1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

adeno i neurohipofize. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. ĉeona kost je pneumatizirana. tako i po graĊi i funkciji. Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. celulae etmoidales anteriores i srednje. koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. Na donjoj ploštini nalaze se otvori. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior). Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. potkoţno tkivo i koţa. celulae etmoidales. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. pa se i zove sella turcica. septum sinuum frontalium. Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. On se otvara na donjoj strani kosti. te prelazi na obraze.8 grama. Druge su u vidu poluodajica. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. sulkus alaris. 5. Prednje. Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. U unutrašnjosti frontalne kosti. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. akcesorne sinuse. kartilago alaris major. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. a straţnje. sinus frontalis. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . koje maksilarni sinus dijele na tzv. na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. te tri ploštine. nares ili aperture nasales eksterne. od kojih je jedna donja. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. 4. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet.3 do 0. srednje i straţnje. odnosno posjeduje šupljinu. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. a dvije lateralne.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). koji se razlikuju kako po razvoju. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. na apertura sinus frontalis. potom vrh. Teţina joj varira od 0. Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis. a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. Zauzima ĉetiri petine hipofize. Na njega se prislanjaju mišićni sloj.

Ĉine ga pituciti. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. arcuatusa. i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja. portae u jetri. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. primarni kapilarni splet. Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. su sliĉno v. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. portalnog krvotoka hipofize. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. hypothalamohypophysialis. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. Infundibulum.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. grupisani u tri klase: glukoproteinski. Hipofizu vaskulariziraju aa. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. carotis internae.infundibularis). luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). infundibulum i pars posterior. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana. te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. brojni kapilari. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. Portalne krvne ţile hipofize. potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. supraopticus i nc. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv.

Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. 6. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. ĉiji je zid ispunjen alveolama. rebra. nazvane bronhioli respiratori. i 7. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. ili 10. krista terminalis. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. Ima oblik konusa. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. Kao i kod desnog ventrikula. Straga ide od 7. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. što se ponavlja tri do ĉetiri puta. To su lobus superior. PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior. do procesus spinosusa 9. torakalnog pršljena. do procesus spinosus 9. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. torakalnog pršljena. medius et inferior. cervikalnog do procesus spinosus 3. torakalnog pršljena. Lobus medius ide od 4. zbog debljine svojih zidova. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. rebra. 9. Zbog kosog toka fisure oblikve. rebra. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. ispod njega su vene pulmonales. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. torakalnog pršljena. lobulus pulmonis. bronh se nalazi najviše gore. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. Osim ovih karakteristika. i 7. Proteţe se od 3. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Proteţe se od procesus spinosus 3. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. što odgovara ulasku velikih vena u njega. rebra. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. odnosno alveole. 8. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. do granice izmeĊu 6. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. rebra. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. Straga ide od 7. PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. Lobus inferior vidimo samo straga. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. a izlazni gladak. ispod njega su arterije pulmonales. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. ili 10. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. cervikalnog do procesus spinosusa 3. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. koji po zidovima imaju male mjehuriće. torakalnog pršljena. Osim ovih karakteristika. 10. 7.

11. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. a sa donje vena kava inferior. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Naime. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. Od ove tri strane.vena kava superior. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. dolazeći nešto desno od samog vrha. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis. tuberkulum intervenozum. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. koja ĉini tupi rub. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. koje vodi u desni ventrikul. nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. Dijelimo je na pleuru kostalis. Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. vrh. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. bazu i tri strane. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. incisura apicis kordis. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. te se zove facijes sternokostalis. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. foramina venarum minimarum. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. sulkus interventrikularis posterior. koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. pa je nazivamo facijes dijafragmatika. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. . odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. valvula vene kave inferior. nazvan margo obtuzus. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. interkostalnom prostoru. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. jer embrio ne diše. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. te sinus koronarius. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. 12. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior. koji ide prema vrhu srca. desna komora je tanja nego lijeva. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij.

Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. Endotel. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. koji se nalazi u blizini apeksa srca. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. 14. Razlikujemo lig. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. 3. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma. Osim njega. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. Sa njima je povezuje fascija endotoracika.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila. Ona se straga projektuje u nivou 7. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. te ih obavija sa obje strane. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. pulmonale. 2. medijalni i lateralni ligament. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca. Endokard ima tri sloja: 1. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. . te manje ili više glatkih mišićnih niti. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. mezopneumonijum. sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. cervikalnog pršljena. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. a venozne djelimiĉno. 13. koji se proteţe do dijafragme. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. ĉime se razlikuje od lamine proprije. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure. što se oznaĉava kao tamponada srca. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. sternoperikardijakum inferius. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. Postoje prednji. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve.

pa mu je poloţaj stalan 2. U poĉetku silazi niz lateralni rub m.15. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. potom zavija prema dole. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1. 16. sakralnog pršljena prelazi u rektum. takoĊe prednji. 4. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma. kolon descendens i kolon sigmoideum. 6. potpom prelazi preko kriste iliake. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum. kolon transverzum. dok mu je izlazni dio gladak. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid. medijalni i straţnji. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. teniju liberu i teniju mezokoliku. sakralnog pršljena. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. Poĉinje u visini kriste iliake. kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. . medijalni i straţnji. plike semilunares. 18. 5. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. a završava na analnom otvoru.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis.5 m. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. psoas majora. U tom dijelu leţi na m. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. Na debelom crijevu. a završava u nivou 3. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. medijalno i natrag i došavši do 3. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. sulci transverzi. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. kvadratus lumborum. te analogno njima i tri papilarna mišića. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. duţina mu je oko 1. Pokriven je sa peritoneumom. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. intestinum kolon i intestinum rectum. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. 17. krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum.

interlobulares. hepatiĉnih vena. centralis. odnosno u fosi ilijaci sinistri. koja donosi materije na obradu u jetri. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v.V. 19. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. v. duktus holedohus. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. To su duktus hepatikus dekster i sinister. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. fundus vesice velee. koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije. Hepatoduodenale. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. . 20. lienalis i v. Na pilorusu prima v. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. Korijenovi v. gastrika sinsistra. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. Oni se spajaju. kolum vesice felee. Došavši na donju stranu jetre. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. lienalis. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom. Vene centrales ulaze u sabirne vene. iliopsoasu. postaju deblji. kavu inferior. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice. mesenterika superior et inferior.Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. On ide prema dolje i desno. a kod ţena sa matericom. a njen sistem ĉine v. interlobares. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. Ide prema gore kroz lig. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. lienalis. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. koje ulaze u sabirne vene. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi. v. a straga leţi na m. Sluznica je nabrana. 22. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre.Straga leţi na sakralnoj kosti. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. Dug je oko 2 cm. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. Duktus holedohus prolazi kroz lig. 21. mesenterike superior i v. U pravcu porte hepatis. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice. lijena i pankreasa. piloriku. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod. koje se uljevaju u venu kavu inferior. porte ili u v. v. hepatike proprije. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. interlobulares. porte su: 1. Oni ulaze u jetru i daju vv. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta.

te v. v. ostium abdominalis tube uterine. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. kada nastaje tzv. 3. v. vv. iliaka eksterna.2. abdominalna trudnoća. ileokoliku. mezenterikom superior. ide gornjim rubom pankreasa. koja je vrlo opasna. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. Uljeva se u v. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. sigmoidee i vv. nekoliko dijelova: 1. površina ovog organa je glatka. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. ekstermitas uterina i tubaria. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. straga sa a. iliaku internu i eksternu. sa kojom ĉini v. 2. v. gastroepiploiku sinistru. . MeĊutim. koliku dektru i mediu. Na svom putu prima vv. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu. mesenterika superior je najveći korijen v. Prima vv. lienalis. v. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. Facies lateralis je konveksna. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. dolazi do oplodnje. te vv. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. Na njemu nalazimo otvor. intestinales. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. 3. obturatoria. latum uteri. Na jajovodu opisujemo. Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod. i v. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. pankreatikoduodenales. margo liber i mesovarikus i dva kraja. 4. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. latum uteri. na mjestu koje odgovara djeljenju a. i oznaĉeni su kao plike ampulares. dakle prije puberteta. porte. te se spaja sa v. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. ukoliko za to postoje uslovi. kolike sinistre. plike tubarije. dva ruba. a dolje sa a. pankreatice i duodenales. ilika interna. lienalis poĉinje u hilusu slezene. gastroepiploiku dekstru. v. idući od lateralno prema medijalno. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. 4. porte. iliake komunis na a. 24. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. mesenterika inferior poĉinje kao v. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. gastrice breves i v. 23.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. gore i lateralno sa a. Prima vv.

Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. a kod ţena arterija i vena ovarika. 27. koje dopiru u mišićni sloj. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. 3. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. Desni teĉe uz venu kavu inferior. lig. Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. te ide prema vratu materice. transverus perinei profundus. oko 2 cm iza klitorisa. ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. Zapoĉinje na ostium uretre internumu. Kriţa duktus defeens. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. To su: 1. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. latum uteri. 26. 2. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. a straga sa vaginom. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. psaoas majora. ide prema dolje i naprijed. a lijevi preko arterije iliake komunis. 3. i vv. levator ani. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. 25. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. Teĉe preko m. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. latum uteri. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. Tunika muskularis. MEDULLA OBLONGATA . a straga sa vaginom. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. Duga je oko 3 cm. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. lig. Pored njih. U svom donjem dijelu. ovarice. limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. gdje ga prati arterija uterina. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. lateralno sa m. lateralno sa m. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. Potom ulazi u lig. Kroz njega prolaze a. Ureter leţi retroperitonealno. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. Duţina uretera iznosi oko 30 cm. gdje zavija prema medijalno i naprijed. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. odnosno mokraćnog mjehura. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu. 2. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales.

ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. vagus et radix cranialis s. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica.bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. pars vagalis n. glossopharyngeus. sedmi i osmi moţdani ţivac (n. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior).Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. inferior. Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). u medijalnoj liniji. Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini. koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. lateralno. Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti. sulcus medianus.Produţena moţdina (medulla oblongata s. medialis et lateralis). Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. abducens. n. nalazi se plitki. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). hypoglossus). kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n. i to: nucleus olivaris principalis. a prema mostu bijeliĉaste. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. n. trigeminus-a. Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. i to: tuberculum gracile. sulcus limitans. n. vagusa (nucleus dorsalis s. graniĉni ţlijeb. Na ventralnoj strani produţene moţdine. glatko izboĉenje (oliva – maslina). Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. accessorii). Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). myelencephalon s. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). U svom donjem dijelu. Lateralno od njega. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). desetog. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. koju prouzrokuje spinalno jedro n. myelencephalon s. 28. tuberculum trigeminale. na granici sa kiĉmenom moţdinom. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. n. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. statoacusticus). granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. posterior nervi vagi). a prema mostu popreĉni. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. Kroz njega. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti. koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s. Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je . Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). facialis. trigonum vagale. vestibulocochlearis s. intermedius i n. medijalno i tuberculum cuneatum. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. izlaze korijenovi devetog. Na dorzalnoj strani. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s.

nalazi se plitki. sulcus medianus. uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. . koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). u vertikalnom nizu od gore prema dolje. a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. trigonum vagale. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). na granici sa kičmenom moždinom. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. trigeminus-a. Na dorzalnoj strani. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. tuberculum trigeminale.Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb. lateralno. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. u medijalnoj liniji. a prema mostu bijeličaste. Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. i to: tuberculum gracile. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). sulcus limitans. medialis et lateralis). a prema mostu poprečni. Na ventralnoj strani produžene moždine.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). označeno kao trigonum nervi vagi s. ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. desetog. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). izlaze korijenovi devetog. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb. inferior. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). vagusa (nucleus dorsalis s. medijalno i tuberculum cuneatum. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. Lateralno od njega. Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. granični žlijeb. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni. hypoglossus). koju prouzrokuje spinalno jedro n. Kroz njega. U svom donjem dijelu. posterior nervi vagi). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n.

accessorii). sedma zauzima središnju zonu. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. n. SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. vestibulocochlearis s. leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. intermedius i n. glossopharyngeus. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. Na njima razlikujemo apex. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. pars vagalis n. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih. Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. na kojem razlikujemo prednje. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. glatko izbočenje (oliva – maslina). . n. i to: nucleus olivaris principalis. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. vagus et radix cranialis s.kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. i to: prednji (columna anterior). Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). Neposredno ispred ove. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. cervix i basis. nucleus proprius. posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. tako i sagitalnim. komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. Rostralno od drugog vratnog segmenta. GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. spinothalamicusa. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. abducens. facialis. n. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. Na njemu se nalazi. Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase. caput. graĊena od sive i bijele mase. Središnjoj sivoj zoni odgovara. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. po novoj terminologiji. U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. n. dendriti i glija ćelije. statoacusticus). Sivu masu formiraju tijela neurona. Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. sedmi i osmi moždani živac (n. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales).columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis.

odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. n. Pored ovih. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. tr. meĊurebarne i trbušne mišiće. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. tectospinalis. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. leĊne. lateralis et posterior. Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. corticospinalis anterior. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. Projekcioni putevi. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. a u lumbosakralnom. motornih (tr. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. To su : prednji (funiculus anterior). a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. mišiće zdjelice i natkoljenice. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih. phrenici. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. . Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. accessorii i nc. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine. spinocerebellaris posterior. nucleus posterolateralis. nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. n.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. vestibulospinalis medialis et lateralis. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. tr. U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. Svako jedro n. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). tr. komisuralni i projekcioni putevi. Nc.

Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. tr. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. te senzitivni tr. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. spinothalamicus lateralis. a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. Rostralno od drugog vratnog segmenta. bulboreticulospinalis. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. spinoreticularis. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. fibrae reticulospinales. corticospinalis lateralis. Medijalnu grupu jedara ĉine . Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. spinothalamicusa. Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Kroz posterolateralni dio idu: tr. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). spinocerebellaris posterior. senzitivni put (tr. Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. tr. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. tr. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. spinotectalis i tr. Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. spinocerebellaris posterior. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. Neposredno ispred ove. spinothalamicus anterior). fibrae olivospinales) i jedan aferentni. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. spinocerebellaris anterior. rubrospinalis. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. sedma zauzima središnju zonu. tr. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). spinoolivaris. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia.nucleus proprius. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. tr. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. Lamina VIII zauzima medijalni. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive.pontoreticulospinalis. leţi lamina II (substantia gelatinosa).

Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Osim ovih tzv. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule. aurikulare transversum aurikulare oblikvum. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. prva. tragohelicinum. To su lig. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . Poĉinje na porus akustikus eksternusu. a u lumbosakralnom. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. manji je podijeljen na dva dijela. phrenici. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik. mišiće zdjelice i natkoljenice. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. Nc. Svako jedro n. Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. 29. n. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. Aurikularis posterior. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. nucleus posterolateralis. Ova dva dijela. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. temporalis superficialis. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. Pored ovih. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani.dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. facialis. inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. antitragohelicinum. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. Veći dio pripada aurikuli. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. leĊne. lig. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). accessorii i nc. Od prethodno pomenutih incisura. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. meĊurebarne i trbušne mišiće. Senzibilnu inervaciju daje n. n. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. a medijalnu a. a druga. helicis i incisure terminalis.

horda timpani. . Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani. gore sa bazom lubanje. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. te rublimbus membrane timpani. pa onda okreće prema natrag. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. plika horde timpani. a prema dolje sa glandulom parotis. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. straga sa mastoidnim ćelijama. Što se tiĉe odnosa. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. Stapedius. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. kavitas timpani i antrum mastoideum. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. anulus fibrokartilagineus. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. facialisa. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Tensor timpani i m. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. Medijalno. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. srednji i medijalni. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića. 2. TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. grana n. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. a nazvan je pars tenza membrane timpani. Sastoji se od dva dijela. tj. Ova plika se dijeli na dva dijela. plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. Medijalno. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. m. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama.naprijed. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. To je pupak ili umbo membrane timpani. Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. Ĉine ga tuba auditiva. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom.

facialisa.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. Dug je svega 8 milimetara. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive. natrag i lateralno. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike.M. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. Inervira ga n. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. 2. incus-nakovanj i stapes-uzengija. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. grana n. Lig. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. M. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela. Inkus ima dva ligamenta. tensor tympani i m. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. . a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani. Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić. Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje. To su lig. pterigoideus medialisa od n. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. Inervira ga n. ide gore. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. Maleus povezuju tri ligamenta. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. grana n. timpanomaleolare anterius i posterius. i to: 1. fiksator bazeos stapedis. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani.3. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis. mandibularisa. stapedius. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje.Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius. tensoris timpani. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. stapedius. 1.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. Lig. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina. te spada u artikulacio kotilika.

Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. pars kartilaginea je drugi dio. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide.2. kao njegov sastavni dio. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. 4. Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. 3. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. Isto se odnosi i na antrum mastoideum. potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media. Za laminu membranaceu veţe se m. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. tensor timpani. te ide prema dolje i naprijed. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis. Meatus acusticus internus . Naime modiolus je pun kanalića. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. 5. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli. Ĉine ga tri dijela. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma.

Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. ampularis posterior. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. i vv. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. sakularisa. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. labirinti. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. sakularisa. Zato se ovo polje zove area kohlee. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. kohlearisa. nalazi se druga udubina.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. fundus meatus akustici interni. Na njemu opisujemo šest zidova. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. piramis vestibuli. facialis. facialis i kroz njega prolaze n. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. facialis i n. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. utrikuloampularisa. posterior i lateralis. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. intermedius.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni. intermedius. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. Prednje gornje se zove area n. . ampularis posterior. Blizu tog otvora. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. n.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Na gornjem zidu su 4 otvora. Smješteni su iza vestibuluma. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. utrikuloampularisa. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. Na njemu nalazimo tri udubine. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. dva sprijeda i dva straga. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. vestibulokohlearis te a. n.

Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa. najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. tako što reguliše i gradira mišićni tonus. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura.  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. 30. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. Osim toga. Transverzalno posmatran. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela. Uz gore pobrojano. Longitudinalno posmatran. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. basilaris. . Mali mozak se. jugularis internu. lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2. On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. spirale kohlee. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. te obskrbljuje akustiĉki organ. Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. pa se još naziva i archicerebellum. labirinti koja je grana a. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti. Ova arterija prati n. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. utrikulus i semicirkularni duktusi. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus. medii et inferiores).

Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. pontis).  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s.  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae. tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s.pyramis i najveći dio uvulae. pa se još naziva i paleocerebellum. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber. moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior. što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. lobulus gracilis. formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. lobulus ansiformis. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. Ostali. Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. kaudalno od fastigiuma. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. lobulus centralis i culmen (na vermisu). naroĉito pokreta šake. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. Naime. pa se još naziva ineocerebellum. paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. corpus cerebelli. te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i . Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase. te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa). gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). Siva masa obuhvata površni sloj. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga. 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova.

Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. jesu dvojakog tipa. jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja. zavisno od izvora iz kojeg potiĉu. Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija. Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. bez obzira odakle dolaze. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa. a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. .raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. paralelna vlakna. napušta koru. osbito sa Golgi II neuronima. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. kao i lateralnog vestibularnog jedra. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). kao i na Purkinje-ove ćelije. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). košarastih i Golgi II ćelija. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna. koji predstavljaju tzv. dendrite Golgi II neurona. Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju. koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. koja se obilato granaju. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. vestibulocerebelarnih. Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke. Aferentna vlakna cerebellum-a. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. debela je oko 1 mm. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. Ova vlakna. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. po ĉemu je dobila ime. te sa dendritima zvjezdastih.

vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). Nucleus emboliformis s. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja. Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. Sliĉno tome. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. Nucleus globosus s. moduliraju. nucleus principalis nervi trigemini. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). ventralis anterior et lateralis thalami. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. tr. Nucleus dentatus s. cerebellothalamicus koji završava na nc. globosus. ka srednjem mozgu. tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. reticulocerebellaris. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. dentatus. vestibularis lateralis et inferior. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. jedrima okularnih ţivaca.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija. naroĉito u dorzalnom dijelu. Leţi uz samu medijalnu liniju. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. nucleus caeruleus i nuclei raphes. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. nc. JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. Nakon ekscitacije. uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. spinocerebellaris posterior. fibrae cuneocerebellares. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. naroĉito vermis-a. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. i to: tr. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona. zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. emboliformis i nc. nc. Nucleus fastigii s. nucleus olivaris principalis. aksoni Purkinje-ovih neurona. ka mostu. i uz to sa dendritima Golgi II. a leţi uz sam hilum nuclei dentati. Preko paralelnih vlakana. te iz nuclei pontis. olivocerebellaris i tr. i to: nc fastigii. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . rubrospinalis). Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica.

dentatusa odlazi u talamus (tr. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi. fastigii kao i na nc. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. paleo i neocerebellum. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. intralaminares. odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. vestibularis .strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. cerebellospinalisa (eferentni put). dentatusa ide kaudalno kao tzv. sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. ventralis lateralis i ncc. Vlakna koja polaze iz nc. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. nc. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. vestibularis lateralis. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova. vestibularis inferior i medialis. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. Funkcionalna podijela na vestibulo. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Tr. te u nc. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. Neka vlakna iz nc. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. spinocerebellaris posterior. rubroolivaris. ide prema naprijed i gore. Veći dio vlakana iz nc. a naroĉito u nc. rubrospinalis. a sekundarna iz nc. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. Ona polaze iz nc. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. Tr. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. ventralis anterior. rubera iz kojeg polazi tr. Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. vestibulocerebellaris-a. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. Od aferentnih. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi.

ukrštaju se. rubroolivaris koji završava u nc. spinocerebellaris anterior et posterior. i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. cuneocerebellaris i tr. medialis et inferior. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake. U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne.superior. opseg i preciznost voljnih pokreta. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga. a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. Iz parvocelularnog dijela nc. emboliformis. reticulocerebellaris.area 4 i 6. pod kontrolom malog mozga. koordinaciju i opseg voljnih kretnji. tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . tetivama i zglobnim ĉahurama. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. koordinacija.1. uske. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla. olivaris inferior. rubera polazi tr. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela. rubera ili idu u nc. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. Ovo jedro. IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta. globosus i nc. pontis. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae. a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje. kao i njihovu preciznost. ulaze u kontralateralni . Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. te završavaju u korteksu neocerebelluma. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). ĉime se reguliše redoslijed. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. tr. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). Pontocerebellum. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima. ventralis anterior et lateralis thalami. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. vestibularis lateralis. Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. vestibularis lateralis. 31. dentatus. indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed.

nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje. 32. U podruĉju isthmusa rhombencephali. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). facialis (motorno jedro). Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum. gornji. a pontinski pedunculi cerebellares superiores. Na njoj opisujemo prednji. Formira ga istoimeno jedro. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior. Straţnji zid grade. recessus pinealis. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). commissura posterior s. Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. inferior. Lateralno od njega. sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme. u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. donji i dva lateralna zida. trigonum vagale. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. facialisa porijeklom iz nucleus n.commissura habenularum. Ovo izboĉenje formira jedro n. medialis et lateralis). a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. ispod koje leţi motorno jedro n. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona. . Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. sulcus limitans. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis). vagusa (nucleus dorsalis s. tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. posterior nervi vagi). sulcus medianus.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. locus caeruleus. glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. nalazi se plitki. straţnji. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. I u ovom. Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. infudibuli i recessus supraopticus. apertura aqueductus cerebri. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. te desna i lijeva columna fornicis. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore). Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae.pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. eminetia medialis. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. graniĉni ţlijeb. trigeminusa. Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis.

koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa. a napušta je kroz aqueductus mesencephali s. Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. Na medijalnoj strani forniksa.Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia. . U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare). Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis. a straga tuberculum anterius thalami. pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful