PRAKTIKUM ANORGANSKE KEMIJE 2

(SKRIPTA ZA INTERNU UPOTREBU) Prof. dr. sc. Marina Cindrić dipl. ing. Mirta Rubčić 2008/2009

1

SADRŽAJ:
1. Svrha rada 2. Osnovna pravila ponašanja i rada u laboratoriju 3. Osnovne mjere opreza pri radu Vježbe: 1. Sinteza željezova(III) klorida, FeCl3 2. Sinteza kompleksa tetrakis(µ-acetato)diakvadibakra(II), [Cu(OOCCH3)2(H2O)]2 3. Sinteza kompleksa oksobis(2,4-pentandionato)vanadija(IV), [VO(C5H7O2)2]
3.1. Identifikacija kompleksa [VO(C5H7O2)2] (odreñivanje sadržaja vanadija)

3 3 5 6 9 12 16

4. Sinteza kompleksa tris(2,4-pentandionato)mangana(III), [Mn(C5H7O2)3]
4.1. Identifikacija kompleksa [Mn(C5H7O2)2]3 (karakterizacija na osnovi podataka iz infracrvenog spektra)

5. Sinteza kompleksa kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata, K3[Cr(C2O4)3]·3H2O
5.1 Identifikacija kompleksa K3[Cr(C2O4)3]·3H2O (odreñivanje sadržaja oksalata)

23

6. Sinteza kompleksa heksaamminniklova(II) klorida, [Ni(NH3)6]Cl2
6.1. Identifikacija kompleksa [Ni(NH3)6]Cl2 (odreñivanje sadržaja amonijaka)

26 30 34 37 40 42 44

7. Sinteza kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V), K3[Cr(O2)4]
7.1. Identifikacija kompleksa K3[Cr(O2)4] (odreñivanje sadržaja kalija)

8. Sinteza kompleksa tris(tiourea)bakrova(I) sulfata monohidrata, [Cu{SC(NH2)2}3]2·SO4·H2O 9. Sinteza kompleksa tetrakis(µ-acetato)diakvakroma(II), [Cr(OOCCH3)2(OH2)]2 DODATAK Sinteza Cl2, SO2, HCl, CO2 Rashladne smjese i sušenje plinova Trovanje kemikalijama, simptomi, način pružanja prve pomoći

2

SVRHA RADA
Izvoñenjem eksperimenta, provjeravanjem već utvrñenih činjenica, sintezom i analizom dobivenih produkata kemijskih reakcija, kao i zapažanjem nastalih promjena student vježba, provjerava i utvrñuje svoje znanje stečeno na predavanjima. Nadalje, upoznaje laboratorijsku opremu i tehnike rada, neposredno upoznaje tvari i njihova svojstva i razvija sposobnosti u zapažanju razlika. Osim savladavanja eksperimentalnih tehnika u sintezi anorganskih spojeva, student upoznaje metodiku eksperimentalnog rada te na taj način stječe samostalnost i razvija sposobnost osmišljavanja novih eksperimenata. Za uspješnost rada neophodno je odreñeno teorijsko predznanje koje omogućuje bolje razumijevanje promjena do kojih dolazi tijekom eksperimenta. Takoñer rad u laboratoriju zahtjeva preciznost, urednost i disciplinu, a što se prije svega odnosi na pridržavanje osnovnih pravila rada u laboratoriju.

OSNOVNA PRAVILA PONAŠANJA I RADA U LABORATORIJU
1. Obavezno je nošenje kute i zaštitnih naočala. Student ne smije pristupiti izvoñenju eksperimenta bez navedene zaštite. 2. Prije početka rada student se mora pripremiti za izvoñenje eksperimenta. To podrazumijeva da je upoznat na koji će način izvesti eksperiment tj. kakva mu je aparatura potrebna za izvoñenje eksperimenta, koje tvari koristi (svojstva, količine) te do kojih kemijskih reakcija dolazi. 3. Veličina čaša, tikvica, menzura tj. svog pribora koji je potreban u radu treba biti usklañena prema količinama tvari potrebnih za eksperiment. 4. Gumene ili staklene cijevi koje se koriste za povezivanje pojedinih dijelova aparatura trebaju biti što kraće. 5. Prije početka rada treba pozvati asistenta, koji će provjeriti je li aparatura ispravno složena. Krute tvari se uzimaju pomoću čiste plastične žličice ili spatule, a tekućine pomoću menzure ili kapalice. Kapalica se nikada ne unosi u bocu, već se manji volumen tekućine izlije iz boce u čistu čašu iz koje se potom pomoću kapalice uzima tekućina.

3

6. Višak tekućine koji ostane u čaši ne vraća se u bocu već ostavlja za drugi eksperiment ili vraća tehničaru. 7. Tijekom rada potrebno je pridržavati se svih mjera predostrožnosti: pažljivo raditi sa zapaljivim, korozivnim i otrovnim kemikalijama; obratiti pažnju pri radu s aparaturama pri sniženom tlaku. 8. Reakcije u kojima dolazi do razvijanja plinovitih produkata (Cl2, HCl, SO2) potrebno je izvoditi u digestoru, kao i uparavanja tekućina. Svo suñe korišteno u eksperimentu pere se u digestoru. 9. Ukoliko tijekom eksperimenta doñe do prosipanja tekućine ili krutine po radnom stolu ili podu potrebno ju je ukloniti. 10. Radno mjesto mora biti uredno, bez suvišnih stvari poput knjiga, bilježnica, papira i sl. 11. Tijekom izrade vježbe student vodi laboratorijski dnevnik u koji unosi sve podatke o eksperimentu kojeg izvodi i to na sljedeći način: -Naziv vježbe -Datum -Jednadžbe reakcija -Tvari i njihove količine upotrijebljene u eksperimentu -Skicu aparature -Rezultat: mase dobivenih produkata -Ukoliko uz vježbu postoje dodatni eksperimenti navode se opažanja Po završetku vježbe voditelj praktikuma potpisuje laboratorijski dnevnik čime se potvrñuje da je vježba završena. Da bi student mogao dobiti konačnu ocjenu Praktikuma anorganske kemije 1 sve vježbe moraju biti ovjerene potpisom. 12. Student kod kuće piše izvještaj o izvršenom eksperimentu. Izvještaj mora sadržavati sljedeće dijelove, a ne preporuča se više od 3 stranice: -Naziv vježbe -Datum

4

zapaljivošću i sl. Prije početka rada student se mora upoznati sa svojstvima tvari s kojima radi tj. već grijaćim kapama ili na vodenoj kupelji. 5 . graña. 2. električnim putem). klorati. očima. opažanja nakon provedenih eksperimenata -Zaključak -Odgovori na pitanja koja se nalaze nakon svake vježbe -Literatura: Navesti literaturu koja je korištena pri pisanju izvještaja OSNOVNE MJERE OPREZA PRI RADU 1. Lako zapaljiva otapala uklanjaju se destilacijom. s njihovom reaktivnošću.-Kratak teorijski uvod (o prireñenom spoju. čašama). otrovnošću. upotreba) -Opis eksperimenta s računom iskorištenja. a ne isparavanjem (posebno ako se radi o većem volumenu otapala). odjećom. U laboratoriju požar mogu izazvati: Koncentrirane kiseline kao što su HNO3 ili H2SO4 ukoliko padnu na papir ili odjeću. jednadžbama reakcija do kojih dolazi. perklorati) Vruće otopine kiselina pomiješane s bazama (jer može doći do naglog vrenja i prskanja tekućine zbog izrazito egzotermnih reakcija). Paziti da kemikalije ne doñu u dodir s kožom. svojstva. Isparavanje manjeg volumena hlapljive tekućine dozvoljeno je samo u digestoru i bez prisutnosti otvorenog plamena. eksplozivnošću. Takva uparavanja najbolje je provoditi zagrijavanjem na vodenoj kupelji (zagrijavanje grijaćim kapama tj. 3. Zapaljive tekućine ne smiju se zagrijavati na otvorenom plamenu (u otvorenim posudama na pr. druge metode dobivanja. Aktivni ugljen ukoliko se miješa s tvarima koje lako otpuštaju kisik (nitrati.

ion izlučiti elementarni jod. FeCl3 H2 O Željezov(III) klorid je krutina koja se na zraku raspada uz izlaženje klorovodika. SINTEZA ŽELJEZOVOG(III) KLORIDA. Vodena otopina FeCl3 je smeñe obojena. Fe2Cl6.ioni dolazi do nastanka tamnocrveno obojene otopine. U plinovitom stanju egzistira kao dimerna molekula. Boja bezvodnog željezovog(III) klorida je ljubičastocrvena ili temnozelena ovisno o tome je li se radi o propuštenom ili reflektiranom zračenju.ion. FeCl3(s) grañen je od Fe3+ iona koordiniranih sa šest Cl. Bezvodni željezov(III) klorid može se prirediti direktno iz elemenata uz zagrijavanje.iona. 2Fe(s) + 3Cl2(g) 2FeCl3(s) Druga metoda dobivanja bazira se na oksidaciji FeCl2 pomoću SO2 4FeCl2(s) + SO2(g) + 4HCl(g) 4FeCl3(s) + 1/8S8(s) + 2H2O(g) Hidratizirani željezov(III) klorid može se prevesti u bezvodni zagrijavanjem s tionilovim kloridom.ili [Fe(SCN)(H2O)5]2+. koja pri visokim temperaturama disocira u monomer. FeCl3 je srednje jak oksidans koji može oksidirati CuCl u CuCl2 te iz vodenih otopina koje sadrže I. Sama reakcija otapanja u vodi odvija se uz oslobañanje velike količine topline. na primjer u reakciji dobivanja 1. Reagira s Lewisovim bazama poput trifenilfosfinoksida dajući [FeCl3(OPPh3)2]. Sa solima klorida daje žuti tetredarski FeCl4. Bezvodni željezov(III) klorid je Lewisova kiselina i koristi se kao katalizator u organskoj sintezi. 2Fe3+(aq) + 2I-(aq) 2Fe2+(aq) + I2(aq) Ako se u vodenu otopinu FeCl3 dodaju SCN. a što je posljedica nastanka ionskih vrsta poput [Fe(SCN)6]3.1.2-dikloretana ili reakcijama kloriranja aromatskih spojeva. korozivna tekućina. U prisutnosti vlage iz zraka prelazi u žutosmeñi tetraakvadikloro ion [FeCl2(H2O)4]+. 6 .

reakcijska cijev. p. prethodno izvaganu epruvetu i začepi gumenim čepom. U ispiralicu (A) se ulije konc. lijevak za dokapavanje. lañica ukloni. Zatim se lagano grije dio u kojem se nalazi lañica sa željezom. Klor se pusti prolaziti kroz aparaturu oko 5 minuta bez zagrijavanja (da se istjera sav zrak iz cijevi. ohladi u eksikatoru i na kraju brzo stavi u lijevi dio reakcijske cijevi. Na kraj reakcijske cijevi priključi se teflonska (ili gumena) cijev (D) kroz koju će izlaziti suvišak neizreagiranog klora u tikvicu s otopinom NaOH. probušeni gumeni čepovi. cijev se oboji od klora). Izmeñu ispiralice A i reakcijske cijevi (C) postavi se jedna prazna ispiralica (B). 5 epruveta Vrijeme trajanja eksperimenta: 3 sata Postupak: Kao generator klora koristi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje. H2SO4 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj Fe (prah) masa / g 1. staklene cijevi i gumene cijevi za spajanje aparature.0 množina / mmol 17. tikvica s vodenom otopinom KOH 7 . porculanska lañica. U tikvicu se stavi kalijev permanganat (oko 15 g). a dobiveni produkt brzo istrese u suhu. Prije kloriranja uzorak željeza (1 g) se u porculanskoj lañici suši u sušioniku pri 110 °C oko 15 minuta.a. sumporna kiselina. tehnička klorovodična kiselina (50 mL). reakcijska cijev odvoji od aparature. Potom se prekine protok klora.Oprez! Vježba se izvodi u digestoru! Konc. Nastali željezov(III) klorid hladi se u laganoj struji klora. Reakcija započinje ubrzo nakon početka zagrijavanja i FeCl3 sublimira u reakcijskoj cijevi. ispiralice. U horizontalno položenu reakcijsku cijev (C) stavi se lañica s uzorkom osušenog elementarnog željeza.9 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (300 mL). a u lijevak za dokapavanje konc.

Dobiveni produkt se izvaže. Obrazložite navedene promjene i prikažite ih odgovarajućim jednadžbama reakcija. New York... Navedite najvažnije metode dobivanja bezvodnih halogenida metala. FeCl3 na vrhu spatule) a) U prvu epruvetu doda se malo otopine 2 mol dm-3 HCl. 1975. 4th edn. Cotton. 1995. G. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. b) U drugu epruvetu doda se malo koncentrirane HCl c) U treću epruvetu doda se na vrhu spatule krutog KSCN d) U četvrtu epruvetu doda se 1 ml otopine KI (na vrhu spatule kruti KI otopljen u malo vode) e) U petu epruvetu dodaje se otopina 2 mol dm-3 NH3 (sve dok se ne osjeti miris po amonijaku) U svim navedenim pokusima doći će do promjena boje otopina. izračuna iskorištenje. 327. Navedite karakteristična fizička svojstva bezvodnog željezova(III) klorida. Structural Inorganic Chemistry. 2. 1972. New York. 3rd. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. str. 2. Basic Inorganic Chemistry. P. te zabilježe opažanja: Pokus Pripremi se 5 epruveta s vodenom otopinom FeCl3 (volumen otopine ~ 5 mL. Oxford. G. Wells. W. te preda u epruveti začepljenoj gumenim čepom s propisanim podatcima. ed. John Wiley & Sons. Wilkinson. L. Rockett. Gaus. F.. F. Clarendon Press. Zašto željezov(III) jodid ne nastaje zagrijavanjem smjese elementarnog željeza i joda? Literatura: 1. London. Primjer: Pitanja: 1. A. 3. Practical Inorganic Chemistry. 8 . 3. Marr and B. Van Nostrand Reinhold Company. A.

Cu2O(CH3COO)2 i zelenim bazičnim acetatom.65 Å što je slično udaljenosti izmeñu atoma u metalu. [Cu(OOCCH3)2]2.2. Osim “normalnog” acetata kod bakra(II) susrećemo se i s bazičnim acetatima i to plavim bazičnim acetatom. [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 kristalizira u monoklinskom sustavu. SINTEZA TETRAKIS (µ-ACETATO)DIAKVADIBAKRA(II) µ [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 je plavozelena kristalna supstancija koja se koristila kao pigment. Koordinacijski broj iona bakra je 5. a s arsenovim(III) oksidom daje bakrov(II) acetoarsenit. 9 . Bakrov(II) acetat koristi se kao katalizator ili oksidirajuće sredstvo u organskim sintezama. Može se prirediti reakcijom bakrova(II) hidroksida i octene kiseline: CuSO4(aq) + 2NaOH(aq) → Cu(OH)2(s) + Na2SO4(aq) 2Cu(OH)2(s) + 4CH3COOH(aq) → [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2(s) + 2H2O Zagrijavanjem [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 na 100 ° u vakuumu dobiva se bezvodni C tamnozeleni bakrov(II) acetat. Interakcija ovih metalnih centara rezultira u smanjenju vrijednosti magnetskog momenta tako da je kod 90 K [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 dijamagnetičan. a udaljenost izmeñu Cu2+···Cu2+ iznosi 2. vrlo snažan insekticid i fungicid. CuO·2Cu(CH3COO)2.

2 g CuSO4·5H2O i doda se otopina NaOH (5 mL. termometar. U jednu se doda suvišak lužine i kada se sadržaj ove epruvete slegne nastaje tamnoplavi talog.00 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (250 mL). Büchnerov lijevak.5 množina / mmol 10. 2 mol dm-3). (2. Hidroksid se zatim otopi u toploj 10% otopini octene kiseline (15 mL). čaša (250 mL). Nakon što se nastali plavi bakrov(II) hidroksid istaloži.5 g) se otopi u vodi (7. boca za odsisavanje. koji se u početku stvorio.* Dobivena bistra otopina se hladi u ledenoj kupelji pri čemu taloži plavozelena kristalna supstancija. Dobiveni produkt se izvaže. Napišite jedndžbe reakcija! NH3 suvišak NH3 [Cu(H2O)6]2+ talog Cu(OH)2 10 [Cu(NH3)4(H2O)2]2+ . a u topli filtrat se polako dodaje (uz stalno miješanje) 10% otopina amonijaka sve dok se ne dobije bistra otopina intenzivno plave boje. Ukoliko hlañenjem ne doñe do kristalizacije ili nastane vrlo malo supstancije otopina se zagrijava na vodenoj kupelji do početka kristalizacije. 5 epruveta.5 mL). Smjesa se promućka i podijeli u dvije epruvete. Nastaje plavi želatinozni talog. [Cu2(OH)2(CO3)]. Ukoliko je potrebno otopina se profiltrira.5 mL) i otopina zagrije na vodenoj kupelji do 70 °C. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. a zatim se ponovo hladi u ledu. a u drugoj se pojavljuje intenzivno plavo obojenje. Nakon toga se doda 10% otopina natrijevog hidroksida (7. U jednu epruvetu doda se 10 % otopina sode. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Bakrov(II) sulfat pentahidrat. U prvoj epruveti nastaje zeleni bazični karbonat bakra(II).Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj CuSO4·5H2O masa / g 2. menzura. Talog postepeno tamni. Produkt se otfiltrira i bez ispiranja osuši na zraku. bakrova(II) hidroksida. Pripreme se dvije epruvete s otopinama CuSO4·5H2O (u svakoj oko 0. Drugu epruvetu se zagrije da sadržaj provrije. te zabilježe opažanja: Pokus 1. otfiltrira se i dobro ispere vodom. U epruveti se otopi 0. a u drugu otopina 2 mol dm-3 amonijaka (sve dok ne doñe do otapanja taloga. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Napišite jednadžbe reakcija! Što su talozi koji nastaju? Pokus 2. * Octena kiselina doda se u malom suvišku.1 g u 5 mL vode). izračuna iskorištenje.

Nacrtajte strukturnu formulu [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 i objasnite zašto ne nastaje veza Cu-Cu u kompleksu. John Wiley & Sons. 11 . F.Pitanja: 1.. Literatura: 1. Basic Inorganic Chemistry. 3. P. Zašto se pri otapanju Cu(OH)2 u octenoj kiselini mora dodati suvišak kiseline? 2. New York. 3rd. Gaus. Wilkinson. Cotton. ed. Napišite molekulske formule plavog i zelenog „bazičnog” karbonata bakra(II). A. L. G. 1995.

Zn.3. Prireñuje se redukcijom spojeva vanadija(V). se javlja u dvije tautomerne forme koje koegzistiraju u otopini. VO2+. SINTEZA OKSOBIS(2. Koordinacijski poliedar je kvadratna piramida s koordinacijskim brojem vanadija 5. U prisutnosti jačeg redukcijskog sredstva od etanola. Acetilaceton. Pojava intenzivne plave boje posljedica je redukcije vanadija(V) u vanadij(IV) i prisutnosti vanadil iona. a jedan od postupaka se sastoji u redukciji vanadijevog(V) oksida etanolom u sumporno kiseloj otopini. C5H7O2. u otopini. V2O5(s) + C2H5OH(l) + 2H2SO4(konc) → 2VOSO4(aq) + 3H2O + CH3CHO(l) VOSO4(aq) + 2C5H8O2(l) + Na2CO3(aq) → [VO(C5H7O2)2](s) + Na2SO4(aq) + H2O + CO2(g) Reakcijska smjesa mijenja boju od narančaste (V2O5) u zelenu što upućuje na prisutnost vanadan iona.4-PENTANDIONATO)VANADIJA(IV) [VO(C5H7O2)2] VO(acac)2 je kompleksni spoj u kojem je vanadij koordiniran okso kisikovim atomom i kisikovim atomima acetilacetonatnog liganda. kao što je na pr. U nekim slučajevima acetilaceton veže se na metal preko centralnog ugljikovog atoma i to uglavnom s metalima 3. prijelazne serije poput Pt(II) i Ir(III). VO2+.4-pentandion.anion je konjugirana baza acetilacetona i radi kompleksne spojeve s mnogim ionima prijelaznih metala vežući se preko oba kisikova atoma na metal i stvarajući šesteročlani kelatni prsten. 12 . redukcija može ići do vanadija(III) (zeleno obojena otopina) odnosno vanadija(II) (ljubičasto obojena otopina). u otopini. Za redukciju otopina vanadija vrlo često koristi se amalgamirani cink. 2. Koristi se u organskoj kemiji kao reagens u reakcijama epoksidacije alilnih alkohola u kombinaciji s terc-butilhidroperoksidom.

75 V2O5 1. boca za odsisavanje. 3 epruvete. Reakcijska smjesa koja pokazuje kiselu reakciju. stakleni štapić. Erlenmeyerova tikvica (100 mL).Oprez! Konc. Otopina se prvo oboji plavo.5 g). satno staklo. U epruvetu se stavi 0. zatim zeleno i konačno sivoljubičasto. Tako prireñena smjesa se grije u okrugloj tikvici uz povratno hladilo 1 do 2 sata. Nastali produkt se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. 2.5 mL) i vanadijev(V) oksid (0.a.5 mL).5 2. kapalica. H2SO4 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj masa / g množina / mmol 0. (100 mL). 13 .05 g V2O5. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. Büchnerov lijevak.53 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON. Dobiveni produkt se izvaže. zakiseli s 2 mol dm-3 otopinom HCl i doda komadić cinka. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija za svaki oksido-redukcijski proces. p. Sadržaj tikvice se ohladi. te zabilježe opažanja: Pokus 1.4-PENTANDION Pribor: tikvica s okruglim dnom. neutralizira se opreznim dodavanjem 10% otopine natrijeva karbonata uz miješanje. menzura. sumporna kiselina (1 mL) i voda (1 mL). čaša (200 mL). Zatim se u tu otopinu doda etanol (3.5 mL 14. sve dok se boja otopine ne promijeni iz zelene u modru. ispere s malo hladne vode i osuši na zraku. otopina oddekantira u čašu i tome se doda acetilaceton (1. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U okrugloj tikvici oprezno se pomiješaju konc. Liebigovo hladilo. Potrebno je oko 20 mL otopine natrijeva karbonata. izračuna iskorištenje.

Pitanja: 1. Gaus.. Basic Inorganic Chemistry. U epruvetu se stavi 0. 5 (1957) 113. Wilkinson. C5H5N). a u drugu otopine I. New York. H2SO4. F. Synth. Cotton. 2. Nacrtajte strukturne formule kompleksa: [VO(acac)2] i [VO(acac)2(py)] (py = piridin. Otopina se podijeli u dvije epruvete i u jednu doda malo otopine neke soli Fe2+. G. Moeller.iona. 1995.. Inorg. 2. Koja je uloga etanola pri dobivanju acetilacetonatnog kompleksa vanadija(IV)? Literatura: 1.iona. Jednadžbama reakcije prikažite što nastaje otapanjem vanadijeva(V) oksida u kiselini. L.02 g V2O5 i zakiseli s konc. T. John Wiley & Sons. 3rd. a što dodatkom Fe2+ odnosno I. 14 .Pokus 2. A. P. ed..

Postupak: Na analitičkoj vagi izvaže se prazan porculanski lončić. glineni trokut Kemikalije: konc.1. U laboratoriju spaljivanje uzorka kompleksa do stabilnog oksida metala može se provesti i u pećima pri povišenoj temperaturi. Meñutim primjena navedene metode nije moguća u slučajevima kada kompleks sublimira pri povišenoj temperaturi. [VO(acac)2] Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat priprema uzorka za analizu (+ 2 sata samo spaljivanje). Ohlañeni lončić s uzorkom (idući dan) izvaže se na analitičkoj vagi i C izračuna maseni udio vanadija u kompleksu.3. koji se baziraju na taložnim. pinceta. ODREðIVANJE SADRŽAJA VANADIJA U KOMPLEKSU OKSOBIS(2. Nakon što je izračunat udio vanadija u kompleksu i dobiveni rezultat provjeren od strane asistenta. Jedan od načina odreñivanja sadržaja metala sastoji se u spaljivanju uzorka kompleksa u struji kisika i prevoñenju u odgovarajući stabilni oksid.a.2 g).a. Lončić s uzorkom prenese se u digestor i na uzorak se pažljivo doda kapalicom 5 kapi vode i 3 kapi koncentrirane p. dušične kiseline. Uzorak se nakon spaljivanja hladi 12 sati. Iz tog razloga termogravimetrijska analiza koja se bazira na spaljivanju uzorka u struji kisika nije pogodna. Ovaj način odreñivanja sadržaja vanadija u kompleksu [VO(C5H7O2)2] ima prednost s obzirom da su istraživanja pokazala da navedeni kompleks sublimira pri povišenoj temperaturi. Lončić sa smjesom se pažljivo postavi na glineni trokut smješten na metalnom tronogu i blago se zagrije plamenikom. dušična kiselina. Prilikom zagrijavanja treba paziti da ne doñe do prskanja uzorka iz lončića. ostatak nakon spaljivana istrese se u za to predviñenu posudu. Na slijedećoj slici dan je termogram [VO(C5H7O2)2 snimljen u struji dušika: 5 mg 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 min Lab: METTLER TAR S TAR e S W 9.01 Pribor: porculanski lončić. a zatim porculanski lončić s uzorkom kompleksa [VO(C5H7O2)2] (oko 0. 15 . p. kapalica.4- PENTANDIONATO)VANADIJA(IV). kompleksometrijskim ili oksido-redukcijskim reakcijama. [VO(C5H7O2)2] Sadržaj metala u kompleksnim spojevima može se odrediti različitim analitičkim postupcima. Nakon što se lončić s uzorkom ohladi prenese se u peć za žarenje i zagrijava na 480 ° oko sat vremena. Ta metoda poznata je kao termogravimetrijska analiza koja omogućuje odreñivanje stabilnosti kompleksa i praćenje njegovog raspada u odreñenom temperaturnom intervalu. te odreñivanje masenog udjela ostalih komponenata koje ulaze u sastav kao što su otapalo i ligandi.

Raspada se iznad 150 ° a otapa u benzenu. a što se može pokazati jednadžbom reakcije: 4Mn3+(aq) + 3H2O → 3Mn2+(aq) + MnO2(s) + 1/2O2(g) + 6H+(aq) Vodena otopina Mn(III) može se stabilizirati u kiselom porastom koncentracije Mn(II) ili nastankom kompleksnog spoja koordiniranog didentatnim ligandom (na pr.4-PENTANDIONATO)MANGANA(III). tj. prije dodatka kalijeva permanganata nastaje acetilacetonatni kompleks mangana(II) koji je trimerna molekula. gotovo crna supstancija. Može se prirediti iz C. SINTEZA TRIS(2. acetilacetonat). Da bi se osigurala uspješnost provedbe eksperimenta potrebno je osigurati suvišak reagensa (C5H8O2. 3MnCl2(aq) + 6NaOCOCH3(aq)+ 6C5H8O2(l)→ [Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 6NaCl(aq) + 6CH3COOH(aq) 4[Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 3KMnO4(aq) + 21C5H8O2(l) + 3CH3COOH(aq) → 15[Mn(C5H7O2)3](s) + 3KOCOCH3(aq) + 12H2O Najčešća i najstabilnija oksidacijska stanja mangana su +2. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) može se odvijati u prisutnosti MnO4. kloroformu i etilacetatu. temperaturu reakcije oko 60 ºC i pH malo iznad 7. manganova(II) klorida tetrahidrata uz dodatak natrijeva acetata i kalijeva permanganata kao oksidansa.4. NaOAc). [Mn(C5H7O2)3] Kompleks tris(acetilacetonato)mangan(III) je kristalna tamnosmeña. U prvom koraku.pri čemu se mangan(VII) iz permanganatnog iona reducira do Mn(III): 16 . +4 i +7. dolazi do disproporcioniranja Mn(III) i oksidacije vode. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) nije spontana i vodene otopine koje sadrže Mn(III) podložne su oksido-redukcijskim reakcijama. oksalat.

→ Mn3+(aq) + 4H2O Eº = 1. 4 Mn-O veze 1. (2) [Mn(acac)3] je oktaedarski kompleks u kojem su na metalni centar vezana tri didentatna liganda što čini ovaj kompleks optički aktivnim.95 Å. Razlikujemo Λ.i ∆-izomere (enantiomere) ovisno o zakretanju ravnine polarizirane svjetlosti (∆-desno. 4Mn-O veze 2. visokospinski (d4) kompleksi i kod kojih susrećemo Jahn-Tellerovu deformaciju.→ Mn2+(aq) Kombinacija jednadžbi reakcija (1) i (2) daje MnO4-(aq) + 4Mn2+(aq) + 8H+(aq) → 5Mn3+(aq) + 4H2O Kompleksi opće formule M(acac)3 su kiralne molekule kod kojih dolazi do pojave izomerije i to optičke izomerije. Kompleks mangana(III) je strukturno interesantan. jer su ustanovljene dvije kristalne forme: jedna s izduženom (2Mn-O veze 2. Λ-lijevo). a druga sa spljoštenom (2Mn-O veze 1.00 Å) oktaedarskom koordinacijskom sferom.MnO4-(aq) + 8H+(aq) + 4e.12 Å. Tako i kod tris(acetilacetonato)mangana(III) nalazimo na spomenutu deformaciju.93 Å). 17 . Većina kompleksa mangana(III) su oktaedarski.51 V (1) Standardni redoks potencijal ove reakcije identičan je standardnom redoks poencijalu reakcije Mn3+(aq) + e.

05 MnCl2·4H2O 4. te zabilježe opažanja: Pokus 1 Otopi se malo kompleksa u vodi i ostavi stajati nekoliko minuta. Nakon toga u malim obrocima i uz miješanje dodaje se vodena otpina natrijeva acetata trihidrata* (3 g u 10. 100 mL).4 mL vode).4 mL vode)..70 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. izračuna iskorištenje.2 mL). G. potom ohladi u smjesi leda i vode. ** Produkt se otapa u vodi. Sutcliffe. Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa. kapalica. Büchnerov lijevak. * Tijekom dodavanja natrijeva acetata otopina se dosta pjeni. str. Reakcijska smjesa sastavljena od dva sloja obradi se otopinom kalijeva permanganata (0. a zatim par kapi 4 mol dm-3 otopine natrijeva hidroksida. Pokus 2 Otopi se malo kompleksa u smjesi vode i acetilacetona. Kakva magnetska svojstva očekujete kod kompleksa? Objasnite odgovor. 1968. Dobiveni produkt se izvaže.0 5. Otopina se zagrijava pri temperaturi od 60 °C oko 10 minuta. Pass and H.2 mL 40.4-PENTANDION Pribor: Erlenmeyerove tikvice (200 mL. London. 2. Produkt se ispire malim volumenom u ledu ohlañene vode i acetonom**. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Manganov(II) klorid tetrahidrat (1 g) i natrijev acetat trihidrat (3 g) se otope u vodi (40 mL). U tu se otopinu uz neprekidno miješanje polagano dodaje acetilaceton (4. Chapman and Hall Ltd. 2. termometar. Practical Inorganic Chemistry.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj masa / g množina / mmol 1. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija! Pitanja: 1. 18 . 51. U tu se otopinu doda par kapi 4 mol dm-3 otopine sumporne kiseline.2 g KMnO4 u 10. Literatura: 1. stakleni štapić. boca za odsisavanje. a istaloženi produkt otfiltrira preko Büchnerovog lijevka uz vakuum vodene sisaljke.

Synth. 19 . Kleinberg. Inorg.2.. J. 7 (1963) 183.

piroelektrični članak i dr. Apsorpcijom infracrvenog zračenja (valni broj od 10-13000 cm-1) dolazi do vibracija i rotacija molekula. živin luk. cerija i torija i zagrijava na oko 180 ° CO2 laser. Na taj način izbjegavamo preklapanje apsorpcijskih maksimuma liganda s onima iz organskog otapala (ako prireñujemo otopinu) ili parafinskog ulja.4-PENTANDIONATO)MANGANA(III). te kompleksima opće formule M(acac)3. apsorbirala zračenje. i preša u pločice b) uzorak se otopi u organskom otapalu i stavlja u ćelije izrañene iz kristala NaCl ili nekog drugog materijala koji ne apsorbira IR zračenje c) uzorak se izmiješa s parafinskim uljem. Izvor zračenja je najčešće Nernstov štapić (sastoji se od oksida cirkonija. a ispod 1000 cm-1 nalazi se područje otiska prsta karakteristično za pojedinu molekulu. KI. Da bi molekula bila aktivna u tom području tj. Uzorak za snimanje se može prirediti na više načina: a) uzorak se izmiješa s KBr.1. Spektralno područje od 4000 do 400 cm-1 naziva se srednje infracrveno područje (MIR) i u tom području se snimaju isključivo vibracijski prijelazi molekula s time da je područje od 4000 do 1000 cm-1 područje funkcionalnih skupina. Na slijedećoj slici dan je infracrveni spektar acetilacetona.4. [Mn(C5H7O2)3] NA OSNOVI PODATAKA IZ INFRACRVENOG SPEKTRA Jedna od instrumentnih metoda koja svoju primjenu nalazi u kvalitativnoj identifikaciji kompleksnih spojeva prijelaznih metala je infracrvena spektroskopija. Opaženi apsorpcijski maksimumi u IR spektrima M(acac)3 kompleksa gdje je M= Cr(III) i Fe(III) 20 . najčešće se koriste termočlanak. a kao detektori C). suspenzija se nanese u tankom sloju na pločicu NaCl U slučaju kada u molekuli imamo prisutne organske dijelove. AgCl ili dr. T% a u tablici koja slijedi karakteristični apsorpcijski maksimumi koje nalazimo u samom acetilacetonu. potrebno je da tijekom vibracije dolazi do promjene dipolnog momenta molekule. Globarov izvor. poput liganada u kompleksnim spojevima tada je najpogodnije uzorak prirediti miješanjem s KBr i prešanjem pločica. IDENTIFIKACIJA KOMPLEKSA TRIS(2.

nrmg p uw er Cr(acac)3 ν /cm-1 1575 1524 1427 1385 1370 Fe(acac)3 ν /cm-1 1572 1526 1425 1390 1365 AcacH ν /cm-1 1710(s) 1622(vs) 1422(s) 1361(s) 1306(s) ν(C C) ν(C C) ν(C O) + δ(C H) δ(CH3) δ(CH3) 21 .) 6 6 δCνO 5 5 Π3M 83 C 6 5 Π+ ) 04 99 5 4 νO 93 4 9 () 44 Π 5 4 9 M 4 1 1 6 snaem(rbsz(eknievsćiessijjk -p(be-panpon tpjvvv dT vsiitnic) v ) z :šrgras ) c j.7 8 C( ) 6 s 1 1 1() νCC 9 1 2) ()+H 5 2 4 ()δ 3 0 2 CC 1 1 1(6)ν3νC 0 0 1mδH ) 2 9 0 () 527 C 7 + 9 9 9()( ρO H 3 3 1m (H( 4 0 5 () 05 C 1 ) 7 8 7.9 νH 3 8 7 1)mCC ( (H wC 7 6 8) DtnνO 2 0 0 νPa( ) ( ere+ 6 5 w (s)(M 7 4 fH .tv itrtcanieagtnvj.igererenmni(o nrtadnatlo-iewtiitv(tyadcea eelg)n gta a ) p e zoiztt . rt tjvjkgtzsnvrcraotnaetoj-orn% oiameeoietlkezcoe.

Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata 22 .Na sljedećoj slici dan je spektar Cr(acac)3 kompleksa: valni broj /cm-1 U okviru ove vježbe snimi se infracrveni spektar prireñenog [Mn(acac)3] kompleksa i identificiraju se karakteristični apsorpcijski maksimumi prisutnih funkcionalnih skupina. Uzorak kompleksa za snimanje priredi se miješanjem s KBr i prešanjem pastila.

23 .Vodene otopine soli kroma(III) sadrže sivoljubičasti [Cr(H2O)6]3+ ion. K[Cr(C2O4)2(H2O)2] kod kojeg takoñer susrećemo izomeriju i govorimo o geometrijskoj izomeriji. koji nastaje dodatkom kalijeva oksalata otopini dobivenoj redukcijom kalijeva dikromata oksalnom kiselinom: K2Cr2O7(s) + 7H2C2O4(aq) + 2K2C2O4(s) → 2K3[Cr(C2O4)3]⋅3H2O(s) + 6CO2(g) Kod kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata možemo govoriti o optičkoj izomeriji tj.ili C5H7O2-. Drugi oksalato kompleks kroma(III) je kalijev dioksalatodiakvakromat(III). H2O. Kod cis izomera (ali ne i trans) takoñer možemo govoriti o postojanju optičke izomerije. SCN.K3[Cr(C2O4)3]·3H2O izomerima koji se razlikuju s obzirom na zakretanje ravnine polariziranog svjetla.ionom [Cr(H2O)6]3+(aq) + Cl-(aq) [Cr(H2O)5Cl]2+(aq) + H2O daljnjim zagrijavanjem i koncentriranjem otopine moguća je zamjena još jedne molekule vode kloridnim ionom. a što se primjećuje po promjeni boje u tamnozelenu [Cr(H2O)5Cl]2+ + Cl-(aq) [Cr(H2O)4Cl2 ] +(aq) + H2O Navedene rekcije primjer su hidratne izomerije koju susrećemo u kemiji kompleksnih spojeva prijelaznih metala. o ∆ i Λ.ili didentatnim poput C2O42. Ako otopine koje sadže heksaakva ion Cr(III) i kloridne ione zagrijavamo boja otopine se mijenja u svjetlozelenu zbog zamjene jedne molekule vode Cl. postoje cis i trans izomeri. K3[Cr(C2O4)3]⋅3H2O Kemijom kompleksnih spojeva kroma(III) dominiraju mononuklearni oktaedarski kompleksi. Radi se o kompleksima s monodentatnim ligandima poput NH3. koji su općenito kinetički inertni. Jedan od primjera kompleksa s didentatnim ligandom je kalijev tris(oksalato)kromat(III) trihidrat.5. tj. SINTEZA KALIJEVA TRIS(OKSALATO)KROMATA(III) TRIHIDRATA.

Dobiveni kristali se otfiltriraju pomoću Büchnerovog lijevka. te preda u epruveti s propisanim podatcima. boca za odsisavanje. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Dihidrat oksalne kiseline se otopi u vrućoj vodi (3 g u 7 mL) te se u tu otopinu dodaje u malim obrocima kalijev dikromat (1. Büchnerov lijevak. H2SO4. Ubrzo dolazi do kristalizacije i iz gotovo crne otopine izdvajaju se modrozeleni kristali. U jednu se doda otopina 2 mol dm-3 HCl. 24 . a u drugu suvišak NaOH (dok se talog ne otopi).* Dobiveni produkt se izvaže.0 množina / mmol 3.40 Pribor: čaša (100 mL). Čitav sadržaj se potom ohladi na sobnu temperaturu i u smjesu se dodaje kap po kap etanol (2 do 3 mL) a hlañenje nastavi. Pokus 2. U epruvetu se stavi 0. stakleni štapić. menzura. Napišite jednadžbe reakcija. U smjesu se uz stalno miješanje dodaje kap po kap etanol (10 kapi) dok otopina ne postane ljubičasta. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija.0 g). izračuna iskorištenje. Kada se burna reakcija stiša dobivena otopina se zagrije do vrenja i u njoj otopi kalijev oksalat monohidrat (1. U otopinu uz hlañenje oprezno se doda 16 kapi konc. te zabilježe opažanja Pokus 1. a zatim čistim etanolom.2 g). isperu najprije smjesom etanola i vode (1:1).Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj K2Cr2O7 masa / g 1.2 g KCr(SO4)2·12H2O i dodaje se otopina 2 mol dm-3 NaOH dok ne nastane sivozeleni talog Cr(OH)3. Talog se podijeli u dvije epruvete. U čaši se otopi 1 g K2Cr2O7 u 4 mL vode.

W. P. 2. str. Rockett.. Marr and B. Wilkinson. New York. Palmer. Cotton. str. F. koliko izomera može imati ovakav kompleksni anion? Napišite strukturne formule izomera. 1972. 3rd. Literatura: 1.Pitanja: 1. 1954. Odgovorite. U skupini oksalatnih kompleksa kroma(III) postoje i dioksalatni kompleksi s anionom [Cr(C2O4)2(H2O)2]-.. G. Gaus. Practical Inorganic Chemistry. John Wiley & Sons.. 385. 3. A. Basic Inorganic Chemistry. 25 . W. G. London. Cambridge University Press. Van Nostrand Co. London. 249. Koja je najčešća koordinacija kroma(III) u njegovim kompleksima i zašto? Navedite bar dva primjera odgovarajućih kompleksa. Experimental Inorganic Chemistry. 2. G. L. ed. 1995.

5. KMnO4. U protivnom. 4 M otopina sumporne kiseline. standardizirana otopina 0.1.02 mol dm-3 otopine kalijevog permanganata treba pribrojiti prethodno utrošenom volumenu.25 g) i otopi u vodi (20 mL). Otopina bi se morala i od jedne kapi permanganata obojiti ružičasto. menzura. KOH. filtrat zakiseli 4 mol dm-3 otopinom sumporne kiseline i s tom otopinom postupi kao što je prethodno opisano.02 mol dm-3 otopinom kalijevog permanganata na način kako to propisuje ova metoda. posudica za vaganje. lijevak.02 M kalijevog permanganata. U tu se otopinu doda 4 mol dm-3 otopina kalijevog hidroksida (5 mL) i sadržaj kuha oko 15 minuta. Na taj način se provjerava kvantitativnost ispiranja taloga. H2SO4. Kemikalije: 4 M otopina kalijevog hidroksida. termometar. Talog kromovog(III) hidroksida se ispere još jednom s malo vruće vode. Istaloženi kromov(III) hidroksid se odfiltrira preko lijevka i talog na filter papiru kvantitativno ispere vrućom vodom. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj oksalata u uzorku kompleksa. 26 . Odreñivanje sastava kompleksa K3[Cr(C2O4)3]·3H2O Sadržaj oksalata Pribor: čaše (100 mL). otopina zagrije do 60 °C i titrira standardiziranom 0. Postupak: Na analitičkoj vagi se izvaže uzorak kompleksa (oko 0. Erlenmeyerova tikvica (250 mL). utrošak 0. U filtrat se doda 4 mol dm-3 sumporna kiselina (50 mL).

Takoñer je poznato da neki kruti dijamagnetični kompleksi postaju paramagnetični u vodenim otopinama. [NiBr4]2. O H3C C C H3C N O H O Ni C N CH3 N H O N C CH3 240 pm Udaljenost izmeñu iona Ni(II) je relativno kratka i iznosi 325 pm. a što se može objasniti ravnotežom izmeñu dijamagnetičnog kvadratnog i paramagnetičnog tetraedarskog oblika. [Ni(NH3)6]Cl2 U kemiji nikla(II) susrećemo se s koordinacijom 4 i 6. Dok su oktaedarski kompleksi paramagnetični. [Ni(NH3)6]2+. stabilan je u vodenoj otopini samo u prisutnosti suviška amonijaka. dok je X halogeni element. Slaba topljivost dimetilglioksimatnog kompleksa nikla(II) posljedica je postojanja jake intermolekulske vodikove veze izmeñu molekula liganda. koje izmeñu ostalog igraju važnu ulogu u planarnosti kompleksa.aniona 27 . SINTEZA HEKSAAMMINNIKLOVA(II) KLORIDA. Tetraedarski kompleksi nikla(II) nisu brojni. [Ni(Hdmg)2].6. koji zbog svoje netopljivosti nalazi primjenu kod gravimetrijskog odreñivanja sadržaja nikla. dok ukoliko nije prisutan suvšak amonijaka u vodenoj otopini egzistiraju različite anionske vrste od kojih je najzastupljenija. Kvadratni kompleksi nikla(II) pripadaju najstabilnijim kompleksnim spojevima ovog oksidacijskog stanja nikla. Najbolje istraženi su kompleksi tipa NiL2X2 gdje je L. Jedan od primjera oktaedarskih kompleksa je heksaaminniklov(II) klorid. Dobivanje kompleksa može se prikazati slijedećom jednadžbom reakcije: NiCl2·6H2O(aq) + 6NH3(konc. s time da su najbrojniji oktaedarski i kvadratni kompleksi. kvadratni su dijamagnetični. te kompleksi koji sadrže [NiCl4]2-. [Ni(NH3)4(H2O)2]2+. Ni2+ + CH3C(=NOH)C(=NOH)CH3 [Ni(dmg)2] + H+ To je poznata reakcija za odreñivanje nikla po Čugajevu. Heksaaminniklov(II) ion. triarilfosfinski ligand.) → [Ni(NH3)6]Cl2(s) + 2HCl(aq) Od kvadratnih kompleksa nikla(II) kao interesantan primjer može se uzeti bis(dimetilglioksimato)nikal(II).i [Ni(NCS-N)4]2.

te zabilježe opažanja. amonijakom i acetonom. menzura.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj NiCl2·6H2O masa / g 4.0 množina / mmol 16. a potom na ledenoj kupelji.02 g NiSO4 · 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NH3 sve dok se u početku nastali talog ne otopi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: U vruću vodenu otopinu niklova(II) klorida heksahidrata (4 g u 7 mL) polagano se dodaje uz miješanje otopina konc. Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa bis(dimetilglioksimato)nikla(II). U jednu epruvetu se doda par mililitara 2 mol dm-3otopine HCl. 2. Da li su moguće intramolekulske vodikove veze u kompleksnom ionu bis(dimetilglioksimato)nikla(II)? Ukoliko jesu označite ih na crtežu strukture kompleksa. Tijekom dodavanja amonijaka otopi se zeleni talog niklova hidroksida*. *Amonijak je potrebno dodavati polagano kako bi reakcija bila potpuna i otopinu grijati na vodenoj kupelji. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. ** Duljim stajanjem na zraku kompleks gubi amonijak pa ga je potrebno odmah nakon što se osuši pohraniti u epruvetu i začepiti plutenim čepom. Dobivena tamnoplava otopina ostavi se stajati pri sobnoj temperaturi oko 30 minuta. izračuna iskorištenje. Pokus 2. 0. a u drugu par mililitara 2 mol dm-3otopine NaOH. (uz povremeno miješanje). Nastali zeleni talog se podijeli u dvije epruvete. Dobiveni produkt se izvaže. te osuši na zraku uz vakuum vodene sisaljke**. Pokus 1. pri čemu nastaje zeleni talog.88 Pribor: čaša (100 mL). 28 . Kakva magnetska svojstva očekujete kod kompleksa prireñenog u vježbi? Obrazložite odgovor. Pitanja: 1.02 g NiSO4 · 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NaOH. Nastala ljubičasta kristalna supstancija se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. ispere konc. Büchnerov lijevak. te preda u epruveti s propisanim podatcima. amonijaka (12 mL). boca za odsisavanje. stakleni štapić. 0.

W. Cotton. G. P. L. F. Wilkinson. Van Nostrand Reinhold Company. London 1972. ed. Rockett. 1995. Marr and B. str. Practical Inorganic Chemistry. New York. 2. 270. 29 . A. 3rd. John Wiley & Sons..Literatura: 1. Gaus.. G. Basic Inorganic Chemistry.

5 mol dm-3 otopine klorovodične kiseline.5 mol dm-3 otopina klorovodične kiseline. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj amonijaka u kompleksu. NaOH. standardizirana 0.1. HCl. 30 .5 mol dm-3 otopinom natrijeva hidroksida uz metilcrveno kao indikator. ODREðIVANJA SADRŽAJA AMONIJAKAU KOMPLEKSU HEKSAAMINNIKLOV(II) KLORID [Ni(NH3)6]Cl2 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). Kemikalije: standardizirana 0. indikator metilcrveno.2 g) u Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL i u nju se odmjeri biretom 15 mL standardizirane 0.6. posudica za vaganje. Na osnovi utrošenog volumena otopine natrijeva hidroksida izračuna se sadržaj slobodne klorovodične kiseline u otopini. Otopina u tikvici se titrira sa standardiziranom 0. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Na analitičkoj vagi izvaže se uzorak kompleksa (oko 0.5 mol dm-3 otopina natrijevog hidroksida.

koja sadrži kompleksni ion. [Cr(O2)2(NH3)3] može se prirediti reakcijom soli dikromata s otopinom amonijaka i vodikova peroksida. Perokso kompleks kroma(V) koji sadrži [Cr(O2)4]3. [CrO(O2)2]. SINTEZA KALIJEVOG TETRAPEROKSOKROMATA(V). Perokso kompleks kroma(IV). Perokso kompleksi kroma(V) su takoñer eksplozivni. [Cr(O)(O2)2(OH)]-. S obzirom na snažno oksidativno djelovanje oni se odlikuju i eksplozivnošću. crvenoljubičasta sol. jako eksplozivna. Kada se u zakiseljenu vodenu otopinu kromata(VI) doda vodikov peroksid otopina poprimi tamnoplavu (ljubičastu) boju. Ako se u vodenu otopinu koja sadrži spomenuti kompleks doda eter. K3[Cr(O2)4] Perokso kompleksi kroma(VI).7. ali znatno manje od perokso kompleksa kroma(VI). Reakcijom vodikova peroksida s neutralnom ili slabo kiselom otopinom koja sadrži [Cr2O7]2nastaje dijamagnetična. [CrO4]2-(aq) + 2H+(aq) + 2H2O2(aq) [CrO(O2)2](aq) + 3H2O Vodena otopina koja sadrži oksoperokso kompleks kroma(VI) izrazito je eksplozivna i dolazi do raspada kompleksa uz redukciju kroma(VI) u krom(III) i oslobañanje kisika. (V) i (IV) su snažni oksidansi pa kao takvi nalaze svoju primjenu u organskoj sintezi. a dodatkom piridina u eterski sloj moguće je izolirati stabilni [Cr(O)(O2)2py]. 31 . eterski sloj se oboji (plavo). a koja potječe od oksoperokso kompleksa kroma(VI) prisutnog u otopini. 2K2CrO4(aq) + 2KOH(aq) + 9H2O2(aq) 2K3[Cr(O2)4](s) + 10H2O + O2(g) U [Cr(O2)4]3-ionu koordinacijski broj Cr(III) iona je 8 (dodekaedarska geometrija) i soli su izomorfne s peroksoniobatima i peroksotantalatima.ion može se dobiti reakcijom kromata(VI) i vodikova peroksida u lužnatom.

menzura.05 g CrCl3 · 6H2O stavi se u epruvetu i otopi u 5 mL vode i otopina zakiseli sa razrijeñenom sumpornom kiselinom (1:1) i doda komadić cinka. 32 . produkt je potrebno isprati malim volumenom hladne vode. a zatim se doda bromna voda. boca za odsisavanje. **Ukoliko se na filter papiru osim tamnosmeñe supstancije opaze tragovi neizreagiranog kalijeva kromata (koji je žute boje). Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL uliju se voda (10 mL) i 25% otopina kalijeva hidroksida (10 mL).5 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). U tom slučaju smjesu treba ostaviti da se zagrije do sobne temperature i dodati još malo peroksida. Büchnerov lijevak.5 g). Pokus 2. Smjesa se zagrije i promatra promjena boje otopine iz zelene u žutu. Otopina koja je u početku žuta postaje tamnosmeña.Oprez! H2O2 ostavlja opekline na koži! Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj K2CrO4 masa / g množina / mmol 11. Zelena boja otopine prelazi u plavu. te se doda fino smrvljeni kalijev kromat (2. jer može doći do usporavanja reakcije. Nakon stajanja od 1 do 2 sata pri sobnoj temperaturi nastaje kristalni produkt koji se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka. izračuna iskorištenje. 0. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi. U otopinu KCr(SO4)2·12H2O (0. Sve se zagrije. Napišite odgovarajuće jednadžbe reakcija. ispere etanolom** i do kraja osuši na zraku. Mora se voditi računa da se smjesa previše ne ohladi. Pokus 1. Dobiveni produkt se izvaže. *Ukoliko je potrebno (ako je reakcija spora) doda se još 8 mL H2O2. Sadržaj se dobro promiješa. stakleni štapić.37 2. a zatim etanolom.05 g u 3 mL) doda se 2 mol dm-3 NaOH u suvišku sve dok se talog Cr(OH)3 ne otopi i ne prijeñe u kromit ion. Napišite jednadžbe reakcija. te preda u epruveti s propisanim podatcima. te zabilježe opažanja. te mu se oprezno kap po kap dodaje 30% otopina vodikova peroksida (6 do 8 mL)*.

F. 2. 3rd. koju vrijednost magnetskog momenta očekujete po "jedinospinskoj" formuli? 3. L. Chem.. R. Scholder..Pitanja: 1. P. ed. Napišite elektronske konfiguracije Cr(0) i Cr(V). 2. Ako se zna da kalijev tetraperoksokromat(V) ima jedan nespareni elektron. Schwarz.. John Wiley & Sons. te strukturnu formulu tetraperoksokromat(V) aniona. G. Allg. Wilkinson. F. New York. Basic Inorganic Chemistry. Schwochow und H. Z. 1995. Cotton. 363 (1968) 10. Anorg. 33 . Literatura: 1. Navedite najvažnija oksidacijska stanja kroma i ilustrirajte odgovarajućim primjerom kompleksa. Gaus. A.

p. p. R. Welcher. Talog se otfiltrira kroz izvagani porculanski filter lončić i ispere nekoliko puta malim obrocima otopine za ispiranje. zasićena otopina kalijeva tetrafenilborata za ispiranje. Anorg. ohladi u eksikatoru i važe. ODREðIVANJE SADRŽAJA KALIJA U KOMPLEKSU KALIJEV TETRAPEROKSOKROMAT(V). K3[Cr(O2)4] Pribor: odmjerna tikvica (100 mL).. menzura. Standard Methods of Chemical Analysis. Schwochow und H. posudica za vaganje. London. str. Kad se uzorak otopi sadržaj odmjerne tikvice se nadopuni vodom do oznake. Nakon toga se prethodno ohlañena otopina natrijeva tetrafenilborata (25 mL) dodaje polagano pomoću kapalice. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Uzorak kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V)* (oko 0. kapalica. KB(C6H5)4. 6th edn. Van Nostrand Company. HCl. doda vode (50 mL) i konc. Tijekom dodavanja reagensa otopinu s uzorkom potrebno je miješati. Ako se u uzorku očekuje veći ili manji sadržaj kalija. konc. čaša (150 mL). Toronto.7. Otopina obzirom na kiselinu mora biti oko 0. Alikvotni dio otopine (25 mL) se otpipetira u čašu i hladi u ledu 10 minuta. J. 1400. eksikator. 2. Chem.a. *Ovom se metodom može dovoljno točno odrediti od dva do dvadeset miligrama kalija u volumenu otopine navedenom u gornjem propisu. klorovodična kiselina.. Na osnovi dobivenih podataka izračuna se sadržaj kalija u kompleksu. volumen otopine treba shodno tome podesiti. NaB(C6H5)4. F. Allg.1 g) odvaže se na analitičkoj vagi u odmjernu tikvicu od 100 mL. 1963. Princenton. Kemikalije: 1% otopina natrijeva tetrafenilborata. 363 (1968) 10. Schwarz. F. 34 . New York. Literatura: 1. pipeta (25 mL). Scholder. Otopina s talogom nastavi se hladiti još 10 minuta. stakleni lijevak za filter-lončić s pripadajućim gumenim prstenom. klorovodična kiselina (4 mL). porculanski filter-lončić. stakleni štapić.a. Z.2 M. Talog se suši jedan sat u sušioniku pri 110 °C.1. New Jersey.

ukoliko je prisutan šećer doći će do redukcije Cu(II) u Cu(I). Najzastupljenija je tetraedarska i trigonska koordinacija oko metalnog centra. bakrov(I) oksid. fosfor. [Cu{SC(NH2)2}3]2·SO4·H2O Bakar(I) radi komplekse s ligandima koji kao donorne atome sadrže sumpor. 2CuSO4·5H2O(aq) + 8H2NC(S)NH2(s) + H2O → [Cu{SC(NH2)2}3]2SO4⋅H2O(s) + H2SO4(aq) + [H2N(HN)C(SS)C(NH)NH2](aq) Tiourea je ligand kojeg ubrajamo N. Reakcija 2Cu(OH)(s) Cu2O(s) + H2O predstavlja osnovu Fehlingove probe za dokazivanje i odreñivanje šećera u krvi. C4H4O62. Poznat je velik broj kompleksa sa S-donorskim ligandima i uglavnom se radi o policentričnim kompleksima. Većina spojeva bakra(I) su bezbojne dijamagnetične supstancije osim u slučajevima kada dolazi do prijenosa naboja uslijed apsorpcije svjetlosti. SINTEZA TRIS(TIOUREA)BAKROVA(I) SULFATA MONOHIDRATA.i otopina zaluži. pri čemu se tiourea oksidira i nastaje disulfid. Kada se doda u otopinu koja se ispituje na šećer i zagrije. Drugi primjer redukcije Cu(II) iona je reakcija s tioureom.8. kisik i dušik.S donorne ligande i egzistira u tionskoj i tiolnoj formi: 35 . Proba se izvodi tako da se otopini C(II) iona doda tartarat ion. Nastati će žuti talog Cu(OH) koji kuhanjem prelazi u crveni.

koji pri daljnjem zagrijavanju postepeno prelazi u crveni oksid bakra. te preda u epruveti s propisanim podatcima. Cu(OH).3 g u 2 mL vode).5 mL) i bakrova(II) sulfata pentahidrata (0. U otopinu tiouree polagano se dodaje uz neprestano miješanje otopina bakrova(II) sulfata ohlañena u ledenoj kupelji. doda se 2. U epruvetu koja sadrži otopinu CuSO4·5H2O (0. menzura.3 0.5 g u 3. Büchnerov lijevak Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: Prirede se vodene otopine tiouree (0. stakleni štapić.1 g u 5 mL vode) doda se 2 mol dm-3 otopina NaOH i otopina glukoze. Nakon kraćeg vremena nastaje bijela kristalna supstancija koja se otfiltrira preko Büchnerovog lijevka i ispere smjesom hladne vode i etanola (1:1)**. Pusti da se slegne talog CuI. U epruvetu koja sadrži otopinu CuSO4·5H2O (0.5 mL).00 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL). U početku nastaje žutonarančasti talog. Smjesa se dobro promućka i zagrije.08 g u 15 mL) koja sadrži nekoliko kapi 1 mol dm-3 sumporne kiseline (temperatura otopine ne smije prijeći 75 °C).5 + 0. ** Produkt se može pročistiti prekristalizacijom iz otopine tiouree (0.Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj H2NC(S)NH2 CuSO4⋅5H2O masa / g 0. izračuna iskorištenje. Reakcijska smjesa se ostavi stajati pri sobnoj temperaturi do pojave bijelog kristalnog produkta ili uljastih kapljica uz stijenke tikvice.57 + 3. 36 .94 2. Pokus 1. vodeni sloj se odlije od uljastog ostatka na dnu čaše. te zabilježe opažanja. U epruvetu s preostalom otopinom i talogom doda se otopina natrijeva tiosulfata (uzme se na vrhu spatule kruti Na-tiosulfat i otopi u malo vode) sve dok se ne izgubi smeña boja otopine i talog.* U reakcijsku smjesu doda se uz miješanje još ohlañene otopine tiouree (0. boca za odsisavanje. Napišite jednadžbe reakcija! Pokus 2.5 mL destilirane vode i postepeno uz miješanje dodaje etanol do početka taloženja. Prije nego što se uzorak preda naprave se slijedeći pokusi.1 g u 5 mL vode) doda se otopina KI (uzme se na vrhu spatule kruti KI i otopi u malo vode). Odlije se jedan dio otopine u drugu epruvetu i toj otopini se doda voda i malo škroba.5 množina / mmol 6. Dobiveni produkt se izvaže.5 g u 3. otopina poplavi. *Ukoliko hlañenjem ne iskristalizira supstancija.

P. 1995. 37 . Van Mcerssche.Pitanja: 1. Pass and H.. Soc. Chim. Gaus. 1968. Germain. Cotton. Kako biste dokazali prisutnost sulfatnog aniona u kompleksu? 4.. Što je u ovoj reakciji reducens? Da li je to uobičajeno za tip spojeva s C=S vezom? Obrazložite odgovor. G. J.. ed. London. Kakva magnetska svojstva očekujete da ima kompleks? Obrazložite odgovor? Literatura: 1. 74. A. str.. L. Declercq and G. F. Wilkinson. Nacrtajte strukturnu formulu navedenog kompleksa. 3rd. Kako je tiourea vezana na bakar? 3. Belg. M. G. 91 (1988) 547. Sutcliffe. Kamara. John Wiley & Sons. R. 2. Chapman and Hall LTD. Basic Inorganic Chemistry. Practical Inorganic Chemistry.P. New York. 2. Bull. 3.

[CrX4]2-.84 Å.Cr2+ iznosi 2. [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2 Kromov(II) acetat je crvena supstancija koja kristalizira u monoklinskom sustavu. dxz i dyz-orbitale daju dvije π-komponente dok dxy ili dx2-y2 orbitala daje δ-komponentu. a do interakcija dolazi kroz Cr-Cl-Cr mostove.9. U čvrstom stanju u većini slučajeva Cr(II) je oktaedarski koordiniran i radi se o deformiranoj oktaedarskoj koordinaciji kao posljedici Jahn-Tellerovog efekta. godine. [CrX5]3. Postupak priprave se sastoji u redukciji kroma(III) cinkom i dodatkom natrijeva acetata koji dovodi do momentalnog taloženja crvenog acetata kroma(II).36 Å. Tako na pr.i [CrX6]4. Zn(s) + 2HCl(aq) → ZnCl2(aq) + H2(g) 2CrCl3(aq) + H2(g) → 2CrCl2(aq) + 2HCl(aq) 2CrCl2(aq) + 4NaOCOCH3(aq) + 2H2O → [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2(s) + 4NaCl(aq) Od ostalih kompleksa kroma(II) treba još spomenuti komplekse koji sadrže [CrX3]-. Duljina veze Cr2+--. a nañeno je da ukoliko se aksijalno vezane molekule vode uklone (bezvodni acetat kroma) ili zamijene izoelektronskim dušikovim ligandima postaje još kraća i iznosi svega 1. Reakcija se provodi u atmosferi CO2. 38 . [CrCl4]2.anione. SINTEZA KOMPLEKSA TETRAKIS (µ-ACETATO)DIAKVADIKROMA(II).je feromagnet pri niskoj temperaturi. a svaki kromov(II) ion oktaedarski je koordiniran kisikovim atomima didentatno vezanog acetata i molekulom vode. Neke od spomenutih kompleksnih soli posjeduju interesantna magnetska svojstva. Kompleks je prvi puta prireñen 1844. Veza izmeñu Cr(II) iona je četverostruka i nastaje preklapanjem 4d-orbitala metala: dz2-orbitale daju σ-komponentu.

koji se profiltrira preko Büchnerovog lijevka uz odsisavanje u atmosferi CO2 (slika 2). savinute staklene cijevi.a. Nakon toga se pipci 1 i 3 zatvore i generator CO2 s ispiralicom odvoji od ostatka aparature. klorovodičnoj kiselini (7 mL). Kemikalije (izdaju se na traženje): Spoj CrCl3⋅6H2O Zn. Slika 2. Kroz aparaturu se propušta CO2 da se u potpunosti istisne zrak (5 . generator CO2. Zbog tlaka uzrokovanog nastalim vodikom dolazi do prelaska otopine u Erlenmeyerovu tikvicu s acetatom. U ispiralicu se ulije destilirana voda. Büchnerov lijevak. 39 . 200 mL). U Erlenmeyerovoj tikvici širokog grla (100 mL) priredi se otopina natrijeva acetata trihidrata (5 g) otopljenog u prokuhanoj i ohlañenoj destiliranoj vodi (6 mL).5 g) u vodi (3 mL) i p. Nakon toga cijev (4) se uroni do dna okrugle tikvice i otvori se pipac 2. Okrugla tikvica se brzo otčepi i u nju ubace usitnjene granule cinka (2. boca za odsisavanje. granule masa / g Množina / mmol 1. Poslije kraćeg vremena kada se tikvica zasiti vodikom (2 min) zatvori se središnji pipac 2 i reakcija nastavi sve dok otopina ne postane svjetloplave boje. potom acetonom te osuši uz vakuum vodene sisaljke. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Aparatura se složi kako to prikazuje slika 1. okrugla tikvica (100 mL). konc.23 2. Slika 1.88 38.10 minuta).5 2. Erlenmeyerove tikvice (100 mL. U okrugloj tikvici se otopi kromov(III) klorid heksahidrat (2.5 Pribor: menzura (100 mL). lijevak za dokapavanje.Oprez! Reakcija se izvodi u digestoru! Zbog razvijanja vodika zabranjeno je paliti plamenik u blizini. Momentalno nastaje crveni talog. Kao generator za ugljikov dioksid upotrijebi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje (ili Kippov aparat s kalcijevim karbonatom i klorovodičnom kiselinom).5 g)*. koja se zakiseli s 1 kapi ledene octene kiseline. ispere s malo hladne vode zasićene s CO2**.

New York. G. Chemical Publishing Company. 3rd. P. 42. 2. skupine susrećemo ovaj tip spojeva? Da li i u njihov sastav ulazi voda? Obrazložite odgovor? 4. 1962. 2.. G. Wilkinson. Da li je kod oktaedarskih kompleksa kroma(II) opažena tetragonska distorzija? Objasnite odgovor? Pod kojim nazivom je poznata navedena pojava distorzije? Literatura: 1. Da li kod ostalih elemenata 6. ** Voda zasićena s CO2 priredi se tako da se struja plina propušta kroz ispiralicu s vodom (da bi se uklonili tragovi HCl) i potom uvodi u Erlenmeyerovu tikvicu s vodom (5 mL). Gaus. Pitanja: 1.*Ukoliko je reakcija preburna tikvica se može ohladiti uranjanjem u ledenu kupelj. Kakva magnetska svojstva očekujete kod dobivenog kompleksa? Obrazložite odgovor? 3. 1995. Cotton. G. izračuna iskorištenje. John Wiley & Sons. Inorganic Laboratory Preparations. Napišite strukturnu formulu dobivenog kompleksa. Schlessinger. 40 . F. Dobiveni produkt se izvaže.. L. New York. ed. Inc.. te preda u epruveti s propisanim podatcima. A. str. Basic Inorganic Chemistry.

DODATAK 41 .

Osloboñeni klor provodi se kroz ispiralicu napunjenu vodom da se uklone tragovi plinovitog HCl. H2SO4. U Erlnemayerovu tikvicu od 250 mL stavi se 10 g NaCl. c) DOBIVANJE SO2 Sumporov(IV) oksid u laboratoriju se prireñuje reakcijom koncentrirane klorovodične kiseline i natrijeva sulfita. Klor se može sušiti i prevoñenjem kroz U-cijev napunjenom CaCl2. a u lijevak za dokapavanje 10 mL koncentrirane sumporne kiseline. a u lijevak za dokapavanje 40 mL koncentrirane klorovodične kiseline. Plinoviti SO2 pere se prolaskom kroz ispiralicu s vodom. Ukoliko nije potrebno uklanjati plinoviti HCl tada se aparatura slaže tako da se ispred ispiralice s kiselinom stavi prazna ispiralica. a u lijevak za dokapavanje 15 mL koncentrirane klorovodične kiseline. a zatim se suši prolaskom kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom (par mililitara. HCl i SO2 a) DOBIVANJE KLORA Klor se u laboratoriju obično dobiva oksidacijom klorovodične kiseline pri čemu se kao oksidacijaska sredstva najčešće upotrebljavaju kalijev permanganat ili manganov(IV) oksid. a suši provoñenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom. Aparatura se složi kao što je prikazano na slici. 42 . Prednost dobivanja klora oksidacijom s KMnO4 je u činjenici da se reakcija odvija pri sobnoj temperaturi. tj. b) DOBIVANJE HCl Plinoviti HCl se u laboratoriju obično dobiva djelovanjem koncentrirane sumporne kiseline i natrijeva klorida: NaCl + H2SO4 NaHSO4 + HCl Postupak: Složi se aparatura kao za dobivanje klora. a potom tek pri zagrijavanju MnCl3 prelazi u MnCl2 uz oslobañanje klora. samo vrh cijevčice mora biti uronjen u kiselinu). Plinoviti HCl suši se provoñenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom. Postupak: Složi se aparatura kao za dobivanje klora U Erlenmayerovu tikvicu od 250 mL stavi se oko 5 g Na2SO3 (ili Na2S2O5). Na2SO3 ili natrijeva disulfita Na2S2O5. dok u reakciji s MnO2 imamo najprije redukciju Mn(IV) u Mn(III) pri sniženoj temeperaturi. 2KMnO4 + 16HCl 2KCl + MnCl2 + 5Cl2 + 8H2O Postupak: U Erlnemayerovu tikvicu stavi se 5 g KMnO4.DOBIVANJE Cl2.

d) DOBIVANJE CO2 Ugljikov(IV) oksid u laboratoriju se dobiva reakcijom kalcijeva karbonata i vodena otopina klorovodične kiseline (1:1). H2SO4 ili Ucijev ispunjenu s P2O5. 43 . Plinoviti CO2 pročišćava se prolaskom kroz ispiralicu ispunjenu s vodom (uklanjaju se tragovi HCl). a suši se prolaskom kroz ispiralicu s konc.

Temperatura: -22. Temperatura: 54.RASHLADNE SMJESE Smjesa NaCl i led: usitnjeni led (77%) i tehnički natrijev klorid(23%). Smjesa NH4Cl i led: usitnjeni led (81%) i amonijev klorid (21%).8° C Smjesa CaCl2·6H2O: usitnjeni led (41%) i kalcije klorid heksahidrat (59%).9° C «Suhi led»: dodavanjem krutog CO2 (suhi led) u metanol ili aceton u Dewarovoj posudi mogu se postići temperature do -72° odnosno -85° C C.4 ° C. Tekući dušik: ukoliko su potrebne niže temperture do -196° tada se kao rashladno sredstvo C koristi tekući dušik. Temperatura: -15. 44 .

amini. aceton. kiseli spojevi Alkoholi. neutralni plinovi. HI Aldehidi. H2S. MgSO4 Silikagel Primjenjuje se kao sredstvo za sušenje Neutralni i kiseli plinovi. ispiralicama i U-cijevima Sredstvo za sušenje P2O5 H2SO4 NaOH. HCl Esteri Ne može se upotrijebiti kao sredstvo za sušenje Bazične supstancije. ketoni. eteri. alkoholi. ugljikovodici. otopine kiselina Neutralni i kiseli plinovi Amonijak. amini HF 45 . bazične supstancije. amonijak. CS2. eter. ketoni. ugljikovodici Ugljikovodici.Najčešća sredstva za sušenje krutina i plinova koja se koriste u eksikatorima. alkoholi. HCl. eteri. KOH CaCl2 Na2SO4. HF Nezasićeni spojevi.

bol u plućima Metalan okus. a potom zasićenom otopinom NaHCO3 Ispirati vodom. a potom 3% otopinom NaHCO3. a potom zasićenom otopinom NaHCO3 Piti vodu s MgO ili CaCO3 mlijeko. svježi zrak Ispirati vodom. svježi zrak Ispirati vodom. pečenje u ustima Otežano disanje. mlijeko. a potom 3% otopinom H3BO3. a potom 3% otopinom H3BO3. mučnina. modre usnice Nenormalan puls.TROVANJA KEMIJSKIM SUPSTANCIJAMA. svježi zrak Ispirati vodom. Cl2. MgO s vodom Sredstvo za povraćnje. a potom 3% otopinom NaHCO3. nol u plućima. suha usta. vrtoglavica Otežano disanje. svježi zrak Ispirati vodom. PROTUOTROVI UDISANO. mlijeko UZROČNIK KISELINE SIMPTOMI Nenormalan puls. mučnina. CO2 NH3 Ispirati vodom Hg i Pb . piti 1% otopinu CH3COOH Sredstvo za povraćnje. mučnina. mučnina Bol u želucu BAZE HCl. Ne izazivati povraćanje Svjež zrak. O2 Svjež zrak. mlijeko. ispirati grlo i nos 3% otopinom NaHCO3 Svjež zrak. NAČIN PRUŽANJA POMOĆI.spojevi Zn-spojevi 46 . Ne izazivati povraćanje Piti CH3COOH (5%) ili limunov sok. udisati pare CH3COOH. suha usta. svježi zrak Ispirati vodom. SIMPTOMI POSTUPAK PRUŽANJA POMOĆI. mučnina Otežano disanje. OČI KOŽA PROGUTANO Ispirati vodom. udisati pare NH3. Br2 (plinovi) CO. a potom zasićenom otopinom H3BO3 Ispirati vodom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful