P. 1
ANATOMIJA SKRIPTA

ANATOMIJA SKRIPTA

|Views: 2,556|Likes:
Published by Damir Delić

More info:

Published by: Damir Delić on May 03, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/17/2013

pdf

text

original

1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

koji se razlikuju kako po razvoju. Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis. adeno i neurohipofize. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. sinus frontalis.3 do 0. odnosno posjeduje šupljinu. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. kartilago alaris major. tako i po graĊi i funkciji. 4. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. celulae etmoidales anteriores i srednje. te tri ploštine. Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. 5. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. akcesorne sinuse. koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. potom vrh. U unutrašnjosti frontalne kosti. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti. Prednje. a dvije lateralne. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu.8 grama. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. koje maksilarni sinus dijele na tzv. na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. On se otvara na donjoj strani kosti. te prelazi na obraze. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. a straţnje. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. srednje i straţnje. ĉeona kost je pneumatizirana. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior). Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. Na donjoj ploštini nalaze se otvori. septum sinuum frontalium. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. Druge su u vidu poluodajica. sulkus alaris. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. pa se i zove sella turcica. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. od kojih je jedna donja. na apertura sinus frontalis. Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. celulae etmoidales.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). Na njega se prislanjaju mišićni sloj. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. potkoţno tkivo i koţa. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. Teţina joj varira od 0. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. nares ili aperture nasales eksterne. S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. Zauzima ĉetiri petine hipofize.

U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. portae u jetri. Ĉine ga pituciti. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. Infundibulum. Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. grupisani u tri klase: glukoproteinski. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. hypothalamohypophysialis. zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. brojni kapilari. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. su sliĉno v. arcuatusa. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. carotis internae. Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. supraopticus i nc. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. primarni kapilarni splet. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. Portalne krvne ţile hipofize. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. infundibulum i pars posterior. i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. portalnog krvotoka hipofize. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. Hipofizu vaskulariziraju aa. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu.infundibularis). a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin.

što se ponavlja tri do ĉetiri puta. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. ispod njega su arterije pulmonales. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. rebra. rebra. PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior. što odgovara ulasku velikih vena u njega. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. rebra. treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. lobulus pulmonis. Zbog kosog toka fisure oblikve. cervikalnog do procesus spinosus 3. i 7. do procesus spinosusa 9. Lobus medius ide od 4. Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. rebra. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. torakalnog pršljena. do granice izmeĊu 6. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. Ima oblik konusa. 7. Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav. rebra. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. torakalnog pršljena.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). Osim ovih karakteristika. bronh se nalazi najviše gore. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. Straga ide od 7. cervikalnog do procesus spinosusa 3. zbog debljine svojih zidova. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. torakalnog pršljena. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. 10. 8. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. medius et inferior. odnosno alveole. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. nazvane bronhioli respiratori. ispod njega su vene pulmonales. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. Proteţe se od procesus spinosus 3. 9. Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. krista terminalis. te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. Lobus inferior vidimo samo straga. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. Straga ide od 7. 6. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. Proteţe se od 3. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Osim ovih karakteristika. a izlazni gladak. To su lobus superior. koji po zidovima imaju male mjehuriće. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. ili 10. ili 10. do procesus spinosus 9. ĉiji je zid ispunjen alveolama. Kao i kod desnog ventrikula. torakalnog pršljena. PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. torakalnog pršljena. i 7. koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani.

vrh. nazvan margo obtuzus. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. dolazeći nešto desno od samog vrha. foramina venarum minimarum. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. valvula vene kave inferior. jer embrio ne diše. a sa donje vena kava inferior. Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. 12. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. desna komora je tanja nego lijeva. Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. Dijelimo je na pleuru kostalis. Od ove tri strane. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. . Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. koja ĉini tupi rub. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. Naime. bazu i tri strane. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis. sulkus interventrikularis posterior. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. tuberkulum intervenozum. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. incisura apicis kordis. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. interkostalnom prostoru. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. koji ide prema vrhu srca. te se zove facijes sternokostalis. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. koje vodi u desni ventrikul.vena kava superior. odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. pa je nazivamo facijes dijafragmatika. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. 11. te sinus koronarius.

13. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. koji se proteţe do dijafragme. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. Razlikujemo lig. Endokard ima tri sloja: 1. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. koji se nalazi u blizini apeksa srca. pulmonale. Postoje prednji.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. cervikalnog pršljena. medijalni i lateralni ligament. sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. te ih obavija sa obje strane. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. ĉime se razlikuje od lamine proprije. 3. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. mezopneumonijum. . sternoperikardijakum inferius. 14. a venozne djelimiĉno. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. 2. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila. te manje ili više glatkih mišićnih niti. IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. Ona se straga projektuje u nivou 7. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca. što se oznaĉava kao tamponada srca. Endotel. Osim njega. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica.

Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. dok mu je izlazni dio gladak. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. medijalni i straţnji. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma. ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. Na debelom crijevu. plike semilunares. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. te analogno njima i tri papilarna mišića. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. potpom prelazi preko kriste iliake. U tom dijelu leţi na m. 16. a završava u nivou 3. . U poĉetku silazi niz lateralni rub m. medijalni i straţnji. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. Poĉinje u visini kriste iliake. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. 5.15. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. kvadratus lumborum. takoĊe prednji.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. 18. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. sakralnog pršljena. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. sulci transverzi. intestinum kolon i intestinum rectum. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. Pokriven je sa peritoneumom. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. 17. krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. kolon descendens i kolon sigmoideum. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. kolon transverzum. medijalno i natrag i došavši do 3. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. sakralnog pršljena prelazi u rektum. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre. potom zavija prema dole. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1. duţina mu je oko 1. pa mu je poloţaj stalan 2. 4. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. 6. kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. a završava na analnom otvoru. psoas majora. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. teniju liberu i teniju mezokoliku. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika.5 m.

U pravcu porte hepatis. iliopsoasu. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini. 22. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod.V. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. porte su: 1. Duktus holedohus prolazi kroz lig. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. kavu inferior. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. a njen sistem ĉine v. gastrika sinsistra. duktus holedohus. Dug je oko 2 cm. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. Oni ulaze u jetru i daju vv. lienalis i v.Straga leţi na sakralnoj kosti. hepatiĉnih vena. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. porte ili u v. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. a kod ţena sa matericom. lienalis. Sluznica je nabrana. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. odnosno u fosi ilijaci sinistri. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se. To su duktus hepatikus dekster i sinister. hepatike proprije. lienalis. Hepatoduodenale. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. koje se uljevaju u venu kavu inferior. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. mesenterika superior et inferior. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. interlobulares. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. 20. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. fundus vesice velee. koje ulaze u sabirne vene. v. koja donosi materije na obradu u jetri. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. Oni se spajaju. Korijenovi v. mesenterike superior i v. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. Ide prema gore kroz lig. 19. a straga leţi na m. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. kolum vesice felee. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares. lijena i pankreasa. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom. piloriku. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v.Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice. interlobulares. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice. v.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. Došavši na donju stranu jetre. Vene centrales ulaze u sabirne vene. Na pilorusu prima v. postaju deblji. v. 21. On ide prema dolje i desno. . koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a. interlobares. centralis.

TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. gastroepiploiku dekstru. Na njemu nalazimo otvor. ostium abdominalis tube uterine. MeĊutim. ekstermitas uterina i tubaria. obturatoria. ide gornjim rubom pankreasa. mesenterika inferior poĉinje kao v. lienalis. i v. i oznaĉeni su kao plike ampulares. dva ruba. iliake komunis na a. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. idući od lateralno prema medijalno. Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. intestinales. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik. straga sa a. koliku dektru i mediu. površina ovog organa je glatka. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. kada nastaje tzv. . v. pankreatice i duodenales. gastrice breves i v. lienalis poĉinje u hilusu slezene. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. latum uteri. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. pankreatikoduodenales. nekoliko dijelova: 1. latum uteri. 2. Na jajovodu opisujemo. 3. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine.2. iliaka eksterna. 23. ileokoliku. plike tubarije. Uljeva se u v. sa kojom ĉini v. Prima vv. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. 4. Prima vv. v. mezenterikom superior. 3. gore i lateralno sa a. mesenterika superior je najveći korijen v. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. dolazi do oplodnje. te v. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. sigmoidee i vv. Facies lateralis je konveksna. kolike sinistre. gastroepiploiku sinistru. koja je vrlo opasna. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. na mjestu koje odgovara djeljenju a. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. 24. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. margo liber i mesovarikus i dva kraja. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. porte. 4. a dolje sa a. te se spaja sa v. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. ukoliko za to postoje uslovi. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. v. v. abdominalna trudnoća. iliaku internu i eksternu. v. dakle prije puberteta. vv. te vv. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. Na svom putu prima vv. porte. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis. ilika interna.

26. Zapoĉinje na ostium uretre internumu. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. transverus perinei profundus. a straga sa vaginom. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. latum uteri. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. Pored njih. 2. Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. ide prema dolje i naprijed. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. Potom ulazi u lig. oko 2 cm iza klitorisa. lig. ovarice. koje dopiru u mišićni sloj. Kroz njega prolaze a. lateralno sa m. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. Ureter leţi retroperitonealno. latum uteri. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. Tunika muskularis.Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. te ide prema vratu materice. Duţina uretera iznosi oko 30 cm. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. odnosno mokraćnog mjehura. a kod ţena arterija i vena ovarika. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. 27. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. lateralno sa m. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. psaoas majora. 3. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. Desni teĉe uz venu kavu inferior. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. 3. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. To su: 1. U svom donjem dijelu. Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. Kriţa duktus defeens. MEDULLA OBLONGATA . a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. 25. Teĉe preko m. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. i vv. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. lig. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. gdje ga prati arterija uterina. a lijevi preko arterije iliake komunis. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. levator ani. Duga je oko 3 cm. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića. 2. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. gdje zavija prema medijalno i naprijed. limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. a straga sa vaginom.

Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). na granici sa kiĉmenom moţdinom. koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni. u medijalnoj liniji. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. trigonum vagale. vagusa (nucleus dorsalis s. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je . sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Na ventralnoj strani produţene moţdine. U svom donjem dijelu. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. 28. Na dorzalnoj strani. glatko izboĉenje (oliva – maslina). U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. sedmi i osmi moţdani ţivac (n. MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s. medialis et lateralis). uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. pars vagalis n. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s.bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. trigeminus-a. i to: nucleus olivaris principalis. sulcus limitans. koju prouzrokuje spinalno jedro n. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). n. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. inferior. myelencephalon s. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje.Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. sulcus medianus. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. vagus et radix cranialis s. statoacusticus). Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). Lateralno od njega. Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). Kroz njega. nalazi se plitki. n. hypoglossus). glossopharyngeus. i to: tuberculum gracile. graniĉni ţlijeb. lateralno. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. a prema mostu popreĉni. facialis. myelencephalon s. intermedius i n. Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti. a prema mostu bijeliĉaste. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. n. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. desetog. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. abducens. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. accessorii). izlaze korijenovi devetog. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. medijalno i tuberculum cuneatum. n. tuberculum trigeminale.Produţena moţdina (medulla oblongata s. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. vestibulocochlearis s. koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). posterior nervi vagi).

vagusa (nucleus dorsalis s. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. medialis et lateralis). Na dorzalnoj strani. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). u medijalnoj liniji. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n. a prema mostu poprečni. hypoglossus). Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. inferior. koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. koju prouzrokuje spinalno jedro n. izlaze korijenovi devetog. sulcus limitans. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine. uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. trigonum vagale. Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. lateralno. desetog. Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. tuberculum trigeminale. a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni.Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. granični žlijeb. trigeminus-a. koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. . Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). medijalno i tuberculum cuneatum. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. i to: tuberculum gracile. Kroz njega. ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. na granici sa kičmenom moždinom. a prema mostu bijeličaste. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. U svom donjem dijelu. sulcus medianus. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. Na ventralnoj strani produžene moždine. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). Lateralno od njega. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. posterior nervi vagi). a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. nalazi se plitki. označeno kao trigonum nervi vagi s.

vestibulocochlearis s. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. na kojem razlikujemo prednje.columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. Rostralno od drugog vratnog segmenta. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. caput. Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. Na njima razlikujemo apex. i to: nucleus olivaris principalis. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. n. koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. glatko izbočenje (oliva – maslina).kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). . Središnjoj sivoj zoni odgovara. Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase. U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. vagus et radix cranialis s. Na njemu se nalazi. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). facialis. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. tako i sagitalnim. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. statoacusticus). n. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. spinothalamicusa. zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. n. Neposredno ispred ove. abducens. kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. nucleus proprius. n. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. sedmi i osmi moždani živac (n. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. sedma zauzima središnju zonu. Sivu masu formiraju tijela neurona. dendriti i glija ćelije. accessorii). substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. po novoj terminologiji. a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. i to: prednji (columna anterior). ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). pars vagalis n. cervix i basis. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. graĊena od sive i bijele mase. glossopharyngeus. intermedius i n. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores.

tectospinalis. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. tr. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. tr. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. leĊne. nucleus posterolateralis. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. To su : prednji (funiculus anterior). tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. lateralis et posterior. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. corticospinalis anterior. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. phrenici. komisuralni i projekcioni putevi. odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. Projekcioni putevi. za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. Pored ovih. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. accessorii i nc. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). vestibulospinalis medialis et lateralis. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih. motornih (tr. tr. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. Nc. . n. mišiće zdjelice i natkoljenice. nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. a u lumbosakralnom. spinocerebellaris posterior. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. meĊurebarne i trbušne mišiće. Svako jedro n. n.

Kroz posterolateralni dio idu: tr. Rostralno od drugog vratnog segmenta. spinoreticularis. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. te senzitivni tr. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. tr. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). bulboreticulospinalis. fibrae reticulospinales. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s.nucleus proprius. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). fibrae olivospinales) i jedan aferentni. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. rubrospinalis. spinocerebellaris posterior. spinocerebellaris posterior. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. leţi lamina II (substantia gelatinosa). tr. corticospinalis lateralis. tr. senzitivni put (tr. tr. spinothalamicus anterior). tr. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Neposredno ispred ove. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. Medijalnu grupu jedara ĉine . Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta. spinocerebellaris anterior. sedma zauzima središnju zonu. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. spinotectalis i tr. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. spinoolivaris. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. spinothalamicusa. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine.pontoreticulospinalis. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. spinothalamicus lateralis. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. Lamina VIII zauzima medijalni.

pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. mišiće zdjelice i natkoljenice. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. facialis. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . tragohelicinum. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Pored ovih. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. Senzibilnu inervaciju daje n. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. nucleus posterolateralis. phrenici. inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. Od prethodno pomenutih incisura. prva. UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik. Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. a druga. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. aurikularis magnus (za medijalnu stranu).dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. helicis i incisure terminalis. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. Poĉinje na porus akustikus eksternusu. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. Svako jedro n. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. temporalis superficialis. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. 29. Ova dva dijela. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. a medijalnu a. Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. n. Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. meĊurebarne i trbušne mišiće. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. n. leĊne. a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. Veći dio pripada aurikuli. Nc. To su lig. aurikulare transversum aurikulare oblikvum. accessorii i nc. Osim ovih tzv. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. a u lumbosakralnom. antitragohelicinum. lig. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. manji je podijeljen na dva dijela. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Aurikularis posterior. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa.

Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. Ova plika se dijeli na dva dijela. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. 2. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. straga sa mastoidnim ćelijama. gore sa bazom lubanje. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. facialisa. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. te rublimbus membrane timpani. a prema dolje sa glandulom parotis. plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. Sastoji se od dva dijela. hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. Tensor timpani i m. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale. horda timpani. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. Stapedius. Medijalno. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. To je pupak ili umbo membrane timpani. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. grana n. anulus fibrokartilagineus. m. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. . pa onda okreće prema natrag. Što se tiĉe odnosa. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. srednji i medijalni. tj. kavitas timpani i antrum mastoideum.naprijed. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. plika horde timpani. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. Medijalno. Ĉine ga tuba auditiva. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. a nazvan je pars tenza membrane timpani. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior.

Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani. incus-nakovanj i stapes-uzengija. natrag i lateralno. Dug je svega 8 milimetara. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić.Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. Maleus povezuju tri ligamenta.3. Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. Inkus ima dva ligamenta. grana n. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive. te spada u artikulacio kotilika. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. To su lig.M. Lig. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela. mandibularisa. i to: 1. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. Inervira ga n. timpanomaleolare anterius i posterius. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. stapedius. . U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. stapedius.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština. Lig. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. tensoris timpani. pterigoideus medialisa od n. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina. grana n. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. facialisa. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno. fiksator bazeos stapedis. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. 2. Inervira ga n. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa. 1. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis. M. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. tensor tympani i m. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. ide gore. Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa.

Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. tensor timpani. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. Za laminu membranaceu veţe se m. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. te ide prema dolje i naprijed. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media.2. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. Meatus acusticus internus . Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. 4. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. Naime modiolus je pun kanalića. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. Isto se odnosi i na antrum mastoideum. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. 3. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. pars kartilaginea je drugi dio. kao njegov sastavni dio. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. Ĉine ga tri dijela. 5. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis.

U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. intermedius. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. facialis i kroz njega prolaze n. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. labirinti. Zato se ovo polje zove area kohlee. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. ampularis posterior. . U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee. Na njemu opisujemo šest zidova. Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. dva sprijeda i dva straga. nalazi se druga udubina. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. Na gornjem zidu su 4 otvora. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. n. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. sakularisa.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. utrikuloampularisa. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni. Blizu tog otvora. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. i vv.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n. fundus meatus akustici interni. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. vestibulokohlearis te a. intermedius. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. facialis i n. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. n. utrikuloampularisa. posterior i lateralis. sakularisa. Prednje gornje se zove area n. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. Na njemu nalazimo tri udubine. kohlearisa. piramis vestibuli. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. ampularis posterior. facialis. Smješteni su iza vestibuluma. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala.

Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura. pa se još naziva i archicerebellum.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa. Mali mozak se. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa. tako što reguliše i gradira mišićni tonus. Ova arterija prati n. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. labirinti koja je grana a. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. te obskrbljuje akustiĉki organ. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. Longitudinalno posmatran. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. basilaris.  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. jugularis internu. spirale kohlee. Osim toga. medii et inferiores). On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije. lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. Transverzalno posmatran. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. Uz gore pobrojano. 30. zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. utrikulus i semicirkularni duktusi. . Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost.

Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Ostali. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. lobulus gracilis.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima. Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. Naime. moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i . tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. lobulus ansiformis. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. pa se još naziva i paleocerebellum. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s. corpus cerebelli. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga.pyramis i najveći dio uvulae. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa). Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber. lobulus centralis i culmen (na vermisu). kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior. paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv. zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. pontis). Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. kaudalno od fastigiuma. naroĉito pokreta šake. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova. Siva masa obuhvata površni sloj.  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae.  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. pa se još naziva ineocerebellum.

Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). paralelna vlakna. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. bez obzira odakle dolaze. kao i lateralnog vestibularnog jedra. Aferentna vlakna cerebellum-a. te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. te sa dendritima zvjezdastih. Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). vestibulocerebelarnih. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija. koji predstavljaju tzv. a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). koja se obilato granaju. koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore. osbito sa Golgi II neuronima. ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna.raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. dendrite Golgi II neurona. jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. debela je oko 1 mm. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke. zavisno od izvora iz kojeg potiĉu. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. po ĉemu je dobila ime. Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. Ova vlakna. Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. napušta koru. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. kao i na Purkinje-ove ćelije. pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. . košarastih i Golgi II ćelija. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. jesu dvojakog tipa. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae).

Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . Sliĉno tome. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. te iz nuclei pontis. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. i to: nc fastigii. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. nc. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. naroĉito vermis-a. zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). dentatus. ka mostu.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. aksoni Purkinje-ovih neurona. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. nucleus olivaris principalis. spinocerebellaris posterior. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. olivocerebellaris i tr. tr. JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. fibrae cuneocerebellares. Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija. Nakon ekscitacije. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. ka srednjem mozgu. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. ventralis anterior et lateralis thalami. rubrospinalis). i to: tr. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. nucleus principalis nervi trigemini. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. Preko paralelnih vlakana. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. naroĉito u dorzalnom dijelu. moduliraju. cerebellothalamicus koji završava na nc. globosus. jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. Nucleus emboliformis s. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. nc. Leţi uz samu medijalnu liniju. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. emboliformis i nc. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. i uz to sa dendritima Golgi II. jedrima okularnih ţivaca. reticulocerebellaris. Nucleus dentatus s. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. Nucleus fastigii s. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica. tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. a leţi uz sam hilum nuclei dentati. Nucleus globosus s. vestibularis lateralis et inferior. nucleus caeruleus i nuclei raphes. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona.

a sekundarna iz nc. Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. Funkcionalna podijela na vestibulo. rubroolivaris. a naroĉito u nc. Veći dio vlakana iz nc. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. vestibularis . odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. dentatusa odlazi u talamus (tr. vestibulocerebellaris-a. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. ide prema naprijed i gore. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. dentatusa ide kaudalno kao tzv. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona.strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. nc. ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. rubrospinalis. ventralis lateralis i ncc. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. Neka vlakna iz nc. paleo i neocerebellum. cerebellospinalisa (eferentni put). fastigii kao i na nc. dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc. rubera iz kojeg polazi tr. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. te u nc. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. Ona polaze iz nc. Tr. Tr. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. ventralis anterior. spinocerebellaris posterior. vestibularis lateralis. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. Vlakna koja polaze iz nc. Od aferentnih. vestibularis inferior i medialis. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. intralaminares. sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis.

ĉime se reguliše redoslijed. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta. dentatus. medialis et inferior.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. rubroolivaris koji završava u nc. ventralis anterior et lateralis thalami. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima. U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. emboliformis. vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake. kao i njihovu preciznost. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. Pontocerebellum. reticulocerebellaris. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. globosus i nc. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. olivaris inferior. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga. tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. te završavaju u korteksu neocerebelluma. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). rubera polazi tr. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. rubera ili idu u nc. IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. pontis. Ovo jedro. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. Iz parvocelularnog dijela nc. koordinacija. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). opseg i preciznost voljnih pokreta. vestibularis lateralis. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. pod kontrolom malog mozga. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae.1. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . koordinaciju i opseg voljnih kretnji. tr. uske. ukrštaju se. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. cuneocerebellaris i tr. a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum.area 4 i 6. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. tetivama i zglobnim ĉahurama. indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. ulaze u kontralateralni . vestibularis lateralis. spinocerebellaris anterior et posterior.superior. 31.

Lateralno od njega. . facialisa porijeklom iz nucleus n. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). 32. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. donji i dva lateralna zida. eminetia medialis. Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. a pontinski pedunculi cerebellares superiores. ispod koje leţi motorno jedro n. apertura aqueductus cerebri. U podruĉju isthmusa rhombencephali. tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. Na njoj opisujemo prednji. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. facialis (motorno jedro). kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. I u ovom. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. Formira ga istoimeno jedro. Ovo izboĉenje formira jedro n.pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. straţnji. locus caeruleus. sulcus medianus. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. inferior. Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. vagusa (nucleus dorsalis s. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis). ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje.commissura habenularum. trigeminusa.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. sulcus limitans. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. medialis et lateralis). nalazi se plitki. trigonum vagale. u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. infudibuli i recessus supraopticus. recessus pinealis. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). commissura posterior s. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja. Straţnji zid grade. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. posterior nervi vagi). sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme. graniĉni ţlijeb. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore). VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. gornji. te desna i lijeva columna fornicis.

Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. a straga tuberculum anterius thalami. koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare). . iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia. cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. Na medijalnoj strani forniksa. Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis.Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). a napušta je kroz aqueductus mesencephali s. pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->