1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. potom vrh. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. Druge su u vidu poluodajica. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Na njega se prislanjaju mišićni sloj. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. kartilago alaris major. adeno i neurohipofize. te tri ploštine. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. Zauzima ĉetiri petine hipofize. srednje i straţnje. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. sulkus alaris. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti. 5. pa se i zove sella turcica. Na donjoj ploštini nalaze se otvori. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. 4. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. tako i po graĊi i funkciji.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. potkoţno tkivo i koţa. Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . na apertura sinus frontalis. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo. celulae etmoidales. te prelazi na obraze. Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. Teţina joj varira od 0. odnosno posjeduje šupljinu. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. septum sinuum frontalium. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior).3 do 0.8 grama. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. ĉeona kost je pneumatizirana. On se otvara na donjoj strani kosti. a straţnje. akcesorne sinuse. Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. koji se razlikuju kako po razvoju. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. nares ili aperture nasales eksterne. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. od kojih je jedna donja. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. a dvije lateralne. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. U unutrašnjosti frontalne kosti. koje maksilarni sinus dijele na tzv. celulae etmoidales anteriores i srednje. sinus frontalis. Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis. S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. Prednje.

dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. portae u jetri. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . brojni kapilari. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana. hypothalamohypophysialis. Portalne krvne ţile hipofize.infundibularis). te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. su sliĉno v. supraopticus i nc. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. arcuatusa. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. Infundibulum. Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja. carotis internae.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. Hipofizu vaskulariziraju aa. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore. grupisani u tri klase: glukoproteinski. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. infundibulum i pars posterior. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. primarni kapilarni splet. zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. Ĉine ga pituciti. portalnog krvotoka hipofize.

Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. što se ponavlja tri do ĉetiri puta. Proteţe se od 3. Kao i kod desnog ventrikula. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. Proteţe se od procesus spinosus 3. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. To su lobus superior. rebra. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav. torakalnog pršljena. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. medius et inferior. Osim ovih karakteristika. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. bronh se nalazi najviše gore. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. odnosno alveole. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum. treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. Straga ide od 7. PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. torakalnog pršljena. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. ili 10. ĉiji je zid ispunjen alveolama. do granice izmeĊu 6. PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior. ili 10. te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. rebra. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. zbog debljine svojih zidova. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. 9. Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. do procesus spinosus 9. rebra. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. torakalnog pršljena. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. 10. što odgovara ulasku velikih vena u njega. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. 7. koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. krista terminalis. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. Lobus inferior vidimo samo straga. ispod njega su arterije pulmonales. a izlazni gladak. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. i 7. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. Lobus medius ide od 4. Straga ide od 7. torakalnog pršljena. 8. za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. 6. koji po zidovima imaju male mjehuriće. ispod njega su vene pulmonales. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. do procesus spinosusa 9. cervikalnog do procesus spinosusa 3. cervikalnog do procesus spinosus 3. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. rebra. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. rebra. Zbog kosog toka fisure oblikve. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. i 7. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona).Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. Osim ovih karakteristika. torakalnog pršljena. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. nazvane bronhioli respiratori. lobulus pulmonis. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. Ima oblik konusa. Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa.

nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. vrh. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior. interkostalnom prostoru. te se zove facijes sternokostalis. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. valvula vene kave inferior. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. jer embrio ne diše. Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. sulkus interventrikularis posterior. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. te sinus koronarius. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. Naime. foramina venarum minimarum. koji ide prema vrhu srca. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. 12. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior.vena kava superior. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. nazvan margo obtuzus. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. koja ĉini tupi rub. incisura apicis kordis. pa je nazivamo facijes dijafragmatika. desna komora je tanja nego lijeva. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. Dijelimo je na pleuru kostalis. odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. dolazeći nešto desno od samog vrha. koje vodi u desni ventrikul. Od ove tri strane. tuberkulum intervenozum. Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. a sa donje vena kava inferior. . Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. 11. bazu i tri strane. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri.

Osim njega. Ona se straga projektuje u nivou 7. Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. koji se nalazi u blizini apeksa srca. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca. Endotel. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. mezopneumonijum. 14. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. 3. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. koji se proteţe do dijafragme. ĉime se razlikuje od lamine proprije. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. Endokard ima tri sloja: 1. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. cervikalnog pršljena. pulmonale. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. što se oznaĉava kao tamponada srca. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda. te ih obavija sa obje strane. medijalni i lateralni ligament. Razlikujemo lig. sternoperikardijakum inferius. Postoje prednji. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. 13. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. . a venozne djelimiĉno. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. te manje ili više glatkih mišićnih niti. 2. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva.

Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. U poĉetku silazi niz lateralni rub m. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. psoas majora.15. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. Poĉinje u visini kriste iliake. 16. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. medijalni i straţnji. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. U tom dijelu leţi na m. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. medijalni i straţnji. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. a završava u nivou 3. a završava na analnom otvoru. 5. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije. medijalno i natrag i došavši do 3. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1. 4. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. sakralnog pršljena prelazi u rektum. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. Na debelom crijevu. 6. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. 17. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. potpom prelazi preko kriste iliake. kvadratus lumborum. . Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum.5 m. takoĊe prednji. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. plike semilunares. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. teniju liberu i teniju mezokoliku. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma. intestinum kolon i intestinum rectum. kolon descendens i kolon sigmoideum. ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid. te analogno njima i tri papilarna mišića. kolon transverzum. krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. sakralnog pršljena. 18. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. Pokriven je sa peritoneumom. duţina mu je oko 1. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. dok mu je izlazni dio gladak. pa mu je poloţaj stalan 2. sulci transverzi. potom zavija prema dole. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis.

piloriku. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. Duktus holedohus prolazi kroz lig. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a. lienalis i v. interlobulares. Hepatoduodenale. kavu inferior. hepatiĉnih vena.Straga leţi na sakralnoj kosti. centralis. 21. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. Oni ulaze u jetru i daju vv. iliopsoasu. postaju deblji. v. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. koje ulaze u sabirne vene. Došavši na donju stranu jetre. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom. 20. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares. Ide prema gore kroz lig. duktus holedohus. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. koja donosi materije na obradu u jetri. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. v. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. Dug je oko 2 cm. lienalis. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. 22. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. . a straga leţi na m. porte su: 1. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. porte ili u v. lienalis. koje se uljevaju u venu kavu inferior. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. mesenterika superior et inferior. fundus vesice velee. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. interlobulares. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi. interlobares. a njen sistem ĉine v. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. Oni se spajaju. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. hepatike proprije. 19. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. Korijenovi v. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. Vene centrales ulaze u sabirne vene. On ide prema dolje i desno. a kod ţena sa matericom. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v.Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije.V. Na pilorusu prima v. v. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. kolum vesice felee. odnosno u fosi ilijaci sinistri. Sluznica je nabrana. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. gastrika sinsistra. To su duktus hepatikus dekster i sinister. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. mesenterike superior i v. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. U pravcu porte hepatis. lijena i pankreasa.

gastroepiploiku dekstru. te se spaja sa v. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. MeĊutim. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. te v. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. Facies lateralis je konveksna. ilika interna. v. iliake komunis na a. kolike sinistre. gastrice breves i v. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. intestinales. 24. pankreatikoduodenales. ukoliko za to postoje uslovi. straga sa a. 3. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. Prima vv. latum uteri. dolazi do oplodnje. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. a dolje sa a. i oznaĉeni su kao plike ampulares. v. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis. ide gornjim rubom pankreasa. površina ovog organa je glatka. dakle prije puberteta. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. gastroepiploiku sinistru.2. koja je vrlo opasna.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. ekstermitas uterina i tubaria. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. porte. mezenterikom superior. iliaka eksterna. v. Na njemu nalazimo otvor. kada nastaje tzv. 4. iliaku internu i eksternu. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. Na jajovodu opisujemo. lienalis. v. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. latum uteri. pankreatice i duodenales. mesenterika superior je najveći korijen v. v. plike tubarije. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. nekoliko dijelova: 1. margo liber i mesovarikus i dva kraja. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. idući od lateralno prema medijalno. lienalis poĉinje u hilusu slezene. Prima vv. koliku dektru i mediu. na mjestu koje odgovara djeljenju a. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. obturatoria. 23. 4. i v.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. sigmoidee i vv. 3. mesenterika inferior poĉinje kao v. dva ruba. gore i lateralno sa a. sa kojom ĉini v. vv. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. te vv. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu. Na svom putu prima vv. abdominalna trudnoća. ostium abdominalis tube uterine. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. . OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. 2. Uljeva se u v. porte. ileokoliku. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik.

ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. 2. ide prema dolje i naprijed. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. lateralno sa m. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. te ide prema vratu materice. MEDULLA OBLONGATA . koje dopiru u mišićni sloj. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. Potom ulazi u lig. Ureter leţi retroperitonealno. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. i vv. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. ovarice. lateralno sa m. Tunika muskularis. psaoas majora.Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. Zapoĉinje na ostium uretre internumu. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. gdje ga prati arterija uterina. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. a kod ţena arterija i vena ovarika. Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. transverus perinei profundus. Desni teĉe uz venu kavu inferior. latum uteri. 3. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. To su: 1. Kriţa duktus defeens. levator ani. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. 27. Duţina uretera iznosi oko 30 cm. U svom donjem dijelu. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu. 3. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. a straga sa vaginom. latum uteri. Duga je oko 3 cm. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. 25. 26. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. lig. Kroz njega prolaze a. Pored njih. oko 2 cm iza klitorisa. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. a lijevi preko arterije iliake komunis. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. lig. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. odnosno mokraćnog mjehura. 2. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. a straga sa vaginom. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. Teĉe preko m. a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. gdje zavija prema medijalno i naprijed.

MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti.Produţena moţdina (medulla oblongata s. facialis. Kroz njega. nalazi se plitki. sulcus limitans. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni. inferior. Lateralno od njega. vagus et radix cranialis s. 28. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. lateralno. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. u medijalnoj liniji. a prema mostu bijeliĉaste. abducens. uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. sulcus medianus. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s. trigeminus-a. koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. graniĉni ţlijeb. n. sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. glatko izboĉenje (oliva – maslina). koju prouzrokuje spinalno jedro n. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. statoacusticus). i to: tuberculum gracile. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. na granici sa kiĉmenom moţdinom. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). izlaze korijenovi devetog. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). U svom donjem dijelu. n. vagusa (nucleus dorsalis s. pars vagalis n. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka.Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. desetog. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. intermedius i n. medijalno i tuberculum cuneatum. posterior nervi vagi). Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti. myelencephalon s.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. i to: nucleus olivaris principalis. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). myelencephalon s. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). glossopharyngeus. Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. sedmi i osmi moţdani ţivac (n. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. trigonum vagale. hypoglossus).bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n. Na ventralnoj strani produţene moţdine. Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je . a prema mostu popreĉni. Na dorzalnoj strani. medialis et lateralis). IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. vestibulocochlearis s. Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini. accessorii). tuberculum trigeminale. Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). n. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. n.

medialis et lateralis). Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). izlaze korijenovi devetog. koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. medijalno i tuberculum cuneatum. koju prouzrokuje spinalno jedro n.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). lateralno. i to: tuberculum gracile. Kroz njega. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. sulcus limitans. u medijalnoj liniji. Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. na granici sa kičmenom moždinom. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. nalazi se plitki. inferior. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n. vagusa (nucleus dorsalis s. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. tuberculum trigeminale. Lateralno od njega. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb. trigonum vagale. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). a prema mostu bijeličaste.Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). trigeminus-a. hypoglossus). U svom donjem dijelu. Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb. a prema mostu poprečni. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. Na ventralnoj strani produžene moždine. sulcus medianus. a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. granični žlijeb. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. desetog. posterior nervi vagi). Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Na dorzalnoj strani. označeno kao trigonum nervi vagi s. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. .

posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. Središnjoj sivoj zoni odgovara. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). accessorii).kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. vagus et radix cranialis s. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. cervix i basis. koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. Rostralno od drugog vratnog segmenta. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. abducens. sedma zauzima središnju zonu. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. tako i sagitalnim. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. n. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. graĊena od sive i bijele mase. spinothalamicusa. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. na kojem razlikujemo prednje. n. facialis. Na njemu se nalazi. glatko izbočenje (oliva – maslina). U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. n. caput. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. Neposredno ispred ove.columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis. po novoj terminologiji. Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. n. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. glossopharyngeus. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. nucleus proprius. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. i to: nucleus olivaris principalis. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. . U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. pars vagalis n. Sivu masu formiraju tijela neurona. dendriti i glija ćelije. i to: prednji (columna anterior). Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. Na njima razlikujemo apex. vestibulocochlearis s. sedmi i osmi moždani živac (n. Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. statoacusticus). kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. intermedius i n. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala.

Nc. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. lateralis et posterior. nucleus posterolateralis. n. spinocerebellaris posterior. . a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. a u lumbosakralnom. Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). motornih (tr. Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). phrenici. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). accessorii i nc. tectospinalis. mišiće zdjelice i natkoljenice. tr. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. tr. komisuralni i projekcioni putevi. tr. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Pored ovih. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. n. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. vestibulospinalis medialis et lateralis. odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. meĊurebarne i trbušne mišiće. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. Svako jedro n. U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. To su : prednji (funiculus anterior). Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. corticospinalis anterior. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. leĊne. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. Projekcioni putevi. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine.

Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne. Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). corticospinalis lateralis. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. senzitivni put (tr. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). spinothalamicusa. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. Medijalnu grupu jedara ĉine . Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. tr. i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). tr. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae. tr.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. Rostralno od drugog vratnog segmenta. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Kroz posterolateralni dio idu: tr. leţi lamina II (substantia gelatinosa). spinotectalis i tr. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. te senzitivni tr. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. spinocerebellaris anterior. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. tr. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. Neposredno ispred ove. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. fibrae reticulospinales. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. spinothalamicus lateralis. spinoreticularis.nucleus proprius. spinocerebellaris posterior. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most.pontoreticulospinalis. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. spinoolivaris. bulboreticulospinalis. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). sedma zauzima središnju zonu. tr. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. fibrae olivospinales) i jedan aferentni. spinocerebellaris posterior. rubrospinalis. spinothalamicus anterior). Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. Lamina VIII zauzima medijalni. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine.

Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. Osim ovih tzv. Poĉinje na porus akustikus eksternusu. accessorii i nc. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. lig. n. phrenici. Aurikularis posterior. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. helicis i incisure terminalis. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. a u lumbosakralnom. Pored ovih. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. a medijalnu a. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. leĊne. 29. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. To su lig. Ova dva dijela. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. nucleus posterolateralis. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik. mišiće zdjelice i natkoljenice. Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. meĊurebarne i trbušne mišiće. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Od prethodno pomenutih incisura. manji je podijeljen na dva dijela. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. prva. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule. Svako jedro n. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. Nc. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. aurikulare transversum aurikulare oblikvum.dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. facialis. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. a druga. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. tragohelicinum. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. Veći dio pripada aurikuli. Senzibilnu inervaciju daje n. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. n. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani. antitragohelicinum. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. temporalis superficialis.

plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. Tensor timpani i m. gore sa bazom lubanje. grana n. Sastoji se od dva dijela. TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. a prema dolje sa glandulom parotis. facialisa. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. straga sa mastoidnim ćelijama. horda timpani. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. pa onda okreće prema natrag. Ova plika se dijeli na dva dijela. Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. plika horde timpani. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei.naprijed. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. tj. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. kavitas timpani i antrum mastoideum. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. m. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. To je pupak ili umbo membrane timpani. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. Ĉine ga tuba auditiva. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. Stapedius. 2. a nazvan je pars tenza membrane timpani. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom. Što se tiĉe odnosa. Medijalno. te rublimbus membrane timpani. hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. . Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. Medijalno. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale. anulus fibrokartilagineus. srednji i medijalni. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea.

te spada u artikulacio kotilika. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. tensoris timpani. Inkus ima dva ligamenta. Lig. Maleus povezuju tri ligamenta. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa. fiksator bazeos stapedis. Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior. i to: 1. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. tensor tympani i m. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. mandibularisa. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno. stapedius. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis. pterigoideus medialisa od n. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku.3. Lig. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. Dug je svega 8 milimetara. ide gore. timpanomaleolare anterius i posterius. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. M. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje. stapedius. a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Inervira ga n. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. natrag i lateralno.M. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. .Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. 2.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa. Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. grana n. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. grana n. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. Inervira ga n. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. incus-nakovanj i stapes-uzengija. To su lig. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje. 1. facialisa. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina.

U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije.2. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. 3. Naime modiolus je pun kanalića. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. tensor timpani. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. pars kartilaginea je drugi dio. Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube. kao njegov sastavni dio. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci. Za laminu membranaceu veţe se m. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. te ide prema dolje i naprijed. 4. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. Ĉine ga tri dijela. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee. Meatus acusticus internus . potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. 5. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. Isto se odnosi i na antrum mastoideum. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno.

Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. Na njemu opisujemo šest zidova. labirinti. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. Blizu tog otvora. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. n. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. .Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Prednje gornje se zove area n. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. i vv. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. intermedius. n. Na gornjem zidu su 4 otvora. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. ampularis posterior. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. Smješteni su iza vestibuluma. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. utrikuloampularisa. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n. fundus meatus akustici interni. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. utrikuloampularisa. intermedius.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. ampularis posterior. a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata. sakularisa. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. Zato se ovo polje zove area kohlee. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. facialis. a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee. Na njemu nalazimo tri udubine. dva sprijeda i dva straga. nalazi se druga udubina. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. kohlearisa. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. sakularisa. vestibulokohlearis te a. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog. posterior i lateralis. facialis i n. piramis vestibuli. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. facialis i kroz njega prolaze n.

spirale kohlee. basilaris. Osim toga. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. medii et inferiores). Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. tako što reguliše i gradira mišićni tonus. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima. .  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. Mali mozak se. lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. utrikulus i semicirkularni duktusi. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije. Ova arterija prati n. Transverzalno posmatran. Uz gore pobrojano. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. 30.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. pa se još naziva i archicerebellum. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa. jugularis internu.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. Longitudinalno posmatran. Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. labirinti koja je grana a. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus. te obskrbljuje akustiĉki organ.

 Ostali. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior. Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. pa se još naziva ineocerebellum. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber. lobulus ansiformis. Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i . Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. lobulus centralis i culmen (na vermisu). formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga. zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase.  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli.pyramis i najveći dio uvulae. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s. naroĉito pokreta šake.  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Siva masa obuhvata površni sloj. pontis). filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. lobulus gracilis. te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga. te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. corpus cerebelli. pa se još naziva i paleocerebellum. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Naime. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima. paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa). kaudalno od fastigiuma. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s.

te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a.raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). napušta koru. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. Aferentna vlakna cerebellum-a. dendrite Golgi II neurona. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja. Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). osbito sa Golgi II neuronima. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. debela je oko 1 mm. koja se obilato granaju. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. bez obzira odakle dolaze. Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore. vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna. zavisno od izvora iz kojeg potiĉu. po ĉemu je dobila ime. kao i lateralnog vestibularnog jedra. a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). kao i na Purkinje-ove ćelije. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke. jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. paralelna vlakna. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. vestibulocerebelarnih. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. koji predstavljaju tzv. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). te sa dendritima zvjezdastih. jesu dvojakog tipa. Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. . dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. Ova vlakna. košarastih i Golgi II ćelija. KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju. ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa.

ka srednjem mozgu. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. nucleus principalis nervi trigemini. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). ventralis anterior et lateralis thalami. Nucleus globosus s. reticulocerebellaris. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona. spinocerebellaris posterior. nucleus olivaris principalis. nucleus caeruleus i nuclei raphes. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. naroĉito vermis-a. ka mostu. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. i uz to sa dendritima Golgi II. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica. tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. tr. emboliformis i nc. a leţi uz sam hilum nuclei dentati. nc. fibrae cuneocerebellares. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. olivocerebellaris i tr. Nucleus fastigii s. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. Sliĉno tome. Nucleus dentatus s. rubrospinalis). i to: nc fastigii. dentatus. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. jedrima okularnih ţivaca. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. Nakon ekscitacije. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. globosus. Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. i to: tr. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. Nucleus emboliformis s. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja. aksoni Purkinje-ovih neurona. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. naroĉito u dorzalnom dijelu. nc. Preko paralelnih vlakana. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. vestibularis lateralis et inferior. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. moduliraju. a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. cerebellothalamicus koji završava na nc. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. te iz nuclei pontis. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. Leţi uz samu medijalnu liniju.

prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. vestibularis . a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi. Tr. ventralis lateralis i ncc.strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. spinocerebellaris posterior. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. paleo i neocerebellum. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. fastigii kao i na nc. Vlakna koja polaze iz nc. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. nc. intralaminares. rubera iz kojeg polazi tr. Tr. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi. Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. ide prema naprijed i gore. dentatusa odlazi u talamus (tr. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. rubrospinalis. Od aferentnih. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). Funkcionalna podijela na vestibulo. te u nc. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. Neka vlakna iz nc. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. vestibularis inferior i medialis. Veći dio vlakana iz nc. ventralis anterior. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. a naroĉito u nc. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. rubroolivaris. vestibularis lateralis. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. a sekundarna iz nc. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. Ona polaze iz nc. dentatusa ide kaudalno kao tzv. vestibulocerebellaris-a. te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. cerebellospinalisa (eferentni put). dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc.

pod kontrolom malog mozga.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. cuneocerebellaris i tr. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela.area 4 i 6. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). Pontocerebellum.superior. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla. IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. rubera ili idu u nc. te završavaju u korteksu neocerebelluma. vestibularis lateralis. tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi. rubera polazi tr. Iz parvocelularnog dijela nc. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. kao i njihovu preciznost. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. olivaris inferior. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima. ulaze u kontralateralni . indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed. koordinacija. i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr.1. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake. tetivama i zglobnim ĉahurama.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. uske. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. reticulocerebellaris. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. vestibularis lateralis. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. tr. rubroolivaris koji završava u nc. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine. 31. ventralis anterior et lateralis thalami. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. ukrštaju se. U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. dentatus. pontis. spinocerebellaris anterior et posterior. globosus i nc. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. medialis et inferior. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. opseg i preciznost voljnih pokreta. Ovo jedro. ĉime se reguliše redoslijed. koordinaciju i opseg voljnih kretnji. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. emboliformis. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga.

a pontinski pedunculi cerebellares superiores. nalazi se plitki. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. Straţnji zid grade. inferior. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis). epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. vagusa (nucleus dorsalis s. gornji. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. Ovo izboĉenje formira jedro n. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. trigeminusa. kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes.pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. eminetia medialis. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum. facialis (motorno jedro). ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona. recessus pinealis. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. graniĉni ţlijeb. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore).commissura habenularum. . straţnji. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. donji i dva lateralna zida. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. trigonum vagale.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. U podruĉju isthmusa rhombencephali. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. sulcus limitans. apertura aqueductus cerebri. Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje. medialis et lateralis). facialisa porijeklom iz nucleus n. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. Formira ga istoimeno jedro. u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. I u ovom. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. posterior nervi vagi). Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje. locus caeruleus. sulcus medianus. 32. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior. commissura posterior s. infudibuli i recessus supraopticus. ispod koje leţi motorno jedro n. glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. Lateralno od njega. Na njoj opisujemo prednji. te desna i lijeva columna fornicis.

Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). a straga tuberculum anterius thalami. Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia. pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom. koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. . Na medijalnoj strani forniksa. iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa. cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare). Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis. a napušta je kroz aqueductus mesencephali s.