1.

GLANDULA THYROIDEA
Glandula tireoidea je endokrina ţlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika. IzgraĊena je od dva reţnja desnog i lijevog, lobus dekster et sinister. Ove reţnjeve povezuje istmus glandule tireoidee koji se nalazi u visini od 2-4. trahealne hrskavice. Nekada od istmusa polazi uski krak ţljezdanog tkiva koji dopire do hioidne kosti. To je lobus piramidalis koji predstavlja ostatak duktus tireoglosusa iz embrionalnog doba. O njemu treba voditi raĉuna kod izvoĊenja gornje traheotomije. Straţnji dijelovi medijalne površine reţnjeva tireoidne ţlijezde dolaze u odnos sa jednjakom i n. laringeus rekurensom koji teĉe u brazdi izmeĊu jednjaka i dušnika. Lateralno reţnjevi su u odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata kojeg ĉine a. karotis komunis-medijalno, v. jugularis internalateralno i n. vagus-u sredini i straga. Glandula tireoidea je povezana sa trahejom pomoću nekoliko fibroznih snopova koji su oznaĉeni kao ligamenta suspenzoria glandule tireoidee. Osim toga dijelovi m. sternotireideusa koji se spuštaju sa jeziĉne kosti i fiksiraju na kapsulu ove ţlijezde ĉine tzv. m. levator glandule tireoidee. Osim prethodno opisanog kompaktnog dijela ţlijezde, ĉesto nalazimo tzv. akcesorne tireoidne ţlijezde. Razlikujemo: 1. 2. 3. 4. 5. glandule tireoidee akcesorije suprahioidee koje leţe iznad jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije infrahioidee koje leţe ispod jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije prehioidee koje leţe ispred jeziĉne kosti, glandule tireoidee akcesorije posteriores koje leţe izmeĊu traheje i ezofagusa i glandule tireoidee akcesorije inferiores koje se nalaze u toraksu, a smještene su ispred traheje. Tireoidna ţlijezda je dobro vaskularizirana. Arterijsku krv joj dovode dvije aa. tireoidee superiores, grane a. karotis eksterne, te dvije aa. tireoidee inferiores koje se odvajaju od trunkus tireocervikalisa, koji pripada a. subklaviji. Nekada imamo i petu tireoidnu arteriju. To je arterija tireoidea ima koja se odvaja od a. karotis komunis ili od trunkus brahiocefalikusa. Sa gornjih dijelova ţlijezde vensku krv odvode vv. tireoidee superiores koje se uljevaju u v. jugularis internu. Sa lateralnih strana idu vv. tireoidee medije koje se takoĊe uljevaju u v. jugularis internu. U donjim dijelovima ţlijezde formira se pleksus tireoideus impar iz kojeg odlazi v. tireoidea ima koja se uljeva u v. brahiocefaliku sinistru. Tireoidna ţlijezda luĉi tiroksin i trijod tironin. To su hormoni koji imaju veoma vaţnu ulogu u normalnom odvijanju metabolizma i regulaciji brojnih funkcija u organizmu (sazrijevanje nervnog sistema, rad srca itd).

2. TRACHEA
Traheja ili dušnik je dio respiratorne cijevi koji se proteţe od donjeg ruba prstenaste hrskavice do mjesta gdje poĉinju bronhi. Proteţe se od 6. cervikalnog do 4. torakalnog pršljena. Mjesto gdje se dijeli na bronhe zove se bifurkacijo traheje I nalazi se u projekciji 4. torakalnog, odnosno procesus spinosusa 3. torakalnog pršljena. Na traheji opisujemo cervikalni I torakalni dio. Cervikalni dio leţi u medijalnoj liniji, dok je torakalni pomaknut malo u desnu stranu. Na njenoj vanjskoj površini imamo jedno udubljenje koga ĉini glandula tireoidea. To je impresio tireoidea. Osim njega, malo poviše bifurkacije imamo otisak od arkusa aorte koji se zove impresio aortika. Što se tiĉe odnosa, sprijeda na cervikalni dio priljeţe istmus glandule tireoidee, potom jeprednji zid u odnosu sa pleksus tireoideus impar I venom tireoideom imom, te sa timusom. Straga je u odnosu sa ezofagusom. Lateralne strane pokrivaju reţnjevi štitne ţlijezde, a prema dolje lateralne strane su odnosu sa ţilno-nervnim snopom vrata koga ĉine arterija karotis komunis-medijalno, vena jugularis interna-lateralno i nervus vagus-u sredini i straga. U uglu izmeĊu traheje i ezofagusa teku nervi laringei rekurentes. Torakalni dio je smješten u gornjem medijatinumu.

Sprijeda ga kriţa vena brahijocefalika sinistra, a ispod toga trunkus brahijocefalikus, arterija karotis komunis sinistra i arkus aorte. Straga leţi nja jednjaku. Lijeva strana torakalnog dijela je u odnosu sa pleurom medijastinalis, nervus laringeus rekurensom i arkusom aorte. Desna strana torakalnog dijela je takoĊe u odnosu sa pleurom medijastinalis, sa venom kavom superior i venom azigos. U graĊi traheje imamo: 1. tunika fibroelastika koja se proteţe korz cijelu traheju. U nju su uloţene hrskavice traheje, a dio ove tunike fibroelastike koji spaja dvije hrskavice zove se lig. anulare. 2. kartilagines traheales, odnosno hrskavice traheje imaju oblik nepotpunih prstenova koji su otvoreni prema natrag. Imai ih 16-20. Zadnja hrskavica posjeduje izdanak koji ide prema dolje i podupire tzv. trahealni greben. Ovaj greben dijeli struju zraka i rasporeĊuje je u odgovarajući bronh. 3. tunika muskularis nalazi se na straţnjem zidu koji se oznaĉava kao parijes membranaceus. 4. tunika mukoza-sluznica je blijedocrvena i u lamini propriji posjeduje mnogobrojne ţlijezde nazvane glandule traheales.

3. SINUS PARANASALES Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis. Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produţetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što moţe uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom podruĉju. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se moţe pristupit na hipofizu, što se oznaĉava kao transfenoidalni pristup. Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obloţena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i straţnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i straţnji zatvoreni sluznicom nosne duplje oznaĉenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji uĉestvuju u suţavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjeseĉast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i ĉetiri produţetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktiĉnog aspekta najznaĉajniji recessus alveolaris koji se pruţa iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena oĉnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a ĉesto svojim vrhovima strše u nju. Najbliţe odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, ĉime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu

na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima. Osnovu vanjskog nosa ĉine koštani i hrskaviĉni skelet. On se otvara na donjoj strani kosti. Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje meĊusobno ograniĉavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice. a straţnje. U unutrašnjosti frontalne kosti. Teţina joj varira od 0. Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela. a izmeĊu desnog i lijevog sinus cavernosusa. Zauzima ĉetiri petine hipofize. Mjesto gdje nos prelazi u ĉelo oznaĉava se kao radiks nasi. Obiĉno je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetriĉni) pregradom. potom vrh. apeks nasi koji je slobodan i okrenut prema dolje i naprijed. na apertura sinus frontalis. a u sluĉajevima maksimalne razvijenosti ĉeoni sinus se pruţa prema gore sve do tjemene kosti.sinusa prillikom ekstrakcija (vaĊenja zuba). Odajice su obloţene sluznicom nosne duplje i sve skupa ĉine sinus etmodalis. Dio lateralne ploštine koji se nalazi ispred i ispod ove brazde naziva se krilo nosa ili ala nasi. nares ili aperture nasales eksterne. Neke od ovih odajica pripadaju iskljuĉivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. sulkus alaris. NASUS EXTERNUS Vanjski nos ima oblik trostrane piramide. Lateralne ploštine u donjoj polovini pokazuju jednu brazdu. Koštanu osnovu vanjskog nosa ĉine procesus frontalis maksile i osa nasalia. srednje i straţnje.3 do 0. pa se i zove sella turcica. sinus frontalis. glandula pituitaria) je mala endokrina ţlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. koje maksilarni sinus dijele na tzv. cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior. S obzirom na svoj poloţaj celulae etmoidales se dijele na prednje. potkoţno tkivo i koţa. Prednje. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla. adeno i neurohipofize. Sastoji se od tri dijela: prednji (pars anterior). Na donjoj ploštini nalaze se otvori. ĉiji je konkavitet okrenut prema gore i natrag. a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. celulae etmoidales anteriores i srednje. Gornja strana trupa klinaste kosti izmeĊu tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo. HYPOPHYSIS CEREBRI Hipofiza (hypophysis s. Hrskaviĉnu osnovu predstavljaju kartilago nasi lateralis. kartilago alaris major. ĉeona kost je pneumatizirana. a dvije lateralne. 4. Na njemu opisujemo basis nasi koja leţi na licu. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti. a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu. Od radiksa do apeksa proteţe se dorzum nasi. tako i po graĊi i funkciji. Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica. a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. Na njega se prislanjaju mišićni sloj. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³. Kroz šupljinu maksilarnog sinusa ĉesto se pruţaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade. septum sinuum frontalium. te prelazi na obraze. celulae etmoidales. koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Druge su u vidu poluodajica. kartilagines alares minores i kartilagines alares akcesorije. Ove pregrade imaju veliki znaĉaj pri operacijama maksilarnog sinusa. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma. Moţe postojati više pregrada koje ĉeoni sinus dijele na više odjeljaka. te tri ploštine. 5. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optiĉka hijazma. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moţdane opna zvanom diaphragma sellae.8 grama. srednji (pars intermedia) i straţnji dio (pars . koji su odjeljeni sa pars mobilis septi nasi. te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius. koji se razlikuju kako po razvoju. akcesorne sinuse. odnosno posjeduje šupljinu. od kojih je jedna donja.

Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergiĉnim i dopaminergiĉnim aksonima iz hipotalamusa. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize ĉini peteljku ĉitave hipofize. potom završeci aksona peptidergiĉkih neurona iz jedara hipotalamusa na ĉijim se krajevima luĉe releasing i inhibiting hormoni. Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja najveći i najvaţniji dio adenohipofize. grupisani u tri klase: glukoproteinski. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne ţlijezde koje pod njegovim uticajem izluĉuju hormon tiroksin. su sliĉno v. U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). primarni kapilarni splet. dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH. Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptiĉkog jedra hipotalamusa. a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. te aksonski završeci koji uglavnom potiĉu iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. portalnog krvotoka hipofize. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. Hipofizu vaskulariziraju aa. a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. Pars intermedia se nalazi na granici izmeĊu adeno i neurohipofize. umetnute izmeĊu dva kapilarna spleta. te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. supraopticus i nc. te završeci dopaminergiĉkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske graĊe. neurovaskularne mreţe preko koje hipotalamus djeluje na izluĉivanje hormona . Prolaktin potiĉe razvoj mljeĉne ţlijezde i laktaciju. Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma.Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju. Na aksonskim terminalima oslobaĊaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin. carotis internae. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moţdane komore. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreţe. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod ĉovjeka nije poznata. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana.infundibularis). Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. Neurohipofiza je dio pituitarne ţlijezde koji se razvija iz diencefalona. Ĉine ga pituciti. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka uĉinka: podstiĉe otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme poroĊaja. mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni.Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubreţne ţlijezde. Infundibulum. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon roĊenja. portae u jetri. hypothalamohypophysialis. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. arcuatusa. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog segmenta a. Portalne krvne ţile hipofize. brojni kapilari. luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiĉe rast folikula u ovarijumu. infundibulum i pars posterior.

PULMO SINISTER Lijevo pluće ima dva reţnja: lobus superior et lobus inferior. 7. Lobus medius i inferior odjeljuje fisura oblikva koja ima gotova identiĉan tok kao i ona sa desne strane. PULMO DEXTER Desno pluiće ima tri reţnja. rebra. PLUĆNI ACINUS Dio pluća koji u sebi sadrţi elemente nastale diobom terminalnog bronhiola naziva se plućni acinus. On ima oblik piramide kojoj je baza okrenuta prema površini pluća. tako je i kod lijevog ulazni dio hrapav. i 7. To su ostium venozum sinistrum koji je zatvoren sa valva bikuspidalis ili mitralis i ostium arteriozum sinistrum ili ostium aorte koji je zatvoren sa valva aorte. 6. lobulus pulmonis. 8. Ima oblik konusa.adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). koja ide od naprijed i lijevo prema natrag i desno i odgovara sulkusu terminalisu na vanjskoj strani. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do granice izmeĊu 6. Sa gornje strane u desni atrij ulazi . Konaĉni produkti tog djeljenja su cjevĉice nazvane duktuli alveolares. ispod njega su vene pulmonales. do procesus spinosusa 9. Proteţe se od procesus spinosus 3. ĉiji je zid ispunjen alveolama. Granicu izmeĊu aurikule dekstre i atrija ĉini greben. tako da se aorta i trunkus pulmonalis kriţaju. Osim ovih karakteristika. Straga ide od 7. Svaki duktus alveolaris zvršava dijeleći se na 2 slijepa kraja. rebra. a u podruĉju vrha ulazi terminalni bronhiolus. VENTRICULUS SINISTER Lijeva komora ima dosta deblje zidove od desne jer pokreće veliki ili somatski krvotok. Lobus inferior nalazimo samo sa straţnje strane. Osim ovih karakteristika. Lobus superior i medius odjeljuje fisura horizontalis koja ide tokom 4. te završi na spoju koštanog i hrskaviĉnog dijela 6. ATRIUM DEXTRUM Desni atrij je izduţen u smjeru od gore prema dole. cervikalnog do procesus spinosus 3. Svaki bronhiolus respiratorius dijeli se dalje na dvije ili tri grane. što se ponavlja tri do ĉetiri puta. torakalnog pršljena.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. treba pomenuti da u hilusu lijevog pluća bronh se nalazi u sredini i straga. treba pomenuti da u hilusu desnog pluća. Prednji dio desnog atrija ĉini aurikula dekstra u koj se nalaze mnogobrojni mišićni snopovi nazvani trabekule karnee. što odgovara ulasku velikih vena u njega. a izlazni gladak. torakalnog pršljena. Ovaj reţanj ne vidimo sa straţnje strane. nazvane bronhioli respiratori. 9. Na bazi lijevog ventrikula nalazimo dva otvora. rebra. rebra. Desna aurikual je u embrionalno doba bila pravi atrij. ili 10. Zbog kosog toka fisure oblikve. medius et inferior. Kao i kod desnog ventrikula. do granice izmeĊu 6. torakalnog pršljena. Ovi plućni reţnjići su odjeljeni debljim vezivnim pregradama koje ĉine interlobularna septa. 10-20 acinusa ĉini plućni reţnjić. za razliku od desnog koji je spljošten jer se akomodira prema lijevom ventrikulu. Straga ide od 7. cervikalnog do procesus spinosusa 3. 10. ispod njega su arterije pulmonales. Acinusi su meĊusobno odjeljeni sa vezivom koje ĉini interacinozna septa. potom ide koso od natrag i gore prema naprijed i dolje. rebra. odnosno alveole. zbog debljine svojih zidova. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus. a iznad i ispred bronha su arterije pulmonales. bronh se nalazi najviše gore. Naime terminalni bronhiolus se dijeli prvo na dvije grane. Lobus superior se sprijeda proteţe 3-4 cm iznad klavikule do 4. koji po zidovima imaju male mjehuriće. do procesus spinosus 9. Ova dva reţnja su odvojena pomoću fisure oblikve. torakalnog pršljena. krista terminalis. sprijeda ćemo vidjeti samo lobus superior. dok je sadašnji atrij tada bio samo proširenje šupljih vena oznaĉeno kao sinus venarum kavarum. a straga mali dio lobus superiora i lobus inferior. Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu. i 7. torakalnog pršljena. Lobus medius ide od 4. ili 10. Dakle svi ovi pobrojani elementi ĉine plućni acinus. To su lobus superior. Proteţe se od 3. Lobus inferior vidimo samo straga. dok se ispod arterija nalaze vene pulmonales. Izlazni dio lijevog ventrikula je postavljen straga i upravljen prema desno. Fisura oblikva zapoĉinje straga u visini procesus spinosusa 3.

tuberkulum intervenozum. koje vodi u desni ventrikul. . koji sprijeĉava sudar krvnih struja iz ove dvije vene. Na granici izmeĊu ovih krvnih ţila i aurikule dekstre nalazi se sulkus terminalis atrii dekstri. incisura apicis kordis. te sinus koronarius. Na atrijalnom dijelu srca razlikujemo desni i lijevi atrij. Lijevo od ove incisure je dio srca koji pripada lijevom ventrikulu i koji se palpira u 5. bazu i tri strane. IzmeĊu ulaza ovih vena nalazi se izboĉenje. Fosa ovalis je omeĊena sa limbus fose ovalis. PLEURA PARIETALIS Pleura parijetalis oblaţe unutrašnju površinu šupljine u kojoj se nalaze pluća. koji takoĊe dolazi nešto desno od vrha ili apeksa srca. Dijelimo je na pleuru kostalis. Ušće vene kave inferiorm ima svoju valvulu. Oznaĉavamo ga margo dekster ili akutus. Margo akutus i obtuzus su uslovljeni graĊom komora. interkostalnom prostoru. pa je nazivamo facijes dijafragmatika. IzmeĊu ušća vene kave inferior i desnog atrijiventrikularnog ušća nalaze se otvori malih srĉanih vena. Atriji su meĊusobno odjeljeni sa vanjske strane jednom brazdom nazvanom sulkus interatrijalis. Od ove tri strane. Na lijevoj strani nema izrazitog ruba. U lijevi atrij ulazi 4-5 pulmonalnih vena. 11. Još više prema dolje nalazimo desno atrijoventrikularno ušće. Od valvule vene kave inferior prema prednjeg kraju lijevog zida proteţe se nabor endokarda koga ĉini jedan fibrozni snop nazvan tendo Todari. koja je ostatak ovalnog otovra iz embrionalnog doba. pleuru medijastinalis i pleuru dijafragmatiku. nego se kao rub uzima ĉitava facijes pulmonalis. Druga je okrenuta prema natrag i dole i leţi na dijafragmi. foramina venarum minimarum. Treća strana je u kontaktu sa lijevim plućem. U desni atrij ulaze vena kava superior i inferior.vena kava superior. koji ide prema vrhu srca. Na prednjoj strani ventrikularnog dijela srca. Na ventrikularnom dijelu sprijeda se nalazi sulkus interventrikularis anterior. Baza srca sa svom krvnim ţilama na njoj ĉini srĉanu krunu ili koronu kordis. Sa desne strane nalazi se aurikula dekstra koja je u embrionalno doba predstavlja pravi atrij. koja ĉini tupi rub. jer embrio ne diše. Naime krv u tom periodu ne ide u desni ventrikul. Inaĉe foramen ovale koji postoji u embrionalno doba povezuje desni i lijevi atrij. On je vaţan za odreĊivanje poloţaja Ašof-Tavarinog ĉvora. Isto tako sa lijeve strane vidimo aurikulu sinistru. te se kod kontrakcije srca moţe jaĉe pregnuti. dolazeći nešto desno od samog vrha. vrh. 1 cm medijalno od mamilarne linije kao srĉani udarac ili iktus kordis. ĉime pravi oštri rub ili margo akutus. Na straţnjoj strani nalazi se druga brazda. valvula vene kave inferior. Lijevi zid desnog atrija ĉini septum interatrijale koji ga odvaja od lijevog atrija. jedna je prislonjena uz prednji zid toraksa. desna komora je tanja nego lijeva. Srca je izvana jednom popreĉnom brazdom zvanom sulkus koronarius podjeljeno na dva dijela: ventrikularni (komorni) i atrijalni (pretkomorni) dio. te je oznaĉena kao facijes pulmonalis. 12. sulkus interventrikularis posterior. nazvan margo obtuzus. Naime. te se zove facijes sternokostalis. MORFOLOGIJA SRCA Srce ima oblik konusa. Ispod nje nalazi se ušće sinus koronariusa sa svojom valvulom. a sa donje vena kava inferior. Rub izmeĊu facijes dijafragmatike i sternokostalis je dobro iraţen. Obje aurikule obuhvataju velike arterijske krvne ţile. Na njemu sa nalazimo jedno udubljenje nazvano fosa ovalis. Ove dvije brazde se sastaju i ĉine usjek. odnosno jedne trostrane piramide na kojoj opisujemo. desno od sulkus interventrikularis anteriora nalazi se konus arteriozus ili infundibulum od kojeg odlazi trunkus pulmonalis.

Endotel. dok se u patološkim sluĉajevima u njoj moţe naći i do do 2 litra teĉnosti. te manje ili više glatkih mišićnih niti. Endokard ima tri sloja: 1. mezopneumonijum. . Razlikujemo lig. Kupulu pleure ispunjava plućni vrh. Parijetalni list oblaţe unutrašnju stranu fibroznog perikarda. Ona ĉini lateralne zidove medijatinuma. sternoperikardijakum inferius. Lamina proprije je sloj vezivnog tkiva. debljine 20-50 mikrona koja pokriva unutrašnju stranu srĉanog zida. medijalni i lateralni ligament. cervikalnog pršljena. U njemu nalazimo krvne ţile i nerve. u fiksaciji fibroznog perikarda uĉestvuju i odreĊeni ligamenti. Osim njega. Pleura medijastinalis je razapeta izmeĊu prednjeg zida toraksa i kiĉme. 14. Visceralni list oblaţe arterijske krvn ţile potpuno. Dijeli se na subendotelijalni sloj vezivnog tkiva. Ligamenta vertebroperikardijaka povezuju perikard sa kiĉmenim stubom. odnosno lateralne dijelove dijafragme koji nisu pokriveni perikardom. perikard fiksiraju i perikardijakofreniĉni i vertebroperikardijaĉni ligamenti. Fibrozni perikard je fiksiran za zidove grudnog koša slojem vezivnog tkiva koji potiĉe od fascije endotoracike. koji se nalazi u blizini apeksa srca. Stratum subendokardijale je takoĊe vezivni sloj koji povezuje endokard sa miokardom. koji se proteţe do dijafragme. sternoperikardijakum superius (izmeĊu straţnje strane manubrijuma sterni i perikarda) i lig. Baza mu leţi na dijafragmi u podruĉju prednjeg lista centrum tendineuma. a ona ima veoma vaţan odnos sa arterijom subklavijom. a venozne djelimiĉno. ENDOCARDIUM Endokard je glatka membrana. meĊurebarnih prostora i jednog dijela sternuma. ĉime se razlikuje od lamine proprije. Pored sternoperikardijaĉnih ligamenata. pulmonale. 3. Ima oblik konusa sa bazom prema dolje i vrhom prema gore. On u svom gornjem dijelu meĊu svojim listovima sadrţi plućni korijen. Postoje prednji. Serozni perikard ima dva parijetalni i visceralni list. 13. 2. U podruĉju plućnog korijena duplikatura pleure medijastinalis formira tzv. Pleura dijafragmatika pokriva kupulu dijafragme. PERICARDIUM Perikard je vreća koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila. Kod perikarda razlikujemo dva lista: fibrozni-perikardium fibrozum i serozni-perikardium serozum. Ona se straga projektuje u nivou 7. Na venoznim i arterijskim ušćima endokard se previje na kuspise i semilunarne valvule. Veća koliĉina teĉnosti u kavitas perikardijaka ometa normalan rad srca. IzmeĊu visceralnog i parijetalnog lista seroznog perikarda nalazi se šupljina oznaĉena kao kavitas perikardiaka. Fibrozni perikard je vreća izgraĊena od gustog vezivnog tkiva. potom stratum intermedium sa tankim elastiĉnim nitima i vanjski sloj sa debelim elastiĉnim nitima. te ĉini tuniku externu kordis ili epikard. kojeg ĉini jedan sloj ploĉastih stanica. te ih obavija sa obje strane. Sa njima je povezuje fascija endotoracika. Onaj dio pleure parijetalis koji se izdiţe iznad prvog rebra zove se kupula pleure.Pleura kostalis oblaţe unutrašnju površinu rebara. Ova šupljina u normalnim okolnostima sadrţi malo serozne tekućine. što se oznaĉava kao tamponada srca. Visceralni list oblaţe srce i poĉetne dijelove velikih krvnih sudova. dok ispod plućnog korijena listovi pleure medijastinalis priljeţu jedan uz drugog i formiraju lig. Taj sloj je oznaĉen kao epiperikardijalno vezivno tkivo. Ligamenta perikardijakofrenika su razapeta izmeĊu dijafragme i perikarda.

kojima u unutrašnjosti odgovaraju nabori. a završava u nivou 3. 6. promjer mu je veći od tankog crijeva 3. medijalno i natrag i došavši do 3. Pokriven je sa peritoneumom. ali nema svog mezokolona jer je prirastao za straţnji trbušni zid. pa mu je poloţaj stalan 2. To je trabekula septomarginalis kroz koju prolazi krus dekstrum Hisovog snopića sprovodne muskulature srca. U poĉetku silazi niz lateralni rub m. sakralnog pršljena. 18. Ova trabekula je u vezi sa cristom supraventrikularis sa kojom omeĊuje okrugli otvor korz koji prolazi krv na putu od ulaznog do izlaznog dijela desnog ventrikula. Na cekumu kolonu imamo teniju omentalis. 5. Odmah ispod ove kriste nalazi se jedan jaki mesnati greben koji polazi od septuma i ide prema uglu kojeg ĉine prednji i straţnji zid desnog ventrikula. COLON Debelo crijevo je dio digestivnog trakta koji zapoĉinje slijepo ispod mjesta gdje ileum ulazi u kolon. izmeĊu tenija nalazimo popreĉna izboĉenja nazvana haustre koli. To su ostium venszum dekstrum koji je zatvoren sa valva trikuspidalis. intestinum kolon i intestinum rectum.Kolon je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do rektuma. te analogno njima i tri papilarna mišića. U poĉetku leţi u gornjem dijelu fose iliake dekstre.15. Uzduţna muskulatura nije rasporeĊena jednoliĉno. gdje proizvodi otisak nazvan impresio kolika. takoĊe prednji. krista supraventrikularis koja predstavlja ostatak prvobitnog septuma izmeĊu ventrikula. već je smještena u 3 uzduţne vrpce koje zovemo tenije. Ova valva posjeduje tri kuspisa i to prednji. plike semilunares. COLON ASCENDENS Kolon ascendens je dio debelog crijeva koji se proteţe od cekuma do fleksure koli dekstre. U gornjem dijelu rektuma imamo dvije tenije prednju i straţnju. kolon descendens i kolon sigmoideum. Poĉinje u visini kriste iliake. te dolazi u desnu lateralnu abdominalnu regiju po kojoj ide prema gore. COLON SIGMOIDEUM Kolon sigmoideum je dio debelog crijeva koji se proteţe izmeĊu kolon descendensa i rektuma.5 m. Straga je u odnosu sa donjim dijelom prednje strane desnog bubrega. ono je jaĉe fiksirano za straţnji trbušni zid. Na granici izmeĊu ulaznog i izlaznog dijela nalazi se greben. 4. U podruĉju fleksure koli dekstre prelazi u kolon transverzum. 17. Njegov ulazni dio je kao i kod lijevog ventrikula hrapav. Dijelimo ga na tri dijela: intestinum cekum. medijalni i straţnji. VENTRICULUS DEXTER Desni ventrikul ima tanje zidove od lijevog jer pokreće mali ili pulmonalni krvotok. medijalni i straţnji. 16. Dijelimo ga u 4 dijela: kolon ascendens. psoas majora. potom zavija prema dole. sakralnog pršljena prelazi u rektum. a završava na analnom otvoru. Ide gotovo vertikalno od dolje i naprijed prema gore i natrag. potom ga kriţa i prelazi mu na medijalni rub. dok mu je izlazni dio gladak. IzmeĊu ovih izboĉenja se brazed. duţina mu je oko 1. Inserciona linija mezokolon sigmoideuma prati već opisani tok samog kolon sigmoideuma. Drugi otvor je ostium arteriozum sinistrum ili ostium trunci pulmonalis kojeg zatvara valva trunci pulmonalis. . Kolon sigmoideum je obavijen peritoneumom koji prelazi u mezokolon sigmoideum koji mu omogućava veliku pokretljivost. potpom prelazi preko kriste iliake. a više gore na donjem dijelu prednje strane desnog bubrega. kolon transverzum. U graĊi debelog crijeva i kolona kao njegovog sastavnog dijela uoĉavamo neke makroskopske detalje: 1. Na debelom crijevu. Ova fleksura je u odnosu sa desnim reţnjem jetre. teniju liberu i teniju mezokoliku. Na debelom crijevu nalazimo masne izdanke periteoneuma nazvane appendices epiploice. U tom dijelu leţi na m. Na bazi ventrikularnog konusa nalazimo dva otvora. sulci transverzi. Sišavši u zdjelicu ide od lijeva na desno. kvadratus lumborum.

Korijenovi v. lienalis. U ţuĉnom mjehuru se nakuplja i koncentrira ţuĉ izvan perioda varenja hrane. kolum vesice felee. porte su: 1. Ide prema gore kroz lig. a kod ţena sa matericom. zajedno sa duktus pankreatikusom majorom na papila duodeni major u podruĉju ampule hepatopankreatice. Oni ulaze u jetru i daju vv. Od vrata se nastavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. VESICA FELEA Vesica felea ili ţuĉni mjehur je kruškoliki organ koji je smješten u fosi vesice felee na donjoj strain jetre. IzmeĊu hepatocita od interlobularnih vena odlaze radijalne kapilare koje utiĉu u v. Dug je oko 2 cm. mesenterike superior i v. Zadnjim dijelom teĉe u zidu pars descendens duodeni i otvara se.Straga leţi na sakralnoj kosti. mesenterika superior et inferior. portae nastaje iza glave pankreasa spajanjem v. lijena i pankreasa. a njen sistem ĉine v. dok nutritivni krvotok ĉini arterija hepatica proprija. interlobulares. Mjehur je u slobodnom dijelu koji nije u kontaktu sa jetrom pokriven peritoneumom. ove se skupljaju u vene hepatice koje se uljevaju u v. trup ţuĉnog mjehura se suţava u vrat. koji predstavlja izvodni kanal ţuĉnog mjehura. interlobulares. hepatike proprije. Ide zatim iza gornjeg dijela duodenuma. koja donosi materije na obradu u jetri. da bi njena površina bila veća i samim tim omogućena resorbcija i koncentracija ţuĉi. od kojih odlaze radijalne kapilare u jetrene lobuluse. Njihovim spajanjem nastaje duktus holedohus. lienalis i v. Sluznica je nabrana. porte se dijeli na ramus dekster i ramus sinister. U tom dijelu okruţen je vijugama tankog crijeva. Došavši na donju stranu jetre. duktus holedohus. Duktus holedohus prolazi kroz lig.Kolon sigmoideum u poĉetku leţi u lijevoj boĉnoj udubini.Aretija hepatica proprija se u porti hepatic dijeli na dvije grane. Vene centrales ulaze u sabirne vene. kavu inferior. Kapacitet mu je izmeĊu 30 i 50 mililitara. piloriku. hepatoduodenale u kojem se nalazi izmeĊu duktus holedohusa i a. EKSTRAHEPATIĈNI ŢUĈNI VODOVI Ţuĉni sistem zapoĉinje u Kiernanovim prostorima u jetri. koje ulaze u sabirne vene. To su duktus hepatikus dekster i sinister. VENA PORTAE Ova vena prima vene probavnog trakta. od kojih odlaze grane za jetrene lobuluse. od kojih izmeĊu jetrenih reţnjića odlaze vv. interlobares. Ovaj fundus je okrenut prema dolje i naprijed i obiĉno prelazi preko donjeg ruba jetre. lienalis. hepatiĉnih vena. postaju deblji. KRVOTOK JETRE Jetra ima funkcionalni i nutritivni krvotok. a u daljnjem toku smješten je iza pankreasa u kojem ĉesto izdubi jedan kanal. a straga leţi na m. porte ili u v. Ove grane se dalje dijele i na kraju u Kiernanovim prostorima daju vv. Drugi dio kolon sigmoideuma leţi u maloj zdjelici. gastrika sinistra koja ide uz malu krivinu ţeluca i uljeva se u v. Vena porte se takoĊe u porti hepatis dijeli na dvije grane koje ulaze u jetru. Mišićni sloj mu ĉine unutrašnja longitudinalna i vanjska cirkularna mišićna vlakna. duktus cistikus koji se spaja sa duktusom hepatikusom formirajući glavni ţuĉni vod. Duktus hepatikus komunis se spaja sa duktus cistikusom. On ide prema dolje i desno. Krv kapilarne mereţe iz jetrenih lobulusa kupe vene centrals. odakle polaze interlobularni ţuĉni vodovi. te se konaĉni spajanjem formiraju dva velika ţuĉna voda u porti hepatis. .Na ţuĉnom mjehuru opisujemo trup ili korpus vesice felee koji prema naprijed prelazi u slijepo zatvoreno dno. v. 19. 20. Sabirne vene se skupljaju u veća venska stable i konaĉno formiraju vene hepatice. iliopsoasu. Funkcionalni krvotok ĉini vena porte. U pravcu porte hepatis. 21. a nalazi se izmeĊu dva lista hepatoduodenalnog ligamenta. v. centralis. 22. koje se uljevaju u venu kavu inferior. fundus vesice velee. Oni se spajaju. Hepatoduodenale. gastrika sinsistra. ţuĉnih vodova i dijelove Glisonove capsule. Taj dio je kod muškarca sprijeda u odnosu sa mokraćnim mjehurom.V. u kojem je smješten desno i ispred vene porte. v. koja donosi hranljive tvari i kisik za same ćelije. koje ulaze u jetru i vaskulariziraju zidove ogranaka vene porte. ĉijim spajanjem nastaje duktus hepatikus komunis. odnosno u fosi ilijaci sinistri. Na pilorusu prima v. Od ovih grana odlaze arterije interlobulares.

Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. Na svom putu prima vv. pankreatikoduodenales. Jedna od ovih fimbrija je najduţa i dopire do ovarijuma. Na njemu nalazimo otvor. infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. U sluĉaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti lumen jajovoda i onemogućiti prolaz oploĊene jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće. Facies lateralis je konveksna. v. . kada nastaje tzv. Mezosalpings i peritoneum koji pokriva fosu ovariku omeĊuju jednu peritonealnu vreću nazvanu bursa ovarika koja komunicira sa peritonealnom šupljinom. Uljeva se u v. TUBA UTERINA Tuba uterina ili jajovod je kanal u ĉijoj vanjskoj trećini. te vv. v. v. Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. v. te se spaja sa v. mezenterikom superior. gastroepiploiku dekstru. te v. Ovo udubljenje je omeĊeno sprijeda hvatištem lig latum uteri. Prima vv. dakle prije puberteta. ukoliko za to postoje uslovi. rektalis superior iz gornjeg dijela pleksus rektalisa. kolike sinistre. na mjestu koje odgovara djeljenju a. Njegova površina je kod ţena puna oţiljaka što pokazuje mjesta kroz koja izlaze zrele jajne stanice. ostium abdominalis tube uterine. MeĊutim. i v. a oznaĉena je kao fimbrija ovarika. odnosno spajanja muške i ţenske spolne stanice. Ova duplikatura povezuje tubu uterinu za lig. 3. gastrice breves i v. lienalis poĉinje u hilusu slezene. mesenterika superior je najveći korijen v. iliake komunis na a. plike tubarije. Smještena je u udubljenju koje se zove fosa ovarika. pankreatice i duodenales. latum uteri. Prima vv. Na jajovodu opisujemo.2. 23. dolazi do oplodnje. sa kojom ĉini v. površina ovog organa je glatka. 2. vv. gastroepiploiku sinistru. obturatoria. v.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. koja je vrlo opasna. abdominalna trudnoća. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu. ide gornjim rubom pankreasa. straga sa a. Kod djevojaka koje nisu imale menstruacije. ekstermitas uterina i tubaria. latum uteri. intestinales. Sa infundibuluma odlazi 12-15 resica koje su oznaĉene kao fimbrije tube uterine. 3. nekoliko dijelova: 1. gore i lateralno sa a. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje uzduţne nabore sluznice. ileokoliku. Fimbrije pomaţu jajnoj stanici da uĊe iz trbušne duplje u jajovod. ilika interna. koliku dektru i mediu. Ovaj dio tube se otvara u matericu preko otvora nazvanog ostium uterinum tube uterine. iliaka eksterna. Na jajniku opisujemo 2 strane: facies lateralis et medialis. iliaku internu i eksternu. preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom. To je prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suţenje nazvano istmus tube uterine. nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini. a osim toga ovaj organ funkcionira i kao ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem. i oznaĉeni su kao plike ampulares. mesenterika inferior poĉinje kao v. Istmus je uzak i ima cilindriĉan oblik. idući od lateralno prema medijalno. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina. margo liber i mesovarikus i dva kraja. OVARIUM Ovarijum ili jajnik je ţenska polna ţlijezda u kojoj se razvijaju ţenske polne stanice. 4. a dolje sa a. Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings.facies medialis pokriva nabor peritoneuma nazvan mezosalpings koji povezuje tubu uterinu za lig. 4. dva ruba. porte. 24. porte. lienalis. Ovarijum je smješten na lateralnom zidu male zdjelice. sigmoidee i vv.

Zapoĉinje na ostium uretre internumu. Kod ţena takoĊe teĉe uz lateralni zid zdjelice. a kod ţena arterija i vena ovarika. Potom ulazi u lig. gdje ga prati arterija uterina. a straga sa vaginom. a lijevi preko arterije iliake komunis. ovarice. 2. latum uteri. Pored njih. ten a kraju ulazi u sam zid vesike urinarije. Ureter leţi retroperitonealno. gdje zavija prema medijalno i naprijed. Desni teĉe uz venu kavu inferior. Duţina uretera iznosi oko 30 cm. i vv. Tunika submukoza posjeduje proširene vene koje prave bogat pleksus. odnosno mokraćnog mjehura. Njihovi otvori nalaze se u blizini ostium uretre externuma. lig. Kroz njega ulaze i izlaze krvni sudovi i ţivci ovarija. psaoas majora. Na desnoj i lijevoj strani kriţaju ga kod muškarca arterija i vena testikularis. Duga je oko 3 cm. od koje je odjeljuje septum uretrovaginale. Ekstremitas uterina je okrenuta prema dolje i medijalno i u odnosu je sa uterusom. ureteri izdignu njegovu sluznicu u nabore koje oznaĉavamo kao plike ureterike. Kriţa duktus defeens. lateralno sa m. a u odnosu je sa fimbrijama tube uterine. MEDULLA OBLONGATA . Za ovarijum se veţu tri ligamenta koja ga fiksiraju u njegovom stalnom poloţaju. limfni sudovi i ţivĉani pleksus ovarikus. To su: 1. Tunika mukoza u kojoj nalazimo ţlijezde oznaĉene kao glandule uretrales. a straga sa vaginom.Margo mezovarikus je ravan i okrenut je prema naprijed. koje dopiru u mišićni sloj. Teĉe preko m. levator ani. Idući kroz zid mokraćnog mjehura. U svom donjem dijelu. Desni ureter prealzi preko arterije iliake eksterne. Teĉe u zidu mjehura oko 2 cm i otvara se na ostium ureteris. Sa strane ostium uretre externuma nalaze se dva mala otvora na koja se otvaraju duktus parauretrales. ovarii proprijum ovari je razapet izmeĊu gornjeg kraja lateralnog ruba uterusa i ekstremitas uterina ovarijuma. latum uteri. te ide prema vratu materice. 27. te nakon toga ulaze u malu zdjelicu. Razapet je je izmeĊu margo mezovarikusa i straţnje ploštine lig. ide prema dolje i naprijed. potom prolazi izmeĊu vesikule seminalis i vesike urinarije i ulazi u zid vesike urinarije. s tim da je desni nešto kraći zbog toga što je desni bubreg niţe postavljen. sadrţi dva sloja glatkih i jedan sloj prugastih mišićnih niti koje potiĉu od okolnih mišića. suspenzorium ovarii koji ide od lumbalne regije na gornji kraj margo mezovarikusa. ţenska uretra je u odnosu sprijeda sa preuretralnim ligamentom. 3. URETER Ureteri ili mokraćovodi su tanke cijevi koje se proteţu izmeĊu pelvis renalisa i vesike urinarije. lig. Margo liber je konveksan i okrenut je prema natrag dolazeći u odnos sa rektumom. Uretra je graĊena od tri sloja: 1. Prolaze kroz abdomen i malu zdjelicu. Tunika muskularis. Teku koso od gore i lateralno prema dolje i medijalno. Kod muškarca teĉe uz lateralni zid zdjelice i dolazi do njenog dna. Nazivamo ga korpus cavernozum uretre. 25. 26. Kroz njega prolaze a. 3. na straţnjem zidu imamo i glandule parauretrales. mezovarijum je nabor peritoneuma smješten u sagitalnoj ravni. koji se nalazi u gornjem dijelu vestibuluma vagine. prolazi kroz dijafragmu urogenitale i otvara se na ostium uretre externumu. transverus perinei profundus. tako da na ureterima opisujemo pars abdominalis i pars pelvina. Uvlaĉi se izmeĊu prednjeg zida vagine i straţnjeg zida vesike urinarije. URETHRA FEMININA Uretra feminine je cilindrĉna cijev preko koje mokraćni mjehur ţena komunicira sa vanjskom sredinom. Gornji dio uretre feminine je u odnosu sprijeda sa venoznim pleksusom vesikopudendalisom. oko 2 cm iza klitorisa. Inaĉe za ovaj rub se veţe duplikatura peritoneuma nazvana mezoovarijum po ĉemu je ovaj rub i dobio ime. Ekstremitas tubaria je okrenuta prema gore i lateralno. 2. lateralno sa m.

koje ulaze u donje malomoţdane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. Lateralnu granicu ovog izboĉenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĊe nastavak istoimenog ţlijeba na kiĉmenoj moţdini. Na ventralnoj strani produţene moţdine. trigonum vagale. a prema mostu bijeliĉaste.bulbus) je formacija koničnog oblika smještena izmeĎu kičmene moždine i mosta. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. i to: nucleus olivaris principalis. glatko izboĉenje (oliva – maslina). Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produţene moţdine pruţa se plitak ţlijeb. Maslinasto izboĉenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po ĉemu je i dobilo ime. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kiĉmene moţdine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. koji se nastavlja na kiĉmenu moţdinu i rostralni. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae. accessorii). Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog ţlijeba kiĉmene moţdine. glossopharyngeus. U svom donjem dijelu. na granici sa kiĉmenom moţdinom. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenĉića dvanaestog moţdanog ţivca (n. Na dorzalnoj strani produţene moţdine razlikujemo dva dijela: kaudalni. intermedius i n. 28. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoţdani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). vestibulocochlearis s. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. statoacusticus). sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog ţlijeba sa straţnje strane kiĉmene moţdine. Granica produţene moţdine na ventralnoj strani prema kiĉmenoj moţdini je nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). Lateralno od sulcus medianus posterior-a uoĉavaju se dva dobro izraţena izboĉenja u obliku grudica. bulbopontinski ţlijeb (sulcus bulbontinus). pars vagalis n. oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. Lateralno od njega. sulcus limitans. i to: tuberculum gracile. abducens. Na dorzalnoj strani. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze luĉna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. uoĉava se duboka uzduţna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kiĉmene moţdine. a prema mostu popreĉni. koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. myelencephalon s. n. Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu ĉine decussatio pyramidum. medijalno i tuberculum cuneatum.Produţena moţdina (medulla oblongata s. horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). Kroz njega. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. medialis et lateralis). myelencephalon s. koji boĉno ograniĉavaju donji dio fossae rhomboideae. koji na površinu izbijaju u podruĉju bulbopontinskog ţlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. Proteţe se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivusa potiljaĉne kosti.bulbus) je formacija koniĉnog oblika smještena izmeĊu kiĉmene moţdine i mosta. Proteže se od gornjeg ruba prvog vratnog pršljena ili atlas-a do sredine clivus-a potiljačne kosti. trigeminus-a. sulcus medianus. Granica produžene moždine na ventralnoj strani prema kičmenoj moždini je . a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). nalazi se plitki. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produţene moţdine (foramen caecum medullae oblongatae). posterior nervi vagi). n. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. sedmi i osmi moţdani ţivac (n. vagusa (nucleus dorsalis s. graniĉni ţlijeb.Lateralna strana produţene moţdine prostire se izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. MEDULLA SPINALIS Produžena moždina (medulla oblongata s. Lateralno od prednje uzduţne pukotine nalazi se po jedno parno izboĉenje (pyramis medullae oblongatae s. izlaze korijenovi devetog. n. u vertikalnom nizu od gore prema dolje. inferior. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). vagus et radix cranialis s. hypoglossus). facialis. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. u medijalnoj liniji. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao trigonum nervi hypoglossi. tuberculum trigeminale. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. lateralno. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. desetog. n. kao i kranijalni korijen jedanaestog moţdanog ţivca (n. koju prouzrokuje spinalno jedro n. granicu produţene prema kiĉmenoj moţdini oznaĉava prvi par vratnih ţivaca. koji uĉestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae.

i to: tuberculum gracile. nalazi se plitki. Sredinom dorzalne strane kaudalnog dijela produžene moždine pruža se plitak žlijeb. granicu produžene prema kičmenoj moždini označava prvi par vratnih živaca. koji je dijeli na dvije simetrične polovine. ova pukotina je neravna i ispresjecana ukrštenim vlaknima kortikospinalnog puta koja u tom dijelu čine decussatio pyramidum. sulcus medianus posterior koji predstavlja nastavak istoimenog žlijeba sa stražnje strane kičmene moždine.Lateralna strana produžene moždine prostire se izmeĎu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. označeno kao trigonum nervi vagi s. ispod koga se nalazi parasimpatičko jedro n. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i čini ga mala udubina (fovea inferior). a u području lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi se area vestibularis ispod koje leže četiri vestibularna jedra osmog moždanog živca (nucleus vestibularis superior. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moždanog živca (nucleus nervi hypoglossi). horizontalno upravljene pruge (striae medullares ventriculi quarti). hypoglossus). Lateralnu granicu ovog izbočenja predstavlja sulcus anterolateralis koji je takoĎe nastavak istoimenog žlijeba na kičmenoj moždini. granični žlijeb. medijalno i tuberculum cuneatum. Neposredno iznad decussatio pyramidum kroz fissura mediana anterior izlaze lučna vlakna (fibrae arcuatae externae anteriores) porijeklom iz nucleus arcuatus-a. tuberculum trigeminale. uočava se duboka uzdužna pukotina (fissura mediana anterior) koja predstavlja nastavak istoimene pukotine sa ventralne strane kičmene moždine. trigonum vagale.nepotpuno ukrštanje piramidnih puteva (decussatio pyramidum). a prema mostu poprečni. u medijalnoj liniji. Rostralni kraj fissurae medianae anterior je proširen u plitko udubljenje nazvano slijepi otvor produžene moždine (foramen caecum medullae oblongatae). desetog. Kroz sulcus anterolateralis medullae oblongatae izlazi 12-15 korijenčića dvanaestog moždanog živca (n. Bočno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). Lateralno od prednje uzdužne pukotine nalazi se po jedno parno izbočenje (pyramis medullae oblongatae s. Lateralno od sulcus medianus posterior-a uočavaju se dva dobro izražena izbočenja u obliku grudica. vagusa (nucleus dorsalis s. sulcus medianus. na granici sa kičmenom moždinom. U svom donjem dijelu. sulcus limitans. medialis et lateralis). Lateralno od njega. Kroz njega. lateralno. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leži sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. Na dorzalnoj strani produžene moždine razlikujemo dva dijela: kaudalni. Rostrolateralno od tuberculum cuneatum-a nalazi se još jedna obla grudica. bulbopontinski žlijeb (sulcus bulbontinus). u vertikalnom nizu od gore prema dolje. koji bočno ograničavaju donji dio fossae rhomboideae. pyramis bulbi) prouzrokovano prolaskom grupisanih vlakana kortikospinalnog puta. koju prouzrokuje spinalno jedro n. koji učestvuje u izgradnji donjeg dijela fossae rhomboideae. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruža se duboki središnji žlijeb. Sulcus posterolateralis je (kao i sulcus anterolateralis) nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. Na dorzalnoj strani. Rostralno od ovih grudica formiraju se donji malomoždani kraci (pedunculi cerebellares inferiores). izlaze korijenovi devetog. a prema mostu bijeličaste. posterior nervi vagi). koji se nastavlja na kičmenu moždinu i rostralni. inferior. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na različite emetičke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. IzmeĎu središnjeg i graničnih žlijebova nalazi se izbočenje rombaste jame označeno kao trigonum nervi hypoglossi. koja se u vidu malog uzvišenja pruža do donjeg malomoždanog kraka. . trigeminus-a. Ispod ovih grudica nalaze se istoimena jedra (nucleus gracilis i nucleus cuneatus) na kojima završavaju istoimeni putevi iz dorzalne bijele kolumne kičmene moždine: fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Na ventralnoj strani produžene moždine. Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae.

sedma zauzima središnju zonu. Rostralno od drugog vratnog segmenta. vestibulocochlearis s. pars vagalis n. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije švedski neuroanatom B. Maslinasto izbočenje formiraju jedra donjeg olivarnog kompleksa (complexus olivaris inferior). koje ulaze u donje malomoždane krakove i završavaju u kori cerebellum-a. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. već pomenuti lateralni stub koji se prostire od prvog grudnog (T1) do trećeg slabinskog segmenta (L3) kiĉmene moţdine. Preko kaudalnog dijela olivae prolaze već pomenute fibrae arcuatae externae anteriores. intermedius i n. dok se oko nje u vidu širokog omotaĉa nalazi bijela masa (substantia alba). n. U centru spojnog dijela nalazi se djelimiĉno obliterirani canalis centralis. Siva masa (substantia grisea) zauzima središnji dio kiĉmene moţdine. dendriti i glija ćelije. spinothalamicusa. SIVA MASA KIČMENE MOŽDINE Na popreĉnom presjeku kroz kiĉmenu moţdinu siva masa ima oblik leptira ili slova H. Na njima razlikujemo apex. Na njemu se nalazi. Straţnji stubovi obiĉno su manji od prednjih. accessorii). nucleus proprius. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. caput. i to: prednji (columna anterior). zapaţa se da rogovima sive mase odgovaraju tri para uzduţnih stubova sive mase. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr.kao i kranijalni korijen jedanaestog moždanog živca (n. koji na površinu izbijaju u području bulbopontinskog žlijeba u horizontalnom nizu od medijalno prema lateralno. Srednji dio sive mase nalazi se izmeĊu prednjih i straţnjih stubova. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. koji je dobro izraţen u grudnom i slabinskom dijelu kiĉmene moţdine. vagus et radix cranialis s. i to: nucleus olivaris principalis. Prednji stubovi su najmasivniji u vratnom i slabinskom dijelu. posterius et laterale) i središnju zonu (zona intermedia). te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. nucleus olivaris accessorius medialis inucleus olivaris accessorius posterior. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. Neposredno ispred ove. komisuralnih i asocijativnih puteva kiĉmene moţdine. koje svojim izgledom podsjeća na maslinu po čemu je i dobilo ime. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini spinalis I (nucleus marginalis). n. na kojem razlikujemo prednje. glatko izbočenje (oliva – maslina). kao i drugi dijelovi centralnog nervnog sistema. straţnje i boĉne rogove (cornu anterius. facialis. statoacusticus). n. a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. GRAĐA KIČMENE MOŽDINE Kiĉmena moţdina je. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. leţi lamina spinalis II (substantia gelatinosa). Iznad rostralnog dijela olivae prolaze šesti. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. tako i sagitalnim. Oni poĉinju blizu dorzolateralne površine kiĉmene moţdine i pruţaju se do središnje sive mase.columna intermedia ĉije boĉno proširenje predstavlja columna lateralis. Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. po novoj terminologiji. cervix i basis. graĊena od sive i bijele mase. glossopharyngeus. straţnji (columna posterior) i boĉni (columna lateralis). Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. Na uzduţnim presjecima kako frontalnim. a mnogo su manjih dimenzija u ostalim dijelovima kiĉmene moţdine. . Medijalni dijelovi desne i lijeve zonae intermediae meĊusobno su povezani sa comisura grisea anterior et posterior. Središnjoj sivoj zoni odgovara. U gornjem dijelu lateralne strane nalazi se ovalno. n. abducens. a bijela je izgraĊena od mijeliniziranih vlakana projekcionih. Sivu masu formiraju tijela neurona. sedmi i osmi moždani živac (n. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III.

Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice. U lateralnoj grupi jedara nalaze senucleus anterolateralis. Medijalnu grupu jedara ĉine dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. Svako jedro n. vestibulospinalis medialis et lateralis. nucleus posterolateralis. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. Komisuralni putevi predstavljaju grupe vlakana koje povezuje kontralateralne segmente kiĉmene moţdine. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae spinalis IX i dijele se na medijalna i lateralna. Pored ovih. Projekcioni putevi. leĊne. To su : prednji (funiculus anterior). a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. za koji se ĉesto koristi naziv “dorzalna kolumna”. corticospinalis anterior. Kroz njega prolazi više puteva i to uglavnom eferentnih. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. Nc. U anglosaksonskoj literaturi funikulusi se oznaĉavaju kao bijeli stubovi (kolumne). U medijalnom dijelu laminae spinalis VII nalazi se nucleus dorsalis s. BIJELA MASA KIČMENE MOŽDINE Bijela masa kiĉmene moţdine sistematizovana je u tri vrpce. U poruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji dolaze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. . phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. Kao i u svim drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. Oni se nalaze u sva tri snopa bijele mase i grade posebne snopiće oznaĉene kao fasciculus proprius anterior. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. aferentni i eferentni zauzimaju najveći dio bijele mase kiĉmene moţdine. komisuralni i projekcioni putevi. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. motornih (tr. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. n. tectospinalis. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. nucleus retroposterolateralis i nucleus anterior. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5).Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. accessorii i nc. tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. Desni i lijevi funikulus meĊusobno su povezani bijelom spojnicom (commissura alba). Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. boĉni (funiculus lateralis) i straţnji (funiculus posterior). U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. Asocijativni putevi kiĉmene moţdine povezuju sive mase na istoj strani ovog organa obrazujući intra i intersegmentalne puteve. n. mišiće zdjelice i natkoljenice. phrenici. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice.Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. Lamina spinalis VII odgovara podruĉju zonae intermediae. dobro su prouĉeni i jasno je odreĊen njihov poloţaj i raspored unutar pojedinih funiculusa. odnosno snopa bijele mase oznaĉene kao funikulusi. Lamina spinalis VIII zauzima medijalni. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. tr. meĊurebarne i trbušne mišiće. Funiculus anterior se pruţa od fissurae medianae anterior do sulcus anterolateralisa. što se naroĉito odnosi na funiculus posterior. tr. tr. spinocerebellaris posterior. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. a u lumbosakralnom. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T1 – L2) gradenucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). a lamina spinalis IX lateralni dio prednjeg roga. tako i u kiĉmenoj moţdini bijelu masu ĉine asocijativni. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. lateralis et posterior.

tr.pontoreticulospinalis. Prednji rogovi uglavnom sadrţe laminae spinales VIII i IX. spinothalamicus lateralis. Pretpostavlja se da lamina spinalis II igra ulogu u prenošenju i modulaciji nociceptivnih (bolnih) senzacija. a lamina IX lateralni dio prednjeg roga. a fasciculus cuneatus od nivoa šestog torakalnog segmenta (T6) naviše. Funiculus lateralis se prostire izmeĊu sulcus anterolateralis-a i sulcus posterolateralis-a. osma i deveta pripadaju prednjem rogu. corticospinalis lateralis. spinothalamicus anterior). Rostralno od drugog vratnog segmenta. Rexed je (1952) podijelio sivu masu kiĉmene moţdine u deset slojeva ili lamina (laminae spinales). Neposredno ispred ove. te da su u nekim segmentima jasno uoĉljive. leţi lamina II (substantia gelatinosa). senzitivni put (tr. Lamina spinalis VI prisutna je samo u najproksimalnijem i najdistalnijem dijelu kiĉmene moţdine. U straţnjem rogu nalazi se prvih šest lamina. Lamine medullae spinalis Cjelokupnu sivu masu kiĉmene moţdine moguće je sistematizirati u manje dijelove ili jedra (nuclei) koje ĉine manje ili veće grupe funkcionalno srodnih neurona. te senzitivni tr. Aksoni iz ovog jedra formiraju tr. sedma zauzima središnju zonu. U lateralnom dijelu laminae spinalis VII nalaze se vegetativni (simpatiĉki i parasimpatiĉki) preganglijski neuroni koji u grudnom i slabinskom dijelu (T 1 – L2) grade nucleus intermediolateralis (centar simpatikusa). Kroz posterolateralni dio idu: tr. kao i termalne i taktilne senzacije sa kontralateralne strane tijela u sklopu tr. I jedna i druga su izgraĊene od ćelija srednje veliĉine. Lamina VIII zauzima medijalni. i to: fasciculus gracilis (medijalno) i fasciculus cuneatus (lateralno). Kroz anterolateralni dio prolaze: tr. Lamina VII odgovara podruĉju zonae intermediae. spinocerebellaris anterior. spinotectalis i tr. substantia gelatinosa se nastavlja u spinalno jedro n. spinocerebellaris posterior. tr. spinoreticularis.nucleus proprius. Uska površina na vrhu straţnjeg roga pripada lamini I (nucleus marginalis). koje se oznaĉavaju rimskim brojevima od I do X. Medijalna jedra se pruţaju duţ gotovo ĉitave kiĉmene moţdine. U prednjim stubovima kiĉmene moţdine motorni neuroni su grupisani u jedra namijenjena inervaciji poreĉnoprugastih mićića u razliĉitim dijelovima trupa i ekstremiteta. tr. spinoolivaris. Medijalnu grupu jedara ĉine . tvoreći stub sive mase oznaĉen kao columna intermedia. Funiculus posterior je smješten izmeĊu sulcus medianus posterior-a i sulcus posterolateralis-a. Ova jedra predstavljaju dijelove laminae IX i dijele se na medijalna i lateralna. a u krstaĉnom dijelu (S2 – S4) obrazuju nuclei parasymphathici sacrales. Fasciculus gracilis se pruţa ĉitavom duţinom dorzalne kolumne.Smatra se da ovo jedro ima integrativnu funkciju u sklopu senzibilnog sistema. nucleus thoracicus posterior koji se pruţa od C8 do L3 segmenta kiĉmene moţdine. Neki autori su sivu masu podijelili na slojeve – lamine. mada je u odreĊenim segmentima na bazi ovog roga prisutna i lamina spinalis VII. Laminae spinales III i IV pruţaju se ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine formirajući veliko jedro. dok se lateralna nalaze samo u cervikalnom i lumbosakralnom proširenju. bulboreticulospinalis. ĉije ćelije svojim nastavcima ulaze u lamina I i lamina III. spinothalamicusa. Ovaj snop bijele mase ispunjavaju dva velika aferentna puta. ĉiji neuroni prenose podraţaj bola. dok su u drugim slabo razvijene ili ih nema. fibrae olivospinales) i jedan aferentni. trigeminusa (nucleus spinalis nervi trigemini) koje se nastavlja u produţenu moţdinu i most. spinocerebellaris posterior. fibrae reticulospinales. Lamina spinalis X je siva masa oko centralnog kanala i po sastavu je gelatinozne prirode (substantia gelatinosa centralis). a deseta obuhvata sivu masu oko centralnog kanala. rubrospinalis. Moţe se podijeliti na anterolateralni i posterolateralni dio. U podruĉju vrata i baze straţnjeg roga nalaze se laminae spinales V i VI. a nalazi se izmeĊu baza prednjih i straţnjih rogova. U medijalnom dijelu laminae VII nalazi se nucleus dorsalis s. tr. Ona se pruţa ĉitavom duţinom kiĉmene moţdine. Treba meĊutim istaći da lamine ne prate segmentalnu podjelu kiĉmene moţdine. tr. Radi lakšeg prouĉavanja sive mase i njene funkcionalne organizacije B. a pretpostavlja se da imaju ulogu u integraciji odgovora na razliĉite nadraţaje sa impulsima koji doalze iz viših dijelova centralnog nervnog sistema.

facialis. aurikulotemporalis ( za lateralnu) i n. Hrskavica ušne školjke je pomoću dva usjeka icisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno podijeljena na dva dijela. Meatus acuticus externus Meatus akustikus eksternus je fibrokartilaginozni i koštani kanal koji ide od ušne školjke do membrane timpani. Ova hrskavica se medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa eksternusa. To su lig. a to su lamina tragi i kartilago meatus akustici eksterni. Od anteheliksa dobro je izraţen crus antehelicis inferior kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus antehelicis transversus. inisura terminalis odjeljuje hrskavicu aurikule od hrskavice vanjskog slušnog hodnika. U lateralnoj grupi jedara nalaze se nucleus anterolateralis. Meatus eksternus je zavijen u horizontalnoj i frontalnoj ravni. Aurikularis posterior. Motornu inervaciju ua mišiće aurikule daje n. Od prethodno pomenutih incisura. incisura intertragica odjeljuje hrskavice tragusa i antitragusa. n. Posmatrano u horizontalnoj ravni meatus najprije ide prema . UHO Auris externa Vanjsko uho ĉine ušna školjka i vanjski slušni hodnik. Konha je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulkus kruris helicis. tragohelicinum. Veći dio pripada aurikuli. prva. Pomenute hrskavice su povezane nekim ligamentima sa susjednim strukturama. Poĉinje na porus akustikus eksternusu. phrenici. a medijalna granica je već pomenuta membrana timpani. n. a medijalnu a. Na medijalnoj strani nalazi se greben zvani pontikulus. Ova dva dijela. Nc. antitragohelicinum. phrenicusa inervira iskljuĉivo ipsilateralnu polovinu dijafragme. a u lumbosakralnom. Unutrašnji i vanjski mišići iz Perovića. Na većem dijelu koji ĉini osnovu za ušnu školjku nalazimo na prednjem dijelu heliksa jedno izboĉenje oznaĉeno kao spina helicis. mišiće zdjelice i natkoljenice. vanjskih imamo i veći broj ligamenata koji odrţavaju oblik aurikule. aurikulare superius koji ide od konhe na arkus zigomatikus. Svako jedro n. a sa medijalne strane u retroaurikularne limfne ĉvorove. nucleus posterolateralis. aurikulare posterius koji ide sa eminencije konhe i pontikulusa na procesus mastoideus i lig. Nucleus nervi phrenici leţi blizu medjalnog ruba prednjeg roga kiĉmene moţdine. accessorii i nc. a druga. meĊurebarne i trbušne mišiće. Pored ovih. Osim ovih tzv. To su lig aurikulare anterius koji ide od tragusa na arkus zigomatikus. Auricula Ušna školjka opisana u Peroviću i njene strukture su dobro vidljive u atlasu. postoje i neka specifiĉna motorna jedra u koje spadaju: nc. nucleus retroposterolateralis i nucleusanterior. Senzibilnu inervaciju daje n. Limfa sa lateralne strane odlazi u parotidne. veći i manji su povezana pomoću istmus kartilaginis auris. retroposterolateralis u vratnom dijelu inervira mišiće šake. a iz sakralnog dijela polazi inervacija za mišiće stopala. Nucleus nervi accessorii obuhvata grupu alfamotoneurona u lateralnom dijelu prednje kolumne prvih pet ili šest vratnih segmenta. aurikulare transversum aurikulare oblikvum. lig. temporalis superficialis. Pozadi heliks završava sa kauda helicis koja je od antitragusa odijeljena sa pukotinom zvanom fisura antitragohelicina. Lateralnu stranu aurikule obskrbljuje a. a u segmentima L3 – S3 mišiće potkoljenice. Posterolateralno jedro u vratnom dijelu (C6 –C8) inervira mišiće podlaktice.dva jedra (nucleus anteromedialis i nucleus posteromedialis) koja inerviraju vratne. Anterolateralno jedro u cervikalnom dijelu inervira mišiće ramena i nadlaktice. manji je podijeljen na dva dijela. helicis i incisure terminalis. Ove dvije strukture zaduţene su za primanje i slanje zvuĉnih talasa prema strukturama srednjeg uha. aurikularis magnus (za medijalnu stranu). pruţajući se od trećeg (C3) do petog vratnog segmenta (C5). Vene utiĉu u venu temporalis superficialis i venu aurikularis posterior. leĊne. 29. Od hrskaviĉnih elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa.

hrskaviĉni dio meatusa se veţe na pars timpanika osis temporalis. pa onda okreće prema natrag. odjeljuje vanjsko od srednjeg uha. te rublimbus membrane timpani. pa se potom spušta prema dolje formirajući sa membranom timpani oštar ugao nazvan recesus meatus akustici eksterni. Lateralni i veći dio srednjeg je fibrokartilaginozan. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars skvamoza i pretvara je u kompletan kanal. Kartilago meatusa formira brazdu koju sa gornje i straţnje strane nadopunjava fibrozna ploĉa. i drugi iza manubrijuma koji je oznaĉen kao plika malearis posterior. kroz koju prolazi istoimeni ţivac. ĉime se dijeli na tri dijela:lateralni. To je labavi dio oznaĉen kao pars flakcida membrane timpani. plika horde timpani. Medijalno. grana n. IzmeĊu kavitasa timpani i meatus akustikus eksternusa nalazi se membrana timpani koje prima zvuĉne talase i predaje ih slušnim košĉicama. gore sa bazom lubanje. Tensor timpani i m. a lateralno se nastavlja u laminu tragi. To je pupak ili umbo membrane timpani.naprijed. Pars tensa je od pars flakcide odvojena sa dva nabora. kavitas timpani i antrum mastoideum. Na vrhu te strije nalazi se malo izboĉenje. Radijalne niti idu zrakasto od periferije membrane ka njenom centru. a nazvan je pars tenza membrane timpani. Na granici izmeĊu pars tense i pars flakcide nalazi se nabor. . Membrana tympani Membrana timpani ili bubna opna je kutaneofibromukozna membrana koja se nalazi izmeĊu meatus akustikus eksternusa i kavitasa timpani. Auris media Srednje uho je aparat koji prenosi zvuĉne valove iz meatus akustikus eksternusa u unutrašnje uho. jedan ispred manubrijuma nazvan plika malearis anterior. tj. prominencija malearis koju uzrokuje procesus lateralis malei. a prekinut je u podruĉju incisure timpanike. Drugi dio je uloţen u incisuri timpanici. Koštani dio meatusa ĉini pars timpanika koja ima formu ploĉe uvinute u brazdu koja je otvorena prema gore. Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi kartilago meatus akustici eksterni i fibrozna ploĉa koja ga upotpunjuje. Ova plika se dijeli na dva dijela. a prema nazad je od pars mastoidee odvojena sa fisura timpanomastoidea. Koţa posjeduje dlaĉice koje su u lateralnom dijelu dobro izraţene i zovu se tragi. 2. Medijalna strana membrane je u sredini izboĉena što odgovara udubljenosti na lateralnoj strani. Jedan je nategnut i razapet je u sulkus timpanikusu. straga sa mastoidnim ćelijama. a prema dolje sa glandulom parotis. horda timpani. facialisa. pars timpanika završava sa sulkus timpanikus u kojem se hvata nategnuti dio membrane timpani. Medijalno. Pars timpanika je prema naprijed odvojena od pars petrosa i pars skvamoza sa fisura petrotimpanika i fisura petroskvamoza. meatus naprijed dolazi u odnos sa temporomandibularnim zglobom. Cirkularne niti idu kruţno obuhvativši manubrijum. Cirkularne i radijalne niti se isprepliću u podruĉju limbusa te se formira tzv. Koţa-stratum kutaneum koja predstavlja nastavak koţe iz meatus akustikus eksternusa Fibrozni sloj-stratum proprium kojeg izgraĊuju cirkularne i radijalne niti. a ostatak srednjeg i medijalni dio je koštan. Meatus je iznutra obloţen koţom koja se prema membrani timpani stanjuje. m. Sastoji se od dva dijela. TakoĊe koţa posjeduje dosta ceruminoznih ţlijezda koje luĉe ţućkastu ušnu mast koja se zove cerumen. Membrana timpani je idući od svana prema iznutra graĊena od tri sloja: 1. srednji i medijalni. U kavitasu timpani smještene su slušne košĉice. Lateralna strana je udubljena na mjestu gdje se iznutra veţe manubrium malei. plika membrane timpani anterior i posterior koje polaze sa spine timpanike major i minor i usmjerene su prema vrhu pars flakcide. povezane zglobovima i ligamentima i pokretane sa dva mala mišića. Što se tiĉe odnosa. U frontalnoj ravni vidimo da se meatus prvo diţe prema gore. Manubrium se svana vidi kao pruga strija malearis. Stapedius. anulus fibrokartilagineus. Na membrani timpani opisujemo lateralnu i medijalnu stranu. Ĉine ga tuba auditiva. Limbus membrane timpani uloţen je u sulkus timpanikus. Cerumen u velikim koliĉinama moţe zaĉepiti meatus i onda se mora vršiti ispiranje. Radijalne niti nedostaju u podruĉju pars flakcide i to je polje oznaĉeno kao trigonum interadiale.

Nekada se izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis nalazi mali glatki mišić nazvan m. . fiksator bazeos stapedis. Sindezmozis timpanostapedialis je vezivni spoj izmeĊu baze stapesa i fenestre ovalis. ide gore. tensor tympani polazi sa periosta velikog krila sfenoidalne kosti i sa hrskaviĉnog dijela tube auditive. M. Zglobne ploštine su obloţene hijalnom hrskavicom. ĉime se membrana timpani olabavi i tada prima slabije zvuĉne podraţaje. incus-nakovanj i stapes-uzengija. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova. malei anterius ide sa procesus anterior i hvata se u podruĉju fissure petrotimpanike. Ovaj mišić svojom kontrakcijom izvlaĉi stapes iz fenestre ovalis i pomjera ĉitav sistem slušnih košĉica prema lateralno.3. stapedius je najmanji popreĉno-prugasti mišić ljudskog tijela. Zavija oko procesus kohleariformisa i hvata se na medijalni dio koluma i manubriuma maleusa. Lig. Nalazi se u koštanoj supstanci eminencije piramidalis na ĉijom vrhu izlazi i hvata se na straţnjoj strani koluma stapesa. Cijeli zglob je uloţen u zglobnu ĉahuru koja se veţe na rubove zglobnih ploština. dok se u unutrašnjosti zgloba nalazi jedan meniskus koji nepotpuno dijeli zglobne ploštine.dok je stapes povezan sa fenestra ovalis pomoću sindezmozis timpanostapedialis. Osim ovim ligamenata u podruĉju plike membrane timpani anterior i posterior nalazimo zadebljanja nazvana lig. Lig. Articulationes ossiculorum auditus Slušne košĉice su povezane pomoću dva zgloba. Ovo ispitno pitanje ima u osteologiji. Osim toga maleus je manubriumom i lateralnim procesusom uloţen u membranu timpani. Lig malei laterale ide sa koluma maleusa na incisuru timpaniku. Inkus ima dva ligamenta. incudis superius koji ide sa korpus inkudis na gornji zid recesus epitimpanikusa i lig.Hrskaviĉni skelet tube uzrokuje izboĉenje u faringsu nazvano torus tubarius. Maleus povezuju tri ligamenta. te ulazi u semikanalis tube auditive u piramidi temporalne kosti. Ulazi u semicanalis musculi tensoris timpani koji je dio kanalisa muskulotubularisa. Mukozni sloj-stratum mukozum ĉini zapravo sluznica kavitasa timpani. 2. Tuba auditiva Tuba auditiva je dijelom koštani. natrag i lateralno. tensor tympani i m. pterigoideus medialisa od n. Svojom kontrakcijom ovaj mišić vuĉe maleus prema medijalno i nateţe membranu timpani.Artikulacio inkudostapedialis je zglob izmeĊu inkusa i stapesa. stapedius. grana n. dok se konkavna nalazi na glavi stapesa. a dijelom fibrokartilaginozni kanal koji spaja srednje uho i epifarings. Ligamenta ossiculorum auditus Slušne košĉice povezane su sa zidovima kavitasa timpani odgovarajućim ligamentima. Artikulacio inkudomalearis je zglob izmeĊu maleusa i inkusa. timpanomaleolare anterius i posterius. malei superius povezuje caput malei sa gornjim zidom recesus epitimpanikusa. mandibularisa. Poĉinje na lateralnom zidu faringsa. Musculi ossiculorum auditus U musculi ossiculorum auditus spadaju dva mala popreĉno prugasta mišića:m. dok je konkavna zglobna ploština locirana na prednjoj strani korpusa inkusa. istmus koji se nalazi na granici prednje tri ĉetvrtine I straţnje ĉetvrtine. te spada u artikulacio kotilika. ostium faringeum tube auditive nalazi se na lateralnom zidu epifaringsa iza konhe nasalis inferior. grana n.Konveksna zglobna ploština nalazi se na procesus lentikularisu na inkusu. Inervira ga n. i to artikulacio inkudomalearis i artikulacio inkudostapedialis. facialisa. tensoris timpani. inkudis posterius koji povezuje crus breve sa fossom inkudis na straţnjem zidu kavitasa timpani. i to: 1. Ove strukture povezuje ligamentum anulare stapedis. Funkcionalno ovo je zglob sa više osovina. Ossicula auditus U slušne košĉice spadaju maleus-ĉekić. U tom sluĉaju membrana prima jake zvuĉne podraţaje. Inervira ga n.M. To su lig. Konveksna zglobna ploština nalazi se na kaputu maleusa. stapedius. U svom toku tuba auditiva pokazuje jedno suţenje. Dug je svega 8 milimetara. 1.

U bazalnom dijelu skale timpani nalazi se otvor kojim poĉinje kanalikulus kohlee koji se otvara na donjoj strani piramide. bazis kohlee koja je okrenuta prema medijalno i vrh. Unutar koštanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori lumen tube. a u kojem je smješten ganglion spirale kohlee. kanalis spiralis kohlee koji zavija sliĉno puţevoj školjci.2. U lamini propriji nalazi se tonzila tubaria i glandule tubarije. Sa funkcionalnog aspekta unutrašnje uho dijeloma na akustiĉki i statiĉki dio. te semicirkularni kanali u kojima su smješteni semicirkularni duktusi. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. Labyrinthus osseus Koštani labirint je smješten u piramidi sljepooĉne kosti. kupula kohlee koji je okrenut prema lateralno. Za laminu membranaceu veţe se m. Baza modiolusa projicira se u fundus meatus acusticus internus u podruĉju aree kohlee. potom sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma. Istmus je suţeno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semikanalisa tube auditive. kao njegov sastavni dio. perilimfatiĉki prostor kojeg ispunjava tekućina nazvana perilimfa. IzmeĊu koštanog i membranoznog labirinta je tzv. kanales longitudinales modioli od kojih svaki odgovara jednom otvoru u traktus spiralis foraminosus. Ovi kanalići završavaju na bazi lamine spiralis osee u kanalu koji se zove canalis spiralis modioli. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim semicirkularnim kanalima. Ĉine ga tri dijela. Naime modiolus je pun kanalića. Akustiĉki dio ĉini kohlea u kojoj je smješten duktus kohlearis. te ide prema dolje i naprijed. Isto se odnosi i na antrum mastoideum. Tuba je iznutra obloţena sluznicom sa višerednim trepetljikacim epitelom. Unutrašnjost konusa kojeg pravi kanalis spiralis ispunjava modiolus koji takoĊe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom zvanim apeks modioli sa kojeg odlazi koštana ploĉica zvana lamina modioli. tensor timpani. potom vestibulum koji leţi u sredini i tri semicirkularna kanala koji se nalaze najviše straga i lateralno. Cavitas tympani Ovo pitanje treba nauĉiti iz osteologije. IzmeĊu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se tzv helikotrema preko koje komuniciraju skala timpani i skala vestibuli. 3. koji moţe da se pita u sklopu ispitnog pitanja auris media. Cochlea Kohlea je spiralni kanal. Potpunu podijelu vrši duktus kohlearis koji leţi u skala media. Meatus acusticus internus . pars kartilaginea je drugi dio. 5. Prostor izmeĊu dvije lamele nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ĉini dio lateralnog i donji zid tube. 4. Takvim tokom kohlea dobija oblik konusa na kojem opisujemo bazu. Ĉini je kartilago tube auditive na kojoj razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu.Sastoji se iz koštanog i membranoznog dijela koji se oznaĉavaju kao labirintus oseus i labirintus membranaceus. Auris interna Unutrašnje uho je najkomplikovaniji dio uha. i to kohlea koja se nalazi najviše prema naprijed i medijalno. Pars osea je zapravo semikanalis tube auditive koji je dio kanalis muskulotubariusa. a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri ćemu se svaki zavoj suţava i odmakne u lateralnu stranu. Canalis spiralis je koštanom ploĉom koja se zove lamina spiralis osea nepotpuno podijeljen na dva dijela i to skala vestibuli i skala timpani. Kroz ovaj kanalić prolazi duktus perilimfatikus. Ostium timpanikum tube auditive je otvor kojim se tuba otvara u kavitas timpani. a statiĉki ĉine vestibulum u kojem su smješteni sakulus i utrikulus. Lamina spiralis osea u podruĉju kupule završava sa hamulus lamine spiralis.

Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Prednje-donje ima na sebi spiralni niz rupica. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog kanala. Ovaj fundus je sa dva grebena krista vertikalis i krista transversa podijeljen na 4 polja. Na gornjem zidu nalazimo 4 otvora. Prednji zid vestibuluma je uzak i odgovara poĉetku skale vestibuli. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. kohlearisa. Lateralni zid je kos od gore prema dolje i do vani prema unutra. Canales semicirculares Semicirkularni kanali zajedno sa kohleom i vestibulumom ĉine koštani labirint. n. nalazi se druga udubina. Inaĉe kroz meatus akusticus internus prolaze n.U prednjem dijelu recesus eliptikusa i na piramisu nalazi se makula kribroza superior kroz koju prolaze niti n. intermedius. Sprijeda i dolje u odnosu na recesus eliptikus. intermedius. Ide prema lateralno i natrag i završava slijepim dnom. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni-krus ampulare i neampularni krak-crus simpleks. U recesus sferikusu nalazi se makula kribroza media kroz koju prolaze niti n. Medijalni zid odgovara straţnjem dijelu fundus meatus akustikus internusa.Meatus akusticus internus je koštani kanal koji poĉinje na straţnjoj strani piramide sljepooĉne kosti sa otvorom porus akusticus internus. ampularis posterior. Kanalis semicirkularis lateralis smješten je pod uglom od 30 stepeni u odnosu na horizontalnu ravan. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala. a lateralna takoĊe ide u kohleu kao lamina spiralis sekundaria koja je izraţena u bazalnom zavoju kohlee. sakularisa. Na straţnjem zidu meatusa internusa nalazi se foramen singulare kroz koji prolazi n. Smješteni su iza vestibuluma. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u vestibulumu i to na njegovom gornjem i straţnjem zidu. Blizu tog otvora. Zato se ovo polje zove area kohlee. Straţnjegornje polje je area vestibularis superior i kroz nju prolaze niti n. facialis i n. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Prema dolje i nazad nalazi se recesus kohlearis u koji je uloţen cekum vestibulare duktus kohlearis. . a na prednjoj strani piramide izrokuje luĉno izboĉenje nazvano eminencija arkuata. sakularisa. IzmeĊu recesus eliptikusa i sferikusa nalazi se crista vestibuli koja se prema naprijed proširi u izboĉenje. Gornja se zove recesus eliptikus i njoj je smješten utrikulus. facialis. Na njemu opisujemo šest zidova. traktus spiralis foraminosus kroz koje prolaze niti n.Kanalis semicirkularis anterior smješten je u frontalnoj ravni. utrikuloampularisa. i kod ţivog ĉovjeka pukotina izmeĊu njih premoštena je laminom basilaris. posterior i lateralis. a straţnji medijalni je neampularni otvor istog. Medijalna se nastavlja u lamina spiralis osea. Straţnje-donje polje je area vestibularis inferior i kroz nju prolaze niti n. Ove dvije ploĉe dijele vestibulum od kohlee. facialis i kroz njega prolaze n. Na donjem zidu nalazimo dvije ploĉe i to medijalnu i lateralnu. fundus meatus akustici interni. Na straţnjem zidu nalazimo ampularni otvor straţnjeg semicirkularnog kanala. a prednji medijalni je otvor za krus komune prednjeg i straţnjeg semicirkularnog kanala.Prednji lateralni je ampularni otvor od kanalis semicirkularis anterior. Neampularni krakovi prednjeg i straţnjeg kanalića se spajaju i ĉine crus comune. utrikuloampularisa. labirinti. recesus sferikus u koji je uloţen sakulus. vestibulokohlearis te a. Na gornjem zidu su 4 otvora. piramis vestibuli. Prednje gornje se zove area n. ampularis posterior. Iznad recesus kohlearisa nalazi se unutrašnji otvor kanalikusa vestibuli kroz koji prolazi duktus endolimfatikus. Kanalis semicirkularis posterior smješten je u sagitalnoj ravni. Na njemu nalazimo tri udubine. Ima ih tri:kanalis semicirkularis anterior. a djelimiĉno u ampuli nalazi se makula kribroza inferior kroz koju prolazi n. i vv. Na njemu se projicira fenestra vestibuli u koju je uloţena baza stapesa. dva sprijeda i dva straga. Straţnji lateralni je ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala. Vestibulum Vestibulum je ovoidalna šupljina smještena izmeĊu kohlee i semicirkularnih kanala. n. a na medijalnom zidu kavitasa timpani ovaj kanal pravi izboĉenje koje je nazvano prominencija kanalis semicirkularis lateralis.

zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu. tako što reguliše i gradira mišićni tonus. od kojih ga odvaja tentorium cerebelli. Membranozni labirint ĉine duktus cohlearis koji je smješten u kohlei. Ovaj reţanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura. Ova arterija prati n. pa se još naziva i archicerebellum. Rami vestibulares prate odgovarajuće grane statiĉkog nerva i granaju se po statiĉkom aparatu. basilaris.Od drugog dijela kohlee odlazi traktus venosus spiralis koji ĉini venu labirinti. a igra i veoma vaţnu ulogu u procesima motornog uĉenja. Osim toga. Posjeduje reciproĉne veze sa vestibularnim jedrima zbog ĉega se naziva i vestibulocerebellum. Vasa sanquinea auris internae Unutrašnje uho opskrbljuje a. Membranozni labirint ispunjava tekućina nazvana endolimfa. na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliĉita naĉina: 1.  Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim ĉvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Vene se skupljaju u venu spiralis modioli koja je u vezi sa vas spirale. lobus cerebelli anterior i lobus cerebelli posterior. Longitudinalno posmatran. te na nesvjesnom nivou obraĊuje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost.Iz jednog dijela kohlee idu dvije vene spiralis modioli koje se spoje u venu kanalikuli kohlee koja se uljeva u v. i dorzalno od moţdanog stabla sa ĉijim je sastavnim dijelovima povezan pomoću tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores. Transverzalno posmatran. utrikulus i semicirkularni duktusi. medii et inferiores). Kohlearne grane teku kao traktus arteriozus spiralis koji šalje ogranke ka duktusu kohlearisu ili ĉine gustu mreţu u podruĉju lig. . Mali mozak se. On usklaĊuje kontrakcije pojedinih mišića unutar i izmeĊu odgovarajućih mišićnih grupa modulirajući njihove reakcije. te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajućim koštanim semicirkularnim kanalima. 30. cerebellum se sastoji od tri dijela: lobus flocculonoddularis. CEREBELLUM Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator mišićne aktivnosti. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odrţavanje ravnoteţe i poloţaja tijela. Inaĉe sa funkcionalnog aspekta membranozni labirint se dijeli na akustiĉki dio kojeg ĉini duktus kohlearis i statiĉki dio kojem pripadaju sakulus. cerebellum uĉestvuje i u odrţavanju ravnoteţe. statoakustikus i u meatusu internusu dijeli se na rami vestibulares i rami kohleares. jugularis internu.Labyrinthus membranaceus Membranozni labirint leţi u koštanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiĉki prostor ispunjen tekućinom zvanom perilimfa. Svaki od ovih reţnjeva ĉine odgovarajući dijelovi vermisa i hemisfera. spirale kohlee. Kod odraslog ĉovjeka teţina mu varira od 130 – 150 grama. Uz gore pobrojano. zatim sakulus i utrikulus koji su smješteni u vestibulumu. labirinti koja je grana a. najnovija istraţivanja ukazuju na mogućnost da mali mozak uĉestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Jedan od ovih ogranaka ulazi u kohleu i anastomozira sa kohlearnim granama. Smješten je u straţnjoj lubanjskoj jami (fossa cranii posterior) ventralno od potiljaĉnih reţnjeva velikog mozga. te obskrbljuje akustiĉki organ. mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetriĉne polovine (haemispheria cerebelli) 2.

Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlaĉi falx cerebelli. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leţe na prednjoj strani malog mozga. pa se još naziva i paleocerebellum.pyramis i najveći dio uvulae. Svaka od ovih zona se sastoji od odgovarajućeg dijela korteksa i bijele mase. Od corpusa medullare prema periferiji se pruţaju i . moţe se izvršiti i logitudinalna podjela od medijalno prema lateralno na tri cerebelarne zone: 1) medijalna ili vermalna zona. corpus cerebelli. GRAĐA MALOG MOZGA Mali mozak. pa se još naziva ineocerebellum. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljaĉne kosti. Naime. On je pomoću duboke pukotine na gornjoj strani malog mozga (fissura prima s. Siva masa obuhvata površni sloj. naroĉito pokreta šake. Vermalna zona ukljuĉuje vermalni korteks i nucleus fastigii. Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlaĊi dio malog mozga. gdje obrazuje jedra (nuclei cerebelli). Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim ţljebovima. kao i ostali dijelovi centralnog nervnog sistema izgraĊen je od sive i bijele mase.  Lobus cerebelli anterior je manji i leţi rostralno od fissurae primae. kaudalno od fastigiuma. lobulus centralis i culmen (na vermisu). kao i aksoni Purkinje-ovih ćelija. Ostali. te dubokih cerebelarnih jedara na koji se topografski projicira. te nucleus globosus i nucleus emboliformis. te ala lobuli centralis ilobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). paravermalna podrazumjeva paravermalni korteks. lobulus gracilis. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. zauzimajući praktiĉno samo dio gornje strane malog mozga.  Lobus cerebelli posterior je najveći reţanj malog mozga. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa). zbog ĉega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. i to: već pomenuti lobulus semilunaris inferior s. Na gornjoj strani pripadaju mudeclive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leţi na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. a hemisferna zona ukljuĉuje korteks cerebelarne hemisfere i nucleus dentatus. pontis). formirajući koru (cortex cerebelli) i centralne dijelove malog mozga. Tonsilla cerebelli leţi u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliniĉkog znaĉaja u sluĉaju povećanog intrakranijalnog pritiska. lobulus ansiformis. Ukljuĉen je u regulisanje mišićnog tonusa. smješten izmeĊu fissurae primae i fissurae posterolateralis. preclivalis) podijeljen na dva dijela: lobus cerebelli anterior et posterior. što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kiĉmene moţdine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog ĉega se naziva i spinocerebellum. Na dnu usjeka leţi vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlaĊi dio malog mozga. Bijela masa (corpus medullare cerebelli) gradi ĉitav ostali dio malog mozga. tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kiĉmeni kanal. Vaţan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova.lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Ovaj reţanj ĉine lingula cerebelli. filogenetski mlaĊi dijelovi cerebelluma ĉine tzv. Pored longitudinalne podjele malog mozga na vermis i hemisfere. Declive i lobulus quadrangularis posterior ĉine lobulus simplex. a formiraju je aferentni i eferentni putevi malog mozga. 2) paramedijalna ili paravermalna zona i 3) lateralna ili hemisferna zona.

koja se obilato granaju. kao i lateralnog vestibularnog jedra. Njihovi dendriti arboriraju u molekularni sloj okomito na površinu kore uspostavlajući preko 100000 sinapsi. jer je sakriven izmeĊu njegovih listića. dok im aksoni završavaju unutar glomerula granularnog sloja formirajući sinapse sa dendritima granularnih ćelija. vertikalne akone granularnih ćelija iz trećeg sloja i njihove horizontalne ogranke. prolazi kroz bijelu masu i uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa neuronima dubokih cerebelarnih jedara. a njihov akson koji polazi sa baze ćelije. i prekriva sve vijuge i brazde cerebelluma. KORA MALOG MOZGA – CORTEX CEREBELLI Kora malog mozga je izdjeljena na veliki broj listića (folia cerebelli). . košarastih i Golgi II ćelija. kao i vermisa anteriornog i posteriornog reţnja projiciraju svoje aksone na neurone nucleus vestibularis lateralis-a. Ovi dendriti sinaptiĉki kontaktiraju sa mahovinastim vlaknima formirajući cerebelarne glomerule. a drugog tipa mahovinasta (mossy fibres). ispoljavaju ekscitatorne uticaje na brojne granularne ćelije unutar glomerula granularnog sloja. po ĉemu je dobila ime. Stratum purkinjense predstavlja srednji sloj malomoţdanog korteksa. Usljed velike naboranosti površine malog mozga. Aferentna vlakna cerebellum-a. Postoje tri kortikalna sloja: vanjski (molekularni). Kolaterale mahovinastih i puzavih vlakana mogu. koje spadaju u najveće neurone unutar centralnog nervnog sistema. Stratum molekulare posjeduje veliki broj dendritskih arborizacija Purkinje-ovih ćelija iz drugog sloja. te sa dendritima zvjezdastih. Pri prolasku kroz granularni sloj kolaterale aksona Purkinje-ovih ćelija grade sinapse sa neuronima ovog sloja. Preko ovih inhibitornih uticaja Purkinje-ove ćelije moduliraju outpute iz dubokih cerebelarnih jedara. Mahovinasta vlakna predstavljaju aksone spinocerebelarnih. bez obzira odakle dolaze. Aksoni ovih ćelija idu paraleleno sa površinom kore. Golgi II ćelije imaju dendritsku arborizaciju unutar molekularnog sloja. U njemu se nalazi oko petnaest miliona Purkinje-ovih ćelija.raĉvaju nastavci bijele mase koji zalaze u veoma naboranu koru. Ova vlakna ispoljavaju snaţne ekscitatorne uticaje na neurone dubokih cerebelarnih jedara. osbito sa Golgi II neuronima. vestibulocerebelarnih. Neke Purkinje-ove ćelije iz archicerebelluma. Ovakva laminacija bijele mase malog mozga daje na sagitalnim presjecima izgled veoma razgranatog drveta (arbor vitae). Granularne ćelije imaju malo tijelo i 4-6 dendrita smještenih u granularnom sloju. dendritskih završetaka jedne ili više granularnih ćelija i inhibitornih aksonskih terminala Golgi II neurona koji su u sinaptiĉkoj vezi sa granularnim ćelijama. najveći dio kore (oko 85%) se ne vidi. Aksoni granularnih ćelija idu vertikalno prema molekularnom sloju gdje se raĉvavaju u obliku slova T na dva ogranka suprotnog smjera. Svako puzavo vlakno se unutar granularnog sloja dijeli na najviše deset grana (koja se takoĊe zovu puzava vlakna) koje prodiru u molekularni sloj i tvore nekoliko stotina sinapsi sa dendritima samo jedne Purkinje-ove ćelije. Akson jedne košaraste ćelije uspostavlja inhibitorne sinaptiĉke veze sa ćelijskim tijelima nekoliko Purkinje-ovih ćelija oko kojih gradi košarastu formaciju. pontocerebelarnih i retikulocerebelarnih puteva. Puzava vlakna potiĉu iskljuĉivo iz donjeg olivarnog jedra i ulaze u cerebellum kroz pedunculi cerebellares inferiores suprotne strane. Akson jedne zvjezdase ćelije uspostavlja inhibitorne sinapse sa dendritima nekoliko Purkinjeovih ćelija. Na njihovim terminalima oslobaĊa se gama-amino buterna kiselina (GABA). Paralelna vlakna stvaraju ekscitatorne sinapse sa dendritima gotovo 1000 Purkinje-ovih ćelija. Ova vlakna. paralelna vlakna. Tijela ovih ćelija su peharastog ili kruškolikog oblika i leţe blizu granularnog sloja. te dvije vrste ćelija: zvjezdaste i košaraste. debela je oko 1 mm. Stratum granulosum sadrţi dva tipa ćelija: granularne i Golgi II ćelije. koji predstavljaju tzv. dendrite Golgi II neurona. napušta koru. jesu dvojakog tipa. Glomerul je sinaptiĉka procesorska jedinica obavijena glijalnom lamelom. vertikalne aksone koji predstavljaju puzava vlakna. Sastoji se od ekscitatornih aksonskih terminala mahovinastih vlakana. Vlakna prvog tipa nazivaju se puzava (climbing fibres). srednji (sloj Purkinje-ovih ćelija) i unutrašnji (granularni). zavisno od izvora iz kojeg potiĉu. kao i na Purkinje-ove ćelije.

Nucleus dentatus s. JEDRA MALOG MOZGA – NUCLEI CEREBELLI Ispod kore. nucleus interpositus posterior leţi izmeĊu nucleus-a fastigii (medijalno) i nucleus emboliformis-a (lateralno). nucleus medialis cerebeli je filogenteski najstarije jedro malog mozga. Ima oblik vreće sa mjehurasto izboĉenim zidovima i otvorom (hilum nuclei dentati) koji je okrenut dorzomedijalno. spinocerebellaris posterior. Corpus juxtarestiforme (koji predstavlja skupinu vlakana na medijalnoj . tr. nucleus olivaris principalis. emboliformis i nc. Dok su mahovinasta i puzava vlakna rezervirana za ekscitatorni impuls. fibrae cuneocerebellares. gornjim kolikulima i pretektalnom podruĉju. Sliĉno tome. nucleus lateralis cerebelli je najveće jedro malog mozga. aksoni Purkinje-ovih neurona. Golgi II inhibiraju granularne ćelije unutar glomerula. Oba jedra prmaju aksone Purkinje-ovih ćelija i kolaterale aferentnih puteva malog mozga. IzgraĊen je iz velikih multipolarnih neurona. jedrima retikularne formacije moţdanog stabla. i uz to sa dendritima Golgi II. nucleus interpositus anterior je nešto veći od nucleus globosus-a. reticulocerebellaris. te na jedrima talamusa i cervikalnim segmentima kiĉmene moţdine. granularne stanice uspostavljaju ekscitatorne sinapse sa dendritima Purkinje-ovih stanica. Primljeni impulsi iz talamusa odlaze u koru velikog mozga. Nakon ekscitacije. Aferentna vlakna dobija iz kore archicerebellum-a. naroĉito vermis-a. Corpus restiforme sadrţi aferentne puteve iz kiĉmene i produţene moţdine. ObraĊene informacije iz cerebelarnog korteksa. vestibularis lateralis et inferior.formirati ekscitatorne sinapse sa neuronima malomoţdanih jedara. a leţi uz sam hilum nuclei dentati. Eferentna vlakna odlaze u nucleus ruber i thalamus. naroĉito u dorzalnom dijelu. kroz inhibiciju izlaze (output) iz dubokih cerebelarnih jedara ka drugim dijelovima centralnog nervnog sistema. cerebellothalamicus koji završava na nc. a donji krak (pedunculus cerebelaris inferior) je upravljen kaudalno prema produţenoj moţdini. Nucleus fastigii s. nc. Aferentna vlakna dolaze od Purkinje-ovih ćelija koje imaju iskljuĉivo inhibitorno dejstvo. Pedunculus cerebellaris inferior ĉine corpus restiforme i corpus juxtarestiforme. VEZE MALOG MOZGA Aferentni i eferentni putevi malog mozga prolaze kroz malomošdane krake (pedunculi cerebellares). a iz nucleus ruber-a prenose se na donji olivarni kompleks (preko tr. a naroĉito na podruĉja za gornji ekstremitet primarnog motornog polja. moduliraju. nucleus caeruleus i nuclei raphes. vestibularis lateralis na koje imaju inhibitorni uticaj. srednji krak (pedunculus cerebellaris medius) ide medijalno. Eferentna vlakna kore malog mozga ĉine iskljuĉivo aksoni Purkinje-ovih ćelija. Gornji krak (pedunculus cerebelaris superior) se pruţa rostralno. i to: nc fastigii. dentatus. jedrima okularnih ţivaca. olivocerebellaris i tr. pa se pretpostavlja da preko njih mali mozak utiĉe na aktivnost ovih dijelova kore. u bijeloj masi malog mozga leţe ĉetiri parna jedra. Preko paralelnih vlakana. rubrospinalis). zvjezdaste i košaraste ćelije ispoljavaju inhibitorni uticaj na Purkinje-ove ćelije. Eferentna vlakna nucleus dentatusa napuštaju cerebellum i formiraju tr. Eferentna vlakna koja odlaze iz ovog jedra završavaju na nc. aksonima Purkinje-ovih ćelija usmjeravaju se na neurone malomoţdanih jedara i na nc. Nucleus emboliformis s. uz zid fastigiuma na krovu ĉetvrte moţdane komore. Nucleus globosus s. nucleus principalis nervi trigemini. ka mostu. ventralis anterior et lateralis thalami. nc. globosus. kao i output iz lateralnog vestibularnog jedra. ka srednjem mozgu. Leţi uz samu medijalnu liniju. i to: tr. tegmentalis centralis) i kiĉmenu moţdinu (preko tr. te iz nuclei pontis. zvjezdastih i košarastih ćelija molekularnog sloja. Ova dva jedra talamusa projiciraju se na motorni i premotorni korteks velikog mozga. Najveći broj vlakana dolazi iz nuclei pontis.

a naroĉito u nc. rubroolivaris. Aksoni Purkinje-ovih ćelija iz ovog dijela korteksa projiciraju se ipsilateralno na nc. vestibulocerebellaris-a. Od aferentnih. spino i pontocerebellum nastala je na osnovu funkcije i veza malog mozga i uglavnom se podudara sa vestibulocerebellum-u. Funkcionalna podijela na vestibulo. Vestibulocerebelarna vlakna dijele se na primarna i sekundarna. a glavno u suprotnu cerebelarnu hemisferu. Retikulocerebelarna vlakna potiĉu iz lateralnih i paramedijalnih retikularnih jedara produţene moţdine. Ona polaze iz nc. nc. silazni dio gornjeg malomoţdanog kraka i završavaju u retikularnim jedrima moţdanog stabla. ventralis lateralis i ncc. Ova vlakna predstavljaju dio sloţenog kortiko-ponto-cerebelarnog sistema. vestibularis . prenosi proprioceptivni senzibilitet trupa i udova i završava u prednjem reţnju malog mozga. spinocerebellaris posterior. vestibularis lateralis. Tr. FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA KRUGOVI MALOG MOZGA filogenetskom podijelom. Osim prednjeg spinocerebelarnog puta. Neka vlakna iz nc. paleo i neocerebellum. Archicerebellum odgovara I NEURONSKI Mali mozak je na bazi filogenetskog razvoja podijeljen na archi. dentatusa ide kaudalno kao tzv. dentatusa završavaju u rostralnoj (parvocelularnoj) trećini nc. sadrţi vlakna prednjeg spinocerebelarnog puta (tr. dentatusa odlazi u talamus (tr. a sekundarna iz nc. Tr. Druga grupa vlakana porijeklom iz nc. Pedunculus cerebellaris superior polazi od prednje strane malog mozga. Cerebelotalamiĉka vlakna se projektuju u mnoga jedra talamusa: nc. Kroz corpus juxtarestiforme prolaze i vlakna tr. ide prema naprijed i gore. olivocerebellaris potiĉe iz jedara donjeg olivarnog kompleksa. rubrospinalis. a neka vlakna odlaze i u nucleus olivaris accessorius medialis et dorsalis i gornje segmente vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje završavaju na interneuronima u središnjoj sivoj masi. fastigii i završavaju u prednjim rogovima vratnog dijela kiĉmene moţdine gdje sinaptiĉki kontaktiraju sa alfamotoneuronima. rubera iz kojeg polazi tr. fastigii kao i na nc. Ova vlakna završavaju archicerebellumu. Pedunculus cerebellaris medius sastoji se od ukrštenih pontocerebelarnih vlakana (fibrae pontocerebellares) koja se projiciraju iz pontinskih jedara u bazilarnom dijelu ponsa do neocerebelluma i paleocerebelluma. Veći dio vlakana iz nc. idu kao neukrštena vlakna i završavaju u prednjem reţnju. odrţavanju ravnoteţe i uobliĉavanju pokreta u vezi sa stimulacijom vestibularnih receptora u unutrašnjem uhu. intralaminares. Akcesorna olivarna jedra projiciraju se u vermis. Eferentna vlakna iz nucleus globosus i nucleus emboliformis projiciraju se u kaudalni dio nucleus ruber-a iz kojeg polazi tr.strani donjeg malomoţdanog kraka) sadrţi vlakna tr. cerebellospinalisa (eferentni put). Pored cerebelospinalnog puta kroz jukstarestiformno tijelo prolaze i vlakna koja potiĉu iz kore arhicerebelluma i završavaju u vestibularnim jedrima. vestibularis inferior i medialis. fastigii zavijaju oko rostralnog dijela gornjeg malomoţdanog kraka formirajući fasciculus uncinatus cerebelli. svi ostali putevi koji prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior su eferentni. olivaris inferior (fibrae cerebelloolivares). ulazi u tegmentum mezencefalona i u njemu se ukršta ĉineći deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. Vlakna koja polaze iz nc. kao i fibrae cuneocerebellares prenose proprioceptivni (duboki nesvjesni) i dijelom eksteroceptivni (površni svjesni) senzibilitet trupa i udova preko kiĉmene moţdine u prednji reţanj malog mozga. te u nc. a neocerebellum odgovara pontocerebellum-u. spinocerebellaris anterior) koji kao i prednji. Vestibulocerebellum uĉestvuje u regulisanju mišićnog tonusa. Primarna dolaze iz vestibularnog gangliona. te medijalnog i donjeg vestibularnog jedra. ventralis anterior. U ovom dijelu malog mozga završavaju vlakna vestibulocerebelarnog puta koja dolaze iz vestibularnog ţivca. paleocerebellum odgovara spinocerebellum-u. cerebellothalamicus) gradeći najveći dio gornjih malomoţdanih krakova.

vestibularis lateralis. Iz ovih jedara polaze pontocerebelarna vlakna koja se ukrštaju i formiraju srednje malomoţdane krake. ulaze u kontralateralni . Aksoni iz korteksa uvulae (koja se funkcionalno smatra dijelom vestibulocerebelluma) odlaze na nc. globosus i nc. ventralis anterior et lateralis thalami. ĉime se reguliše redoslijed. rubera ili idu u nc. Pontocerebellum. Smatra se da mali mozak omogućava regulaciju preciznosti motornih pokreta. Iz vestibuarnih jedara polaze vestibulospinalni putevi.superior. Granicu izmeĊu njih ĉine popreĉne. Vlakna iz ovih jedara prolaze kroz pedunculus cerebellaris superior i ukrštaju se u deccusatio pedunculorum cerebellarium superiorum. FOSSA RHOMBOIDEA Fossa rhomboidea je udubina koja se nalazi na dorzalnoj strani moţdanog stabla. 31. U toku stajanja makule statike šalju impulse u nc. ukrštaju se. rubera i 2) ventrolateralnim jedrama talamusa. spinocerebellaris anterior et posterior. sa onima koje stiţu iz propriceptivnih receptora u mišićima. i iz središnjeg ţlijeba fossae rhomboideae. cuneocerebellaris i tr. rubera polazi tr. U njenoj izgradnji uĉestvuju rostralni dio dorzalne strane produţene moţdine (bulbarni dio) i dorzalna strana mosta (pontinski dio). IzmeĊu kore velikog mozga i kore neocerebellum-a postoji uzajamna povezanost. Iz jedara talamusa informacije se proslijeĊuju do motornih centara u kori velikog mozga. Mali mozak automatski izraĉunava “grešku” u pokretu (koja se procjenjuje uporeĊivanjem namjeravanog izvršenja i same realizacije pokreta) i šalje korektivne impulse preko talamusa u veliki mozak. Spinocerebellum kontroliše mišićni tonus i sinergiĉno djelovanje mišića kod raznih poloţaja tijela. indirektno preko kore velikog mozga i moţdanog stabla omogućava i automatski reguliše redoslijed. vrţi ekscitaciju motoneurona za antigravitacionu muskulaturu pomoću vestibulospinalnog puta. i to: iz nucleus vestibularis lateralis-a polazi tr. koordinacija. Ovaj se put pridruţuje glavnom asocijativnom putu moţdanog stabla (fasciculus longitudinalis medialis) Veze vestibularnih jedara sa malim mozgom i kiĉmenom moţdinom sluţe za odrţavanje ravnoteţe i uspravnog stava tijela. vestibulospinalis lateralis koji završava u nivou alfa i gama-motoneurona lumbosakralnih segmenata kiĉmene moţdine i znaĉajan je za odrţavanje uspravnog stava i hodanje. paralelene pruge (striae medullares ventriculi quarti). reticulocerebellaris. Naginjanjem glave naprijed ili nazad izaziva aktivaciju makula i opisanim neuronskim vezama dovode do ekscitacije motoneurona za ekstenzore i fleksore vrata. kao i njihovu preciznost. te primarno i asocijativno senzibilno polje – area 3. pontis. Aferentne niti polaze iz odreĊenih podruĉja kore velikog mozga (primarno motorno i premorno polje . tako što neprekidno uporeĊuje informacije iz kore velikog mozga. U ovaj dio malog mozga dolaze impulsi iz proprioceptivnih receptora u mišićima. opseg i preciznost voljnih pokreta. a iz nucleus vestibularis medialis-a polazi tr. Ova vlakna upravljena prema natrag dospijevaju na dorzalnu stranu. uske. Aksoni Purkinje-ovih neurona spinocerebellum-a projiciraju se u nc. Aksoni Purkinje-ovih neurona korteksa neocerebelluma projiciraju se u nc. pod kontrolom malog mozga. tr. medialis et inferior. Ovo jedro.area 4 i 6.2 i area 5) i projiciraju se preko kortikopontinskih puteva u ncc.1. vestibularis lateralis. rubroolivaris koji završava u nc. te završavaju u magnocelularnom dijelu nc. tetivama i zglobnim ĉahurama kao tr. dentatus. tetivama i zglobnim ĉahurama. emboliformis. olivaris inferior. porijeklom iz nucleus arcuatus-a koji je smješten u ventromedijalnom dijelu produţene moţdine. Iz njih se projiciraju u primarno motorno (area 4) i premotorno polje (area 6) odakle preko kortikospinalnog puta kontolišu kontrolišu aktivnost aksijalne i muskulature ekstremiteta. koordinaciju i opseg voljnih kretnji. a odatle preko kortikospinalnog i kortikonuklearnog puta do niţih motornih neurona u kiĉmenoj moţdini i motornim jedrima kranijalnih ţivaca. Iz ovog jedra polaze vlakna koja idu kroz gornje pedunkule i završavaju u: 1) kontralateralnom parvocelularnom dijelu nc. te završavaju u korteksu neocerebelluma.vestibulospinalis medialis koji završava u laminama VII i VIII vratnih i grudnih segmenata kiĉmene moţdine. Iz parvocelularnog dijela nc.

oznaĉeno kao trigonum nervi vagi s. idući od gore prema dolje: recessus suprapinealis (izmeĊu epifize i krova treće moţdane komore). posterior nervi vagi). te desna i lijeva columna fornicis. graniĉni ţlijeb. ispod koje leţi motorno jedro n. I u ovom. eminetia medialis. facialis (motorno jedro). Gornji zid ili krov treće moţdane komore obrazuje tanki epitelijalni list (lamina tectoria) sa horoidnim pleksusom. sve do prednjeg ruba optiĉke hijazme. recessus pinealis. sulcus limitans. Lamina tectoria je razapeta straga izmeĊu habenula. epithalamica i apertura aqueductus mesencephali s. kao i u bulbarnom dijelu imamo sulcus medianus i lateralno sulci limitantes. a sprijeda izmeĊu striae medullares thalami. 32. Kaudalni dio eminentiae medialis u formi trokutastog. Na njoj opisujemo prednji. Vrh vagalnog trokuta okrenut je prema gore i ĉini ga mala udubina (fovea inferior). inferior. tanka opna koja predstavlja kranijalni završetak primitivne neuralne cijevi. apertura aqueductus cerebri. donji i dva lateralna zida. trigeminusa.pedunculus cerebellaris inferior i odlaze u mali mozak. Area postrema spada u cirkumventrikularne organe i predpostavlja se da neuroni koji je grade pokazuju veliku osjetljivost na razliĉite emetiĉke agense (supstance koje izazivaju povraćanje) u krvi. IzmeĊu središnjeg i graniĉnih ţlijebova nalazi se izboĉenje rombaste jame oznaĉeno kao eminentia medialis. Lateralno od njega. abducensa oko kojeg luĉno obilaze korijena vlakna n. ispod koga se nalazi parasimpatiĉko jedro n.commissura habenularum. sulcus medianus. koja se u vidu malog uzvišenja pruţa do donjeg malomoţdanog kraka. Iznad krova treće moţdane komore nalaze se fornix i corpus callosum. facialisa porijeklom iz nucleus n. Pomenute strukture na prednjem zidu obrazuju recessus triangularis. Straţnji zid grade. Lamina terminalis spaja optiĉku hijazmu sa rostrum corporis callosi. Prednji zid u gornjem dijelu grade commissura anterior. Pruţa se od aperturae aqueductus mesencephali prema naprijed i dolje. rostrolateralno od foveae superior nalazi se mala plaviĉasta mrlja. trigonum vagale. a pontinski pedunculi cerebellares superiores. gornji. vagusa (nucleus dorsalis s. Strukture koje smo opisali na prednjem zidu treće moţdane komore po svom razvoju pripadaju velikom mozgu. straţnji. U podruĉju isthmusa rhombencephali. Iznad facijalnog breţuljka dio sulcus limitansa je udubljen u malu jamicu (fovea superior). medialis et lateralis). Donji zid ili pod grade desni i lijevi hipotalamus. Pomenuti ţlijebovi ograniĉavaju oblo izboĉenje. Formira ga istoimeno jedro. infudibuli i recessus supraopticus. VENTRICULUS TERTIUS Treća moţdana komora je centralna šupljina diencephalona.Bulbarni dio fossae fhomboideae ograniĉavaju pedunculi cerebellares inferiores. Ovaj trokut prouzrokuje rostralni dio motornog jedra dvanaestog moţdanog ţivca (nucleus nervi hypoglossi). Boĉno od sulcus limitansa (u rostralnom dijelu medullae oblongatae i kaudalnom dijelu ponsa). nalazi se plitki.Rostralni dio fossae rhomboideae grade pons i isthmus rhombencephali. Na ovom zidu nalaze se dva udubljenja ili špaga: recessus infundibularis s. Ovo izboĉenje formira jedro n. glatkog izboĉenja nazvan je trigonum nervi hypoglossi. u ĉijem se donjem dijelu nalazi tzv. a bazu mu predstavlja uska vrpca poznata kao funiculus separans. Sredinom bulbarnog dijela fossae rhomboideae pruţa se duboki središnji ţlijeb. commissura posterior s. Lateralno od donjeg dijela hipoglosnog trokuta leţi sljedeće trokutasto polje sivkaste boje. a u podruĉju lateralnih uglova fossae rhomboideae nalazi searea vestibularis ispod koje leţe ĉetiri vestibularna jedra osmog moţdanog ţivca (nucleus vestibularis superior. nucleus caeruleus ĉiji neuroni sadrţe pigment melanin od kojeg i potiĉe boja ove mrlje. . koji je dijeli na dvije simetriĉne polovine. locus caeruleus. Donji dio prednjeg zida gradi lamina terminalis. facijalni brijeţuljak (coliculus facialis). Funiculus separans odvaja trigonum vagale od areae postremeae.

koja na sagitalnom presjeku ima elipsoidan oblik. Cerebrospinalni likvor dospijeva iz lateralnih u treću moţdanu komoru preko foramina interventricularia. Na medijalnoj strani forniksa.Lateralne zidove treće moţdane komore grade medijalne strane oba talamusa i hipotalamusa razdvojene meĊusobno plitkim hipotalamiĉkim ţlijebom (sulcus hypothalamicus). Oni su u oko 70 % sluĉajeva spojeni sa adhaesio interthalamica. U prednje-gornjem dijelu lateralnog zida nalazi se meĊukomorni otvor (foramen interventriculare). a napušta je kroz aqueductus mesencephali s. cerebri odakle odlazi u ĉetvru moţdanu komoru. pomoću kojeg treća komora komunicira sa odgovarajućom lateralnom moţdanom komorom. Otvor ograniĉava sprijeda pars libera columnae fornicis. a straga tuberculum anterius thalami. . iznad interventrikularnih otvora nalazi se organum subfornicale koji će biti opisan u sklopu cirkumventrikularnih organa.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful