PRAKTIKUM ANORGANSKE KEMIJE 2

(SKRIPTA ZA INTERNU UPOTREBU) Prof. dr. sc. Marina Cindrić dipl. ing. Mirta Rubčić 2008/2009

1

SADRŽAJ:
1. Svrha rada 2. Osnovna pravila ponašanja i rada u laboratoriju 3. Osnovne mjere opreza pri radu Vježbe: 1. Sinteza željezova(III) klorida, FeCl3 2. Sinteza kompleksa tetrakis(µ-acetato)diakvadibakra(II), [Cu(OOCCH3)2(H2O)]2 3. Sinteza kompleksa oksobis(2,4-pentandionato)vanadija(IV), [VO(C5H7O2)2]
3.1. Identifikacija kompleksa [VO(C5H7O2)2] (odreñivanje sadržaja vanadija)

3 3 5 6 9 12 16

4. Sinteza kompleksa tris(2,4-pentandionato)mangana(III), [Mn(C5H7O2)3]
4.1. Identifikacija kompleksa [Mn(C5H7O2)2]3 (karakterizacija na osnovi podataka iz infracrvenog spektra)

5. Sinteza kompleksa kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata, K3[Cr(C2O4)3]·3H2O
5.1 Identifikacija kompleksa K3[Cr(C2O4)3]·3H2O (odreñivanje sadržaja oksalata)

23

6. Sinteza kompleksa heksaamminniklova(II) klorida, [Ni(NH3)6]Cl2
6.1. Identifikacija kompleksa [Ni(NH3)6]Cl2 (odreñivanje sadržaja amonijaka)

26 30 34 37 40 42 44

7. Sinteza kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V), K3[Cr(O2)4]
7.1. Identifikacija kompleksa K3[Cr(O2)4] (odreñivanje sadržaja kalija)

8. Sinteza kompleksa tris(tiourea)bakrova(I) sulfata monohidrata, [Cu{SC(NH2)2}3]2·SO4·H2O 9. Sinteza kompleksa tetrakis(µ-acetato)diakvakroma(II), [Cr(OOCCH3)2(OH2)]2 DODATAK Sinteza Cl2, SO2, HCl, CO2 Rashladne smjese i sušenje plinova Trovanje kemikalijama, simptomi, način pružanja prve pomoći

2

SVRHA RADA
Izvoñenjem eksperimenta, provjeravanjem već utvrñenih činjenica, sintezom i analizom dobivenih produkata kemijskih reakcija, kao i zapažanjem nastalih promjena student vježba, provjerava i utvrñuje svoje znanje stečeno na predavanjima. Nadalje, upoznaje laboratorijsku opremu i tehnike rada, neposredno upoznaje tvari i njihova svojstva i razvija sposobnosti u zapažanju razlika. Osim savladavanja eksperimentalnih tehnika u sintezi anorganskih spojeva, student upoznaje metodiku eksperimentalnog rada te na taj način stječe samostalnost i razvija sposobnost osmišljavanja novih eksperimenata. Za uspješnost rada neophodno je odreñeno teorijsko predznanje koje omogućuje bolje razumijevanje promjena do kojih dolazi tijekom eksperimenta. Takoñer rad u laboratoriju zahtjeva preciznost, urednost i disciplinu, a što se prije svega odnosi na pridržavanje osnovnih pravila rada u laboratoriju.

OSNOVNA PRAVILA PONAŠANJA I RADA U LABORATORIJU
1. Obavezno je nošenje kute i zaštitnih naočala. Student ne smije pristupiti izvoñenju eksperimenta bez navedene zaštite. 2. Prije početka rada student se mora pripremiti za izvoñenje eksperimenta. To podrazumijeva da je upoznat na koji će način izvesti eksperiment tj. kakva mu je aparatura potrebna za izvoñenje eksperimenta, koje tvari koristi (svojstva, količine) te do kojih kemijskih reakcija dolazi. 3. Veličina čaša, tikvica, menzura tj. svog pribora koji je potreban u radu treba biti usklañena prema količinama tvari potrebnih za eksperiment. 4. Gumene ili staklene cijevi koje se koriste za povezivanje pojedinih dijelova aparatura trebaju biti što kraće. 5. Prije početka rada treba pozvati asistenta, koji će provjeriti je li aparatura ispravno složena. Krute tvari se uzimaju pomoću čiste plastične žličice ili spatule, a tekućine pomoću menzure ili kapalice. Kapalica se nikada ne unosi u bocu, već se manji volumen tekućine izlije iz boce u čistu čašu iz koje se potom pomoću kapalice uzima tekućina.

3

6. Višak tekućine koji ostane u čaši ne vraća se u bocu već ostavlja za drugi eksperiment ili vraća tehničaru. 7. Tijekom rada potrebno je pridržavati se svih mjera predostrožnosti: pažljivo raditi sa zapaljivim, korozivnim i otrovnim kemikalijama; obratiti pažnju pri radu s aparaturama pri sniženom tlaku. 8. Reakcije u kojima dolazi do razvijanja plinovitih produkata (Cl2, HCl, SO2) potrebno je izvoditi u digestoru, kao i uparavanja tekućina. Svo suñe korišteno u eksperimentu pere se u digestoru. 9. Ukoliko tijekom eksperimenta doñe do prosipanja tekućine ili krutine po radnom stolu ili podu potrebno ju je ukloniti. 10. Radno mjesto mora biti uredno, bez suvišnih stvari poput knjiga, bilježnica, papira i sl. 11. Tijekom izrade vježbe student vodi laboratorijski dnevnik u koji unosi sve podatke o eksperimentu kojeg izvodi i to na sljedeći način: -Naziv vježbe -Datum -Jednadžbe reakcija -Tvari i njihove količine upotrijebljene u eksperimentu -Skicu aparature -Rezultat: mase dobivenih produkata -Ukoliko uz vježbu postoje dodatni eksperimenti navode se opažanja Po završetku vježbe voditelj praktikuma potpisuje laboratorijski dnevnik čime se potvrñuje da je vježba završena. Da bi student mogao dobiti konačnu ocjenu Praktikuma anorganske kemije 1 sve vježbe moraju biti ovjerene potpisom. 12. Student kod kuće piše izvještaj o izvršenom eksperimentu. Izvještaj mora sadržavati sljedeće dijelove, a ne preporuča se više od 3 stranice: -Naziv vježbe -Datum

4

Prije početka rada student se mora upoznati sa svojstvima tvari s kojima radi tj. druge metode dobivanja. eksplozivnošću. jednadžbama reakcija do kojih dolazi. opažanja nakon provedenih eksperimenata -Zaključak -Odgovori na pitanja koja se nalaze nakon svake vježbe -Literatura: Navesti literaturu koja je korištena pri pisanju izvještaja OSNOVNE MJERE OPREZA PRI RADU 1. U laboratoriju požar mogu izazvati: Koncentrirane kiseline kao što su HNO3 ili H2SO4 ukoliko padnu na papir ili odjeću. 5 . zapaljivošću i sl. Isparavanje manjeg volumena hlapljive tekućine dozvoljeno je samo u digestoru i bez prisutnosti otvorenog plamena. Aktivni ugljen ukoliko se miješa s tvarima koje lako otpuštaju kisik (nitrati. upotreba) -Opis eksperimenta s računom iskorištenja. otrovnošću. klorati. Takva uparavanja najbolje je provoditi zagrijavanjem na vodenoj kupelji (zagrijavanje grijaćim kapama tj. Paziti da kemikalije ne doñu u dodir s kožom.-Kratak teorijski uvod (o prireñenom spoju. a ne isparavanjem (posebno ako se radi o većem volumenu otapala). električnim putem). već grijaćim kapama ili na vodenoj kupelji. graña. 3. Lako zapaljiva otapala uklanjaju se destilacijom. čašama). Zapaljive tekućine ne smiju se zagrijavati na otvorenom plamenu (u otvorenim posudama na pr. svojstva. odjećom. perklorati) Vruće otopine kiselina pomiješane s bazama (jer može doći do naglog vrenja i prskanja tekućine zbog izrazito egzotermnih reakcija). s njihovom reaktivnošću. 2. očima.

koja pri visokim temperaturama disocira u monomer. 2Fe(s) + 3Cl2(g) 2FeCl3(s) Druga metoda dobivanja bazira se na oksidaciji FeCl2 pomoću SO2 4FeCl2(s) + SO2(g) + 4HCl(g) 4FeCl3(s) + 1/8S8(s) + 2H2O(g) Hidratizirani željezov(III) klorid može se prevesti u bezvodni zagrijavanjem s tionilovim kloridom.ioni dolazi do nastanka tamnocrveno obojene otopine. Vodena otopina FeCl3 je smeñe obojena. SINTEZA ŽELJEZOVOG(III) KLORIDA. Bezvodni željezov(III) klorid je Lewisova kiselina i koristi se kao katalizator u organskoj sintezi. 2Fe3+(aq) + 2I-(aq) 2Fe2+(aq) + I2(aq) Ako se u vodenu otopinu FeCl3 dodaju SCN. U prisutnosti vlage iz zraka prelazi u žutosmeñi tetraakvadikloro ion [FeCl2(H2O)4]+. Bezvodni željezov(III) klorid može se prirediti direktno iz elemenata uz zagrijavanje. korozivna tekućina. FeCl3 H2 O Željezov(III) klorid je krutina koja se na zraku raspada uz izlaženje klorovodika. FeCl3 je srednje jak oksidans koji može oksidirati CuCl u CuCl2 te iz vodenih otopina koje sadrže I. Fe2Cl6. Sa solima klorida daje žuti tetredarski FeCl4. 6 .1. Boja bezvodnog željezovog(III) klorida je ljubičastocrvena ili temnozelena ovisno o tome je li se radi o propuštenom ili reflektiranom zračenju.ili [Fe(SCN)(H2O)5]2+. na primjer u reakciji dobivanja 1. Reagira s Lewisovim bazama poput trifenilfosfinoksida dajući [FeCl3(OPPh3)2]. FeCl3(s) grañen je od Fe3+ iona koordiniranih sa šest Cl. Sama reakcija otapanja u vodi odvija se uz oslobañanje velike količine topline. a što je posljedica nastanka ionskih vrsta poput [Fe(SCN)6]3.2-dikloretana ili reakcijama kloriranja aromatskih spojeva.ion.ion izlučiti elementarni jod.iona. U plinovitom stanju egzistira kao dimerna molekula.

prethodno izvaganu epruvetu i začepi gumenim čepom. U horizontalno položenu reakcijsku cijev (C) stavi se lañica s uzorkom osušenog elementarnog željeza. lijevak za dokapavanje.0 množina / mmol 17. a u lijevak za dokapavanje konc. tehnička klorovodična kiselina (50 mL). ispiralice. Zatim se lagano grije dio u kojem se nalazi lañica sa željezom.Oprez! Vježba se izvodi u digestoru! Konc.a. cijev se oboji od klora). Na kraj reakcijske cijevi priključi se teflonska (ili gumena) cijev (D) kroz koju će izlaziti suvišak neizreagiranog klora u tikvicu s otopinom NaOH. p. U tikvicu se stavi kalijev permanganat (oko 15 g). ohladi u eksikatoru i na kraju brzo stavi u lijevi dio reakcijske cijevi. H2SO4 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj Fe (prah) masa / g 1. 5 epruveta Vrijeme trajanja eksperimenta: 3 sata Postupak: Kao generator klora koristi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje. probušeni gumeni čepovi.9 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (300 mL). reakcijska cijev odvoji od aparature. Izmeñu ispiralice A i reakcijske cijevi (C) postavi se jedna prazna ispiralica (B). Klor se pusti prolaziti kroz aparaturu oko 5 minuta bez zagrijavanja (da se istjera sav zrak iz cijevi. Potom se prekine protok klora. Prije kloriranja uzorak željeza (1 g) se u porculanskoj lañici suši u sušioniku pri 110 °C oko 15 minuta. tikvica s vodenom otopinom KOH 7 . sumporna kiselina. Nastali željezov(III) klorid hladi se u laganoj struji klora. reakcijska cijev. lañica ukloni. a dobiveni produkt brzo istrese u suhu. Reakcija započinje ubrzo nakon početka zagrijavanja i FeCl3 sublimira u reakcijskoj cijevi. U ispiralicu (A) se ulije konc. staklene cijevi i gumene cijevi za spajanje aparature. porculanska lañica.

3rd. 1972.. Navedite najvažnije metode dobivanja bezvodnih halogenida metala. 4th edn. New York. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. London. John Wiley & Sons. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. Clarendon Press. W. Marr and B. Practical Inorganic Chemistry. F. Wilkinson. Gaus. Basic Inorganic Chemistry. 2. 1975. G. Zašto željezov(III) jodid ne nastaje zagrijavanjem smjese elementarnog željeza i joda? Literatura: 1. A. G. Structural Inorganic Chemistry. P... Cotton. Primjer: Pitanja: 1. Obrazložite navedene promjene i prikažite ih odgovarajućim jednadžbama reakcija. Navedite karakteristična fizička svojstva bezvodnog željezova(III) klorida. ed. L. 8 . New York. izračuna iskorištenje. Oxford. Van Nostrand Reinhold Company. b) U drugu epruvetu doda se malo koncentrirane HCl c) U treću epruvetu doda se na vrhu spatule krutog KSCN d) U četvrtu epruvetu doda se 1 ml otopine KI (na vrhu spatule kruti KI otopljen u malo vode) e) U petu epruvetu dodaje se otopina 2 mol dm-3 NH3 (sve dok se ne osjeti miris po amonijaku) U svim navedenim pokusima doći će do promjena boje otopina.Dobiveni produkt se izvaže. 3. FeCl3 na vrhu spatule) a) U prvu epruvetu doda se malo otopine 2 mol dm-3 HCl. 327. F. te preda u epruveti začepljenoj gumenim čepom s propisanim podatcima. te zabilježe opažanja: Pokus Pripremi se 5 epruveta s vodenom otopinom FeCl3 (volumen otopine ~ 5 mL. Wells. 1995. 2. Rockett. str. A. 3.

Koordinacijski broj iona bakra je 5. [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 kristalizira u monoklinskom sustavu.65 Å što je slično udaljenosti izmeñu atoma u metalu. Bakrov(II) acetat koristi se kao katalizator ili oksidirajuće sredstvo u organskim sintezama. a s arsenovim(III) oksidom daje bakrov(II) acetoarsenit. vrlo snažan insekticid i fungicid. 9 .2. Može se prirediti reakcijom bakrova(II) hidroksida i octene kiseline: CuSO4(aq) + 2NaOH(aq) → Cu(OH)2(s) + Na2SO4(aq) 2Cu(OH)2(s) + 4CH3COOH(aq) → [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2(s) + 2H2O Zagrijavanjem [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 na 100 ° u vakuumu dobiva se bezvodni C tamnozeleni bakrov(II) acetat. [Cu(OOCCH3)2]2. SINTEZA TETRAKIS (µ-ACETATO)DIAKVADIBAKRA(II) µ [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 je plavozelena kristalna supstancija koja se koristila kao pigment. Interakcija ovih metalnih centara rezultira u smanjenju vrijednosti magnetskog momenta tako da je kod 90 K [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 dijamagnetičan. a udaljenost izmeñu Cu2+···Cu2+ iznosi 2. CuO·2Cu(CH3COO)2. Osim “normalnog” acetata kod bakra(II) susrećemo se i s bazičnim acetatima i to plavim bazičnim acetatom. Cu2O(CH3COO)2 i zelenim bazičnim acetatom.

Nakon što se nastali plavi bakrov(II) hidroksid istaloži.00 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (250 mL). Büchnerov lijevak. menzura. 2 mol dm-3). U jednu epruvetu doda se 10 % otopina sode. izračuna iskorištenje. termometar. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi.5 mL). otfiltrira se i dobro ispere vodom. U epruveti se otopi 0. U jednu se doda suvišak lužine i kada se sadržaj ove epruvete slegne nastaje tamnoplavi talog. (2.* Dobivena bistra otopina se hladi u ledenoj kupelji pri čemu taloži plavozelena kristalna supstancija. Pripreme se dvije epruvete s otopinama CuSO4·5H2O (u svakoj oko 0. Nakon toga se doda 10% otopina natrijevog hidroksida (7.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj CuSO4·5H2O masa / g 2. a u drugoj se pojavljuje intenzivno plavo obojenje. 5 epruveta.5 g) se otopi u vodi (7. Dobiveni produkt se izvaže. Hidroksid se zatim otopi u toploj 10% otopini octene kiseline (15 mL).5 mL) i otopina zagrije na vodenoj kupelji do 70 °C. bakrova(II) hidroksida. U prvoj epruveti nastaje zeleni bazični karbonat bakra(II).5 množina / mmol 10. Napišite jednadžbe reakcija! Što su talozi koji nastaju? Pokus 2. čaša (250 mL). Drugu epruvetu se zagrije da sadržaj provrije. Napišite jedndžbe reakcija! NH3 suvišak NH3 [Cu(H2O)6]2+ talog Cu(OH)2 10 [Cu(NH3)4(H2O)2]2+ . Ukoliko hlañenjem ne doñe do kristalizacije ili nastane vrlo malo supstancije otopina se zagrijava na vodenoj kupelji do početka kristalizacije. * Octena kiselina doda se u malom suvišku. a u drugu otopina 2 mol dm-3 amonijaka (sve dok ne doñe do otapanja taloga. Ukoliko je potrebno otopina se profiltrira.1 g u 5 mL vode). Talog postepeno tamni. a u topli filtrat se polako dodaje (uz stalno miješanje) 10% otopina amonijaka sve dok se ne dobije bistra otopina intenzivno plave boje. [Cu2(OH)2(CO3)]. Nastaje plavi želatinozni talog. te zabilježe opažanja: Pokus 1. te preda u epruveti s propisanim podatcima. a zatim se ponovo hladi u ledu. koji se u početku stvorio.2 g CuSO4·5H2O i doda se otopina NaOH (5 mL. boca za odsisavanje. Smjesa se promućka i podijeli u dvije epruvete. Produkt se otfiltrira i bez ispiranja osuši na zraku. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Bakrov(II) sulfat pentahidrat.

F. Cotton. Zašto se pri otapanju Cu(OH)2 u octenoj kiselini mora dodati suvišak kiseline? 2. John Wiley & Sons. L. 3.. ed. 11 . Gaus. Nacrtajte strukturnu formulu [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 i objasnite zašto ne nastaje veza Cu-Cu u kompleksu. G. 1995. P. 3rd.Pitanja: 1. Napišite molekulske formule plavog i zelenog „bazičnog” karbonata bakra(II). Literatura: 1. Basic Inorganic Chemistry. A. Wilkinson. New York.

Pojava intenzivne plave boje posljedica je redukcije vanadija(V) u vanadij(IV) i prisutnosti vanadil iona. SINTEZA OKSOBIS(2.4-pentandion. Za redukciju otopina vanadija vrlo često koristi se amalgamirani cink. U nekim slučajevima acetilaceton veže se na metal preko centralnog ugljikovog atoma i to uglavnom s metalima 3. u otopini. VO2+. Koristi se u organskoj kemiji kao reagens u reakcijama epoksidacije alilnih alkohola u kombinaciji s terc-butilhidroperoksidom. V2O5(s) + C2H5OH(l) + 2H2SO4(konc) → 2VOSO4(aq) + 3H2O + CH3CHO(l) VOSO4(aq) + 2C5H8O2(l) + Na2CO3(aq) → [VO(C5H7O2)2](s) + Na2SO4(aq) + H2O + CO2(g) Reakcijska smjesa mijenja boju od narančaste (V2O5) u zelenu što upućuje na prisutnost vanadan iona. a jedan od postupaka se sastoji u redukciji vanadijevog(V) oksida etanolom u sumporno kiseloj otopini. C5H7O2. prijelazne serije poput Pt(II) i Ir(III).anion je konjugirana baza acetilacetona i radi kompleksne spojeve s mnogim ionima prijelaznih metala vežući se preko oba kisikova atoma na metal i stvarajući šesteročlani kelatni prsten. Acetilaceton. 12 . Koordinacijski poliedar je kvadratna piramida s koordinacijskim brojem vanadija 5. u otopini. Zn. kao što je na pr. VO2+. Prireñuje se redukcijom spojeva vanadija(V). U prisutnosti jačeg redukcijskog sredstva od etanola. se javlja u dvije tautomerne forme koje koegzistiraju u otopini. 2.3.4-PENTANDIONATO)VANADIJA(IV) [VO(C5H7O2)2] VO(acac)2 je kompleksni spoj u kojem je vanadij koordiniran okso kisikovim atomom i kisikovim atomima acetilacetonatnog liganda. redukcija može ići do vanadija(III) (zeleno obojena otopina) odnosno vanadija(II) (ljubičasto obojena otopina).

sumporna kiselina (1 mL) i voda (1 mL). Zatim se u tu otopinu doda etanol (3. U epruvetu se stavi 0. Sadržaj tikvice se ohladi.5 g). 3 epruvete. ispere s malo hladne vode i osuši na zraku.53 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON. boca za odsisavanje. kapalica. neutralizira se opreznim dodavanjem 10% otopine natrijeva karbonata uz miješanje.Oprez! Konc. Nastali produkt se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. Erlenmeyerova tikvica (100 mL). p. H2SO4 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj masa / g množina / mmol 0. Otopina se prvo oboji plavo. sve dok se boja otopine ne promijeni iz zelene u modru.5 mL 14. zatim zeleno i konačno sivoljubičasto. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija za svaki oksido-redukcijski proces. Potrebno je oko 20 mL otopine natrijeva karbonata. izračuna iskorištenje. čaša (200 mL).a. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Büchnerov lijevak. te zabilježe opažanja: Pokus 1. menzura. 2. stakleni štapić. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U okrugloj tikvici oprezno se pomiješaju konc.05 g V2O5. satno staklo.75 V2O5 1. Dobiveni produkt se izvaže. otopina oddekantira u čašu i tome se doda acetilaceton (1.5 2. Reakcijska smjesa koja pokazuje kiselu reakciju.5 mL) i vanadijev(V) oksid (0. (100 mL).4-PENTANDION Pribor: tikvica s okruglim dnom. 13 . Tako prireñena smjesa se grije u okrugloj tikvici uz povratno hladilo 1 do 2 sata. Liebigovo hladilo. zakiseli s 2 mol dm-3 otopinom HCl i doda komadić cinka.5 mL).

John Wiley & Sons. 3rd. P. Wilkinson. Gaus. Pitanja: 1. L. Basic Inorganic Chemistry. G.. U epruvetu se stavi 0. C5H5N). 2. Nacrtajte strukturne formule kompleksa: [VO(acac)2] i [VO(acac)2(py)] (py = piridin. Cotton. Otopina se podijeli u dvije epruvete i u jednu doda malo otopine neke soli Fe2+. a u drugu otopine I. Moeller.02 g V2O5 i zakiseli s konc. a što dodatkom Fe2+ odnosno I. Jednadžbama reakcije prikažite što nastaje otapanjem vanadijeva(V) oksida u kiselini. 2.Pokus 2. 1995. Synth.. New York.iona. T. H2SO4. Koja je uloga etanola pri dobivanju acetilacetonatnog kompleksa vanadija(IV)? Literatura: 1.iona. 5 (1957) 113. ed. 14 . A. F. Inorg..

[VO(C5H7O2)2] Sadržaj metala u kompleksnim spojevima može se odrediti različitim analitičkim postupcima. glineni trokut Kemikalije: konc. Postupak: Na analitičkoj vagi izvaže se prazan porculanski lončić. dušična kiselina. Prilikom zagrijavanja treba paziti da ne doñe do prskanja uzorka iz lončića.01 Pribor: porculanski lončić. Jedan od načina odreñivanja sadržaja metala sastoji se u spaljivanju uzorka kompleksa u struji kisika i prevoñenju u odgovarajući stabilni oksid.a. Nakon što se lončić s uzorkom ohladi prenese se u peć za žarenje i zagrijava na 480 ° oko sat vremena. Uzorak se nakon spaljivanja hladi 12 sati. ODREðIVANJE SADRŽAJA VANADIJA U KOMPLEKSU OKSOBIS(2. Ovaj način odreñivanja sadržaja vanadija u kompleksu [VO(C5H7O2)2] ima prednost s obzirom da su istraživanja pokazala da navedeni kompleks sublimira pri povišenoj temperaturi. Meñutim primjena navedene metode nije moguća u slučajevima kada kompleks sublimira pri povišenoj temperaturi. Ohlañeni lončić s uzorkom (idući dan) izvaže se na analitičkoj vagi i C izračuna maseni udio vanadija u kompleksu. Lončić s uzorkom prenese se u digestor i na uzorak se pažljivo doda kapalicom 5 kapi vode i 3 kapi koncentrirane p.3.2 g). kapalica.1. U laboratoriju spaljivanje uzorka kompleksa do stabilnog oksida metala može se provesti i u pećima pri povišenoj temperaturi. dušične kiseline. Lončić sa smjesom se pažljivo postavi na glineni trokut smješten na metalnom tronogu i blago se zagrije plamenikom.a.4- PENTANDIONATO)VANADIJA(IV). Nakon što je izračunat udio vanadija u kompleksu i dobiveni rezultat provjeren od strane asistenta. [VO(acac)2] Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat priprema uzorka za analizu (+ 2 sata samo spaljivanje). 15 . Na slijedećoj slici dan je termogram [VO(C5H7O2)2 snimljen u struji dušika: 5 mg 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 min Lab: METTLER TAR S TAR e S W 9. koji se baziraju na taložnim. te odreñivanje masenog udjela ostalih komponenata koje ulaze u sastav kao što su otapalo i ligandi. p. Iz tog razloga termogravimetrijska analiza koja se bazira na spaljivanju uzorka u struji kisika nije pogodna. ostatak nakon spaljivana istrese se u za to predviñenu posudu. Ta metoda poznata je kao termogravimetrijska analiza koja omogućuje odreñivanje stabilnosti kompleksa i praćenje njegovog raspada u odreñenom temperaturnom intervalu. kompleksometrijskim ili oksido-redukcijskim reakcijama. a zatim porculanski lončić s uzorkom kompleksa [VO(C5H7O2)2] (oko 0. pinceta.

+4 i +7. U prvom koraku. dolazi do disproporcioniranja Mn(III) i oksidacije vode. a što se može pokazati jednadžbom reakcije: 4Mn3+(aq) + 3H2O → 3Mn2+(aq) + MnO2(s) + 1/2O2(g) + 6H+(aq) Vodena otopina Mn(III) može se stabilizirati u kiselom porastom koncentracije Mn(II) ili nastankom kompleksnog spoja koordiniranog didentatnim ligandom (na pr. [Mn(C5H7O2)3] Kompleks tris(acetilacetonato)mangan(III) je kristalna tamnosmeña.pri čemu se mangan(VII) iz permanganatnog iona reducira do Mn(III): 16 . temperaturu reakcije oko 60 ºC i pH malo iznad 7. NaOAc). Može se prirediti iz C. acetilacetonat). kloroformu i etilacetatu. SINTEZA TRIS(2. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) nije spontana i vodene otopine koje sadrže Mn(III) podložne su oksido-redukcijskim reakcijama. Da bi se osigurala uspješnost provedbe eksperimenta potrebno je osigurati suvišak reagensa (C5H8O2.4-PENTANDIONATO)MANGANA(III). oksalat. prije dodatka kalijeva permanganata nastaje acetilacetonatni kompleks mangana(II) koji je trimerna molekula. gotovo crna supstancija. manganova(II) klorida tetrahidrata uz dodatak natrijeva acetata i kalijeva permanganata kao oksidansa.4. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) može se odvijati u prisutnosti MnO4. Raspada se iznad 150 ° a otapa u benzenu. tj. 3MnCl2(aq) + 6NaOCOCH3(aq)+ 6C5H8O2(l)→ [Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 6NaCl(aq) + 6CH3COOH(aq) 4[Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 3KMnO4(aq) + 21C5H8O2(l) + 3CH3COOH(aq) → 15[Mn(C5H7O2)3](s) + 3KOCOCH3(aq) + 12H2O Najčešća i najstabilnija oksidacijska stanja mangana su +2.

12 Å. visokospinski (d4) kompleksi i kod kojih susrećemo Jahn-Tellerovu deformaciju.95 Å. Kompleks mangana(III) je strukturno interesantan. (2) [Mn(acac)3] je oktaedarski kompleks u kojem su na metalni centar vezana tri didentatna liganda što čini ovaj kompleks optički aktivnim.→ Mn3+(aq) + 4H2O Eº = 1.51 V (1) Standardni redoks potencijal ove reakcije identičan je standardnom redoks poencijalu reakcije Mn3+(aq) + e. jer su ustanovljene dvije kristalne forme: jedna s izduženom (2Mn-O veze 2. Razlikujemo Λ. 4 Mn-O veze 1. 4Mn-O veze 2. 17 .i ∆-izomere (enantiomere) ovisno o zakretanju ravnine polarizirane svjetlosti (∆-desno. Λ-lijevo). a druga sa spljoštenom (2Mn-O veze 1.00 Å) oktaedarskom koordinacijskom sferom. Tako i kod tris(acetilacetonato)mangana(III) nalazimo na spomenutu deformaciju. Većina kompleksa mangana(III) su oktaedarski.MnO4-(aq) + 8H+(aq) + 4e.93 Å).→ Mn2+(aq) Kombinacija jednadžbi reakcija (1) i (2) daje MnO4-(aq) + 4Mn2+(aq) + 8H+(aq) → 5Mn3+(aq) + 4H2O Kompleksi opće formule M(acac)3 su kiralne molekule kod kojih dolazi do pojave izomerije i to optičke izomerije.

2. Sutcliffe. G.4 mL vode).4-PENTANDION Pribor: Erlenmeyerove tikvice (200 mL. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. Practical Inorganic Chemistry. U tu se otopinu doda par kapi 4 mol dm-3 otopine sumporne kiseline.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj masa / g množina / mmol 1. ** Produkt se otapa u vodi. kapalica. Pass and H. Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa. Pokus 2 Otopi se malo kompleksa u smjesi vode i acetilacetona.0 5. str. * Tijekom dodavanja natrijeva acetata otopina se dosta pjeni. potom ohladi u smjesi leda i vode. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Manganov(II) klorid tetrahidrat (1 g) i natrijev acetat trihidrat (3 g) se otope u vodi (40 mL). Büchnerov lijevak.2 mL). Otopina se zagrijava pri temperaturi od 60 °C oko 10 minuta. Chapman and Hall Ltd.4 mL vode). a zatim par kapi 4 mol dm-3 otopine natrijeva hidroksida.05 MnCl2·4H2O 4. Literatura: 1. a istaloženi produkt otfiltrira preko Büchnerovog lijevka uz vakuum vodene sisaljke. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Kakva magnetska svojstva očekujete kod kompleksa? Objasnite odgovor.2 mL 40. Reakcijska smjesa sastavljena od dva sloja obradi se otopinom kalijeva permanganata (0. 18 . stakleni štapić. London. te zabilježe opažanja: Pokus 1 Otopi se malo kompleksa u vodi i ostavi stajati nekoliko minuta. 100 mL). U tu se otopinu uz neprekidno miješanje polagano dodaje acetilaceton (4. Produkt se ispire malim volumenom u ledu ohlañene vode i acetonom**. boca za odsisavanje. Nakon toga u malim obrocima i uz miješanje dodaje se vodena otpina natrijeva acetata trihidrata* (3 g u 10. izračuna iskorištenje.2 g KMnO4 u 10. 2.. termometar. 1968. 51. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija! Pitanja: 1. Dobiveni produkt se izvaže.70 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON.

2. 7 (1963) 183. J. Synth.. 19 . Inorg. Kleinberg.

1. T% a u tablici koja slijedi karakteristični apsorpcijski maksimumi koje nalazimo u samom acetilacetonu. Opaženi apsorpcijski maksimumi u IR spektrima M(acac)3 kompleksa gdje je M= Cr(III) i Fe(III) 20 . cerija i torija i zagrijava na oko 180 ° CO2 laser. Apsorpcijom infracrvenog zračenja (valni broj od 10-13000 cm-1) dolazi do vibracija i rotacija molekula. a kao detektori C).4. živin luk. Na slijedećoj slici dan je infracrveni spektar acetilacetona. IDENTIFIKACIJA KOMPLEKSA TRIS(2. Spektralno područje od 4000 do 400 cm-1 naziva se srednje infracrveno područje (MIR) i u tom području se snimaju isključivo vibracijski prijelazi molekula s time da je područje od 4000 do 1000 cm-1 područje funkcionalnih skupina. piroelektrični članak i dr. Globarov izvor. najčešće se koriste termočlanak. Da bi molekula bila aktivna u tom području tj. Na taj način izbjegavamo preklapanje apsorpcijskih maksimuma liganda s onima iz organskog otapala (ako prireñujemo otopinu) ili parafinskog ulja. Izvor zračenja je najčešće Nernstov štapić (sastoji se od oksida cirkonija. poput liganada u kompleksnim spojevima tada je najpogodnije uzorak prirediti miješanjem s KBr i prešanjem pločica.4-PENTANDIONATO)MANGANA(III). [Mn(C5H7O2)3] NA OSNOVI PODATAKA IZ INFRACRVENOG SPEKTRA Jedna od instrumentnih metoda koja svoju primjenu nalazi u kvalitativnoj identifikaciji kompleksnih spojeva prijelaznih metala je infracrvena spektroskopija. AgCl ili dr. a ispod 1000 cm-1 nalazi se područje otiska prsta karakteristično za pojedinu molekulu. KI. apsorbirala zračenje. suspenzija se nanese u tankom sloju na pločicu NaCl U slučaju kada u molekuli imamo prisutne organske dijelove. Uzorak za snimanje se može prirediti na više načina: a) uzorak se izmiješa s KBr. i preša u pločice b) uzorak se otopi u organskom otapalu i stavlja u ćelije izrañene iz kristala NaCl ili nekog drugog materijala koji ne apsorbira IR zračenje c) uzorak se izmiješa s parafinskim uljem. potrebno je da tijekom vibracije dolazi do promjene dipolnog momenta molekule. te kompleksima opće formule M(acac)3.

tv itrtcanieagtnvj.) 6 6 δCνO 5 5 Π3M 83 C 6 5 Π+ ) 04 99 5 4 νO 93 4 9 () 44 Π 5 4 9 M 4 1 1 6 snaem(rbsz(eknievsćiessijjk -p(be-panpon tpjvvv dT vsiitnic) v ) z :šrgras ) c j.igererenmni(o nrtadnatlo-iewtiitv(tyadcea eelg)n gta a ) p e zoiztt .9 νH 3 8 7 1)mCC ( (H wC 7 6 8) DtnνO 2 0 0 νPa( ) ( ere+ 6 5 w (s)(M 7 4 fH . rt tjvjkgtzsnvrcraotnaetoj-orn% oiameeoietlkezcoe. nrmg p uw er Cr(acac)3 ν /cm-1 1575 1524 1427 1385 1370 Fe(acac)3 ν /cm-1 1572 1526 1425 1390 1365 AcacH ν /cm-1 1710(s) 1622(vs) 1422(s) 1361(s) 1306(s) ν(C C) ν(C C) ν(C O) + δ(C H) δ(CH3) δ(CH3) 21 .7 8 C( ) 6 s 1 1 1() νCC 9 1 2) ()+H 5 2 4 ()δ 3 0 2 CC 1 1 1(6)ν3νC 0 0 1mδH ) 2 9 0 () 527 C 7 + 9 9 9()( ρO H 3 3 1m (H( 4 0 5 () 05 C 1 ) 7 8 7.

Na sljedećoj slici dan je spektar Cr(acac)3 kompleksa: valni broj /cm-1 U okviru ove vježbe snimi se infracrveni spektar prireñenog [Mn(acac)3] kompleksa i identificiraju se karakteristični apsorpcijski maksimumi prisutnih funkcionalnih skupina. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata 22 . Uzorak kompleksa za snimanje priredi se miješanjem s KBr i prešanjem pastila.

koji nastaje dodatkom kalijeva oksalata otopini dobivenoj redukcijom kalijeva dikromata oksalnom kiselinom: K2Cr2O7(s) + 7H2C2O4(aq) + 2K2C2O4(s) → 2K3[Cr(C2O4)3]⋅3H2O(s) + 6CO2(g) Kod kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata možemo govoriti o optičkoj izomeriji tj. Jedan od primjera kompleksa s didentatnim ligandom je kalijev tris(oksalato)kromat(III) trihidrat.K3[Cr(C2O4)3]·3H2O izomerima koji se razlikuju s obzirom na zakretanje ravnine polariziranog svjetla.ionom [Cr(H2O)6]3+(aq) + Cl-(aq) [Cr(H2O)5Cl]2+(aq) + H2O daljnjim zagrijavanjem i koncentriranjem otopine moguća je zamjena još jedne molekule vode kloridnim ionom. postoje cis i trans izomeri. Kod cis izomera (ali ne i trans) takoñer možemo govoriti o postojanju optičke izomerije.5. o ∆ i Λ. Drugi oksalato kompleks kroma(III) je kalijev dioksalatodiakvakromat(III). H2O. koji su općenito kinetički inertni. Ako otopine koje sadže heksaakva ion Cr(III) i kloridne ione zagrijavamo boja otopine se mijenja u svjetlozelenu zbog zamjene jedne molekule vode Cl.ili didentatnim poput C2O42. SINTEZA KALIJEVA TRIS(OKSALATO)KROMATA(III) TRIHIDRATA.ili C5H7O2-. Radi se o kompleksima s monodentatnim ligandima poput NH3. K3[Cr(C2O4)3]⋅3H2O Kemijom kompleksnih spojeva kroma(III) dominiraju mononuklearni oktaedarski kompleksi. K[Cr(C2O4)2(H2O)2] kod kojeg takoñer susrećemo izomeriju i govorimo o geometrijskoj izomeriji.Vodene otopine soli kroma(III) sadrže sivoljubičasti [Cr(H2O)6]3+ ion. 23 . tj. a što se primjećuje po promjeni boje u tamnozelenu [Cr(H2O)5Cl]2+ + Cl-(aq) [Cr(H2O)4Cl2 ] +(aq) + H2O Navedene rekcije primjer su hidratne izomerije koju susrećemo u kemiji kompleksnih spojeva prijelaznih metala. SCN.

Čitav sadržaj se potom ohladi na sobnu temperaturu i u smjesu se dodaje kap po kap etanol (2 do 3 mL) a hlañenje nastavi. a zatim čistim etanolom. H2SO4.2 g KCr(SO4)2·12H2O i dodaje se otopina 2 mol dm-3 NaOH dok ne nastane sivozeleni talog Cr(OH)3. U jednu se doda otopina 2 mol dm-3 HCl. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Dihidrat oksalne kiseline se otopi u vrućoj vodi (3 g u 7 mL) te se u tu otopinu dodaje u malim obrocima kalijev dikromat (1. te zabilježe opažanja Pokus 1. 24 . a u drugu suvišak NaOH (dok se talog ne otopi).0 množina / mmol 3. Dobiveni kristali se otfiltriraju pomoću Büchnerovog lijevka. stakleni štapić. Talog se podijeli u dvije epruvete. U čaši se otopi 1 g K2Cr2O7 u 4 mL vode. U epruvetu se stavi 0.0 g). Pokus 2.2 g). Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. Ubrzo dolazi do kristalizacije i iz gotovo crne otopine izdvajaju se modrozeleni kristali. boca za odsisavanje. isperu najprije smjesom etanola i vode (1:1). U smjesu se uz stalno miješanje dodaje kap po kap etanol (10 kapi) dok otopina ne postane ljubičasta. Kada se burna reakcija stiša dobivena otopina se zagrije do vrenja i u njoj otopi kalijev oksalat monohidrat (1. Büchnerov lijevak. menzura.40 Pribor: čaša (100 mL).* Dobiveni produkt se izvaže. Napišite jednadžbe reakcija.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj K2Cr2O7 masa / g 1. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. U otopinu uz hlañenje oprezno se doda 16 kapi konc. izračuna iskorištenje.

G. 1972. str. L. str... 3. G. Cotton. W. 385. Basic Inorganic Chemistry. 1954. W. Wilkinson. 3rd. G. 25 . Marr and B. 2. koliko izomera može imati ovakav kompleksni anion? Napišite strukturne formule izomera. Gaus. London. Van Nostrand Co. Odgovorite. Experimental Inorganic Chemistry. 2. Koja je najčešća koordinacija kroma(III) u njegovim kompleksima i zašto? Navedite bar dva primjera odgovarajućih kompleksa. A. Rockett.Pitanja: 1. ed. 249. 1995. F. London. P. New York.. Practical Inorganic Chemistry. John Wiley & Sons. Literatura: 1. Palmer. U skupini oksalatnih kompleksa kroma(III) postoje i dioksalatni kompleksi s anionom [Cr(C2O4)2(H2O)2]-. Cambridge University Press.

Istaloženi kromov(III) hidroksid se odfiltrira preko lijevka i talog na filter papiru kvantitativno ispere vrućom vodom.02 M kalijevog permanganata. 26 . KMnO4. Na taj način se provjerava kvantitativnost ispiranja taloga. U filtrat se doda 4 mol dm-3 sumporna kiselina (50 mL). 4 M otopina sumporne kiseline. otopina zagrije do 60 °C i titrira standardiziranom 0. Otopina bi se morala i od jedne kapi permanganata obojiti ružičasto.5.02 mol dm-3 otopinom kalijevog permanganata na način kako to propisuje ova metoda. Erlenmeyerova tikvica (250 mL). posudica za vaganje. menzura. termometar.25 g) i otopi u vodi (20 mL). filtrat zakiseli 4 mol dm-3 otopinom sumporne kiseline i s tom otopinom postupi kao što je prethodno opisano. standardizirana otopina 0. Postupak: Na analitičkoj vagi se izvaže uzorak kompleksa (oko 0. lijevak. KOH. Talog kromovog(III) hidroksida se ispere još jednom s malo vruće vode. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj oksalata u uzorku kompleksa. U tu se otopinu doda 4 mol dm-3 otopina kalijevog hidroksida (5 mL) i sadržaj kuha oko 15 minuta.1. H2SO4. U protivnom. Kemikalije: 4 M otopina kalijevog hidroksida. Odreñivanje sastava kompleksa K3[Cr(C2O4)3]·3H2O Sadržaj oksalata Pribor: čaše (100 mL). utrošak 0.02 mol dm-3 otopine kalijevog permanganata treba pribrojiti prethodno utrošenom volumenu.

[Ni(NH3)6]Cl2 U kemiji nikla(II) susrećemo se s koordinacijom 4 i 6. Tetraedarski kompleksi nikla(II) nisu brojni. triarilfosfinski ligand. Dobivanje kompleksa može se prikazati slijedećom jednadžbom reakcije: NiCl2·6H2O(aq) + 6NH3(konc. Kvadratni kompleksi nikla(II) pripadaju najstabilnijim kompleksnim spojevima ovog oksidacijskog stanja nikla.i [Ni(NCS-N)4]2. dok ukoliko nije prisutan suvšak amonijaka u vodenoj otopini egzistiraju različite anionske vrste od kojih je najzastupljenija. Heksaaminniklov(II) ion. [Ni(Hdmg)2]. [NiBr4]2. Slaba topljivost dimetilglioksimatnog kompleksa nikla(II) posljedica je postojanja jake intermolekulske vodikove veze izmeñu molekula liganda. Jedan od primjera oktaedarskih kompleksa je heksaaminniklov(II) klorid. koji zbog svoje netopljivosti nalazi primjenu kod gravimetrijskog odreñivanja sadržaja nikla. [Ni(NH3)4(H2O)2]2+. s time da su najbrojniji oktaedarski i kvadratni kompleksi. O H3C C C H3C N O H O Ni C N CH3 N H O N C CH3 240 pm Udaljenost izmeñu iona Ni(II) je relativno kratka i iznosi 325 pm. SINTEZA HEKSAAMMINNIKLOVA(II) KLORIDA. koje izmeñu ostalog igraju važnu ulogu u planarnosti kompleksa. Ni2+ + CH3C(=NOH)C(=NOH)CH3 [Ni(dmg)2] + H+ To je poznata reakcija za odreñivanje nikla po Čugajevu. [Ni(NH3)6]2+. Dok su oktaedarski kompleksi paramagnetični. dok je X halogeni element. Najbolje istraženi su kompleksi tipa NiL2X2 gdje je L. a što se može objasniti ravnotežom izmeñu dijamagnetičnog kvadratnog i paramagnetičnog tetraedarskog oblika. te kompleksi koji sadrže [NiCl4]2-.aniona 27 . Takoñer je poznato da neki kruti dijamagnetični kompleksi postaju paramagnetični u vodenim otopinama. stabilan je u vodenoj otopini samo u prisutnosti suviška amonijaka. kvadratni su dijamagnetični.6.) → [Ni(NH3)6]Cl2(s) + 2HCl(aq) Od kvadratnih kompleksa nikla(II) kao interesantan primjer može se uzeti bis(dimetilglioksimato)nikal(II).

02 g NiSO4 · 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NH3 sve dok se u početku nastali talog ne otopi. izračuna iskorištenje. Dobivena tamnoplava otopina ostavi se stajati pri sobnoj temperaturi oko 30 minuta. Da li su moguće intramolekulske vodikove veze u kompleksnom ionu bis(dimetilglioksimato)nikla(II)? Ukoliko jesu označite ih na crtežu strukture kompleksa. te preda u epruveti s propisanim podatcima. amonijakom i acetonom.02 g NiSO4 · 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NaOH. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. Pokus 2. stakleni štapić.0 množina / mmol 16.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj NiCl2·6H2O masa / g 4. Kakva magnetska svojstva očekujete kod kompleksa prireñenog u vježbi? Obrazložite odgovor. 0. a u drugu par mililitara 2 mol dm-3otopine NaOH. menzura. Nastali zeleni talog se podijeli u dvije epruvete. 0. pri čemu nastaje zeleni talog. te zabilježe opažanja. ** Duljim stajanjem na zraku kompleks gubi amonijak pa ga je potrebno odmah nakon što se osuši pohraniti u epruvetu i začepiti plutenim čepom. Büchnerov lijevak. Pitanja: 1.88 Pribor: čaša (100 mL). boca za odsisavanje. 2. *Amonijak je potrebno dodavati polagano kako bi reakcija bila potpuna i otopinu grijati na vodenoj kupelji. Dobiveni produkt se izvaže. U jednu epruvetu se doda par mililitara 2 mol dm-3otopine HCl. Pokus 1. 28 . Nastala ljubičasta kristalna supstancija se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. (uz povremeno miješanje). Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa bis(dimetilglioksimato)nikla(II). amonijaka (12 mL). ispere konc. Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: U vruću vodenu otopinu niklova(II) klorida heksahidrata (4 g u 7 mL) polagano se dodaje uz miješanje otopina konc. Tijekom dodavanja amonijaka otopi se zeleni talog niklova hidroksida*. te osuši na zraku uz vakuum vodene sisaljke**. a potom na ledenoj kupelji.

3rd. Rockett. W. P. ed. L. John Wiley & Sons. Van Nostrand Reinhold Company. Practical Inorganic Chemistry. str. A.Literatura: 1. 270. 2. Cotton. F. G. Basic Inorganic Chemistry. 1995. Marr and B. New York. 29 .. Gaus.. Wilkinson. G. London 1972.

Na osnovi utrošenog volumena otopine natrijeva hidroksida izračuna se sadržaj slobodne klorovodične kiseline u otopini.5 mol dm-3 otopina natrijevog hidroksida. standardizirana 0. Kemikalije: standardizirana 0. indikator metilcrveno.5 mol dm-3 otopine klorovodične kiseline. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj amonijaka u kompleksu.2 g) u Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL i u nju se odmjeri biretom 15 mL standardizirane 0. NaOH.6.1. posudica za vaganje. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Na analitičkoj vagi izvaže se uzorak kompleksa (oko 0. HCl.5 mol dm-3 otopinom natrijeva hidroksida uz metilcrveno kao indikator. ODREðIVANJA SADRŽAJA AMONIJAKAU KOMPLEKSU HEKSAAMINNIKLOV(II) KLORID [Ni(NH3)6]Cl2 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). Otopina u tikvici se titrira sa standardiziranom 0. 30 .5 mol dm-3 otopina klorovodične kiseline.

K3[Cr(O2)4] Perokso kompleksi kroma(VI). a koja potječe od oksoperokso kompleksa kroma(VI) prisutnog u otopini. jako eksplozivna. ali znatno manje od perokso kompleksa kroma(VI). Reakcijom vodikova peroksida s neutralnom ili slabo kiselom otopinom koja sadrži [Cr2O7]2nastaje dijamagnetična. eterski sloj se oboji (plavo). S obzirom na snažno oksidativno djelovanje oni se odlikuju i eksplozivnošću.7. crvenoljubičasta sol.ion može se dobiti reakcijom kromata(VI) i vodikova peroksida u lužnatom. Perokso kompleksi kroma(V) su takoñer eksplozivni. Kada se u zakiseljenu vodenu otopinu kromata(VI) doda vodikov peroksid otopina poprimi tamnoplavu (ljubičastu) boju. a dodatkom piridina u eterski sloj moguće je izolirati stabilni [Cr(O)(O2)2py]. 31 . koja sadrži kompleksni ion. [Cr(O)(O2)2(OH)]-. (V) i (IV) su snažni oksidansi pa kao takvi nalaze svoju primjenu u organskoj sintezi. Perokso kompleks kroma(IV). Perokso kompleks kroma(V) koji sadrži [Cr(O2)4]3. 2K2CrO4(aq) + 2KOH(aq) + 9H2O2(aq) 2K3[Cr(O2)4](s) + 10H2O + O2(g) U [Cr(O2)4]3-ionu koordinacijski broj Cr(III) iona je 8 (dodekaedarska geometrija) i soli su izomorfne s peroksoniobatima i peroksotantalatima. [Cr(O2)2(NH3)3] može se prirediti reakcijom soli dikromata s otopinom amonijaka i vodikova peroksida. Ako se u vodenu otopinu koja sadrži spomenuti kompleks doda eter. [CrO(O2)2]. SINTEZA KALIJEVOG TETRAPEROKSOKROMATA(V). [CrO4]2-(aq) + 2H+(aq) + 2H2O2(aq) [CrO(O2)2](aq) + 3H2O Vodena otopina koja sadrži oksoperokso kompleks kroma(VI) izrazito je eksplozivna i dolazi do raspada kompleksa uz redukciju kroma(VI) u krom(III) i oslobañanje kisika.

32 . Otopina koja je u početku žuta postaje tamnosmeña. Mora se voditi računa da se smjesa previše ne ohladi. produkt je potrebno isprati malim volumenom hladne vode. **Ukoliko se na filter papiru osim tamnosmeñe supstancije opaze tragovi neizreagiranog kalijeva kromata (koji je žute boje). Zelena boja otopine prelazi u plavu.05 g u 3 mL) doda se 2 mol dm-3 NaOH u suvišku sve dok se talog Cr(OH)3 ne otopi i ne prijeñe u kromit ion. Büchnerov lijevak.5 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL).5 g). Pokus 2. Dobiveni produkt se izvaže.05 g CrCl3 · 6H2O stavi se u epruvetu i otopi u 5 mL vode i otopina zakiseli sa razrijeñenom sumpornom kiselinom (1:1) i doda komadić cinka.37 2. stakleni štapić. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. U tom slučaju smjesu treba ostaviti da se zagrije do sobne temperature i dodati još malo peroksida. te mu se oprezno kap po kap dodaje 30% otopina vodikova peroksida (6 do 8 mL)*. te zabilježe opažanja. U otopinu KCr(SO4)2·12H2O (0. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. ispere etanolom** i do kraja osuši na zraku. Sve se zagrije. jer može doći do usporavanja reakcije. a zatim se doda bromna voda. izračuna iskorištenje. te se doda fino smrvljeni kalijev kromat (2.Oprez! H2O2 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj K2CrO4 masa / g množina / mmol 11. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL uliju se voda (10 mL) i 25% otopina kalijeva hidroksida (10 mL). Napišite jednadžbe reakcija. a zatim etanolom. 0. Pokus 1. te preda u epruveti s propisanim podatcima. *Ukoliko je potrebno (ako je reakcija spora) doda se još 8 mL H2O2. Smjesa se zagrije i promatra promjena boje otopine iz zelene u žutu. boca za odsisavanje. Sadržaj se dobro promiješa. Nakon stajanja od 1 do 2 sata pri sobnoj temperaturi nastaje kristalni produkt koji se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. menzura.

New York. ed. 1995. Cotton. F. 2.. Schwochow und H. Scholder.. 3rd. 33 . R. Schwarz.. Anorg. te strukturnu formulu tetraperoksokromat(V) aniona. Basic Inorganic Chemistry. P. koju vrijednost magnetskog momenta očekujete po "jedinospinskoj" formuli? 3. L. Wilkinson. Ako se zna da kalijev tetraperoksokromat(V) ima jedan nespareni elektron. Literatura: 1. Chem. Navedite najvažnija oksidacijska stanja kroma i ilustrirajte odgovarajućim primjerom kompleksa. John Wiley & Sons. Allg. Gaus. G. Z.Pitanja: 1. 363 (1968) 10. A. 2. F. Napišite elektronske konfiguracije Cr(0) i Cr(V).

Schwarz. KB(C6H5)4. Literatura: 1.2 M. F. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Uzorak kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V)* (oko 0. stakleni štapić. Kad se uzorak otopi sadržaj odmjerne tikvice se nadopuni vodom do oznake. Kemikalije: 1% otopina natrijeva tetrafenilborata. menzura. 363 (1968) 10.. Anorg. posudica za vaganje. 2.a. New York. Schwochow und H.1. ohladi u eksikatoru i važe. Van Nostrand Company. R. 6th edn. Welcher. Talog se otfiltrira kroz izvagani porculanski filter lončić i ispere nekoliko puta malim obrocima otopine za ispiranje. p. čaša (150 mL). Scholder. Talog se suši jedan sat u sušioniku pri 110 °C. zasićena otopina kalijeva tetrafenilborata za ispiranje. klorovodična kiselina. Allg. Tijekom dodavanja reagensa otopinu s uzorkom potrebno je miješati.7. p. Toronto. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj kalija u kompleksu. Otopina obzirom na kiselinu mora biti oko 0. New Jersey. NaB(C6H5)4. stakleni lijevak za filter-lončić s pripadajućim gumenim prstenom. porculanski filter-lončić. Nakon toga se prethodno ohlañena otopina natrijeva tetrafenilborata (25 mL) dodaje polagano pomoću kapalice. volumen otopine treba shodno tome podesiti. klorovodična kiselina (4 mL). kapalica. str. 1400. K3[Cr(O2)4] Pribor: odmjerna tikvica (100 mL). ODREðIVANJE SADRŽAJA KALIJA U KOMPLEKSU KALIJEV TETRAPEROKSOKROMAT(V). eksikator. J. *Ovom se metodom može dovoljno točno odrediti od dva do dvadeset miligrama kalija u volumenu otopine navedenom u gornjem propisu. Ako se u uzorku očekuje veći ili manji sadržaj kalija. doda vode (50 mL) i konc.a. Standard Methods of Chemical Analysis. F. 34 . Alikvotni dio otopine (25 mL) se otpipetira u čašu i hladi u ledu 10 minuta. 1963. pipeta (25 mL).. Chem. konc. Princenton. Z.1 g) odvaže se na analitičkoj vagi u odmjernu tikvicu od 100 mL. Otopina s talogom nastavi se hladiti još 10 minuta. London. HCl.

Reakcija 2Cu(OH)(s) Cu2O(s) + H2O predstavlja osnovu Fehlingove probe za dokazivanje i odreñivanje šećera u krvi. fosfor. Najzastupljenija je tetraedarska i trigonska koordinacija oko metalnog centra. SINTEZA TRIS(TIOUREA)BAKROVA(I) SULFATA MONOHIDRATA. pri čemu se tiourea oksidira i nastaje disulfid.8. bakrov(I) oksid. Kada se doda u otopinu koja se ispituje na šećer i zagrije. Drugi primjer redukcije Cu(II) iona je reakcija s tioureom. C4H4O62. Nastati će žuti talog Cu(OH) koji kuhanjem prelazi u crveni.i otopina zaluži.S donorne ligande i egzistira u tionskoj i tiolnoj formi: 35 . Poznat je velik broj kompleksa sa S-donorskim ligandima i uglavnom se radi o policentričnim kompleksima. Proba se izvodi tako da se otopini C(II) iona doda tartarat ion. Većina spojeva bakra(I) su bezbojne dijamagnetične supstancije osim u slučajevima kada dolazi do prijenosa naboja uslijed apsorpcije svjetlosti. 2CuSO4·5H2O(aq) + 8H2NC(S)NH2(s) + H2O → [Cu{SC(NH2)2}3]2SO4⋅H2O(s) + H2SO4(aq) + [H2N(HN)C(SS)C(NH)NH2](aq) Tiourea je ligand kojeg ubrajamo N. ukoliko je prisutan šećer doći će do redukcije Cu(II) u Cu(I). [Cu{SC(NH2)2}3]2·SO4·H2O Bakar(I) radi komplekse s ligandima koji kao donorne atome sadrže sumpor. kisik i dušik.

36 . otopina poplavi. Reakcijska smjesa se ostavi stajati pri sobnoj temperaturi do pojave bijelog kristalnog produkta ili uljastih kapljica uz stijenke tikvice.5 g u 3. stakleni štapić. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. Dobiveni produkt se izvaže. Nakon kraćeg vremena nastaje bijela kristalna supstancija koja se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka i ispere smjesom hladne vode i etanola (1:1)**. koji pri daljnjem zagrijavanju postepeno prelazi u crveni oksid bakra. Pusti da se slegne talog CuI.3 0.94 2.3 g u 2 mL vode). Odlije se jedan dio otopine u drugu epruvetu i toj otopini se doda voda i malo škroba.57 + 3.5 mL) i bakrova(II) sulfata pentahidrata (0. U početku nastaje žutonarančasti talog. U epruvetu koja sadrži otopinu CuSO4·5H2O (0. izračuna iskorištenje. Pokus 1.5 g u 3. U otopinu tiouree polagano se dodaje uz neprestano miješanje otopina bakrova(II) sulfata ohlañena u ledenoj kupelji.5 + 0.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj H2NC(S)NH2 CuSO4⋅5H2O masa / g 0.1 g u 5 mL vode) doda se 2 mol dm-3 otopina NaOH i otopina glukoze. U epruvetu koja sadrži otopinu CuSO4·5H2O (0. ** Produkt se može pročistiti prekristalizacijom iz otopine tiouree (0.00 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). Napišite jednadžbe reakcija! Pokus 2. te zabilježe opažanja. U epruvetu s preostalom otopinom i talogom doda se otopina natrijeva tiosulfata (uzme se na vrhu spatule kruti Na-tiosulfat i otopi u malo vode) sve dok se ne izgubi smeña boja otopine i talog.5 mL destilirane vode i postepeno uz miješanje dodaje etanol do početka taloženja. Büchnerov lijevak Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: Prirede se vodene otopine tiouree (0.5 mL). menzura. vodeni sloj se odlije od uljastog ostatka na dnu čaše.1 g u 5 mL vode) doda se otopina KI (uzme se na vrhu spatule kruti KI i otopi u malo vode).* U reakcijsku smjesu doda se uz miješanje još ohlañene otopine tiouree (0. te preda u epruveti s propisanim podatcima. *Ukoliko hlañenjem ne iskristalizira supstancija. Smjesa se dobro promućka i zagrije. boca za odsisavanje. Cu(OH). doda se 2.5 množina / mmol 6.08 g u 15 mL) koja sadrži nekoliko kapi 1 mol dm-3 sumporne kiseline (temperatura otopine ne smije prijeći 75 °C).

1968. Chapman and Hall LTD. Wilkinson. Soc. 37 . Cotton. 74. Belg. Pass and H.P. Kamara.. R. Gaus.. 3. G. 1995. Van Mcerssche. 3rd.. Bull. L. Practical Inorganic Chemistry. str. M. Declercq and G. Što je u ovoj reakciji reducens? Da li je to uobičajeno za tip spojeva s C=S vezom? Obrazložite odgovor. Sutcliffe. F. 2. J. John Wiley & Sons. A. Kakva magnetska svojstva očekujete da ima kompleks? Obrazložite odgovor? Literatura: 1. P. Nacrtajte strukturnu formulu navedenog kompleksa. Kako je tiourea vezana na bakar? 3. Chim.Pitanja: 1. London. 2. Germain. G. 91 (1988) 547. ed. Kako biste dokazali prisutnost sulfatnog aniona u kompleksu? 4.. Basic Inorganic Chemistry. New York.

godine. [CrCl4]2. SINTEZA KOMPLEKSA TETRAKIS (µ-ACETATO)DIAKVADIKROMA(II). Duljina veze Cr2+--. a svaki kromov(II) ion oktaedarski je koordiniran kisikovim atomima didentatno vezanog acetata i molekulom vode.i [CrX6]4. Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl2(aq) + H2(g) 2CrCl3(aq) + H2(g) → 2CrCl2(aq) + 2HCl(aq) 2CrCl2(aq) + 4NaOCOCH3(aq) + 2H2O → [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2(s) + 4NaCl(aq) Od ostalih kompleksa kroma(II) treba još spomenuti komplekse koji sadrže [CrX3]-.Cr2+ iznosi 2. [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2 Kromov(II) acetat je crvena supstancija koja kristalizira u monoklinskom sustavu. Neke od spomenutih kompleksnih soli posjeduju interesantna magnetska svojstva.je feromagnet pri niskoj temperaturi. a do interakcija dolazi kroz Cr-Cl-Cr mostove.36 Å.9. U čvrstom stanju u većini slučajeva Cr(II) je oktaedarski koordiniran i radi se o deformiranoj oktaedarskoj koordinaciji kao posljedici Jahn-Tellerovog efekta. Postupak priprave se sastoji u redukciji kroma(III) cinkom i dodatkom natrijeva acetata koji dovodi do momentalnog taloženja crvenog acetata kroma(II). dxz i dyz-orbitale daju dvije π-komponente dok dxy ili dx2-y2 orbitala daje δ-komponentu. [CrX5]3. a nañeno je da ukoliko se aksijalno vezane molekule vode uklone (bezvodni acetat kroma) ili zamijene izoelektronskim dušikovim ligandima postaje još kraća i iznosi svega 1. Tako na pr. [CrX4]2-.84 Å. Kompleks je prvi puta prireñen 1844. Veza izmeñu Cr(II) iona je četverostruka i nastaje preklapanjem 4d-orbitala metala: dz2-orbitale daju σ-komponentu. 38 .anione. Reakcija se provodi u atmosferi CO2.

5 g) u vodi (3 mL) i p. Slika 2. U Erlenmeyerovoj tikvici širokog grla (100 mL) priredi se otopina natrijeva acetata trihidrata (5 g) otopljenog u prokuhanoj i ohlañenoj destiliranoj vodi (6 mL). Büchnerov lijevak. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Aparatura se složi kako to prikazuje slika 1. okrugla tikvica (100 mL).5 Pribor: menzura (100 mL). Momentalno nastaje crveni talog. klorovodičnoj kiselini (7 mL). Nakon toga cijev (4) se uroni do dna okrugle tikvice i otvori se pipac 2. koji se profiltrira preko Büchnerovog lijevka uz odsisavanje u atmosferi CO2 (slika 2). lijevak za dokapavanje. Poslije kraćeg vremena kada se tikvica zasiti vodikom (2 min) zatvori se središnji pipac 2 i reakcija nastavi sve dok otopina ne postane svjetloplave boje. potom acetonom te osuši uz vakuum vodene sisaljke. Okrugla tikvica se brzo otčepi i u nju ubace usitnjene granule cinka (2. ispere s malo hladne vode zasićene s CO2**. Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj CrCl3⋅6H2O Zn. Zbog tlaka uzrokovanog nastalim vodikom dolazi do prelaska otopine u Erlenmeyerovu tikvicu s acetatom. koja se zakiseli s 1 kapi ledene octene kiseline. U okrugloj tikvici se otopi kromov(III) klorid heksahidrat (2.5 g)*.a. Nakon toga se pipci 1 i 3 zatvore i generator CO2 s ispiralicom odvoji od ostatka aparature. Erlenmeyerove tikvice (100 mL.10 minuta).88 38. 200 mL).5 2. U ispiralicu se ulije destilirana voda. boca za odsisavanje. Kroz aparaturu se propušta CO2 da se u potpunosti istisne zrak (5 . savinute staklene cijevi.23 2. Slika 1. Kao generator za ugljikov dioksid upotrijebi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje (ili Kippov aparat s kalcijevim karbonatom i klorovodičnom kiselinom).Oprez! Reakcija se izvodi u digestoru! Zbog razvijanja vodika zabranjeno je paliti plamenik u blizini. 39 . konc. generator CO2. granule masa / g Množina / mmol 1.

Wilkinson. New York. Da li kod ostalih elemenata 6. Chemical Publishing Company.. John Wiley & Sons. Kakva magnetska svojstva očekujete kod dobivenog kompleksa? Obrazložite odgovor? 3. Pitanja: 1. Basic Inorganic Chemistry. Da li je kod oktaedarskih kompleksa kroma(II) opažena tetragonska distorzija? Objasnite odgovor? Pod kojim nazivom je poznata navedena pojava distorzije? Literatura: 1. Inorganic Laboratory Preparations. G. G. 40 . L. Dobiveni produkt se izvaže. 1962. ed. 3rd. 2. str. Schlessinger. Napišite strukturnu formulu dobivenog kompleksa. F. 2.*Ukoliko je reakcija preburna tikvica se može ohladiti uranjanjem u ledenu kupelj. G.. Inc.. A. te preda u epruveti s propisanim podatcima. 1995. New York. ** Voda zasićena s CO2 priredi se tako da se struja plina propušta kroz ispiralicu s vodom (da bi se uklonili tragovi HCl) i potom uvodi u Erlenmeyerovu tikvicu s vodom (5 mL). izračuna iskorištenje. skupine susrećemo ovaj tip spojeva? Da li i u njihov sastav ulazi voda? Obrazložite odgovor? 4. Gaus. Cotton. P. 42.

DODATAK 41 .

Ukoliko nije potrebno uklanjati plinoviti HCl tada se aparatura slaže tako da se ispred ispiralice s kiselinom stavi prazna ispiralica. U Erlnemayerovu tikvicu od 250 mL stavi se 10 g NaCl. samo vrh cijevčice mora biti uronjen u kiselinu). Osloboñeni klor provodi se kroz ispiralicu napunjenu vodom da se uklone tragovi plinovitog HCl. Prednost dobivanja klora oksidacijom s KMnO4 je u činjenici da se reakcija odvija pri sobnoj temperaturi. H2SO4. a u lijevak za dokapavanje 15 mL koncentrirane klorovodične kiseline. a zatim se suši prolaskom kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom (par mililitara. Klor se može sušiti i prevoñenjem kroz U-cijev napunjenom CaCl2. b) DOBIVANJE HCl Plinoviti HCl se u laboratoriju obično dobiva djelovanjem koncentrirane sumporne kiseline i natrijeva klorida: NaCl + H2SO4 NaHSO4 + HCl Postupak: Složi se aparatura kao za dobivanje klora. 2KMnO4 + 16HCl 2KCl + MnCl2 + 5Cl2 + 8H2O Postupak: U Erlnemayerovu tikvicu stavi se 5 g KMnO4. c) DOBIVANJE SO2 Sumporov(IV) oksid u laboratoriju se prireñuje reakcijom koncentrirane klorovodične kiseline i natrijeva sulfita. Postupak: Složi se aparatura kao za dobivanje klora U Erlenmayerovu tikvicu od 250 mL stavi se oko 5 g Na2SO3 (ili Na2S2O5). Plinoviti HCl suši se provoñenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom. a u lijevak za dokapavanje 40 mL koncentrirane klorovodične kiseline. a u lijevak za dokapavanje 10 mL koncentrirane sumporne kiseline. a suši provoñenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom. Plinoviti SO2 pere se prolaskom kroz ispiralicu s vodom. Na2SO3 ili natrijeva disulfita Na2S2O5. HCl i SO2 a) DOBIVANJE KLORA Klor se u laboratoriju obično dobiva oksidacijom klorovodične kiseline pri čemu se kao oksidacijaska sredstva najčešće upotrebljavaju kalijev permanganat ili manganov(IV) oksid. a potom tek pri zagrijavanju MnCl3 prelazi u MnCl2 uz oslobañanje klora. Aparatura se složi kao što je prikazano na slici.DOBIVANJE Cl2. dok u reakciji s MnO2 imamo najprije redukciju Mn(IV) u Mn(III) pri sniženoj temeperaturi. tj. 42 .

43 . Plinoviti CO2 pročišćava se prolaskom kroz ispiralicu ispunjenu s vodom (uklanjaju se tragovi HCl).d) DOBIVANJE CO2 Ugljikov(IV) oksid u laboratoriju se dobiva reakcijom kalcijeva karbonata i vodena otopina klorovodične kiseline (1:1). a suši se prolaskom kroz ispiralicu s konc. H2SO4 ili Ucijev ispunjenu s P2O5.

Smjesa NH4Cl i led: usitnjeni led (81%) i amonijev klorid (21%).9° C «Suhi led»: dodavanjem krutog CO2 (suhi led) u metanol ili aceton u Dewarovoj posudi mogu se postići temperature do -72° odnosno -85° C C. 44 .8° C Smjesa CaCl2·6H2O: usitnjeni led (41%) i kalcije klorid heksahidrat (59%).RASHLADNE SMJESE Smjesa NaCl i led: usitnjeni led (77%) i tehnički natrijev klorid(23%). Temperatura: -15. Temperatura: -22. Temperatura: 54.4 ° C. Tekući dušik: ukoliko su potrebne niže temperture do -196° tada se kao rashladno sredstvo C koristi tekući dušik.

kiseli spojevi Alkoholi. HI Aldehidi. H2S. ugljikovodici. ketoni. otopine kiselina Neutralni i kiseli plinovi Amonijak. ketoni. eter. MgSO4 Silikagel Primjenjuje se kao sredstvo za sušenje Neutralni i kiseli plinovi. eteri. bazične supstancije. amini HF 45 .Najčešća sredstva za sušenje krutina i plinova koja se koriste u eksikatorima. HCl Esteri Ne može se upotrijebiti kao sredstvo za sušenje Bazične supstancije. aceton. amini. HCl. amonijak. ugljikovodici Ugljikovodici. ispiralicama i U-cijevima Sredstvo za sušenje P2O5 H2SO4 NaOH. neutralni plinovi. alkoholi. HF Nezasićeni spojevi. alkoholi. eteri. CS2. KOH CaCl2 Na2SO4.

a potom 3% otopinom NaHCO3. svježi zrak Ispirati vodom. MgO s vodom Sredstvo za povraćnje. suha usta. PROTUOTROVI UDISANO. mučnina Otežano disanje. udisati pare NH3. Cl2. mlijeko. a potom zasićenom otopinom NaHCO3 Ispirati vodom. nol u plućima. a potom 3% otopinom H3BO3. udisati pare CH3COOH. OČI KOŽA PROGUTANO Ispirati vodom. mučnina Bol u želucu BAZE HCl. svježi zrak Ispirati vodom. mučnina. suha usta. mučnina. svježi zrak Ispirati vodom. CO2 NH3 Ispirati vodom Hg i Pb . mlijeko. Ne izazivati povraćanje Piti CH3COOH (5%) ili limunov sok. mučnina. piti 1% otopinu CH3COOH Sredstvo za povraćnje.spojevi Zn-spojevi 46 . bol u plućima Metalan okus. ispirati grlo i nos 3% otopinom NaHCO3 Svjež zrak. O2 Svjež zrak. a potom zasićenom otopinom H3BO3 Ispirati vodom. NAČIN PRUŽANJA POMOĆI. a potom 3% otopinom NaHCO3. svježi zrak Ispirati vodom. a potom 3% otopinom H3BO3. vrtoglavica Otežano disanje. SIMPTOMI POSTUPAK PRUŽANJA POMOĆI. Ne izazivati povraćanje Svjež zrak.TROVANJA KEMIJSKIM SUPSTANCIJAMA. svježi zrak Ispirati vodom. a potom zasićenom otopinom NaHCO3 Piti vodu s MgO ili CaCO3 mlijeko. Br2 (plinovi) CO. modre usnice Nenormalan puls. mlijeko UZROČNIK KISELINE SIMPTOMI Nenormalan puls. pečenje u ustima Otežano disanje.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful