. 199. piše o eksplozijama u Zagrebu poslije Simovićevog puča: "Tih dana je u Zagrebu eksplodiralo nekoliko paklenih mašina: Paklena mašina u susjednom dvorištu stana Dra Mačka... On mu je u razgovoru o problemu Bosne i Hercegovine. IV.. da je i ministar dvora. 94 Drugi Cvetkovićev članak. Srdžba se je g. S druge strane bosanski Srbi želili su podjelu Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske. i sve ostale muslimanske grupe i organizacije. piše: "Baš u doba tog Sporazuma [1939] otpočeo je snažan pokret medju muslimanima za ostvarenje autonomije Bosne. a i nekih Srba u emigraciji. s. 1957.-69. Kanada). g. 1954. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum".).. 89 Branko Miljuš. 5. u već spomenutom govoru. Vlaho Raić posjetio je u tom razdoblju Beograd.-11. travnja 1941.-16. . I. op. D. s. kako ga je objavila Politika (Beograd) od 27." U istom članku Grdjić spominje. kao i Srbi muslimani. 5. Ostović. od 31. Tamo je donesen cjeloviti tekst sporazuma na s. Protiv kneza Pavla iznio je razne optužbe.. iznio je. op." Šutej je. op. nije imao dovoljno oštrih riječi da osudi sporazum. prihvatili su tezu bosanskih Srba. 21. op. cit. M.". 1967. i br. 1941.. Namesništvo. bio općenito poznat" (s. 8. s. op. jer. U ustavotvornom odboru Titove ustavotvorne skupštine. Antić. da je i cijepamo. "Kako je srušena Jugoslavija". nego ostavimo mi to pitanje neriješeno. s. 26. Rapp-a. kako misli. čim su pregovori oko sporazuma započeli. kome je predsjednik Maček otvoreno rekao. Glojnarić. Armijske Oblasti u Zagrebu". aludirao na taj sastanak Maček-Grdjić na slijedeći način: "Došao je tu nedavno predstavnih JNS i glavni urednik 'Jugoslavenske Pošte' iz Sarajeva. 10.. 97 Ljetopis Jugoslavenske Akademije. odnosno HSS. II. a drugog: "Povijesno razdoblje od 27. Vlajić je praskao. cit.. s. Kanada: Pretiskano iz Glasa Kanadskih Srba. Glas Kanadskih Srba (Windsor. 91 Prvi Cvetkovićev članak.. a ne prihvatiti srpsko stanovište bez ikakve diskusije. II. šutej.. br. 10. cit.. a prešli preko zahtjeva svojih sunarodnjaka muslimana. Svi su tražili — autonomiju Bosne. IV. Cvetković. paklena mašina u tiskari Veće-slava Vildera i paklena mašina kod Lea Grivičića. Hrvatska Država (Munchen). član dobrovoljne osobne Mačekove pratnje od 2. za dalmatinske Hrvate. op. osim one kod Vildera. 20. Spaho." Vlaho A.). Hrvatska Država (Munchen). sastao 3 Mačekom. medju njima Srpsko-muslimansko prosvetno društvo 'Gajret' i hrvatsko. Vladko Maček u pismu od 19. da ga ne odpusti". 159. cit. op. cit. dočim svi ostali nastavci imaju gornji naslov). U pretsedništvu Akcionog odbora kome je bio na čelu Dr. "pokazao na rpu pozdravnih telegrama od strane Hrvata muslimana. U toj su akciji učestvovale uz pristalice JMO. op. Ribar. da "je bila i centralistička (bez Dalmatinaca u Vladi) i nimalo čovečanska (s tolikim ustaškim uličnim ubistvima.). 1939. P. da Dalmacija bude autonomna oblast unutar Narodne Republike Hrvatske.-8. da bi treći odlomak toga članka bio "tajni dodatak sporazuma". da je u vrijeme pregovora za sporazum posjetio u Zagrebu dra Mačeka.. 43.cit. 93 Ibid. 67. C. nego se revoltirao protiv autonomije i izjavio: ja volim. Na temelju toga Šutejevog govora ne može se braniti ondašnje stanovište HSS s tvrdnjom. muslimanska organizacija HSS. «od. Radmilo Grdjić. IV. Vildera. Sporazum 1939 godine (Windsor. koja je tada sudjelovala u vladi. 27. VIII. 16. 100 To je Maček otvoreno rekao engleskom poslaniku u Beogradu Sir Fonald Campbell-u u Meštrovićevom stanu u Zagrebu.

kao na primjer 27. Freundt se nije s time složio i zatražio je od Ribbentropa. Ribbentrop je to odobrio. otpreme ga u Beograd na ispitivanje. god. koji može važne zaključke i odluke donašati samo uz pristanak Regentskog vijeća. br. te je Batušić. V. 103 Dr. Milan Martinović. U tom slučaju mi bismo bili sa svih strana okruženi Silama Osovine i njihovim satelitima. koji su od prilike glasili. Hrvatska Država (München). "Slobodan Jovanović u politici. Njegov sin i nasljednik. jaućući i plačući. Grol. St. Jevtić i Kulovec). Nažalost se pokazalo." R. a to je pre ulaska Nemaca u Solun. a Kralj ga potvrditi. da će biti vrlo nesretan." Ministri su te večeri o tome raspravljali bez da su postigli zaključak... Poruka (London). da on i Jeftić nisu uopće sudjelovali u diskusiji.. iznesene preko Ing. 1939. dočekao njemačke delegate skupa s prijateljem B. da je Košutić dva puta putovao u Beograd na pregovore sa Simovićem." [Točke u originalu. i da će se s njim ugasiti kandilo. srpanj-kolovoz 1958. s. s. Bauer objavi u njemačkom originalu i hrvatskom prijevodu. A Srbija. Vlastima je postao sumnjiv. da je Maček otputovao u Beograd. 22Š. da se Mitterhammer i Kopp. Oružnici ga strpaše u zatvor. da priznaje pristupanje Trojnom paktu. br. ali i prorokom. Mata je uglavnom prorekao. Ministar vojske trebao bi biti civilna osoba. Na vlast u Srbiji da će doći druga kuća. 103a Bilješka Slobodana Jovanovića o sjednici vlade 5. Maček. 1941. 1941. Košutića. Kanada). Kao posljednji sastanak s Nijemcima bio je predvidjen 3.. po njemu već usvojenih zahtjeva. po posljednji put. činovnik informativnog odsjeka njemačkog peneralnog konzulata u Zagrebu. "da vlada Reicha predlaže autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije i ujedno želi znati. jer ne može promijeniti njegov ishod. Maček 4. misleći na talijanski grad Cremonu. 4S. gdje je imao priliku. a već istoga dana popodne stiže vijest. g. da ga je i sam Mihajlov nasljednik Milan osobno ispitivao. cit. što je iznio Maček. patrijarh pravoslavni Gavrilo i još trojica ljudi: jedan Srbin. Razlika izmedju Simovića i Mačeka bila je tako velika uveče 5 aprila. "Vodj opet govori (Uspomene Dr Vladka Mačeka)". ali sam vladar. a sada ne ćete ništa da ispunite!? Vi ste me dakle prevarili'! " Danilo Gregorić. da vidi.. On je bio gotov otići lično kod Hitlera. s većim ovlastima. 2.-54. On je gotov bio na sve ustupke Nemcima. tvrdi takodjer. Simović mora priznati sporazum od 26. da podje u Beograd. Ninčić. prema Mačekovom naredjenju. da su neki članovi konferencije predvidjali mogućnost raspada Vlade na sastanku zakazanom za 6 april prepodne. — Ivo Degrel iznosi slijedeće o tome: "U tom je selu [Kremni] u polovini prošloga stoljeća živio seljak Mata Tarabaić. op. Mitterhammer i Kopp saopćili su gornje njemačko stanovište Mačeku i ovaj se je složio s njime i izjavio se "za autonomiju Hrvatske u okviru bivše Banovine Hrvatske. — Krunoslav Batušić. a djelomično je donosi u indirektnom govoru. Jovanović dalje kaže. Maček". travnja 1952. Kulovec i Simović jedini su jasno formulirali svoja stanovišta. Jovanović... ali morao je prethodno znati na kojoj bi osnovi imao da vodi s njime razgovore.." Krunoslav Batušić. Maček "nije pokazivao nikakve simpatije za Osovinu. da to uopće nije bila sjednica vlade.. Neki kažu. ali da ta ne će dugo vladati. pa je Simoviću i sasuo u lice: — 'Vi ste obećali sve.. "Maček me je tom prilikom zapitao. 43. Pravoslavna crkva i vojska imadu se depolitizirati. . III. ali je smatrao da naše učešće u svetskom ratu nema nikakva smisla. 'jer da on sam tu ne vidi jasno. Simović je govorio da ne možemo pustiti da Nemci udju u Solun i preseku vezu izmedju nas i Grka.-49. travnja. Matina su 'vidjenja' budućnosti bila toliko značajna. Stepinac. Vlada mora dati izjavu. ako želimo izbeći nemački napad u najkraćem roku. br. [Belakom?] i obavijestio ih. s. Trifunović. Jovanović tvrdi.). moramo joj dati otpora dokle još ima izgleda za Tieki ozbiljniji otpor. govori općenito o pregovorima s Nijemcima. da se sutra. da to saopći Mačeku njemački generalni konzul u Zagrebu Freundt (neki pišu to ime Freund). i da ga je naprosto prevario. u kome će sudjelovati Nadbiskup zagrebački preuzv. već nakon par sati.. reče. što mu je.134 101 Tako ga je identificirao K. Maček i Njemačka uoči postanja N. U tom članku Bauer djelomično doslovno prevodi tu izjavu. L. "Povijesno razdoblje od 27. lipanj 1959. VIII. Pavlović. da tu izjavu dr. dane njemu osobno. Ako nismo radi da se potpuno potčinimo Osovini. kaže: "Simović je pristao na sve prijedloge Dra Mačka. Maček. nego konferenciia najvažnijih ministara (Simović.. a ne Mittefliammer).D. da je knez Mihajlo III.. "Ninčić je prvi uzeo reč i rekao da. članak: "Dr. U svetlosti dokumenata". osvjedočiti se. da je Košutić dva put putovao u Beograd na pregovore Simoviću. da li će u njoj sudjelovati ili ne će'.] [Ivo Degrel] I. moramo stupiti u vezu s nemačkom vladom. koje će držanje prema tome zauzeti dr.-26. da je tada žandarmerija stavljena pod potpunu kontrolu bana. kako slijedi: — Ima se osnovati regentsko vijeće. ovlaste za pregovore s Mačekom. prije Mačekove odluke. Regentsko vijeće treba staviti uz bok kralju. 6... Mačka. travnja 1941. II. op. jedan Hrvat i jedan Slovenac. g. u bitnosti priča isto što i Batušić.. [po starom kalendaru] digao viku u Uzicama. Njega su smatrali čudakom. "Razgovori s Nijemcima vode se noću. IV. u cijelosti. 1943. kad je o podne 29. u 22 sati". ožujka do 10.H..". korekturi u Bosni (osobito kod Vrbaske Banovine) i s posebnim Ministarstvom za Hrvatsku u Centralno vladi. 27. D. Bilo je odlučeno. Matu najprije podvrgnu ispitivanju. 9. pa čak i na propust njihovih trupa preko naše teritorije. Bratstvo (Toronto. Hrvatska (Buenos Aires) od 5. Maček i Kulovec želili su izbjeći rat pod svaku cijenu. Jedino spominje. "Proročanstvo iz Kremne". I tako je g. 30. da su ih popisali i čuvali u državnoj pismohrani kao službeni spis.. cit. koje će držanje vlada Reicha zauzeti u pogledu priznanja Simovićeve vlade. Dr. poslije 22 sata u stanu dra. Maček je tada već bio na putu za Beograd.. Obrenović na grozan način ubijen u Košutnjaku. da Simović ne kani izvršiti niti jednu točku. s. Knežević. da će rodjak i nasljednik Mihajla postići kraljevsku krunu.. da li postoji mogućnost mimo službenog puta upitati Berlin. da će biti još nesretniji. travanj 1956. Kad su ga zapitali.-44." (2) Mitterhammer je uskoro dobio odgovor iz Berlina. Bilo 135 bi vrijedno.".. ponovno sastanu. tako da bi nam Osovina i bez rata mogla nametnuti svoju volju. Maček inače govori o "prophecy of Cremona" (cremonskom proročanstvu). da će se Srbija pod njegovom vladavinom povećati i ojačati. kako kneza Srbije ubijaju kao psa. 53. i ne smije se više dogoditi. trebalo bi primiti s njima borbu. Ernest Bauer objavio je na temelju Mitterhammerove izjave (Bauer piše Mitterhammer. travnja uvečer ne slaže se s onim. Košutić i odveo Mačeku. Hrvatska Revija (Buenos Aires). da će umrijeti mlad. da će tek nakon teških patnja doživjeti bolje dane. svibnja 1868. jedino ako bj nas oni napali. s. nisu imala potrebnih širih ovlasti za izvjesna utanačenja i garancije. br. siječanjožujak 1959. I Simović je obećao sve. 102 Maček spominje samo. Mitterhammer je tražio.. da gospoda iz Berlina. osvanuo u Beogradu. nego može samo na naš narod navući veliku nesreću. zajedno s kraljicom. IV. koji je mnoge stvari prorekao. IX. 250.. So endete Jugoslawien (Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. da se vojska aktivno miješa u politiku. a kako su njegovi iskazi bili zanimljivi. Dvije bitne točke Mitterhammerove izjave su slijedeće: (1) Njega je kontaktirao ing.

te nastavlja o slanju Djuke Kemfelje u Bjelovar: "Pogotovo je bilo fatalno izašilanje narodnog zastupnika i glavnog zapovjednika Seljačke i Gradjanske Zaštite Gjuke Kemfelje a Bjelovar. Maček. 107 Bjelovarske dogadjaje. nalazili smo se ja. kaže. "Prošlost na optuženičkoj klupi". Mačeku sam rekao. 95.. To se je Mačeku oduvek svidjalo.... da Jugoslaviju poštedi od rata. od 3... Naša Stvarnost (Johannesburg. sv. Nemam pri ruci toga članka. pozvao Zvonka Kovačevića i mene k sebi i rekao: — Ja Vam predajem zapovjedništvo i odlazim kući.-11. Maček. 1 to 10. pred hrvatskom zastavom' — priča Kvaternik u svom istražnom zapisniku — 'a prije proglašenja preko radio-stanice. Maček je rekao: "Uvjeren sam i danas [1955. Maček i opet odbija s riječima: "Moja je politička koncepcija doživjela slom. Mussolini je tražio. "u kojem ga se poziva... koji mu u ime vlade III. lipanj 1956. iznio je. suradnju. A dodavao je: Ja samo nastojim da nište ne propustim. Maček i Košutić. tako da sam ga čak oslovio riječima 'dragi Vlatko'. II. srpanj 1956. Neprijatelju treba sagraditi zlatni most'.136 Dr. HSS bila reorganizirana na jednoj tajnoj." Jugoslavenska vlada trebala je ovo izvršit. Maček ništa ne piše. Nato sva trojica sastavljaju . O ovome dr. 'Svi su naši manevri nepotrebni. Vidi opasku 111. Kemfelja je doživio. koji je pročitan na krugovalnoj postaji u Zagrebu". Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". godinu dana kasnije u Hrvatskoj Smotri (Zagreb). s. br. proglasi hrvatsku nezavisnost. a potom svraća u Mačekovu rezidenciju. 12-. 228. Maček je nakon razgovora s Košutićem TI zajednici s njime napisao izjavu te mi je dao. 18. da ga datira tim danom.. rujan 1952. 217. da on.". da su Simović i ostali vodeći Srbi u vladi vodili politiku bez znanja hrvatskih i slovenskih predstavnika. "Kako je srušena Jugoslavija 1941. s. da bi Njemačka rado vidjela. IV. kao i okolnosti. može služiti i to. "Ustaška emigracija u Italiji i 10. U prisutnosti Slobodana Jovanovića. s. br. Rajković nastavlja: "Kvaternik zajedno s Nikolićem sjeda u automobil. eda iznese čitavu kožu i živu glavu! Došao je strahovito ogorčen u Zagreb. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Mladen Giunio-Zorkin?]. prije podne. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). o čemu mi je kasnije Zvonko pričao." [Sve su točke u originalu. IV. III. 23. IV. Dečki. da su Nijemci protiv njega. da je to bilo provedeno s njegovim znanjem i savjetom. U sobi u kojoj sam bio primljen. Hrvatska Država (Munohen). Eugen Kvaternik. prihvatili ideju samostalne hrvatske države. O ovome nisu bili obaviješteni ni hrvatski ni slovenski predstavnici u Simovićevoj vladi [Vladislav Stakić]. Prema njemu. da umiri 137 narod i djeluje u duhu pomenutog poziva.. prema tome. a najkasnije do subote. a da Jugoslavija se obraća Mussolini ju sa molbom da se otkloni opasnost od rata. da se odazove u vojsku i da dade ratna podavanja". 109 Eugen Kvaternik tvrdi. 36.. kaj delate!" 108 Mato Rajković. g. i u glavnog junaka generala Kutuzova.. da jugoslavenska vlada "dade meritornu deklaraciju da je Pakt zaključen 25 marta. automobilom sam otišao do dr. kupi putem još neke istomišljenike. te bi se. Po svemu izgleda. g. ali jedva su uspjeli. Mussolini je bio spreman posredovati kod Njemačke.. 5. jer sam i sam imao tu namjeru. ponudio. Zanimljiva je činjenica. — O Kvaternikovom proglašenju NDH pisao je u nekoliko navrata Milan Blažeković. Sve se zbiva bolje negoli mi sebi želimo. ali je teoretski moguće. tvrdi. travnja i odbio Mussolinijeve zahtjeve.. Momčila Ninčića i BogoIjuba Ilica. s. Maček odbija s motivacijom. pod kojima je izjava dana. da se je Kvaternik prije 10. kolovoz 1959.. još nisu potpuno razjašnjeni." 106 Mr. 1941. 'Odmah nakon proglašenja NDH u banskim dvorima. Slavko Kvaternik nije imao nikakvih uputa. ožujak 1959. 104 Edo Bulat: "Deseti Travanj". Kao dokaz. opisao je njihov aktivni učesnik... Simović je primio talijanskog poslanika Mameli-a u šest sati poslije podne 2. koji su besprekidno ispitivali raspoloženje hrvatskog naroda na terenu. kako su tekli iugoslavensko-talijanski pregovori od 31.. prihvaćen od nove Vlade. Slobodna Riječ (Buenos Aires). govorio je Kutuzov kad je Napoleon uzmicao a drugi generali tražili ofenzivu. Maček i Košutić su zajedno sastavljali i konzultirali se o izražajima pojedinih riječi u toj izjavi. — U razgovoru s Bogdanom Radicom. kojem je bilo geslo: 'Strpljenje i vreme' .. Tamo već nalaze neke Nijemce. op. Mačku. III. Hrvatska Revija (Buenos Aires).. dr. jer je on tada bio na slobodi. "Londonska 'Poruka' i istorijska istina". Hrvatska Država (Miinchen). 104a Većeslav Vilder. Vi proglasite Hrvatsku". koliko se sjećam. 34. "Kako je srušena Jugoslavija 1941.. Maček i Kulovec jednostavno su bili zavaravani. Kad mu Kvaternik predvodi Veesenmayera. III. ovako karakterizira Mačeka: "Maček je zaljubljen u Tolstojev Vojna i Mir (ovo on ne spominje u autobiografiji). br. 13. cit. IV.. ali se ne sjećam točno. da je Slavko Kvaternik "još jednom. tadašnji posrednik izmedju Simovića i talijanskog poslanika u Beogradu Mameli-a.. pazite. da ga skloni na. 3. Wesenmeier [Veesenmayer]. da je sastavljen i podpisan proglas na Hrvatski Narod. II. da je Maček već bio pripremio zakonske odredbe i propise u vezi s organizacijom hrvatskog domobranstva. što smo ja i on dobri prijatelji otprije. bude poglavar buduće Države Hrvatsko. u pratnji Wesenmeiera [Veesenmayera]. pukovniče.-35. odlazi s njima u banske dvore. Eugen Kvaternik. tvrdi. — Krunoslav Batušić. ali ga stavlja na konac svojih uspomena od 9. da se Wesenmayer [Veesenmayer] i Maček poznaju. 10.. do 2.. 110 Krunoslav Batušić.] 105 Jedan ondašnji Mačekov suradnik pričao mi je. Vladislav Stakić. X [Dr. kako da postupa kod proglašenja NDH. — Taj dogadjaj Batušić ne datira. odmah. sa znanjem i odobrenjem starog stranačkog vodstva. Odmah sam primijetio. Vanjskopolitički potez! Simovićeve vlade od 27. skrivao u stanu dra Šenoe u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. travnja. Slavko Kvaternik sa Zvonkom Kovačevićem otišao je dru. cit. II. da on. ibid. Julije Makanec. "U službi za Hrvatsku". da njemačke trupe mogu svakog časa stići u Zagreb. da su Tomašić i Farolfi. moglo zaključiti. g. Treća se osoba ne spominje. travnja 1941. op. rujna 1958. Desetog travnja posjetio je Kvaternika pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić i obavijestio ga. IV. piše: "G. da je u rujnu 1941. 1941. da je sporazum od 1939.. br.. da su veze izmedju domovinskog Ustaškog pokreta i Pavelića bile vrlo slabe i da su bile potpuno prekinute 27. konspirativnoj osnovi. da je morao bježati pred narodom. a možda po njegovom prijedlogu. da sam upravo sada proglasio NDH i da molim da mi dade jednu izjavu za narod radi održanja legaliteta vlasti. 1941. opaska na s." Ovo komunističko novinarsko pisanje treba uzeti dužnom rezervom. Južna Africa). sv. Na čelo stranke postavljena je vrhovna trojka: Ljudevit Tomašić i Ivanko Farolfi. bio ne samo početak federalizacije nego konfederalizacije Jugoslavije i možda i ostalog diela Balkanskog poluotoka uključiv i Bugarsku i Albaniju. do 6. piše o Mačekovom proglasu na narod.-18.]. Mačeka i njegova me straža uvela k njemu. u 5 sati poslije podne.". god. Reicha saopćava.-37. IV. da sam ovo Mačeku rekao vrlo prijazne.

trebat će razjasniti ulogu i planove četničkih postrojbi. Dano u Zagrebu.. travnja takodjer bi trebalo osvijetliti. sv.. i (3) Dragan Mirković. ibid. Predsjednik mu odvraća odlučno: 'Ne! To ne ću!'. da ga je prenio iz Ustaškog Glasnika. koje su bile organizirane u sklopu jugoslavenske vojske pred rat 1941. U emigraciji je cjeloviti tekst objavio Milan Blažeković.. a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da suradjuju sa novim vlastima. ali u pismu autoru ove rasprave javlja. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. molim'. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Travnja 1941. 1957..-50. 111 Mačekova izjava bila je parafrazirana. a ne tekstualno donesena. u Banskim dvorima".-49. s. Vlast preuzima pukovnik Kvaternik..—10. Blažekoviću nije poznato. cit... koji je bio prisutan tom razgovoru i izvornik ovog poziva pohranjen je na sigurnom mjestu. odakle je uzeo tekst izjave.-25. 22. Veesenmayer ga sav uzbudjen prekida bahatim oštrim riječima: 'To nije potrebno' i nastavi njemački prema predsjedniku: 'Njemačka vojska ušla je u Zagreb. koji odgovara: 'Ne. 113a Kod ovoga se obično navode četnički pokolji u Hercegovini.-21. Budite i sada veliki!' Dr. Ako hoćete zaštititi svoj narod.". iznio Košutićevu verziju o Mačekovoj izjavi: "Dok se je Zagrebu približavao neprijatelj. "Kvaternikovo proglašenje NDH u Banskim dvorima". 139 Na to dr. travnja s datumom 11.. travnja 1941. Narod i zemlja Hrvata (Zagreb: Matica Hrvatska. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Bilo bi vrijedno. dne 10. tokom 1943. Mi smo ovdje iznijeli doslovno vjeran sadržaj i način. [1959. koji je izišao još u večer 10. Taj tekst glasi: "Hrvatski narode! Pukovnik g. itd. I. Kvaternikove dodire s Mačekom od 27. s.S. posliie nada Italije. Travnja 1941. sve kotarske odbornike.. Bosnu i Hercegovinu. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". Blažeković ne navodi izvora.. općinske načelnike i odbornike. sv. u kojem je ponovno razglobio cijelo pitanje. Dalmaciju. 160-61. Vladko Maček i 10. Milan Martinović. "Dr.. što su ovi pokunjeno primili na znanje i mirno se udaljili. da se prilagode i potpomognu novostvorenu situaciju". (Čakovec). "10. njegov ..-68.S. 47. 1. i 1953. Slavko Kvaternik... koji su na upravnim položajima. V. njihovo pisanje navodi me na pomisao. ožujka do 3. Košutiću započne diktirati: 'Hrvatski narode! Danas po podne stigla je u Zagreb njemačka vojska i predala vlast pukovniku Kvaterniku'. br." Vidi takodjer opasku 108. 1958. Dr. Lorković razumijeva pod povijesnom Hrvatskom: Hrvatsku s Medjimurjem. Nema nikakvoga smisla stavljati otpor. vodja nacionalista u zemlji. Kalendar Hrvatski Glas 1956. s. da li je tekstualno bila objavljena u drugim hrvatskim novinama ili gdje drugdje za vrijeme rata. Žjvot i rad podpredsjednika HSS ing. "Riječi i činjenice. da bi HSS službeno ušla u vladu. 15. a druera sa strane predsjednika vlade dra Nikole Mandića u jesen 1943. da se to ne može kazati. travnja. s. travnja 1941. ulazi u sobu pukovnik Slavko Kvaternik. Edmund Veesenmayer. da se novoj vladi pokorava i pozivam pristaše HSS. s. gospodine predsjedniče. da su možda bila dva sastanka izmedju Mačeka i Slavka Kvaternika 9. s.. U to. Premda su Batušić i Eugen Kvaternik sekundarni svjedoci. 1941. Dr. 19. u kojeg njemačka vlast ima puno povjerenje.. (2) Milan Blažeković. glasilu HSS. Medjutim. Slavoniju sa Srijemom. vodja hrvatskih nacionalista u zemlji. ibid. s. proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i etnografskom području Hrvatske.]. vodja hrvatskih nacionalista. popunjeno prikazom ratnog razdoblja i popisima pučanstva od 1948. pozovite ga da bude miran i da mirno primi ovu promjenu. 4S. 25. 21. Mačeka posebni Hitlerov izaslanik dr. sv. kako je uopće došlo do ove izjave prema bilješkama i podatcima samoga inž. O izjavi predsjednika Mačeka bilo je mnogo prepirke i govora. Ne znam. Vladko Maček." Gore spomenuti Blažekovićev članak bio je povodom slijedećim trima člancima: (1) Marko Sinovčić. jer ne će biti nikakovih političkih stranaka. 58. "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10. Pozivam sav hrvatski narod. Maček na to proslijedi diktirati: 'Ja ostajem predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke. pa ni HSS.). 113 Prema Košutićevom pričanju. kad bi se to djelo ponovno izdalo. ovako tumači tu politiku: "Antisrpstvo bilo je srž ustaške doktrine.". "Moje uspomene iz velikog doba. pozvan. ožujak 1955. Poslije objave Mačekove knjige. ulazi u radnu sobu predsjednika dr.. To možete učiniti jednim proglasom na narod'. 17. da mu je ime Mihajlo].. sv.. da ostanu mirni.. ………. 1958. op. 112 Mladen Lorković. Njega predstavlja poznati nam bečki ing. da ostanu na svojim mjestima i da iskreno suradjuju s novom vladom'. proglasio je danas slobodnu i samostalnu nezavisnu Hrvatsku Državu na cielom teritoriju hrvatskog naroda. Predsjednik mu odgovara: 'Dobro.. Košutića. jer će taj biti u zametku skršen. u velikim časovima uvijek bili veliki čovjek. te je preuzeo vlast. u ondašnjem posebnom izdanju dnevnika Hrvatski Narod. Lorkovićevo djelo trebao bi prostudirati svaki hrvatski javni radnik. Prva inicijativa došla je izravno od Pavelića nočetkom ljeta 1943. te je moglo biti nešto iza 4 sata poslije podne. s. posebice političar. Maček prisutnom podpredsjedniku inž.Ne smije se pisati. Da li je postojao srpski plan o pokolju svih važnijih protusrpskih ličnosti u Jugoslaviji za slučaj rata? Da li su taj plan trebale izvesti četničke postrojbe jugoslavenske vojske? Da li je taj plan ostao neostvaren radi brze propasti Jugoslavije i potpune vojničke bezglavosti već od prvog dana rata? 114 Eugen Kvaternik. jer je ono nuždan priručnik za upoznavanje hrvatske stvarnosti. To je odmah prevedeno Veesenmayeru. 69..' Pukovnik Kvaternik ga prekine riječima. god. 1939. da je Milan Martinović. Veesenmayer na to postavlja predsjedniku pitanje: 'Sada predajte i vodstvo naroda'. da je njemačka vojska predala vlast'. Maček nastavi diktirati: 'Pukovnik Slavko Kvaternik. Mačeka na organizacije H. Doerfler [Martinović ga spominje prije u članku u vezi s posjetom Maletke-a Mačeku i kaže..138 poziv dr. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Sve članove HSS molim. 1. 1956. koji se prvo srdačno pozdravlja s izaslanikom Veesenmayerom i s ostalim prisutnima i dr. koji odmah započne govoriti predsjedniku: 'Vi ste.. ibid. Mi ne želimo novih žrtava.-70. te dio Istre (otok Krk i općinu Kastav). 20. Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drugom svjetskom ratu". Augusta Košutića". 12. od 12. bile su poduzete dvije inicijative. s. IV. te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke.-19. sv.. Možda je bila objavljena u Hrvatskom Dnevniku. Blažeković se je osvrnuo na njegovo pisanje novim člankom. g. travnja. koji je pripao Jugoslaviji. tako se ne smije pisati.

da je vladajući dio srpstva htio uništenje hrvatskog naroda.-206.). Naime. onda ih je na teritoriju NDH bilo oko 31. Ilok i šid). a ne Srbin. kako ubijaju na desetke tisuće Hrvata obojega spola i razne dobi.140 raison d'etre i ceterum censeo. da ćemo u našim odnosima sa Srbima došli u ćorsokak. Beograd: Savezni zavod za statistiku. triumfalno je izjavio.502. raštrkanih po cijelom svijetu. da se zaustavi razvoj dogadjaja. Da bi se moglo ustanoviti. . koji da će sva ta pitanja rješavat. njegovih talijanskih protektora i — protiv njega samoga. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. 61. pisanom u Berlinu na 25. a to je za 10. bilo ih je: u Nedićevoj Srbiji oko 15. To je poposljedica 20 godišnjeg vladanja Beograda u Hrvatskoj i spoznaje. jer se navodi.000. Aleksandar Karadjordjević stvorio je Antu Pavelića. a 6 500 ostalo u Jugoslaviji (s. da izbaci to mrtvorodjenče — samo se je zabavljao s ona četiri pravoslavna popa. Prema toj knjizi (s. Dr. da je došao prikladan čas. S predgovorom dra Alberta Vajsa. trebalo bi uzeti u obzir popis pučanstva iz 1931." 115 Povijesna Hrvatska ovdje se.739).000 u Makedoniji. bilo je mnogim članovima hrv. Srijemska Mitrovica. Prema tome. U tu brojku uključeno je takodjer oko 5-000 Židova. Meni se čini ta brojka preniskom.000 Židova. Taj dio. prije njemačkog napada življelo je u Jugoslaviji oko 75. Koncem veljače 1942. sam u jednom pismu razložio dru Paveliću ozbiljnost položaja i neminovnost katastrofe i finiš Croatiae. kojom je kanalizirao borbenost hrvatske mladeži. koji je uklopljen u kotar Vukovar. Čak su Talijani u tom trijebljenju hrvatskog življa sami sudjelovali.000 Židova za teritorij NDH možda je previsoka. Na njeno čelo stavljen je Rus.000 u Bačkoj i Baranji. odnosno Novi Sad. koliko broji Baranja. 116 Brojčani podaci ibid. administrativna podjela bila je izmijenjena. XII. Izvan kotareva ostali su gradovi Zemun i Petrovaradin. Rusko-hrvatsko-pravoslavna crkva. Toj se je brojci onda dodao broj pučanstva: (1) onog dijela Srijema. nego se. Gradovi Zemun i Petrovaradin ostali su i nadalje uklopljeni u Beograd. U stvari. Kod popisa pučanstva 1948. da je u predratnoj Jugoslaviji bilo 83. Dodavši toj brojci 39. XIX. To bi bila polazna točka.000 Židova. XIX. naoružavalo četnike i pasivno promatralo. Kotar Irig 141 podijeljen je izmedju kotareva Ruma i Novi Sad. 1941. i kreirao je Glavni Stan Poglavnika. 7.060). beogradski rajon. 1954. naprotiv. Ali hrvatsko-srpski sukob za vrijeme Drugog svjetskog rata nikada ne bi bio uzeo one dimenzije.252. Ali i brojka od 31.000 Židova u toku rata (s. a drugi Novom Sadu. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji. pripao je NRH 5 njegovo pučanstvo nije uračunato u gornju brojku. vjerovatno je broj Židova u NDH povećan za 7. četnici — ustaše. iako ih se je od 890.000 u Sloveniji i oko 1. impresioniran. 789. Zdenko Levntal.000 ili 32.). Srijemska Mitrovica i Šid. Svi su se prisutni članovi vlade i predstavnici oružanih snaga složili u tome.. prebjeglih iz Njemačke. Pavelić je trebao mjesece.. Koliko ih je od topa broja stradalo u NDH. i podatke židovskih vjerskih općina.277). ustanoviti točno.000. ur.. . Da se ustanovi približno točan broj Židova u Jugoslaviji. 116a p progonima Židova za vrijeme rata na predratnom području Jugoslavije izišla je slijedeća knjiga: Dr. novosadski rajon. navodi se.479 muslimana na povijesnom hrvatskom teritoriju pribrojena su još 227 muslimana iz Srijema i Boke Kotorske. Na prvoj sjednici te nove inertne i nepotrebne ustanove postavio sam odmah problem naših odnosa sa Srbima.000. dakle ukupno na teritoriju NDH oko 39. Ruma. Ako je ta predpostavka točna. 1952. oko 20.000. Jedina iznimka u tom pogledu je hrvatski teritorij. Kad se zbroje ove brojke.000.507 Hrvatima. Sve sam muslimane računao kao Hrvate. od kojih je prvi bio pripojen Beogradu. da u Srbiji živi oko 25. Ruma. Antisrpstvo bilo je Paveliću valvula di sicurezza. da nije bilo agresivne politike Italije. iznesenih u knjizi. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. 1. da će kao prvo sredstvo pacifikacije uspostaviti Pravoslavnu Crkvu. " "Već sam ih sve medjusobno posvadio. moglo bi se naći u njemačkim dokumentima.000. Beograd: Izdanje Jevrejskih opština FNR Jugoslavije. podrazumijeva u Lorkovićevom smislu.). Prema tome pisac uzimlje. a u Bosni i Hercegovini 14. radi usporedbe. ali se dade zaključiti na temelju podataka o uništenju Židova. Stara Pazova.000 Židova. od kojih se je oko 8 000 preselilo poslije 1948 u državu Izrael. koliko po prilici broji teritorij pripojen Hrvatskoj od Italije i (2) 53. U jednom izvještaju Nijemca Rademachera. Stara Pazova.000 Židova. stvoreni zaključci ostali su na papiru. Dr. dakle. Bačka Palanka.000 do 8. bilo u NDH. pregovora i nadmudrivanja. Ostali su i nadalje kotarevi: Zemun. koliko ih je.565.000 na teritoriju anektiranom Italiji. navodno. Od kotara Ilok pripojeni su kotaru Vukovar grad Ilok. da je izvan NDH ostalo 44. gdje su živjeli prije a gdje poslije rata. Tako bi se moglo dobiti približne predratne i poslijeratne brojke za pojedine dijelove Jugoslavije. da je 1941. XIX. preživjelih u Jugoslaviji. koja bi se inače revoltirala protiv njegove italofilske politike.500. Svi su brojčani podaci uzeti iz: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. (2) Boka Kotorska. U tekstu spomenutu brojku od 890. Brojke su dobivene na taj način. Na teritoriju predratne Jugoslavije bilo je uništeno oko 60. 205. koji je pripojen Autonomnoj pokrajini Vojvodini (285. a koliko u ostalim dijelovima Jugoslavije. X. barem naoko. Dosta podataka o progonima Židova na teritoriju NDH. da je rat preživljelo oko 500 Zidova. izlazi. Ali. da je gornja brojka o židovskom pučanstvu u NDH previsoka. da se izgladi sukob sa Srbima.000 više nego što sam naveo naprijed na temelju raštrkanih podataka u samoj knjizi.). da se je od broja pučanstva Narodne Republike Hrvatske odbilo: (1) 250. koliko ih navodi sama knjiga. Taj dio Srijema bio je prije rata podijeljen u 7 kotareva (Zemun. Irig. odnosno Jugoslavije. koliko ih je poginulo za vrijeme rata. Vidi opasku 112.000 ili 32. poslije njegovog povratka iz Beograda. Pavelić je naglasio. Od toga je b'lo poslije rata na životu oko 15. …… Već prvih mjeseci 1942. Za ostale dijelove Jugoslavije ne navode se točni podaci o židovskom pučanstvu. a 28. Prema raštrkanim podacima u knjizi o uništenju Židova.000.480 izjavilo nacionalno neopredijeljenima. nije moguće ustanoviti na temelju ove knjige. . a ne 75. koja nije mogla privući Srbe. koliko ih ima na teritoriju narodnih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. ne nastupi li bitna promjena u pobijanju komunističkog ustanka. te mjesta Šarengrad i Mohovo. i nakon tri mjeseca razgovora. trebalo bi još ustanoviti točan broj preživjelih izvan Titove Jugoslavije. 64. Posljedice su poznate.000 Židova (s. Šid i Vukovar. Kotar Ilok podijeljen je izmedju kotareva Novi Sad. koja je u sklopu Crne Gore (33.000 (s. dobiva se. 72. Pravoslavna Crkva uspostavljena je kao "Hrvatska pravoslavna Crkva" s čisto antikatoličkom tendencijom.). Zato s talijanske strane nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja. poslanog u Beograd u vezi s uništenjem Židova. u Hrvatskoj. pisac ne navodi točne brojke židovskog pučanstva za pojedine dijelove Jugoslavije. Austrije i Čeho-Slovačke (s. vlade jasno. Prvi je postao VIII. Bila je to. te za onih 14..265 Srbima. Faksimile Radermacherovog izvještaja priložen je knjizi na s. dr. te (3) Bosna i Hercegovina (2.000. Pavelić bio ja s tim izvještajem.). a drugi III. Slavoniji i Dalmaciji živjelo 25.

. 122." "Ne zaboravimo jedno. br.. "Vladar u staroj hrvatskoj državi bio je. da je napisao dvije knjige: Ratne uspomene i Povijest hrvatskog rata 1941.-215. imade svoj duboki moralni uzrok. 69. potenciranih u jednom razdoblju. 10. koja je progovorila kroz najbolje svoje sinove. 345. lipanj 1959. i početkom 1943. koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. 117 Eugen Kvaternik objavio je uz već spomenuta tri članka nedavno i četvrti članak. studeni-prosinac. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao. svi su tamo stradali (s..".. da utjecaj tih ustanova na državnu politiku nije bio od većeg značaja. pravde i čovječnosti. Tabor-u.000 Židova. 123 Uvodnici tjednika Spremnost. da se na ovu knjigu osvrnu autori tih izvještaja.-23. g. a mi smo njezini svjedoci i dionici. da ona bude od drugih nuzgrednih a oprečnih osobina. kojom se vodilo hrvatski narod. "Rat od 1941. Moj je utisak.. …. br. Od toga je. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. op. j. — Za vrijeme rata u Zagrebu pričao mi je jedan Lukasov djak. br.000 Židova. na području Nezavisne Države Hrvastke" Hrvatska (Buenos Aires). 164. cit. svibnja 1944.D. br. s.. br. s. 1959. što Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske. (216. br.-1945. Treći deo (Beograd: Jugoslavenska knjiga..". 1941.-58. Nažalost. br. ovako je ocijenio Pavelićevu politiku u jednom razgovoru s Eugenom Kvaternikom u rujnu 1944. 19. U članku "Još nešto o Rimskim ugovorima". na kojima je bila izgradjena i sredovječna hrvatska država. Apokaliptički finale bio je neminovan. da je Lukas u svojim predavanjima na Visokoj Ekonomsko-Komercijalnoj školi. ta ideja [hrvatske državne nezavisnosti] je nedavno postala djelom i ona je ostvarena. Hrvatska (Buenos Aires). po kojima je hrvatski narod postao ono.D. Vidi: Domagoj [Vjekoslav Luburić].. 1952. 120 Tito je izjavio u svibnju 1944. nego protiv svojih najboljih prijatelja. 119 General Pedor Dragojlov objavio je na njemačkom kratku raspravu o razvoju rata na području NDH i organizaciji hrvatske vojske: Fedor Dragojlov. u kojem je smjeru trebala nastupati hrvatska propaganda i kojim je duhom trebala biti vodjena hrvatska ratna vanjska politika. s. 21.-68.).). da je izgradimo onako.. u kojem su dogadjaji bili često jači od ljudi. X. ljudskih mana. "Bitka na Lievča polju. Ta je izjava bila objavljena u New York Times.H. i 22. (213. pravde i čovječnosti. 5. s. 20. br.." "Konačno iz vjekovnih borba cijele naše zajednice. te bio odgovoran zakonu i državnom poretku". XI." 118 Vjekoslav Luburić spomenuo je u jednom svom članku već 1951. i 240. da narod često predstavlja samo jednu ideju. i 1942. 425. s izuzetkom od nekoliko osoba. "Riječi i činjenice. 15.. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". 1. To kršenje oduzelo je mnogima sposobnost zdravog prosudjivanja. pisani od Tiasa Mortigjije i Milivoja Magdića. bilo predano Nijemcima koncem 1942.. 24. s. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stranputicu. "Talijanska politika spram N.. g. do jeseni 1944. Ta je rasprava bila nesolidno prevedena na hrvatski: Fedor Dragojlov. 15. 2. XII. XII. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhangigen Staates Kroatien' ".. Glavni stan poglavnika i Državno vijeće. t. Govor predsjednika Filipa Lukasa na Prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. Oni su bili smješteni u logor Osviecim i. 234.).-64. čini mi se... (212.. — čuvajmo dakle brižljivo one vlastitosti. — Tamo su objavljene sve tri rezolucije. "da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici". dopisniku Reutera J.. cit. (266.. opaska na s. s. ovako ocjenjuje unutrašnju politiku NDH: "Ali iznad svih političkih pogrešaka. po izvodima povjesničara Franje Račkoga. Algemaine Schtoeizerische Militarzeitschrift. X. Zato je i njihova sudbina zapečaćena. 3. br. 1. br. 1955. naglašuje Lukas. g.. kako odgovara našoj duhovnoj sup-stancijalnosti.). 129. svibanj-srpanj. koji vrijede od početka do svršetka povijesti. s. 122 Vanča Mihajlov.-7. zabluda.]. prema Levntalovoj knjizi. ako dopusti. i 24. Do nas je pak. ožujka 1942. ti su uvodnici zapravo bili osobno mišljenje Mortigjije i Magdića. što je sada. Dnevnik. II.. Ti su članci djelomično memoarske naravi.-92.-1945. Hrvatski Kalendar 1952 (Chicago)..) od 16. br. posebice razdobljem od travnja 1941. g." Eugen Kvaternik. kako Njemačka mora izgubiti rat i kako je logična pobjeda zapadnih velikih sila. U nekim cjenicima knjiga navodi se Ivo Mihovilović kao autor te zbirke. Isti je članak objavila Drina [Madrid]) g. Iz njega ne crpe ni njegovi današnji tlačitelji. "Te hrvatske vlastitosti pravde. (211. 143 Nijedan trajni uspjeh u vodjenju naroda nije moguć bez duboke poniznosti i osjećaja odgovornosti pred Onim.-23. iako je tjednik Spremnost trebao biti "Misao i volja ustaške Hrvatske". da ja i ta brojka previsoka.-187. (210. V. koji je boravio u Zagrebu od 1941. 1. g. oko koje se izgradjuju i kojom su prožeta sva njegova stvaranja. članku u Drini dodano je 6 nacrta vojničkih položaja u toku bitke. u Beču: "Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici.. pa ako nju izgubi. potisnuta. IX. 5.-3. oko 5. 18. slobode i čovječnosti provlače se kao zlatna nit kroz cijelu našu prošlost i njima su prožeta sva naša duhovna stvaranja. 61. (214. mogu biti primjerom. 1956. do rujna 1942.. 1950).. 116b u tom govoru Lukas stalno naglašava kao povijesne karakteristike hrvatskog naroda: ideje slobode. pa druge mjesto nje prevladaju. gdje je bio profesor ekonomske geografije.) od 26. op.) i br. koji je narodima i pojedincima postavio neprolazne zakone. katastrofa naše N. 124 Izvještaji hrvatskih predstavnika kod Vatikana dra Nikole Rušinovića i Erweina Lobkowicza iz toga arhiva bili su djelomično objavljeni: [Anon. u prvom redu. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 509.).. dokazivao brojkama ispisanim na ploči. (1956. op. I. kako je pisalo u njegovom podnaslovu. 116c "Dokumenti iz najskorije prošlosti Bosne i Hercegovine".. veljača 1955. Vladimir Dedijer. 113. Bilo bi vrijedno. taj narod se postepeno pretvara u nešto drugo što dosad nije bio. g.. Rušinović i Lobkowicz. s. Hrvat-ska Revija (Zagreb). Iz toga vrela nisu crpili oni.142 Na temelju gornjega izgleda. IX. Bosanski Pogledi (Beč). da je izgradimo na načelima slobode. dosad držanih u pozadini. 121 Taj moj utisak potvrdjuje sam Pavelić člankom: "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". kad je on bio ravnatelj za javni red i sigurnost. i u njima se Kvaternik nije sistematski pozabavio hrvatskom unutrašnjom politikom. svibanj 1942.). 22. koji su kroz one četiri godine vladali hrvatskim narodom. 120a Pored Hrvatske državne vlade i Glavnog ustaškog starta postojale su slijedeće političke i vojničke ustanove: Hrvatski Državni Sabor.-49. 7.H. 5. čuvar zakonitosti i poretka. Organ der Schweizerischen Offiziersgesellschaft (Frauenfeld). 75. 73. 257." Filip Lukas.. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu".-35. da s teritorija NDH ne bi smjelo biti uništeno više od 25. .

.). da je spomenica pisana početkom 1943. jedan interview o tome Marku Sinovčiću. 142 Šime Balen (Pavelić. 38. ima 7 tomova... siječanj-travanj 1949. U opasci se kaže. 1944. op. 10. 263... Sloboda (Buenos Aires). kada je akt protokoliran. 172. Mussolini als Bundesgenosse. NDH. (127. 261. ibid. 243... 138 Vjekoslav Vrančić. (2) Stijepo Perić u tri članka: "Preludij Rimskom Ugovoru".-69. s. 1950. 64. ni izvor odakle ju je autor dobio. 1953.-61. s. 127 Pranz Halder. šesti Slovenije i sedmi Macedonije.. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. weil die Italiener enorme territoriale Forderungen stellten und unter anderem ganz Kroatien beanspruchten. 247. 143. 125 Vjekoslav Vrančić. s. izmedju nemačkog i italijanskog područja Jugoslavije". s. op.. br... 137. da u tom arhivu: "Od kvislinških jedinica najbrojnije je zastupljen arhiv oružanih snaga NDH (oko 350. četvrti Bosne i Hercegovine. travnja'. 1952. 7... 22. 1. 145 Arhiv hrvatskih oružanih snaga velikim je dijelom pao u komunističke ruke. Tamo je donesen njemački original i srpski prijevod tog dokumenta.. br. Ne navodi se ni datum.H.. s.) donosi na s. 141 "Spomenica [hrvatskog] ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju".. Hochverrat. 1942. Hrvatska Misao (Buenos Aires). "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa". VIII. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. s. br. N. k.".-4.) u članku Arhiv.. Hrvatski Narod (Zagreb).: Dokumenta Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. 170. 570. "Riječi i činjenice..." Hrvatska (Buenos Aires). Dnevnik ima 7 svezaka.. koja izlazi pod gornjim naslovom. weil sie doch nicht antreten. "Rimski Ugovor". "Ustaška emigracija. wobei die Orte zur deutschen Zone gehorten. (4) Eugen Kvaternik u navedenim člancima i (5) Edo Bulat. 143 E. g...-20. faksimile toga proglasa iz dnevnika Hrvatski Narod. 137 Eugen Kvaternik... 139 To je drugi Rimski ugovor. 53. op.. 7. 260. op. Die Oberste Wehrmaehtsfuhrung 1939-1943 (Wiesbaden: Limes Verlag.. Prvi tom obradjuje područje Narodne Republike Srbije. cit. Vrančić. "Riječi i činjenice. L. 259. 1.-50. cit. cit. siječanj 1949. Da li je to datum. s. 1939. beschrankte man sich furs erste auf di Festsetzung einer Demarkationslinie zwischen der italienischen und deutschen Besatzungszone. 12. 1954. koja se odnose na jadransko primorsko područje". Izdavač je stavio ovakav naslov dokumentu: "Demarkaciona linija ustanovljena 23 aprila 1941 god.. Postoji i hrvatsko izdanje te knjige.". Kvaternik. 3.000 dokumenata). 1951. s. ratni. Marko Sinovčić.. IX. cit. medju ostalim. kada je demarkaciona linija povučena. 135 Edo Bulat. VI. s.144 Historijski institut Jugoslavenske akademije. naziva prošlom godinom. unabhangigen Staat erklart worden war.VII. da je dokumenat bio unesen u arhiv Stožera hrvatske kopnene vojske pod: V. 136 Eugen Kvaternik.. 134. s.)." 129 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. 67.. Die zweite italienische Armee in Dalmatien. angeblich nicht angreifen. cit-. 131 O tadašnjim pregovorima s Talijanima djelomično su pisali slijedeći hrvatski promatrači odnosno sudionici: (1) Mladen Lorković. cit. dok. 144. Engleski prijevod ima naslov: War Diary. Gornja "Spomenica" donesena je na s. Da eine Einigung hierbei nicht erzielt werden konnte. do 24. 8/2-1. tom II. Kvaternik.. s.D.. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". 39..". s.: "Italien faellt als Partner vpellig aus. s. 1942. sv. U toj se spomenici 1941. — E. Vrančić. od 1861.. 147 Talijansko ministarstvo vanjskih poslova započelo je poslije prošlog rata objavljivati veliku kolekciju talijanskih diplomatskih dokumenata. knjiga 2. Halder je sudjelovao kod transkripcije dnevnika iz stenografije. II. Tom drugi donosi dokumente komunističkog Vrhovnog štaba. 13. s. peti Hrvatske. s. T. 1936-1943 (Tubingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. IV. Vodio je stenografski dnevnik od 14.. IV. br. Sinovčić.) od 10. cit. dom.). trebali bi nastojati. 22. op. Pawelitsch zum selbstandigen. (3) Pavelić je dao početkom 1949. Haben in Albanien nur Angst. s.". navodi datum od 27. dio. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama 1941. op. treći Crne Gore. IX. a svaki tom se onda dijeli na knjige. g.128. op.) stoji. 4. da se taj arhiv kao i ostali hrvatski ratni spisi spase za poznije potomstvo. 202.. u svih sedam tomova izišlo je 80 knjiga.: "Es bleibt noch zu erwahnen. IX. na što se odnosi datum 23. editor.. reg.. s. cit. op. koje nemam pri ruci. 140 Vjekoslav Vrančić.. U prvom svesku Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb: Leksikografski zavod. V.-38.). Hochverrat. od kojih 39 knjiga otpada na područje NDH. Arnold Lissance objavio ga je mimiografirano u njemačkom originalu i engleskom prijevodu.000 dokumenata). Iz samo dokumenta nije jasno. dass vom 20 April an in Wien Besprechungen zwischen dem Reichsaussenminister und dem italienischen Aussenminister Graf Ciano iiber die Aufteilung Jugoslawiens stattfanden. "Još nešto. 126 Enno von Rintelen. 134 Eugen Kvaternik. "Pregovori u Ljubljani". ili je pak to datum. sv.D. I. 128 Helmuth Greiner. i 37.). u svijetlu dokumenata (Buenos Aires: Piš-čeva naklada. ibid. s. die von Agram iiber Banja Luka und Sarajevo nach Rudo (90 km sudostlich von Sarajevo) verlief. op. "Talijanska politika. travnja 1941. s. "Preludij Rimskom Ugovoru".). Danas je pohranjen u arhivu Vojnoistoriskog instituta u Beogradu: arhiv Min. 1938. 261. cit.. Vojnoistoriskog instituta (s.. Erinnerungen des deutschen Militarattaches in Rom. 1955. do . 249.". 1951. s.. a zatim Draže Mihajlovića i njegovih jedinica (oko 20. te bi se moglo zaključiti. 1943. s. op. Br1632.H. Taj ćemo izvor unaprijed označivati kao Spomenica. i 266.. Do konca 1958. Abgrenzung gegen 2. 260. odnosno Društvo povjesničara Hrvatske. VIII. op. u članku pod naslovom: "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10.." — Halder je bio glavar njemačkog glavnog stožera od 1. 144 Spomenica. 60. s.. (Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu]. g. 24. cit. Dabei ist es dann bis zum Ende des Krieges geblieben. daš nach dem deutschen Einmarsch in Agram von dem Kroatenfiihrer Dr. i 1942. (Buenos Aires).-8. 132 Stijepo Perić.". s. 286. do 24. s. s. koji ima naslov "Sporazum o pitanju [pitanjima] vojničkog značaja. "Riječi i činjenice.-266. 146 Spomenica. Armee nicht noetig. 2..-1945. s. Kolekcija ratnih vojničkih dokumenata. (1958. 1951. br. N.. a da nije naveden nadnevak njenog postanja.. 67. Sloboda (Buenos Aires). 7.-173. stupac 2.).". kad je akt bio upućen Ministarstvu domobranstva. koga je on objavio. cit." 130 Eugen Kvaternik. Vrančić. War Journals (German) (Mimiografirano izdanje: New York: Arnold Lissance. an der julischen Grenze koennen sie vor 22.. 145 Spomenica. 133 Marko Sinovčić. 33. navodi taj nadnevak..

tresli. da smo mi ubili Vokića i Lorkovića. Für die Uebermittlung der vorstehenden Mitteilung an die Regierung dag Unabhängigen Staates Kroatien dankt die Italienische Botschaft der Kroatischen Gesandtschaft im voraus bestens. pod naslovom I documenti diplomatici italiani. 152 Vjekoslav Luburić. 1.. šta se je sve dogodilo. General Skoliber bio je jedan od onih. Auf Grund erhaltener Weisungen. Nismo im bili prijatelji. koja obuhvaćaju razdoblje do konca 1939.-3. 149b Prijepis originalne note stavio je autoru ove rasprave na raspolaganje dr. cit.. (Buenos Aires) od 5. Unter diesem Umstanden wird die Nationalrepublikanische Rogierung Italiens selbstverstandlich von der Entsendung eines Italienrschen Bevollmächtigen Gesandten nach Agram Abstand nehmen und. a nadam se. U jednom predhodnom članku Luburić piše: "General Skoliber [zapovjednik hrvatskog redarstva] nije nikada izgubio vjere u Hrvatsku." Tri godine kasnije. da nam odgoneta šta je bila sudbina Vokića i Lorkovića. ne vriede insinuacije o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien davon Unterrichten zu wollen. 1943. br. 149 Tako je pričao sam dr. godine arhiv Bečkog Jugoslavenskog Poslanstva. Deveta serija započinje dokumentima od 4. VI. kao i sve druge hrvatske zatvorenike. kao ni oni nama. "Još nešto.. jer su oni htjeli s nama ići na Zapad. g. [Ante Pavelić]. i samo je Vrančić. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber".) od 6. Vrančić je valjda dao ubiti Vokića i Lorkovića. te koje su narodne snage. Drina [Madrid]. jer je Vrančić tada i uviek bio s Poglavnikom i toga nikada nije krio. a koje nisu one s kojima mi raspolažemo i s kojima smo spriečili nakane Vokića i Lorkovića. Bologna: Cappelli. siječnja 1960. a još nas više ima. 98. g. 1952. pa je potpuno nepotrebno gubiti vrieme s pričama o Vrančićevoj ustaškoj nevjeri. njihov prijašnji ortak. koji je bio i s njima i s nama. Milan Blažeković.. dok je bio njihov namještenik.. da prekrije svoje stare veze. kako smo ih zatvorili na denuncijaciju Vrančića. den 17. VI. Samo je Vrančić mogao nešto o tome znati.-12." [Vjekoslav Luburić] General Drinjanin.". s. Mi ćemo iznieti. Drina [Madrid]. šta je bilo s njima nakon što smo ih pustili iz Lepoglave..-48. 244. Grieh je upotrebljavati njihova imena u svrhu osobnih razračunavanja i ocrnjivanja. kad se je razišao s Pavelićevom okolinom. da kažu. dakle.. Isto potvrdjuje autoru ove rasprave u pismu od 3. agenta Huske Miljkovića nasjeli i stradali. Vrančić objasni. Luburić je pisao slijedeće: "Neka hrvatska emigracija pita Vrančića. O njima će dati svoj sud poviest. jer su živi napustili Lepoglavu. Dosada su izišla dva sveska u toj seriji. br. u kojoj kaže slijedeće: "Lorković i Vokić su mrtvi i imaju pravo na mir. Anfuso je tada bio talijanski poklisar u Berlinu. koji su od prvog dana bili upućeni u namjeravani puč Lorkovića i mnoge smo noći probdjeli razglabajući činjenice i tražeći rješenje. Mai 1941 zur Kenntnis der Nationalrepublikanischen Regierung Italiens gebracht hat. Na gornje je Vrančić odgovorio jednom kratkom izjavom. ……. g. 1. on nije sačuvao tekst hrvatske note. i s kojima se nama prieti. s. "Hrvatskoj Emigraciji". neka dade o svemu točan prikaz. kad su zatajili i poneki od starih ustaša. siječanj 1954.. što sam uspio o tom sastanku doznati direktno ili indirektno od prisutnih osoba. koji bi znali nešto reći o uroti Lorković-Vokić. koji su ga posjetili poslije Božića 1943. Nažalost. 33. wurde die Nationalrepublikanische Regierung Italiens sein Verbleiben der Kroatischen Gesandtschaft in Italien als unenvunscht betrachten. da bi oni kod saveznika mogli biti dobro primljeni. br. pa je i to jedan od razloga da ministar redarstva [Lorković] nije mogao pokrenuti niti jednog jedinog redarstvenika. br. Hrvatsko. rujna 1939. bittet die Italienische Botschaft die Kroatische Gesandtschaft. 47. imao interesa spriečiti. a. Kolekcija se dijeli u devet serija. dass sie die Note der Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien betreffend deren einseitige Nichtigkeitserklarung der Italienisch-Kroatischen Abkommen vom 18. Berlin. u vezi imenovanja Milivoja Kara-marka novim stožernikom Ustaškog sveučilišnog stožera. Vrančić je dao zapaliti 1941. 148 Ovom sastanku prisustvovalo je dosta osoba." [Vjekoslav Luburić]. Najmanje prava na takav postupak ima sam napadač. veljača 1956. 151 S. 1956.-2. da u tudjini ne potvrde. dass die Nationalrepublikanische Regierung Italiens die obenerwahnte Note ob ihrer Form und ihrer Inhaltes als unan-nehmbar betrachtet und sie entschieden zurückweist. koji poznajemo Lorkovića još iz emigracije. 11. Time će biti skinuto s dnevnog reda jedno težko pitanje. IV. (Treće izdanje. Hrvatska (Buenog Aires). 1957).. I u momentu. Pa kako je Vrančić bio i tu i tamo. a i ono. op. da su Casertanovi izvještaji već pristupačni nauci i da bi uskoro mogli biti objavljeni. s kojima raspolaže. Da Palazzo Venezia al Lago di Garda. ali ih nismo ubili. što se je poslie dogodilo. Neka nam dakle. general Skoliber stajao je kao hridina i sačuvao neokaljan stieg Redarstvenog Zbora. 149a Filippo Anfuso. dr. jer smo se bojali. da će krivcu njihovog tragičnog završetka moći suditi redoviti hrvatski sud.. General Skoliber bio je vjeran Poglavniku.-45. — Za podatke o Luburićevom članku vidi op. g. Milan Blažeković. der Gesandtschaft des Unabhangigen Staates Kroatien mitzuteilen. (203. kada su se temelji naše mlade države u godini 1944." Vjekoslav Vrančić. solite die Regierung des Unabhangigen Staates Kroatien in ihrer Haltung verharren. Originalni njemački tekst Anfusove note glasi: Ambasciata D'Italia L'Ambasciatore 14776 Die Italienische Botschaft beehrt sich. tadašnji tajnik hrvatskog poslanstva u Berlinu. Prema ovome bi se dalo zaključiti.. "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". III.. "Bitka na Lievča-Polju". "Luburićeve izmišljotine". i neka im Vrančić odgovori. Nov.. i zna za njihovu sudbinu. s.. bio obrana Vjekoslava Vrančića i slijedeći citat 147 stoji neposredno prije već navedenog: "U samom pak slučaju Lorković-Vokić. kako se vidi iz naslova. Drina [Madrid]. koje su ih nakon puštanja iz Lepoglave pregazile. a on neka kaže. Prvi svesci su izišli 1952. s. 118. Ima nas. IV. Kvaternik.146 Mussolinijeva pada. koje su ih snage pregazile. 150 E. koje su na životu u emigraciji Gornje je suština onog. Die Note wird beigeschlossen zuruckerstattet. Taj je članak. Mile Budak nekolicini hrvatskih sveučilištaraca. 168-69. Tako nas obtužuju. jer se protivu ustaštva dižu obtužbe. radi izdaje Lorkovića i par biednika iz njegove klike. 11. budući da su s njima imali vezu. pa ni onda. jer je nad njima bdio njihov glavni zapovjednik. prosinac 1953. X. da su preko Vrančića i kom.. .

VII. I.. da iskupi svoje obećanje iz 1953. s. donosi se jedan razgovor generala Glaise von Horstenau-a s mornaričkim kapetanom Tomićem o Lorković-Vokićevom puču. postavila je stanovita pitanja u vezi gornje afere gen. pa čak i Nijemcima. na koje je on odgovorio: "Najsposobniji zastupnik u HSS-u. br. br. te ga nisu upoznavali s pripremama za puč. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi".-32. "U obranu pok. Slobodna Riječ (Buenos Aires).. Taj drugi članak. Podaci u oba članka protuslove jedni drugima. o puču Lorković-Vokić. Vokić. izgleda pukovnik UDB-e. X. Učestvovao sam u pripremama Vokića i Lorkovića i u vezi afere. da se te Perićeve uspomene objave sada poslije njegove smrti. Luburić je kratko pisao o puču u osvrtu na članak Milana Martinovića. lipanj 1959. ideja i inicijativa puča pripisuje se četnicima. i 183. Spremnost (Sydney. ukoliko je njemu tok dogadjaja bio poznat. 10. s kojima raspolažem. od 6. piše o navodnoj izjavi generala Matije čanića o puču: ". g.148 U tri kratke bilješke Luburić je pokušao osobno ocrniti Milutina Jurčića. IX.. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1958. Kanada). Vlaho Raić objavio je kratku vijest. da su Lorković i Vokić napisali u Lepoglavi svoje uspomene o puču i da se original tih uspomena nalazi u emigraciji.. O puču je pisao Milan Martinović u dva već navedena članka. od 27. Augusta Košutića. nego da uništi hrvatske oružane snage. g. da su Lorković. 149 koji su trebali biti nosioci ove po komunistima smišljene intrige. [Miroslav Varoš] M. Vokića i Lorkovića: [Vjekoslav Luburić]. 48. 44. kojim raspolaže. Konačno. II. Danica (Chicago). da izazove oružani sukob izmedju njemačke i hrvatske vojske. 22. partizanima. Sigurno će o tome biti više govora u još neobjavljenim Glaiseovim memoarima. bez oznake izvora. Rim. a kojoj sam i ja pripadao. s. Baš zato što se je taj stožer najdulje zadržavao na otoku Visu. iz 1950. Nedavno je anonimni pisac iznio. 1.. Da je moja izjava istinita. da su Lorković. Danica (Chicago).. Sigurno su u svom pokušaju pravili ppgrješaka. pa i sami Vokić i Lorković. No. V. Mislili su. to je bilo u planu komunista. Oni koji nisu bili 'likvidirani' za vrieme Pavelićeve vladavine. g. 35. [L] Farolfi. 17. 'siva eminenca' stranke i vršitelj dužnosti tajnika u odsutnosti dra J. 248.. da je Stijepo Perić već 1945. br. tako da su samo djelomično uspjeli. "Vokić j Lorković u svijetlu istine". s.). iznio je neke nepoznate podatke o pregovorima Vokića sa zapadnim saveznicima. 1. Ante Štitića". na s. Ivo Omrčanin.. 1959.. 189. 29. Ovaj sukob trebao je poslužiti Titu ne da škodi Nijemcima ili koristi Saveznicima. napisao opširni izvještaj o puču. [Vjekoslav Luburić] M. g. [Vlaho Raić]. novije povijesti". 8. V.. I. 45. i 19. i 5. V. Dinko Šuljak: "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje". br. br.-17... . da se radi o solidnim vezama sa Englezima i Amerikancima.. U tu akciju upleten je bio i sam dr. 2. Onda bih i ja iznio i druge podatke.. "Svjetli ]ik Ivanka Farolfia (Povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene)".. Da bi se izvršile pripreme za jedan takav sukob. g. da ubojica Vokića i Lorkovića živi u emigraciji. Konačno. Zatim dr. dok bi u protivnom slučaju mogao uživati anglo-američku zaštitu. objavljena u Kalendaru Hrvatskog Glasa 1955. Grupa rimskih prijatelja gen. i da bi jedino uspjeh toga plana bio mogao osigurati opstanak hrvatske države poslije rata. 1956. koji (kao poliglota i sa savršenim poznavanjem njemačkog jezika) — od prvog dana dolaska Nijemaca u Hrvatsku ulazi u njihovu službu! U toku 1943.-54. sv.. da Tomašić i Farolfi nisu vjerovali u Košutićeve političke sposobnosti. bili 'likvidirani'. koji su na taj način mogli neodkriveni svoje osnove provoditi. 131.-3. Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 3. koji je i sam Višanin. jer su samo stanoviti domobranski častnici.. te je kasnije Tito 'likvidirao'. Da to spriječe i nadju ispriku za podpunu okupaciju Hrvatske. da se to može jedino postići. dokazom je.. domobranski general Matija Čanić. Ć. a za drugi od ing. 40. br. to su rodoljubi Vokić i Lorković povjerovali. "Pogledi". 1960. Bilo bi vrijedno. od 9. 36. Kako je Farolfi u našim političkim krugovima slovio kao anglofil i perfektno govorio engleski.. koje su bile u to doba jedina efektivna zapreka njegovim kombinacijama. Blaško štitić osvrnuo se je na prvi Martinovićev članak i iznio neke nove podatke. U knjizi: Gustav Stockelle. Danica (Chicago)." Miroslav Avdić. g. XI. 26. "Krive 'Uspomene iz velikog doba' ". Podaci za prvi članak potječu od Stijepe Perića. Danas ima na životu vrlo malo izravnih sudionika u toj akciji. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). O puču je pisao. Jeronim." Na Avdićev članak osvrnuo se je Vlaho Raić. Blaško Štitić. i 1956. da od dana izlaska iz domovine do danas mijenjam boravište i ime. Farolfi i Tomašić bili u prvom redu hrvatski rodoljubi i željeli sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Evropi. Kako se iz naprijed navedenog vidi. neka posluži to.. g. to im je bilo lako uhvatiti vezu s Lorkovićem i Vokićem preko Farolfia.. Vom Ende zum Anfang. Hrvatska javnost trebala bi posvetiti posebnu brigu razsvjetljavanju ovoga dogodjaja. Pisac tvrdi. "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?". Australija).). Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu.-191. 1949. U domovini je Mato Rajković. XVII. i objavi svoje uspomene i dokumentarni materijal. Rodoljubna dužnost nalaže Vjekoslavu Luburiću. Marijan Nikšić. inscenirali su preko svog agenta Farolfi-a 'puč Vokić-Lorković'. 8. 1958. piše. Omrčanina. g. 1955. ali izgleda. 10. "Iz Erine torbe: Vokićeva ministarstva i grofice. Moje je mišljenje. (1950.. 1945. Farolfi i ostali bili ubijeni kod Krapine prema osobnom Pavelićevom nalogu. želeći je proglasiti protektoratom.. Stvari se nisu ipak odvijale onako kako su to komunisti željeli. naveden u našoj op. ako se hrvatska država na vrijeme ukopča medju zapadne savezničke države i konac rata dočeka na pobjedničkoj strani. kao jedan od važnijih protagonista bio maknut sa položaja i zatvoren. Nisam imao u rukama članak g. da bi Hrvatska mogla prekinuti ugovore s Njemačkom i razoružati njemačku vojsku na području Hrvatske. "Jedna epizoda iz hrv. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?". g. 1. 28.-185. da je "Tito došao na sotonsku misao. 31. g. studeni 1959. Tomašić. 24. br. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". Poznato mi je. V. .. čanića. 15.glavni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga za vrijeme ministra Vokića. Hrvatska Misao (Buenos Aires). X. Nijemci su naslućivali. braneći Farolfia.. Vokić.. da je njihov politički plan bio jedini ispravan u ondašnjoj situaciji. "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika".. g. XI.. čaniću... poslužio se je Tito članovima britanskog izaslanstva kod svoga stožera. 25. Sv. Drina [Madrid]. "II 'putsch' croato nel 1944". pored već spomenute Mačekove tvrdnje.. Miroslav Varoš. br.. 113. VI. Krnjevića bio je R. 43. od 13. Y. Taj je izvještaj ostao u rukopisu i nisam ga imao prilike čitati. izgleda prema podacima Branka Rukavine. br. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten (Graz: Verlag Ulrich Moser.. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). Vlaho Raić. veljača 1950. Slobodna Riječ (Buenos Aires).. Pavelić. objavio o puču deset članaka. veljača 1955.

te nastavak serije D bit će prepuštene na izdavanje Nijemcima.. s. Danica (Chicago).). 5. u Austriji. engleskog izdanja. (4) Lothar Rendulic. 156 F. 520. Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom. Baden-Baden: Imprimerie Nationale.. s. Serie D. svibnja 1945. koja imam pri ruci: (1) Gustav Stockelle. VIII. 1956. kojemu na žalost ne znam imena. Prosinca 1946. 160 Tako je Maček pričao Singeru. pisac ovih redaka živio je u logoru Waidmansdorfu A. bojnik Matković možda ne bi bio ni postao ustašom. svibnja rano ujutro donio odluku. po naredbi bojnika Matkovića. 1. odlučniji su se razbježali po šumama. Sehmidt-Richberg bio je glavar stožera generala Lohra. počela je izlaziti serija D. još iz gimnazijskih dana u Šibeniku. koji je ostao na rodnoj grudi u Filipjakovu kod Biograda na moru. a množtvo je palo bezpomoćno u ruke partizanskih krvnika". da su pali u savezničke ruke 773 svežnja spisa njemačke diplomatske misije u Zagrebu 1921. Odatle su uzeti gornji podaci. da su pregovarali s Englezima profesor Crljen i general Herenčić. na 8. 10 svezaka. . Vidi op. Cijele serije A i B. Stockelle je bio ataše za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. 44. Tako je u prošlom ratu bila uništena muška loza jedne rodoljubne hrvatske obitelji. On je bio ugušen na spavanju od jednog Luburićevog vojničara. Nato je Pavelić 8.1933. Heidelberg: Scharnhorst Buchkamerad« schaft. To Karamarku ipak nije spasilo život. Sonderauftrag Siidost 1940-1945. 39. jer je još uvijek suvremeno i važno. Mladjeg njegovog brata. Die Operationen der Heeresgruppe E von Gtiechenland bis zu den Alpen. Dapače. Jedan informativan članak o Bleiburgu.150 153 Na ovoj liniji bio je zagušen u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu Milivoj Karamarko na 29. — To je jedno od najvrednijih Kvaternikovih djela i zaslužilo bi da bude ponovno objavljeno. Iz sveska I. Bauer u tom članku tvrdi.-1944. Otvoreno pismo dru. 1183. B. od 31. 1861. C. do 1945. 1937-1945. Dva dana kasnije bio je utamničen. g. 1949-1957. From the Archives of the German Foreign Ministrv. 157 Danijel Crljen je kratko spomenuo bleiburške pregovore u svom članku.) pregovaram s engleskim generalom. 1955. Serija C izići će u šest svezaka u engleskom prijevodu i njemačkom originalu i obuhvatiti razdoblje od 30. U toj seriji izići će još samo tri sveska u engleskom prijevodu obuhvatajući razdoblje do konca 1941. bit će prikazani u svim pojedinostima". 159 Ovdje navodim podatke o četiri takva djela. da li je Karamarko sudjelovao u puču. U tom pismu kaže: "Ja sam još s jednini hrvatskim generalom imao tragičnu dužnost da u ime izbjeglica kolone (sama ta kolona bila je duga 40—60 km. ral Vjekpslav Luburić bio imenovan zapovjednikom hrvatske vojske i njenog povlačenja. Bojnik Matković bio je stari Karamarkov znanac i prijatelj.. do lipnja 1944. U tom je članku napisao: "Nije ovo zgoda za detaljniji prikaz pregovora. Dragojlov. Istragu protiv njega vodio je Ante Štitić. tajniku Hrvatske Seljačke Stranke u Londonu. Graz: Verlag Ulrich Moser. a djelomično i Splitu. koji je tada bio u Rogaškoj Slatini. Od te serije do sada je izišlo 10 svezaka. Poslije rata još je bila živa Karamarkova majka i njezina jedinica kćerka. Crljen je napisao. o njemačkoj kapitulaciji i položio natrag u njegove ruke zapovjedništvo hrvatske vojske. da utvrdimo modalitete naše predaje. koji obuhvataju razdoblje do 31.. da je general Lohr u noći od 7. 154 Eugen Kvaternik. Pisac ovih redaka bio je Karamarkov školski kolega i prijatelj. Milivoj Karamarko bio je duša nacionalističko-ustaškog gibanja na srednjim školama u Šibeniku.-1937. O Karamarkovom slučaj^ trebat će pisati jednom mnogo opširnije. 158 Arhiv njemačkog ministarstva vanjskih poslova pao je na koncu II. vidi se. objavio je Ernest Bauer: "Predaja hrv. jer je bio svijestan Hrvat i nije htio otići ni u partizane niti se pridružiti talijanskim dobrovoljcima. piše. saobćio 151 nam je. IX. 10 svezaka. 1940. da su Englezi i Amerikanci izmijenili svoj početni plan. U njegovu su nam prisustvu dva partizanska podpukovnika — politička komesara (jedan Srbin. On je sedmi razred gimnazije 1939.. Pokolj hrvatske vojske 1945 (Chicaso. Wels. Taj čovjek. D. do 26. 78 ss. 29. svjetskog rata u ruke Englezima i Amerikancima. srpanj 1956. vojske pred Bleiburgom 15. Matu. Dokumenti su takodjer istovremeno bili objavljeni u njemačkom originalu u Zapadnoj Njemačkoj. Vom Ende zum Anfang. Gekampftgesiegt-ffeachlaaen. da se povlačenje hrvatske vojske nastavi u pravcu Koruške i da se vojska preda s oružjem Englezima. strijeljali su Talijani. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. s. Sviežčić I. koji je tamo bio prisutan. koji je iz Klagenfurta dožao u gradić Bleiburg (tu smo se sreli s prvom engleskom jedinicom nakon dva ljuta okršaja s partizanima u sjevernoj Sloveniji). Iz predgovora svesku X. Kad sredim svoje bilješke i uspomene. br. Tu je upoznao Ljubu Miloša. Bibliografski podaci njemačkog i engleskog izdanja serije D jesu slijedeći: Akten zuf deutschen Aitsivartiffen Politik. koja obuhvaća razdoblje 1937. br. Poslije provedene istrage Štitić je zapisnički utvrdio. danoj piscu u logoru Waidmansdorf A. — Prema obavijesti jednog višeg hrvatskog časnika. na temelju podataka Vuka baruna Steeb-a. polazio u Splitu. br. da engleska vojska ne prima našu predaju. nastojeći raščistiti pitanje. a nikako partizanima. u 23. Munchen: Verlag "Welsermuhr. 79. 1937^1945. da nije bilo Karamarka. Jurju Krnjeviću. Documents on German Foreign Policy 1918-1945. travnja 1945. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda. Započeli su zajedno polaziti šibensku gimnaziju u rujnu 1933. 1960. Miloš mu je ispričao gornje podatke o Luburiću. X. u četiri serije: A. da se moramo svi predati partizanima i da njegovo oružje (engleski su nas tenkovi bili već opkolili) stoji partizanima na raspolaganju za naše razoružanje. Series D. Oni su odlučili objaviti njemačke diplomatske dokumente od 1918.. (2) Erich SchmidtRichberg. a da svoje obećanje nije iskupio. 7. koje je nedavno djelomično objavljeno. Gottingen: Musterschmidt Verlag. 1951. 1949. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". Danica (Chicago). 1949. Der Endkampf auf dem Balkan. Oton Knezović.. koji se je krio pod imenom Marković. 155 Od 30.00 sata. engleskom prijevodu u Washingtonu i francuskom prijevodu u Parizu. da imamo sat vremena za bezuslovnu predaju ciele kolone! Kad je to nakon našeg povratka saobćeno zapovjednicima vojnih jedinica.". (3) Herman Neubacher.. da Karamarko nije sudjelovao u puču. od 29.-1944. Godine 1949. Kara-markp je bio skinut s dužnosti stožernika Ustaškog sveučilišnog stožera nekoliko dana prije Božića 1944. 1945. neposredno poslije hrvatske katastrofe. 1950-1968. 31. VIII. Bericht eines fliegenden Diplomaten.-40. cit. vidi se. u Klagenfurtu. a drugi Slovenac) saobćila. serije D. tom je zgodom gene. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. 1957. Washington: Government Printing Office. g. op. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. svibnja obavijestio telefonski Pavelića. V. Rendulic je bio zapovjednik njemačke vojske u NDH i jednom dijelu Balkana od kolovoza 1943.-1945. Klagenfurt. Prošlo je već deset godina. god. te 28 svežnjeva tajnih spisa iste misije 1940.

kad bi namještala na tim prugama u Hrvatskoj činovnike samo Slovence. (Beograd: Kultura 1950." Martinović je taj članak napisao na temelju osobnih podataka samoga Košutića. br. N. 1. Hrvatska Riječ (Belgija).. 163b Ibidem. Ta će se knjiga unaprijed navoditi kao Zbornik U/2. U Zbornik II/2 ta se osoba jednostavno spominje kao N. 1958.. . s. prema pisanju bivšeg partizanskog podpukovnika i komesara Titove prateće brigade Adila Zulfikarpašića: "Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje. 169 Zbornik II/2. br. Prilozi za biografiju (Zagreb: Kultura.. prospekte. 25.. istarske željeznice spadaju pod ljubljansku direkciju.). Uz već spomenuto Lorkovićevo djelo.). To je dovelo i do nezadovoljstva aktivista Srba u Hrvatskoj. Prvo. s. 85. 163 Rodoljub Čolaković. s.). 164 Ovi su podaci uzeti iz dokumenata objavljenih u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaikom ratu jugoslavenskih naroda. 172 Mile Milatović. studeni-prosinac. do 27. Pri tom smo se rukovodili: da zadovoljava polit. 3.' [Točke u originalu. koji je u ono vrijeme obišao Hrvatsku: 'Radi se u prvom redu o tome da u Hrvatskoj stvari neće ići dobro sve dokle god je Andrija Hebrang sekretar CK KP Hrvatske. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi (Zagreb: Jug. bez ikakve pobliže oznake. koja upravlja željezničkim prugama u hrvatskoj Istri od Buzeta do Pule i od Kanfanara do Rovinja (od 1945-1957). s.). Rezultat bi bio isti. da pretstavlja jednu stalnu tendenciju ka slabljenju povezivanja Hrvatske s Jugoslavijom. izmedju ostalog. god. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja (Beograd: Kultura. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". 177 Na pr.. Dok. Javite da li se s tim slažete".. 47. s. Dok. odnosno Grigor Vitez. kod Andrije Hebranga na svakom učinjenom koraku izbija na dan hrvatski nacionalistički uklon. to je standardno djelo za upoznavanje hrvatske problematike.: Dokumenti Vrhovnog štaba. Treće izdanje). 179 Ovakvo je bilo stanje u tom pogledu 1952. Izgradnja nove Jugoslavije. Zbornik II/2. j. 165 Ta je epizoda ukratko spomenuta i osoba označena pseudonimom" Vazduh" u knjizi: Mile Milatović. 42. 21. "neki visoki engleski krugovi bili su došli na misao da nekako oslobode dra Mačka iz ustaških ruku u proljeće 1943... prekd koje je KPJ održavala vezu l Komin ternom. Ima u tome pogledu i konkretnih momenata koji to dokazuju.-2. rit. direktori dvaju najvažnijih nakladnih poduzeća u Zagrebu: "školske knjige" i "Mladosti" su Srbi Branko Žutić. 1957.. Tajne 'Kabineta u sjeni'. cit. Vidi op. Taj stav bio je šovinistički. br. koje su mu pripisivali protivnici. 42.. Ovako blago kori slovensku politiku u tom pogledu dr. 175 Ibid. i stvorile u Partiji nezdravu atmosferu. 170 Vladimir Popović Titu. XI. kao srpska stvar — i taj se komunizam . kakav je ikad osjetio hrvatski narod. Tom II. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". Hebrang je imao ne samo 153 nepravilan odnos prema drugim rukovodećim članovima CK nego je imao nepravilan stav prema Srbima u Hrvatskoj. br. 155. t. kada se Hebrang vratio iz logora i postao sekretar CK KPH. cit.. 42." Josip Broz Tito. op. 176 Usporedi: Adi] Zulfikarpašić. 167 Zbornik II/2. Na vrhu HSS-a bili su se okupili pravi pravcati gangsteri. s.. 168 Vjekoslav Vrančić. 163a Ibidem. odnosno sve doklegod se on uopće bude tamo nalazio. XII.. 162 Ovako je navodno pisao Košutić ZAVNOH-u 1944. X. VII. op." Vjesnik u srijedu (Zagreb) od 15. 6.152 160a Prema pisanju Ilije Jukića. I. korupcionaši i fiškalčine najgoreg kalibra. 1948.. Zagreb. "Prošlost na optuženičkoj klupi. tako da je CK KPJ riješio da skine Hebranga i da ga uopće ukloni iz Hrvatske. 174 Svi su brojčani podaci uzeti iz Konačni rezultati. 178 Zbog nepovezanosti željeznica Istarske Hrvatske s Rijekom. Podaci su prema Ko je ko u Jugoslaviji (Beograd. 84... I. g. rujna.. 1959." Taj je citat naveden u članku: M.. 1948. g. 29." Zvonimir Jelinović. Jelinovićevo djelo vrlo je važno i uz problem željeznica raspravlja sve bitne hrvatske ekonomske probleme. knjiga 2. Herakovićev izvještaj objavljen je u tom članku s.. br. 1941.] Takve i druge greške ispoljavale su se u Hrvatskoj. s. 1951. a pored toga Mrtvac se više nije mogao održavati u Zgb-u. 113. XIV. 29. iako su u tom izdanju pseudonimi redovito razjašnjeni. 383. i lično se bogatili. Oni su bili došli do zaključka da bi im u tom času jedino on omogućio rasplesti svu onu strašnu situaciju koja je vladala na terenu doma i u vladi u Londonu. s. III. primjenjivala dosljedno ista sredstva kao nekad austrijskonjemačka uprava.. 1952. Vidi op. s. piše Centralnom komitetu. odnosno N..). pojedince i društvo. i da bude Hrvat.M. Ovakva Mačekova politika podrovala je zdravi moral i pripremila teren najcrnjoj reakciji i najgrubljem teroru. 166 Ovo je vidljivo iz dokumenata objavljenih u Zborniku II/2. Vazduh. — Tito je na Petom kongresu KPJ u Beogradu 21. Mijo Mirković: "Ne bi bilo dobro. s. 1. 1955. Bosanski Pogledi (Beč). a još više to dokazuje činjenica da u Hrvatskoj neprekidno imamo posla sa istim negativnim elementima. Vladimir Dedijer.Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954 (Buenos Aires). — Taj sukob morao je izbiti prije 25. Oni su pod Mačekovin okriljem pljačkali i sela i grad. s. od 20. 36. N. 171 Tako mi je pričao Ljubo Miloš u ljeti 1945. 1959. čitav njegov mentalitet i njegov karakter je takav.. komesara Glavnog štaba Hrvatske. rujna kasno u noći i odletio u Moskvu na sastanak sa Staljinom. naprotiv odlučno su demantirane sve tvrdnje. drug Kardelj. 1957. 1947. Bekić. Vucković . op. Akademija. U toj knjizi doneseni su Titovi govori i izjave od 15. 25. 257.odredili smo Mrtvaca [Vladimira Bakarića] za polit. 36.-42. 173 [Adil Zulfikarpašić]..: ". bio je operator komunističke radio postaje u Vrapcu kod Zagreba. 9. 1953. VII. predgovor Mije Mirkovića. op. iz naše op.: "Maček je bio slab vodja. s. plakate samo Slovenije i samo na slovenskom. siječanj-veljača. cit. op. stvarala se prilično nezdrava situacija. kad kaže: "Za vrijeme rata ovaj partizanski pokret nije pokazivao komunističkih znakova.. 115. Josip Broz Tito. ako bi Uprava željeznica u Ljubljani. izlagala na stanicama slike. 77. Slučaj Andrije Hebranga (Beograd: Kultura. vijala na stanicama samo slovenske zastave." 161 Tako ga bar interpretira Milan Martinović. s. da je komunistički i protunarodni. Trebalo bi biti poznato svakom našem političaru i javnom radniku.-37. uglavnom. 14... "Bosna i Hercegovina u svijetlu staturističkih podataka". Evo šta. jer je Tito napustio Vis sovjetskim avionom 21. 74-81. rekao o Hebrangu slijedeće: "U Hrvatskoj. u opaski 37. jer se okružio beskičmenim i nepoštenim suradnicima. s. XVII. 1. op. šteta za bratsvo i jedinstvo nenadoknadiva..

(4. Zulfikarpašić je na temelju svog ratnog i poslijeratnog iskustva došao do zaključka. komandant Armije Apostolski Mihajlo. Zemunu. Iz ovog se vidi. V. g. br. organizacijski sekretar Mijatović Cvijetin. Milatoviću..154 održava pomoću vojske. jer izvještaj počinje: "Ustaše. 377. d. 8. da je Andrija Hebrang počinio samoubojstvo. 194. i 18. Objavljen je još jedan faksimile zapisnika "VI redovite sjednice uprav. Onda se ne bi moglo više pisati propagandistički.). pa Čak Dubrovniku i Rijeci sekretari kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. opredijelio kao Hrvat. 191 Tako Bogdanov pišući o Friedjungovom procesu uopće ne pozna kolekciju diplomatskih dokumenata austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova objavljenu izmedju dva svjetska rata u Beču. Gospiću. i s. koji služe u Jasenovcu pričaju. 185 Emin Batlak. načelnik štaba general-lajtnant Mile Kalibarda. Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra. (Denholme.). "Jedan otvoren i iskren razgovor sa Hrvatima". Faksimile tog izvještaja potvrdjuje Hebrangovu obranu. a šef UDB-e je Kovačević Brana. nenaučno. 1955. Glas Kanadskih Srba (Windsor. kojeg je poslao iz zatvora o životu u Jasenovcu. g. N.). Hebrang je tvrdio. 231. a šef UDB-e je Bajić Slobodan. da je bio članom Jugoslavenskog sokola. da nije bio zatočen u Jasenovcu. (1960. u faksimilu. 183 Vlaho A. odbora H. XI. rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako redom svi Srbi. a ne u 1959. Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar. komandant KNOJ-a Zekić Miloš. br. odnosno Kominformom.. milicije i UDB-e. 1945. a tjeraju u laž pisca. jer je bio "ustaški agent". Prvi deo (Beograd: Državni Izdavački Zavod Jugoslavije. IX. 43. 1393.-18.. VI. I." Vjersko-kulturna zajednica europskih muslimana u Argentini — Informativni Bilten (Buenos Aires). odijeljenu od Srbije. Bijeljini.).. g. XI. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije. 61. u Tuzli Gavrić Mitar. ožujka i br. Nada Klaić predaje hrvatsku srednjevjekovnu povijest. u Mostaru Gagović Sveto. i t. službeni glasnik Središnjeg odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji (Pariz). Mačeka (Buenos Aires: Piščeva naklada.. Foči. 433 West 48 Street. 182 P. 19. da bude lakše pristupačan javnosti. jer je branio hrvatske interese. sokola u Suhopolju održane dne 7. 4. šef UDB-e i ministar unutrašnjih poslova Danilović Uglješa. ne pokušava odgovoriti.). Rudi Kolak.... što umirem od srpske komunističke ruke.: Vladimir Dedijer. u Banjoj Luci Voja Ilić.. XI. . Milatović je nastojao dokazati. Zenici. 1959. s. 5... g. objavivši faksimile dokumenata.Y. Osijeku. predsjednik 'skupštine' Vlado šegrt. 188 Moja je adresa: Jerome Jareb. 1919. br.". travanj 1959. 21. op. V. od 1. 187a Islam. Rogatici. Kanada). 186 "Osnovan je 'Središnji odbor bosansko-hercegovačkih muslimana u emigraciji'. Sekretar partije za Krajinu je Stojnić Velja.. cit. 31. Hrvatski Glas (Winnipeg. 406. ne govori o tajnom Vasićevom procesu u Beogradu. 4. javni tužioc Boro Popović. IX. generalni sekretar vlade Mastalović Novak (pravoslavni pop iz Gacka). 18." (s. cit. A. 155 piše: "Zapisnik V redovite sjednice SHS sokola u Suhopolju držane 18. II. 189 Enciklopedija Jugoslavije. u kojima su odlučni faktori u većini Srbi. 13 muslimani i katolici od kojih se je samo jedan. komandant KNOJ-a general Brajović Petar i komandant milicije general Kovačević Stevo. 1. dokaz njegove osobne tragedije: "žao mi je samo jedno. da je Hrvatski Sokol u razdoblju izmedju 7..). a Hebrang je tvrdio. 183a Vekoslav Farkaš. koji je bio posljedica Friedjungovog procesa. a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su Srbi. Spomenica Društva bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. op. na s. "Razgovor s dr. Medjutim. Rumi. Dnevnik. proglasio je. Raić. Kanada). 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi. br. s. Krnjevićem". Hrvatski Glas (Winnipeg. 24. na dva mjesta. da je Hebrangu upisano kao otežavajuća okolnost njegovo možebitno članstvo u Hrvatskom Sokolu 1919. 256. s. 45. tko je i zašto falsificirao dokumente. sama činjenica. Komandant Armije u Zagrebu je Srbin general-lajtnant Milan Kuprešanin.. Slavonskom Brodu. od 18 IX 1919 godine" (s. Jajcu. za istočnu Bosnu Novaković Gjuro i Predja Savo. Taj je Zulfikarpašićev članak vrlo vrijedan i trebalo bi ga ponovno objaviti u nekom hrvatskom listu. potrebno je objaviti beogradske odnosno srpske izvore. veljača 1950. Izdavač knjige podvalio je piscu. od 2. 184 V. da je Hebrang bio članom Hrvatskog sokola u Suhopolju 1919. (Zagreb. sekretar partije za Hercegovinu je Papić Radovan.. U tekstu knjige Milatović citira zapisnik "sednice 'Hrvatskog sokola' u Suhopolju." (s. III. II. Kanada).. od 13. op. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante.—10. s. a 12 komesare Srbe. 17. 190 Na toj katedri docent dr. a cijela knjiga je napisana o Hebrangovom "ustaškom" grijeha. 1952. da je potrebno obnoviti samostalnu hrvatsku državu. predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH' Božo Cikota. i da je brojenje sjednica počelo od početka. Od članova CK KP BH 61 su Srbi. sv. svibnja. politički 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar.).. s. Hebrangove veze s Moskvom.. kao da smo još u 1918.). g. g. 1955. 2. 1958.. Raić. 1919. Da bi se razjasnilo cijelo ovo pitanje.. u knjizi su tek letimično spomenute dva put (s. promijenio svoje ime u SHS Sokol.). od 3. komandant milicije Kosorić Obren. New York 36. su isključivo Srbi.-8. br. odnosno.. kao i u Travniku. br." [Adil Zulfikarpašić] Aziz čengić. 1919. 142. 193. Prijedoru. br. Takodjer u Karlovcu. V. Bihaću. "Islednik" donosi i Hebrangove riječi. Engleska: Glavni odbor Društva bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. Bez obzira na ovo Milatovićevo iskrivljivanje.). U sve četiri oblasti na koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao šefovi UDB-e i sekretari partija sjede isključivo Srbi. 2.. 187 Važno saopćenje" ibidem. sv.-20. koji potvrdjuju Hebrangovu obranu. Sekretari gradskih komiteta komunističke partije u Sarajevu Rato Dugonjić. s. Hebrangov "islednik". kao što su već objavljeni oni austrijski.).. 180 Mile Milatović. "Za volju istine". Iz cijele te knjige vidljivo je. 1958. većinom seljački sinovi." (s..). Mitrovici. dokazuje kakvim je duhom bila vodjena istraga protiv njega. od 15. a Milatović je nastojao dokazati obratno s Hebrangovim izvještajem. 1950. 632. da je Hebrang stradao. 195. 75 posto 'sekretara' općinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (isključivo seljaci). — O kongresu u Münchenu pisao je dosta opširno mjesečni list Hrvatska Država (München). Brčkom. ur. Komandant KOS-a general Drakulić Veljko (KOS — kontraobavještajna služba). 1955.. 3. 78 posto milicionera u 'Narodnoj Republici Hrvatskoj'. listopad 1959. za Centralnu Bosnu Grk Dušan i Djurašković Djuras. S. 11. Glini.. s. 181 Tako je Ranković pričao Dedijeru u svibnju 1942.

i XIII. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. ili ih je preuzeo iz drugih izdanja. tek je prvi korak k jednoj konačnoj bibliografiji hrvatske povijesti od 1895. Oesterreich-Ungarn Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. Ko je ko u Jugoslaviji.156 157 B I B L I O G R A F I J A Enciklopedija Jugoslavije. Isto tako kao i rasprava. 3 sveska. a ne abecedni red naslova. 1935-1939. odnosno članka. Processo Graziani. Ministarstvo vanjskih poslova.. Regarding the Religious Persecutions and True.-1958. Kod pisaca.-1958. deveta serija. 9 svezaka. 1945. Naime mnoge je od njih ponovno čitao i neke naveo u opaskama. te. Leading Statesmen and Religious Leaders.] Njemačka. Hrvatski Oslobodilački Pokret 1929-1959. Ivan Stipanović. 1 svezak. Documents on British Foreign Policy 19191939. 1959. Možda bi u konačnoj bibliografiji kod svakog bibliografskog uneska trebalo staviti kratku bilješku o karakteru dotičnog djela. slijedeća bibliografija. moglo se je te bibliografske odjeljke popuniti brojnim člancima. 7 svezaka. šesta serija. 1933. 1937-1945. 19391943. 1 svezak. druga serija.914-1918. Takodjer kod konačne bibliografije uz sadašnju trostruku podjelu trebalo bi unutar odjeljaka: knjiga i brošura. odnosno članke. Ohio: Croatian National Council of North America. političkim i kulturnim predstavnicima. naklade i tiskare]. Ministarstvo vanjskih poslova. Beograd: "Sedma sila". do danas. Italija. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine. mjesta. te članaka i periodičnih izdanja pisac je upotrebio direktno ili indirektno kod pisanja ove rasprave. Buenos Aires: Izdanje Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. [Chicago. Zadru i Rijeci. tisku i svima humanim i pravdoljubivim gradjanima civiliziranih država". IX. Knjige. 1929-1938. Peta serija. te austrijsku i madjarsku političku i povijesnu literaturu. Bio je upućen: "Ligi Naroda. BadenBaden: Imprimerie Nationale. Sarajevu. 10 svezaka. talijanskom i francuskom jeziku. te članaka. Il processo Roatta. koji imaju više djela. Msgr. ove rasprave. Beograd: Savezni zavod za statistiku. Kod konačne bibliografije trebat će uzeti u obzir takodjer i hrvatske novine. odnosno sekundarne izvore. Engleska. Radi lakše orijentacije. Hrvatsko Antunovo. nego ih unosi prema sjećanju. Aus dem Archiv des deutschen Auswartigen Amtes. Submitted by the Croatian Catholic Clergy of the United States of America and other Parts of the Free World. 19221935. Akten zur deutschen Auswärtigen Politik. Anonimna djela i članci. Vidi opasku 158. Dokumenti. pisac nije imao sada na raspolaganju. 1919-1929. 1950.1958. kojima predhodi *. Status of Croatia and its People Together with the Historioal Syno-psis of their Struggle for Independence and National Freedom. 1951. Zagreb: Leksikografski Zavod FNRJ. odnosno članaka. I documenti diplomatici italiani. Napad na dra Antu Pavelića. Prva serija. A-HIDJ. Budući da je ova rasprava i bibliografija pisana u emigraciji.-1950. koja se odnosi na razdoblje 1895. Serie D. Publists and News Agencies. 1938-1939. jer ih je pisac čitao u vrijeme njihovog izlaska. Ministarstvo vanjskih poslova. u odjeljku b) i c) zabilježeni su većinom članci i periodična izdanja objavljena od Hrvata emigranata. napraviti još dalju podjelu na primarne. prema tome. osma serija.-1930. objavljenim u hrvatskim domovinskim časopisima. njemačkom. treća serija. 3 sveska. 1948. [Bez oznake pisca. Beč: Oesterreichische Bundesverlag. koje je moguće dobiti jedino u Zagrebu. 2 sveska. državnicima. U ovu bibliografiju unesen je priličan broj knjiga na engleskom. novinsko-izdavačko preduzeće. Većinu zabilježenih knjiga i brošura. 3 sveska. Rim: Donatello de Luigi. sedma serija. 1955. I documenti. koje donose bilo kakve podatke vrijedne za hrvatsku politiku. 1952-1959. Ivan Krešić i Milan Billich.-1918. ukoliko im pisac nije mogao biti ustanovljen. 1946. . A) Knjige i brošure Austro-Ugarska. Kod konačne bibliografije trebalo bi pažljivo pregledati sve knjige o prvom i drugom svjetskom ratu. podatke o njima treba uzeti s rezervom. Kuzma Kuharić. Youngstown. jer priličan broj kompletnih časopisa izišlih u Hrvatskoj posjeduju biblioteke a New Yorku i Washingtonu. 1918-1922. Da je bilo više vremena. Ostali dio indirektna je pripomogao stvaranju piščevih zaključaka i formiranju njegovog mišljenja. Kod nekih unesaka stavljana je kratka bilješka radi lakše orijentacije. 1957. Memorandum su potpisali 20. ove rasprave. svesci XII. svima vladama. Majesty's Stationery Office. 9 svezaka. bibliografija je podijeljena u tri dijela: a) knjige i brošure. Memorandum to Various Govermnents. te kolekcije dokumenata doneseni su na početku odnosnog odjeljka abecednim redom. Memorandum. 1954. 1933. Rim: La Libreria dello Stato. b) članci i c) periodična izdanja. 1929. Rim: Ruffolo. 8 svezaka. 1. Knjiga IX: Stanovništvo po narodnosti. Vidi opasku 147. 1954. Splitu. upotrijebljena je kronologija objavljivanja. London: H.

Likovi i pokreti. Dino. Anton P. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. 3 sveska. —. 1959. 1958. M. New York: Harper & Brothers. 1954. Tom I. —. Washington: Government Printing Office. Am Rande des Abgrundes. New York: New York Universitv Press. 1942. Vidi opasku 129. ur. Buenos Aires: Naklada vlastita. ove rasprave. [Bologna]: Cappelli. 1957. Spomenica Društva Bosansko-hercegovačkih i sandzačkih Hrvata muslimana (10. Ivo i Viktor Vida. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda. Pavelić. Italy in the Second JVorld War. izdanje. tom IV. Pompeo. Historijska uloga društvenih klasa u rješavanju južnoslavenskog nacionalnog pitanja. 1932. Soldat im alten Oesterreich. London: His Majestv's Stationery office. Beograd: Izdanje Sedme Sile. Badoglio. 7 tomova u 80 knjiga. Ustav Ustaše. 1948. ove rasprave. fatti. Sovjetski Savez. Stalin's Corespondence with Churchill Atlee. 1939. Harold. 21 knjiga.: Borbe u Hrvatskoj. tom VI. M[iloš]. Memorie di un ambasciatore. 4. * Aloisi. Louis. Von Lenin bis Truman. Rim: Atlantica. 1943. Giuseppe. i Clement S. II. 12. A Symposium by seventeen Croatian Writers. Carl von. Dictators Face to Face. 1957. 1946. 1949. Londonska naklada sovjetskog službenog izdanja na engleskom iz 1957. A report to the Combined Chiefs of Staff by the Supreme allied commander Mediterranean Field-Marshal the Viscount Alexander of Tunis. 1950. Department of State. 1928. Milan: Vitagliano. Filippo.]. Od prvih stranačkih grupiranja do 1918. Vaso. Vojvodini i Sandžaku. 1955. 6 knjiga i tom VII: Borbe u Makedoniji. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. cose. —. Erinnerungen aus meinem Leben. Giuseppe. Beograd: Vojnoistoriski institut Jugoslovenske narodne armije. 1955. Milan: Garzanti. šesto poglavlje govori o Hrvatskoj. 8 knjiga. 1955. 1949. tom III.158 Propis o ustaškoj disciplini. Die Auswdrtige Politik Serbiens (19031914). Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške "NDH". urednici.: Borbe u Crnoj Gori. — 10.: Dokumenti Vrhovnog štaba. The Croat Nations in the Struggle for Freedom and Independence. [Bogičević] Bogitschevitsch. 1955. Živa prošlost. 0 generalu Roatti. Rim: Tipografia del Senato. Bruno. [Winnipeg. 6 knjiga. 1946. . Paris Peace Conference 1919. Bastianini. Denholme. Ministarstvo vanjskih poslova.: Borbe u Bosni i Hercegovini. Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika. 1932. 1958. 1954.: Borbe u Srbiji. Bardolff. knjige Rada Jugoslavenske Akademije. Da Palazzo Venezia al Logo di Garda. Bogdanov..-1947.). Alfieri. The Italian Campaign 12th December 1944 to 2nd May 1945. Zagreb: Biblioteka Društva novinara Hrvatske. Graz: Leopold Stocker Verlag. Bogdan. Memorie e documenti. 159 Anfuso.: Borbe u Sloveniji. 1950. Jena: Eugen Dietrichs Verlag. 4 knjige. My Native Land. Vidi opasku 124. Bonifačić. Chicago: "Croatia" Cultural Publishing Center. —. Brondi. Alexander. Pietro. hrvatske revolucionarne organizacije. 2 sveska. 1957. Pisac je bio pobočnik Franje Ferdinanda i pratio ga u Bosnu 1914. Kanada]: Vrhovno Vijeće organizacija HSS u Izseljenoj Hrvatskoj. 13 svezaka. Naslov originala: L'Italia nella seconda guerra mondiale. Putevi sporazuma Srba i Hrvata. Zagreb: Mladost. Treće izdanje. . 18 knjiga. 1951. Batlak. 4. [Bez oznake mjesta]: Tisak i naklada Glavnog Ustaškog Stana. London i New York: Oxford University Press. 1952. Adamic. Emin. Šime.. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Uomini.. vidi Šupilo.-1958. Le mie attivita a servizio delta pace: fatti nuovi e nuovi elementi probatori sottopresto aU'esame della Alta Corte di Giustizia. [1946. tom II. Sjedinjene Američke Države. Un generale e "Otto milioni di baionette". Zagreb: Zora. Papers Relating to Foreign Relations of the United States. Historija političkih stranaka u Hrvatskoj. Treće izdanje knjige: RomaBerlino-Salo. Balen. Berlin: Briickenverlag. 1962. Engleska: Glavni odbor Društva Bosansko-hercegovačkih i sandžačkih muslimana u emigraciji. Vent'anni e un giorno. Naslov originala: Due dittatori di fronte. Prano. tom V. London: Lawrence & Wishart. 17 knjiga. Mihanovich. Dokumenti Današnjice sv.-1931. Zagreb: Posebni otisak iz 300. 1939. Brehm. A. Ustav "Neutralne Seljačke Republike Hrvatske" i Program Hrvatske Seljačke Stranke. Bottai. Memories and Documenti. Roosevelt and Truman 1941-46.

London: Collins. Franz. Rimokatolička crkva i radničko pitanje u Hrvatskoj 1869-1914. —. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. 1946. Conrad von Hotzendorf. Arthur.-1943.-1963. 1952. Borba KPJ za rešenje nacionalnog pitanja. 1957. 1929. Grand Alliance. II. 1919. Čubelić. Comando Supremo. Mark W. do 7. Beč: Verlag Rikola. Zagreb: Dionička tiskara. 1959. [Dežman. Derenčin. Zagreb. Zagreb: školska knjiga. 1954. 5 svezaka. 1958. Stvaranje Države Srba. i pisac je tamo označen šifrom SHS.. Milan]. Milan: Mondadori. Cecić. Otvoreno pismo dru Vladimiru Maieku. Ustaška pobjeda. Zagreb: Nakladno poduzeće "Glas rada".. The Second World War. Pariz: [Vlastita naklada]. Pariz: Les Iles d'or. Milivoj] Ivanov. Sam kroz Europu u ratu. Zagreb: Knjižara Preporod. —.-1955. Milada Paulova identificirala je pisca. Josip Broz Tito. * Bzik. 1945. Churchill. —. 161 Clissold.-1914. 1949. —. —. Srdjan. 1950. Chlumecky. Beograd: Državni izdavački zavod Jugoslavije. 1943. 1947. 1958. Diario. Cavallero. 1965. Dnevnik obuhvaća razdoblje od 6. dokumenta i komentari. A History of the War Years Based on the Diaries of Field Marshal Lord Alanbrooke. Ogled o životu i smrti Stjepana Radića. 1921. James P. Čolaković. Zagreb: Braća Kralj. [Bologna]: Cappelli. Prvi svezak.. An Account of Marshal Tito's Rise to Power. L'Europa verso la catastrofe. Ante. od kojih svaki ima poseban naslov: The Gatherina Storm. —.160 Bryant. Clark. Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće. Buenos Aires: Vlastita naklada. Closing the Ring. Vladimir. Triumph and Tragedy. The Turn of the Tide 1939-1943. La Yougoslavie sous la menace inte'rieure et exterieure. Ugo. Erzherzoo Franz Ferdinand Wirken und Wollen. Vinko. 1944. Leopold von. Dnevnik. Marijan. 3 sveska. 6 svezaka. [Čemerikić. Speaking Frankly. 1953. 1946. Ciliga. Pariz: Vlastita naklada. Treći svezak je izdala Jugoslovenska knjiga. Prilozi za biografiju. 1959. 2 sveska: I. Čubrilović. Dragan. —. Tomo i Milovan Milostić. Danijel. Whirlwind. Diario 1937-1938. Bublić. Calculated Risk. 1957. Branko. Mijo.-1940. A Study Based on the Diaries and Autobiographical Notes of Field Marshal The Viscount Alanbrooke. IV. Milan: Rizzoli. The Hinge of Fate. Byrnes. [ožujak] 1918. —. 5 svezaka. Brošura je originalno izišla u Ženevi koncem 1918. Rodoljub. G. Hrvata i Slovenaca. * Conti.-1950. Zapisi iz tudjine. Ciano.. New York: Harper & Brothers. Pisac još ne vjeruje u propast Austro-Ugarske i s tog stanovišta raspravlja hrvatsku situaciju. C. Galeazzo. Južnoslavensko pitanje. 1941. 1939. Beograd: Kultura. London: The Cresset Press. New York: Harper & Brothers. Dimio 1940-43 del capo di S. Cianov diplomatski arhiv. 1951. Triumph in the West. M. Bologna: Cappelli. 1948.. Berlin: Verlag fur Kulturpolitik. Ženevska konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju. Stephen. Ferdo. odnosno Jugoslovenska knjiga. Slom stare Jugoslavije. 1941. Čulinović. 1946. Obradjeno su samo godine 1906. 1942. 1951. Boston: Houghton Mifflin.-1925. Pregled historije narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. . Šime. jer je pisac umro prije završetka djela. Winston S. 1948. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Peto popravljeno i dopunjeno izdanje. Garden City. Zagreb: Matica Hrvatska. Budisavljević. XI. Dedijer. Crljen. Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. vidi Mazzura. Dokle 6e hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom. 1943-1946. Dogadjaji. 1949. Zagreb: Matica Hrvatska. 1948. Sarajevo: Državna štamparija. Servizio segreto. 1918 na Jadranu. Rim: De Luigi. Zapisi iz Oslobodilačkog rata. predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke. Aus memer Dienstzeit 1906-1918. 1948. 1948. Beograd: Kultura. New York: Doubleday. Their Finest Hour.

1950. Hitler e Mussolini. Franz. Helmuth. Con introduzione e note di Vittorio Zincone. ove rasprave. 163 Haller. gdje pregledno prikazuje cjelokupnu hrvatsku povijest od doseljenja do 1918. pseud. The Secret Front. Talijanska i francuska kolekcija pisama nije identična. Chuurchill. Svezak 10. Gaži. New York: Frederick A. Zagreb: Izdanje nakladnog zavoda "Binoza — svjetski pisci". Series: "Croatia and Croatians" No. Adolf. • Glojnarić. lettere e documenti. Prvislav. The War They Waged and the Peace They Sought. Moj rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata.. Vodja govori. 2 sveska. Walter. Beč: Verlag Herold. Befehl im Widerstreit. [Hoettl. The Memoirs of Cordell Huli. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Raffaele. Hermann. Linz i Beč: Nibelungen Verlag. Goebbels. Napulj: Edizioni scientifiche italiane. Les tettres secretes echangees par Hitler et Mussolini. Postoji i srpsko izdanje iste knjige pod naslovom: Samoubijstvo Jugoslavije. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. Hagen. herausgegeben von E. 1941. Stuttgart: SteingrübenVerlag. 7. Cordell. Walter. Ulrich von. Die geheime Front. Croatian Struggle for Freedom and Statehood. Organisation. Stjepan. Stalin. Ferdo Šišić napisao je uvod pod naslovom "Uvod u političku povijest Hrvatske". Konstantin] Constantin Fotich. Sekula. Die Katastrophe. Guariglia. 1948. Zagreb: Politička biblioteka. Život jednog hrvatskog političara. Beč: Humboldt Verlag. Politička povijest Hrvatske. . Stjepan. 1927. Zagreb: [Vlastita naklada]. 1922. 1938. koje nema talijanska. Syrmien und sein Deutschtum. Introduction de Andre Francois-Poncet. Dr. Zagreb: Velzek.162 Drinković. New York: Mimiografrano izdanje uredio Arnold Lissance. Feis. Hinković. Borba Hrvata. New York: Ali Slavic Publishing House. 1955. Praeger.. New York: Viking. Görlitz. Iz velikog doba. Mirko. Ovo je nešto prošireno američko izdanje predhodne knjige na njemačkom. 1940. 1950. The War We Lost. Joseph. 1948. Drljević. Der zweite Weltkrieg 1939-1945. Vom gestern ins heute. Meyner. Kronika dvaju desetljeća političke povijesti. ali francuska ima jedno. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. 1936. Friedrich. 1950. Politička povijest Hrvatske 1918-1929. Horvat. 1951. Rudolf. 5. na s. Wilhelm] Walter Hagen. 1943. Edmund. So endete Jugoslawien. 2 sveska. Halder. 1951. Vidi opasku 127. [Hitler-Mussolini]. —. Hirzel. Šupilo. —. Schicksalsstunden der deutschen Armee 1923-1945. 1944. Zürich: Atlantis Verlag. Milan: Rizzoli. Zagreb: Politička biblioteka. David Starčevič. 1948. 1938. Aus dem Kaiserreich in die Re-publik. —. Horvat obradjuje političku povijest od 1832.. Deutsche Schriften zur Landes. Povodom 100-godišnjice njegova rodje-nja.-1952. Danilo. Vom andern Deutschland. 1929. 1959. 1948. Ho difeso la patria. Wilhelm. [Fotić. Ricordi 1922-1946. Mate. Leipzig: Wilhelm Goldmann Verlag. Zagreb: Vlastita naklada. Pariz: Editions du Paris. 1954. Personen und Aktionen des deutschen Geheimdienstes.-53. Hassell. Josip. vidi Hoettl. 1936. Grisogono. 1952. Graziani. Die Zertrümmerung Oesterreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten. Zagreb: Putevi.-1941. —. 1957. 7 svezaka. Mit andern Dokumenten herausgegeben von Louis P. Glaise Horstenau. Hrvatska i državna politika. Huli. Funder. 1951. Greiner. Horvat. Rodolfo. 1946. Pedeset godina iz perspektive emigranta. Goebels Tagebücher aus den Jahren 1942-43. Beč: Amalthea Verlag. Talijanska kolekcija ima više pisama. Die Oberste TVehrmachtsfiihrung 1939-1943. War Journals (German). 1952. 1928. The Story of Nazi Political Espionage. Princeton: Princeton University Press. Zagreb: Hrvatska politička biblioteka. Buenos Aires: Croatian Information Service. 1941. Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara. Hefer. —. 1945. Gregorić. Hinko. Winnipeg: Glavni Odbor Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi. Milan: Garzanti. Pisano poslije atentata u Narodnoj skupštini. Balkanski sukobi 1905. Lochner. Leipzig: Verlag von S. Herbert. Jugoslavija u Americi. 1947. Roosevelt. Aus den nachgelassenen Tagebüchern 1938-1944. Wiesbaden: Limes Verlag. do 1935. New York: Macmillan. Heusinger.und Volksforschung. ur.

Louis de. Windsor. Knezović. Petar]. Plane und Wirken am Schicksalsweg der Donaumonarchie. pseud. Knežević Radoje L. Die. 1955. 3 knjige: I. Katić. Michele] Leonardo Simoni. Dnevnik. Der Weg zur Nation. Mladen. Lazić.. vidi Pilar. Kallay. 1956. Obradjuje dogadjaje do 1918. Ambasciata d'Italia 1939-1943. Kanada: Srpska narodna odbrana. 1914. 1954. Cleveland: [Vlastita naklada]. njemački nacionalista i Hitlerov pristaša. Der Schicksalsweg eines Sudslawenvolkes. U suvremenom kaosu. srpanj". Erzherzog Franz Ferdinand von Oasterreioh-Este. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Beč: Amalthea-Verlag. Vinko. Lorković. Die Kroaten. pseud. Zapisi iz IV. The German Fifth Column in the Second World War. Levntal. Ivo. Niko. Bonn: Athenaum-Verlag. A personal account of a nation's struggle in the Second World War. Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi. Buenos Aires: Naklada autorovih prijatelja. Lichtträger. —.. Madrid: Osvit. Zagreb: Tisak dra Ljudevita Gaja. . Janko.. Tomo. Chicago: The University of Chicago Press. New York: G. 1952. 1958. Milivoj. A King's Heritage.. Hrvatska politika 1903. Karapandžić. Gradjanski rat u Srbiji 1941-1945.. Zagreb: [Vlastita naklada]. 165 Kardelj. Narodni heroj Rade Končar.. uporedjuje jugoslavenski razvoj s njemačkim. Jugoslawien einst und jetzt. Albert. 1938. Kesselring.: Berlin. 1958. S naglašenom simpatijom ocjenjuje srpske centralističke metode stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. Bor. Aus der Geschichte der Südslawen.. bivši časnik Austro-Ugarske. 1954. 1948. Branislav.. siječanj 1939 Jelinović. izdanje. Zagreb: Izdavačko poduzeće "27. New York: Columbia University Press. pseud. počeo se je baviti novinarstvom poslije 1918. Ivanov. Beč i Zürich: Verlag fiir Wirtschaft und Kultur Payer & Co. Politička razmatranja na raskrižju hrvatskoga naroda Posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom.. Pokolj hrvatske vojske 1945. Sviežčić I. Edvard. I. Jančiković. i V. Beograd: Kultura. Kiszling. Soldat bis zum letzten Tag. označujući je izdajom. (Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima). Posljednji eseji. i II. Dr. Krišković. Zagreb: [Vlastita naklada]. 1946. pseud. Florian. 1952. In der Maur. [Karadjordjević. 1951. Beograd: Izdanje Saveza jevrejskih opština FNR Jugoslavije. Pregled povijesti Hrvata. predsjednika Saveza jevrejskih opština FNRJ. Zagreb: [Vlastita naklada]. 1945. Branko.. a s omalovažavanjem govori o opoziciji i hrvatskoj borbi za slobodu i samostalnost. vidi Pilar. Jozo. Chicago: [Vlastita naklada]. Krbek. 1957. Ivo. Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviju S predgovorom dra Alberta Vajsa. Knj. 1939. Macartnev. Oton. ali je pisano sa srpskog i jugoslavenskog gledišta. prosinca 1928. Ivo. Kadija. A. Zdenko. —. II. 1960. Pisac. Dušan A. Iveković. Djelo je napisano novinarski s mnogo podataka iz suvremenog novinstva. II. Eugen. Jugoslawiens Aussenpolitik. Zvonimir. III. 1929.164 Ibler. With a foreword by C. Hrvatska politika 1904-1906. Narod i zemlja Hrvata. Mladen. Nicholas. Jugoslanviens Innenpolitik 1918-1938: Stojadmovic als Voll-strecker. Jugoslawiens Entstehung. Gilbert. Knj. vidi Dežman. Knjiga o Draži.. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. 1956. Zagreb: Matica Hrvatska. Graz i Koln: Hermann Bohlaus Nachf. 1953. Jong.. Hungarian Premier. Putnam's Sons. Juričić. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije. [Lanza. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. ur. Kvaternik. 1861. III. Lončarević. Lovre. Rim: Migliaresi. Nepokorena zemlja. 1935. Zagreb: Matica Hrvatska. Zagreb: Nakladni Zavod Hrvatske. Narodna Republika Hrvatska u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Kljaković. Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja. Leben.: Leipzig i Beč: Johannes Giinther Verlag. vidi Stranjaković. Pisac. 1953. Hrvati u izborima 11. Berlino. Uspomene i doživljaji. 1956. 1914-1917. Rudolf. M. 1938. P. 2 sveska.

) . vidi Salvatorelli. Kugli. Kanada) g. 5 svezaka. 1952. Dr. Buenos Aires: Hrvatska Misao. —. br. 2. Windsor. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. Viktor. Ante. 1894..].. 1. Mussolini. D. (1957. "Spor A. New York: Printed for the author by the Appeal Printing Co. Vlatko Maček. Ostović. Narod koji nastaje. 8. Načela Hrvatske republikanske stranke. Edinburgh: The Univeraity Press. 1959. Zagreb: Preštampano iz "Obzora". 1957. s.. Split: Redakcija listova Jug.). (1957.. Smith Pavelić — I. I. Das Verbrechen und seine Hintergrunde.-1928. IV. —. A. Bad Godesberg: Hochwacht. Vladeta." Hrvatska Revija (Buenos Aires). Buenos Aires: Biblioteka Hrvatskog Domobrana br. Roman iz borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost. Maslarić. 1953. 1925. Jukić i 'Hrvatska Revija'. (25.. vidi Hitler. Božidar. Ante Trumbić. München: Knjižnica Hrvatske Revije. br. Zašto nastaje i kako se formira jedinstveni srpskohrvatski narod. 29. October Fifteenth. 1959. Fragmenti za historiju ujedinjenja. Ljudi i dogadjaji koji se ne zaboravljaju. (ožuiak). Zagreb: Prosvjeta. New York: Robert Speller & Sons. Vojislav Marinković i njegovo doba (1876-1935). Branko. My Diary at the Conference of Paris. 1903. 6.). Tomo. I . Novak. Marković.. Milostić. Buenos Aires. 1948. bio je dugogodišnji austrougarski diplomat i posljednji ambasador u Bernu. Beograd: Kultura. Problemi hrvatsko-srpskih odnosa. 2 sveska. II. 1924: Pisac. Zagreb: Hrvatski nakladni zavod. Alexander von. 1951. Dr. C. Ratne Mornarice. The Truth About Yugoslavia. A History of Modern Hungary 19291945.). Mazzura. Mihanovich. Milićević. Zagreb: Prosvjetna nakladna zadruga. ur. 1957. br. Moskva—Madrid—Moskva. Jugoslavija i Trojni Pakt.). Ogrizović. Marjanović. III. Hrvatski Glas (Winnipeg. —. Göttingen: Musterschmidt Verlag. The Crime and Its Background. Ante Smith. 2 sveska. Trbojevića. Ivan]. Maček. London: [Vlastita naklada]. Savremena Hrvatska. Dr. Zagreb: Binoza. Clement S. 1957. Miljuš. Pavelić. St.1904. 1952. Giovanni. 1956. Hrvatska Državotvorna Stranka. podrijetlom Hrvat. Ante. Slučaj Andrije Hebranga.). Treće izdanje. [—]. 1953. Buenos Aires. [1936. Bericht eines fliegenden Diplomaten. 1931. Povodom petnaestgodišnjice. II. 105-6. —. (25. Božidar. 1952. 12. Laza. Sporazum 1939 godine. Magnum Crimen. Dubrovnik: Nakladom pisca. Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914. Mira. 1956. 1913. Milatović. 7. Zagreb: Komisiona naklada S. 15. Zagreb: Novinsko izdavačka poduzeće. Opažanja i misli na pragu novoga narodnoga preporoda g. 1937.. Milada. Luigi. * Murgić. Petanjek. Kanada: Pretiskano iz "Glasa Kanadskih Srba". Ista je knjiga istovremeno u istoj nakladi izišla na engleskom pod naslovom: A King Dies in Marseilles. P.. 167 Musulin. Jugoslavenska država i hrvatska pitanje (1914-1929). Ova rasprava izazvala je polemiku izmedju Ilije Jukića i pisca. Borba za Jadran 1914. Zagreb: Jugoslavenska Akademija. Pavlović. Šime i Marijan Derenčin. [Oršanić. Zagreb. sv. 21 svezak. Milovan. Neubacher. (21. Einige Dokumente und Bilder. 1956. Sećanja. Hrvatski Pokret. 1936. Pavelić. Antun F. Das Haus am Ballplatz. Milan. 1959. 1953. In the Struggle for Freedom. 8. (11. Hermann.) i br. vidi Bonifačić. Istina o tobožnjem prekrštavanju pravoslavnih. sv. Vladimir Maiek. —. 1913. g. Vidi takodjer. Mandić.166 Macartney. Beč: Kroatische Korespondenz "Grič". K. —. vidi Čubelić. Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. br. Miller. München: Verlag für Kulturpolitik. David Hunter. Lijepa Plavojka. (15. 1903. .-1918. New York: Roy Publishers. Jugoslavenski Odbor. 3. Aus dem Katnpfe um den selbständigen Staat Kroatien. Mile. Buenos Aires: Posebni otisak iz Hrvatske Revije. Vladko. 1935.-1946. Ova je kolekcija dokumenata tiskana samo u 40 primjeraka. Beograd: Srpska književna zadruga. Sonderauftrag Südost 1940-1945. Rijeka: Izdanje Knjižare G. M.-1960. Der Königsmord von Marseilles. Paulova. 1956. Slava. 1924.

Hrvatska ili Jugoslavija? Gledište Dra V. Lothar. —. Pokus orientacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata. Izdavači: dr. Radić. 4 sveska. Statist auf diplomatischer Bühne 1923-45. Franko. Pilarova posljednja knjiga. 1950. Ribar. Kobne smjernice naše politike spram Italije. Beograd: Izdavačko preduzeće "Rad". Otto milioni di baionette. 1950. Buenos Aires: Piščeva naklada. Rapallski ugovor. Slavonska Požega: Naklada "Dobra štampa". Iz mojih političkih zapisaka. 1953. 1955. Dr. II. Tübingen i Stuttgart: Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins. enlarged edition. —. 1948. 1933. Pribićević. Luigi i Giovanni Mira. Prikaz cjelokupnog pitanja. Ante Pavelić. Potočnjak.-1941. Radić. Erinnerungen des deutschen Militärattaches in Rom 1936-1943. Sehicksalsjahre Oesterreichs 1908-1919. Antun. Zagreb: Preštampano iz "Novosti". Zagreb: Breyer. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948. 1950. 1953. 19 knjiga. Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen.-1926. 1959. Buenos Aires: Piščeva naklada.-1954.D. Dragoslav. Schmidt. Svetozar. Pogorelec. Zagreb: Breyer.H. 1925. II. 169 Rajčević. N. Enno von. [1949. Gekämpft-gesiegt-geschlagen. Gaetano. Zagreb: Matica Hrvatska. Salzburg: Herausgegeben von Forschungsinstitut für Fragen der Heimatlosen im Eigenverlag des Autors. 1919. Rendulic. Simoni. Sinovčić Marko.168 [Pilar. Zagreb. Buenos Aires: Piščeva naklada. V. Zagreb: Naklada piščeva. Politički zapisi. malo zapažena.-1941. 1955. Životni problemi hrvatskog naroda. Izdavačko preduzeće Srbije. L'esercito italiano in guerra dal 1940 al 1944. Leopold. Südland. Erich. Mussolini als Bundesgenosse. Zagreb: Seljačka Sloga. Svjetski rat i Hrvati. Schmidt-Richberg. U svjetlu činjenica. Grozote na Janka Puszti.-1914. 1946. Iz emigracije. 1936. Diktatura kralja Aleksandra.. Jelka. 1943. 1921. u svietlu dokumenata. Turin: Einaudi. Rohrbacher. Buenos Aires: Piščeva naklada. Raić. Zagreb: Mladost. Hrvatska i Srbija. Malo istine iz naše nedavne prošlosti. izmedju dva rata 1918. New York: Doubleday. Vojo. 1957. Tajne emigrantskih zločinaca. 1921. Ein Volk ausgelöscht. Vlaho A. Uglavnom se prikazuje rad komunista. Salvatorelli. 1954. 1953. 1953. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu. Sećanja na jednu diktaturu. Zagreb: Breyer. Pilar je tu upravo proročki predvidio buduće dogadjaje. 1940. Buenos Aires: Piščeva naklada.-1952. Vladko Maček i Rudolf Herceg. [—] L. U obranu istine. —. Beograd: Prosveta. Immer wieder Serbien: Jugoslaviens Schicksalsstunde. Ispovijest Jelke Pogorelec o Gustavu Perčecu i drugovima. najbolja analiza jugoslavenske situacije i problematike 1918. Ignacij. izdanje. Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradschaft. Svaka knjiga ima poseban naslov. vidi Lanza. Zagreb: Breyer. Ivo] Dr. pseud. Buenos Aires: Piščeva naklada. 4 sveska. Izdavačko preduzeće Srbije. 2 sveska: I. Ivan. Michele. 1908. Rintelen. 1915. Wels i München: Verlag "Welsermühl". po mojem mišljenju. Beč: Ullstein Verlag. koji u tudjoj službi rade protiv vlastite domovine. Knjiga je izišla originalno na njemačkom jeziku u Beču 1918. Paul.. Revised. 1959.-1989. Robert E. Milan: Mondadori. Bearbeitet von Fritz Fellner. Erlebnisse des Chefdolmetschers im Auswärtigen Amt mit den Staatsmännern Europas. . Salvemini. Storia d'Italia nel periodo fascista. Mario. Leonardo. Smiljanić. —. Josef. —. Beograd: Prosveta. New York: Harper & Brothers. 1933. Redlich. Prelude to World War II. Sherwood. Sabrana Djela. Južnoslavensko pitanje. Roatta. ali. Juričić.-1919. Zašto Hrvatska mora biti narodno homogena država. Das politische Tagebuch Josef Redlichs. —.. Graz i Ko'ln: Hermann Böhlaus Verlag. —.]. 1915. Mit einem Geleitwort von Friedrich Thimme. 1951. Berlin: Verlag für Kulturpolitik. 1954. 1956. 1914. —. Mačeka. Iza kulisa emigrantske politike. 1955. Roosevelt and Hopkins. Doktor Antun Mahnić biskup krčki. Der Endkampf auf dem Balkan.. [—] Florian Lichtträger.

Ante. 1959. New York: The Cooperation publishing co. 1949. 1943. 1949.II. Geschichte des zweiten Weltkriges. Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi. 1951. (1950. Seven Decisions That Shaped History. Pokreti narodnog otpora u Jugoslaviji 1941-1945. Uspomene atašeja za radnu službu kod njemačkog poslanstva u Zagrebu. 1953. S uvodom Vaše Bogdanova pod naslovom "O životu i radu Frana Supila" s. Nikola. U misiji hrvatske državne vlade za predaju hrvatskih oružanih snaga. L. Pedeset godina Hrvatske Seljačke Stranke (1904-1954). 1953. London: [Vlastita naklada]. Godina 1858. Ivo. 65. Hochverrat. [Stranjaković. Zagreb: Matica Hrvatska. Zagreb: [Glavno ravnateljstvo za promičbu].. Bika za rogove. Iz ilegalnog Zagreba. (Pittsburgh). Zagreb: Nova Evropa. dio). 1907.. Stojanović. vidi Pilar. Vilder.. The Rome-Berlin Axis. 1950.. Viktor. s. Šegvić. 1943.). V. Ivan.-1860. Official Journals. Božidar. Ernst Rüdiger. Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). (25. ur. 1920. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest.. Südland. 45. Vida. Bilješke i sjećanja. 1948. Ivo. (prosinac . Stetinius. pseud. Knjiga III. g. Tippelskirch. s. Živko. New York: Doubleday. izdanje. Zagreb: Vlastita naklada. Liga Naroda. Hrvata i Slovenaca 1914. Priredio Blaž Jurišić. [Bez oznake mjesta]: Glavni Odbor Organizacija HRSS u Sjedinjenim Državama Amerike.. Frano. Wiskemann. II. Zagreb: Kultura. Izabrani spisi. 657-65 i 682-737. Starhemberg. London: Hodder and Stoughton limited. Graz: Verlag Ulrich Moser. —. Vučković. 1954. —. XII.). 15. (lipanj .-88. Ferdo.. malo prošireno izdanje. Titov pokret i režim u Jugoslaviji (19411946). 1936. Trumbić. do 27. Supilo. ur. Pariz: Izdanje Jugoslovenskih sindikalista. 1957. Stockele. London: Macmillan. 1966. Topalović. Sumner. 1953. —. 1907. Branislav] Branko Lazić. Kerubin. Garden City.]. Izgradnja nove Jugoslavije. Godine 1861. 1927. dio).. br. Josip Broz. Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. Druga progonstvo Eugena Kvaternika.. . Jugoslavenski odbor. Po njegovu dnevniku. Zagreb: Kultura. (26.) — 43. II. Desimir. vidi Bogdan. Erlebnisse und Erkenntnisse eines Nationalsozialisten. Srpski nacionalni problemi. [Bez oznake mjesta i naklade]. Roosevelt and the Russians: the Yalta Conference. Tito. preporoda. 6. br. Većeslav. Jr..109.). Zagreb: Izdanje knjižare i papirnice u korist "Kluba Ćirilo-Metodskih zidara" (Šimunović i drug). Gde je izvor spora srpsko-hrvatskog? Gde je rešenje? London: "Demos" izdavačko preduzeće. Vandenberg. Dokumenti o postanku kraljevine Srba. br. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. 1957. Dogadjaji poslije 1929. Memoirs. Godišnjak (kalendar) Hrvatskog Domobrana 1941. s. Bonn: Athenäum-Verlag. Zagreb: Kultura. Šibl. — 1919. Truman. 1955. [1942. 1946. Arthur H. Vom Ende zum Anfang. g. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). 30. (1934. S bielom zastavom preko Alpa. John W. New York: Doubleday. Ozažeo iz njegova dnevnika. Politika u Hrvatskoj. Jr. Zagreb: Kultura. The Private Papers of Senator Vandenberg. Wheeler-Bennett. Ustaško djelovanje u Madjarskoj. Memoirs. —. Ante. VII. Die zweite italienischee Armee in Dalmatien. London i New York: Oxford University Press. Edward R. A History of the Relations Between Hitler and Mussolini. 1958.170 Starčević. 7. Govori i izjave od 15. X. 1712-1840. 1947. Boston: Houghton Mifflin. 1949. 12. Garden City. Šišić. Harry S. Vjekoslav. Welles. King George VI. X. 1950. Na putu. Pariz: Savez srpskih zadruga "Oslobodjenje". Gustav. Partizanski razgovori. His Life and Reign.-1956.II. 1958. Buenos Aires: Hrvatska pučka knjižnica. New York: Harper & Brothers Publishera. Suton Austro-Ugarske i Riječka Rezolucija. "Nova epoha hrvatskog naroda".-1865. B) Članci "Četnička divljanja po Hrvatskoj". Elisabeth. Between Hitler and Mussolini. 1952. 2 sveska: Year of Decision. Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. Zagreb: Kultura. —. Vrančić. Kurt von. 171 Tošić. 1952. Years of Trial and Hope 1946-1952.

"Dokumenti o postanku Almanaha hrvatskih sveučilištaraca". Država 173 —. 353-477.) (5.) (28. vojske pred Bleiburgom 15. s. (1957. Bosnić. 30-32. (25. 11-17. g. (lipanj). Babić. (travanj). Ante. "Jedna deklaracija iz vremena rata".".). "Pogledi".). (1951. br. Mladen. nadbiskup. 36.). "Zašto i kako je nastao proglas dra Mačeka 10.). "Hrvatska država u svijetlu dokumenata". Danica.".D. 25. (1956. g.). Hrvatska (Buenos Aires). vidi Pavelić. Kanada). "Historijski uzroci sukoba izmedju Hrvata i Srba". (1957. (6. sv.). —. "Predaja hrv. 21.-4.. "Najneprikladnija osoba hrvatske emigracije".). br. 2. O Almanahu hrvatskih sveučilištaraca. 3. 24 (srpanj) — 26. 1. Vidi opasku 152. br. (lipanj). Sloboda (Buenos Aires). svibnja 1945. —. izišlom u Zagrebu 1938. (1957. (Buenos Aires). M. 161-171. (prosinacsiječanj). (1950.).). s. Avdić. vidi Pavelić. " 'Albanski Status'". (Chicago). Bičanić. Batušić. s. god. (8. sastavljen izgleda koncem 1941. Bekić. br. s. X. Sloboda (Buenos Aires). s. (6. 3. O memorandumu hrvatske državne vlade. Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb). 21. A. 325-28. —. g. 17-19. IX. Stjepan [Vilko Rieger?]. Ante. (1956. Hrvatski Dom (Bruxelles [zapravo: Fribourg. "Kvaternikovo proglašenje NDH u banskim dvorima". prosinca 1953.(lipanj).). 38. . II. Stijepa Perića i Mehmeda Alajbegovića. g. 161-64. (1959.). 1.-17. 12. XI. 16. XII. Hrvatska Država (München). Ivo] Piligrin. Bauer. I. Vladko Maček i 10. 17. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). vidi Pavelić. g.) — 13. ove rasprave. 8. br. 45. br. Milu Budaka. XII. 31. Miroslav. —. vidi Vucković.). (1953. Milan. 23. koji su. Pismo Anti Paveliću". g. —. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. upućenom zapadnim Saveznicima početkom svibnja 1945. g. Leopold] Nikola Zrinjanin.). —. 46. 3. [Belobrajdić.). Sjećanje na Mladena Lorkovića. (1958. g. As. (15. (Buenos Aires). "Četiri hrvatska ministra vanjskih poslova". To je jedan od rijetkih dokumenata hrvatskih političara. Blažeković.. g. ove rasprave. Kanada). —.). g. 13-18. br. "Kako je srušena Jugoslavija". S. 30. IV.". 6.. (rujan).. s. Ivan. 50. Hrvatski Glas (Winnipeg.). (veljača) —20.). Maček i Njemačka uoči postanja N. P. Bošnjak. e. 2.). knj. "Hrvatski Domobran (1931-1956)".-4. Dva pisma upućena dru Anti Paveliću. Hrvatska (Buenos Aires).). 2. Travnja 1941. (1959. "Dr. Vidi opasku 80. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem.H. Antun. sv. "Podlost na djelu. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. "Razoružanje hrvatske gradjanske zaštite 1941. Australija). 5. Vidi opasku 157. "Iz nedavne prošlosti: Izjava koja obvezuje". 44. g. 7. Antolić.). M. "Medjimurje u hrvatsko-madjarskim odnosima".". VIII. 2. Travnja 1941. 6. g.-171. Rudolf. Hrvatski Dom prenosi iz Seljačke Jugoslavije (London) tkzv.). "Smrt Mile Starčevića". Vidi opasku 98.). Spremnost (Sydney. (1957. Hrvatska Misao (Buenos Aires). III. Krunoslav. 4.). 15. 18. br. (24. br. (26. 6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. Žitomir. u vrijeme prošlog rata suradjivali u kraljevskim jugoslavenskim izbjegličkim vladama. s. 45. br. (1953. [Bogdan.). br. g. g. (1947. 49.). (1949. M. ove rasprave. 163. Hrvatski Glas (Winnipeg. Antić. "Dr. s.".. Švicarska]). (31. 58-68.). (105.). (12. br. 22. Izbor (Buenos Aires). (1950. sv.". Hrvatska Misao (Buenos Aires). Vaso.).172 A. Bauer. IX. (lipanj). 3. sv. 7. V.). Bičanićevu deklaraciju ili hrvatski memorandum. (1949. a Londonu. 20. Danica (Chicago). S.-8. Bogdanov. 3. Montevideo.. Ante Smith. (25. (1952. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. (25. Ivan "Legende i stvarnost (Povodom 8-godišnjice beogradskog puča i poraza jugoslavenske vojske)".-21. —.). (1949. Bonifačić. 311. (Buenos Aires). (20. vidi Tomas.).). g.-19. br. (1949. s.). (kolovoz). (ožujak-travanj). XI. (267. 1. Hrvatska Revija (Zagreb). Ante. Hrvatska Misao (Buenos Aires). g. s. ove rasprave. Hrvatska (München). 6-10. 1. br. br.). XII. 5-11. IV. s. "Hrvatskoj emigraciji na razmišljanje".-1954. br. (1942. Ernest.

Bukovac. 2. 94-100. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 2. "Trumbićevi pogledi o odnosima Hrvatske i Srbije". 29. (10.] (1952.) (28. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1959. Aziz. s. Vidi opasku 119. 1906. II. "Prije i poslije agrarne reforme".1. Agrarna reforma u kraljevini SHS. (1955. 7. g. "Kako je 1945. X. Ante. "Kroz 25 godina hrvatski seljaci-radnici stoje na braniku domovine. 55. br. (lipanj). br. III. 9-24.). (1959. Hrvatska (Buenos Aires). 1906. br. g. sv. Bulat. XII..). Davorin. Dr Ante Pavelić u svjetlu činjenica. XII. (1952.). Ivan. s. Adil. (Buenos Aires). (1957. s. 0 osnivanju "Hrvatskog Saveza" u Belgiji 1981. g. 1941. br.. Osobne uspomene. (1957. 24. Stjepan. 6. Vekoslav. pseud. 425-49. 34. (1949. Hrvatska Misao (Buenos Aires). 5. 18-28.). —. br. 36. Fedor.-35. br. s.).). s. IX. Drinjanin. sv. L. D. Ivan. [Degrel.-1937. br. Srpska Zastava (Buenos Aires). ove rasprave.). (lipanj). Prikaz i dopuna knjige: Vlaho A.). Piščevi razgovori s Trumbićem u razdoblju 1924. . (srpanj). 5. Cvetković. (1958. 509-23. Namesništvo. pseud. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). (2. 10. izručena Hrvatska Državna Vlada".). 38. (1959. X. "Zar se zbilja ne može dra Mačeka nikako obraniti". Krnjevićem".). 12. (Buenos Aires). "Agrarna reforma i Banovina Hrvatska". 175 D. br. "Srpsko-hrvatski sporazum 1939". 7. Dragiša. 155-58. (1949. 2. "Proročanstvo iz Kremne". Ivo] I. Antom Pavelićem u travnju 1946. Bila su četiri člana nadzora: Dr. Danica (Chicago). Hrvatski Narod (Zagreb).174 Brčić. (25. II. Raić. sv. XII. s. br. (25.". "Tama i svijetlo oko Širokog Brijega (K 5-godišnjici mučeništva širokobrijeških franjevaca)". —. (1956. sv.). s. 29. 209-10. "Pisma Dra Josipa Franka i Dra Mile Starčevića". s. Vidi opasku 157. s.). IX. Krunoslav.). Juraj Krnjević je 7. br. (1. "Jedan početak (U interesu povijesne istine)". Dragojlov. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Ante Vokić i Danijel Crljen. Pregovori s dr. "Der Krieg 1941-1945 auf dem Gebiete des 'unabhängigen Staates Kroatien' " Allgemeine Schtveizerische Militarzeitschrift (Frauenfeld). ove rasprave. (1954. Mato. Danijel. Buć. Farkaš.). 2. vidi Luburić.). (12. g..). XI. Kanada). pseud. 1945. Hrvatski Kalendar 1950. 3-10. V. (29. Kanada). U znaku 25-godišnjice HSS u Belgiji". s.). s. 5. Ante Štitić. Djukić. s. g. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Frank. (1959. (lipanj). "Pregovori u Ljubljani". (25. (1956. "Deseti Travanj". Draganović. 6. 122.. sv. Flogel. Crljen. 120-28. —. 9. s. (Buenos Aires). s. g. Vjekoslav. Unutrašnja i spoljna politika Jugoslavije. Danica (Chicago). 203-12. Domagoj. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. (Chicago).. Rikard. (prosinac). slaviji (Pariz). 29. 345-64.). (267. V. "Luč Marka Hranilovića". 4. XII. g. sv.). Josip i Mile Starčević. g. s. general. Vjekoslav. Brlić. "Kako se imao dalje razvijati srpsko-hrvatski sporazum". s. Pismo Josipa Franka Mili Starčeviću od 21. Čengić. 1959. (1964. (1951. 76-87. (1959. s. 33. 83-93. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955.). 7-20. g. "Hrvatski Ustaški Nadzor uoči propasti Jugoslavije". (Chicago). —. 24. i istupu pristaša HSS iz njega 1932. 2. "Razgovor s dr. br. 22. —. Hrvatski Kalendar 1955. i njegov odgovor od 23. 4. (26. (svibanj).). Interview je bio objavljen u tom listu od 24. Svetomir. sv. 1. "Iz šume u emigraciju". Mirko Jerec. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. [sv.). g. 39.). Edo. Josip. 43. dao interview Vekoslavu Farkašu za slovenski list "Klic Triglava". vidi Luburić. 6. "Iz moje upravne prakse". 365-396. br. 3. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). koji izlazi u Londonu. "Kalvarija hrvatskog naroda god. 31. g. Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma. 250. (lipanj).).. Dr. g.). Ciliga. Hrvatska Država (München). vidi Zulfikarpašić. Dokumenti o Jugo. br.). Hrvatski Glas (Winnipeg. "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatskosrpskom sporu". 23. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. III.

2. 2. 531-34. 8. Danica (Chicago). 12. Guttmann.. s. 2. 6. s.29. Stjepan. Jesen 1941. s. 7. (prosinac).6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. Die österreichische Furche (Beč). "'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". g. 35. s. 19-23. br. VIII. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Hrvatska Revija (Buenos Aires). sv. s. br. (15. 2. Hrvatski Glas ("Winnipeg. VI. XI.). (1954. J. sv. "Yugoslavia as Neutralist: 1937". 422-27. (1958. sv. (1958. (1954. br. Kalendar Hrvatski Glas 1953. sv. XII.).VII). br. 390-94. —. Korošec in kralj Aleksander". barun. g. br. g.-158.).). (15.). New York Herald Tribune (Pariz). Hrvatska Revija (Buenos Aires).) (svibanj) — 11. 7-13. (studeni). 1. "Prvi dani svibnja 1945. 324-28. svjetskom ratu. (1959.176 Funder. br. sv. (prosinac). (1952. .). (29. 28. 18. g.). Osvrt na članak: Ante Ciliga. 'Jugoslavenska vlada i Draža Mihailović".). 1. "Komesarijat u Matici Hrvatskoj". I. Ivan.-7. s. "Autobiografija Vinka Kriškovića poslana našem uredništvu za slučaj smrti". 26. "Prilog za historiju: Moj odgovor gg. godine".) . 31. (1955. "Da kažem svoju". 3. "Osnivanje 'Narodnog Vijeća Slovenaca. g.). Krizman. (1947. Kanada). 4. 16.). [Kamber.). USA). Milan. Vinko] Nehajgradski. Jukić. g. (23. sv. u Zagrebu".). br. Radmilo. vidi Degrel.). (1952. 28. Glas Kanadskih Srba (Windsor. Jareb. (lipanj). 26. sv. Osoba i Duh (Madrid). Colorado. 4. 3. (1953. Prigodom 25-god. 28-38. "Hrvati u tudjini".). — Slobodna Riječ (Buenos Aires). g. (12. 1952. X. s. 4. Piščeve uspomene iz Doboja.). 53-57. (1959. politika i hrv. B. Hrvatski Glas (Winnipeg. 1949. g. Stjepan. [Krišković. 5. (1952. II. (lipanj).) — 43. "Dvije političke sinteze [Tomo Masaryk.). 8. (svibanj). "Stephan von Sarkotić". (lipanj). XI. "Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. (1952. Ivica. (1957. 123-32. g. 177 Jurišić.). Krek.). (16. g. g. (1954. Hrvatska Revija (Buenos Aires). VI. (ožujak). VII. IV. "Neke misli uz osamdesetu godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačeka". "Yugoslavia: Past and Future". "Razmišljanja o Hrvatskoj". 13. Krilić. Jerome. br. g. br. (1938. "Razgovori o Bosni". Jelić. Hrvatska Revija (Zagreb). "Le Roy King's Reports from Croatia. 1. X. Historijski Zbornik (Zagreb). Hrvatska Država (Madrid). sv. (16.). (1960. 1918".). Hrvatska Revija (Buenos Aires).).). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. "Hrvatska u burno proljeće 1939. Dragutin] Charles Kamber. "Kako je propala Jugoslavija". (31.-10. s. 11.. 264-68. "Prigodne uspomene. Hrvatski Glas (VVinnipeg. Gjonoviću i Milanu Gavriloviću". travnja 1941. 24. Vojnički suradnik "Danice" [Vjekoslav Luburić?]. (Winnipeg. 4. Vidi ovu bibliografiju. XI. —. Kanada). 29. te izjava dr. 44.).). —. vojska". dokumenti o uvodjenju i ukidanju komesarijata. Poruka (London). (1953. s.). X. g. 23-32. Simovića. "Hrv. Hrvatska Revija (Zagreb). 2. (28. (1956. br. 4. Ivo. travanj) —28. (Buenos Aires). Hefer. (1955. Grdjić. (ožujak). Krajač. —. g. —. 75.). II. (Buenos Aires). g. X. "Izvještaji D. —. Puriću. 14. D. 11. Hrvatska Regija (Buenos Aires). 26. g. III. 5.). 159-65.). (1. 11.. 51. O hrvatskima časnicima u II. —. (1953. Knežević. —..) (lipanj). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. g. Osoba i Duh (Madrid). s.). (1952. br. Friedrich. "Hrvatsko-srpski spor i njegovo smirenje". 40. Hrvoje. Ilija. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu". s. Kanada).). (38. s.).).). "Narod Hrvatske". (1. (40. Kanada). Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918". (29. br. I. "Dr. Medju ostalim. (1949. X. 11.). g. 3. —.). sv. Skupštine Ujedinjenih Naroda". (1949. br. sv. 29. "Predsjednikova [Mačekova] godišnjica". g.). Journal of Croatian Studies (New York). (1957. March to May 1919". 56-60. Gazi. g. (26. —. g. "Hrvatska u raljama boljševizma". br. Svobodna Slovenija (Buenos Aires). delegata srpske Vrhovne Komande kod vlade Narodnog Vijeća SHS g.). Stjepan Radić]". VII. s. (1. s. 113-16. Blaž. 10. 110-15.).). 19. s.-60. 1453.. 14. Bogdan. Kanada). Kanada). 1935. 2. 561-67. (5. Hrvatski Glas (Winnipeg.). (20.. s. Vladka Mačeka o Matici Hrvatskoj od 30. i 13. 23. "Geografski položaj Hrvatske".-64.). IX. 21. I. 4.) — 24. (13. Historijski Zbornik (Zagreb). s. Branimir R. (1. Radoje L. br. g. —. g. Journal of Central European Affairs (Boulder. 166-76. "Junačka obrana Višegrada". Hoptner. br. 9. (1949. g. (1952. "O pojavi prielaza pravoslavaca na katolicizam". 5. (prosinac).) — 37. —. Hrvatski Glas (Winnipeg Kanada).-39. (1941.

godine". Povodom prijedloga o dijeljenju Bosne . Krnjević. Vjekoslav] General Drinjanin. 5. s. Izjava je datirana: "Tamnica . s.). Kvaternik. Izbor (Buenos Aires). Piščeve uspomene iz vremena stvaranja Banovine Hrvatske.). s. Lorković.). s.). —. s. g. g. Lisac. Aktivnost dr. Kvaternik.-2. (1957. [—] Ante Planika. 1. Povodom jedne nedavne izjave Petra Karadjordjevića u Americi". 9. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. 102-13. 2. "Na dan Poglavnikova stignuća u Zagreb". 2-4. 428. X. " 'Narodno Vijeće Slovenaca. Historijski Zbornik (Zagreb).H. 48. (lipanj). Glas Sv. sv. Odgovor Marku Sinovčiću i dru Anti Paveliću. Glas Sv. 3. Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918.)." 179 [Lendić.).-15. (83. (prosinac). s. Kanada). "Još nešto o Rimskim ugovorima". s.). vidi Farkaš. (1954. (H. Drina [Madrid]. —. pukovnik HOS-a. g. g. (rujan). "Saveznički ultimatum u Jadranskom pitanju siječnja 1920. Hrvatski Kalendar 1950. 86-90. 3. s. "Priželjkivanja". "Ustaška emigracija u Italiji i 10. s. g. 3. 5. s. 83-114. (ožujak). Hrvatska (Buenos Aires). s. s. g. Drina [Madrid]. 4. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (Chicago). (1953. — Drina [Madrid]. (Chicago). "Podunavska konfederacija najbolje rješenje". s. (studeni-prosinac). Pavelić i ja mislimo iste. Drina [Madrid]. br. 111-15. 2. 1. Slavko.).). Juraj. 56-75. Ispravci članka u br. 85-101. 31. "Naš Ministar". "Riječi i činjenice. "Iz galerije velikih pokojnika: General Slavko Skoliber". (svibanj). "Četvrt stoljeća oružane ustaške borbe". s. 2. 6. Eugen.. —. Mladen. Hrvatski Glas (Winnipeg. (Chicago). 3. "Hrvatska država nije živjela samo za sebe (Odlomak iz neobjavljenog djela 'Ratne uspomene')". Drina [Madrid].). s. [—] Ante Planika.-8. 9. Drina [Madrid]. 1.).). (listopad). s. Andrija-Ljubomir. (1959. 3. 'Bego' [Vjekoslav Servatzy]". Dr. 11. —. (Buenos Aires). (1955. O Rafaelu Bobanu. —.-12. 1. Jurja Krnjevića 1944. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Prilog povijesti hrvatsko-talijanskih odnosa u Drukom svjetskom ratu". Leon. "Odpor hrvatskog Sandžaka (Ulomak iz neobjavljenog djela: Ratne uspomene)". 1. —. br. do 1. (kolovoz). 2. 225-58. [—] General Drinjanin. 2-8. (prosinac). 4. Jedan prilog našoj najnovijoj povijesti". travnja 1954.). Hrvatska Smotra (Buenos Aires). (1951. Starine Jugoslavenske Akademije (Zagreb). g. (1952. (1955. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. [9. 11. "Suvišni priedlozl. 10.-12. "Deportacija Srba iz Hrvatske 1941. (1951. br. 4. Kulenović. s. i 1942. g. g. 5-8. "Srpsko falsificiranje povijesti sudbonosnih dana. (siječanj).". (1956. [Luburić.). 199-236. knj.).) (10. br. 19. g.). 2.-10. (1956.). herc. 206-44.). "Razgovor sa 'zatvorenikom u Mauritius-u'. (travanj). "Posljedice psihološkog rata (Srbokomunizam upravlja akcijom protiv ministra Vrančića)". g.) (travanj). —. 7. g. 1. 4. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska u Podunavlju i Evropi". (lipanj). 3. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Par misli za 10. 2. [—] General Drinjanin. [—] General Drinjanin. "Zapisnici Središnjeg odbora Narodnog Vijeća Slovenaca. sv. —. godine".). (1954. —. 1947.] (1949. [9.-3. br. 2. 75-92. Hrvatski Kalendar 1951. br. [9. godine. Hrvatski Narod (Zagreb). Članku u Drini dodano je šest nacrta vojničkih položaja u toku bitke. (4. (1959.). Hrvatski Kalendar 1952.. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija". Hrvatska Smotra (Buenos Aires).] (1949. 1918.Veliki Tjedan. br. "Hrvati Bosne i Hercegovine odlučno za Državu Hrvatsku. s. 2. "Zakonitosti hrvatske vanjske politike: Hrvatska glavni dinamičk ifaktor Podunavlja". 7-13. br. IV. Stojadinović".". Prema piscu bilo je deportirano iz NDH u Srbiju 15. br. 3. s.V. "Bitka na Lievča polju. Glas Sv. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). 125-145. g. 5. 21-33. 6-9. (1954. s. 3-5. sv. 7. (1953.). "Bosansko hercegovački muslimani i njihovo djelovanje". "Moja zadnja poruka (Zadnja izjava hrvatskog vojskovodje Slavka Kvaternika)". br.). Hrvata i Srba u Zagrebu". 7. Drina [Madrid]. Ivo] Ante Planika. (siječanj). "Talijanska politika spram N. [—] General Drinjanin. Travnja 1941.). br. (lipanj). 3. —.). s. g. g. Nije završeno. 8-10.). s. Antuna (Buenos Aires). . "Iz galerije velikih pokojnika: Vitez Kruno Devčić. "Emigracija i narod". IV. br. br. Drina [Madrid]. izjavio je dr. br. 2. XII. (1958. (prosinac). 1.-2. s. g. 16487. Vekoslav. g. 1-12. [—] Domagoj. —.] (1949. (1954. Slom velikosrpske strategije u Drugom svjetskom ratu". s. br. Gradja o vanjskoj politici Predsjedništva Narodnog Vijeća SHS od 29. br. Džafer. Guillermo A. Anali Jadranskog Instituta (Zagreb). br. Antuna (Buenos Aires).D. (srpanj). (1952. (veljača). g. Izjava političnog predstavnika bos. Antuna (Buenos Aires).-5. (1952. 5. br. 12-14. (lipanj). 1944.178 —. 3-6. 1941. 9. (1951.256 Srba u razdoblju od srpnja do rujna 1941. 33186. br. 1. (1953. 14. g. g. muslimana Dra Džaferbega Kulenovića". —. g.

(1955. Kanada). Luketa. 1.. 345-55. g. g. —. 8. [—]. ibid. 4. "Neke moje uspomene iz života Matice Hrvatske". "Ugodne uspomene iz zatvora". 5. I. "Odgovor Prof. br.). Radice. Ć. 6..). (rujan). s. (1955. (1957. 75-93. —. (1951. M. (veljača).). (1955. —. 2. Drina [Madrid]. (1955. br. Miroslav. 33-48. "Tri uspomene". "Domovina slavi dan državnosti". sv. rad. 26. "Monopol hrvatske politike". 7. 4. "Naši veliki pokojnici: Šest malih ljudi.". Osvrt na članak Milana Martinovića. Obračun s argentinskom okolinom dra Ante Pavelića. "Jedan veliki hrvatski mornar: Od admiralskog broda na Ivan sedlo (Skromni prilog za biografiju zadnjeg Ministra Hrvatskih Oružanih Snaga kontraadmirala Nikole Steinfla)".).). br. 5. 4.).12. g.). "Konspiracija na Jadranu (Nekoliko osobnih doživljaja.). Winnipeg. Bogdan Radića.). 1-88. s. . (lipanj). "Narodno jedinstvo II. a spominju se Mijo Kralj i Zvonimir Pospišil. br. (Winnipeg. (1951.). 5. III. U vezi s drugim dijelom članka razvila se je polemika. g. 13. 16.). s. 217-32. (Winnipeg. g. (1956. Drina [Madrid].). s. 106-16. 2. Vladko. 197-204.-3. Hrvatska. 5. Kanada). 283-84. o kojoj se nalaze podaci u slijedećim člancima: Filip Lukas. s. Maček. Hrvatski Glas (Winnipeg. —.). Opaska o dru Milutinu Jurčiću i Branku Rukavini. dra Z. Drina [Madrid]. (27. (prosinac). 14-24. s.. Kalendar Hrvatski Glas 1953. Je li Lorković bio liberalac — ili praktični katolik?" Drina [Madrid]. g. —. "Ustaštvo kao državotvorni i protukomunistički činbenik". (1953. br. 3. Tri sitne brazde iz njegova života". s. (1954. g. Vidi ovu bibliografiju.-9. 11.. (1951. (1956. (16.. (veljača). g. 137-54. (1955. Lukas odgovara.. I. g. Danica (Chisago). s. (1956. (1957. sv. upućeno uredništvu. (1955. "Postoji li jugoslavenska kultura?" Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1. (1952.). s. 8. (lipanj). Drina [Madrid]. 5. Kulturno-politički Zbornik 1949. 43. "Martirij Katoličke Hrvatske".). 5.). g. "Samostalna Hrvatska i Srbi". "Uspomene na stražare u Zagrebu i Beogradu za vrijeme zatvora 1929. (lipanj). (rujan).-12. koji su iz Amerike došli na Janka Pustu)". "Iz Erine torbe: Predati vlast! Komu?" Drina [Madrid]. 3.-3. br. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Bilansa narodnog jedinstva izmedju Hrvata i Srba u toku povijesti".)".). (1955..).180 [—] General Drinianin. 3-27. br. g. 2. III. Vjekoslav. —. 20-43. —. 250-62.). trojica ustaša aktivnih u atentatu na kralja Aleksandra Karadjordjevića. (1955. Hrvatski Glas (Winnipeg.). (1955. 4. 3. sv. Lukas. (1951. 1. (prosinac). g. br. 237-48. 1. s. sv. (prosinac).). V.-1930. s. br. br. s.-11. 25. (1953.). (prosinac). sv. 35-37.). s. s. g. borba i smrt šestorice hrvatskih emigranata. III. "U oči 10. (svibanj). Šola i 'Hrvatske Riječi'"..-7. (ožujak). Kanada). 119-35. (1954. 56-61.-3. s. g. 31. g. s. g. 1. Kalendar Hrvatski Glas 1954. M. br. —. "Nešto uspomena na Stjepana Radića".). popunjava Lukasove podatke o komesarijatu u Matici Hrvatskoj.) — 17. g. 11. —. s.). s. 15. s. (1952. Spomenica na dvadeset godina Hrvatskih Seljačkih Organizacija u Kanadi (urednik: Stjepan Gaži.). Kanada). (Buenos Aires). Drina [Madrid]. 181 —. 20. "Krive 'Uspomene iz velikog doba'". Filip. vidi Varoš. sv. Hrvatski Glas (Winnipeg. [—] Ustaša Maks. 6. IV. (prosinac). s. g. 5. s. sv. g. [—] M.). "Kardinal Stepinac i 'nasilno prekrštavanje pravoslavnih'". 5. [—] Ustaša Maks. g. 1. "Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodredjenja".). Drina [Madrid]. "Narodno jedinstvo". Govor predsjednika Filipa Lukasa na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini Matice Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dne 8. "Prof.-12. Kanada). —. "Uspomene na Frana Šupila. ožujka 1942. s. 34-43. ibid. 183-85. g. 8. s. br.3. s. Ć. s. 4. s. "Pobočnik Laslo (Jure Francetić na Janka Pusti)". 5. na osvrte gg. (ožujak). br. 10. (1956. g. (prosinac). —. objavljen u Kalendaru Hrvatski Glas 1956.. (ožujak). "Hrvatskoj emigraciji".). (kolovoz). Vidi ovu bibliografiju. (ožujak). Drina [Madrid]. Hrvatska Revija (Buenos Aires). šest boraca (život. (veljača). Hrvatska Revija (Zagreb).. vidi Luburić. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (30. sv. sv. (1954. 36. Drina [Madrid]. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 291-311. —.). sv. Kanada). [—] General Drinianin. (1949.-12. 233-40. (25. Danica (Chicago). —. Odgovor na članke generala Djukića "Iz šume u emigraciju". g. 5. 1-2. Medju ostalim govori se o životu i radu Ivana Rajića. (1948. 6. s. IV. g. sv.). br.). Popis ubijenih svećenika. 1. ibid. "Rad Matice Hrvatske za hrvatsku narodnu i državnu misao.). (15. 3 (rujan). g. 46-51. g. Filipu Lukasu". 1. Mate. g. [—] Ustaša Maks. "Naši veliki pokojnici: 'Deda' [pukovnik Mate Primorac]". "Otvoreno pismo srpskom generalu Svetomiru Djukiću". (1942. Drina [Madrid]. 85-99. (veljača).). VI. 1. 7. [—]. 2. Hrvatska Revija (Buenos Aires). g. 8. s. sv. "Iz Erine Torbe: Vckićeva ministarstva i grofice. (18. 6. travnja". 111-16. br. 1. 7-13. br. —. B. 8-16. redovnika i časnih sestara od strane četnika i partizana u Drugom svjetskom ratu. 186-89. br. 1. [—] Ustaša Maks. (lipanj). — Pismo Josipa Troyera. (lipanj).

s. "Medjunarodni zločinci (Povodom knjige Mile Milatović 'Slučaj Andrije Hebranga')". Zagreb. sv. (14. XII. "Hrvatska u vrtlogu rata". 1936. —. s. (Winnipeg. Mišinski. 9. 'S bielom zastavom preko Alpa'". Životni put i djelo — Povodom 70. Nedjeljko. Mortidjija. travnja 1939. 3-15.). s.). Kanada).) kanonika Cvjetka Rubetića na naknadnim izborima poslije izbora 1897. i ona je tu ponovno objavljena. Rezoluciju su donijeli akademski kulturno-politički klubovi. " 'Sjena Moskve na Balkanu': Nacionalizam i komunizam u hrvatsko-srpskom sporu". —. g. —. 37. Kalendar Hrvatski Glas 1955. s. sv. Nikšić. Vinko.. 7-14.182 Uspomene završavaju 1918. Dragan. 14. "10. sv.". (Winnipeg. Ustaša. Vladka Mačeka za opozicionog kandidata u trećem zagrebačkom kotaru (Nova Ves i Vlaška ul. g. (veljača). "Netočnosti. (1957. 56-68. Tias. s. s. Umorstvo u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. 2. pseud. "Il 'putsch' croato nel 1944". (1950. "Malo uspomena na pok. (1956. 22. XII.). (1949. 27-36. br. "Neugodni razgovori". "Uspomene i pogledi jednog upravnog službenika". g. Hrvatski Narod (Zagreb).). 78-87. 32. g. (1959.. 32-73. s. Polemika s polumjesečnim listom Hrvatska (Buenos Aires) i s drom Antom Pavelićem. "Bit Hrvatskog Seljačkog Pokreta". 1. sv. 1. 9. —. (Winnipeg.). Martinović. Kanada). Vidi ovu bibliografiju. (Buenos Aires). Matić. "O. br.) — 43. Matijević.. VI. (1953. (lipanj). 0 hrvatskim omladinskim organizacijama 1920-tih godina. "Iz oslobodilačke borbe u domovini: Deklaracija o Bosni i Hercegovini od 21. Stipe. 40. s. Nevistić. 1. 2. Kalendar Hrvatski Glas 1955. 1928. 1. 25. 55-57. X. 2. pseud. Franjo. završava se: "Ne damo Bosnu i Hercegovinu dijeliti". "Zločin. (1953. . g. Augusta Košutića". Hrvatska Reviju. 2. 8-11. sv. 53-56. s. Kanada). 3. Hrvatska Misao (Buenos Aires). Observator. Marijan. "Filip Lukas. (siječanj). 2. —. "Prilog poviesti našeg odpora: Moje uspomene na Božu Kavrana i drugove". 24. 3.). X. 37-40. br. Milivoj.". (rujan). Osvrt na članak: Ante Ciliga. (22. vidi Krišković. sv. 123-34. Hrvatski Glas (Winnipeg. O kortešaciji dr. br. (1958. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). —. 116-25. (lipanj). 383-95. Milan. pseud. (1956. (prosinac). 3559. Vinko. Dominik Mandić. Kalendar Hrvatski Glas 1959. 9.). (3. s. Kalendar Hrvatski Glas 1955. protivrječja i zablude Ante Cilige". 6. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Franjo. Kalendar Hrvatski Glas 1958. (1951.-10.).). (1949. —. br. Kalendar Hrvatski Glas 1956. Hazim Šatrić". "Sličica iz djačkih vremena". (1. Bosna". —. (prosinac). Franjo. br. 1. Ivo. —. g. 50. Nalis.). —. 17. IV. Rivista di studi politici internazionali (Firenza). s. s. -50. Objavljeno prvi puta u Obzor-Spomen knjiga. Sloboda (Buenos Aires). Život i rad podpredsjednika HSS ing.-2.). g. "Odlomak iz tužne prošlost. "Moje uspomene iz velikog doba. Magdić. Kanada). 171-80.. Kalendar Hrvatski Glas 1957. Ivan. Hrvatska Misao (Buenos Aires). (1952. "Uzroci propasti kraljevske Jugoslavije". Kanada). Hrvatska Revija (Buenos Aires). s. u Banskim dvorima".-2. s.).). g. Observator [Krunoslav Draganović?]. 65-79. vidi Luburić. "O nekim žalosnim pojavama u hrvatskoj emigraciji". Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. sv. Markovinović. br. Kanada). naših dana! Divljanja četnika 1 Talijana u kotaru Prozor. vidi Vilder. godišnjice života". Traži se sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. 6. Republika Hrvatska (Buenos Aires). "Vjekoslav Vrančić. 19-25. '"Mukotrpni rad dra Krnjevića za vrijeme rata u Londonu". Kanada). g. —. "Moje uspomene iz velikog doba II. Ideolog hrvatskog nacionalnog otpora u prvoj Jugoslaviji". 1941. Kanada). "Od rodoljubne opozicije do revolucionarnog hrvatstva". (Winnipeg. —. * Omrčanin. g.. Drina [Madrid]. Ante Smith. s. 248-54. 4. Travnja 1941. Milan. (lipanj). Bogdan. "Umorstvo u beogradskoj Narodnoj Skupštini dne 20 lipnja godine 1928. Većeslav. (lipanj). br. (1955. Nikolić. Danica (Chicago). g. g. s. 183 Mirković. 8-11. 32-33. "Merhum prof. vidi Pavelić. vidi Radića.). koji se ne smije zaboraviti". (Winnipeg. 21. s. Američki Hrvatski Glasnik (Chica go). (Winnipeg. Vjekoslav. (Winnipeg. s.). (Buenos Aires). Hrvatsko Revija (Buenos Aires). (1959. 23. s. Nehajgradski. (1952. Antu Radića". Sloboda (Buenos Aires). Maks. (Buenos Aires).). s.". g. Hrvatska Revija (Buenos Aires).). dr. s. Meštrović. s. 190-98.

) — 24. u vezi jugoslavenske okupacije Trsta. (Buenos Aires). s. (1941.(Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')". Glas Kanadskih Srba (Windsor. (252.) (7.-270. s. g. (1956. Osoba i Duh (Albuquerque. —. VI. 15-28. 19-35. —.). 13.184 Osterman. P.).-3. 4. P. "U Carigradu. gdje. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". br. 6. kako. (prosinac). Hrvatski Kalendar 1953. Hrvatska (Buenos Aires). 3. "Lička solidarnost. 4. Hrvatska (Buenos Aires).). Pisac je u deset članaka — odgovarajući na pitanja: tko. (49.). IV. Marko. [—] S. s.). Kanada). K.. (Buenos Aires).) (19.). (105. (1948. N. (1952. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". "Vodj opet govori. [Pavelić. "Umjesto nekrologa Dru Ivanu Šubašiću".).). br. Pisac datira "Nadaški pokret": 1893.. 235-53. 10-18.). 8. 6. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (110. —. Perić. 1.). XI. Hrvatska (Buenos Aires). (rujan). XI. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (prosinac). s. (1958. S.) (15. (1955. S. Kanada).-8. IV. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatska (Buenos Aires). g. g. Bazilije.). 6. (1955. 20. (Buenos Aires).).[osta] St.) (10. (Buenos Aires). 7. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1956. Povodom druge obljetnice podpisa temeljne Izjave Hrvatsko?: Oslobodilačkog Pokreta". Pandžić. [—]. 11.) (1. 12. Hrvatska (Buenos Aires). s. (197. "Iz predigre sloma Jugoslavije". br.) (listopad). "Franjevačka Hercegovina u posljednjih stotinu godina". (1959. br. Hrvatska (Buenos Aires).. g. (76) (20.) (6. br. 5. Josip. Ante Smith] Observator.) (16. članci imaju uz gornji i posebne naslove prema postavljenim pitanjima. (Chicago). "Jedan otvoren i iskren razgovor s Hrvatima".) (18. Hrvatska (Buenos Aires). —. br. Hrvatska Smotra (Buenos Aires).). g. SAD). Hrvatska.. Hrvatska (Buenos Aires). —. g. (264.). br. 3. (1955. 11-16. br. s. St. I. (74. (77. s.). III. [—] A. 4. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1955. IV. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')".). (Jedno poglavlje iz rukopisnog djela 'Doživljaji')".) (17. Kalendar Hrvatski Glas 1959. br. vidi Bosnić.).. I. "Hrvatski Oslobodilački Pokret. "Od Desetog Siečnja do Desetog Travnja". (1958.).) (8. sv. [—]. "Sedam upitnika". (Buenos Aires).) (1. što. br.).). P. [Pavelić. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". (1968. s. III. 126-35. (1951. "Odjek izjave Dra Stojadinovića 'Izboru' u hrvatskoj. (srpanj-kolovoz). "Gjulhisar. 10. s. (1954.[evo]. P. —.). Pavlović. "U Zagrebu. [—] A. —. g. (13. 5. kada i kojim sredstvima — dao svoje mišljenje o hrvatskoj narodnoj borbi od ilirizma do danas. Ante]. "Načela i temelji Hrvatske Državotvorne Stranke". Brastvo (Toronto. (80. g. s.) — 3. (travanj).) (10. 439-44. (travanj). br. 15-24. sv. Kulturno-politički Zbornik 1950.) (5. 7. 22. g.-1899. 571-75. s.). sv. zašto. br. 10-19. 2. g. g. (54.-128. VIII. s. (82. g. "'Ujedinjenje' (Iz 'Uspomena')". Hrvatska (Buenos Aires). "Britanci i Draža Mihajlović". 6. 3.-49. —. br. (1957. I. II. "Država Hrvatska živi. sv. vidi Subašić. br.. —. g. S.). Hrvatska (Buenos Aires).).. Hrvatska (Buenos Aires). —. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')".). —. 185 —.-7. "Vukadinova treća žena. Hrvatska. Hrvatska Smotra (Buenos Aires). "Bitka na Lievča-Polju".). 1393.) (10. br. —. "Medju barabama. —. (1952. 5. (Buenos Aires). —. "Vjenčani kum Stjepana Radića o njemu za mladjih dana i o svom boravku u Pragu 1895. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. 4. g. Kulturno-politički Zbornik 1949. sv. (1951. "Pod orlovim gnijezdom. g. (1952. 11-17. (Buenos Aires).) (17. 107-14. (kolovoz rujan). 1. g.) — 4. —. "Jedna scena sa konferencije u San Franciscu". (269. 2. (1950. s. g. 2. (1949. (Iz neizdane knjige 'Doživljaji')". (1959. g.-12. g.). vidi Sinovčić.) (18. 5. "Milutin Cihlar Nehajev kao Nadaš (Iz oveće radnje o 'Nadaškom pokretu')". (266.).. (Uspomene Dr. XI. (207. II. ove rasprave. Kanada). 1. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. "Atentat na Cuvaja. —. 12. 6. [—] A. VII. (Winnipeg. g. 576-81. srpskoj i stranoj štampi". 4.). Sastanak Šubašić-Stetinius 1945.). (127. "Značenje i uloga emigracije". M. O početcima dinastije Karadjordjevića i Obrenovića. IV. 3. Vidi opasku 182. 1. (13. g. 2. s. Prigodom 30-godišnjice Ustaškog pokreta. II. 11. br.) — 15. 31-55. (55. 5. (Jedno poglavlje iz neizdane knjige 'Doživljaji')". s. [—] As.).).) (12. 25-46. . —. Izbor (Buenos Aires). 7.).. g. (1959. (1950. 3245. XII. 14. br. s.). g. "Program Hrvatske Državotvorne Stranke". 11. "Otvorena rieč: Poruka domovine hrvatskim izbjeglicama i izseljenicima uoči sedme godišnjice uzpostave hrvatske državne nezavisnosti i treće godišnjice hrvatske narodne tragedije". —. 194-202. "U Novopazarskom Sandžaku. 48. Hrvatska (Buenos Aires). 5. s.". 12. S.. 7.). (Jedno poglavlje iz neizdane knjige: 'Doživljaji')". (1953. "Dvie 'slavne' dinastije u Srbiji". 21. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1965. "Sarajevski atentat (oba konja dobro zakaparena).). sv. (Iz neobjavljene knjige 'Doživljaji')". (2. Vladka Mačeka)'.). Hrvatska Revija (Zagreb).).-1900.

g. 3. br. XII. vidi Bogdan. s. "Razgovor s predsjednikom Mačekom". 2. (1949. Hrvatska Revija (Buenos Aires). "O radu Hrvata u U. Perić.). g. g. Marija. sv. "Dr. (1959. ove rasprave. Kanada). Vidi opasku 108. XII.). 22. g. 14. s. 478-492. dobilo je uredništvo zagrebačkog podnevnog lista Danas ovu izjavu i objavilo je 20. VI. 10. Drina [Madrid].. "Dalnji odjek izjave Dra.[tijepo]. (28. Slobodna Riječ (Buenos Aires). —. 4. (1954. g. Radić. Vlaho A. (studeni-prosinac).-51. SAD). "Postanak Rimskog Ugovora prema uspomenama Filipa Anfusa. g. (1955. s. "Problem hrvatske inteligencije. III. Bogdan. 7. s. Ratković. (1959. (1956. Stjepku Brozoviću. 3. Njezino ostvarenje u Americi i njezina primjenljivost u Hrvatskoj". sv. g.. 20. Slobodna Riječ (Buenos Aires).A. Kanada). VI.).. g.. 1928. 12-16. 8. Vidi ovu bibliografiju. "Ante Smith Pavelić: Dr. 44-47. 4. 2.). Rajković. —. g.). 21. Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (III. 1. i 5. "Gospodarske mogućnosti Hrvatske". 2.". (1949. Povodom interview-a dr. (1949. br.. Izbor (Buenos Aires).). (ožujak)..) — 50. 32-52. Pismo je upućeno iz Zagreba 6. 1931. 3. —. sv. (Winnipeg.). 4. A. (1958. 9. 2. "Tragedija dr. X. Hrvatska Revija (Buenos Aires). (1955. 4. II. Jure.). "Izjava Dra Stoiadinovića 'Izboru' još uvijek predmet opširnih komentara". 40.). (1959. Pavelić i njegova vlada. 1903. Osoba i Duh (Albuquerque. Dobrotom udove S. —. 15. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Hrvatska Revija (Buenos Aires). IX. (1957. Ivo. "Sporazum izmedju Dra Pavelića i Dra Stojadinovića". (veljača). 521-43. "Jedno vrlo zanimivo pismo S. Sloboda (Buenos Aires). 19. Vilko. (21. Piligrin. (1953. Marije Radić.). u Zagrebu]. 299-318. —. s. Rieger. 329-34. br. Osvrt na članak E. Raić. "Svjetli lik Ivanka Farolfia (povodom pokušaja blaćenja njegove uspomene) ". (listopad). "Hrvati i Jugoslavija.186 —. 48. i 152. Kvaternika: 'Talijanska politika spram NDH 1941.). g. 65-76. s. Hrvatski Glas (Winnipeg.-21. 31.. (lipanj). Franjo. ove rasprave. (1954. (21. . Fetričević. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Radića. XII. uredniku "Narodnog lista" u New Yorku. 1. Odatle ju je u cjelosti prenio Hrvatski Narod. (1950. "Povodom četirigodišnjice tragičnog nestanka Drage Jileka". (lipanj). 21. (14. 1. (25. Stojadinovića 'Izboru'". sv. 5. —. s. 1. Slobodna Riječ (Buenos Aires).). s. pseud. g. Ante Trumbić (Problem hrvatsko-srpskih odnosa)".S. s. (veljače).. 187 —. (prosinac). Stjepan. i 1942. Vladka Mačeka". Srećko. Drina [Madrid]. br. 17. [Izjava sucu istražitelju. "Milan Šufflay. dana 24. Radić. vidi Lendić. br. (1953.) —26. 6. 1941. br. 3. Branko G.. 4. 213-39.). sv.-15. (Winnipeg. (lipanj).). (1949.). 4. 26-41. s.. (siječanj). g. "Preludij Rimskom Ugovoru. Ante.. 49. g. 29. sv. (1957. 1941. "Začetnik umorstva Stjepana Radića bio je Aleksandar Karadjordjević". —. g. VI. Mato. Radića". godišnjice smrti 18. g. 5. ove rasprave. "Prošlost na optuženičkoj klupi: Posljednji manevar". 1. s.. Ivan. "Kulturna demokracija. 7. s. Vladka Mačeka s Bogdanom Radicom. In Memoriam — Prigodom 25. 4. Hrvatski Glas (Winnipeg. g. Vidi opasku 19. Rover. Kalendar Hrvatski Glas 1954. (rujan). g. 4. —. "Osnutak 'Crne legije'". Stjepan. Kanada). 45. 3. (prosinac). 6. g.). 4. s. 24. Kanada). 19-21. s. —.). (28. (rujan-studeni). (studeni). "Hrvati i Jugoslavija". Vinka Kriškovića". —. 25. sv. Izbor (Buenos Aires). 2.). Hrvatski Glas (Winnipeg. 154-60. (prosinac). (1955. g. Pešelj. (prosinac). 5. (1948. (1959. Osvrt na politiku dr. br. s. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Slobodna Riječ (Buenos Aires).). br. Pisac je bio hrvatski ministar narodne prosvjete i poslanik u Berlinu. s.-7. 52-59. "Rimski Ugovor. —.). Vjesnik u Srijedu (Zagreb). 5.). g. VII. 13. 1. g. sv. Kanada). br. (1956. "Dvadeseti lipnja 1928. pseud. Perše.. (ožujak-travanj). XI. 45. Radića. 24-31. Pernar. 27."'.". 475-83. Sloboda (Buenos Aires). S.-6.). g. br. 20-24. 25-29. za vrijeme prošlog rata".). Planika. (1955.). g. Beneša". Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata (II)". Kalendar Hrvatski Glas 1957.-4. Sloboda (Buenos Aires). Ivo. sv. —. br. IX.). "Uspomene i sjećanja na mog nezaboravnog supruga Stjepana Radića".). Hrvatska Revija (Buenos Aires).). Hrvatski Narod (Zagreb).). sv. s. br.)". Hrvatsko talijanski odnosi za vrijeme Drugog svjetskog rata". (studeni). Povodom smrti prof. (1954. 50-51. "Gdje su ubijeni Ivanko Farolfi i drugovi". br. Kanada). Hrvatski Glas (Winnipeg. VI. "Agrarna politika komunističke Jugoslavije". Vidi opasku 152.

(6.). (133. "Nadbiskup Stadler". Tortić.-7. "Šupilo u emigraciji. (13. "Osvrt na članak Eugena Kvaternika: 'Ustaška emigracija u Italiji i 10. (26. 8. 2. (29. U vezi bitke na Lievča polju izmedju četnika i hrvatske vojske. s.). (1950. Hrvatski Domobran. Jadranski Zbornik (Rijeka i Pula). 7. Hrvatska Omladina. [—] M. Hrvatska Revija (Buenos Aires). 1. 146-47.lipanj 1915. (prosinac). 11.-9.-1925. Ante. — Vidi opasku 152. i politika hladnoga razuma".) — 13. 120-26.).).). Hrvatska Misao (Buenos Aires). br.) (21. br. 7. g. (157. Izbor (Buenos Aires). N. "Domovina i Iseljena Hrvatska". 2. "Jedno značajno pismo Dr. 12. Mile [at]. ove rasprave. 4. —. 1. I. s. .) — 17. 14. (1953. 28. Glasnik Srca Isusova i Marijina (Sals_ burg) g.). Vidi opasku 152. (1955. "Razgovor s Poglavnikom Drom Antom Pavelićem". br. koje su joj predhodile. (lipanj). IV. Državu' obći hrvatski narodni pokret sloge i rada". —. . 21.)".). 10. 4. III. Ispravak u br. "Osvrt na izjavu maršala Kvaternika". VI.). (1955. vidi Perić. "Kako je bio predan Split Italiji". Hrvatska (Buenos Aires). objavljuje se uz komentar po prvi puta.-12. X. * Šepić. Vidi opasku 152.. br. (21.). Hrvatski Kalendar 1950. 43. V. X. Šarić. Uspomene.). Vilder. Pismo upućeno Većeslavu Vilderu od 12. Guillermo A. (1949. 40. (1959. s. (studeni-prosinac). Vidi ovu bibliografiju. (249. novije povijesti". od 20. (252. (1938. (studeni). 11.). (1954.'". 1.). s. (25. Odgovor na članak Eugena Kvaternika "Još nešto o Rimskim ugovorima". Ante. Drina [Madrid]. (1955. g. 7. 568-73. Milan. Hrvatski Narod (Chicago). Nikola N. 16-21. Srpska Zastava (Buenos Aires). Većeslav. V. Prvi dio studije o radu Frana Šupila u emigraciji (srpanj 1914. Drina [Madrid]. vidi Leon. (251. g. 41-98.). i 25. IV. 4. "Odgovor urednicima 'Hrvatske Revije'".-15. 7. (srpanj). Memorandum nadbiskupa zagrebačkoga dr. Marko. 29. 145-53.) (8.-44. 10. 1935. Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). (srpanj). (rujan). br. g. Danica (Chicago). (Chicago). do 1941. (1959. Glas Kanadskih Srba (Windsor). Tomas.). Ante. Ivan. 11. VIII. g.V. Vitaić Jakaša. —. Godišnjak (Kalendar) 1935. sv. br. Marijan. XI. Josip. "U obranu pok. Josip.). vidi Subašić. g. vidi Frank. Hrvatska (Buenos Aires).). g. br. 29-33.) (18. s. Josip.). 43. br. travnja 1941. s. 8. Hrvatska Revija (Zagreb). Antuna Bauera Knezu Pavlu Karadjordjeviću od 25. 335-47. VII. g. (1952.-1941. Valenta. "Riječ vojnika: Politika strast. 10. 1444. u Šibeniku.). g. "Bauerov memorandum". "Jure vitez Francetić — tvorac Crne legije". s. Blaško. g. (1954. Doživljaji pisca kao ustaše emigranta u Italiji od 1934. Đragovan. 1959. Miroslav.. Tomić. g. IX. 163-65.-8. g. br. 5. Ivan.).. Uspomene o akciji Božidara Kavrana i nekim drugima. 29. br. g. "Razgovor Ivana Lorkovića s Masarvkom god. (prosinac). "Sukob Pavla Djurišića i Draže Mihailovića".). br. s. g. VII. br. Štitić. g.). (1955.) (10. 169-175.). g. (1959. (Buenos Aires). (1955. 6.. 13. Izbor (Buenos Aires). 189 Štir. 3-4. Starčević. Ante. s. Dantea (Chicago).). V. Dinko. vidi Pavelić. 5. g. 45. (1953. Sinovčić. 38. Stojadinović. Drina [Madrid]. 10. br. 35. s. Varoš. 29-35. br.). "Mussolinijeva ljubav za ustaše". organizacija 1920. 4.). " 'Za Suverenu Demokratsku Hrv. sv. 4-8. —.). (lipanj). 1955. (10. Janko. g. "Kako riješiti srpsko-hrvatski spor. Ante Štitića".). br. br. "Hrvatski narodni zastupnici za Nezavisnu Državu Hrvatsku". Uz ostalo uspomene iz travnja 1941. 1.-2.).). Šola. (1958. br. Hrvatska (Buenos Aires). Milanom Stojadinovićem. 19. 7.) (18.-12. (1954. Ivan. "Krešimirov grad Šibenik od 1918. (lipanj). "Jedna epizoda iz hrv. g. s. ove rasprave. Slobodna Riječ (Buenos Aires). "Nezavisna Država Hrvatska i ustaško djelovanje".188 S. (8. ove rasprave.". Mile. Stovjejko. —. 6. (127. VI. (1960. Danica (Chicago). br. Subašić.). (1956. (prosinac).). Vladka Mačeka". s. 1914. "Predteče Ustaške borbe: Hrvatska Omladina".). —. Starčević.-128. U članku je objavljena izjava dra Ante Pavelića dana piscu 1949. 24. s. VII. bivšim predsjednikom Vlade i Predsjednikom Srpske Radikalne Stranke".". Šuljak. 3-1l. Vikario. br. 6-7. Razgovor s Dr.

Adil].). 1955.). Mr.-1959. "O jednom vojničkom podhvatu u iztočnoj Bosni u godini 1941. (Buenos Aires). Uspomene. "U spomen travničkim žrtvama". Izdavači i glavni suradnici Hrvati muslimani. —. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda". 11. Croatia Press (Rim. X. Strossmayera i Starčevića". 24.190 —. Rujan-listopad 1944.). s. Nezavisan. (1952. —.-4. g. I. (lipanj). br. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1954. Drina [Madrid]. Filip Lukas. Izdavači: Dragiša Cvetković i Časlav Nikitović. M. 4. br. Vidi opasku 179. Žagar. Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Hrvatska (Buenos Aires). br. 7.. Pavelića: Raspuštanje hrvatskih društava". 59-64. (1951. 1951. 1943.-1944. —.) (4.-1958. XI. Slobodna Riječ. (siječanj-veljača).). s.). "Politika dra A. "Bosna i Hercegovina u svijetlu statističkih podataka". br. sv.-1956. br.-1956. C) P e r i o d i č n a izdanja * Almanah "Nove Riječi" 1949. s. br. "Luburićeve izmišljotine [Izjava]".-21. br. (Buenos Aires). Madrid. 21.-1955. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Slobodna Riječ (Buenos Aires). "Jozo Kljaković: U suvremenom kaosu". Godišnjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires). g. 44-55.). s. I. Vitezić. 20. 1947. (1958. Vjekoslav. Vrančić. (studeni-prosinac). "U službi za Hrvatsku". (1925. Vidi opasku 162. 7-13. Zagreb. [Zulfikarpašić.". 45. g. Osoba i Duh (Albuquerque. Kulturno-polički Zbornik 1949. SAD).-37. (1956. ove rasprave. g. Vucković. g. Kanada). br.).-120. Nezavisan katolički. (141.) (17. (1957. posljednje dvije godine polumjesečni list. s. Glasilo HSS. 7. Vjesnik u Srijedu (Zagreb). Izišao samo jedan svezak. br.. —.). godine". Leopold. proustaški. i M. g. Ustaško glasilo.) (10. časopis. —. "Iz ratovanja u bihaćkoj krajini". 6. XII. g. 14169. 3. br. od tada nacionalistički. g. Vidi opasku 59. 1958. (Beč: Muslimanska biblioteka). 1941. 63-81. Veljača 1943. XI. Malo svijetla u tragediju kod Bleiburga". Ivan. "Vokić i Lorković u svijetlu istine". (ožujak). Hrvatska (Buenos Aires). 120-28. br. 1953. Glas Sv. "Prof.). "Za volju istine". 44.IV. (1955. (1953. Uspomene. Godišnjak 1957. VI. 8. —.-1956. mjesečni bilten i časopis. (listopad). Američki Hrvatski Glasnik (Chicago). "Na povlačenju s hrvatskom vojskom". 1949. 15. [—]Aziz Čengić. 11.-224. 1.. g. —. 1939. 3. (1953. (1955.). Politika hrvatske vlade prije Bleiburga. Hrvatska. 599-604. (Beč: Muslimanska biblioteka).". Cleveland. ove rasprave. Tajne 'Kabineta u sjeni'". "Prošlost na optuženičkoj klupi. XI. (Buenos Aires).-2. (Buenos Aires).).1945. s.) (6. g. —. (Buenos Aires). 1. 4. Godišnjak 1957. pseud. 96-102. New York).[anko]. ove rasprave. Dokumenti o Jugoslaviji (Pariz). (1959. Bekić. tjednik. (9.). 2. mjesečni. (travanj). 3. X. "Izvori hrvatske politike. Afera Huske Miljkovića. Giunio-Zorkin?]. Bosanski pogledi (Beč). g. 7. . J. —. 1949. Urednici i glavni suradnici Hrvati muslimani. Zrinjanin.1959.). g. Danica (Chicago). "Vječno svjedočanstvo hrvatstva Kule Fazlagića". Vidi opasku 106. Hrvatska (Buenos Aires). Godišnjak Hrvatskog Domobrana 1953. Hrvatska Riječ (Belgija). Hrvatski Glas (Winnipeg. g. vidi Belobrajdić. 1. [Dr. s.). br. (223. Bosanski Pogledi (Beč). (203. 31. 1951. (1959. Hrvatska (Buenos Aires). "Snaga istine. "Politički izvještaj o stanju u Jugoslaviji". Nikola. 44. Hrvatski Glas (Winnipeg. Kanada). Jedan osvrt na Račkog.). (3. Nezavisan: do 1955.). 1942. Ustaško glasilo. 10 svezaka povremenih brošura. tjednik.). časopis. s. (119. ove rasprave. s. 191 —. 1949. Antuna (Buenos Aires). "Put u Foču 25. Y. 25-42. 4. (1959. "Postrojenje i brojčano stanje hrvatskih oružanih snaga u godinama. 36. Drina [Madrid]. 10.).).-8.

mjesečni mimiografirani bilten.-1959. Hrvatska Revija (Buenos Aires). Glasilo Hrvatske Republikanske Stranke. (1902. Smotra za narodno gospodarstvo. 1959. Belgija). . mjesečni list. časopis. Sloboda (Buenos Aires). Hrvatski Dom [Fribourg. Glasilo Hrvata muslimana. Hrvatski Domobran. Nezavisan.-1959. Nezavisan.-1959. Albuquerque. 1950. Islam (Pariz). časopis. Glasilo HSS. 1949. 1949.-1955.. Hrvatska RijeS (Ohain. g. Hrvatski Glas (Winnipeg. mjesečni list. 1951. časopis. 1949. Kalendar Hrvatski Glas (Winnipeg. Hrvatska Misao (Zagreb). koji su nedavno napustili domovinu. Kulturno-politički Zbornik (Buenos Aires). Izbor (Buenos Aires). mjesečni list.-1959. časopis. Glasilo Hrvatskog Narodnog Odbora. Hrvatska Država (Miinchen). 1951. 1941. Godišnjak (Pittsburgh i Buenos Aires). Nezavisan. mjesečni list. 1956. Osoba i Duh (Madrid. Švicarska]. Republika Hrvatska (Buenos Aires). Nezavisno glasilo mladih hrvatskih intelektualaca. Hrvatska.-1959. 1951.-1952. Informativni bilten Vjersko-kulturne zajednice europskih muslimana u Argentini (Buenos Aires). Polumjesečni časopis. 1938.-1959. 1953.-1959. Nezavisno nacionalističko glasilo. 193 Nova Hrvatska (London). ove rasprave.-1959. Hrvatska Zora (München). 1948. povremeni mimiografirani list. 1949. 1935.. 1953. I. Hrvatski Kalendar (Chicago).-1959. knjižnica i časopis.-1955.-1955. časopis. Prvo godište izlazilo pod naslovom Hrvatski Bilten. Ustaško glasilo. 1947. Glasilo Hrvata muslimana.-1958. časopis. 1955. Katolički kalendar.192 Hrvatska (Buenos Aires). Nezavisan katolički. Svijest (Denholme. povremeni mimiografirani list.-1959. 1949. Slobodna Riječ (Buenos Aires). Engleska). Ustaško glasilo. Ustaško glasilo. SAD). 1952. koji zastupaju ideju Saveza južnoslavenskih zemalja. 1958.). Glasilo HSS.-1959. polumjesečni list. tjednik. Glasilo Hrvata muslimana. Kanada). Hrvatska Misao (Buenos Aires). književnost politiku. mjesečni list. Kanada). Hrvatska Smotra (Buenos Aires). Ustaško glasilo. Vidi opasku 17. 1958. mjesečni list. Ustaško glasilo.-1959. Glasilo Hrvata. 1951.-1950. Glasilo HSS. 1953. Glasilo HSS.-1959.

Dragan. Crvenković. Odmah je počeo studirati na Columbia University modernu evropsku povijest. Boško. Blažeković. 103. Bakarić. Dušan. 94. 76. 105. Čubrilović. Bogdan. 96. Bombelles. 62. Carnelutti. kad je zajedno s mnogobrojnim sunarodnjacima napustio rodnu grudu i otišao u emigraciju. 128. Rafael. 107. 109. Šandor. Rudolf. 117. Brozović. 128. Bajić. Davidović. Bzik. 95. 118. Aimone. Miroslav. Ćudina. 119. 82. 100. 83-85. Rade. Babić. 94. 135. Bekić. 73. 24. . Alfieri. 63. Josip. Od 1955. Balfour. June 1919 (Jadransko pitanje od primirja 1918. Upisao je četiri semestra prava u Zagrebu. Dragan. Vilko. Čolaković. Dino. Apostolski. Anfuso. 43. Danilović. Vittorio. 67. 120-123. 10. Balen. Stjepan (pseud. 95. Danijel. M. Čimić. Rodoljub. 28. 104. Božo. 81. 108. preselio se u Zagreb. 60. Ernest. Antolić. Bublić. Belak. Eduard. 95. Campbell. Ivan. Nastavlja studije na istom sveučilištu za doktorat. 95. Bulat. 141. 96. Aloisi. Ambrosio. vojvoda od Spoleta. kotar Šibenik. Smail. 72. 77. Cabas. 109. 16. Vilko Rieger?). 54. Uglješa. 68. na otoku Prviću. Benzon. Ivan. Pompeo. Galeazzo. Avdić. 102. 104. Filippo. Ronald. Curzon of Kedleston. U rujnu 1941. 110. Ivo. 101-105. Ivan. Batušić.). Ansaldo. Boban. 63. George Nathaniel. Carnelutti. 51. Stjepan. Ciano. 63. konzul. Ljuba. 53. 63. Bičanić. Slavko. Buć. 135. 66. 108. Djuro. Berković. 100. Branko. bavi se izučavanjem novije hrvatske povijesti poslije 1790. Alfred. 117. Krunoslav.-1943. doselio se je u Sjedinjene Američke Države k svome ocu.-1941. Amadeo. 42. 1941. 128. 114. Bašić. 133. 128. tal. Budak. Raffaele. 141. Bresztyenszky. 68. 48. 1955. Josip. Čanić. 73-76. 128. U siječnju 1952. 60. Josip. 140. 12. Alajbegović. 48. Mehmed. Branko. 103. Mati ja. 27-31. 58. 62. Slobodan. 62. Edo. 29. 116. Banjanin. Brajović.). Cikota. 63. 63. živio je u Klagenfurtu. Carnelutti. Casertano. Mehmed. Šime. 74. 127. Vladimir. Barada. 118. 98. 61-72. 135. 27. 60. 56. 1918.194 195 BILJEŠKA O PISCU KAZALO IMENA JERE JAREB rodjen je u selu Šepurine. Artuković. Filip. Cukavac. Savo. Emin. Bogdanov. 62. Austrija. Josip. Crljen. Butozan. 38. do Orlandovog pada. 22. koja mu je bila najdražim predmetom još iz gimnazijskih klupa. Milan. 39.. 3. 96. 117. Balen. 109. Jovan.. Vaso. 114. 95. Petar. T e z a m u j e bila T h e A d r i a t i c Q u e s t i o n f r o m t h e Armistice. Miho. dobio je d i p l o m u M a s t e r o f A r t s . Vladimir. 63. 117. Bauer. Ćiril. Balić. 129. 98. do prosinca 1951. 110. Antić-Čolak. Cavallero. Ernest. 108. Cesarić. Begić. 65. 63. 51. Andres. 119. Andrija. Mihajlo. Giovanni. Dragutin. svibnja 1922. Batlak. 95. 52. Basariček. Ugo. Bošković. 43. 61. 72. Pučku školu polazio je u rodnom selu. 34. većim dijelom teško bolestan u tamošnjoj bolnici. Poslije tri godine studija postao je Baehelor of Science. predratnom iseljeniku. 16. Čuić. činovnik. U lipnju 1958. 95. Arthur James. kasnije Aoste. lipnja 1919. Mile. 100. 103. a klasičnu gimnaziju u Šibeniku (1933. 75. 81. Beneš. to Orlando's Fall. Od svibnja 1945. Mijo. 20. Dragiša. 81. 100. 107. gdje je ostao do svibnja 1945. Cvetković. Balenović.

74. Janjić. 95. 68. 57-59. 128. 60. 27. . 118. 83. Stjepan. čin. Ljuba. 83. 114. Hefer. 100. Mihail Ilarionovič. Kopp. 120. Karadjordjević. 43. Ilić. 30-32. 46. 79. 132. Kaleb. Sekula. Frank. Lepić. 90. Ivo. Grivičić. 16. Vjekoslav. Glojnarić. 97. 23. 16. 102. 87. 66. Kemfelja. Katić. 17. 111. 78. 58. 74. Mitar. Roko. Mate. 34. 76. Stjepan. Ivica. Sveto. 101. Danilo. 46. Nikola. Ivo. 130. 36. 29. 41. 35. Jareb. Milovan. Rato. 52. 32. Grey of Fallodon. Gregorić. Sava. Kosorić. 50. 15. Fran. 110. 19. 99. 34. 113-115. Gavro. 129. Jelinović. Milan. 90. Luburić. Vjekoslav. 67. 98. v. 43. 57. Heinrich. 120. Andrija. 129. veleposjednik. Eugen (1825-1871). konzul u Zagrebu. Končar. 97. 121. Djalski. Kulovec. 95. 80. Djuras. 52. 73. Glaise von Horstenau. 78. Gošnjak. 22. 95. 121. 43. Duić. 10. Marko. 141. Karadjordjević. Djuričić. 66. Dragoljub. 95. 56. 27. 128. Aleksandar I. 31. 14. Kasche. Javor. Milan. 128. Paško. 92. Guzzoni. Josip. 99. 31. 67.196 Dedijer. Horvat. 118. vidi Gjalski. Dožić. Džafer. 133. 136. 96. 120-123. Jevtić. 129. Eugen Dido. Jurišić. Josip. Frković. Djaković. 71. Kvatemik. Karamarko. 12. 43. 100. 98. 66. 32. Ivan. Korošec. Hadžić. Jančiković. Vladimir. 113. 128. 72. Krizman. Lukas. Ivan. Slobodan. Janković. Ivo. 52. Lohr. 129. 10. 28-31. Klofač. Mihajlo. 28. Djilas. 115. 133. Kovačević. patrijarh. 132-135. 141. Franjo Josip. 115. 14. Ilija. Farkaš. Habsburg. 93. 32. 51. 115. 14. 28. 95. Kavran. 91. 47. Roberto. 81. 115. 50. Joca. 102. Jelačić. 82. 129. Degrel. 129. Kuvedžić. Derenčin. 69. Filipančić. Krnjević. 14. 119. 76. 24. Edvard. 80. Kovačević. 79. 26. 84. Filip. Alan. Nada. Lisak. Gavrilo. 42. 63. 95. Petar II. Karadjordjević. 88. 56. Kranjčević. 114. 122. 130. 80. 134. 128. 42. 93. 11. Košutić. 47. 29. Hitler. 77. Kutuzov. Grol. 115. Lissance. Bogoljub. Frković. 107. 77. Ilija. Folnegović. Branko. Hebrang. njem. Gaščić. 70. Germogen. Zvonko. 77. Asim. Marko. 97. 34. Kvatemik. Zvonimir. Jere. 59. 113. 28. Horić. Ljudevit. Djurašković. Kolak Rudi. Rade. 135. Kvatemik. 129. Diminić. Ilić. 11. 125. 197 Košutić. Oton. Knežević. Drljević. 14-17. Marijan. Franz. 59. Lorković. 58-60. Andrija. Halder. 117. Blaž. 54. Jurčić. 100. 95. 127. 101. Mladen. 122. Olga. Gjalski. 81. Mirko. 33. 132. 64-67. 13. Milan. Živan. Petar I. 103. Jelić. Dušan. 65. 50. 14. 60. 96. 118. 74-76. 111. Kovačević. Karamarko. 81. Radoje L. Kuprešanin. 21. 28. Blaž.. Gaži. Pavle. 22. 117. 13. 51. Ilić. Hinko. 45. Grdjić. Jareb. 138. 82. Irena. Jakovljević. Edmund. 98100. Jakov. 103. 56. Tomo. 16. 20. 89. Karčić. Lobkowicz. Mihajlo. 76. 56. Gojković. Drakulić. Doerfler. 118. Fran. Dragutin. Knezović. Anton. Kuštrić. 119. 11. 57. Karol.. Khuen Hedervary. 15. 67. Jovanović. 30. 54. 102-107. 59. Jurinčić. 71. 76. Augustin. Kosanović. Helmuth. Fedor. Milivoj. 117. 77. Karadjordje. Frank. Dušan. Djukić. Košak. 32. 16. 48. 35. 86. Vaclav J. Gavrilo. 35. 108. liječnik. Veljko. Brana. Mate. 52. 28. Siegfried. Herenčić. 25. Vladimir. Erih. 113. 103. Kren. 50. Kulenović. Voja. Farolfi. prva žena Vladka Mačeka. Karadjordjević. 66. Slavko. LeRoy. 50. Ksaver Šandor. 82-85. 42. 35. Hohnjec. 74. Friedjung. 103-105. Erwein. 61. Jukić. Francetić. Ivanko. 46. 10. Mihajlo. Krbek. 96. Juraj. Zdenko. 133. 32. 79. Jovanović. 13. 68. 31. 134. 79. Adolf. Vladimir. Stjepan. Korsky. Gagović. Levntal. 101. 98. 94. Josip. Lovre. 130. 16. 133. Gavrilo. 18. 96. konzulata u Zagrebu. 20. 34. Jovanović.. Kovačić. 174. Jelašić. Klaić. 115. 105. Marko. 63. 85. metropolita. Dragojlov. 111-115. 116. Gavrilović. 58. King. Jure. 54. 125. 47. Kumičić. Deutsch-Maceljski. 76. Heraković. 94. 118. 73. Kecmanović. Greiner. 107. 95. 57. 75. 69. 51. Ante. 116. 98. Dugonjić. 117. Stjepan. Klaić. Javor. Došen. 116. Leo. Maček. 32. 118. njem. 39. Gosar. 87. 64. 74. Dušan. Ivo. 128. 80. Andrej. Vojo. Tomo. Joca. Latković. Alija. 65. Edward Mandell. House. Jovanović. 85. Radovan. 76. 66. 117. 62. 95. 121. Djuka. Gaži. 21. Milan. 20. 16. 78-80. 95. 128. Milutin. 10. 46. 133. Hodža. 76. 71. 72. 85. 42-47. 128. 71. Gavrić. 116. Konstantinović. Lorković. Forges D'Avanzati. 81. 111-113. 51. 56. Jalžabetić. Kosanović. 53. 28.* Alf redo. Slavko. 98. Jovanović. 15. 116. 36. Alexander. 108. Stjepan. 42. Grk. 48. Vekoslav. Silvije Strahimir. Isa. Bogoljub. 76. Radmilo. 41. 61-65. Dožić. 97. 77. Božidar. Stevo. Mile. 137. 36. 36-40. 111. Josip. Kramarž. 36. 122. prota. 128. 84. Obren. Stevo. 49-52. 98. 73. 31. Kalibarda. 136. 48. Stipe. Ivica. Krajač. 75. Milojko. 117. 64-67. 19. 72. Freundt. Evgenij. 94. Kaliterna. 28. 43. Arnold. 16. 80-83. Edward. 57. Kardelj.

108. 95. Vladeta. 13. 99. 25. 129. 29. 67. 133. Josipa. Djuro. Seitz. Franjo. Skoliber. 38-40. Počuča. Napoleon Bonaparte. 112. 113. 63. Sekulić. 14. 23. Miloš. Rubčić. 77. Rodd. 69. Predja. 120. Lav. Marko. 94. Radića. Stanjek. 133. 16. 131. 99. Bogdan. Pašić. 73. Stepinac. 95. Ivan. 121. Sforza. Vuk. 76. 118. Nikola. 20. policij. 50. 19. Ida. Rauch. Ante. 113. izaslanik Alfreda Rosenberga. Omrčanin. 128. 128. Nevistić. Starčević. 128.. Vlaho. 98. 12. Mata. 129. Osterman. 117. 94. Mikac. Josif Visarionovič. David. 114. 76. 73. Slavko. Sertić. 114. 94. 74. Mara. 134. 95. 105. 20. 50. Rušinović. 30. Mrazović. 13. 138. 135. Nikola. Dragutin. 105. 38. 49. Strossmayer. 71-77. 50.113. 14. 67. Derviš. 11. 20. Šime. 117. 75. Ostović. Vladimir. 43. Vanča. 75. Rajić. 132. Matković. Ivan. Maček. 23. Nikić. Obrenović. 11. Sinovčić. 25. Marković. Mesić. Ante. 115. Branko. 122. Petrović. Maglajić. 22. Robotti. 118. S. 123. 112. 50-52. Radovan. 113. Mijo. Josip. Milutin. Nedić. Milan. 118. 42. 74. 53. Stjepan. 58. Pavičić. Simović. Aleksandar. Radić. 108. Francesco Giorgio. Rintelen. 135. 113. 11. Ivo. Nikola. Ribbentrop. 34. 60. Jure. 28. 127. 127. 15. František. 79. David. Nikolić. Spaho. Pucelj. Šarić. 103-105. Supilo. Maček. David Hunter. 119. Scialoja. Marijan. Stakić. Draža.. Ivan. 33. Enver. 106. 16. 128. 94. Mameli. 57. 130. 74. 33. Roatta.99. 51. 104. 45. Rački. Meštrović. Huška. 62. Ninko. Boro. 10. njem. Predavec. 133. 10. 51. Enno. 88. 74. Nikšić. Stadler. 135. 82. Pavle. 33. Jozo. 12. Pejačević. Pucar. 10-13. Radić. 98. Branko. 94. 15. Pavelić. 21-23. 39. 120. 199 Sachs. 54. 46. Rogulja. Ante (1869-1936). Djuro. 67. Maletke. 67. Josip. Marijan. 47. Gustav. Prodan. Mastalović. 113. Novak. Stojnić. Ribar. 136. Svetozar. 17. 128. 85. 74. 108. 30. P. 103. 44. Ivan Ev. Mortigjija. 83. Mirković. 37. 97. 49. Raić. 97. Sunarić. Servatzy. Murgić. 10. 51. Vinko. 41. Milan. Makanec. 93. 44. Dragan. Perić. 101-116. Josip. Sušić. 44. Starčević. Majcen. 17. 35. Franjo. T. 85. Stjepan. njem. 113. 43. Gustav. Miljković. Moranda. Nikšić. Nehajev Cihlar. 68. 48. Stojadinović. 130. 96. Mehmed. Ivica. 40. čin. Ante (1889-1959). 17. Joe. Šatrić. 130. 18-20. Feliks. Smoljan. Pavelić. 50. 20. Ivan. 26-36. Vladislav. Pribićević.. 34. Mile. Erich. Pavle D. 117. 129. Benito. Sinčić. Pavao. 88. 11. Carlo. 83. Stjepan. Savo. Mijatović. 53. 16. Mussolini. 98. 25-36. 113. 19. Hazim. Blaško. 12. Mihovilović. Andrej. 34. Maksimović. Rajković. Šehović. 100. 60. Maslarić. 22. Miller. Pavelić. 98. 32. Vladimir. Milorad. Mazzura. Mirko. Nassenstein. 56. 129. 14. 51. 128. 108. 117. Maček. Rendulic. Novaković. 35. 63. 33. 81. 20. Moškov. 51. Mihajlov. Orlando. 22. Radić. 43. Košta St. Oršanić. 27-29. Šegvić. Božidar. Maček. 55. 106. 34. 92. agent. Franjo. Lothar. Rasim [Rašin. njem. Ljubo. Šenoa. Rademacher. 75. Singer. 32. 26. 20. Milivoj. Aca. Orešković-Krntija. 78. Stalin. 131-134. Petričević. 100. Lovro. 36-39. 30. 113. Obrenović. 88. Mitterhammer. 50. Josip. Stijepo. Schmidt-Richberg. 13. 67. 77. Božidar. 20. Mihailović. 54. 51. Šegrt. 77. Ernst Rüdiger. Pečnikar. 81. 121. Stöckelle. 43. Radić. 104. Mandić. Maček. 51. 81. tal. 141. Mile. 83. 131. 98. 77. Mato. Ranković. 46. 95. 28. Perić. 97. Matasović. 55. 127. 133. 47. Agnes. 121. 80. Krunoslav. Ante. 44. Miloš. 57. 19. 102-104. 71. Puk. Smičiklas. Nikolić. 96. 25. Kerubin. 127. Ante. 11. 27. 82. 100. Ivan. 99. 39. Pavelić Smith. 59. 84. Sarkotić. Alojzije. Steeb. 23. 100. Račić. Ivo. 109. Popović. 27. Stojan. 65. 87-91. 18. 32. Popović. Milićević. 118. 22. Perčec. Vlado. 12. 76. 129. Tias. 141. 25. Nikola. . 70. Mario. 37. 14-16 Starhemberg. 95. Božo Ž. Marko. 62. 68. Steinfl. Mazzura. 68. Vilko. 90. 136. Magdić. Masaryk. James Rennell. 108. Alojz]. 60. Mihajlo. 49. 28. 116. Ladislav. 48. 52. 97. Martinović. muftija. Maksimilijan. Stjepan. časnik. 68. 58. 115. 53. Josip Juraj. Tomislav. Srebrnjak. 75. 79. Cvijetin. Vladko. Velja. časnik. Matošić. 85. Vittorio. Momčilo. 99. 83. Aleksandar. Marjanović. Rukavina. 74. Miljuš.. Neubacher. 108. Nikola. 32. 99. Perčević. 134. 120. 108. 96. 19. Ante. Joachim. Peričić. 11. 101. Stevo. Ivo. Dušan. 102. Obrenović. Matija. 17. 32. Stražnicki. 43-50. 61. 31. 107. 29. Tadija. 98. Milatović. 128. . 133. Puniša. 27. 92. 14. 45. 28-32. 82. Niedzielski. Ninčić. 45. 100. 53. Nikola. 52-86. 43. Stanojević. 89. Pernar. 46. 118. Bariša. Herman. 93.. Mehmedagić. 97. 135. 24. Vittorio Emanuele. 117. Tomaš Garrigue. 51. Jure. Navratil. Rapp. Petanjek. Lazar. Zlatko. Milan.198 Maček. 19. 95. Mile (1862-1917). 56. Vjekoslav. Milan. Ivan. Ivo. Starčević. konzulata u Zagrebu. Vlado. 100. 117. 43. Nastas. 33. 90. 60. Marija. 121. 67. 62. 38. Papić. 53. Fridrih. Protić. Pavlović. Ratković. 37. Mirković. 95. C. 41. Fran. Julije. 80. rodj. 74. 85. 62. 62. Milan. 103. Mario. 98. Marija. Srkulj.

55. Janko. To se ime pojavljuje i u "Kazalu imena". Vokić. Elisabeth. Tomašić. Ujević. Velja. Veesenmayer. Trumbić. 113. 118. 114. 71. Vlajić. 116. Antonin. 74. 63. Vladimir. N. kolovoza 1960. 33. J. da je ustaše u Rakovici blagoslovio prota Kosanović. što molimo. 109. Zekić. 81. nego prota Samuilo Popović. Petar. mornarički kapetan. Guste. 95. 27. 80. 113. Ante. Tiskanje ove knjige završeno je 1. 96. Karlo. Lujo. 57. 78. Grigor. 65. Šuljak. Thaler. 33. 26. . 201 ISPRAVAK U prvom poglavlju ove knjige. 120-122. Vasić. 121. 66. — bilješka br. 127. Zulfikarpašić. 64. Žutić. 43. koja je Kvaternika izdala Austrijancima. Vjekoslav. 120. Tortić. Buenos Aires. 118. Ante. 47. 56. 53. 127. Trifković. 10. Zimperman. 16.58. Tito. Republica Argentina. 49. Torbar. Tarabaić. Hrvatska politika 1895. Švehla. 96. (Mladen Giunio-Zorkin?). 115. 38. 48. 120. "Vazduh" ili N. 119. Marko. Ante. Antonio. 133. 132. 83-85. 20. Tasić. 32. redak 1. 119. Miša. 114. 78. 42. 96. Šolc. Živković. Vilder. Vukmanović-Tempo. zvala se osoba. Šuperina. 32. Ferdo.. Varoš. Edmund. Talleres Gráficos de la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Montes de Oca 320. 125. 81. Štitić. 95. Grga. Šramek. 16. Svetozar. 128. Milenko. 48. da se ispravi. 122. Tamburini. Tolstoj. Wilson. 66. 132. 97. Y. Josip Broz.) Este libro se acabo de imprimir el 1 de Agosto de 1960. Trbuha. 95. Zec. Tomašić. Nikola. 37. 48. Šubašić. 53. Adil. 23. 114. 97. Woodrow. 104. Ljuba. Šokčević. Valenta. Uzunović. 127. 57. Jan. 16. čin. do 1918. 121. 14 — piše. Toth. Miloš. Vitez. 141. Vukićević. Marko. Albert. 81 X. 24. Josip. 141. 12. Vrančić. Lav Nikolaevič. 63. 78. 113. 81. Božidar. 72. Mata. 69. Mr.. 92. bu. Nikola. X. Šutej. Ljudevit.. 61. 111-115. Medjutim. 89. 49. Edicion: "Biblioteca de La Revista Croata". M. 53. Wagner. 121. 17. Tuškan. 81. nije to bio Kosanović. 113. Djordje. str. Šprljan. 37. Ante. Mirko.. Josip. Vaja. 105-108. 73. 21. 127-129. Štitić. Tomić. Miloš. 57. 48. Tabor. 20. Benjamin. 50. Većeslav. Vutuc. 75. 28. 113. Ljudevit. Miroslav. 112. 130. tal. Blaško. Juraj. Dragutin. 96. 71. 67. 28. Veršić. 80. Dinko. 100. 76. Mate. 4. Trifunović.. Ivan. Izdanje: "Knjižnica Hrvatske Revije". konzulata u Zagre. Wiskemann. (Kosanović.200 Šišić. 80. 6567. 74. 118. 113115. Vesnić. 77. Vucković. 76. Branko. odozdo. 81. Lujo. Ante. 81. 99. Zacharia.