PRAKTIKUM ANORGANSKE KEMIJE 2

(SKRIPTA ZA INTERNU UPOTREBU) Prof. dr. sc. Marina Cindrić dipl. ing. Mirta Rubčić 2008/2009

1

SADRŽAJ:
1. Svrha rada 2. Osnovna pravila ponašanja i rada u laboratoriju 3. Osnovne mjere opreza pri radu Vježbe: 1. Sinteza željezova(III) klorida, FeCl3 2. Sinteza kompleksa tetrakis(µ-acetato)diakvadibakra(II), [Cu(OOCCH3)2(H2O)]2 3. Sinteza kompleksa oksobis(2,4-pentandionato)vanadija(IV), [VO(C5H7O2)2]
3.1. Identifikacija kompleksa [VO(C5H7O2)2] (odreñivanje sadržaja vanadija)

3 3 5 6 9 12 16

4. Sinteza kompleksa tris(2,4-pentandionato)mangana(III), [Mn(C5H7O2)3]
4.1. Identifikacija kompleksa [Mn(C5H7O2)2]3 (karakterizacija na osnovi podataka iz infracrvenog spektra)

5. Sinteza kompleksa kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata, K3[Cr(C2O4)3]·3H2O
5.1 Identifikacija kompleksa K3[Cr(C2O4)3]·3H2O (odreñivanje sadržaja oksalata)

23

6. Sinteza kompleksa heksaamminniklova(II) klorida, [Ni(NH3)6]Cl2
6.1. Identifikacija kompleksa [Ni(NH3)6]Cl2 (odreñivanje sadržaja amonijaka)

26 30 34 37 40 42 44

7. Sinteza kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V), K3[Cr(O2)4]
7.1. Identifikacija kompleksa K3[Cr(O2)4] (odreñivanje sadržaja kalija)

8. Sinteza kompleksa tris(tiourea)bakrova(I) sulfata monohidrata, [Cu{SC(NH2)2}3]2·SO4·H2O 9. Sinteza kompleksa tetrakis(µ-acetato)diakvakroma(II), [Cr(OOCCH3)2(OH2)]2 DODATAK Sinteza Cl2, SO2, HCl, CO2 Rashladne smjese i sušenje plinova Trovanje kemikalijama, simptomi, način pružanja prve pomoći

2

SVRHA RADA
Izvoñenjem eksperimenta, provjeravanjem već utvrñenih činjenica, sintezom i analizom dobivenih produkata kemijskih reakcija, kao i zapažanjem nastalih promjena student vježba, provjerava i utvrñuje svoje znanje stečeno na predavanjima. Nadalje, upoznaje laboratorijsku opremu i tehnike rada, neposredno upoznaje tvari i njihova svojstva i razvija sposobnosti u zapažanju razlika. Osim savladavanja eksperimentalnih tehnika u sintezi anorganskih spojeva, student upoznaje metodiku eksperimentalnog rada te na taj način stječe samostalnost i razvija sposobnost osmišljavanja novih eksperimenata. Za uspješnost rada neophodno je odreñeno teorijsko predznanje koje omogućuje bolje razumijevanje promjena do kojih dolazi tijekom eksperimenta. Takoñer rad u laboratoriju zahtjeva preciznost, urednost i disciplinu, a što se prije svega odnosi na pridržavanje osnovnih pravila rada u laboratoriju.

OSNOVNA PRAVILA PONAŠANJA I RADA U LABORATORIJU
1. Obavezno je nošenje kute i zaštitnih naočala. Student ne smije pristupiti izvoñenju eksperimenta bez navedene zaštite. 2. Prije početka rada student se mora pripremiti za izvoñenje eksperimenta. To podrazumijeva da je upoznat na koji će način izvesti eksperiment tj. kakva mu je aparatura potrebna za izvoñenje eksperimenta, koje tvari koristi (svojstva, količine) te do kojih kemijskih reakcija dolazi. 3. Veličina čaša, tikvica, menzura tj. svog pribora koji je potreban u radu treba biti usklañena prema količinama tvari potrebnih za eksperiment. 4. Gumene ili staklene cijevi koje se koriste za povezivanje pojedinih dijelova aparatura trebaju biti što kraće. 5. Prije početka rada treba pozvati asistenta, koji će provjeriti je li aparatura ispravno složena. Krute tvari se uzimaju pomoću čiste plastične žličice ili spatule, a tekućine pomoću menzure ili kapalice. Kapalica se nikada ne unosi u bocu, već se manji volumen tekućine izlije iz boce u čistu čašu iz koje se potom pomoću kapalice uzima tekućina.

3

6. Višak tekućine koji ostane u čaši ne vraća se u bocu već ostavlja za drugi eksperiment ili vraća tehničaru. 7. Tijekom rada potrebno je pridržavati se svih mjera predostrožnosti: pažljivo raditi sa zapaljivim, korozivnim i otrovnim kemikalijama; obratiti pažnju pri radu s aparaturama pri sniženom tlaku. 8. Reakcije u kojima dolazi do razvijanja plinovitih produkata (Cl2, HCl, SO2) potrebno je izvoditi u digestoru, kao i uparavanja tekućina. Svo suñe korišteno u eksperimentu pere se u digestoru. 9. Ukoliko tijekom eksperimenta doñe do prosipanja tekućine ili krutine po radnom stolu ili podu potrebno ju je ukloniti. 10. Radno mjesto mora biti uredno, bez suvišnih stvari poput knjiga, bilježnica, papira i sl. 11. Tijekom izrade vježbe student vodi laboratorijski dnevnik u koji unosi sve podatke o eksperimentu kojeg izvodi i to na sljedeći način: -Naziv vježbe -Datum -Jednadžbe reakcija -Tvari i njihove količine upotrijebljene u eksperimentu -Skicu aparature -Rezultat: mase dobivenih produkata -Ukoliko uz vježbu postoje dodatni eksperimenti navode se opažanja Po završetku vježbe voditelj praktikuma potpisuje laboratorijski dnevnik čime se potvrñuje da je vježba završena. Da bi student mogao dobiti konačnu ocjenu Praktikuma anorganske kemije 1 sve vježbe moraju biti ovjerene potpisom. 12. Student kod kuće piše izvještaj o izvršenom eksperimentu. Izvještaj mora sadržavati sljedeće dijelove, a ne preporuča se više od 3 stranice: -Naziv vježbe -Datum

4

U laboratoriju požar mogu izazvati: Koncentrirane kiseline kao što su HNO3 ili H2SO4 ukoliko padnu na papir ili odjeću. očima. a ne isparavanjem (posebno ako se radi o većem volumenu otapala). 2.-Kratak teorijski uvod (o prireñenom spoju. Isparavanje manjeg volumena hlapljive tekućine dozvoljeno je samo u digestoru i bez prisutnosti otvorenog plamena. električnim putem). svojstva. Takva uparavanja najbolje je provoditi zagrijavanjem na vodenoj kupelji (zagrijavanje grijaćim kapama tj. graña. Zapaljive tekućine ne smiju se zagrijavati na otvorenom plamenu (u otvorenim posudama na pr. druge metode dobivanja. perklorati) Vruće otopine kiselina pomiješane s bazama (jer može doći do naglog vrenja i prskanja tekućine zbog izrazito egzotermnih reakcija). upotreba) -Opis eksperimenta s računom iskorištenja. otrovnošću. klorati. s njihovom reaktivnošću. 5 . Aktivni ugljen ukoliko se miješa s tvarima koje lako otpuštaju kisik (nitrati. Prije početka rada student se mora upoznati sa svojstvima tvari s kojima radi tj. zapaljivošću i sl. već grijaćim kapama ili na vodenoj kupelji. odjećom. opažanja nakon provedenih eksperimenata -Zaključak -Odgovori na pitanja koja se nalaze nakon svake vježbe -Literatura: Navesti literaturu koja je korištena pri pisanju izvještaja OSNOVNE MJERE OPREZA PRI RADU 1. jednadžbama reakcija do kojih dolazi. Lako zapaljiva otapala uklanjaju se destilacijom. Paziti da kemikalije ne doñu u dodir s kožom. 3. eksplozivnošću. čašama).

2-dikloretana ili reakcijama kloriranja aromatskih spojeva.ili [Fe(SCN)(H2O)5]2+. FeCl3 je srednje jak oksidans koji može oksidirati CuCl u CuCl2 te iz vodenih otopina koje sadrže I. Fe2Cl6. SINTEZA ŽELJEZOVOG(III) KLORIDA.ion. U prisutnosti vlage iz zraka prelazi u žutosmeñi tetraakvadikloro ion [FeCl2(H2O)4]+. FeCl3 H2 O Željezov(III) klorid je krutina koja se na zraku raspada uz izlaženje klorovodika. 2Fe3+(aq) + 2I-(aq) 2Fe2+(aq) + I2(aq) Ako se u vodenu otopinu FeCl3 dodaju SCN. Sa solima klorida daje žuti tetredarski FeCl4.iona. 6 . Sama reakcija otapanja u vodi odvija se uz oslobañanje velike količine topline. a što je posljedica nastanka ionskih vrsta poput [Fe(SCN)6]3. FeCl3(s) grañen je od Fe3+ iona koordiniranih sa šest Cl. koja pri visokim temperaturama disocira u monomer. 2Fe(s) + 3Cl2(g) 2FeCl3(s) Druga metoda dobivanja bazira se na oksidaciji FeCl2 pomoću SO2 4FeCl2(s) + SO2(g) + 4HCl(g) 4FeCl3(s) + 1/8S8(s) + 2H2O(g) Hidratizirani željezov(III) klorid može se prevesti u bezvodni zagrijavanjem s tionilovim kloridom.1. na primjer u reakciji dobivanja 1. Bezvodni željezov(III) klorid može se prirediti direktno iz elemenata uz zagrijavanje. korozivna tekućina. U plinovitom stanju egzistira kao dimerna molekula. Bezvodni željezov(III) klorid je Lewisova kiselina i koristi se kao katalizator u organskoj sintezi.ion izlučiti elementarni jod.ioni dolazi do nastanka tamnocrveno obojene otopine. Reagira s Lewisovim bazama poput trifenilfosfinoksida dajući [FeCl3(OPPh3)2]. Vodena otopina FeCl3 je smeñe obojena. Boja bezvodnog željezovog(III) klorida je ljubičastocrvena ili temnozelena ovisno o tome je li se radi o propuštenom ili reflektiranom zračenju.

ispiralice. Izmeñu ispiralice A i reakcijske cijevi (C) postavi se jedna prazna ispiralica (B). Potom se prekine protok klora. H2SO4 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj Fe (prah) masa / g 1. tehnička klorovodična kiselina (50 mL). reakcijska cijev odvoji od aparature.Oprez! Vježba se izvodi u digestoru! Konc.9 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (300 mL).a. U horizontalno položenu reakcijsku cijev (C) stavi se lañica s uzorkom osušenog elementarnog željeza. ohladi u eksikatoru i na kraju brzo stavi u lijevi dio reakcijske cijevi. U ispiralicu (A) se ulije konc. Na kraj reakcijske cijevi priključi se teflonska (ili gumena) cijev (D) kroz koju će izlaziti suvišak neizreagiranog klora u tikvicu s otopinom NaOH.0 množina / mmol 17. Zatim se lagano grije dio u kojem se nalazi lañica sa željezom. Nastali željezov(III) klorid hladi se u laganoj struji klora. cijev se oboji od klora). Reakcija započinje ubrzo nakon početka zagrijavanja i FeCl3 sublimira u reakcijskoj cijevi. lijevak za dokapavanje. U tikvicu se stavi kalijev permanganat (oko 15 g). 5 epruveta Vrijeme trajanja eksperimenta: 3 sata Postupak: Kao generator klora koristi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje. a dobiveni produkt brzo istrese u suhu. staklene cijevi i gumene cijevi za spajanje aparature. Klor se pusti prolaziti kroz aparaturu oko 5 minuta bez zagrijavanja (da se istjera sav zrak iz cijevi. p. Prije kloriranja uzorak željeza (1 g) se u porculanskoj lañici suši u sušioniku pri 110 °C oko 15 minuta. porculanska lañica. lañica ukloni. a u lijevak za dokapavanje konc. prethodno izvaganu epruvetu i začepi gumenim čepom. reakcijska cijev. sumporna kiselina. probušeni gumeni čepovi. tikvica s vodenom otopinom KOH 7 .

3. te preda u epruveti začepljenoj gumenim čepom s propisanim podatcima. G. New York. 327. Navedite najvažnije metode dobivanja bezvodnih halogenida metala. Primjer: Pitanja: 1. Wilkinson. Structural Inorganic Chemistry. Zašto željezov(III) jodid ne nastaje zagrijavanjem smjese elementarnog željeza i joda? Literatura: 1. Obrazložite navedene promjene i prikažite ih odgovarajućim jednadžbama reakcija. Practical Inorganic Chemistry. A. New York.. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. L. Clarendon Press. 3rd. F. Van Nostrand Reinhold Company. P. 4th edn. te zabilježe opažanja: Pokus Pripremi se 5 epruveta s vodenom otopinom FeCl3 (volumen otopine ~ 5 mL. Navedite karakteristična fizička svojstva bezvodnog željezova(III) klorida. 1972. Marr and B. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi.Dobiveni produkt se izvaže. Gaus. Rockett. 2. F. W. Cotton. 8 . str. 2. John Wiley & Sons. FeCl3 na vrhu spatule) a) U prvu epruvetu doda se malo otopine 2 mol dm-3 HCl. 3. 1995. Wells. G. izračuna iskorištenje. London. A. Basic Inorganic Chemistry. ed... b) U drugu epruvetu doda se malo koncentrirane HCl c) U treću epruvetu doda se na vrhu spatule krutog KSCN d) U četvrtu epruvetu doda se 1 ml otopine KI (na vrhu spatule kruti KI otopljen u malo vode) e) U petu epruvetu dodaje se otopina 2 mol dm-3 NH3 (sve dok se ne osjeti miris po amonijaku) U svim navedenim pokusima doći će do promjena boje otopina. Oxford. 1975.

Cu2O(CH3COO)2 i zelenim bazičnim acetatom. CuO·2Cu(CH3COO)2. Bakrov(II) acetat koristi se kao katalizator ili oksidirajuće sredstvo u organskim sintezama. a udaljenost izmeñu Cu2+···Cu2+ iznosi 2. a s arsenovim(III) oksidom daje bakrov(II) acetoarsenit. Koordinacijski broj iona bakra je 5. SINTEZA TETRAKIS (µ-ACETATO)DIAKVADIBAKRA(II) µ [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 je plavozelena kristalna supstancija koja se koristila kao pigment. [Cu(OOCCH3)2]2.2. Može se prirediti reakcijom bakrova(II) hidroksida i octene kiseline: CuSO4(aq) + 2NaOH(aq) → Cu(OH)2(s) + Na2SO4(aq) 2Cu(OH)2(s) + 4CH3COOH(aq) → [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2(s) + 2H2O Zagrijavanjem [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 na 100 ° u vakuumu dobiva se bezvodni C tamnozeleni bakrov(II) acetat. vrlo snažan insekticid i fungicid. Osim “normalnog” acetata kod bakra(II) susrećemo se i s bazičnim acetatima i to plavim bazičnim acetatom. [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 kristalizira u monoklinskom sustavu. 9 .65 Å što je slično udaljenosti izmeñu atoma u metalu. Interakcija ovih metalnih centara rezultira u smanjenju vrijednosti magnetskog momenta tako da je kod 90 K [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 dijamagnetičan.

Produkt se otfiltrira i bez ispiranja osuši na zraku. 5 epruveta. Nastaje plavi želatinozni talog. [Cu2(OH)2(CO3)]. Napišite jednadžbe reakcija! Što su talozi koji nastaju? Pokus 2.5 mL) i otopina zagrije na vodenoj kupelji do 70 °C. U jednu se doda suvišak lužine i kada se sadržaj ove epruvete slegne nastaje tamnoplavi talog.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj CuSO4·5H2O masa / g 2. Nakon toga se doda 10% otopina natrijevog hidroksida (7. (2. menzura.1 g u 5 mL vode). Büchnerov lijevak. 2 mol dm-3). te preda u epruveti s propisanim podatcima.* Dobivena bistra otopina se hladi u ledenoj kupelji pri čemu taloži plavozelena kristalna supstancija. a zatim se ponovo hladi u ledu. izračuna iskorištenje. * Octena kiselina doda se u malom suvišku. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi.5 množina / mmol 10. Hidroksid se zatim otopi u toploj 10% otopini octene kiseline (15 mL). Talog postepeno tamni.00 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (250 mL).2 g CuSO4·5H2O i doda se otopina NaOH (5 mL. Pripreme se dvije epruvete s otopinama CuSO4·5H2O (u svakoj oko 0. otfiltrira se i dobro ispere vodom. a u drugu otopina 2 mol dm-3 amonijaka (sve dok ne doñe do otapanja taloga. Drugu epruvetu se zagrije da sadržaj provrije. te zabilježe opažanja: Pokus 1. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Bakrov(II) sulfat pentahidrat. koji se u početku stvorio. a u topli filtrat se polako dodaje (uz stalno miješanje) 10% otopina amonijaka sve dok se ne dobije bistra otopina intenzivno plave boje. U jednu epruvetu doda se 10 % otopina sode.5 g) se otopi u vodi (7. boca za odsisavanje. bakrova(II) hidroksida. Smjesa se promućka i podijeli u dvije epruvete. Ukoliko hlañenjem ne doñe do kristalizacije ili nastane vrlo malo supstancije otopina se zagrijava na vodenoj kupelji do početka kristalizacije. a u drugoj se pojavljuje intenzivno plavo obojenje. U epruveti se otopi 0.5 mL). čaša (250 mL). Napišite jedndžbe reakcija! NH3 suvišak NH3 [Cu(H2O)6]2+ talog Cu(OH)2 10 [Cu(NH3)4(H2O)2]2+ . Dobiveni produkt se izvaže. termometar. Nakon što se nastali plavi bakrov(II) hidroksid istaloži. Ukoliko je potrebno otopina se profiltrira. U prvoj epruveti nastaje zeleni bazični karbonat bakra(II).

Napišite molekulske formule plavog i zelenog „bazičnog” karbonata bakra(II). New York. Basic Inorganic Chemistry. Cotton. Wilkinson.. Literatura: 1. L. John Wiley & Sons. ed. F. G. Nacrtajte strukturnu formulu [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 i objasnite zašto ne nastaje veza Cu-Cu u kompleksu. 3rd. 11 . A.Pitanja: 1. 1995. 3. Gaus. P. Zašto se pri otapanju Cu(OH)2 u octenoj kiselini mora dodati suvišak kiseline? 2.

V2O5(s) + C2H5OH(l) + 2H2SO4(konc) → 2VOSO4(aq) + 3H2O + CH3CHO(l) VOSO4(aq) + 2C5H8O2(l) + Na2CO3(aq) → [VO(C5H7O2)2](s) + Na2SO4(aq) + H2O + CO2(g) Reakcijska smjesa mijenja boju od narančaste (V2O5) u zelenu što upućuje na prisutnost vanadan iona. C5H7O2.4-PENTANDIONATO)VANADIJA(IV) [VO(C5H7O2)2] VO(acac)2 je kompleksni spoj u kojem je vanadij koordiniran okso kisikovim atomom i kisikovim atomima acetilacetonatnog liganda. Pojava intenzivne plave boje posljedica je redukcije vanadija(V) u vanadij(IV) i prisutnosti vanadil iona. Acetilaceton. Koristi se u organskoj kemiji kao reagens u reakcijama epoksidacije alilnih alkohola u kombinaciji s terc-butilhidroperoksidom. a jedan od postupaka se sastoji u redukciji vanadijevog(V) oksida etanolom u sumporno kiseloj otopini. prijelazne serije poput Pt(II) i Ir(III). 2. U prisutnosti jačeg redukcijskog sredstva od etanola. 12 . U nekim slučajevima acetilaceton veže se na metal preko centralnog ugljikovog atoma i to uglavnom s metalima 3. Koordinacijski poliedar je kvadratna piramida s koordinacijskim brojem vanadija 5.4-pentandion. VO2+. Za redukciju otopina vanadija vrlo često koristi se amalgamirani cink. SINTEZA OKSOBIS(2.anion je konjugirana baza acetilacetona i radi kompleksne spojeve s mnogim ionima prijelaznih metala vežući se preko oba kisikova atoma na metal i stvarajući šesteročlani kelatni prsten. Zn. u otopini. VO2+. kao što je na pr. se javlja u dvije tautomerne forme koje koegzistiraju u otopini. u otopini. Prireñuje se redukcijom spojeva vanadija(V).3. redukcija može ići do vanadija(III) (zeleno obojena otopina) odnosno vanadija(II) (ljubičasto obojena otopina).

Nastali produkt se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. Büchnerov lijevak.5 2. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi.a.5 g). Zatim se u tu otopinu doda etanol (3. boca za odsisavanje. otopina oddekantira u čašu i tome se doda acetilaceton (1.Oprez! Konc. neutralizira se opreznim dodavanjem 10% otopine natrijeva karbonata uz miješanje. menzura. sumporna kiselina (1 mL) i voda (1 mL). Potrebno je oko 20 mL otopine natrijeva karbonata. Sadržaj tikvice se ohladi. te preda u epruveti s propisanim podatcima.5 mL). zakiseli s 2 mol dm-3 otopinom HCl i doda komadić cinka.4-PENTANDION Pribor: tikvica s okruglim dnom. kapalica. Liebigovo hladilo. Erlenmeyerova tikvica (100 mL).53 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON.05 g V2O5. Dobiveni produkt se izvaže. U epruvetu se stavi 0. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U okrugloj tikvici oprezno se pomiješaju konc. 2. čaša (200 mL). Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija za svaki oksido-redukcijski proces. ispere s malo hladne vode i osuši na zraku. Tako prireñena smjesa se grije u okrugloj tikvici uz povratno hladilo 1 do 2 sata. izračuna iskorištenje. Otopina se prvo oboji plavo. 13 . H2SO4 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj masa / g množina / mmol 0. 3 epruvete. te zabilježe opažanja: Pokus 1.5 mL) i vanadijev(V) oksid (0. satno staklo. stakleni štapić.5 mL 14. (100 mL). zatim zeleno i konačno sivoljubičasto.75 V2O5 1. sve dok se boja otopine ne promijeni iz zelene u modru. Reakcijska smjesa koja pokazuje kiselu reakciju. p.

14 . ed. P. T. 2. U epruvetu se stavi 0. C5H5N). A.. 1995. Koja je uloga etanola pri dobivanju acetilacetonatnog kompleksa vanadija(IV)? Literatura: 1. Pitanja: 1. 3rd. H2SO4. Moeller. Nacrtajte strukturne formule kompleksa: [VO(acac)2] i [VO(acac)2(py)] (py = piridin. 2.Pokus 2. a što dodatkom Fe2+ odnosno I. Inorg. Cotton. F. 5 (1957) 113. John Wiley & Sons.iona. Jednadžbama reakcije prikažite što nastaje otapanjem vanadijeva(V) oksida u kiselini.. Basic Inorganic Chemistry. Synth. L. G. Wilkinson. Gaus..02 g V2O5 i zakiseli s konc.iona. Otopina se podijeli u dvije epruvete i u jednu doda malo otopine neke soli Fe2+. New York. a u drugu otopine I.

Nakon što se lončić s uzorkom ohladi prenese se u peć za žarenje i zagrijava na 480 ° oko sat vremena. Lončić sa smjesom se pažljivo postavi na glineni trokut smješten na metalnom tronogu i blago se zagrije plamenikom. Nakon što je izračunat udio vanadija u kompleksu i dobiveni rezultat provjeren od strane asistenta. dušična kiselina. kompleksometrijskim ili oksido-redukcijskim reakcijama. Prilikom zagrijavanja treba paziti da ne doñe do prskanja uzorka iz lončića.3. Jedan od načina odreñivanja sadržaja metala sastoji se u spaljivanju uzorka kompleksa u struji kisika i prevoñenju u odgovarajući stabilni oksid. p. 15 . U laboratoriju spaljivanje uzorka kompleksa do stabilnog oksida metala može se provesti i u pećima pri povišenoj temperaturi.a. kapalica.1. Iz tog razloga termogravimetrijska analiza koja se bazira na spaljivanju uzorka u struji kisika nije pogodna. dušične kiseline. Ohlañeni lončić s uzorkom (idući dan) izvaže se na analitičkoj vagi i C izračuna maseni udio vanadija u kompleksu. a zatim porculanski lončić s uzorkom kompleksa [VO(C5H7O2)2] (oko 0.2 g).a. Ovaj način odreñivanja sadržaja vanadija u kompleksu [VO(C5H7O2)2] ima prednost s obzirom da su istraživanja pokazala da navedeni kompleks sublimira pri povišenoj temperaturi. Lončić s uzorkom prenese se u digestor i na uzorak se pažljivo doda kapalicom 5 kapi vode i 3 kapi koncentrirane p. glineni trokut Kemikalije: konc. Uzorak se nakon spaljivanja hladi 12 sati. Na slijedećoj slici dan je termogram [VO(C5H7O2)2 snimljen u struji dušika: 5 mg 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 min Lab: METTLER TAR S TAR e S W 9. ostatak nakon spaljivana istrese se u za to predviñenu posudu.01 Pribor: porculanski lončić. [VO(acac)2] Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat priprema uzorka za analizu (+ 2 sata samo spaljivanje). pinceta. koji se baziraju na taložnim. Ta metoda poznata je kao termogravimetrijska analiza koja omogućuje odreñivanje stabilnosti kompleksa i praćenje njegovog raspada u odreñenom temperaturnom intervalu. Postupak: Na analitičkoj vagi izvaže se prazan porculanski lončić.4- PENTANDIONATO)VANADIJA(IV). te odreñivanje masenog udjela ostalih komponenata koje ulaze u sastav kao što su otapalo i ligandi. [VO(C5H7O2)2] Sadržaj metala u kompleksnim spojevima može se odrediti različitim analitičkim postupcima. Meñutim primjena navedene metode nije moguća u slučajevima kada kompleks sublimira pri povišenoj temperaturi. ODREðIVANJE SADRŽAJA VANADIJA U KOMPLEKSU OKSOBIS(2.

a što se može pokazati jednadžbom reakcije: 4Mn3+(aq) + 3H2O → 3Mn2+(aq) + MnO2(s) + 1/2O2(g) + 6H+(aq) Vodena otopina Mn(III) može se stabilizirati u kiselom porastom koncentracije Mn(II) ili nastankom kompleksnog spoja koordiniranog didentatnim ligandom (na pr. dolazi do disproporcioniranja Mn(III) i oksidacije vode. Raspada se iznad 150 ° a otapa u benzenu. U prvom koraku. kloroformu i etilacetatu. NaOAc). 3MnCl2(aq) + 6NaOCOCH3(aq)+ 6C5H8O2(l)→ [Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 6NaCl(aq) + 6CH3COOH(aq) 4[Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 3KMnO4(aq) + 21C5H8O2(l) + 3CH3COOH(aq) → 15[Mn(C5H7O2)3](s) + 3KOCOCH3(aq) + 12H2O Najčešća i najstabilnija oksidacijska stanja mangana su +2. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) nije spontana i vodene otopine koje sadrže Mn(III) podložne su oksido-redukcijskim reakcijama. [Mn(C5H7O2)3] Kompleks tris(acetilacetonato)mangan(III) je kristalna tamnosmeña. gotovo crna supstancija.4-PENTANDIONATO)MANGANA(III). Da bi se osigurala uspješnost provedbe eksperimenta potrebno je osigurati suvišak reagensa (C5H8O2. temperaturu reakcije oko 60 ºC i pH malo iznad 7. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) može se odvijati u prisutnosti MnO4. +4 i +7. Može se prirediti iz C.pri čemu se mangan(VII) iz permanganatnog iona reducira do Mn(III): 16 . SINTEZA TRIS(2. tj. acetilacetonat). manganova(II) klorida tetrahidrata uz dodatak natrijeva acetata i kalijeva permanganata kao oksidansa.4. oksalat. prije dodatka kalijeva permanganata nastaje acetilacetonatni kompleks mangana(II) koji je trimerna molekula.

Većina kompleksa mangana(III) su oktaedarski.→ Mn3+(aq) + 4H2O Eº = 1.i ∆-izomere (enantiomere) ovisno o zakretanju ravnine polarizirane svjetlosti (∆-desno.→ Mn2+(aq) Kombinacija jednadžbi reakcija (1) i (2) daje MnO4-(aq) + 4Mn2+(aq) + 8H+(aq) → 5Mn3+(aq) + 4H2O Kompleksi opće formule M(acac)3 su kiralne molekule kod kojih dolazi do pojave izomerije i to optičke izomerije. jer su ustanovljene dvije kristalne forme: jedna s izduženom (2Mn-O veze 2.00 Å) oktaedarskom koordinacijskom sferom. Tako i kod tris(acetilacetonato)mangana(III) nalazimo na spomenutu deformaciju. Razlikujemo Λ. Kompleks mangana(III) je strukturno interesantan.MnO4-(aq) + 8H+(aq) + 4e.12 Å. a druga sa spljoštenom (2Mn-O veze 1. 4 Mn-O veze 1.93 Å). visokospinski (d4) kompleksi i kod kojih susrećemo Jahn-Tellerovu deformaciju. Λ-lijevo). 17 .51 V (1) Standardni redoks potencijal ove reakcije identičan je standardnom redoks poencijalu reakcije Mn3+(aq) + e.95 Å. 4Mn-O veze 2. (2) [Mn(acac)3] je oktaedarski kompleks u kojem su na metalni centar vezana tri didentatna liganda što čini ovaj kompleks optički aktivnim.

Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa. te zabilježe opažanja: Pokus 1 Otopi se malo kompleksa u vodi i ostavi stajati nekoliko minuta. Literatura: 1.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj masa / g množina / mmol 1. Dobiveni produkt se izvaže. potom ohladi u smjesi leda i vode. izračuna iskorištenje. kapalica. U tu se otopinu doda par kapi 4 mol dm-3 otopine sumporne kiseline.70 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Manganov(II) klorid tetrahidrat (1 g) i natrijev acetat trihidrat (3 g) se otope u vodi (40 mL). Büchnerov lijevak. Pokus 2 Otopi se malo kompleksa u smjesi vode i acetilacetona. G. 1968. Practical Inorganic Chemistry. Otopina se zagrijava pri temperaturi od 60 °C oko 10 minuta.0 5. * Tijekom dodavanja natrijeva acetata otopina se dosta pjeni. 2. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija! Pitanja: 1. Kakva magnetska svojstva očekujete kod kompleksa? Objasnite odgovor.4 mL vode). a istaloženi produkt otfiltrira preko Büchnerovog lijevka uz vakuum vodene sisaljke. Pass and H. Nakon toga u malim obrocima i uz miješanje dodaje se vodena otpina natrijeva acetata trihidrata* (3 g u 10.05 MnCl2·4H2O 4. te preda u epruveti s propisanim podatcima. 100 mL). str..4-PENTANDION Pribor: Erlenmeyerove tikvice (200 mL. London. Produkt se ispire malim volumenom u ledu ohlañene vode i acetonom**.2 mL). ** Produkt se otapa u vodi.2 g KMnO4 u 10. termometar. boca za odsisavanje. 51. 2. Reakcijska smjesa sastavljena od dva sloja obradi se otopinom kalijeva permanganata (0. 18 . Sutcliffe.2 mL 40.4 mL vode). U tu se otopinu uz neprekidno miješanje polagano dodaje acetilaceton (4. stakleni štapić. Chapman and Hall Ltd. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. a zatim par kapi 4 mol dm-3 otopine natrijeva hidroksida.

7 (1963) 183.. 19 . Synth. J.2. Inorg. Kleinberg.

Apsorpcijom infracrvenog zračenja (valni broj od 10-13000 cm-1) dolazi do vibracija i rotacija molekula. Globarov izvor. najčešće se koriste termočlanak. apsorbirala zračenje. a ispod 1000 cm-1 nalazi se područje otiska prsta karakteristično za pojedinu molekulu. potrebno je da tijekom vibracije dolazi do promjene dipolnog momenta molekule. poput liganada u kompleksnim spojevima tada je najpogodnije uzorak prirediti miješanjem s KBr i prešanjem pločica. IDENTIFIKACIJA KOMPLEKSA TRIS(2. Opaženi apsorpcijski maksimumi u IR spektrima M(acac)3 kompleksa gdje je M= Cr(III) i Fe(III) 20 . T% a u tablici koja slijedi karakteristični apsorpcijski maksimumi koje nalazimo u samom acetilacetonu. KI. piroelektrični članak i dr. Spektralno područje od 4000 do 400 cm-1 naziva se srednje infracrveno područje (MIR) i u tom području se snimaju isključivo vibracijski prijelazi molekula s time da je područje od 4000 do 1000 cm-1 područje funkcionalnih skupina. Uzorak za snimanje se može prirediti na više načina: a) uzorak se izmiješa s KBr. Izvor zračenja je najčešće Nernstov štapić (sastoji se od oksida cirkonija.4. Na slijedećoj slici dan je infracrveni spektar acetilacetona. Da bi molekula bila aktivna u tom području tj. cerija i torija i zagrijava na oko 180 ° CO2 laser. i preša u pločice b) uzorak se otopi u organskom otapalu i stavlja u ćelije izrañene iz kristala NaCl ili nekog drugog materijala koji ne apsorbira IR zračenje c) uzorak se izmiješa s parafinskim uljem. a kao detektori C). Na taj način izbjegavamo preklapanje apsorpcijskih maksimuma liganda s onima iz organskog otapala (ako prireñujemo otopinu) ili parafinskog ulja. suspenzija se nanese u tankom sloju na pločicu NaCl U slučaju kada u molekuli imamo prisutne organske dijelove. AgCl ili dr.1.4-PENTANDIONATO)MANGANA(III). te kompleksima opće formule M(acac)3. živin luk. [Mn(C5H7O2)3] NA OSNOVI PODATAKA IZ INFRACRVENOG SPEKTRA Jedna od instrumentnih metoda koja svoju primjenu nalazi u kvalitativnoj identifikaciji kompleksnih spojeva prijelaznih metala je infracrvena spektroskopija.

9 νH 3 8 7 1)mCC ( (H wC 7 6 8) DtnνO 2 0 0 νPa( ) ( ere+ 6 5 w (s)(M 7 4 fH .igererenmni(o nrtadnatlo-iewtiitv(tyadcea eelg)n gta a ) p e zoiztt . rt tjvjkgtzsnvrcraotnaetoj-orn% oiameeoietlkezcoe. nrmg p uw er Cr(acac)3 ν /cm-1 1575 1524 1427 1385 1370 Fe(acac)3 ν /cm-1 1572 1526 1425 1390 1365 AcacH ν /cm-1 1710(s) 1622(vs) 1422(s) 1361(s) 1306(s) ν(C C) ν(C C) ν(C O) + δ(C H) δ(CH3) δ(CH3) 21 .7 8 C( ) 6 s 1 1 1() νCC 9 1 2) ()+H 5 2 4 ()δ 3 0 2 CC 1 1 1(6)ν3νC 0 0 1mδH ) 2 9 0 () 527 C 7 + 9 9 9()( ρO H 3 3 1m (H( 4 0 5 () 05 C 1 ) 7 8 7.) 6 6 δCνO 5 5 Π3M 83 C 6 5 Π+ ) 04 99 5 4 νO 93 4 9 () 44 Π 5 4 9 M 4 1 1 6 snaem(rbsz(eknievsćiessijjk -p(be-panpon tpjvvv dT vsiitnic) v ) z :šrgras ) c j.tv itrtcanieagtnvj.

Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata 22 . Uzorak kompleksa za snimanje priredi se miješanjem s KBr i prešanjem pastila.Na sljedećoj slici dan je spektar Cr(acac)3 kompleksa: valni broj /cm-1 U okviru ove vježbe snimi se infracrveni spektar prireñenog [Mn(acac)3] kompleksa i identificiraju se karakteristični apsorpcijski maksimumi prisutnih funkcionalnih skupina.

postoje cis i trans izomeri. Radi se o kompleksima s monodentatnim ligandima poput NH3. Drugi oksalato kompleks kroma(III) je kalijev dioksalatodiakvakromat(III). SINTEZA KALIJEVA TRIS(OKSALATO)KROMATA(III) TRIHIDRATA. koji nastaje dodatkom kalijeva oksalata otopini dobivenoj redukcijom kalijeva dikromata oksalnom kiselinom: K2Cr2O7(s) + 7H2C2O4(aq) + 2K2C2O4(s) → 2K3[Cr(C2O4)3]⋅3H2O(s) + 6CO2(g) Kod kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata možemo govoriti o optičkoj izomeriji tj. SCN.ili C5H7O2-. tj.ionom [Cr(H2O)6]3+(aq) + Cl-(aq) [Cr(H2O)5Cl]2+(aq) + H2O daljnjim zagrijavanjem i koncentriranjem otopine moguća je zamjena još jedne molekule vode kloridnim ionom.Vodene otopine soli kroma(III) sadrže sivoljubičasti [Cr(H2O)6]3+ ion. H2O.ili didentatnim poput C2O42. K3[Cr(C2O4)3]⋅3H2O Kemijom kompleksnih spojeva kroma(III) dominiraju mononuklearni oktaedarski kompleksi. a što se primjećuje po promjeni boje u tamnozelenu [Cr(H2O)5Cl]2+ + Cl-(aq) [Cr(H2O)4Cl2 ] +(aq) + H2O Navedene rekcije primjer su hidratne izomerije koju susrećemo u kemiji kompleksnih spojeva prijelaznih metala. K[Cr(C2O4)2(H2O)2] kod kojeg takoñer susrećemo izomeriju i govorimo o geometrijskoj izomeriji. o ∆ i Λ. koji su općenito kinetički inertni. 23 . Ako otopine koje sadže heksaakva ion Cr(III) i kloridne ione zagrijavamo boja otopine se mijenja u svjetlozelenu zbog zamjene jedne molekule vode Cl. Kod cis izomera (ali ne i trans) takoñer možemo govoriti o postojanju optičke izomerije.K3[Cr(C2O4)3]·3H2O izomerima koji se razlikuju s obzirom na zakretanje ravnine polariziranog svjetla.5. Jedan od primjera kompleksa s didentatnim ligandom je kalijev tris(oksalato)kromat(III) trihidrat.

te preda u epruveti s propisanim podatcima.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj K2Cr2O7 masa / g 1. boca za odsisavanje. Pokus 2. Büchnerov lijevak. stakleni štapić. 24 . a zatim čistim etanolom. U otopinu uz hlañenje oprezno se doda 16 kapi konc.0 g). Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Dihidrat oksalne kiseline se otopi u vrućoj vodi (3 g u 7 mL) te se u tu otopinu dodaje u malim obrocima kalijev dikromat (1. Kada se burna reakcija stiša dobivena otopina se zagrije do vrenja i u njoj otopi kalijev oksalat monohidrat (1. Ubrzo dolazi do kristalizacije i iz gotovo crne otopine izdvajaju se modrozeleni kristali. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. izračuna iskorištenje. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. isperu najprije smjesom etanola i vode (1:1). Dobiveni kristali se otfiltriraju pomoću Büchnerovog lijevka.0 množina / mmol 3. U čaši se otopi 1 g K2Cr2O7 u 4 mL vode. Čitav sadržaj se potom ohladi na sobnu temperaturu i u smjesu se dodaje kap po kap etanol (2 do 3 mL) a hlañenje nastavi. U smjesu se uz stalno miješanje dodaje kap po kap etanol (10 kapi) dok otopina ne postane ljubičasta. Napišite jednadžbe reakcija. Talog se podijeli u dvije epruvete. U epruvetu se stavi 0.2 g KCr(SO4)2·12H2O i dodaje se otopina 2 mol dm-3 NaOH dok ne nastane sivozeleni talog Cr(OH)3. te zabilježe opažanja Pokus 1.2 g).40 Pribor: čaša (100 mL). U jednu se doda otopina 2 mol dm-3 HCl.* Dobiveni produkt se izvaže. H2SO4. menzura. a u drugu suvišak NaOH (dok se talog ne otopi).

Marr and B. A. koliko izomera može imati ovakav kompleksni anion? Napišite strukturne formule izomera. 1954. F. London.Pitanja: 1. W. Van Nostrand Co. Gaus. 1972. 385. 2. Wilkinson. John Wiley & Sons. 3rd.. L. Cambridge University Press. Rockett. ed. 3. str. Practical Inorganic Chemistry. Basic Inorganic Chemistry. Experimental Inorganic Chemistry. New York. London. U skupini oksalatnih kompleksa kroma(III) postoje i dioksalatni kompleksi s anionom [Cr(C2O4)2(H2O)2]-. 249. Literatura: 1. Palmer.. Cotton. 25 .. 1995. G. G. str. Odgovorite. Koja je najčešća koordinacija kroma(III) u njegovim kompleksima i zašto? Navedite bar dva primjera odgovarajućih kompleksa. 2. W. P. G.

26 . Kemikalije: 4 M otopina kalijevog hidroksida. otopina zagrije do 60 °C i titrira standardiziranom 0. Erlenmeyerova tikvica (250 mL). U tu se otopinu doda 4 mol dm-3 otopina kalijevog hidroksida (5 mL) i sadržaj kuha oko 15 minuta. Istaloženi kromov(III) hidroksid se odfiltrira preko lijevka i talog na filter papiru kvantitativno ispere vrućom vodom. Na taj način se provjerava kvantitativnost ispiranja taloga.02 mol dm-3 otopine kalijevog permanganata treba pribrojiti prethodno utrošenom volumenu. utrošak 0. termometar.02 mol dm-3 otopinom kalijevog permanganata na način kako to propisuje ova metoda. 4 M otopina sumporne kiseline. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj oksalata u uzorku kompleksa. U protivnom. posudica za vaganje.02 M kalijevog permanganata. U filtrat se doda 4 mol dm-3 sumporna kiselina (50 mL). Postupak: Na analitičkoj vagi se izvaže uzorak kompleksa (oko 0. menzura.5.25 g) i otopi u vodi (20 mL). H2SO4. standardizirana otopina 0. lijevak. Odreñivanje sastava kompleksa K3[Cr(C2O4)3]·3H2O Sadržaj oksalata Pribor: čaše (100 mL).1. filtrat zakiseli 4 mol dm-3 otopinom sumporne kiseline i s tom otopinom postupi kao što je prethodno opisano. KOH. Otopina bi se morala i od jedne kapi permanganata obojiti ružičasto. KMnO4. Talog kromovog(III) hidroksida se ispere još jednom s malo vruće vode.

Takoñer je poznato da neki kruti dijamagnetični kompleksi postaju paramagnetični u vodenim otopinama. triarilfosfinski ligand. [Ni(NH3)6]Cl2 U kemiji nikla(II) susrećemo se s koordinacijom 4 i 6. Dobivanje kompleksa može se prikazati slijedećom jednadžbom reakcije: NiCl2·6H2O(aq) + 6NH3(konc.) → [Ni(NH3)6]Cl2(s) + 2HCl(aq) Od kvadratnih kompleksa nikla(II) kao interesantan primjer može se uzeti bis(dimetilglioksimato)nikal(II). Jedan od primjera oktaedarskih kompleksa je heksaaminniklov(II) klorid.aniona 27 . Heksaaminniklov(II) ion. Ni2+ + CH3C(=NOH)C(=NOH)CH3 [Ni(dmg)2] + H+ To je poznata reakcija za odreñivanje nikla po Čugajevu. Kvadratni kompleksi nikla(II) pripadaju najstabilnijim kompleksnim spojevima ovog oksidacijskog stanja nikla. koje izmeñu ostalog igraju važnu ulogu u planarnosti kompleksa. [Ni(NH3)4(H2O)2]2+. SINTEZA HEKSAAMMINNIKLOVA(II) KLORIDA. Dok su oktaedarski kompleksi paramagnetični. a što se može objasniti ravnotežom izmeñu dijamagnetičnog kvadratnog i paramagnetičnog tetraedarskog oblika. Tetraedarski kompleksi nikla(II) nisu brojni. s time da su najbrojniji oktaedarski i kvadratni kompleksi. koji zbog svoje netopljivosti nalazi primjenu kod gravimetrijskog odreñivanja sadržaja nikla. Najbolje istraženi su kompleksi tipa NiL2X2 gdje je L. stabilan je u vodenoj otopini samo u prisutnosti suviška amonijaka. [Ni(NH3)6]2+.i [Ni(NCS-N)4]2. kvadratni su dijamagnetični. dok ukoliko nije prisutan suvšak amonijaka u vodenoj otopini egzistiraju različite anionske vrste od kojih je najzastupljenija. Slaba topljivost dimetilglioksimatnog kompleksa nikla(II) posljedica je postojanja jake intermolekulske vodikove veze izmeñu molekula liganda.6. [Ni(Hdmg)2]. O H3C C C H3C N O H O Ni C N CH3 N H O N C CH3 240 pm Udaljenost izmeñu iona Ni(II) je relativno kratka i iznosi 325 pm. te kompleksi koji sadrže [NiCl4]2-. dok je X halogeni element. [NiBr4]2.

Dobivena tamnoplava otopina ostavi se stajati pri sobnoj temperaturi oko 30 minuta. (uz povremeno miješanje). *Amonijak je potrebno dodavati polagano kako bi reakcija bila potpuna i otopinu grijati na vodenoj kupelji. Nastali zeleni talog se podijeli u dvije epruvete. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. ** Duljim stajanjem na zraku kompleks gubi amonijak pa ga je potrebno odmah nakon što se osuši pohraniti u epruvetu i začepiti plutenim čepom. Tijekom dodavanja amonijaka otopi se zeleni talog niklova hidroksida*. Dobiveni produkt se izvaže. 2. Nastala ljubičasta kristalna supstancija se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. Da li su moguće intramolekulske vodikove veze u kompleksnom ionu bis(dimetilglioksimato)nikla(II)? Ukoliko jesu označite ih na crtežu strukture kompleksa. te osuši na zraku uz vakuum vodene sisaljke**. stakleni štapić. amonijakom i acetonom.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj NiCl2·6H2O masa / g 4. U jednu epruvetu se doda par mililitara 2 mol dm-3otopine HCl.0 množina / mmol 16. 0. 28 . Pokus 1. Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: U vruću vodenu otopinu niklova(II) klorida heksahidrata (4 g u 7 mL) polagano se dodaje uz miješanje otopina konc. Pokus 2. a u drugu par mililitara 2 mol dm-3otopine NaOH. a potom na ledenoj kupelji. 0. te preda u epruveti s propisanim podatcima. ispere konc.02 g NiSO4 · 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NH3 sve dok se u početku nastali talog ne otopi. Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa bis(dimetilglioksimato)nikla(II).02 g NiSO4 · 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NaOH. te zabilježe opažanja. amonijaka (12 mL). menzura.88 Pribor: čaša (100 mL). Büchnerov lijevak. boca za odsisavanje. pri čemu nastaje zeleni talog. izračuna iskorištenje. Kakva magnetska svojstva očekujete kod kompleksa prireñenog u vježbi? Obrazložite odgovor. Pitanja: 1.

2. Marr and B. 270. Van Nostrand Reinhold Company. Rockett. John Wiley & Sons. 3rd. Wilkinson.Literatura: 1. Practical Inorganic Chemistry. G. 1995. P. L. Gaus. London 1972. F. Basic Inorganic Chemistry. A. Cotton. ed.. New York. G. W. 29 .. str.

standardizirana 0. Na osnovi utrošenog volumena otopine natrijeva hidroksida izračuna se sadržaj slobodne klorovodične kiseline u otopini. Otopina u tikvici se titrira sa standardiziranom 0.5 mol dm-3 otopina klorovodične kiseline. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Na analitičkoj vagi izvaže se uzorak kompleksa (oko 0.1. Kemikalije: standardizirana 0.5 mol dm-3 otopina natrijevog hidroksida. NaOH. posudica za vaganje.2 g) u Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL i u nju se odmjeri biretom 15 mL standardizirane 0.5 mol dm-3 otopinom natrijeva hidroksida uz metilcrveno kao indikator.6. HCl. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj amonijaka u kompleksu.5 mol dm-3 otopine klorovodične kiseline. indikator metilcrveno. 30 . ODREðIVANJA SADRŽAJA AMONIJAKAU KOMPLEKSU HEKSAAMINNIKLOV(II) KLORID [Ni(NH3)6]Cl2 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL).

Reakcijom vodikova peroksida s neutralnom ili slabo kiselom otopinom koja sadrži [Cr2O7]2nastaje dijamagnetična. Kada se u zakiseljenu vodenu otopinu kromata(VI) doda vodikov peroksid otopina poprimi tamnoplavu (ljubičastu) boju. [Cr(O)(O2)2(OH)]-. [Cr(O2)2(NH3)3] može se prirediti reakcijom soli dikromata s otopinom amonijaka i vodikova peroksida. [CrO(O2)2]. Ako se u vodenu otopinu koja sadrži spomenuti kompleks doda eter. (V) i (IV) su snažni oksidansi pa kao takvi nalaze svoju primjenu u organskoj sintezi.7. K3[Cr(O2)4] Perokso kompleksi kroma(VI). S obzirom na snažno oksidativno djelovanje oni se odlikuju i eksplozivnošću. jako eksplozivna. ali znatno manje od perokso kompleksa kroma(VI). a dodatkom piridina u eterski sloj moguće je izolirati stabilni [Cr(O)(O2)2py].ion može se dobiti reakcijom kromata(VI) i vodikova peroksida u lužnatom. Perokso kompleks kroma(IV). SINTEZA KALIJEVOG TETRAPEROKSOKROMATA(V). Perokso kompleksi kroma(V) su takoñer eksplozivni. eterski sloj se oboji (plavo). Perokso kompleks kroma(V) koji sadrži [Cr(O2)4]3. crvenoljubičasta sol. 31 . koja sadrži kompleksni ion. a koja potječe od oksoperokso kompleksa kroma(VI) prisutnog u otopini. 2K2CrO4(aq) + 2KOH(aq) + 9H2O2(aq) 2K3[Cr(O2)4](s) + 10H2O + O2(g) U [Cr(O2)4]3-ionu koordinacijski broj Cr(III) iona je 8 (dodekaedarska geometrija) i soli su izomorfne s peroksoniobatima i peroksotantalatima. [CrO4]2-(aq) + 2H+(aq) + 2H2O2(aq) [CrO(O2)2](aq) + 3H2O Vodena otopina koja sadrži oksoperokso kompleks kroma(VI) izrazito je eksplozivna i dolazi do raspada kompleksa uz redukciju kroma(VI) u krom(III) i oslobañanje kisika.

Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL uliju se voda (10 mL) i 25% otopina kalijeva hidroksida (10 mL).05 g CrCl3 · 6H2O stavi se u epruvetu i otopi u 5 mL vode i otopina zakiseli sa razrijeñenom sumpornom kiselinom (1:1) i doda komadić cinka. Smjesa se zagrije i promatra promjena boje otopine iz zelene u žutu. Sve se zagrije. menzura. Büchnerov lijevak. 32 . te preda u epruveti s propisanim podatcima. Zelena boja otopine prelazi u plavu. te mu se oprezno kap po kap dodaje 30% otopina vodikova peroksida (6 do 8 mL)*.37 2. jer može doći do usporavanja reakcije. 0. Mora se voditi računa da se smjesa previše ne ohladi. **Ukoliko se na filter papiru osim tamnosmeñe supstancije opaze tragovi neizreagiranog kalijeva kromata (koji je žute boje). U tom slučaju smjesu treba ostaviti da se zagrije do sobne temperature i dodati još malo peroksida. Otopina koja je u početku žuta postaje tamnosmeña. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. produkt je potrebno isprati malim volumenom hladne vode. izračuna iskorištenje.Oprez! H2O2 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj K2CrO4 masa / g množina / mmol 11. te se doda fino smrvljeni kalijev kromat (2. a zatim etanolom. Pokus 2. Dobiveni produkt se izvaže.5 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). stakleni štapić.05 g u 3 mL) doda se 2 mol dm-3 NaOH u suvišku sve dok se talog Cr(OH)3 ne otopi i ne prijeñe u kromit ion. boca za odsisavanje. Sadržaj se dobro promiješa. *Ukoliko je potrebno (ako je reakcija spora) doda se još 8 mL H2O2. te zabilježe opažanja. ispere etanolom** i do kraja osuši na zraku. U otopinu KCr(SO4)2·12H2O (0. Nakon stajanja od 1 do 2 sata pri sobnoj temperaturi nastaje kristalni produkt koji se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. Napišite jednadžbe reakcija.5 g). Pokus 1. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. a zatim se doda bromna voda.

. te strukturnu formulu tetraperoksokromat(V) aniona. F. Literatura: 1.Pitanja: 1. 2. New York. koju vrijednost magnetskog momenta očekujete po "jedinospinskoj" formuli? 3. Schwochow und H. Navedite najvažnija oksidacijska stanja kroma i ilustrirajte odgovarajućim primjerom kompleksa. Scholder.. F. Ako se zna da kalijev tetraperoksokromat(V) ima jedan nespareni elektron. ed. Napišite elektronske konfiguracije Cr(0) i Cr(V). Allg. Gaus. Wilkinson. A. Chem. L. 33 . Basic Inorganic Chemistry. 363 (1968) 10. Z. Cotton. 1995. Schwarz. 3rd. Anorg. 2. P. G. R. John Wiley & Sons..

ohladi u eksikatoru i važe. Welcher. Toronto. kapalica. HCl.1. *Ovom se metodom može dovoljno točno odrediti od dva do dvadeset miligrama kalija u volumenu otopine navedenom u gornjem propisu. p. volumen otopine treba shodno tome podesiti.a. London. Standard Methods of Chemical Analysis. Scholder. Ako se u uzorku očekuje veći ili manji sadržaj kalija.1 g) odvaže se na analitičkoj vagi u odmjernu tikvicu od 100 mL. F. ODREðIVANJE SADRŽAJA KALIJA U KOMPLEKSU KALIJEV TETRAPEROKSOKROMAT(V). zasićena otopina kalijeva tetrafenilborata za ispiranje. Kad se uzorak otopi sadržaj odmjerne tikvice se nadopuni vodom do oznake. 363 (1968) 10. 6th edn. klorovodična kiselina (4 mL). F. eksikator..a. New Jersey. stakleni lijevak za filter-lončić s pripadajućim gumenim prstenom. Otopina s talogom nastavi se hladiti još 10 minuta. J. pipeta (25 mL). Allg. 1400. doda vode (50 mL) i konc. Tijekom dodavanja reagensa otopinu s uzorkom potrebno je miješati. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj kalija u kompleksu. Talog se otfiltrira kroz izvagani porculanski filter lončić i ispere nekoliko puta malim obrocima otopine za ispiranje. Literatura: 1.7.2 M. Van Nostrand Company. K3[Cr(O2)4] Pribor: odmjerna tikvica (100 mL). Nakon toga se prethodno ohlañena otopina natrijeva tetrafenilborata (25 mL) dodaje polagano pomoću kapalice. Alikvotni dio otopine (25 mL) se otpipetira u čašu i hladi u ledu 10 minuta. R. Talog se suši jedan sat u sušioniku pri 110 °C. klorovodična kiselina. Schwarz. 34 . konc. KB(C6H5)4. NaB(C6H5)4. posudica za vaganje. Princenton. stakleni štapić. čaša (150 mL). porculanski filter-lončić. str. Otopina obzirom na kiselinu mora biti oko 0. Chem. 1963. 2. p. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Uzorak kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V)* (oko 0. Schwochow und H. New York.. Anorg. menzura. Z. Kemikalije: 1% otopina natrijeva tetrafenilborata.

pri čemu se tiourea oksidira i nastaje disulfid. Drugi primjer redukcije Cu(II) iona je reakcija s tioureom. Proba se izvodi tako da se otopini C(II) iona doda tartarat ion. Poznat je velik broj kompleksa sa S-donorskim ligandima i uglavnom se radi o policentričnim kompleksima.8. 2CuSO4·5H2O(aq) + 8H2NC(S)NH2(s) + H2O → [Cu{SC(NH2)2}3]2SO4⋅H2O(s) + H2SO4(aq) + [H2N(HN)C(SS)C(NH)NH2](aq) Tiourea je ligand kojeg ubrajamo N. Najzastupljenija je tetraedarska i trigonska koordinacija oko metalnog centra. Većina spojeva bakra(I) su bezbojne dijamagnetične supstancije osim u slučajevima kada dolazi do prijenosa naboja uslijed apsorpcije svjetlosti. bakrov(I) oksid. Nastati će žuti talog Cu(OH) koji kuhanjem prelazi u crveni. Reakcija 2Cu(OH)(s) Cu2O(s) + H2O predstavlja osnovu Fehlingove probe za dokazivanje i odreñivanje šećera u krvi. Kada se doda u otopinu koja se ispituje na šećer i zagrije. ukoliko je prisutan šećer doći će do redukcije Cu(II) u Cu(I). C4H4O62. SINTEZA TRIS(TIOUREA)BAKROVA(I) SULFATA MONOHIDRATA. [Cu{SC(NH2)2}3]2·SO4·H2O Bakar(I) radi komplekse s ligandima koji kao donorne atome sadrže sumpor.i otopina zaluži. fosfor. kisik i dušik.S donorne ligande i egzistira u tionskoj i tiolnoj formi: 35 .

5 mL destilirane vode i postepeno uz miješanje dodaje etanol do početka taloženja. koji pri daljnjem zagrijavanju postepeno prelazi u crveni oksid bakra.08 g u 15 mL) koja sadrži nekoliko kapi 1 mol dm-3 sumporne kiseline (temperatura otopine ne smije prijeći 75 °C). U epruvetu koja sadrži otopinu CuSO4·5H2O (0. Napišite jednadžbe reakcija! Pokus 2.5 g u 3.5 mL).* U reakcijsku smjesu doda se uz miješanje još ohlañene otopine tiouree (0. Odlije se jedan dio otopine u drugu epruvetu i toj otopini se doda voda i malo škroba.3 g u 2 mL vode).57 + 3. menzura.5 + 0.3 0. *Ukoliko hlañenjem ne iskristalizira supstancija. vodeni sloj se odlije od uljastog ostatka na dnu čaše. U početku nastaje žutonarančasti talog.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj H2NC(S)NH2 CuSO4⋅5H2O masa / g 0. Pokus 1. boca za odsisavanje. te zabilježe opažanja.1 g u 5 mL vode) doda se 2 mol dm-3 otopina NaOH i otopina glukoze.94 2.1 g u 5 mL vode) doda se otopina KI (uzme se na vrhu spatule kruti KI i otopi u malo vode). te preda u epruveti s propisanim podatcima. Büchnerov lijevak Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: Prirede se vodene otopine tiouree (0. Pusti da se slegne talog CuI. U epruvetu s preostalom otopinom i talogom doda se otopina natrijeva tiosulfata (uzme se na vrhu spatule kruti Na-tiosulfat i otopi u malo vode) sve dok se ne izgubi smeña boja otopine i talog.5 mL) i bakrova(II) sulfata pentahidrata (0. Nakon kraćeg vremena nastaje bijela kristalna supstancija koja se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka i ispere smjesom hladne vode i etanola (1:1)**. U otopinu tiouree polagano se dodaje uz neprestano miješanje otopina bakrova(II) sulfata ohlañena u ledenoj kupelji. Reakcijska smjesa se ostavi stajati pri sobnoj temperaturi do pojave bijelog kristalnog produkta ili uljastih kapljica uz stijenke tikvice.5 g u 3. Dobiveni produkt se izvaže. ** Produkt se može pročistiti prekristalizacijom iz otopine tiouree (0. izračuna iskorištenje. U epruvetu koja sadrži otopinu CuSO4·5H2O (0. otopina poplavi. stakleni štapić.00 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). doda se 2.5 množina / mmol 6. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. 36 . Smjesa se dobro promućka i zagrije. Cu(OH).

L. R.. Chim. Practical Inorganic Chemistry. Gaus. Kamara. Nacrtajte strukturnu formulu navedenog kompleksa. Kakva magnetska svojstva očekujete da ima kompleks? Obrazložite odgovor? Literatura: 1. P. Chapman and Hall LTD. 2. 3rd. Kako biste dokazali prisutnost sulfatnog aniona u kompleksu? 4.. Kako je tiourea vezana na bakar? 3. str. Cotton. Što je u ovoj reakciji reducens? Da li je to uobičajeno za tip spojeva s C=S vezom? Obrazložite odgovor. J. 1968. Declercq and G.. John Wiley & Sons. ed. Van Mcerssche. London. Wilkinson.Pitanja: 1. Soc. G. Basic Inorganic Chemistry. Belg. A.P. Germain. Sutcliffe. G. 91 (1988) 547. 37 . 74. M. New York. Pass and H. 3. 1995. F. 2. Bull..

a nañeno je da ukoliko se aksijalno vezane molekule vode uklone (bezvodni acetat kroma) ili zamijene izoelektronskim dušikovim ligandima postaje još kraća i iznosi svega 1. Tako na pr. Postupak priprave se sastoji u redukciji kroma(III) cinkom i dodatkom natrijeva acetata koji dovodi do momentalnog taloženja crvenog acetata kroma(II).9.36 Å.84 Å.i [CrX6]4. Duljina veze Cr2+--. SINTEZA KOMPLEKSA TETRAKIS (µ-ACETATO)DIAKVADIKROMA(II). a do interakcija dolazi kroz Cr-Cl-Cr mostove. [CrCl4]2. Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl2(aq) + H2(g) 2CrCl3(aq) + H2(g) → 2CrCl2(aq) + 2HCl(aq) 2CrCl2(aq) + 4NaOCOCH3(aq) + 2H2O → [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2(s) + 4NaCl(aq) Od ostalih kompleksa kroma(II) treba još spomenuti komplekse koji sadrže [CrX3]-. [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2 Kromov(II) acetat je crvena supstancija koja kristalizira u monoklinskom sustavu. [CrX5]3. Reakcija se provodi u atmosferi CO2. U čvrstom stanju u većini slučajeva Cr(II) je oktaedarski koordiniran i radi se o deformiranoj oktaedarskoj koordinaciji kao posljedici Jahn-Tellerovog efekta. dxz i dyz-orbitale daju dvije π-komponente dok dxy ili dx2-y2 orbitala daje δ-komponentu.Cr2+ iznosi 2.anione. Kompleks je prvi puta prireñen 1844. Neke od spomenutih kompleksnih soli posjeduju interesantna magnetska svojstva. 38 . Veza izmeñu Cr(II) iona je četverostruka i nastaje preklapanjem 4d-orbitala metala: dz2-orbitale daju σ-komponentu. godine. a svaki kromov(II) ion oktaedarski je koordiniran kisikovim atomima didentatno vezanog acetata i molekulom vode. [CrX4]2-.je feromagnet pri niskoj temperaturi.

Kao generator za ugljikov dioksid upotrijebi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje (ili Kippov aparat s kalcijevim karbonatom i klorovodičnom kiselinom). koji se profiltrira preko Büchnerovog lijevka uz odsisavanje u atmosferi CO2 (slika 2). Zbog tlaka uzrokovanog nastalim vodikom dolazi do prelaska otopine u Erlenmeyerovu tikvicu s acetatom.5 g) u vodi (3 mL) i p. 39 .5 Pribor: menzura (100 mL). koja se zakiseli s 1 kapi ledene octene kiseline. U ispiralicu se ulije destilirana voda. granule masa / g Množina / mmol 1. savinute staklene cijevi. Poslije kraćeg vremena kada se tikvica zasiti vodikom (2 min) zatvori se središnji pipac 2 i reakcija nastavi sve dok otopina ne postane svjetloplave boje. Nakon toga se pipci 1 i 3 zatvore i generator CO2 s ispiralicom odvoji od ostatka aparature. Kroz aparaturu se propušta CO2 da se u potpunosti istisne zrak (5 . potom acetonom te osuši uz vakuum vodene sisaljke. klorovodičnoj kiselini (7 mL). ispere s malo hladne vode zasićene s CO2**.a. boca za odsisavanje. U okrugloj tikvici se otopi kromov(III) klorid heksahidrat (2. Slika 1.88 38. generator CO2. Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj CrCl3⋅6H2O Zn.23 2.10 minuta). okrugla tikvica (100 mL). konc. Erlenmeyerove tikvice (100 mL. Momentalno nastaje crveni talog.Oprez! Reakcija se izvodi u digestoru! Zbog razvijanja vodika zabranjeno je paliti plamenik u blizini. 200 mL). Nakon toga cijev (4) se uroni do dna okrugle tikvice i otvori se pipac 2. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Aparatura se složi kako to prikazuje slika 1. U Erlenmeyerovoj tikvici širokog grla (100 mL) priredi se otopina natrijeva acetata trihidrata (5 g) otopljenog u prokuhanoj i ohlañenoj destiliranoj vodi (6 mL). lijevak za dokapavanje.5 2. Büchnerov lijevak. Slika 2. Okrugla tikvica se brzo otčepi i u nju ubace usitnjene granule cinka (2.5 g)*.

skupine susrećemo ovaj tip spojeva? Da li i u njihov sastav ulazi voda? Obrazložite odgovor? 4. G. te preda u epruveti s propisanim podatcima. New York. Gaus. Cotton. 42. Kakva magnetska svojstva očekujete kod dobivenog kompleksa? Obrazložite odgovor? 3. New York. Da li kod ostalih elemenata 6. 1962. G. G. 40 . 3rd. L.. ** Voda zasićena s CO2 priredi se tako da se struja plina propušta kroz ispiralicu s vodom (da bi se uklonili tragovi HCl) i potom uvodi u Erlenmeyerovu tikvicu s vodom (5 mL). Wilkinson. Dobiveni produkt se izvaže. 2.*Ukoliko je reakcija preburna tikvica se može ohladiti uranjanjem u ledenu kupelj. Schlessinger. Da li je kod oktaedarskih kompleksa kroma(II) opažena tetragonska distorzija? Objasnite odgovor? Pod kojim nazivom je poznata navedena pojava distorzije? Literatura: 1. F. John Wiley & Sons. izračuna iskorištenje. Chemical Publishing Company. Inc... Inorganic Laboratory Preparations. 2. Basic Inorganic Chemistry. 1995. ed. Napišite strukturnu formulu dobivenog kompleksa. Pitanja: 1. P. str. A.

DODATAK 41 .

a u lijevak za dokapavanje 10 mL koncentrirane sumporne kiseline. H2SO4. tj. a u lijevak za dokapavanje 15 mL koncentrirane klorovodične kiseline. U Erlnemayerovu tikvicu od 250 mL stavi se 10 g NaCl. 42 . a zatim se suši prolaskom kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom (par mililitara. Aparatura se složi kao što je prikazano na slici. c) DOBIVANJE SO2 Sumporov(IV) oksid u laboratoriju se prireñuje reakcijom koncentrirane klorovodične kiseline i natrijeva sulfita. Ukoliko nije potrebno uklanjati plinoviti HCl tada se aparatura slaže tako da se ispred ispiralice s kiselinom stavi prazna ispiralica. dok u reakciji s MnO2 imamo najprije redukciju Mn(IV) u Mn(III) pri sniženoj temeperaturi. a potom tek pri zagrijavanju MnCl3 prelazi u MnCl2 uz oslobañanje klora. Postupak: Složi se aparatura kao za dobivanje klora U Erlenmayerovu tikvicu od 250 mL stavi se oko 5 g Na2SO3 (ili Na2S2O5). Na2SO3 ili natrijeva disulfita Na2S2O5. Osloboñeni klor provodi se kroz ispiralicu napunjenu vodom da se uklone tragovi plinovitog HCl. b) DOBIVANJE HCl Plinoviti HCl se u laboratoriju obično dobiva djelovanjem koncentrirane sumporne kiseline i natrijeva klorida: NaCl + H2SO4 NaHSO4 + HCl Postupak: Složi se aparatura kao za dobivanje klora. Klor se može sušiti i prevoñenjem kroz U-cijev napunjenom CaCl2. Plinoviti SO2 pere se prolaskom kroz ispiralicu s vodom. a u lijevak za dokapavanje 40 mL koncentrirane klorovodične kiseline. samo vrh cijevčice mora biti uronjen u kiselinu). a suši provoñenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom. 2KMnO4 + 16HCl 2KCl + MnCl2 + 5Cl2 + 8H2O Postupak: U Erlnemayerovu tikvicu stavi se 5 g KMnO4. Prednost dobivanja klora oksidacijom s KMnO4 je u činjenici da se reakcija odvija pri sobnoj temperaturi.DOBIVANJE Cl2. Plinoviti HCl suši se provoñenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom. HCl i SO2 a) DOBIVANJE KLORA Klor se u laboratoriju obično dobiva oksidacijom klorovodične kiseline pri čemu se kao oksidacijaska sredstva najčešće upotrebljavaju kalijev permanganat ili manganov(IV) oksid.

Plinoviti CO2 pročišćava se prolaskom kroz ispiralicu ispunjenu s vodom (uklanjaju se tragovi HCl). H2SO4 ili Ucijev ispunjenu s P2O5. 43 .d) DOBIVANJE CO2 Ugljikov(IV) oksid u laboratoriju se dobiva reakcijom kalcijeva karbonata i vodena otopina klorovodične kiseline (1:1). a suši se prolaskom kroz ispiralicu s konc.

4 ° C. Tekući dušik: ukoliko su potrebne niže temperture do -196° tada se kao rashladno sredstvo C koristi tekući dušik. Temperatura: -15.8° C Smjesa CaCl2·6H2O: usitnjeni led (41%) i kalcije klorid heksahidrat (59%).RASHLADNE SMJESE Smjesa NaCl i led: usitnjeni led (77%) i tehnički natrijev klorid(23%). 44 . Smjesa NH4Cl i led: usitnjeni led (81%) i amonijev klorid (21%). Temperatura: -22.9° C «Suhi led»: dodavanjem krutog CO2 (suhi led) u metanol ili aceton u Dewarovoj posudi mogu se postići temperature do -72° odnosno -85° C C. Temperatura: 54.

kiseli spojevi Alkoholi. ugljikovodici Ugljikovodici. alkoholi. amini HF 45 . ketoni. HCl Esteri Ne može se upotrijebiti kao sredstvo za sušenje Bazične supstancije. otopine kiselina Neutralni i kiseli plinovi Amonijak. amini. neutralni plinovi. alkoholi. ugljikovodici. KOH CaCl2 Na2SO4. HF Nezasićeni spojevi. amonijak. eteri. eteri. eter. ketoni. bazične supstancije. H2S. HI Aldehidi. CS2. MgSO4 Silikagel Primjenjuje se kao sredstvo za sušenje Neutralni i kiseli plinovi.Najčešća sredstva za sušenje krutina i plinova koja se koriste u eksikatorima. aceton. ispiralicama i U-cijevima Sredstvo za sušenje P2O5 H2SO4 NaOH. HCl.

mučnina. PROTUOTROVI UDISANO. udisati pare CH3COOH. CO2 NH3 Ispirati vodom Hg i Pb . mučnina. suha usta. piti 1% otopinu CH3COOH Sredstvo za povraćnje. mlijeko. mučnina Bol u želucu BAZE HCl. svježi zrak Ispirati vodom. Cl2. Br2 (plinovi) CO.TROVANJA KEMIJSKIM SUPSTANCIJAMA. svježi zrak Ispirati vodom. svježi zrak Ispirati vodom. Ne izazivati povraćanje Piti CH3COOH (5%) ili limunov sok. mučnina. modre usnice Nenormalan puls. mlijeko UZROČNIK KISELINE SIMPTOMI Nenormalan puls. ispirati grlo i nos 3% otopinom NaHCO3 Svjež zrak. a potom zasićenom otopinom H3BO3 Ispirati vodom. SIMPTOMI POSTUPAK PRUŽANJA POMOĆI. NAČIN PRUŽANJA POMOĆI. mlijeko. svježi zrak Ispirati vodom. bol u plućima Metalan okus. suha usta. a potom 3% otopinom NaHCO3. a potom zasićenom otopinom NaHCO3 Piti vodu s MgO ili CaCO3 mlijeko. a potom 3% otopinom H3BO3. pečenje u ustima Otežano disanje. svježi zrak Ispirati vodom. vrtoglavica Otežano disanje. udisati pare NH3. mučnina Otežano disanje. a potom zasićenom otopinom NaHCO3 Ispirati vodom. MgO s vodom Sredstvo za povraćnje.spojevi Zn-spojevi 46 . a potom 3% otopinom NaHCO3. O2 Svjež zrak. Ne izazivati povraćanje Svjež zrak. OČI KOŽA PROGUTANO Ispirati vodom. a potom 3% otopinom H3BO3. nol u plućima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful