1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice.3 do 0. celulae etmoidales anteriores i srednje. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. celulae etmoidales. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. Druge su u vidu poluodajica. od kojih je jedna donja.8 grama. Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. koje maksilarni sinus dijele na tzv. Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. srednje i straţnje. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. sinus frontalis. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. te prelazi na obraze. na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. potom vrh. On se otvara na donjoj strani kosti. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior). adeno i neurohipofize. te tri ploštine. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo. ĉeona kost je pneumatizirana. odnosno posjeduje šupljinu. Teţina joj varira od 0. koji se razlikuju kako po razvoju. 5. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. na apertura sinus frontalis. Na njega se prislanjaju mišićni sloj. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. nares ili aperture nasales eksterne. a dvije lateralne. tako i po graĊi i funkciji. akcesorne sinuse. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. pa se i zove sella turcica. Na donjoj ploštini nalaze se otvori. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. 4. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. potkoţno tkivo i koţa. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti. Prednje. kartilago alaris major. sulkus alaris. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. U unutrašnjosti frontalne kosti. septum sinuum frontalium. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. Zauzima ĉetiri petine hipofize. a straţnje.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis.

i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. su sliĉno v. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona.infundibularis). Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. Infundibulum. brojni kapilari. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. carotis internae. hypothalamohypophysialis. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. Hipofizu vaskulariziraju aa. Ĉine ga pituciti. grupisani u tri klase: glukoproteinski. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. portalnog krvotoka hipofize. primarni kapilarni splet. te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. portae u jetri. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. infundibulum i pars posterior. Portalne krvne ţile hipofize. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. supraopticus i nc. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. arcuatusa.

treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. ili 10. ili 10. Lobus medius ide od 4. 6. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. torakalnog pršljena. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. bronh se nalazi najviše gore. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum. Kao i kod desnog ventrikula. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. Straga ide od 7. rebra.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. rebra. i 7. ĉiji je zid ispunjen alveolama. do granice izmeĊu 6. Lobus inferior vidimo samo straga. rebra. torakalnog pršljena. torakalnog pršljena. što odgovara ulasku velikih vena u njega. cervikalnog do procesus spinosus 3. koji po zidovima imaju male mjehuriće.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. Ima oblik konusa. zbog debljine svojih zidova. lobulus pulmonis. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav. 10. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. Zbog kosog toka fisure oblikve. Osim ovih karakteristika. Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. krista terminalis. 8. odnosno alveole. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. cervikalnog do procesus spinosusa 3. Proteţe se od procesus spinosus 3. što se ponavlja tri do ĉetiri puta. torakalnog pršljena. 9. Proteţe se od 3. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. Straga ide od 7. Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3. ispod njega su vene pulmonales. medius et inferior. 7. torakalnog pršljena. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. To su lobus superior. a izlazni gladak. do procesus spinosusa 9. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. i 7. ispod njega su arterije pulmonales. Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. nazvane bronhioli respiratori. do procesus spinosus 9. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. rebra. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. rebra. Osim ovih karakteristika.

valvula vene kave inferior. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. incisura apicis kordis. pa je nazivamo facijes dijafragmatika. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. Naime. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. jer embrio ne diše. 11. dolazeći nešto desno od samog vrha. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. desna komora je tanja nego lijeva. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. Dijelimo je na pleuru kostalis. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. bazu i tri strane. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. koji ide prema vrhu srca. 12. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. te se zove facijes sternokostalis. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. foramina venarum minimarum. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. vrh. sulkus interventrikularis posterior. nazvan margo obtuzus. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. . Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis.vena kava superior. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. interkostalnom prostoru. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. tuberkulum intervenozum. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. te sinus koronarius. koja ĉini tupi rub. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. koje vodi u desni ventrikul. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. Od ove tri strane. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. a sa donje vena kava inferior.

sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. sternoperikardijakum inferius. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. Postoje prednji. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. 14. pulmonale. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. . Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. koji se proteţe do dijafragme. Razlikujemo lig. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. te ih obavija sa obje strane. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. što se oznaĉava kao tamponada srca. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. Endokard ima tri sloja: 1. medijalni i lateralni ligament. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. a venozne djelimiĉno. 3. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure. koji se nalazi u blizini apeksa srca. mezopneumonijum. 13. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila. Ona se straga projektuje u nivou 7. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma. cervikalnog pršljena. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. Osim njega. Endotel. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. 2. ĉime se razlikuje od lamine proprije. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. te manje ili više glatkih mišićnih niti. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca.

U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. Poĉinje u visini kriste iliake. kolon descendens i kolon sigmoideum. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. teniju liberu i teniju mezokoliku. psoas majora. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. potom zavija prema dole. sakralnog pršljena. intestinum kolon i intestinum rectum. kolon transverzum. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. pa mu je poloţaj stalan 2. 4. 5. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. kvadratus lumborum. U poĉetku silazi niz lateralni rub m. 16. 17. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. duţina mu je oko 1. potpom prelazi preko kriste iliake. a završava na analnom otvoru. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. te analogno njima i tri papilarna mišića. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid.5 m. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. takoĊe prednji. . 18. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. sulci transverzi. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. sakralnog pršljena prelazi u rektum. Pokriven je sa peritoneumom. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. medijalni i straţnji. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. medijalno i natrag i došavši do 3. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1. plike semilunares. Na debelom crijevu. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. a završava u nivou 3. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis. dok mu je izlazni dio gladak. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. medijalni i straţnji. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. U tom dijelu leţi na m. ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid.15. 6.

lienalis. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. kolum vesice felee. hepatiĉnih vena. fundus vesice velee. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice. interlobulares. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. On ide prema dolje i desno. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. kavu inferior. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. Hepatoduodenale. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. 21. lijena i pankreasa. a kod ţena sa matericom. v. To su duktus hepatikus dekster i sinister. Dug je oko 2 cm. Oni se spajaju. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. lienalis i v. v. interlobulares. koja donosi materije na obradu u jetri.Straga leţi na sakralnoj kosti. koje se uljevaju u venu kavu inferior. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v.Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. centralis. odnosno u fosi ilijaci sinistri. piloriku. a straga leţi na m. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. a njen sistem ĉine v. Duktus holedohus prolazi kroz lig. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares. . porte ili u v. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. 19. U pravcu porte hepatis. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a. mesenterika superior et inferior. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. Na pilorusu prima v. Korijenovi v. 20. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. Oni ulaze u jetru i daju vv. lienalis. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice. Vene centrales ulaze u sabirne vene. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. Ide prema gore kroz lig. postaju deblji. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. porte su: 1. Došavši na donju stranu jetre. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. hepatike proprije. interlobares. v. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. gastrika sinsistra.V. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod. iliopsoasu. mesenterike superior i v. duktus holedohus. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. Sluznica je nabrana.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. 22. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. koje ulaze u sabirne vene.

Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod. latum uteri. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. iliaka eksterna. Na svom putu prima vv. Na njemu nalazimo otvor. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. Na jajovodu opisujemo. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. plike tubarije. sa kojom ĉini v. i v. kolike sinistre. gastroepiploiku dekstru. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. mesenterika inferior poĉinje kao v. idući od lateralno prema medijalno. mesenterika superior je najveći korijen v. Facies lateralis je konveksna. v. koja je vrlo opasna. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. dakle prije puberteta. iliake komunis na a. 23. 24. ileokoliku. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. ukoliko za to postoje uslovi. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. abdominalna trudnoća. v. nekoliko dijelova: 1. gore i lateralno sa a. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. ilika interna. 4. gastrice breves i v.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. a dolje sa a. i oznaĉeni su kao plike ampulares. 3. obturatoria. te vv. intestinales. sigmoidee i vv. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. vv. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. straga sa a. 4. 2. v. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. latum uteri. ekstermitas uterina i tubaria. iliaku internu i eksternu. na mjestu koje odgovara djeljenju a. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. pankreatice i duodenales. 3. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. Prima vv. . rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. MeĊutim. dolazi do oplodnje. margo liber i mesovarikus i dva kraja. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. te v. Prima vv. dva ruba. v. kada nastaje tzv. porte. v. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. te se spaja sa v. ostium abdominalis tube uterine. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. gastroepiploiku sinistru. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik. pankreatikoduodenales. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu. porte. površina ovog organa je glatka. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. mezenterikom superior. lienalis.2. lienalis poĉinje u hilusu slezene. Uljeva se u v. ide gornjim rubom pankreasa. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. koliku dektru i mediu.

s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. latum uteri. levator ani. 27. Kroz njega prolaze a. lig. Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. Duga je oko 3 cm. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. 3. 2. odnosno mokraćnog mjehura. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. MEDULLA OBLONGATA . limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. lig. 25. te ide prema vratu materice. i vv. U svom donjem dijelu. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. oko 2 cm iza klitorisa. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. Desni teĉe uz venu kavu inferior. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. 3. a lijevi preko arterije iliake komunis. Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. lateralno sa m. Duţina uretera iznosi oko 30 cm. Pored njih. latum uteri. gdje zavija prema medijalno i naprijed. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. gdje ga prati arterija uterina. To su: 1. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. Kriţa duktus defeens. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. Tunika muskularis. ide prema dolje i naprijed. ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu. Ureter leţi retroperitonealno. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. 26. lateralno sa m.Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. a straga sa vaginom. Potom ulazi u lig. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. psaoas majora. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. a straga sa vaginom. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. ovarice. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. koje dopiru u mišićni sloj. 2. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. Teĉe preko m. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. Zapoĉinje na ostium uretre internumu. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. transverus perinei profundus. a kod ţena arterija i vena ovarika.

Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). Kroz njega. abducens. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. n. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. Na dorzalnoj strani. Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). medijalno i tuberculum cuneatum. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s. koju prouzrokuje spinalno jedro n. Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je . glatko izboĉenje (oliva – maslina). a prema mostu popreĉni. Lateralno od njega. kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. izlaze korijenovi devetog. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). hypoglossus). pars vagalis n. myelencephalon s. Na ventralnoj strani produţene moţdine. accessorii). n. n. i to: nucleus olivaris principalis.Produţena moţdina (medulla oblongata s. glossopharyngeus. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. n. sedmi i osmi moţdani ţivac (n. granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. lateralno. uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. nalazi se plitki. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. i to: tuberculum gracile. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). graniĉni ţlijeb. trigeminus-a. a prema mostu bijeliĉaste. statoacusticus). tuberculum trigeminale. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s. vagusa (nucleus dorsalis s. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. U svom donjem dijelu. vagus et radix cranialis s. facialis. 28. trigonum vagale. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. desetog. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. sulcus medianus. inferior. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. u medijalnoj liniji. vestibulocochlearis s. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. sulcus limitans. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). intermedius i n. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). myelencephalon s. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. posterior nervi vagi). medialis et lateralis). koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti.Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. na granici sa kiĉmenom moţdinom. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum.bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae.

sulcus medianus. tuberculum trigeminale. . Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. na granici sa kičmenom moždinom. medialis et lateralis). Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n. inferior. Lateralno od njega. lateralno. Na ventralnoj strani produžene moždine. označeno kao trigonum nervi vagi s. koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. trigeminus-a. Na dorzalnoj strani. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). posterior nervi vagi). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. vagusa (nucleus dorsalis s. hypoglossus). a prema mostu poprečni. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). U svom donjem dijelu.Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. izlaze korijenovi devetog. i to: tuberculum gracile. uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. nalazi se plitki. granični žlijeb. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni. sulcus limitans. Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. u medijalnoj liniji. koju prouzrokuje spinalno jedro n. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). desetog. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. Kroz njega. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). a prema mostu bijeličaste. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). trigonum vagale. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. medijalno i tuberculum cuneatum. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta.

U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. n. cervix i basis.kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. graĊena od sive i bijele mase.columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis. n. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. n. GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). Na njemu se nalazi. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. vestibulocochlearis s. glossopharyngeus. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. accessorii). koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. dendriti i glija ćelije. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. i to: nucleus olivaris principalis. vagus et radix cranialis s. Neposredno ispred ove. zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. Na njima razlikujemo apex. leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). statoacusticus). koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. Rostralno od drugog vratnog segmenta. caput. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. spinothalamicusa. sedma zauzima središnju zonu. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. intermedius i n. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. tako i sagitalnim. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. nucleus proprius. straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). i to: prednji (columna anterior). po novoj terminologiji. koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. n. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. glatko izbočenje (oliva – maslina). na kojem razlikujemo prednje. facialis. Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase. Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. abducens. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. sedmi i osmi moždani živac (n. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. pars vagalis n. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. Sivu masu formiraju tijela neurona. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. . a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). Središnjoj sivoj zoni odgovara.

Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. leĊne. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. tr. lateralis et posterior. spinocerebellaris posterior. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. phrenici. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Svako jedro n. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis).Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. nucleus posterolateralis. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. komisuralni i projekcioni putevi. meĊurebarne i trbušne mišiće. za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. Projekcioni putevi. odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. mišiće zdjelice i natkoljenice. n. a u lumbosakralnom. n. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. accessorii i nc. Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. Pored ovih. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. tr. U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). vestibulospinalis medialis et lateralis. Nc. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine. To su : prednji (funiculus anterior). U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. motornih (tr. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih. Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. tr. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). . corticospinalis anterior. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. tectospinalis. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc.

Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. Rostralno od drugog vratnog segmenta. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta. spinoreticularis. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. spinocerebellaris posterior. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. spinotectalis i tr. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. tr. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. tr. spinothalamicus lateralis. Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. bulboreticulospinalis. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). spinocerebellaris posterior. spinothalamicus anterior). Neposredno ispred ove. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. leţi lamina II (substantia gelatinosa). spinocerebellaris anterior. Lamina VIII zauzima medijalni. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. senzitivni put (tr. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. tr. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. tr. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). fibrae olivospinales) i jedan aferentni. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae. sedma zauzima središnju zonu. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. fibrae reticulospinales.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. Medijalnu grupu jedara ĉine . tr. te senzitivni tr. spinoolivaris.nucleus proprius. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. corticospinalis lateralis. Kroz posterolateralni dio idu: tr.pontoreticulospinalis. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. rubrospinalis. spinothalamicusa.

U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine.dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. Svako jedro n. Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. 29. prva. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. leĊne. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. tragohelicinum. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. phrenici. antitragohelicinum. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. Od prethodno pomenutih incisura. a druga. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. aurikulare transversum aurikulare oblikvum. a medijalnu a. helicis i incisure terminalis. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. n. facialis. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. accessorii i nc. Nc. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani. Pored ovih. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. lig. a u lumbosakralnom. temporalis superficialis. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. Ova dva dijela. mišiće zdjelice i natkoljenice. Senzibilnu inervaciju daje n. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Veći dio pripada aurikuli. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). meĊurebarne i trbušne mišiće. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. To su lig. nucleus posterolateralis. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. Aurikularis posterior. Osim ovih tzv. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. manji je podijeljen na dva dijela. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. Poĉinje na porus akustikus eksternusu. n. UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik.

Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. grana n. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. facialisa. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom. TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. kavitas timpani i antrum mastoideum. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. a nazvan je pars tenza membrane timpani. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior. Tensor timpani i m. m. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. tj. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. pa onda okreće prema natrag. Sastoji se od dva dijela.naprijed. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. srednji i medijalni. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. Ova plika se dijeli na dva dijela. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. plika horde timpani. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. 2. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. straga sa mastoidnim ćelijama. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. te rublimbus membrane timpani. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. . Što se tiĉe odnosa. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama. anulus fibrokartilagineus. Medijalno. Stapedius. gore sa bazom lubanje. Ĉine ga tuba auditiva. To je pupak ili umbo membrane timpani. Medijalno. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. a prema dolje sa glandulom parotis. Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. horda timpani. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića.

grana n. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. M. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. grana n. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. 2. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje. pterigoideus medialisa od n. . Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. stapedius. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština. Lig. incus-nakovanj i stapes-uzengija. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine. Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani.M. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. ide gore. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje. a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Inervira ga n. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela.Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno. 1.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa. i to: 1. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. Lig. tensor tympani i m. Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. natrag i lateralno. facialisa.3. timpanomaleolare anterius i posterius. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić. Inervira ga n. To su lig. stapedius.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. tensoris timpani. Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior. fiksator bazeos stapedis. Maleus povezuju tri ligamenta. Dug je svega 8 milimetara. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis. mandibularisa. Inkus ima dva ligamenta. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. te spada u artikulacio kotilika. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis.

Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli.2. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. tensor timpani. Isto se odnosi i na antrum mastoideum. potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. pars kartilaginea je drugi dio. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. 3. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. Naime modiolus je pun kanalića. Za laminu membranaceu veţe se m. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. kao njegov sastavni dio. potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. te ide prema dolje i naprijed. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. Meatus acusticus internus . Ĉine ga tri dijela. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis. 4. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. 5. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima.

Na njemu opisujemo šest zidova. facialis i kroz njega prolaze n. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. utrikuloampularisa.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. Prednje gornje se zove area n. intermedius. Smješteni su iza vestibuluma. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. ampularis posterior.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. sakularisa. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. n. nalazi se druga udubina. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. vestibulokohlearis te a. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. fundus meatus akustici interni. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. facialis. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. piramis vestibuli. ampularis posterior. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. Zato se ovo polje zove area kohlee. utrikuloampularisa. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. sakularisa. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata. n. labirinti. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. intermedius. facialis i n. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. dva sprijeda i dva straga. i vv. . a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Blizu tog otvora. Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. Na njemu nalazimo tri udubine. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Na gornjem zidu su 4 otvora. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. posterior i lateralis. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n. kohlearisa. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis.

lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti. Uz gore pobrojano. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. 30.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. . labirinti koja je grana a. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije.  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Transverzalno posmatran. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus. spirale kohlee. Ova arterija prati n. tako što reguliše i gradira mišićni tonus. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1. medii et inferiores). utrikulus i semicirkularni duktusi. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima. Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura. Osim toga. jugularis internu. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. te obskrbljuje akustiĉki organ. Mali mozak se. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. Longitudinalno posmatran.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. pa se još naziva i archicerebellum. basilaris.

Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. pa se još naziva ineocerebellum. lobulus gracilis. Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. lobulus centralis i culmen (na vermisu). Naime. tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber. formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima. naroĉito pokreta šake. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior. zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. corpus cerebelli. lobulus ansiformis. Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i .  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. pontis). moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. Siva masa obuhvata površni sloj. što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova. te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira.pyramis i najveći dio uvulae. smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. Ostali. zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. pa se još naziva i paleocerebellum. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa).  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. kaudalno od fastigiuma.

Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. Aferentna vlakna cerebellum-a. Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. koji predstavljaju tzv. kao i lateralnog vestibularnog jedra. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). dendrite Golgi II neurona. srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). po ĉemu je dobila ime. pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju. dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. paralelna vlakna. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. jesu dvojakog tipa. koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. bez obzira odakle dolaze. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke. KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). košarastih i Golgi II ćelija. Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. te sa dendritima zvjezdastih. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. napušta koru. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). . Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore.raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. zavisno od izvora iz kojeg potiĉu. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. koja se obilato granaju. ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. debela je oko 1 mm. vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. kao i na Purkinje-ove ćelije. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. osbito sa Golgi II neuronima. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa. vestibulocerebelarnih. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija. Ova vlakna. a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres).

Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. ka srednjem mozgu. ventralis anterior et lateralis thalami. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. cerebellothalamicus koji završava na nc. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. globosus. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. olivocerebellaris i tr. emboliformis i nc. ka mostu. Nucleus dentatus s. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. nucleus caeruleus i nuclei raphes. Nucleus emboliformis s. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. nucleus principalis nervi trigemini. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. spinocerebellaris posterior. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. te iz nuclei pontis. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. dentatus. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. Sliĉno tome. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. jedrima okularnih ţivaca. Preko paralelnih vlakana. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. Nucleus fastigii s. Nucleus globosus s. i to: nc fastigii. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. i uz to sa dendritima Golgi II.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. Leţi uz samu medijalnu liniju. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija. nc. i to: tr. nc. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. moduliraju. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica. reticulocerebellaris. tr. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. nucleus olivaris principalis. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. fibrae cuneocerebellares. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. naroĉito u dorzalnom dijelu. aksoni Purkinje-ovih neurona. Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. naroĉito vermis-a. vestibularis lateralis et inferior. a leţi uz sam hilum nuclei dentati. rubrospinalis). Nakon ekscitacije. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja.

Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. a naroĉito u nc. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. vestibulocerebellaris-a. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). intralaminares. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. Neka vlakna iz nc. Vlakna koja polaze iz nc. Od aferentnih. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. rubroolivaris. a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona. ventralis anterior. dentatusa odlazi u talamus (tr. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. te u nc.strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. vestibularis . fastigii kao i na nc. ventralis lateralis i ncc. a sekundarna iz nc. paleo i neocerebellum. Veći dio vlakana iz nc. Ona polaze iz nc. ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. rubrospinalis. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis. dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc. Tr. Funkcionalna podijela na vestibulo. odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. ide prema naprijed i gore. vestibularis lateralis. spinocerebellaris posterior. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. vestibularis inferior i medialis. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. dentatusa ide kaudalno kao tzv. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. nc. U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. cerebellospinalisa (eferentni put). Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. Tr. rubera iz kojeg polazi tr.

koordinaciju i opseg voljnih kretnji. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. ulaze u kontralateralni . a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. tr. IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga. rubera polazi tr. tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. ventralis anterior et lateralis thalami. reticulocerebellaris. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. emboliformis. koordinacija.1. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela. medialis et inferior. Iz parvocelularnog dijela nc. cuneocerebellaris i tr. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. dentatus. pontis. vestibularis lateralis. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae. Ovo jedro. opseg i preciznost voljnih pokreta.superior. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. rubroolivaris koji završava u nc. Pontocerebellum.area 4 i 6. olivaris inferior. rubera ili idu u nc. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla. indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. 31. ukrštaju se. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi. spinocerebellaris anterior et posterior. kao i njihovu preciznost. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. ĉime se reguliše redoslijed. tetivama i zglobnim ĉahurama. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. globosus i nc. pod kontrolom malog mozga. vestibularis lateralis. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. te završavaju u korteksu neocerebelluma. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake. uske. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima.

oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. sulcus medianus. nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje. medialis et lateralis). . koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. recessus pinealis. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis). sulcus limitans. trigonum vagale. sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme.pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. vagusa (nucleus dorsalis s. gornji. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. straţnji. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona. Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. a pontinski pedunculi cerebellares superiores. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore). Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. donji i dva lateralna zida. eminetia medialis. commissura posterior s. Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. Formira ga istoimeno jedro. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. Na njoj opisujemo prednji. posterior nervi vagi).Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. Lateralno od njega. trigeminusa. te desna i lijeva columna fornicis. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi.commissura habenularum. locus caeruleus.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. Straţnji zid grade. Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. infudibuli i recessus supraopticus. graniĉni ţlijeb. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. Ovo izboĉenje formira jedro n. apertura aqueductus cerebri. u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. inferior. U podruĉju isthmusa rhombencephali. I u ovom. ispod koje leţi motorno jedro n. nalazi se plitki. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). facialis (motorno jedro). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja. 32. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. facialisa porijeklom iz nucleus n.

Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. a straga tuberculum anterius thalami. a napušta je kroz aqueductus mesencephali s. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare).Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa. cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. . pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom. Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis. koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. Na medijalnoj strani forniksa. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful