1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina lijezda smjetena u prednjem dijelu vrata, ispred dunika. Izgraena je od dva renja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove renjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi rauna kod izvoenja gornje traheotomije. Stranji dijelovi medijalne povrine renjeva tireoidne lijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji tee u brazdi izmeu jednjaka i dunika. Lateralno renjevi su u odnosu sa ilno-nervnim snopom vrata kojeg ine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomou nekoliko fibroznih snopova koji su oznaeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se sputaju sa jezine kosti i fiksiraju na kapsulu ove lijezde ine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela lijezde, esto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne lijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje lee iznad jezine kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje lee ispod jezine kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje lee ispred jezine kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje lee izmeu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smjetene su ispred traheje. Tireoidna lijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova lijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima lijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna lijezda lui tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vanu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dunik je dio respiratorne cijevi koji se protee od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poinju bronhi. Protee se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog prljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog prljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio lei u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj povrini imamo jedno udubljenje koga ini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo povie bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. to se tie odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljee istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju renjevi titne lijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ilno-nervnim snopom vrata koga ine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smjeten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kria vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga lei nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U grai traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se protee korz cijelu traheju. U nju su uloene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeuje je u odgovarajui bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na stranjem zidu koji se oznaava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne lijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smjeten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i vie pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na vie odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni alju svoje produetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, to moe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim kotanim koljkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moe pristupit na hipofizu, to se oznaava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je kotana upljina ispunjena zrakom i obloena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Kotani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomou nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i stranji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i stranji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uestvuju u suavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne upljine sinus maxillaris posjeduje i etiri produetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktinog aspekta najznaajniji recessus alveolaris koji se prua iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena onjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom upljinom, a esto svojim vrhovima stre u nju. Najblie odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ime se objanjava mogunost prenosa patolokih procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogunost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u upljinu

sinusa prillikom ekstrakcija (vaenja zuba). Kroz upljinu maksilarnog sinusa esto se pruaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade, koje maksilarni sinus dijele na tzv. akcesorne sinuse. Ove pregrade imaju veliki znaaj pri operacijama maksilarnog sinusa. U unutranjosti frontalne kosti, na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima, eona kost je pneumatizirana, odnosno posjeduje upljinu, sinus frontalis. On se otvara na donjoj strani kosti, na apertura sinus frontalis. Obino je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetrini) pregradom, septum sinuum frontalium. Moe postojati vie pregrada koje eoni sinus dijele na vie odjeljaka. Volumen mu varira od 5 do 25 cm, a u sluajevima maksimalne razvijenosti eoni sinus se prua prema gore sve do tjemene kosti, a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih kotanih lamela koje meusobno ograniavaju vei broj upljina zvanih etmoidalne odajice, celulae etmoidales. Odajice su obloene sluznicom nosne duplje i sve skupa ine sinus etmodalis. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutranjosti labirinta. Druge su u vidu poluodajica, te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune kotane odajice. S obzirom na svoj poloaj celulae etmoidales se dijele na prednje, srednje i stranje. Prednje, celulae etmoidales anteriores i srednje, celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius, a stranje, cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior.

4. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. Na njemu opisujemo basis nasi koja lei na licu, te prelazi na obraze, potom vrh, apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed, te tri plotine, od kojih je jedna donja, a dvije lateralne. Na donjoj plotini nalaze se otvori, nares ili aperture nasales eksterne, koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. Lateralne plotine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu, sulkus alaris, iji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. Dio lateralne plotine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. Mjesto gdje nos prelazi u elo oznaava se kao radiks nasi. Od radiksa do apeksa protee se dorzum nasi. Osnovu vanjskog nosa ine kotani i hrskavini skelet. Na njega se prislanjaju miini sloj, potkono tkivo i koa. Kotanu osnovu vanjskog nosa ine procesus frontalis maksile i osa nasalia. Hrskavinu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis, kartilago alaris major, kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije.

5. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. glandula pituitaria) je mala endokrina lijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. Smjetena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti, a izmeu desnog i lijevog sinus cavernosusa. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo, pa se i zove sella turcica. Udubina u kojoj je smjetena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde modane opna zvanom diaphragma sellae, koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optika hijazma. Teina joj varira od 0,3 do 0,8 grama. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela, adeno i neurohipofize, koji se razlikuju kako po razvoju, tako i po grai i funkciji. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla, a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. Adenohipofiza se najveim dijelom nalazi u sella turcica, a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. Zauzima etiri petine hipofize. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior), srednji (pars intermedia) i stranji dio (pars

infundibularis). Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najvei i najvaniji dio adenohipofize. Pars intermedia se nalazi na granici izmeu adeno i neurohipofize, dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mree, te zavreci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske grae, grupisani u tri klase: glukoproteinski, mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajui TSH, luteinizirajui LH i folikulostimulirajui FSH). Tiro stimulirajui hormon (TSH) djeluje na folikularne elije titne lijezde koje pod njegovim uticajem izluuju hormon tiroksin. Folikulo stimulirajui hormon (FSH) potie rast folikula u ovarijumu, a kod mukaraca aktivira spermatogeni epitel testisa.Luteinizirajui hormon (LH) uzrokuje ovulaciju, dok kod mukaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) elije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon STH; i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roenja. Prolaktin potie razvoj mljene lijezde i laktaciju. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajui hoormon (MSH).Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubrene lijezde, a u neto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. Funkcija melanostimulirajueg hormona kod ovjeka nije poznata. Neurohipofiza je dio pituitarne lijezde koji se razvija iz diencefalona. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana, infundibulum i pars posterior. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu tree modane komore. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. portalnog krvotoka hipofize, potom zavreci aksona peptidergikih neurona iz jedara hipotalamusa na ijim se krajevima lue releasing i inhibiting hormoni, te zavreci dopaminergikih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. arcuatusa. Infundibulum, zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ini peteljku itave hipofize. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. ine ga pituciti, brojni kapilari, te aksonski zavreci koji uglavnom potiu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris zavravaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. supraopticus i nc. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. hypothalamohypophysialis. Na aksonskim terminalima oslobaaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. Ovaj hormon ima dva glavna fizioloka uinka: podstie otputanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroaja. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptikog jedra hipotalamusa. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu poveanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. Hipofizu vaskulariziraju aa. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. carotis internae. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. primarni kapilarni splet. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptiderginim i dopaminerginim aksonima iz hipotalamusa. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se sputaju kroz infundibulum do adenohipofize. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. Portalne krvne ile hipofize, su slino v. portae u jetri, umetnute izmeu dva kapilarna spleta, jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. neurovaskularne mree preko koje hipotalamus djeluje na izluivanje hormona

adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. 6. PLUNI ACINUS Dio plua koji u sebi sadri elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se pluni acinus. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane, nazvane bronhioli respiratori, koji po zidovima imaju male mjehurie, odnosno alveole. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane, to se ponavlja tri do etiri puta. Konani produkti tog djeljenja su cjevice nazvane duktuli alveolares, iji je zid ispunjen alveolama. Svaki duktus alveolaris zvrava dijelei se na 2 slijepa kraja. Dakle svi ovi pobrojani elementi ine pluni acinus. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema povrini plua, a u podruju vrha ulazi terminalni bronhiolus. Acinusi su meusobno odjeljeni sa vezivom koje ini interacinozna septa. 10-20 acinusa ini pluni renji, lobulus pulmonis. Ovi pluni renjii su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ine interlobularna septa.

7. PULMO DEXTER Desno pluie ima tri renja. To su lobus superior, medius et inferior. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. rebra. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identian tok kao i ona sa desne strane. Lobus superior se sprijeda protee 3-4 cm iznad klavikule do 4. rebra. Straga ide od 7. cervikalnog do procesus spinosusa 3. torakalnog prljena. Lobus medius ide od 4. do granice izmeu 6. i 7. rebra. Ovaj reanj ne vidimo sa stranje strane. Lobus inferior nalazimo samo sa stranje strane. Protee se od 3. do procesus spinosusa 9. ili 10. torakalnog prljena. Osim ovih karakteristika, treba pomenuti da u hilusu desnog plua, bronh se nalazi najvie gore, ispod njega su arterije pulmonales, dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales.

8. PULMO SINISTER Lijevo plue ima dva renja: lobus superior et lobus inferior. Ova dva renja su odvojena pomou fisure oblikve. Fisura oblikva zapoinje straga u visini procesus spinosusa 3. torakalnog prljena, potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje, te zavri na spoju kotanog i hrskavinog dijela 6. rebra. Zbog kosog toka fisure oblikve, sprijeda emo vidjeti samo lobus superior, a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Lobus superior se sprijeda protee 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeu 6. i 7. rebra. Straga ide od 7. cervikalnog do procesus spinosus 3. torakalnog prljena. Lobus inferior vidimo samo straga. Protee se od procesus spinosus 3. do procesus spinosus 9. ili 10. torakalnog prljena. Osim ovih karakteristika, treba pomenuti da u hilusu lijevog plua bronh se nalazi u sredini i straga, ispod njega su vene pulmonales, a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. 9. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokree veliki ili somatski krvotok. Ima oblik konusa, zbog debljine svojih zidova, za razliku od desnog koji je spljoten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno, tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriaju. Kao i kod desnog ventrikula, tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav, a izlazni gladak. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. 10. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduen u smjeru od gore prema dole, to odgovara ulasku velikih vena u njega. Prednji dio desnog atrija ini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni miini snopovi nazvani trabekule karnee. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij, dok je sadanji atrij tada bio samo proirenje upljih vena oznaeno kao sinus venarum kavarum. Granicu izmeu aurikule dekstre i atrija ini greben, krista terminalis, koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. Sa gornje strane u desni atrij ulazi

vena kava superior, a sa donje vena kava inferior. Izmeu ulaza ovih vena nalazi se izboenje, tuberkulum intervenozum, koji sprijeava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. Ue vene kave inferiorm ima svoju valvulu, valvula vene kave inferior. Ispod nje nalazi se ue sinus koronariusa sa svojom valvulom. Jo vie prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ue, koje vodi u desni ventrikul. Izmeu ua vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ua nalaze se otvori malih sranih vena, foramina venarum minimarum. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida protee se nabor endokarda koga ini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. On je vaan za odreivanje poloaja Aof-Tavarinog vora. Lijevi zid desnog atrija ini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis, koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. Fosa ovalis je omeena sa limbus fose ovalis. Inae foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul, jer embrio ne die.

11. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa, odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo, vrh, bazu i tri strane. Od ove tri strane, jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa, te se zove facijes sternokostalis. Druga je okrenuta prema natrag i dole i lei na dijafragmi, pa je nazivamo facijes dijafragmatika. Trea strana je u kontaktu sa lijevim pluem, te je oznaena kao facijes pulmonalis. Rub izmeu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraen. Oznaavamo ga margo dekster ili akutus. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba, nego se kao rub uzima itava facijes pulmonalis, koja ini tupi rub, nazvan margo obtuzus. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graom komora. Naime, desna komora je tanja nego lijeva, te se kod kontrakcije srca moe jae pregnuti, ime pravi otri rub ili margo akutus. Srca je izvana jednom poprenom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior, koji ide prema vrhu srca, dolazei neto desno od samog vrha. Na stranjoj strani nalazi se druga brazda, sulkus interventrikularis posterior, koji takoe dolazi neto desno od vrha ili apeksa srca. Ove dvije brazde se sastaju i ine usjek, incisura apicis kordis. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. interkostalnom prostoru, 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srani udarac ili iktus kordis. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca, desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ile. Atriji su meusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior, te sinus koronarius. Na granici izmeu ovih krvnih ila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. Baza srca sa svom krvnim ilama na njoj ini sranu krunu ili koronu kordis.

12. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblae unutranju povrinu upljine u kojoj se nalaze plua. Dijelimo je na pleuru kostalis, pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku.

Pleura kostalis oblae unutranju povrinu rebara, meurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. Pleura medijastinalis je razapeta izmeu prednjeg zida toraksa i kime. Ona ini lateralne zidove medijatinuma. U podruju plunog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. mezopneumonijum. On u svom gornjem dijelu meu svojim listovima sadri pluni korijen, dok ispod plunog korijena listovi pleure medijastinalis priljeu jedan uz drugog i formiraju lig. pulmonale, koji se protee do dijafragme. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme, odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdie iznad prvog rebra zove se kupula pleure. Ona se straga projektuje u nivou 7. cervikalnog prljena. Kupulu pleure ispunjava pluni vrh, a ona ima veoma vaan odnos sa arterijom subklavijom.

13. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana, debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutranju stranu sranog zida. Na venoznim i arterijskim uima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule, te ih obavija sa obje strane. Endokard ima tri sloja: 1. 2. Endotel, kojeg ini jedan sloj ploastih stanica, Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva, potom stratum intermedium sa tankim elastinim nitima i vanjski sloj sa debelim elastinim nitima, te manje ili vie glatkih miinih niti, 3. Stratum subendokardijale je takoe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. U njemu nalazimo krvne ile i nerve, ime se razlikuje od lamine proprije.

14. PERICARDIUM Perikard je vrea koja obavija srce i poetne dijelove velikih krvnih ila. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. Fibrozni perikard je vrea izgraena od gustog vezivnog tkiva. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. Baza mu lei na dijafragmi u podruju prednjeg lista centrum tendineuma. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koa slojem vezivnog tkiva koji potie od fascije endotoracike. Taj sloj je oznaen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. Osim njega, u fiksaciji fibroznog perikarda uestvuju i odreeni ligamenti. Razlikujemo lig. sternoperikardijakum superius (izmeu stranje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. sternoperikardijakum inferius, koji se nalazi u blizini apeksa srca. Pored sternoperikardijanih ligamenata, perikard fiksiraju i perikardijakofrenini i vertebroperikardijani ligamenti. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeu dijafragme i perikarda. Postoje prednji, medijalni i lateralni ligament. Ligamenta

vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kimenim stubom. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. Parijetalni list oblae unutranju stranu fibroznog perikarda. Visceralni list oblae srce i poetne dijelove velikih krvnih sudova, te ini tuniku externu kordis ili epikard. Visceralni list oblae arterijske krvn ile potpuno, a venozne djelimino. Izmeu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se upljina oznaena kao kavitas perikardiaka. Ova upljina u normalnim okolnostima sadri malo serozne tekuine, dok se u patolokim sluajevima u njoj moe nai i do do 2 litra tenosti. Vea koliina tenosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca, to se oznaava kao tamponada srca.

15. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokree mali ili pulmonalni krvotok. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav, dok mu je izlazni dio gladak. Na granici izmeu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben, krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeu ventrikula. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ine prednji i stranji zid desnog ventrikula. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopia sprovodne muskulature srca. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji, medijalni i stranji, te analogno njima i tri papilarna miia, takoe prednji, medijalni i stranji. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. 16. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se protee od cekuma do fleksure koli dekstre. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. U poetku lei u gornjem dijelu fose iliake dekstre, potpom prelazi preko kriste iliake, te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. U tom dijelu lei na m. kvadratus lumborum, a vie gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. Pokriven je sa peritoneumom, ali nema svog mezokolona jer je prirastao za stranji trbuni zid. U podruju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. Ova fleksura je u odnosu sa desnim renjem jetre, gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. 17. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon, a zavrava na analnom otvoru. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum, intestinum kolon i intestinum rectum.Kolon je dio debelog crijeva koji se protee od cekuma do rektuma. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens, kolon transverzum, kolon descendens i kolon sigmoideum. U grai debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoavamo neke makroskopske detalje: 1. ono je jae fiksirano za stranji trbuni zid, pa mu je poloaj stalan 2. promjer mu je vei od tankog crijeva 3. duina mu je oko 1,5 m. 4. Uzduna muskulatura nije rasporeena jednolino, ve je smjetena u 3 uzdune vrpce koje zovemo tenije. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis, teniju liberu i teniju mezokoliku. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i stranju. 5. Na debelom crijevu, izmeu tenija nalazimo poprena izboenja nazvana haustre koli. Izmeu ovih izboenja se brazed, sulci transverzi, kojima u unutranjosti odgovaraju nabori, plike semilunares. 6. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice.

18. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se protee izmeu kolon descendensa i rektuma. Poinje u visini kriste iliake, a zavrava u nivou 3. sakralnog prljena. U poetku silazi niz lateralni rub m. psoas majora, potom ga kria i prelazi mu na medijalni rub. Siavi u zdjelicu ide od lijeva na desno, potom zavija prema dole, medijalno i natrag i doavi do 3. sakralnog prljena prelazi u rektum. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omoguava veliku pokretljivost. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati ve opisani tok samog kolon sigmoideuma.

Kolon sigmoideum u poetku lei u lijevoj bonoj udubini, odnosno u fosi ilijaci sinistri. U tom dijelu okruen je vijugama tankog crijeva, a straga lei na m. iliopsoasu. Drugi dio kolon sigmoideuma lei u maloj zdjelici. Taj dio je kod mukarca sprijeda u odnosu sa mokranim mjehurom, a kod ena sa matericom.Straga lei na sakralnoj kosti.

19. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. Funkcionalni krvotok ini vena porte, koja donosi materije na obradu u jetri, dok nutritivni krvotok ini arterija hepatica proprija, koja donosi hranljive tvari i kisik za same elije.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane, koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte, hepatinih vena, unih vodova i dijelove Glisonove capsule. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares, od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. Vena porte se takoe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. interlobulares, od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. Krv kapilarne meree iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals, koje ulaze u sabirne vene. Sabirne vene se skupljaju u vea venska stable i konano formiraju vene hepatice, koje se uljevaju u venu kavu inferior. 20. EKSTRAHEPATINI UNI VODOVI uni sistem zapoinje u Kiernanovim prostorima u jetri, odakle polaze interlobularni uni vodovi. Oni se spajaju, postaju deblji, te se konani spajanjem formiraju dva velika una voda u porti hepatis. To su duktus hepatikus dekster i sinister, ijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. On ide prema dolje i desno. Dug je oko 2 cm, a nalazi se izmeu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom, koji predstavlja izvodni kanal unog mjehura. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. Duktus holedohus prolazi kroz lig. Hepatoduodenale, u kojem je smjeten desno i ispred vene porte. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma, a u daljnjem toku smjeten je iza pankreasa u kojem esto izdubi jedan kanal. Zadnjim dijelom tee u zidu pars descendens duodeni i otvara se, zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruju ampule hepatopankreatice. 21. VESICA FELEA Vesica felea ili uni mjehur je krukoliki organ koji je smjeten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. U unom mjehuru se nakuplja i koncentrira u izvan perioda varenja hrane. Kapacitet mu je izmeu 30 i 50 mililitara.Na unom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno, fundus vesice velee. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obino prelazi preko donjeg ruba jetre. U pravcu porte hepatis, trup unog mjehura se suava u vrat, kolum vesice felee. Od vrata se nastavlja izvodni kanal unog mjehura, duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajui glavni uni vod, duktus holedohus. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. Miini sloj mu ine unutranja longitudinalna i vanjska cirkularna miina vlakna. Sluznica je nabrana, da bi njena povrina bila vea i samim tim omoguena resorbcija i koncentracija ui. 22. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta, lijena i pankreasa, a njen sistem ine v. mesenterika superior et inferior, v. lienalis i v. gastrika sinsistra.V. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. mesenterike superior i v. lienalis. Ide prema gore kroz lig. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeu duktus holedohusa i a. hepatike proprije. Doavi na donju stranu jetre, v. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. Oni ulaze u jetru i daju vv. interlobares, od kojih izmeu jetrenih renjia odlaze vv. interlobulares. Izmeu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiu u v. centralis. Vene centrales ulaze u sabirne vene, ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. kavu inferior. Korijenovi v. porte su: 1. v. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu eluca i uljeva se u v. porte ili u v. lienalis. Na pilorusu prima v. piloriku.

2.

v.

mesenterika superior je najvei korijen

v. porte.

Prima vv.

intestinales,

v.

ileokoliku,

vv.

pankreatikoduodenales, v. koliku dektru i mediu, te v. gastroepiploiku dekstru. 3. v. mesenterika inferior poinje kao v. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. Na svom putu prima vv. sigmoidee i vv. kolike sinistre. Uljeva se u v. lienalis. 4. v. lienalis poinje u hilusu slezene, ide gornjim rubom pankreasa, te se spaja sa v. mezenterikom superior, sa kojom ini v. porte. Prima vv. pankreatice i duodenales, te vv. gastrice breves i v. gastroepiploiku sinistru.

23. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ijoj vanjskoj treini, ukoliko za to postoje uslovi, dolazi do oplodnje, odnosno spajanja muke i enske spolne stanice. Na jajovodu opisujemo, idui od lateralno prema medijalno, nekoliko dijelova: 1. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. Na njemu nalazimo otvor, ostium abdominalis tube uterine, preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom upljinom. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. Meutim, nekada do oplodnje dolazi i u trbunoj upljini, kada nastaje tzv. abdominalna trudnoa, koja je vrlo opasna. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaene kao fimbrije tube uterine. Jedna od ovih fimbrija je najdua i dopire do ovarijuma, a oznaena je kao fimbrija ovarika. Fimbrije pomau jajnoj stanici da ue iz trbune duplje u jajovod. 2.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. To je proireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suenje nazvano istmus tube uterine. 3. Istmus je uzak i ima cilindrian oblik. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. 4. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. latum uteri. Unutranja povrina jajovoda posjeduje uzdune nabore sluznice, plike tubarije. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu, i oznaeni su kao plike ampulares. U sluaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemoguiti prolaz oploene jajne stanice u matericu to rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoe.

24. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je enska polna lijezda u kojoj se razvijaju enske polne stanice, a osim toga ovaj organ funkcionira i kao lijezda sa unutranjim luenjem. Ovarijum je smjeten na lateralnom zidu male zdjelice, na mjestu koje odgovara djeljenju a. iliake komunis na a. iliaku internu i eksternu. Njegova povrina je kod ena puna oiljaka to pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije, dakle prije puberteta, povrina ovog organa je glatka. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis, dva ruba, margo liber i mesovarikus i dva kraja, ekstermitas uterina i tubaria. Facies lateralis je konveksna. Smjetena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. Ovo udubljenje je omeeno sprijeda hvatitem lig latum uteri, straga sa a. ilika interna, gore i lateralno sa a. i v. iliaka eksterna, a dolje sa a. obturatoria.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. latum uteri. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeuju jednu peritonealnu vreu nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom upljinom.

Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ivci ovarija. Inae za ovaj rub se vee duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po emu je ovaj rub i dobio ime. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazei u odnos sa rektumom. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno, a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. Za ovarijum se veu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloaju. To su: 1. lig. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. Kroz njega prolaze a. i vv. ovarice, limfni sudovi i ivani pleksus ovarikus. 2. lig. ovarii proprijum ovari je razapet izmeu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. 3. mezovarijum je nabor peritoneuma smjeten u sagitalnoj ravni. Razapet je je izmeu margo mezovarikusa i stranje plotine lig. latum uteri.

25. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrna cijev preko koje mokrani mjehur ena komunicira sa vanjskom sredinom. Zapoinje na ostium uretre internumu, ide prema dolje i naprijed, prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu, koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine, oko 2 cm iza klitorisa. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. Duga je oko 3 cm. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom, lateralno sa m. levator ani, a straga sa vaginom, od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. U svom donjem dijelu, enska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom, lateralno sa m. transverus perinei profundus, a straga sa vaginom. Uretra je graena od tri sloja: 1. Tunika mukoza u kojoj nalazimo lijezde oznaene kao glandule uretrales. Pored njih, na stranjem zidu imamo i glandule parauretrales, koje dopiru u miini sloj. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. 2. Tunika submukoza posjeduje proirene vene koje prave bogat pleksus. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. 3. Tunika muskularis, sadri dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih miinih niti koje potiu od okolnih miia.

26. URETER Ureteri ili mokraovodi su tanke cijevi koje se proteu izmeu pelvis renalisa i vesike urinarije. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu, tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. Duina uretera iznosi oko 30 cm, s tim da je desni neto krai zbog toga to je desni bubreg nie postavljen. Ureter lei retroperitonealno. Tee preko m. psaoas majora. Desni tee uz venu kavu inferior. Na desnoj i lijevoj strani kriaju ga kod mukarca arterija i vena testikularis, a kod ena arterija i vena ovarika. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne, a lijevi preko arterije iliake komunis, te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. Kod mukarca tee uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna, gdje zavija prema medijalno i naprijed. Kria duktus defeens, potom prolazi izmeu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije, odnosno mokranog mjehura. Kod ena takoe tee uz lateralni zid zdjelice, gdje ga prati arterija uterina. Potom ulazi u lig. latum uteri, te ide prema vratu materice. Uvlai se izmeu prednjeg zida vagine i stranjeg zida vesike urinarije, ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. Tee u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. Idui kroz zid mokranog mjehura, ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaavamo kao plike ureterike. 27. MEDULLA OBLONGATA

Produena modina (medulla oblongata s. myelencephalon s.bulbus) je formacija koninog oblika smjetena izmeu kimene modine i mosta. Protee se od gornjeg ruba prvog vratnog prljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljane kosti. Granica produene modine na ventralnoj strani prema kimenoj modini je nepotpuno ukrtanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum), a prema mostu popreni, bulbopontinski lijeb (sulcus bulbontinus). Na dorzalnoj strani, granicu produene prema kimenoj modini oznaava prvi par vratnih ivaca, a prema mostu bijeliaste, horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Na ventralnoj strani produene modine, u medijalnoj liniji, uoava se duboka uzduna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kimene modine. U svom donjem dijelu, na granici sa kimenom modinom, ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrtenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ine decussatio pyramidum. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proiren u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produene modine (foramen caecum medullae oblongatae). Lateralno od prednje uzdune pukotine nalazi se po jedno parno izboenje (pyramis medullae oblongatae s. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Lateralnu granicu ovog izboenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoe nastavak istoimenog lijeba na kimenoj modini. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenia dvanaestog modanog ivca (n. hypoglossus). Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. Na dorzalnoj strani produene modine razlikujemo dva dijela: kaudalni, koji se nastavlja na kimenu modinu i rostralni, koji uestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produene modine prua se plitak lijeb, sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog lijeba sa stranje strane kimene modine. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoavaju se dva dobro izraena izboenja u obliku grudica, i to: tuberculum gracile, medijalno i tuberculum cuneatum, lateralno. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima zavravaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kimene modine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se jo jedna obla grudica, tuberculum trigeminale, koju prouzrokuje spinalno jedro n. trigeminus-a. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomodani kraci (pedunculi cerebellares inferiores), koji bono ograniavaju donji dio fossae rhomboideae. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae prua se duboki sredinji lijeb, sulcus medianus, koji je dijeli na dvije simetrine polovine. Lateralno od njega, nalazi se plitki, granini lijeb, sulcus limitans. Izmeu sredinjeg i graninih lijebova nalazi se izboenje rombaste jame oznaeno kao trigonum nervi hypoglossi. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog modanog ivca (nucleus nervi hypoglossi). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta lei sljedee trokutasto polje sivkaste boje, oznaeno kao trigonum nervi vagi s. trigonum vagale, ispod koga se nalazi parasimpatiko jedro n. vagusa (nucleus dorsalis s. posterior nervi vagi). Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ini ga mala udubina (fovea inferior), a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae, koja se u vidu malog uzvienja prua do donjeg malomodanog kraka. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliite emetike agense (supstance koje izazivaju povraanje) u krvi. Bono od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa), a u podruju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje lee etiri vestibularna jedra osmog modanog ivca (nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et lateralis).Lateralna strana produene modine prostire se izmeu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog lijeba kimene modine. Kroz njega, u vertikalnom nizu od gore prema dolje, izlaze korijenovi devetog, desetog, kao i kranijalni korijen jedanaestog modanog ivca (n. glossopharyngeus, n. vagus et radix cranialis s. pars vagalis n. accessorii). U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno, glatko izboenje (oliva maslina), koje svojim izgledom podsjea na maslinu po emu je i dobilo ime. Maslinasto izboenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior), i to: nucleus olivaris principalis, nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze ve pomenute fibrae arcuatae externae anteriores, koje ulaze u donje malomodane krakove i zavravaju u kori cerebellum-a. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze esti, sedmi i osmi modani ivac (n. abducens, n. facialis, n. intermedius i n. vestibulocochlearis s. n. statoacusticus), koji na povrinu izbijaju u podruju bulbopontinskog lijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. 28. MEDULLA SPINALIS Produena modina (medulla oblongata s. myelencephalon s.bulbus) je formacija koninog oblika smjetena izmeu kimene modine i mosta. Protee se od gornjeg ruba prvog vratnog prljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljane kosti. Granica produene modine na ventralnoj strani prema kimenoj modini je

nepotpuno ukrtanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum), a prema mostu popreni, bulbopontinski lijeb (sulcus bulbontinus). Na dorzalnoj strani, granicu produene prema kimenoj modini oznaava prvi par vratnih ivaca, a prema mostu bijeliaste, horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Na ventralnoj strani produene modine, u medijalnoj liniji, uoava se duboka uzduna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kimene modine. U svom donjem dijelu, na granici sa kimenom modinom, ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrtenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ine decussatio pyramidum. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proiren u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produene modine (foramen caecum medullae oblongatae). Lateralno od prednje uzdune pukotine nalazi se po jedno parno izboenje (pyramis medullae oblongatae s. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Lateralnu granicu ovog izboenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoe nastavak istoimenog lijeba na kimenoj modini. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenia dvanaestog modanog ivca (n. hypoglossus). Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. Na dorzalnoj strani produene modine razlikujemo dva

dijela: kaudalni, koji se nastavlja na kimenu modinu i rostralni, koji uestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produene modine prua se plitak lijeb, sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog lijeba sa stranje strane kimene modine. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoavaju se dva dobro izraena izboenja u obliku grudica, i to: tuberculum gracile, medijalno i tuberculum cuneatum, lateralno. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima zavravaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kimene modine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se jo jedna obla grudica, tuberculum trigeminale, koju prouzrokuje spinalno jedro n. trigeminus-a. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomodani kraci (pedunculi cerebellares inferiores), koji bono ograniavaju donji dio fossae rhomboideae. Sredinom bulbarnog

dijela fossae rhomboideae prua se duboki sredinji lijeb, sulcus medianus, koji je dijeli na dvije simetrine polovine. Lateralno od njega, nalazi se plitki, granini lijeb, sulcus limitans. Izmeu sredinjeg i graninih lijebova nalazi se izboenje rombaste jame oznaeno kao trigonum nervi hypoglossi. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog modanog ivca (nucleus nervi hypoglossi). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta lei sljedee trokutasto polje sivkaste boje, oznaeno kao trigonum nervi vagi s. trigonum vagale, ispod koga se nalazi parasimpatiko jedro n. vagusa (nucleus dorsalis s. posterior nervi vagi). Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ini ga mala udubina (fovea inferior), a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae, koja se u vidu malog uzvienja prua do donjeg malomodanog kraka. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliite emetike agense (supstance koje izazivaju povraanje) u krvi. Bono od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa), a u podruju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje lee etiri vestibularna jedra osmog modanog ivca (nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et lateralis).Lateralna strana produene modine prostire se izmeu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog lijeba kimene modine. Kroz njega, u vertikalnom nizu od gore prema dolje, izlaze korijenovi devetog, desetog,

kao i kranijalni korijen jedanaestog modanog ivca (n. glossopharyngeus, n. vagus et radix cranialis s. pars vagalis n. accessorii). U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno, glatko izboenje (oliva maslina), koje svojim izgledom podsjea na maslinu po emu je i dobilo ime. Maslinasto izboenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior), i to: nucleus olivaris principalis, nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze ve pomenute fibrae arcuatae externae anteriores, koje ulaze u donje malomodane krakove i zavravaju u kori cerebellum-a. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze esti, sedmi i osmi modani ivac (n. abducens, n. facialis, n. intermedius i n. vestibulocochlearis s. n. statoacusticus), koji na povrinu izbijaju u podruju bulbopontinskog lijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. GRAA KIMENE MODINE Kimena modina je, kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema, graena od sive i bijele mase. Siva masa (substantia grisea) zauzima sredinji dio kimene modine, dok se oko nje u vidu irokog omotaa nalazi bijela masa (substantia alba). Sivu masu formiraju tijela neurona, dendriti i glija elije, a bijela je izgraena od mijeliniziranih vlakana projekcionih, komisuralnih i asocijativnih puteva kimene modine. SIVA MASA KIMENE MODINE Na poprenom presjeku kroz kimenu modinu siva masa ima oblik leptira ili slova H, na kojem razlikujemo prednje, stranje i bone rogove (cornu anterius, posterius et laterale) i sredinju zonu (zona intermedia). Na uzdunim presjecima kako frontalnim, tako i sagitalnim, zapaa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzdunih stubova sive mase, i to: prednji (columna anterior), stranji (columna posterior) i boni (columna lateralis), koji je dobro izraen u grudnom i slabinskom dijelu kimene modine. Sredinjoj sivoj zoni odgovara, po novoj terminologiji,columna intermedia ije bono proirenje predstavlja columna lateralis. Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu, a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kimene modine. Stranji stubovi obino su manji od prednjih. Oni poinju blizu dorzolateralne povrine kimene modine i pruaju se do sredinje sive mase. Na njima razlikujemo apex, caput, cervix i basis. Srednji dio sive mase nalazi se izmeu prednjih i stranjih stubova. Na njemu se nalazi, ve pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do treeg slabinskog segmenta (L3) kimene modine. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. U centru spojnog dijela nalazi se djelimino obliterirani canalis centralis. Cjelokupnu sivu masu kimene modine mogue je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ine manje ili vee grupe funkcionalno srodnih neurona. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve lamine. Radi lakeg prouavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije vedski neuroanatom B. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kimene modine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales), koje se oznaavaju rimskim brojevima od I do X. U stranjem rogu nalazi se prvih est lamina, sedma zauzima sredinju zonu, osma i deveta pripadaju prednjem rogu, a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. Treba meutim istai da lamine ne prate segmentalnu podjelu kimene modine, te da su u nekim segmentima jasno uoljive, dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Uska povrina na vrhu stranjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis), iji neuroni prenose podraaj bola, kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. spinothalamicusa. Neposredno ispred ove, lei lamina spinalis II (substantia gelatinosa), ije elije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. Rostralno od drugog vratnog segmenta, substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produenu modinu i most. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenoenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Laminae spinales III i IV pruaju se itavom duinom kimene modine formirajui veliko jedro, nucleus proprius.

Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. U poruju vrata i baze stranjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kimene modine. I jedna i druga su izgraene od elija srednje veliine, a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliite nadraaje sa impulsima koji dolaze iz viih dijelova centralnog nervnog sistema. Lamina spinalis VII odgovara podruju zonae intermediae, a nalazi se izmeu baza prednjih i stranjih rogova. Ona se prua itavom duinom kimene modine, tvorei stub sive mase oznaen kao columna intermedia. U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. nucleus thoracicus posterior koji se prua od C8 do L3 segmenta kimene modine. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. spinocerebellaris posterior. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiki i parasimpatiki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa), a u krstanom dijelu (S2 S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Prednji rogovi uglavnom sadre laminae spinales VIII i IX, mada je u odreenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni, a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). U prednjim stubovima kimene modine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji porenoprugastih miia u razliitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. Medijalna jedra se pruaju du gotovo itave kimene modine, dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proirenju. Medijalnu grupu jedara ine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne, lene, meurebarne i trbune miie. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis, nucleus posterolateralis, nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira miie ramena i nadlaktice, a u lumbosakralnom, miie zdjelice i natkoljenice. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 C8) inervira miie podlaktice, a u segmentima L3 S3 miie potkoljenice. Nc. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira miie ake, a iz sakralnog dijela polazi inervacija za miie stopala. Pored ovih, postoje i neka specifina motorna jedra u koje spadaju: nc. n. accessorii i nc. n. phrenici.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili est vratnih segmenta. Nucleus nervi phrenici lei blizu medjalnog ruba prednjeg roga kimene modine, pruajui se od treeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Svako jedro n. phrenicusa inervira iskljuivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. BIJELA MASA KIMENE MODINE Bijela masa kimene modine sistematizovana je u tri vrpce, odnosno snopa bijele mase oznaene kao funikulusi. To su : prednji (funiculus anterior), boni (funiculus lateralis) i stranji (funiculus posterior). U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaavaju kao bijeli stubovi (kolumne), to se naroito odnosi na funiculus posterior, za koji se esto koristi naziv dorzalna kolumna. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema, tako i u kimenoj modini bijelu masu ine asocijativni, komisuralni i projekcioni putevi. Asocijativni putevi kimene modine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujui intra i intersegmentalne puteve. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopie oznaene kao fasciculus proprius

anterior, lateralis et posterior. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kimene modine. Projekcioni putevi, aferentni i eferentni zauzimaju najvei dio bijele mase kimene modine, dobro su proueni i jasno je odreen njihov poloaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. Funiculus anterior se prua od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. Desni i lijevi funikulus meusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). Kroz njega prolazi vie puteva i to uglavnom eferentnih, motornih (tr. corticospinalis anterior, tr. vestibulospinalis medialis et lateralis, tr. tectospinalis, tr.

pontoreticulospinalis, fibrae reticulospinales, fibrae olivospinales) i jedan aferentni, senzitivni put (tr. spinothalamicus anterior). Funiculus lateralis se prostire izmeu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Moe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. spinothalamicus lateralis, tr. spinocerebellaris anterior, tr. spinoreticularis, tr. spinotectalis i tr. spinoolivaris. Kroz posterolateralni dio idu: tr. corticospinalis lateralis, tr. rubrospinalis, tr. bulboreticulospinalis, te senzitivni tr. spinocerebellaris posterior. Funiculus posterior je smjeten izmeu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta, i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). Fasciculus gracilis se prua itavom duinom dorzalne kolumne, a fasciculus cuneatus od nivoa estog torakalnog segmenta (T6) navie. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kimene modine mogue je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ine manje ili vee grupe funkcionalno srodnih neurona. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve lamine. Radi lakeg prouavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kimene modine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales), koje se oznaavaju rimskim brojevima od I do X. U stranjem rogu nalazi se prvih est lamina, sedma zauzima sredinju zonu, osma i deveta pripadaju prednjem rogu, a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. Treba meutim istai da lamine ne prate segmentalnu podjelu kimene modine, te da su u nekim segmentima jasno uoljive, dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Uska povrina na vrhu stranjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis), iji neuroni prenose podraaj bola, kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. spinothalamicusa. Neposredno ispred ove, lei lamina II (substantia gelatinosa), ije elije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. Rostralno od drugog vratnog segmenta, substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produenu modinu i most. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenoenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Laminae spinales III i IV pruaju se itavom duinom kimene modine formirajui veliko jedro,nucleus proprius.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. U podruju vrata i baze stranjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kimene modine. I jedna i druga su izgraene od elija srednje veliine, a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliite nadraaje sa impulsima koji doalze iz viih dijelova centralnog nervnog sistema. Lamina VII odgovara podruju zonae intermediae, a nalazi se izmeu baza prednjih i stranjih rogova. Ona se prua itavom duinom kimene modine, tvorei stub sive mase oznaen kao columna intermedia. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. nucleus thoracicus posterior koji se prua od C8 do L3 segmenta kimene modine. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. spinocerebellaris posterior. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiki i parasimpatiki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa), a u krstanom dijelu (S2 S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Prednji rogovi uglavnom sadre laminae spinales VIII i IX, mada je u odreenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Lamina VIII zauzima medijalni, a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). U prednjim stubovima kimene modine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji porenoprugastih miia u razliitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. Medijalna jedra se pruaju du gotovo itave kimene modine, dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proirenju. Medijalnu grupu jedara ine

dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne, lene, meurebarne i trbune miie. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis, nucleus posterolateralis, nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira miie ramena i nadlaktice, a u lumbosakralnom, miie zdjelice i natkoljenice. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 C8) inervira miie podlaktice, a u segmentima L3 S3 miie potkoljenice. Nc. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira miie ake, a iz sakralnog dijela polazi inervacija za miie stopala. Pored ovih, postoje i neka specifina motorna jedra u koje spadaju: nc. n. accessorii i nc. n. phrenici. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili est vratnih segmenta. Nucleus nervi phrenici lei blizu medjalnog ruba prednjeg roga kimene modine, pruajui se od treeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Svako jedro n. phrenicusa inervira iskljuivo ipsilateralnu polovinu dijafragme.

29. UHO Auris externa Vanjsko uho ine una koljka i vanjski sluni hodnik. Ove dvije strukture zaduene su za primanje i slanje zvunih talasa prema strukturama srednjeg uha. Auricula Una koljka opisana u Peroviu i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. Hrskavica une koljke je pomou dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. Vei dio pripada aurikuli, manji je podijeljen na dva dijela, a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. Ova dva dijela, vei i manji su povezana pomou istmus kartilaginis auris. Na veem dijelu koji ini osnovu za unu koljku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboenje oznaeno kao spina helicis. Pozadi heliks zavrava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Od anteheliksa dobro je izraen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. Od prethodno pomenutih incisura, prva, inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slunog hodnika, a druga, incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. Od hrskavinih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus, lig. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. Osim ovih tzv. vanjskih imamo i vei broj ligamenata koji odravaju oblik aurikule. To su lig. antitragohelicinum, tragohelicinum, aurikulare transversum aurikulare oblikvum, helicis i incisure terminalis. Unutranji i vanjski miii iz Perovia. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. temporalis superficialis, a medijalnu a. Aurikularis posterior. Vene utiu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne, a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne vorove. Senzibilnu inervaciju daje n. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). Motornu inervaciju ua miie aurikule daje n. facialis. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i kotani kanal koji ide od une koljke do membrane timpani. Poinje na porus akustikus eksternusu, a medijalna granica je ve pomenuta membrana timpani. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema

naprijed, pa onda okree prema natrag, ime se dijeli na tri dijela:lateralni, srednji i medijalni. Lateralni i vei dio srednjeg je fibrokartilaginozan, a ostatak srednjeg i medijalni dio je kotan. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo die prema gore, pa se potom sputa prema dolje formirajui sa membranom timpani otar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. to se tie odnosa, meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom, straga sa mastoidnim elijama, gore sa bazom lubanje, a prema dolje sa glandulom parotis. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploa koja ga upotpunjuje. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i stranje strane nadopunjava fibrozna ploa. Medijalno, hrskavini dio meatusa se vee na pars timpanika osis temporalis, a lateralno se nastavlja u laminu tragi. Kotani dio meatusa ini pars timpanika koja ima formu ploe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. Medijalno, pars timpanika zavrava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza, a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. Meatus je iznutra obloen koom koja se prema membrani timpani stanjuje. Koa posjeduje dlaice koje su u lateralnom dijelu dobro izraene i zovu se tragi. Takoe koa posjeduje dosta ceruminoznih lijezda koje lue ukastu unu mast koja se zove cerumen. Cerumen u velikim koliinama moe zaepiti meatus i onda se mora vriti ispiranje. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvune valove iz meatus akustikus eksternusa u unutranje uho. ine ga tuba auditiva, kavitas timpani i antrum mastoideum. U kavitasu timpani smjetene su slune koice, povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala miia, m. Tensor timpani i m. Stapedius. Izmeu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvune talase i predaje ih slunim koicama. Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani, tj. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. Sastoji se od dva dijela. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu, a nazvan je pars tenza membrane timpani. Drugi dio je uloen u incisuri timpanici. To je labavi dio oznaen kao pars flakcida membrane timpani. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora, plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu, te rublimbus membrane timpani. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra vee manubrium malei. To je pupak ili umbo membrane timpani. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. Na vrhu te strije nalazi se malo izboenje, prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. Medijalna strana membrane je u sredini izboena to odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. Na granici izmeu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor, plika horde timpani, kroz koju prolazi istoimeni ivac, horda timpani, grana n. facialisa. Ova plika se dijeli na dva dijela, jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior, i drugi iza manubrijuma koji je oznaen kao plika malearis posterior. Limbus membrane timpani uloen je u sulkus timpanikus, a prekinut je u podruju incisure timpanike. Membrana timpani je idui od svana prema iznutra graena od tri sloja: 1. 2. Koa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgrauju cirkularne i radijalne niti. Cirkularne niti idu kruno obuhvativi manubrijum. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. Radijalne niti nedostaju u podruju pars flakcide i to je polje oznaeno kao trigonum interadiale. Cirkularne i radijalne niti se isprepliu u podruju limbusa te se formira tzv. anulus fibrokartilagineus.

3.

Mukozni sloj-stratum mukozum ini zapravo sluznica kavitasa timpani. Ossicula auditus U slune koice spadaju maleus-eki, incus-nakovanj i stapes-uzengija. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. Articulationes ossiculorum auditus Slune koice su povezane pomou dva zgloba, i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloen u membranu timpani,dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomou sindezmozis timpanostapedialis. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeu maleusa i inkusa. Konveksna zglobna plotina nalazi se na kaputu maleusa, dok je konkavna zglobna plotina locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. Zglobne plotine su obloene hijalnom hrskavicom. Cijeli zglob je uloen u zglobnu ahuru koja se vee na rubove zglobnih plotina, dok se u unutranjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne plotine.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeu inkusa i stapesa.Konveksna zglobna plotina nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu, dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. Funkcionalno ovo je zglob sa vie osovina, te spada u artikulacio kotilika. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeu baze stapesa i fenestre ovalis. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. Nekada se izmeu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mii nazvan m. fiksator bazeos stapedis. Ligamenta ossiculorum auditus Slune koice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajuim ligamentima. Maleus povezuju tri ligamenta. Lig. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruju fissure petrotimpanike. Lig. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Inkus ima dva ligamenta. To su lig. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na stranjem zidu kavitasa timpani. Osim ovim ligamenata u podruju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. timpanomaleolare anterius i posterius. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreno prugasta miia:m. tensor tympani i m. stapedius. 1.M. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskavinog dijela tube auditive. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Inervira ga n. tensoris timpani, grana n. pterigoideus medialisa od n. mandibularisa. Svojom kontrakcijom ovaj mii vue maleus prema medijalno i natee membranu timpani. U tom sluaju membrana prima jake zvune podraaje. 2. M. stapedius je najmanji popreno-prugasti mii ljudskog tijela. Dug je svega 8 milimetara. Nalazi se u kotanoj supstanci eminencije piramidalis na ijom vrhu izlazi i hvata se na stranjoj strani koluma stapesa. Inervira ga n. stapedius, grana n. facialisa. Ovaj mii svojom kontrakcijom izvlai stapes iz fenestre ovalis i pomjera itav sistem slunih koica prema lateralno, ime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvune podraaje. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom kotani, a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. Poinje na lateralnom zidu faringsa, ide gore, natrag i lateralno, te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suenje, istmus koji se nalazi na granici prednje tri etvrtine I stranje etvrtine. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova, i to: 1. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior.Hrskavini skelet tube uzrokuje izboenje u faringsu nazvano torus tubarius.

2. pars kartilaginea je drugi dio. ini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. Prostor izmeu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ini dio lateralnog i donji zid tube. Za laminu membranaceu vee se m. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. 3. Istmus je sueno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. 4. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. tensor timpani. 5. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. Tuba je iznutra obloena sluznicom sa vierednim trepetljikacim epitelom. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauiti iz osteologije. Isto se odnosi i na antrum mastoideum, koji moe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media, kao njegov sastavni dio. Auris interna Unutranje uho je najkomplikovaniji dio uha.Sastoji se iz kotanog i membranoznog dijela koji se oznaavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Sa funkcionalnog aspekta unutranje uho dijeloma na akustiki i statiki dio. Akustiki dio ini kohlea u kojoj je smjeten duktus kohlearis, a statiki ine vestibulum u kojem su smjeteni sakulus i utrikulus, te semicirkularni kanali u kojima su smjeteni semicirkularni duktusi. Labyrinthus osseus Kotani labirint je smjeten u piramidi sljepoone kosti. ine ga tri dijela, i to kohlea koja se nalazi najvie prema naprijed i medijalno, potom vestibulum koji lei u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najvie straga i lateralno. Unutar kotanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ine duktus cohlearis koji je smjeten u kohlei, potom sakulus i utrikulus koji su smjeteni u vestibulumu, te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajuim semicirkularnim kanalima. Izmeu kotanog i membranoznog labirinta je tzv. perilimfatiki prostor kojeg ispunjava tekuina nazvana perilimfa. Cochlea Kohlea je spiralni kanal, kanalis spiralis kohlee koji zavija slino puevoj koljci. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma, te ide prema dolje i naprijed, a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri emu se svaki zavoj suava i odmakne u lateralnu stranu. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu, bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh, kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. Unutranjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi kotana ploica zvana lamina modioli. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruju aree kohlee. Naime modiolus je pun kanalia, kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. Ovi kanalii zavravaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli, a u kojem je smjeten ganglion spirale kohlee. Canalis spiralis je kotanom ploom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Potpunu podijelu vri duktus kohlearis koji lei u skala media. Lamina spiralis osea u podruju kupule zavrava sa hamulus lamine spiralis. Izmeu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. Kroz ovaj kanali prolazi duktus perilimfatikus. Meatus acusticus internus

Meatus akusticus internus je kotani kanal koji poinje na stranjoj strani piramide sljepoone kosti sa otvorom porus akusticus internus. Ide prema lateralno i natrag i zavrava slijepim dnom, fundus meatus akustici interni. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. Prednje gornje se zove area n. facialis i kroz njega prolaze n. facialis i n. intermedius. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica, traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. kohlearisa. Zato se ovo polje zove area kohlee. Stranjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. utrikuloampularisa. Stranje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. sakularisa. Na stranjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. ampularis posterior. Inae kroz meatus akusticus internus prolaze n. facialis, n. intermedius, n. vestibulokohlearis te a. i vv. labirinti. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna upljina smjetena izmeu kohlee i semicirkularnih kanala. Na njemu opisujemo est zidova. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloena baza stapesa. Medijalni zid odgovara stranjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. Na njemu nalazimo tri udubine. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smjeten utrikulus. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus, nalazi se druga udubina, recesus sferikus u koji je uloen sakulus. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloen cekum vestibulare duktus kohlearis. Izmeu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proiri u izboenje, piramis vestibuli.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. utrikuloampularisa. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. sakularisa. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutranji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora, dva sprijeda i dva straga.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior, a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i stranjeg semicirkularnog kanala. Stranji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala, a stranji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Na donjem zidu nalazimo dvije ploe i to medijalnu i lateralnu. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea, a lateralna takoe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraena u bazalnom zavoju kohlee. Ove dvije ploe dijele vestibulum od kohlee, i kod ivog ovjeka pukotina izmeu njih premotena je laminom basilaris. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poetku skale vestibuli. Na stranjem zidu nalazimo ampularni otvor stranjeg semicirkularnog kanala. Blizu tog otvora, a djelimino u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. ampularis posterior. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ine kotani labirint. Smjeteni su iza vestibuluma. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior, posterior i lateralis. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. Neampularni krakovi prednjeg i stranjeg kanalia se spajaju i ine crus comune.Kanalis semicirkularis anterior smjeten je u frontalnoj ravni, a na prednjoj strani piramide izrokuje luno izboenje nazvano eminencija arkuata. Kanalis semicirkularis posterior smjeten je u sagitalnoj ravni. Kanalis semicirkularis lateralis smjeten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan, a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i stranjem zidu. Na gornjem zidu su 4 otvora. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior, a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i stranjeg semicirkularnog kanala. Stranji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala, a stranji medijalni je neampularni otvor istog. Na stranjem zidu nalazimo ampularni otvor stranjeg semicirkularnog kanala.

Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint lei u kotanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiki prostor ispunjen tekuinom zvanom perilimfa. Membranozni labirint ine duktus cohlearis koji je smjeten u kohlei, zatim sakulus i utrikulus koji su smjeteni u vestibulumu, te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajuim kotanim semicirkularnim kanalima. Membranozni labirint ispunjava tekuina nazvana endolimfa. Inae sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiki dio kojeg ini duktus kohlearis i statiki dio kojem pripadaju sakulus, utrikulus i semicirkularni duktusi. Vasa sanquinea auris internae Unutranje uho opskrbljuje a. labirinti koja je grana a. basilaris. Ova arterija prati n. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. Rami vestibulares prate odgovarajue grane statikog nerva i granaju se po statikom aparatu. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama, te obskrbljuje akustiki organ. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji alje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ine gustu mreu u podruju lig. spirale kohlee. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. jugularis internu.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ini venu labirinti.

30. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator miine aktivnosti, a igra i veoma vanu ulogu u procesima motornog uenja. On usklauje kontrakcije pojedinih miia unutar i izmeu odgovarajuih miinih grupa modulirajui njihove reakcije, tako to regulie i gradira miini tonus. Osim toga, cerebellum uestvuje i u odravanju ravnotee, te na nesvjesnom nivou obrauje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. Uz gore pobrojano, najnovija istraivanja ukazuju na mogunost da mali mozak uestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Smjeten je u stranjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljanih renjeva velikog mozga, od kojih ga odvaja tentorium cerebelli, i dorzalno od modanog stabla sa ijim je sastavnim dijelovima povezan pomou tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores, medii et inferiores). Kod odraslog ovjeka teina mu varira od 130 150 grama. Mali mozak se, na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliita naina: 1. Longitudinalno posmatran, mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetrine polovine (haemispheria cerebelli) 2. Transverzalno posmatran, cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis, lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Svaki od ovih renjeva ine odgovarajui dijelovi vermisa i hemisfera.

Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomou tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim voriem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Ovaj reanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura, pa se jo naziva i archicerebellum. Posjeduje reciprone veze sa vestibularnim jedrima zbog ega se naziva

i vestibulocerebellum. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odravanje ravnotee i poloaja tijela, zahvaljujui prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu.

Ostali, filogenetski mlai dijelovi cerebelluma ine tzv. corpus cerebelli. On je pomou duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior.

Lobus cerebelli anterior je manji i lei rostralno od fissurae primae, zauzimajui praktino samo dio gornje strane malog mozga. Ovaj reanj ine lingula cerebelli, lobulus centralis i culmen (na vermisu), te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlai dio malog mozga, pa se jo naziva i paleocerebellum. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kimene modine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ega se naziva i spinocerebellum. Ukljuen je u regulisanje miinog tonusa.

Lobus cerebelli posterior je najvei reanj malog mozga, smjeten izmeu fissurae primae i fissurae posterolateralis. On obuhvata cijelu donju i dvije treine gornje strane malog mozga. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis

posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji lei na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. lobulus ansiformis. Declive i lobulus quadrangularis posterior ine lobulus simplex. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlai falx cerebelli. Na dnu usjeka lei vermis koji ovdje ima sljedee dijelove: tuber,pyramis i najvei dio uvulae. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljane kosti. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajuim ljebovima, i to: ve pomenuti lobulus semilunaris inferior s. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa), lobulus gracilis,lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli lee na prednjoj strani malog mozga, kaudalno od fastigiuma. Tonsilla cerebelli lei u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma to je od ogromnog klinikog znaaja u sluaju poveanog intrakranijalnog pritiska. Naime, tada dolazi do ukljetenja tonsillae cerebelli u kimeni kanal, to kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlai dio malog mozga, pa se jo naziva ineocerebellum. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. pontis), zbog ega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Vaan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova, naroito pokreta ake. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere, moe se izvriti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona, 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajueg dijela korteksa i bijele mase, te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. Vermalna zona ukljuuje vermalni korteks i nucleus fastigii, paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks, te nucleus globosus i nucleus emboliformis, a hemisferna zona ukljuuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus.

GRAA MALOG MOZGA

Mali mozak, kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraen je od sive i bijele mase. Siva masa obuhvata povrni sloj, formirajui koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga, gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi itav ostali dio malog mozga, a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga, kao i aksoni Purkinje-ovih elija. Od corpusa medullare prema periferiji se pruaju i

ravaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae).

KORA MALOG MOZGA CORTEX CEREBELLI

Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listia (folia cerebelli), debela je oko 1 mm. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. Usljed velike naboranosti povrine malog mozga, najvei dio kore (oko 85%) se ne vidi, jer je sakriven izmeu njegovih listia. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni), srednji (sloj Purkinje-ovih elija) i unutranji (granularni). Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih elija iz drugog sloja, vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna, vertikalne akone granularnih elija iz treeg sloja i njihove horizontalne ogranke, dendrite Golgi II neurona, te dvije vrste elija: zvjezdaste i koaraste. Aksoni ovih elija idu paraleleno sa povrinom kore. Akson jedne zvjezdase elije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih elija. Akson jedne koaraste elije uspostavlja inhibitorne sinaptike veze sa elijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih elija oko kojih gradi koarastu formaciju, po emu je dobila ime. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomodanog korteksa. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih elija, koje spadaju u najvee neurone unutar centralnog nervnog sistema. Tijela ovih elija su peharastog ili krukolikog oblika i lee blizu granularnog sloja. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na povrinu kore uspostavlajui preko 100000 sinapsi, a njihov akson koji polazi sa baze elije, naputa koru, prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptike veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. Na njihovim terminalima oslobaa se gama-amino buterna kiselina (GABA). Neke Purkinje-ove elije iz archicerebelluma, kao i vermisa anteriornog i posteriornog renja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove elije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara, kao i lateralnog vestibularnog jedra. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih elija grade sinapse sa neuronima ovog sloja, osbito sa Golgi II neuronima. Stratum granulosum sadri dva tipa elija: granularne i Golgi II elije. Granularne elije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smjetenih u granularnom sloju. Ovi dendriti sinaptiki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajui cerebelarne glomerule. Glomerul je sinaptika procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana, dendritskih zavretaka jedne ili vie granularnih elija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptikoj vezi sa granularnim elijama. Aksoni granularnih elija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se ravavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera, koji predstavljaju tzv. paralelna vlakna. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih elija, te sa dendritima zvjezdastih, koarastih i Golgi II elija. Golgi II elije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja, dok im aksoni zavravaju unutar glomerula granularnog sloja formirajui sinapse sa dendritima granularnih elija. Aferentna vlakna cerebellum-a, bez obzira odakle dolaze, jesu dvojakog tipa. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres), a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). Puzava vlakna potiu iskljuivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. Ova vlakna ispoljavaju snane ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara, kao i na Purkinje-ove elije. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najvie deset grana (koja se takoe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove elije. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih, vestibulocerebelarnih, pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. Ova vlakna, koja se obilato granaju, ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne elije unutar glomerula granularnog sloja. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu, zavisno od izvora iz kojeg potiu,

formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomodanih jedara. Preko paralelnih vlakana, granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica, i uz to sa dendritima Golgi II, zvjezdastih i koarastih elija molekularnog sloja. Nakon ekscitacije, zvjezdaste i koaraste elije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove elije. Slino tome, Golgi II inhibiraju granularne elije unutar glomerula. Eferentna vlakna kore malog mozga ine iskljuivo aksoni Purkinje-ovih elija. Obraene informacije iz cerebelarnog korteksa, aksonima Purkinje-ovih elija usmjeravaju se na neurone malomodanih jedara i na nc. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls, aksoni Purkinje-ovih neurona, moduliraju, kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema, kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra.

JEDRA MALOG MOZGA NUCLEI CEREBELLI

Ispod kore, u bijeloj masi malog mozga lee etiri parna jedra, i to: nc fastigii, nc. globosus, nc. emboliformis i nc. dentatus. Nucleus fastigii s. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. Lei uz samu medijalnu liniju, uz zid fastigiuma na krovu etvrte modane komore. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a, naroito vermis-a. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra zavravaju na nc. vestibularis lateralis et inferior, jedrima retikularne formacije modanog stabla, jedrima okularnih ivaca, gornjim kolikulima i pretektalnom podruju, te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kimene modine. Nucleus globosus s. nucleus interpositus posterior lei izmeu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). Nucleus emboliformis s. nucleus interpositus anterior je neto vei od nucleus globosus-a, a lei uz sam hilum nuclei dentati. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih elija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga, a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. tegmentalis centralis) i kimenu modinu (preko tr. rubrospinalis). Nucleus dentatus s. nucleus lateralis cerebelli je najvee jedro malog mozga. Ima oblik vree sa mjehurasto izboenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. Izgraen je iz velikih multipolarnih neurona, naroito u dorzalnom dijelu. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih elija koje imaju iskljuivo inhibitorno dejstvo, te iz nuclei pontis, nucleus olivaris principalis, nucleus principalis nervi trigemini, nucleus caeruleus i nuclei raphes. Najvei broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. Eferentna vlakna nucleus dentatusa naputaju cerebellum i formiraju tr. cerebellothalamicus koji zavrava na nc. ventralis anterior et lateralis thalami. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga, pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utie na aktivnost ovih dijelova kore, a naroito na podruja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja.

VEZE MALOG MOZGA

Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomodane krake (pedunculi cerebellares). Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se prua rostralno, ka srednjem mozgu, srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno, ka mostu, a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produenoj modini. Pedunculus cerebellaris inferior ine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. Corpus restiforme sadri aferentne puteve iz kimene i produene modine, i to: tr. spinocerebellaris posterior, fibrae cuneocerebellares, tr. olivocerebellaris i tr. reticulocerebellaris. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj

strani donjeg malomodanog kraka) sadri vlakna tr. vestibulocerebellaris-a. Tr. spinocerebellaris posterior, kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (povrni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kimene modine u prednji reanj malog mozga. Retikulocerebelarna vlakna potiu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produene modine, idu kao neukrtena vlakna i zavravaju u prednjem renju. Tr. olivocerebellaris potie iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis, a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona, a sekundarna iz nc. vestibularis inferior i medialis. Ova vlakna zavravaju archicerebellumu. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. cerebellospinalisa (eferentni put). Ona polaze iz nc. fastigii i zavravaju u prednjim rogovima vratnog dijela kimene modine gdje sinaptiki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiu iz kore arhicerebelluma i zavravaju u vestibularnim jedrima, a naroito u nc. vestibularis lateralis. Vlakna koja polaze iz nc. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomodanog kraka formirajui fasciculus uncinatus cerebelli. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrtenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Ova vlakna predstavljaju dio sloenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga, ide prema naprijed i gore, ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukrta inei deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. Od aferentnih, sadri vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji, prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i zavrava u prednjem renju malog mozga. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta, svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. Vei dio vlakana iz nc. dentatusa odlazi u talamus (tr. cerebellothalamicus) gradei najvei dio gornjih malomodanih krakova. Cerebelotalamika vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. ventralis anterior, nc. ventralis lateralis i ncc. intralaminares. Neka vlakna iz nc. dentatusa zavravaju u rostralnoj (parvocelularnoj) treini nc. rubera iz kojeg polazi tr. rubroolivaris. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. dentatusa ide kaudalno kao tzv. silazni dio gornjeg malomodanog kraka i zavravaju u retikularnim jedrima modanog stabla, te u nc. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. rubrospinalis, a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kimene modine gdje zavravaju na interneuronima u sredinjoj sivoj masi.

FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA

filogenetskom podijelom. Archicerebellum odgovara

NEURONSKI

Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi, paleo i neocerebellum. Funkcionalna podijela na vestibulo, spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u, paleocerebellum odgovara

spinocerebellum-u, a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. Vestibulocerebellum uestvuje u regulisanju miinog tonusa, odravanju ravnotee i uobliavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutranjem uhu. U ovom dijelu malog mozga zavravaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ivca, te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. Aksoni Purkinje-ovih elija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. fastigii kao i na nc. vestibularis

superior, medialis et inferior. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. vestibularis lateralis. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi, i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. vestibulospinalis lateralis koji zavrava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kimene modine i znaajan je za odravanje uspravnog stava i hodanje, a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr.vestibulospinalis medialis koji zavrava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kimene modine. Ovaj se put pridruuje glavnom asocijativnom putu modanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kimenom modinom slue za odravanje ravnotee i uspravnog stava tijela. U toku stajanja makule statike alju impulse u nc. vestibularis lateralis. Ovo jedro, pod kontrolom malog mozga, vri ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomou vestibulospinalnog puta. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. Spinocerebellum kontrolie miini tonus i sinergino djelovanje miia kod raznih poloaja tijela. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u miiima, tetivama i zglobnim ahurama kao tr. spinocerebellaris anterior et posterior, tr. cuneocerebellaris i tr. reticulocerebellaris. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. globosus i nc. emboliformis. Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrtaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum, te zavravaju u magnocelularnom dijelu nc. rubera ili idu u nc. ventralis anterior et lateralis thalami. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontoliu kontroliu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. Pontocerebellum, indirektno preko kore velikog mozga i modanog stabla omoguava i automatski regulie redoslijed, koordinaciju i opseg voljnih kretnji, kao i njihovu preciznost. Izmeu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. Aferentne niti polaze iz odreenih podruja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje - area 4 i 6, te primarno i asocijativno senzibilno polje area 3,1,2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. pontis. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrtaju i formiraju srednje malomodane krake, te zavravaju u korteksu neocerebelluma. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. dentatus. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i zavravaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. Iz parvocelularnog dijela nc. rubera polazi tr. rubroolivaris koji zavrava u nc. olivaris inferior. Iz jedara talamusa informacije se proslijeuju do motornih centara u kori velikog mozga, a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niih motornih neurona u kimenoj modini i motornim jedrima kranijalnih ivaca, ime se regulie redoslijed, koordinacija, opseg i preciznost voljnih pokreta. Smatra se da mali mozak omoguava regulaciju preciznosti motornih pokreta, tako to neprekidno uporeuje informacije iz kore velikog mozga, sa onima koje stiu iz propriceptivnih receptora u miiima, tetivama i zglobnim ahurama. Mali mozak automatski izraunava greku u pokretu (koja se procjenjuje uporeivanjem namjeravanog izvrenja i same realizacije pokreta) i alje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak.

31. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani modanog stabla. U njenoj izgradnji uestvuju rostralni dio dorzalne strane produene modine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). Granicu izmeu njih ine poprene, uske, paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti), porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smjeten u ventromedijalnom dijelu produene modine. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu, ukrtaju se, i iz sredinjeg lijeba fossae rhomboideae, ulaze u kontralateralni

pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae prua se duboki sredinji lijeb, sulcus medianus, koji je dijeli na dvije simetrine polovine. Lateralno od njega, nalazi se plitki, granini lijeb, sulcus limitans. Izmeu sredinjeg i graninih lijebova nalazi se izboenje rombaste jame oznaeno kao eminentia medialis. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog, glatkog izboenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog modanog ivca (nucleus nervi hypoglossi). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta lei sljedee trokutasto polje sivkaste boje, oznaeno kao trigonum nervi vagi s. trigonum vagale, ispod koga se nalazi parasimpatiko jedro n. vagusa (nucleus dorsalis s. posterior nervi vagi). Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ini ga mala udubina (fovea inferior), a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae, koja se u vidu malog uzvienja prua do donjeg malomodanog kraka. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliite emetike agense (supstance koje izazivaju povraanje) u

krvi. Bono od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa), a u podruju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje lee etiri vestibularna jedra osmog modanog ivca (nucleus vestibularis superior, inferior, medialis et lateralis).Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. I u ovom, kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. Pomenuti lijebovi ograniavaju oblo izboenje, eminetia medialis, u ijem se donjem dijelu nalazi tzv. facijalni brijeuljak (coliculus facialis). Ovo izboenje formira jedro n. abducensa oko kojeg luno obilaze korijena vlakna n. facialisa porijeklom iz nucleus n. facialis (motorno jedro). Iznad facijalnog breuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior), ispod koje lei motorno jedro n. trigeminusa. U podruju isthmusa rhombencephali, rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviasta mrlja, locus caeruleus. Formira ga istoimeno jedro, nucleus caeruleus iji neuroni sadre pigment melanin od kojeg i potie boja ove mrlje.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniavaju pedunculi cerebellares inferiores, a pontinski pedunculi cerebellares superiores.

32. VENTRICULUS TERTIUS Trea modana komora je centralna upljina diencephalona. Na njoj opisujemo prednji, stranji, gornji, donji i dva lateralna zida. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior, te desna i lijeva columna fornicis. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis, tanka opna koja predstavlja kranijalni zavretak primitivne neuralne cijevi. Lamina terminalis spaja optiku hijazmu sa rostrum corporis callosi. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu tree modane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. Stranji zid grade, idui od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeu epifize i krova tree modane komore),commissura habenularum, recessus pinealis, commissura posterior s. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. apertura aqueductus cerebri. Gornji zid ili krov tree modane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. Lamina tectoria je razapeta straga izmeu habenula, a sprijeda izmeu striae medullares thalami. Iznad krova tree modane komore nalaze se fornix i corpus callosum. Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. Prua se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje, sve do prednjeg ruba optike hijazme. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili paga: recessus infundibularis s. infudibuli i recessus supraopticus.

Lateralne zidove tree modane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meusobno plitkim hipotalamikim lijebom (sulcus hypothalamicus). Oni su u oko 70 % sluajeva spojeni sa adhaesio interthalamica, koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meukomorni otvor (foramen interventriculare), pomou kojeg trea komora komunicira sa odgovarajuom lateralnom modanom komorom. Otvor ograniava sprijeda pars libera columnae fornicis, a straga tuberculum anterius thalami. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treu modanu komoru preko foramina interventricularia, a naputa je kroz aqueductus mesencephali s. cerebri odakle odlazi u etvru modanu komoru. Na medijalnoj strani forniksa, iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji e biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa.