1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet. koji se razlikuju kako po razvoju. potom vrh. S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. te tri ploštine. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. nares ili aperture nasales eksterne. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. a dvije lateralne. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. tako i po graĊi i funkciji. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. srednje i straţnje.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. celulae etmoidales anteriores i srednje. potkoţno tkivo i koţa. te prelazi na obraze. na apertura sinus frontalis. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. sulkus alaris. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. a straţnje. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. adeno i neurohipofize. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior). ĉeona kost je pneumatizirana.8 grama. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis. septum sinuum frontalium. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. Na njega se prislanjaju mišićni sloj. sinus frontalis. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti.3 do 0. U unutrašnjosti frontalne kosti. Druge su u vidu poluodajica. 4. Teţina joj varira od 0. kartilago alaris major. Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. On se otvara na donjoj strani kosti. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . Prednje. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae. od kojih je jedna donja. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. 5. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. koje maksilarni sinus dijele na tzv. Na donjoj ploštini nalaze se otvori. Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. celulae etmoidales. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. Zauzima ĉetiri petine hipofize. pa se i zove sella turcica. odnosno posjeduje šupljinu. Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. akcesorne sinuse. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide.

Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. su sliĉno v. Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. carotis internae. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. Ĉine ga pituciti. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. portalnog krvotoka hipofize. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. arcuatusa. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana. portae u jetri.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. supraopticus i nc. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore. brojni kapilari. hypothalamohypophysialis.infundibularis). Portalne krvne ţile hipofize. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. Infundibulum. Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. primarni kapilarni splet. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. grupisani u tri klase: glukoproteinski. infundibulum i pars posterior. Hipofizu vaskulariziraju aa. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja.

Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. krista terminalis. rebra. Lobus inferior vidimo samo straga. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. do procesus spinosusa 9. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. i 7. PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior. Lobus medius ide od 4. medius et inferior. ispod njega su vene pulmonales. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. a izlazni gladak. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. 9. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. torakalnog pršljena. rebra. do procesus spinosus 9. Straga ide od 7. odnosno alveole. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. ĉiji je zid ispunjen alveolama. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. 8. PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. bronh se nalazi najviše gore.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). Straga ide od 7. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. do granice izmeĊu 6. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. nazvane bronhioli respiratori. treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. Osim ovih karakteristika. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. torakalnog pršljena. Zbog kosog toka fisure oblikve. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. lobulus pulmonis. koji po zidovima imaju male mjehuriće. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. Ima oblik konusa. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. što se ponavlja tri do ĉetiri puta.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. 7. 6. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . Osim ovih karakteristika. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. torakalnog pršljena. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. ispod njega su arterije pulmonales. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus. rebra. zbog debljine svojih zidova. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. To su lobus superior. Proteţe se od 3. torakalnog pršljena. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. Kao i kod desnog ventrikula. Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. rebra. Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. što odgovara ulasku velikih vena u njega. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. 10. cervikalnog do procesus spinosus 3. i 7. cervikalnog do procesus spinosusa 3. Proteţe se od procesus spinosus 3. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. torakalnog pršljena. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. ili 10. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. rebra. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. ili 10.

Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. nazvan margo obtuzus. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. a sa donje vena kava inferior. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis.vena kava superior. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. te se zove facijes sternokostalis. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. sulkus interventrikularis posterior. jer embrio ne diše. tuberkulum intervenozum. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. dolazeći nešto desno od samog vrha. desna komora je tanja nego lijeva. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. Od ove tri strane. te sinus koronarius. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. koja ĉini tupi rub. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. . pa je nazivamo facijes dijafragmatika. 11. Naime. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. interkostalnom prostoru. koji ide prema vrhu srca. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. incisura apicis kordis. Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis. bazu i tri strane. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. Dijelimo je na pleuru kostalis. vrh. valvula vene kave inferior. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. foramina venarum minimarum. 12. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. koje vodi u desni ventrikul. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba.

Razlikujemo lig. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. 2. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. te manje ili više glatkih mišićnih niti. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. Ona se straga projektuje u nivou 7. Endotel. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. koji se proteţe do dijafragme. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. cervikalnog pršljena. Endokard ima tri sloja: 1. medijalni i lateralni ligament. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. što se oznaĉava kao tamponada srca. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. Osim njega. te ih obavija sa obje strane. ĉime se razlikuje od lamine proprije. 14. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. a venozne djelimiĉno. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. mezopneumonijum. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. sternoperikardijakum inferius. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. Postoje prednji. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva. sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. 3. pulmonale. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. 13. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma. IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. . koji se nalazi u blizini apeksa srca. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca.

krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. te analogno njima i tri papilarna mišića. psoas majora. U poĉetku silazi niz lateralni rub m. kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. 6. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. a završava na analnom otvoru.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. kolon transverzum. kolon descendens i kolon sigmoideum. 17. sulci transverzi. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. medijalni i straţnji. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. Na debelom crijevu. sakralnog pršljena. U tom dijelu leţi na m. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum.5 m. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije. intestinum kolon i intestinum rectum. dok mu je izlazni dio gladak. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. . ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid. kvadratus lumborum. a završava u nivou 3. duţina mu je oko 1. potom zavija prema dole. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. medijalni i straţnji. medijalno i natrag i došavši do 3. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. Poĉinje u visini kriste iliake. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1.15. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. pa mu je poloţaj stalan 2. 18. takoĊe prednji. potpom prelazi preko kriste iliake. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. plike semilunares. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. 16. 5. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid. 4. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. sakralnog pršljena prelazi u rektum. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. teniju liberu i teniju mezokoliku. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. Pokriven je sa peritoneumom.

hepatiĉnih vena. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. porte su: 1. a njen sistem ĉine v. v. Dug je oko 2 cm. . gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. Hepatoduodenale. kolum vesice felee. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. koje ulaze u sabirne vene. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. fundus vesice velee. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom. Korijenovi v. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. Vene centrales ulaze u sabirne vene. v. Na pilorusu prima v. To su duktus hepatikus dekster i sinister. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. lienalis i v. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. Duktus holedohus prolazi kroz lig. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. koja donosi materije na obradu u jetri. Oni se spajaju. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares. lijena i pankreasa. interlobulares.Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice. 20. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v. koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a. interlobulares. Sluznica je nabrana. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. mesenterike superior i v. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. postaju deblji. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. 19. On ide prema dolje i desno. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. kavu inferior. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. piloriku. gastrika sinsistra. 22. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. Ide prema gore kroz lig. lienalis. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. iliopsoasu.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. 21. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara. centralis. a straga leţi na m. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. v. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se. odnosno u fosi ilijaci sinistri. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi.Straga leţi na sakralnoj kosti. a kod ţena sa matericom. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. porte ili u v. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. Došavši na donju stranu jetre. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. duktus holedohus. U pravcu porte hepatis.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice. mesenterika superior et inferior. lienalis. Oni ulaze u jetru i daju vv.V. interlobares. hepatike proprije. koje se uljevaju u venu kavu inferior.

gastroepiploiku sinistru. kolike sinistre. porte. gore i lateralno sa a. 3. gastrice breves i v. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod.2. latum uteri. dolazi do oplodnje. pankreatice i duodenales. idući od lateralno prema medijalno. te v. Na jajovodu opisujemo. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. lienalis. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. Facies lateralis je konveksna. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. v. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. Prima vv.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. nekoliko dijelova: 1. v. koliku dektru i mediu. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. ukoliko za to postoje uslovi. ilika interna. sa kojom ĉini v. 24. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. kada nastaje tzv. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. mesenterika superior je najveći korijen v. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. te vv. ekstermitas uterina i tubaria. iliaku internu i eksternu. te se spaja sa v. latum uteri. Prima vv. sigmoidee i vv. ileokoliku. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. i v. plike tubarije. MeĊutim. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. i oznaĉeni su kao plike ampulares. 3. mezenterikom superior. iliake komunis na a. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. v. Na svom putu prima vv. v. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. straga sa a. abdominalna trudnoća. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. 4. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. margo liber i mesovarikus i dva kraja. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. a dolje sa a. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. koja je vrlo opasna. gastroepiploiku dekstru. Na njemu nalazimo otvor. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. vv. ide gornjim rubom pankreasa. iliaka eksterna. v. dakle prije puberteta. Uljeva se u v. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. površina ovog organa je glatka. . na mjestu koje odgovara djeljenju a. 2. lienalis poĉinje u hilusu slezene. ostium abdominalis tube uterine. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. pankreatikoduodenales. mesenterika inferior poĉinje kao v. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. obturatoria. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik. intestinales. 23. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. dva ruba. porte. 4.

lig. 3. lig. a kod ţena arterija i vena ovarika. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. transverus perinei profundus. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. ovarice. 2. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. levator ani. te ide prema vratu materice.Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. lateralno sa m. Pored njih. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. latum uteri. Teĉe preko m. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. gdje ga prati arterija uterina. Kriţa duktus defeens. gdje zavija prema medijalno i naprijed. Ureter leţi retroperitonealno. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. 2. latum uteri. a straga sa vaginom. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. To su: 1. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. 26. Tunika muskularis. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. psaoas majora. odnosno mokraćnog mjehura. 3. Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. oko 2 cm iza klitorisa. i vv. Potom ulazi u lig. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. ide prema dolje i naprijed. U svom donjem dijelu. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. lateralno sa m. a straga sa vaginom. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. Desni teĉe uz venu kavu inferior. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. 25. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. MEDULLA OBLONGATA . Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. a lijevi preko arterije iliake komunis. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. koje dopiru u mišićni sloj. limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. Zapoĉinje na ostium uretre internumu. Kroz njega prolaze a. Duga je oko 3 cm. s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. 27. Duţina uretera iznosi oko 30 cm. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića.

Kroz njega. medijalno i tuberculum cuneatum. inferior. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. i to: nucleus olivaris principalis. sulcus limitans. intermedius i n. Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. vagusa (nucleus dorsalis s. n. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. graniĉni ţlijeb. Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je .bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. n. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n.Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. myelencephalon s. trigonum vagale. granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). i to: tuberculum gracile. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. accessorii). Lateralno od njega. MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s. desetog. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. trigeminus-a. na granici sa kiĉmenom moţdinom. tuberculum trigeminale. medialis et lateralis). nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. facialis. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. hypoglossus). Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini. U svom donjem dijelu. glossopharyngeus. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). 28. n. vestibulocochlearis s. lateralno. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. posterior nervi vagi). sulcus medianus. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta.Produţena moţdina (medulla oblongata s. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. Na ventralnoj strani produţene moţdine. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s. koju prouzrokuje spinalno jedro n. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. izlaze korijenovi devetog. a prema mostu popreĉni. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. vagus et radix cranialis s. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. abducens. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. n. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti. sedmi i osmi moţdani ţivac (n. koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. nalazi se plitki. statoacusticus). koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. glatko izboĉenje (oliva – maslina). Na dorzalnoj strani. Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). pars vagalis n. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum. a prema mostu bijeliĉaste. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. myelencephalon s. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). u medijalnoj liniji. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores).

posterior nervi vagi). Na ventralnoj strani produžene moždine. Kroz njega. vagusa (nucleus dorsalis s. izlaze korijenovi devetog. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). medialis et lateralis). Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine. hypoglossus). u vertikalnom nizu od gore prema dolje. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. granični žlijeb. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). Na dorzalnoj strani.Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. a prema mostu poprečni. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n. lateralno. na granici sa kičmenom moždinom. Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. označeno kao trigonum nervi vagi s. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). trigeminus-a. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. tuberculum trigeminale. medijalno i tuberculum cuneatum. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni. desetog. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). sulcus limitans. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). Lateralno od njega. U svom donjem dijelu. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). a prema mostu bijeličaste. sulcus medianus. koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. i to: tuberculum gracile. u medijalnoj liniji. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). trigonum vagale. . Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. inferior. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. koju prouzrokuje spinalno jedro n. Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. nalazi se plitki. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb.

cervix i basis. glatko izbočenje (oliva – maslina). straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). nucleus proprius. komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. Na njemu se nalazi. Središnjoj sivoj zoni odgovara. Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. n. Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. Neposredno ispred ove. pars vagalis n. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n.kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. sedmi i osmi moždani živac (n. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). statoacusticus). dendriti i glija ćelije. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. facialis. i to: prednji (columna anterior). Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. Sivu masu formiraju tijela neurona. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. n. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. graĊena od sive i bijele mase. Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. na kojem razlikujemo prednje. Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. spinothalamicusa. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. sedma zauzima središnju zonu. abducens. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. vagus et radix cranialis s. a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. glossopharyngeus. n. kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. . Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. vestibulocochlearis s. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales).columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. Na njima razlikujemo apex. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. po novoj terminologiji. caput. koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. i to: nucleus olivaris principalis. Rostralno od drugog vratnog segmenta. U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. accessorii). leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. n. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. intermedius i n. SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). tako i sagitalnim.

phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. Projekcioni putevi. tectospinalis. n. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. motornih (tr. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. To su : prednji (funiculus anterior). U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). nucleus posterolateralis.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. . phrenici. za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. corticospinalis anterior. Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. leĊne. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni. spinocerebellaris posterior. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. mišiće zdjelice i natkoljenice. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. accessorii i nc. a u lumbosakralnom. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. tr. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. komisuralni i projekcioni putevi. nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. Svako jedro n. Pored ovih. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. tr. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. meĊurebarne i trbušne mišiće. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). tr. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. lateralis et posterior. odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. n. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. vestibulospinalis medialis et lateralis. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. Nc. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih.

Neposredno ispred ove. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. tr. Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne. senzitivni put (tr. spinocerebellaris posterior. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). osma i deveta pripadaju prednjem rogu.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. spinothalamicus lateralis. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. spinocerebellaris posterior. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. leţi lamina II (substantia gelatinosa). Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. fibrae olivospinales) i jedan aferentni. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae. rubrospinalis. spinothalamicusa. tr. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). spinoolivaris. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. spinocerebellaris anterior. Lamina VIII zauzima medijalni. sedma zauzima središnju zonu. te senzitivni tr. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Rostralno od drugog vratnog segmenta.pontoreticulospinalis. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive.nucleus proprius. Medijalnu grupu jedara ĉine . Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. tr. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. Kroz posterolateralni dio idu: tr. bulboreticulospinalis. spinothalamicus anterior). tr. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. spinoreticularis. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. tr. fibrae reticulospinales. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). corticospinalis lateralis. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. spinotectalis i tr.

Svako jedro n. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. Senzibilnu inervaciju daje n. leĊne. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus.dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik. Poĉinje na porus akustikus eksternusu. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. To su lig. Pored ovih. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. Aurikularis posterior. Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. Ova dva dijela. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. facialis. Osim ovih tzv. manji je podijeljen na dva dijela. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. accessorii i nc. 29. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. meĊurebarne i trbušne mišiće. Od prethodno pomenutih incisura. a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. antitragohelicinum. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . a medijalnu a. Nc. inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. nucleus posterolateralis. prva. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. tragohelicinum. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). phrenici. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. a druga. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. lig. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. temporalis superficialis. helicis i incisure terminalis. mišiće zdjelice i natkoljenice. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. n. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. n. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. a u lumbosakralnom. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. Veći dio pripada aurikuli. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. aurikulare transversum aurikulare oblikvum. Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule.

TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. a nazvan je pars tenza membrane timpani. Što se tiĉe odnosa. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. facialisa. Medijalno. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama. . Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. a prema dolje sa glandulom parotis. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. horda timpani. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. anulus fibrokartilagineus. tj. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom. Sastoji se od dva dijela. Stapedius. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. straga sa mastoidnim ćelijama. Ĉine ga tuba auditiva. plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. pa onda okreće prema natrag. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. 2. grana n. Medijalno. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. srednji i medijalni. To je pupak ili umbo membrane timpani. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. Tensor timpani i m. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. kavitas timpani i antrum mastoideum. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. plika horde timpani. Ova plika se dijeli na dva dijela. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani.naprijed. te rublimbus membrane timpani. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. m. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. gore sa bazom lubanje. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis.

Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior. Lig. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive. Dug je svega 8 milimetara. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. Inervira ga n. ide gore. a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike. mandibularisa. fiksator bazeos stapedis. i to: 1. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. tensor tympani i m. Inkus ima dva ligamenta. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno. Maleus povezuju tri ligamenta. facialisa. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje. M. te spada u artikulacio kotilika. Lig. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. . inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. grana n. stapedius. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa.3.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. timpanomaleolare anterius i posterius. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. natrag i lateralno. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. To su lig. 2. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. 1. tensoris timpani.Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius. grana n. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis. pterigoideus medialisa od n. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić. stapedius.M. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani. incus-nakovanj i stapes-uzengija. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština. Inervira ga n. Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa.

Naime modiolus je pun kanalića. 5.2. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. tensor timpani. te ide prema dolje i naprijed. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. pars kartilaginea je drugi dio. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. Meatus acusticus internus . Isto se odnosi i na antrum mastoideum. kao njegov sastavni dio. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli. 4. Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci. Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije. 3. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. Za laminu membranaceu veţe se m. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. Ĉine ga tri dijela.

Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. ampularis posterior. facialis i n. nalazi se druga udubina. dva sprijeda i dva straga. a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. piramis vestibuli. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Smješteni su iza vestibuluma. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. ampularis posterior. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. Na njemu opisujemo šest zidova. Na njemu nalazimo tri udubine. utrikuloampularisa. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. intermedius. vestibulokohlearis te a. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. facialis. Blizu tog otvora. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. posterior i lateralis. fundus meatus akustici interni. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee. Na gornjem zidu su 4 otvora. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. Prednje gornje se zove area n. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. intermedius. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Zato se ovo polje zove area kohlee. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. n. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. n. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. i vv. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. kohlearisa. sakularisa. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. utrikuloampularisa. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. . Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. sakularisa. labirinti. facialis i kroz njega prolaze n.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni.

jugularis internu. Osim toga. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. Transverzalno posmatran. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. basilaris. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig. medii et inferiores). najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Longitudinalno posmatran. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa.  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. pa se još naziva i archicerebellum. On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije. lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Ova arterija prati n. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa. utrikulus i semicirkularni duktusi. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. Uz gore pobrojano. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. 30. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. te obskrbljuje akustiĉki organ. . tako što reguliše i gradira mišićni tonus. zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1. Mali mozak se. Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura. labirinti koja je grana a.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. spirale kohlee.

Siva masa obuhvata površni sloj. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. corpus cerebelli. On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior.pyramis i najveći dio uvulae. Naime.  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae. pontis). te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. pa se još naziva ineocerebellum. lobulus gracilis. Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. naroĉito pokreta šake. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga. Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. kaudalno od fastigiuma. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. lobulus ansiformis. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa). Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga. filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber.  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. lobulus centralis i culmen (na vermisu). Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i . Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. Ostali. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). pa se još naziva i paleocerebellum.

srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. vestibulocerebelarnih. paralelna vlakna. kao i lateralnog vestibularnog jedra. napušta koru. Aferentna vlakna cerebellum-a. dendrite Golgi II neurona. po ĉemu je dobila ime. kao i na Purkinje-ove ćelije. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. Ova vlakna. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. koji predstavljaju tzv. Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju.raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. te sa dendritima zvjezdastih. a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. bez obzira odakle dolaze. ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. košarastih i Golgi II ćelija. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija. osbito sa Golgi II neuronima. Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. koja se obilato granaju. debela je oko 1 mm. jesu dvojakog tipa. koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. . a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. zavisno od izvora iz kojeg potiĉu.

JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). Nucleus emboliformis s. i to: tr. uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. Nucleus globosus s. rubrospinalis). jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. Nucleus fastigii s. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. jedrima okularnih ţivaca. aksoni Purkinje-ovih neurona. ka mostu. nucleus principalis nervi trigemini. a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. i to: nc fastigii. Preko paralelnih vlakana. ka srednjem mozgu. cerebellothalamicus koji završava na nc. moduliraju. nucleus caeruleus i nuclei raphes. spinocerebellaris posterior. Leţi uz samu medijalnu liniju. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. dentatus. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. nc. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . vestibularis lateralis et inferior. a leţi uz sam hilum nuclei dentati. i uz to sa dendritima Golgi II. globosus. Nakon ekscitacije. ventralis anterior et lateralis thalami. nc. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. emboliformis i nc. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. Nucleus dentatus s. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija. olivocerebellaris i tr. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. reticulocerebellaris. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. nucleus olivaris principalis.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. fibrae cuneocerebellares. naroĉito vermis-a. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja. tr. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. naroĉito u dorzalnom dijelu. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica. Sliĉno tome. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. te iz nuclei pontis.

olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). vestibularis inferior i medialis. te u nc.strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova. Ona polaze iz nc. a naroĉito u nc. ide prema naprijed i gore. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. Funkcionalna podijela na vestibulo. dentatusa ide kaudalno kao tzv. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. Neka vlakna iz nc. rubera iz kojeg polazi tr. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. cerebellospinalisa (eferentni put). U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis. a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi. Vlakna koja polaze iz nc. a sekundarna iz nc. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. dentatusa odlazi u talamus (tr. dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc. vestibularis . Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. Tr. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. ventralis anterior. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. rubrospinalis. odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. paleo i neocerebellum. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi. fastigii kao i na nc. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. Tr. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. Od aferentnih. ventralis lateralis i ncc. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. intralaminares. nc. vestibularis lateralis. vestibulocerebellaris-a. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. rubroolivaris. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. Veći dio vlakana iz nc. spinocerebellaris posterior.

Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. ukrštaju se. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). te završavaju u korteksu neocerebelluma. pontis. a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. reticulocerebellaris. vestibularis lateralis.area 4 i 6. ĉime se reguliše redoslijed. rubera polazi tr. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela. kao i njihovu preciznost. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine. dentatus. emboliformis. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. spinocerebellaris anterior et posterior.superior. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. Iz parvocelularnog dijela nc. tr. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. rubera ili idu u nc. a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. cuneocerebellaris i tr. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. uske. olivaris inferior. pod kontrolom malog mozga. vestibularis lateralis. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed. medialis et inferior. Pontocerebellum.1. vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . opseg i preciznost voljnih pokreta. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima. Ovo jedro. i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. koordinacija. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. rubroolivaris koji završava u nc. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake. ventralis anterior et lateralis thalami. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga. globosus i nc. tetivama i zglobnim ĉahurama. koordinaciju i opseg voljnih kretnji. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi. 31. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. ulaze u kontralateralni . FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla.

pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. trigeminusa. posterior nervi vagi). Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona. trigonum vagale. inferior. Formira ga istoimeno jedro. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. recessus pinealis. eminetia medialis. commissura posterior s. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. sulcus limitans. Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. vagusa (nucleus dorsalis s.commissura habenularum. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. . infudibuli i recessus supraopticus. Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje. Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum. Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. locus caeruleus. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). U podruĉju isthmusa rhombencephali. a pontinski pedunculi cerebellares superiores. tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis). straţnji. Ovo izboĉenje formira jedro n. facialis (motorno jedro). Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. Na njoj opisujemo prednji. medialis et lateralis). Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. gornji. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. facialisa porijeklom iz nucleus n. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. Lateralno od njega. apertura aqueductus cerebri. ispod koje leţi motorno jedro n. te desna i lijeva columna fornicis. u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. I u ovom. sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. Straţnji zid grade. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. sulcus medianus. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore). nalazi se plitki. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. 32. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje. donji i dva lateralna zida. graniĉni ţlijeb.

Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia. cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom. a straga tuberculum anterius thalami. a napušta je kroz aqueductus mesencephali s. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare).Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa. Na medijalnoj strani forniksa. .