1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. potom vrh. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior). koji se razlikuju kako po razvoju. adeno i neurohipofize. te tri ploštine. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. a dvije lateralne. tako i po graĊi i funkciji. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. ĉeona kost je pneumatizirana. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. koje maksilarni sinus dijele na tzv. kartilago alaris major. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. celulae etmoidales anteriores i srednje. Druge su u vidu poluodajica. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. srednje i straţnje. na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae. Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. Teţina joj varira od 0. odnosno posjeduje šupljinu. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. celulae etmoidales. Prednje. a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti. potkoţno tkivo i koţa. Na donjoj ploštini nalaze se otvori. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. Na njega se prislanjaju mišićni sloj. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. nares ili aperture nasales eksterne. te prelazi na obraze. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. U unutrašnjosti frontalne kosti. sinus frontalis. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. od kojih je jedna donja. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. 5. On se otvara na donjoj strani kosti. akcesorne sinuse. na apertura sinus frontalis. koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. a straţnje. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis. 4.8 grama. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. pa se i zove sella turcica. Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet. sulkus alaris. septum sinuum frontalium. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. Zauzima ĉetiri petine hipofize.3 do 0.

Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. Portalne krvne ţile hipofize. portalnog krvotoka hipofize. Hipofizu vaskulariziraju aa. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . infundibulum i pars posterior.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. primarni kapilarni splet. grupisani u tri klase: glukoproteinski. arcuatusa. Infundibulum. i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja. carotis internae. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet.infundibularis). luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. Ĉine ga pituciti. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. portae u jetri. a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. su sliĉno v. Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. hypothalamohypophysialis. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana. supraopticus i nc. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. brojni kapilari.

Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. lobulus pulmonis. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. 9. za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. Lobus inferior vidimo samo straga. rebra. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. rebra. 8. i 7. što se ponavlja tri do ĉetiri puta. ispod njega su vene pulmonales. Zbog kosog toka fisure oblikve. nazvane bronhioli respiratori. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. bronh se nalazi najviše gore. što odgovara ulasku velikih vena u njega. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. ĉiji je zid ispunjen alveolama. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. Straga ide od 7. krista terminalis. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. rebra. do procesus spinosusa 9. te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. odnosno alveole. ili 10. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. koji po zidovima imaju male mjehuriće. treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. zbog debljine svojih zidova. Ima oblik konusa. Osim ovih karakteristika. torakalnog pršljena. rebra. cervikalnog do procesus spinosus 3. torakalnog pršljena. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. torakalnog pršljena. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Straga ide od 7. torakalnog pršljena. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. Proteţe se od procesus spinosus 3. 10. Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. 6. torakalnog pršljena. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. Proteţe se od 3. rebra. To su lobus superior. ili 10. do procesus spinosus 9. cervikalnog do procesus spinosusa 3. 7. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. medius et inferior. i 7. ispod njega su arterije pulmonales. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . a izlazni gladak. do granice izmeĊu 6. Lobus medius ide od 4. koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. Osim ovih karakteristika. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum. Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. Kao i kod desnog ventrikula.

Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. pa je nazivamo facijes dijafragmatika. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. Naime. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. koje vodi u desni ventrikul. a sa donje vena kava inferior. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. nazvan margo obtuzus. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. foramina venarum minimarum. koji ide prema vrhu srca. vrh. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis. Od ove tri strane. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. koja ĉini tupi rub. incisura apicis kordis. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior. 11. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. Dijelimo je na pleuru kostalis. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. 12. dolazeći nešto desno od samog vrha.vena kava superior. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. bazu i tri strane. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. tuberkulum intervenozum. . Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis. koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. interkostalnom prostoru. te se zove facijes sternokostalis. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. te sinus koronarius. jer embrio ne diše. valvula vene kave inferior. sulkus interventrikularis posterior. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. desna komora je tanja nego lijeva.

Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. koji se proteţe do dijafragme. pulmonale. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. Postoje prednji. . IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. cervikalnog pršljena. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure. 3. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. Endotel. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. te manje ili više glatkih mišićnih niti. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. mezopneumonijum. te ih obavija sa obje strane. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. koji se nalazi u blizini apeksa srca. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica. što se oznaĉava kao tamponada srca. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda. sternoperikardijakum inferius. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. Osim njega. 2. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. Endokard ima tri sloja: 1. Ona se straga projektuje u nivou 7. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. 13. ĉime se razlikuje od lamine proprije. 14. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. medijalni i lateralni ligament. sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. Razlikujemo lig. a venozne djelimiĉno.

Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. . takoĊe prednji. medijalni i straţnji. Na debelom crijevu. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis. teniju liberu i teniju mezokoliku.5 m. duţina mu je oko 1. plike semilunares. medijalni i straţnji. U tom dijelu leţi na m. sulci transverzi. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. dok mu je izlazni dio gladak. psoas majora. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. Poĉinje u visini kriste iliake. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. 17. kolon descendens i kolon sigmoideum. 6. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. kvadratus lumborum. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. 4. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. Pokriven je sa peritoneumom. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. a završava na analnom otvoru. 18. kolon transverzum. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. U poĉetku silazi niz lateralni rub m. potpom prelazi preko kriste iliake. te analogno njima i tri papilarna mišića. medijalno i natrag i došavši do 3. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. intestinum kolon i intestinum rectum. a završava u nivou 3. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. pa mu je poloţaj stalan 2. Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. 5. kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. 16. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. sakralnog pršljena. sakralnog pršljena prelazi u rektum. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. potom zavija prema dole.15.

Od ovih grana odlaze arterije interlobulares. v. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. 22. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. interlobares. gastrika sinsistra. piloriku. interlobulares. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. interlobulares. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se. kavu inferior. Dug je oko 2 cm. hepatiĉnih vena. lienalis. Sluznica je nabrana. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. koja donosi materije na obradu u jetri. iliopsoasu. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije. porte su: 1. To su duktus hepatikus dekster i sinister. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. 19. Oni ulaze u jetru i daju vv. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. v.Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. Korijenovi v. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara. hepatike proprije. porte ili u v. Došavši na donju stranu jetre. mesenterike superior i v. koje se uljevaju u venu kavu inferior. a kod ţena sa matericom. duktus holedohus. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi. koje ulaze u sabirne vene. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. lienalis. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. Hepatoduodenale. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. fundus vesice velee. a straga leţi na m. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. Duktus holedohus prolazi kroz lig. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. Ide prema gore kroz lig. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice.Straga leţi na sakralnoj kosti. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. Vene centrales ulaze u sabirne vene. U pravcu porte hepatis. . porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister.V. 20. v. lijena i pankreasa. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. centralis. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a. postaju deblji. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. 21. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod. lienalis i v. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. Na pilorusu prima v. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. odnosno u fosi ilijaci sinistri. On ide prema dolje i desno. a njen sistem ĉine v.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. mesenterika superior et inferior. kolum vesice felee. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. Oni se spajaju.

gastroepiploiku sinistru. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. Na svom putu prima vv. gore i lateralno sa a. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. Prima vv. lienalis poĉinje u hilusu slezene. i v.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig.2. v. 4. iliaka eksterna. te v. iliake komunis na a. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. 3. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. lienalis. iliaku internu i eksternu. te vv. Uljeva se u v. i oznaĉeni su kao plike ampulares. ilika interna. dva ruba. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. koliku dektru i mediu. vv. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik. ekstermitas uterina i tubaria. v. te se spaja sa v. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. ide gornjim rubom pankreasa. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. dolazi do oplodnje. ileokoliku. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. Facies lateralis je konveksna. margo liber i mesovarikus i dva kraja. kada nastaje tzv. . nekoliko dijelova: 1. koja je vrlo opasna. abdominalna trudnoća. 24. mezenterikom superior. gastroepiploiku dekstru. latum uteri. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. dakle prije puberteta. Na jajovodu opisujemo. v. površina ovog organa je glatka. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. ostium abdominalis tube uterine. kolike sinistre. Na njemu nalazimo otvor. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. plike tubarije. latum uteri.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. pankreatice i duodenales. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. gastrice breves i v. Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod. Prima vv. mesenterika superior je najveći korijen v. straga sa a. sa kojom ĉini v. sigmoidee i vv. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. v. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu. v. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. 3. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. mesenterika inferior poĉinje kao v. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. obturatoria. ukoliko za to postoje uslovi. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. MeĊutim. pankreatikoduodenales. idući od lateralno prema medijalno. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. porte. intestinales. porte. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. a dolje sa a. 23. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. 2. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. 4. na mjestu koje odgovara djeljenju a. Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica.

Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. Zapoĉinje na ostium uretre internumu. a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. Tunika muskularis. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. 2. Potom ulazi u lig. Pored njih. a straga sa vaginom. s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. 27. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. 25. Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. transverus perinei profundus. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. 3. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. lig. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. gdje ga prati arterija uterina. latum uteri. i vv. To su: 1. lateralno sa m. levator ani. 2. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu.Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. oko 2 cm iza klitorisa. Kroz njega prolaze a. ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. a lijevi preko arterije iliake komunis. lateralno sa m. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. odnosno mokraćnog mjehura. a straga sa vaginom. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. Ureter leţi retroperitonealno. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. 3. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. a kod ţena arterija i vena ovarika. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. gdje zavija prema medijalno i naprijed. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. koje dopiru u mišićni sloj. lig. ovarice. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. MEDULLA OBLONGATA . Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. ide prema dolje i naprijed. Kriţa duktus defeens. Desni teĉe uz venu kavu inferior. psaoas majora. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića. Duga je oko 3 cm. latum uteri. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. Teĉe preko m. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. te ide prema vratu materice. 26. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. U svom donjem dijelu. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. Duţina uretera iznosi oko 30 cm.

koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti. facialis. desetog.Produţena moţdina (medulla oblongata s. Kroz njega. Lateralno od njega. vestibulocochlearis s. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). na granici sa kiĉmenom moţdinom. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. accessorii). medialis et lateralis). sedmi i osmi moţdani ţivac (n. MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s. u medijalnoj liniji. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum. sulcus limitans. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. glossopharyngeus. koju prouzrokuje spinalno jedro n. myelencephalon s. pars vagalis n. a prema mostu bijeliĉaste. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. trigeminus-a. n. koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. vagus et radix cranialis s. n. medijalno i tuberculum cuneatum. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. Na dorzalnoj strani. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. i to: nucleus olivaris principalis. abducens. koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. lateralno. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. posterior nervi vagi). Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je . koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s. nalazi se plitki. glatko izboĉenje (oliva – maslina).bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. 28. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). izlaze korijenovi devetog. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini.Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. hypoglossus). a prema mostu popreĉni. U svom donjem dijelu. n. graniĉni ţlijeb. uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n. vagusa (nucleus dorsalis s. tuberculum trigeminale. Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. statoacusticus). Na ventralnoj strani produţene moţdine. inferior. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). trigonum vagale. Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). sulcus medianus. myelencephalon s. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. i to: tuberculum gracile. intermedius i n. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. n. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores.

hypoglossus). nalazi se plitki. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. Kroz njega. koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). medialis et lateralis). Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). tuberculum trigeminale. granični žlijeb. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb. a prema mostu poprečni. a prema mostu bijeličaste. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n. Na ventralnoj strani produžene moždine. Na dorzalnoj strani. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum. na granici sa kičmenom moždinom. medijalno i tuberculum cuneatum. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine. Lateralno od njega. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa).Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. sulcus medianus. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. inferior. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. lateralno. i to: tuberculum gracile. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni. sulcus limitans. označeno kao trigonum nervi vagi s. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. desetog. posterior nervi vagi). U svom donjem dijelu. koju prouzrokuje spinalno jedro n. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. u medijalnoj liniji. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb. izlaze korijenovi devetog. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. trigonum vagale. a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). . uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). trigeminus-a. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). vagusa (nucleus dorsalis s. koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae.

komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. i to: prednji (columna anterior). abducens. a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih.columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis. sedma zauzima središnju zonu. po novoj terminologiji. GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase. vagus et radix cranialis s. accessorii). i to: nucleus olivaris principalis. spinothalamicusa. dendriti i glija ćelije. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). caput. sedmi i osmi moždani živac (n. Rostralno od drugog vratnog segmenta. facialis. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). n. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. Sivu masu formiraju tijela neurona. Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. statoacusticus). Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. Središnjoj sivoj zoni odgovara. n. na kojem razlikujemo prednje. tako i sagitalnim. Neposredno ispred ove. leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. glossopharyngeus. osma i deveta pripadaju prednjem rogu.kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. intermedius i n. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. vestibulocochlearis s. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. glatko izbočenje (oliva – maslina). straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. pars vagalis n. koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. nucleus proprius. U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). n. Na njima razlikujemo apex. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. Na njemu se nalazi. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. graĊena od sive i bijele mase. cervix i basis. Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. . Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. n. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive.

Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. mišiće zdjelice i natkoljenice. meĊurebarne i trbušne mišiće. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Nc. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. n. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. . Svako jedro n. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). n. vestibulospinalis medialis et lateralis. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine. tr. To su : prednji (funiculus anterior). Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. Pored ovih. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. nucleus posterolateralis. lateralis et posterior. accessorii i nc. corticospinalis anterior. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). tr.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. tr. phrenici. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih. U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. leĊne. a u lumbosakralnom.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. motornih (tr. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. spinocerebellaris posterior. komisuralni i projekcioni putevi. tectospinalis. Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. Projekcioni putevi. U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s.

Medijalnu grupu jedara ĉine . Kroz posterolateralni dio idu: tr. spinocerebellaris anterior. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. Neposredno ispred ove. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). te senzitivni tr. spinoreticularis. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. fibrae olivospinales) i jedan aferentni. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. tr. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. tr. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. leţi lamina II (substantia gelatinosa). ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. spinoolivaris. sedma zauzima središnju zonu. spinothalamicus lateralis. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. spinocerebellaris posterior. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. bulboreticulospinalis. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). Rostralno od drugog vratnog segmenta. tr. spinothalamicusa. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. rubrospinalis. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. tr. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. tr. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s.pontoreticulospinalis. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. senzitivni put (tr. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. spinotectalis i tr. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. spinothalamicus anterior). fibrae reticulospinales. corticospinalis lateralis. Lamina VIII zauzima medijalni. spinocerebellaris posterior. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. a lamina IX lateralni dio prednjeg roga.nucleus proprius. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive.

Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. manji je podijeljen na dva dijela. Senzibilnu inervaciju daje n. a medijalnu a. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. aurikulare transversum aurikulare oblikvum. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani. phrenici. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. Poĉinje na porus akustikus eksternusu. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. Aurikularis posterior. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). aurikularis magnus (za medijalnu stranu). a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. Svako jedro n. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . nucleus posterolateralis. 29. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. a druga. temporalis superficialis.dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. n. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. Od prethodno pomenutih incisura. To su lig. n. inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. prva. accessorii i nc. UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. lig. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. leĊne. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. Pored ovih. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. Nc. meĊurebarne i trbušne mišiće. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. helicis i incisure terminalis. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Ova dva dijela. Osim ovih tzv. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. tragohelicinum. antitragohelicinum. mišiće zdjelice i natkoljenice. Veći dio pripada aurikuli. Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. facialis. a u lumbosakralnom. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice.

Sastoji se od dva dijela. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. . U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior. Tensor timpani i m. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. gore sa bazom lubanje. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. te rublimbus membrane timpani. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. tj. a prema dolje sa glandulom parotis. horda timpani. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. srednji i medijalni. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Stapedius. 2. pa onda okreće prema natrag. To je pupak ili umbo membrane timpani. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. Ĉine ga tuba auditiva. m. plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. straga sa mastoidnim ćelijama. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. plika horde timpani. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. Ova plika se dijeli na dva dijela.naprijed. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. anulus fibrokartilagineus. kavitas timpani i antrum mastoideum. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. grana n. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. a nazvan je pars tenza membrane timpani. Medijalno. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. Što se tiĉe odnosa. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. Medijalno. facialisa.

Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. fiksator bazeos stapedis. te spada u artikulacio kotilika. pterigoideus medialisa od n. facialisa. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. stapedius. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani. a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior. stapedius. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. timpanomaleolare anterius i posterius. 2. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. ide gore. incus-nakovanj i stapes-uzengija. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa. . Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Inkus ima dva ligamenta. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive. Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig. Lig. Maleus povezuju tri ligamenta. mandibularisa. tensoris timpani. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. Inervira ga n. M. tensor tympani i m. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. 1. grana n. grana n. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina. i to: 1. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. natrag i lateralno. Lig. To su lig. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa.Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius.M. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Inervira ga n. Dug je svega 8 milimetara. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis.3. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština.

te ide prema dolje i naprijed. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. Isto se odnosi i na antrum mastoideum. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci. kao njegov sastavni dio. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus.2. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. 3. potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. Meatus acusticus internus . potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. Za laminu membranaceu veţe se m. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. 4. pars kartilaginea je drugi dio. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. Naime modiolus je pun kanalića. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Ĉine ga tri dijela. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. tensor timpani. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. 5.

Na gornjem zidu su 4 otvora. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. kohlearisa. facialis i kroz njega prolaze n. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. fundus meatus akustici interni. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. facialis i n. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. n. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Zato se ovo polje zove area kohlee. Smješteni su iza vestibuluma. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. i vv. a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. Prednje gornje se zove area n. vestibulokohlearis te a. intermedius. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. nalazi se druga udubina. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. n. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n. utrikuloampularisa. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. sakularisa. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. labirinti. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. dva sprijeda i dva straga. posterior i lateralis. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. Blizu tog otvora. sakularisa. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. utrikuloampularisa. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. . a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n. piramis vestibuli. facialis. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa. Na njemu nalazimo tri udubine. intermedius. Na njemu opisujemo šest zidova. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. ampularis posterior. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni. ampularis posterior.

najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. 30. Mali mozak se.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. labirinti koja je grana a. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. spirale kohlee.  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. Longitudinalno posmatran. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela. zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. Transverzalno posmatran. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus. . utrikulus i semicirkularni duktusi. pa se još naziva i archicerebellum. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. basilaris. tako što reguliše i gradira mišićni tonus. Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig. Osim toga. medii et inferiores). Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa. On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije. jugularis internu.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama. Uz gore pobrojano. Ova arterija prati n. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. te obskrbljuje akustiĉki organ.

Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. Siva masa obuhvata površni sloj. lobulus ansiformis. lobulus centralis i culmen (na vermisu). Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga. formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. pa se još naziva i paleocerebellum. Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga. pontis). Naime. tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima. corpus cerebelli. kaudalno od fastigiuma. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc.  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae. On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s.pyramis i najveći dio uvulae. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). Ostali. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i . smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa). 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona. te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova. naroĉito pokreta šake. zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum).  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). lobulus gracilis. pa se još naziva ineocerebellum. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior.

a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. košarastih i Golgi II ćelija. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. vestibulocerebelarnih. bez obzira odakle dolaze. koja se obilato granaju. Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. te sa dendritima zvjezdastih. najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). koji predstavljaju tzv. Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja.raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). kao i lateralnog vestibularnog jedra. debela je oko 1 mm. Aferentna vlakna cerebellum-a. Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). osbito sa Golgi II neuronima. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. kao i na Purkinje-ove ćelije. Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa. Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. jesu dvojakog tipa. srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. zavisno od izvora iz kojeg potiĉu. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija. paralelna vlakna. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. napušta koru. po ĉemu je dobila ime. . dendrite Golgi II neurona. KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). Ova vlakna. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke.

i uz to sa dendritima Golgi II. naroĉito u dorzalnom dijelu. Leţi uz samu medijalnu liniju. nc. spinocerebellaris posterior. rubrospinalis). a leţi uz sam hilum nuclei dentati. ventralis anterior et lateralis thalami. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. dentatus. nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. i to: nc fastigii. fibrae cuneocerebellares. Nucleus dentatus s. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. nc. nucleus caeruleus i nuclei raphes. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. globosus. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. vestibularis lateralis et inferior. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. ka srednjem mozgu. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. Sliĉno tome. te iz nuclei pontis. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. naroĉito vermis-a. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija. tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. Nucleus emboliformis s. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. ka mostu.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. nucleus principalis nervi trigemini. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. i to: tr. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. moduliraju. Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. Nakon ekscitacije. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. aksoni Purkinje-ovih neurona. uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. nucleus olivaris principalis. Nucleus globosus s. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). Nucleus fastigii s. JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. tr. Preko paralelnih vlakana. jedrima okularnih ţivaca. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. emboliformis i nc. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. reticulocerebellaris. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . cerebellothalamicus koji završava na nc. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. olivocerebellaris i tr.

Tr. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. ventralis anterior. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. te u nc. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi.strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. rubrospinalis. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. vestibularis . prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova. vestibulocerebellaris-a. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. Neka vlakna iz nc. Vlakna koja polaze iz nc. paleo i neocerebellum. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. dentatusa odlazi u talamus (tr. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. Tr. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. Funkcionalna podijela na vestibulo. dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc. Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. vestibularis lateralis. ide prema naprijed i gore. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona. U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi. vestibularis inferior i medialis. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. ventralis lateralis i ncc. fastigii kao i na nc. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. a sekundarna iz nc. intralaminares. rubroolivaris. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. rubera iz kojeg polazi tr. dentatusa ide kaudalno kao tzv. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. Od aferentnih. Veći dio vlakana iz nc. Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. a naroĉito u nc. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. cerebellospinalisa (eferentni put). sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. Ona polaze iz nc. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. nc. ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. spinocerebellaris posterior.

U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. pod kontrolom malog mozga. ĉime se reguliše redoslijed.1. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine.superior. vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje.area 4 i 6. IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. pontis. olivaris inferior. tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . ukrštaju se. ulaze u kontralateralni . koordinaciju i opseg voljnih kretnji. a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. Pontocerebellum. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga. reticulocerebellaris. cuneocerebellaris i tr. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla. uske. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. rubroolivaris koji završava u nc. medialis et inferior. rubera ili idu u nc. ventralis anterior et lateralis thalami.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. spinocerebellaris anterior et posterior. opseg i preciznost voljnih pokreta. rubera polazi tr. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne. emboliformis. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. globosus i nc. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela. Iz parvocelularnog dijela nc. tetivama i zglobnim ĉahurama. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc. te završavaju u korteksu neocerebelluma. vestibularis lateralis. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. kao i njihovu preciznost. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). 31. dentatus. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). vestibularis lateralis. indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. Ovo jedro. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima. koordinacija. tr.

epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. medialis et lateralis). 32. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). ispod koje leţi motorno jedro n. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. trigonum vagale. infudibuli i recessus supraopticus. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis).commissura habenularum. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. sulcus medianus. nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje.pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. Ovo izboĉenje formira jedro n. recessus pinealis. facialisa porijeklom iz nucleus n. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. apertura aqueductus cerebri.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. donji i dva lateralna zida. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. inferior. Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. a pontinski pedunculi cerebellares superiores. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). . Straţnji zid grade. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. gornji. facialis (motorno jedro). u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. sulcus limitans. vagusa (nucleus dorsalis s. commissura posterior s. glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona. I u ovom. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. Lateralno od njega. Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje. Na njoj opisujemo prednji. eminetia medialis. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. graniĉni ţlijeb. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior. straţnji. locus caeruleus. sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme. trigeminusa. tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. U podruĉju isthmusa rhombencephali. kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. posterior nervi vagi). Formira ga istoimeno jedro. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore). Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum. te desna i lijeva columna fornicis. Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). nalazi se plitki. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb.

Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia. a straga tuberculum anterius thalami. .Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). Na medijalnoj strani forniksa. iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa. Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis. pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom. a napušta je kroz aqueductus mesencephali s. cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare). koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful