PRAKTIKUM ANORGANSKE KEMIJE 2

(SKRIPTA ZA INTERNU UPOTREBU) Prof. dr. sc. Marina Cindri dipl. ing. Mirta Rubi 2008/2009

SADRAJ:
1. Svrha rada 2. Osnovna pravila ponaanja i rada u laboratoriju 3. Osnovne mjere opreza pri radu Vjebe: 1. Sinteza eljezova(III) klorida, FeCl3 2. Sinteza kompleksa tetrakis(-acetato)diakvadibakra(II), [Cu(OOCCH3)2(H2O)]2 3. Sinteza kompleksa oksobis(2,4-pentandionato)vanadija(IV), [VO(C5H7O2)2]
3.1. Identifikacija kompleksa [VO(C5H7O2)2] (odreivanje sadraja vanadija)

3 3 5 6 9 12 16

4. Sinteza kompleksa tris(2,4-pentandionato)mangana(III), [Mn(C5H7O2)3]

4.1. Identifikacija kompleksa [Mn(C5H7O2)2]3 (karakterizacija na osnovi podataka iz infracrvenog spektra)

5. Sinteza kompleksa kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata, K3[Cr(C2O4)3]3H2O

5.1 Identifikacija kompleksa K3[Cr(C2O4)3]3H2O (odreivanje sadraja oksalata)

23

6. Sinteza kompleksa heksaamminniklova(II) klorida, [Ni(NH3)6]Cl2

6.1. Identifikacija kompleksa [Ni(NH3)6]Cl2 (odreivanje sadraja amonijaka)

26 30 34 37 40 42 44

7. Sinteza kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V), K3[Cr(O2)4]

7.1. Identifikacija kompleksa K3[Cr(O2)4] (odreivanje sadraja kalija)

8. Sinteza kompleksa tris(tiourea)bakrova(I) sulfata monohidrata, [Cu{SC(NH2)2}3]2SO4H2O 9. Sinteza kompleksa tetrakis(-acetato)diakvakroma(II), [Cr(OOCCH3)2(OH2)]2 DODATAK Sinteza Cl2, SO2, HCl, CO2 Rashladne smjese i suenje plinova Trovanje kemikalijama, simptomi, nain pruanja prve pomoi

SVRHA RADA
Izvoenjem eksperimenta, provjeravanjem ve utvrenih injenica, sintezom i analizom dobivenih produkata kemijskih reakcija, kao i zapaanjem nastalih promjena student vjeba, provjerava i utvruje svoje znanje steeno na predavanjima. Nadalje, upoznaje laboratorijsku opremu i tehnike rada, neposredno upoznaje tvari i njihova svojstva i razvija sposobnosti u zapaanju razlika. Osim savladavanja eksperimentalnih tehnika u sintezi anorganskih spojeva, student upoznaje metodiku eksperimentalnog rada te na taj nain stjee samostalnost i razvija sposobnost osmiljavanja novih eksperimenata. Za uspjenost rada neophodno je odreeno teorijsko predznanje koje omoguuje bolje razumijevanje promjena do kojih dolazi tijekom eksperimenta. Takoer rad u laboratoriju zahtjeva preciznost, urednost i disciplinu, a to se prije svega odnosi na pridravanje osnovnih pravila rada u laboratoriju.

OSNOVNA PRAVILA PONAANJA I RADA U LABORATORIJU

1. Obavezno je noenje kute i zatitnih naoala. Student ne smije pristupiti izvoenju eksperimenta bez navedene zatite. 2. Prije poetka rada student se mora pripremiti za izvoenje eksperimenta. To podrazumijeva da je upoznat na koji e nain izvesti eksperiment tj. kakva mu je aparatura potrebna za izvoenje eksperimenta, koje tvari koristi (svojstva, koliine) te do kojih kemijskih reakcija dolazi. 3. Veliina aa, tikvica, menzura tj. svog pribora koji je potreban u radu treba biti usklaena prema koliinama tvari potrebnih za eksperiment. 4. Gumene ili staklene cijevi koje se koriste za povezivanje pojedinih dijelova aparatura trebaju biti to krae. 5. Prije poetka rada treba pozvati asistenta, koji e provjeriti je li aparatura ispravno sloena. Krute tvari se uzimaju pomou iste plastine liice ili spatule, a tekuine pomou menzure ili kapalice. Kapalica se nikada ne unosi u bocu, ve se manji volumen tekuine izlije iz boce u istu au iz koje se potom pomou kapalice uzima tekuina.

6. Viak tekuine koji ostane u ai ne vraa se u bocu ve ostavlja za drugi eksperiment ili vraa tehniaru. 7. Tijekom rada potrebno je pridravati se svih mjera predostronosti: paljivo raditi sa zapaljivim, korozivnim i otrovnim kemikalijama; obratiti panju pri radu s aparaturama pri snienom tlaku. 8. Reakcije u kojima dolazi do razvijanja plinovitih produkata (Cl2, HCl, SO2) potrebno je izvoditi u digestoru, kao i uparavanja tekuina. Svo sue koriteno u eksperimentu pere se u digestoru. 9. Ukoliko tijekom eksperimenta doe do prosipanja tekuine ili krutine po radnom stolu ili podu potrebno ju je ukloniti. 10. Radno mjesto mora biti uredno, bez suvinih stvari poput knjiga, biljenica, papira i sl. 11. Tijekom izrade vjebe student vodi laboratorijski dnevnik u koji unosi sve podatke o eksperimentu kojeg izvodi i to na sljedei nain: -Naziv vjebe -Datum -Jednadbe reakcija -Tvari i njihove koliine upotrijebljene u eksperimentu -Skicu aparature -Rezultat: mase dobivenih produkata -Ukoliko uz vjebu postoje dodatni eksperimenti navode se opaanja Po zavretku vjebe voditelj praktikuma potpisuje laboratorijski dnevnik ime se potvruje da je vjeba zavrena. Da bi student mogao dobiti konanu ocjenu Praktikuma anorganske kemije 1 sve vjebe moraju biti ovjerene potpisom. 12. Student kod kue pie izvjetaj o izvrenom eksperimentu. Izvjetaj mora sadravati sljedee dijelove, a ne preporua se vie od 3 stranice: -Naziv vjebe -Datum

-Kratak teorijski uvod (o prireenom spoju, svojstva, graa, druge metode dobivanja, upotreba) -Opis eksperimenta s raunom iskoritenja, jednadbama reakcija do kojih dolazi, opaanja nakon provedenih eksperimenata -Zakljuak -Odgovori na pitanja koja se nalaze nakon svake vjebe -Literatura: Navesti literaturu koja je koritena pri pisanju izvjetaja

OSNOVNE MJERE OPREZA PRI RADU

1. Prije poetka rada student se mora upoznati sa svojstvima tvari s kojima radi tj. s njihovom reaktivnou, otrovnou, eksplozivnou, zapaljivou i sl. 2. Paziti da kemikalije ne dou u dodir s koom, odjeom, oima. 3. U laboratoriju poar mogu izazvati: Koncentrirane kiseline kao to su HNO3 ili H2SO4 ukoliko padnu na papir ili odjeu. Aktivni ugljen ukoliko se mijea s tvarima koje lako otputaju kisik (nitrati, klorati, perklorati) Vrue otopine kiselina pomijeane s bazama (jer moe doi do naglog vrenja i prskanja tekuine zbog izrazito egzotermnih reakcija). Zapaljive tekuine ne smiju se zagrijavati na otvorenom plamenu (u otvorenim posudama na pr. aama), ve grijaim kapama ili na vodenoj kupelji. Lako zapaljiva otapala uklanjaju se destilacijom, a ne isparavanjem (posebno ako se radi o veem volumenu otapala). Isparavanje manjeg volumena hlapljive tekuine dozvoljeno je samo u digestoru i bez prisutnosti otvorenog plamena. Takva uparavanja najbolje je provoditi zagrijavanjem na vodenoj kupelji (zagrijavanje grijaim kapama tj. elektrinim putem).

1. SINTEZA ELJEZOVOG(III) KLORIDA, FeCl3

H2 O

eljezov(III) klorid je krutina koja se na zraku raspada uz izlaenje klorovodika. U prisutnosti vlage iz zraka prelazi u utosmei tetraakvadikloro ion [FeCl2(H2O)4]+. Boja bezvodnog eljezovog(III) klorida je ljubiastocrvena ili temnozelena ovisno o tome je li se radi o proputenom ili reflektiranom zraenju. Vodena otopina FeCl3 je smee obojena, korozivna tekuina. Sama reakcija otapanja u vodi odvija se uz oslobaanje velike koliine topline. Bezvodni eljezov(III) klorid je Lewisova kiselina i koristi se kao katalizator u organskoj sintezi, na primjer u reakciji dobivanja 1,2-dikloretana ili reakcijama kloriranja aromatskih spojeva. Reagira s Lewisovim bazama poput trifenilfosfinoksida dajui [FeCl3(OPPh3)2]. Sa solima klorida daje uti tetredarski FeCl4- ion. FeCl3 je srednje jak oksidans koji moe oksidirati CuCl u CuCl2 te iz vodenih otopina koje sadre I- ion izluiti elementarni jod. 2Fe3+(aq) + 2I-(aq) 2Fe2+(aq) + I2(aq)

Ako se u vodenu otopinu FeCl3 dodaju SCN- ioni dolazi do nastanka tamnocrveno obojene otopine, a to je posljedica nastanka ionskih vrsta poput [Fe(SCN)6]3- ili [Fe(SCN)(H2O)5]2+, Bezvodni eljezov(III) klorid moe se prirediti direktno iz elemenata uz zagrijavanje, 2Fe(s) + 3Cl2(g) 2FeCl3(s)

Druga metoda dobivanja bazira se na oksidaciji FeCl2 pomou SO2 4FeCl2(s) + SO2(g) + 4HCl(g) 4FeCl3(s) + 1/8S8(s) + 2H2O(g)

Hidratizirani eljezov(III) klorid moe se prevesti u bezvodni zagrijavanjem s tionilovim kloridom. FeCl3(s) graen je od Fe3+ iona koordiniranih sa est Cl- iona. U plinovitom stanju egzistira kao dimerna molekula, Fe2Cl6, koja pri visokim temperaturama disocira u monomer.

Oprez! Vjeba se izvodi u digestoru! Konc. H2SO4 ostavlja opekline na koi!

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj
Fe (prah)

masa / g
1,0

mnoina / mmol
17,9

Pribor: Erlenmeyerova tikvica (300 mL), lijevak za dokapavanje, ispiralice, reakcijska cijev, staklene cijevi i gumene cijevi za spajanje aparature, probueni gumeni epovi, porculanska laica, 5 epruveta Vrijeme trajanja eksperimenta: 3 sata Postupak: Kao generator klora koristi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje. U tikvicu se stavi kalijev permanganat (oko 15 g), a u lijevak za dokapavanje konc. tehnika klorovodina kiselina (50 mL). U ispiralicu (A) se ulije konc. p.a. sumporna kiselina. Izmeu ispiralice A i reakcijske cijevi (C) postavi se jedna prazna ispiralica (B). U horizontalno poloenu reakcijsku cijev (C) stavi se laica s uzorkom osuenog elementarnog eljeza. Na kraj reakcijske cijevi prikljui se teflonska (ili gumena) cijev (D) kroz koju e izlaziti suviak neizreagiranog klora u tikvicu s otopinom NaOH. Prije kloriranja uzorak eljeza (1 g) se u porculanskoj laici sui u suioniku pri 110 C oko 15 minuta, ohladi u eksikatoru i na kraju brzo stavi u lijevi dio reakcijske cijevi. Klor se pusti prolaziti kroz aparaturu oko 5 minuta bez zagrijavanja (da se istjera sav zrak iz cijevi; cijev se oboji od klora). Zatim se lagano grije dio u kojem se nalazi laica sa eljezom. Reakcija zapoinje ubrzo nakon poetka zagrijavanja i FeCl3 sublimira u reakcijskoj cijevi. Nastali eljezov(III) klorid hladi se u laganoj struji klora. Potom se prekine protok klora, reakcijska cijev odvoji od aparature, laica ukloni, a dobiveni produkt brzo istrese u suhu, prethodno izvaganu epruvetu i zaepi gumenim epom.

tikvica s vodenom otopinom KOH

Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti zaepljenoj gumenim epom s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja: Pokus Pripremi se 5 epruveta s vodenom otopinom FeCl3 (volumen otopine ~ 5 mL; FeCl3 na vrhu spatule) a) U prvu epruvetu doda se malo otopine 2 mol dm-3 HCl. b) U drugu epruvetu doda se malo koncentrirane HCl c) U treu epruvetu doda se na vrhu spatule krutog KSCN d) U etvrtu epruvetu doda se 1 ml otopine KI (na vrhu spatule kruti KI otopljen u malo vode) e) U petu epruvetu dodaje se otopina 2 mol dm-3 NH3 (sve dok se ne osjeti miris po amonijaku) U svim navedenim pokusima doi e do promjena boje otopina. Obrazloite navedene promjene i prikaite ih odgovarajuim jednadbama reakcija. Primjer:

Pitanja: 1. Navedite karakteristina fizika svojstva bezvodnog eljezova(III) klorida. 2. Navedite najvanije metode dobivanja bezvodnih halogenida metala. Napiite odgovarajue jednadbe reakcija. 3. Zato eljezov(III) jodid ne nastaje zagrijavanjem smjese elementarnog eljeza i joda? Literatura: 1. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995. 2. G. Marr and B. W. Rockett, Practical Inorganic Chemistry, Van Nostrand Reinhold Company, London, New York, 1972, str. 327. 3. A. F. Wells, Structural Inorganic Chemistry, 4th edn., Clarendon Press, Oxford, 1975.

2. SINTEZA TETRAKIS (-ACETATO)DIAKVADIBAKRA(II) [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2

[Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 je plavozelena kristalna supstancija koja se koristila kao pigment, a s arsenovim(III) oksidom daje bakrov(II) acetoarsenit, vrlo snaan insekticid i fungicid. Bakrov(II) acetat koristi se kao katalizator ili oksidirajue sredstvo u organskim sintezama. Moe se prirediti reakcijom bakrova(II) hidroksida i octene kiseline: CuSO4(aq) + 2NaOH(aq) Cu(OH)2(s) + Na2SO4(aq) 2Cu(OH)2(s) + 4CH3COOH(aq) [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2(s) + 2H2O Zagrijavanjem [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 na 100 u vakuumu dobiva se bezvodni C tamnozeleni bakrov(II) acetat, [Cu(OOCCH3)2]2. Osim normalnog acetata kod bakra(II) susreemo se i s bazinim acetatima i to plavim bazinim acetatom, Cu2O(CH3COO)2 i zelenim bazinim acetatom, CuO2Cu(CH3COO)2. [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 kristalizira u monoklinskom sustavu. Koordinacijski broj iona bakra je 5, a udaljenost izmeu Cu2+Cu2+ iznosi 2,65 to je slino udaljenosti izmeu atoma u metalu. Interakcija ovih metalnih centara rezultira u smanjenju vrijednosti magnetskog momenta tako da je kod 90 K [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 dijamagnetian.

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj CuSO45H2O masa / g
2,5

mnoina / mmol
10,00

Pribor: Erlenmeyerova tikvica (250 mL), Bchnerov lijevak, boca za odsisavanje, aa (250 mL), termometar, menzura, 5 epruveta. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Bakrov(II) sulfat pentahidrat, (2,5 g) se otopi u vodi (7,5 mL) i otopina zagrije na vodenoj kupelji do 70 C. Ukoliko je potrebno otopina se profiltrira, a u topli filtrat se polako dodaje (uz stalno mijeanje) 10% otopina amonijaka sve dok se ne dobije bistra otopina intenzivno plave boje. Nakon toga se doda 10% otopina natrijevog hidroksida (7,5 mL). Nakon to se nastali plavi bakrov(II) hidroksid istaloi, otfiltrira se i dobro ispere vodom. Hidroksid se zatim otopi u toploj 10% otopini octene kiseline (15 mL).* Dobivena bistra otopina se hladi u ledenoj kupelji pri emu taloi plavozelena kristalna supstancija. Ukoliko hlaenjem ne doe do kristalizacije ili nastane vrlo malo supstancije otopina se zagrijava na vodenoj kupelji do poetka kristalizacije, a zatim se ponovo hladi u ledu. Produkt se otfiltrira i bez ispiranja osui na zraku.
*

Octena kiselina doda se u malom suviku.

Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja: Pokus 1. U epruveti se otopi 0,2 g CuSO45H2O i doda se otopina NaOH (5 mL, 2 mol dm-3). Nastaje plavi elatinozni talog. Smjesa se promuka i podijeli u dvije epruvete. U jednu se doda suviak luine i kada se sadraj ove epruvete slegne nastaje tamnoplavi talog. Drugu epruvetu se zagrije da sadraj provrije. Talog postepeno tamni. Napiite jednadbe reakcija! to su talozi koji nastaju? Pokus 2. Pripreme se dvije epruvete s otopinama CuSO45H2O (u svakoj oko 0,1 g u 5 mL vode). U jednu epruvetu doda se 10 % otopina sode, a u drugu otopina 2 mol dm-3 amonijaka (sve dok ne doe do otapanja taloga, bakrova(II) hidroksida, koji se u poetku stvorio. U prvoj epruveti nastaje zeleni bazini karbonat bakra(II), [Cu2(OH)2(CO3)], a u drugoj se pojavljuje intenzivno plavo obojenje. Napiite jedndbe reakcija!
NH3 suviak

NH3

[Cu(H2O)6]2+

talog Cu(OH)2 10

[Cu(NH3)4(H2O)2]2+

Pitanja: 1. Zato se pri otapanju Cu(OH)2 u octenoj kiselini mora dodati suviak kiseline? 2. Napiite molekulske formule plavog i zelenog bazinog karbonata bakra(II). 3. Nacrtajte strukturnu formulu [Cu(OCOCH3)2(H2O)]2 i objasnite zato ne nastaje veza Cu-Cu u kompleksu. Literatura: 1. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons. New York, 1995.

11

3. SINTEZA OKSOBIS(2,4-PENTANDIONATO)VANADIJA(IV) [VO(C5H7O2)2]

VO(acac)2 je kompleksni spoj u kojem je vanadij koordiniran okso kisikovim atomom i kisikovim atomima acetilacetonatnog liganda. Koordinacijski poliedar je kvadratna piramida s koordinacijskim brojem vanadija 5. Koristi se u organskoj kemiji kao reagens u reakcijama epoksidacije alilnih alkohola u kombinaciji s terc-butilhidroperoksidom. Prireuje se redukcijom spojeva vanadija(V), a jedan od postupaka se sastoji u redukciji vanadijevog(V) oksida etanolom u sumporno kiseloj otopini. V2O5(s) + C2H5OH(l) + 2H2SO4(konc) 2VOSO4(aq) + 3H2O + CH3CHO(l) VOSO4(aq) + 2C5H8O2(l) + Na2CO3(aq) [VO(C5H7O2)2](s) + Na2SO4(aq) + H2O + CO2(g) Reakcijska smjesa mijenja boju od naranaste (V2O5) u zelenu to upuuje na prisutnost vanadan iona, VO2+, u otopini. Pojava intenzivne plave boje posljedica je redukcije vanadija(V) u vanadij(IV) i prisutnosti vanadil iona, VO2+, u otopini. U prisutnosti jaeg redukcijskog sredstva od etanola, kao to je na pr. Zn, redukcija moe ii do vanadija(III) (zeleno obojena otopina) odnosno vanadija(II) (ljubiasto obojena otopina). Za redukciju otopina vanadija vrlo esto koristi se amalgamirani cink. Acetilaceton, 2,4-pentandion, se javlja u dvije tautomerne forme koje koegzistiraju u otopini. C5H7O2- anion je konjugirana baza acetilacetona i radi kompleksne spojeve s mnogim ionima prijelaznih metala veui se preko oba kisikova atoma na metal i stvarajui esterolani kelatni prsten.

U nekim sluajevima acetilaceton vee se na metal preko centralnog ugljikovog atoma i to uglavnom s metalima 3. prijelazne serije poput Pt(II) i Ir(III).

12

Oprez! Konc. H2SO4 ostavlja opekline na koi!

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj masa / g mnoina / mmol 0,5 2,75 V2O5 1,5 mL 14,53 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON, 2,4-PENTANDION

Pribor: tikvica s okruglim dnom, (100 mL), Liebigovo hladilo, menzura, aa (200 mL), boca za odsisavanje, Bchnerov lijevak, Erlenmeyerova tikvica (100 mL), satno staklo, kapalica, stakleni tapi, 3 epruvete. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U okrugloj tikvici oprezno se pomijeaju konc. p.a. sumporna kiselina (1 mL) i voda (1 mL). Zatim se u tu otopinu doda etanol (3,5 mL) i vanadijev(V) oksid (0,5 g). Tako prireena smjesa se grije u okrugloj tikvici uz povratno hladilo 1 do 2 sata, sve dok se boja otopine ne promijeni iz zelene u modru. Sadraj tikvice se ohladi, otopina oddekantira u au i tome se doda acetilaceton (1,5 mL). Reakcijska smjesa koja pokazuje kiselu reakciju, neutralizira se opreznim dodavanjem 10% otopine natrijeva karbonata uz mijeanje. Potrebno je oko 20 mL otopine natrijeva karbonata. Nastali produkt se otfiltrira preko Bchnerovog lijevka, ispere s malo hladne vode i osui na zraku.

Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja: Pokus 1. U epruvetu se stavi 0,05 g V2O5, zakiseli s 2 mol dm-3 otopinom HCl i doda komadi cinka. Otopina se prvo oboji plavo, zatim zeleno i konano sivoljubiasto. Napiite odgovarajue jednadbe reakcija za svaki oksido-redukcijski proces.

13

Pokus 2. U epruvetu se stavi 0,02 g V2O5 i zakiseli s konc. H2SO4. Otopina se podijeli u dvije epruvete i u jednu doda malo otopine neke soli Fe2+, a u drugu otopine I- iona. Jednadbama reakcije prikaite to nastaje otapanjem vanadijeva(V) oksida u kiselini, a to dodatkom Fe2+ odnosno I- iona. Pitanja: 1. Nacrtajte strukturne formule kompleksa: [VO(acac)2] i [VO(acac)2(py)] (py = piridin, C5H5N). 2. Koja je uloga etanola pri dobivanju acetilacetonatnog kompleksa vanadija(IV)? Literatura: 1. T. Moeller, Inorg. Synth., 5 (1957) 113. 2. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995.

14

3.1.

ODREIVANJE

SADRAJA

VANADIJA

KOMPLEKSU

OKSOBIS(2,4-

PENTANDIONATO)VANADIJA(IV), [VO(C5H7O2)2] Sadraj metala u kompleksnim spojevima moe se odrediti razliitim analitikim postupcima, koji se baziraju na talonim, kompleksometrijskim ili oksido-redukcijskim reakcijama. Jedan od naina odreivanja sadraja metala sastoji se u spaljivanju uzorka kompleksa u struji kisika i prevoenju u odgovarajui stabilni oksid. Ta metoda poznata je kao termogravimetrijska analiza koja omoguuje odreivanje stabilnosti kompleksa i praenje njegovog raspada u odreenom temperaturnom intervalu, te odreivanje masenog udjela ostalih komponenata koje ulaze u sastav kao to su otapalo i ligandi. Meutim primjena navedene metode nije mogua u sluajevima kada kompleks sublimira pri povienoj temperaturi. U laboratoriju spaljivanje uzorka kompleksa do stabilnog oksida metala moe se provesti i u peima pri povienoj temperaturi. Ovaj nain odreivanja sadraja vanadija u kompleksu [VO(C5H7O2)2] ima prednost s obzirom da su istraivanja pokazala da navedeni kompleks sublimira pri povienoj temperaturi. Iz tog razloga termogravimetrijska analiza koja se bazira na spaljivanju uzorka u struji kisika nije pogodna. Na slijedeoj slici dan je termogram [VO(C5H7O2)2 snimljen u struji duika:

5 mg

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

min

Lab: METTLER

TAR S TAR e S W 9.01

Pribor: porculanski loni, kapalica, pinceta, glineni trokut Kemikalije: konc. p.a. duina kiselina, [VO(acac)2] Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat priprema uzorka za analizu (+ 2 sata samo spaljivanje); Uzorak se nakon spaljivanja hladi 12 sati. Postupak: Na analitikoj vagi izvae se prazan porculanski loni, a zatim porculanski loni s uzorkom kompleksa [VO(C5H7O2)2] (oko 0,2 g). Loni s uzorkom prenese se u digestor i na uzorak se paljivo doda kapalicom 5 kapi vode i 3 kapi koncentrirane p.a. duine kiseline. Loni sa smjesom se paljivo postavi na glineni trokut smjeten na metalnom tronogu i blago se zagrije plamenikom. Prilikom zagrijavanja treba paziti da ne doe do prskanja uzorka iz lonia. Nakon to se loni s uzorkom ohladi prenese se u pe za arenje i zagrijava na 480 oko sat vremena. Ohlaeni loni s uzorkom (idui dan) izvae se na analitikoj vagi i C izrauna maseni udio vanadija u kompleksu. Nakon to je izraunat udio vanadija u kompleksu i dobiveni rezultat provjeren od strane asistenta, ostatak nakon spaljivana istrese se u za to predvienu posudu.

15

4. SINTEZA TRIS(2,4-PENTANDIONATO)MANGANA(III), [Mn(C5H7O2)3]

Kompleks tris(acetilacetonato)mangan(III) je kristalna tamnosmea, gotovo crna supstancija. Raspada se iznad 150 a otapa u benzenu, kloroformu i etilacetatu. Moe se prirediti iz C, manganova(II) klorida tetrahidrata uz dodatak natrijeva acetata i kalijeva permanganata kao oksidansa. Da bi se osigurala uspjenost provedbe eksperimenta potrebno je osigurati suviak reagensa (C5H8O2, NaOAc), temperaturu reakcije oko 60 C i pH malo iznad 7. U prvom koraku, prije dodatka kalijeva permanganata nastaje acetilacetonatni kompleks mangana(II) koji je trimerna molekula. 3MnCl2(aq) + 6NaOCOCH3(aq)+ 6C5H8O2(l) [Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 6NaCl(aq) + 6CH3COOH(aq)

4[Mn(C5H7O2)2]3(aq) + 3KMnO4(aq) + 21C5H8O2(l) + 3CH3COOH(aq) 15[Mn(C5H7O2)3](s) + 3KOCOCH3(aq) + 12H2O Najea i najstabilnija oksidacijska stanja mangana su +2, +4 i +7. Oksidacija Mn(II) u Mn(III) nije spontana i vodene otopine koje sadre Mn(III) podlone su oksido-redukcijskim reakcijama, tj. dolazi do disproporcioniranja Mn(III) i oksidacije vode, a to se moe pokazati jednadbom reakcije: 4Mn3+(aq) + 3H2O 3Mn2+(aq) + MnO2(s) + 1/2O2(g) + 6H+(aq) Vodena otopina Mn(III) moe se stabilizirati u kiselom porastom koncentracije Mn(II) ili nastankom kompleksnog spoja koordiniranog didentatnim ligandom (na pr. oksalat, acetilacetonat). Oksidacija Mn(II) u Mn(III) moe se odvijati u prisutnosti MnO4- pri emu se mangan(VII) iz permanganatnog iona reducira do Mn(III): 16

MnO4-(aq) + 8H+(aq) + 4e- Mn3+(aq) + 4H2O

E = 1,51 V

(1)

Standardni redoks potencijal ove reakcije identian je standardnom redoks poencijalu reakcije Mn3+(aq) + e- Mn2+(aq) Kombinacija jednadbi reakcija (1) i (2) daje MnO4-(aq) + 4Mn2+(aq) + 8H+(aq) 5Mn3+(aq) + 4H2O Kompleksi ope formule M(acac)3 su kiralne molekule kod kojih dolazi do pojave izomerije i to optike izomerije. (2)

[Mn(acac)3] je oktaedarski kompleks u kojem su na metalni centar vezana tri didentatna liganda to ini ovaj kompleks optiki aktivnim. Razlikujemo - i -izomere (enantiomere) ovisno o zakretanju ravnine polarizirane svjetlosti (-desno; -lijevo). Veina kompleksa mangana(III) su oktaedarski, visokospinski (d4) kompleksi i kod kojih susreemo Jahn-Tellerovu deformaciju. Tako i kod tris(acetilacetonato)mangana(III) nalazimo na spomenutu deformaciju. Kompleks mangana(III) je strukturno interesantan, jer su ustanovljene dvije kristalne forme: jedna s izduenom (2Mn-O veze 2,12 , 4 Mn-O veze 1,93 ), a druga sa spljotenom (2Mn-O veze 1,95 , 4Mn-O veze 2,00 ) oktaedarskom koordinacijskom sferom.

17

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj masa / g mnoina / mmol 1,0 5,05 MnCl24H2O 4,2 mL 40,70 C5H8O2* *C5H8O2 = ACETILACETON, 2,4-PENTANDION

Pribor: Erlenmeyerove tikvice (200 mL, 100 mL), termometar, Bchnerov lijevak, boca za odsisavanje, kapalica, stakleni tapi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Manganov(II) klorid tetrahidrat (1 g) i natrijev acetat trihidrat (3 g) se otope u vodi (40 mL). U tu se otopinu uz neprekidno mijeanje polagano dodaje acetilaceton (4,2 mL). Reakcijska smjesa sastavljena od dva sloja obradi se otopinom kalijeva permanganata (0,2 g KMnO4 u 10,4 mL vode). Nakon toga u malim obrocima i uz mijeanje dodaje se vodena otpina natrijeva acetata trihidrata* (3 g u 10,4 mL vode). Otopina se zagrijava pri temperaturi od 60 C oko 10 minuta, potom ohladi u smjesi leda i vode, a istaloeni produkt otfiltrira preko Bchnerovog lijevka uz vakuum vodene sisaljke. Produkt se ispire malim volumenom u ledu ohlaene vode i acetonom**.
* Tijekom dodavanja natrijeva acetata otopina se dosta pjeni.

** Produkt se otapa u vodi. Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja: Pokus 1 Otopi se malo kompleksa u vodi i ostavi stajati nekoliko minuta. Pokus 2 Otopi se malo kompleksa u smjesi vode i acetilacetona. U tu se otopinu doda par kapi 4 mol dm-3 otopine sumporne kiseline, a zatim par kapi 4 mol dm-3 otopine natrijeva hidroksida. Napiite odgovarajue jednadbe reakcija! Pitanja: 1. Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa. 2. Kakva magnetska svojstva oekujete kod kompleksa? Objasnite odgovor. Literatura:
1. G. Pass and H. Sutcliffe, Practical Inorganic Chemistry, Chapman and Hall Ltd., London,

1968, str. 51.

18

2. J. Kleinberg, Inorg. Synth., 7 (1963) 183.

19

4.1. IDENTIFIKACIJA KOMPLEKSA TRIS(2,4-PENTANDIONATO)MANGANA(III), [Mn(C5H7O2)3] NA OSNOVI PODATAKA IZ INFRACRVENOG SPEKTRA Jedna od instrumentnih metoda koja svoju primjenu nalazi u kvalitativnoj identifikaciji kompleksnih spojeva prijelaznih metala je infracrvena spektroskopija. Apsorpcijom infracrvenog zraenja (valni broj od 10-13000 cm-1) dolazi do vibracija i rotacija molekula. Spektralno podruje od 4000 do 400 cm-1 naziva se srednje infracrveno podruje (MIR) i u tom podruju se snimaju iskljuivo vibracijski prijelazi molekula s time da je podruje od 4000 do 1000 cm-1 podruje funkcionalnih skupina, a ispod 1000 cm-1 nalazi se podruje otiska prsta karakteristino za pojedinu molekulu. Da bi molekula bila aktivna u tom podruju tj. apsorbirala zraenje, potrebno je da tijekom vibracije dolazi do promjene dipolnog momenta molekule. Izvor zraenja je najee Nernstov tapi (sastoji se od oksida cirkonija, cerija i torija i zagrijava na oko 180 CO2 laser, ivin luk, Globarov izvor, a kao detektori C), najee se koriste termolanak, piroelektrini lanak i dr. Uzorak za snimanje se moe prirediti na vie naina: a) uzorak se izmijea s KBr, KI, AgCl ili dr. i prea u ploice b) uzorak se otopi u organskom otapalu i stavlja u elije izraene iz kristala NaCl ili nekog drugog materijala koji ne apsorbira IR zraenje c) uzorak se izmijea s parafinskim uljem, suspenzija se nanese u tankom sloju na ploicu NaCl U sluaju kada u molekuli imamo prisutne organske dijelove, poput liganada u kompleksnim spojevima tada je najpogodnije uzorak prirediti mijeanjem s KBr i preanjem ploica. Na taj nain izbjegavamo preklapanje apsorpcijskih maksimuma liganda s onima iz organskog otapala (ako prireujemo otopinu) ili parafinskog ulja. Na slijedeoj slici dan je infracrveni spektar acetilacetona,
T%

a u tablici koja slijedi karakteristini apsorpcijski maksimumi koje nalazimo u samom acetilacetonu, te kompleksima ope formule M(acac)3. Opaeni apsorpcijski maksimumi u IR spektrima M(acac)3 kompleksa gdje je M= Cr(III) i Fe(III)

20

7 8 C( ) 6 s 1 1 1() CC 9 1 2) ()+H 5 2 4 () 3 0 2 CC 1 1 1(6)3C 0 0 1mH ) 2 9 0 () 527 C 7 + 9 9 9()( O H 3 3 1m (H( 4 0 5 () 05 C 1 ) 7 8 7,9 H 3 8 7 1)mCC ( (H wC 7 6 8) DtnO 2 0 0 Pa( ) ( ere+ 6 5 w (s)(M 7 4 fH .) 6 6 CO 5 5 3M 83 C 6 5 + ) 04 99 5 4 O 93 4 9 () 44 5 4 9 M 4 1 1 6 snaem(rbsz(eknievsiessijjk -p(be-panpon tpjvvv dT vsiitnic) v ) z :rgras ) c j,tv itrtcanieagtnvj;igererenmni(o nrtadnatlo-iewtiitv(tyadcea eelg)n gta a ) p e zoiztt , rt tjvjkgtzsnvrcraotnaetoj-orn% oiameeoietlkezcoe, nrmg p uw er

Cr(acac)3 /cm-1 1575 1524 1427 1385 1370

Fe(acac)3 /cm-1 1572 1526 1425 1390 1365

AcacH /cm-1 1710(s) 1622(vs) 1422(s) 1361(s) 1306(s) (C C) (C C) (C O) + (C H) (CH3) (CH3)

21

Na sljedeoj slici dan je spektar Cr(acac)3 kompleksa:

valni broj /cm-1

U okviru ove vjebe snimi se infracrveni spektar prireenog [Mn(acac)3] kompleksa i identificiraju se karakteristini apsorpcijski maksimumi prisutnih funkcionalnih skupina. Uzorak kompleksa za snimanje priredi se mijeanjem s KBr i preanjem pastila.
Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata

22

5. SINTEZA KALIJEVA TRIS(OKSALATO)KROMATA(III) TRIHIDRATA, K3[Cr(C2O4)3]3H2O

Kemijom kompleksnih spojeva kroma(III) dominiraju mononuklearni oktaedarski kompleksi, koji su openito kinetiki inertni. Radi se o kompleksima s monodentatnim ligandima poput NH3, H2O, SCN- ili didentatnim poput C2O42- ili C5H7O2-.Vodene otopine soli kroma(III) sadre sivoljubiasti [Cr(H2O)6]3+ ion. Ako otopine koje sade heksaakva ion Cr(III) i kloridne ione zagrijavamo boja otopine se mijenja u svjetlozelenu zbog zamjene jedne molekule vode Cl- ionom [Cr(H2O)6]3+(aq) + Cl-(aq) [Cr(H2O)5Cl]2+(aq) + H2O

daljnjim zagrijavanjem i koncentriranjem otopine mogua je zamjena jo jedne molekule vode kloridnim ionom, a to se primjeuje po promjeni boje u tamnozelenu [Cr(H2O)5Cl]2+ + Cl-(aq) [Cr(H2O)4Cl2 ] +(aq) + H2O

Navedene rekcije primjer su hidratne izomerije koju susreemo u kemiji kompleksnih spojeva prijelaznih metala. Jedan od primjera kompleksa s didentatnim ligandom je kalijev tris(oksalato)kromat(III) trihidrat, koji nastaje dodatkom kalijeva oksalata otopini dobivenoj redukcijom kalijeva dikromata oksalnom kiselinom: K2Cr2O7(s) + 7H2C2O4(aq) + 2K2C2O4(s) 2K3[Cr(C2O4)3]3H2O(s) + 6CO2(g) Kod kalijeva tris(oksalato)kromata(III) trihidrata moemo govoriti o optikoj izomeriji tj. o i - K3[Cr(C2O4)3]3H2O izomerima koji se razlikuju s obzirom na zakretanje ravnine polariziranog svjetla.

Drugi oksalato kompleks kroma(III) je kalijev dioksalatodiakvakromat(III), K[Cr(C2O4)2(H2O)2] kod kojeg takoer susreemo izomeriju i govorimo o geometrijskoj izomeriji, tj. postoje cis i trans izomeri. Kod cis izomera (ali ne i trans) takoer moemo govoriti o postojanju optike izomerije.

23

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj K2Cr2O7 masa / g 1,0 mnoina / mmol
3,40

Pribor: aa (100 mL), menzura, boca za odsisavanje, Bchnerov lijevak, stakleni tapi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 2 sata Postupak: Dihidrat oksalne kiseline se otopi u vruoj vodi (3 g u 7 mL) te se u tu otopinu dodaje u malim obrocima kalijev dikromat (1,0 g). Kada se burna reakcija stia dobivena otopina se zagrije do vrenja i u njoj otopi kalijev oksalat monohidrat (1,2 g). itav sadraj se potom ohladi na sobnu temperaturu i u smjesu se dodaje kap po kap etanol (2 do 3 mL) a hlaenje nastavi. Ubrzo dolazi do kristalizacije i iz gotovo crne otopine izdvajaju se modrozeleni kristali. Dobiveni kristali se otfiltriraju pomou Bchnerovog lijevka, isperu najprije smjesom etanola i vode (1:1), a zatim istim etanolom.* Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja Pokus 1. U epruvetu se stavi 0,2 g KCr(SO4)212H2O i dodaje se otopina 2 mol dm-3 NaOH dok ne nastane sivozeleni talog Cr(OH)3. Talog se podijeli u dvije epruvete. U jednu se doda otopina 2 mol dm-3 HCl, a u drugu suviak NaOH (dok se talog ne otopi). Napiite jednadbe reakcija. Pokus 2. U ai se otopi 1 g K2Cr2O7 u 4 mL vode. U otopinu uz hlaenje oprezno se doda 16 kapi konc. H2SO4. U smjesu se uz stalno mijeanje dodaje kap po kap etanol (10 kapi) dok otopina ne postane ljubiasta. Napiite odgovarajue jednadbe reakcija.

24

Pitanja: 1. Koja je najea koordinacija kroma(III) u njegovim kompleksima i zato? Navedite bar dva primjera odgovarajuih kompleksa. 2. U skupini oksalatnih kompleksa kroma(III) postoje i dioksalatni kompleksi s anionom [Cr(C2O4)2(H2O)2]-. Odgovorite, koliko izomera moe imati ovakav kompleksni anion? Napiite strukturne formule izomera. Literatura: 1. W. G. Palmer, Experimental Inorganic Chemistry, Cambridge University Press., London, 1954, str. 385. 2. G. Marr and B. W. Rockett, Practical Inorganic Chemistry, Van Nostrand Co. London, 1972, str. 249. 3. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995.

25

5.1. Odreivanje sastava kompleksa K3[Cr(C2O4)3]3H2O

Sadraj oksalata Pribor: ae (100 mL), Erlenmeyerova tikvica (250 mL), menzura, lijevak, termometar, posudica za vaganje. Kemikalije: 4 M otopina kalijevog hidroksida, KOH, 4 M otopina sumporne kiseline, H2SO4, standardizirana otopina 0,02 M kalijevog permanganata, KMnO4. Postupak: Na analitikoj vagi se izvae uzorak kompleksa (oko 0,25 g) i otopi u vodi (20 mL). U tu se otopinu doda 4 mol dm-3 otopina kalijevog hidroksida (5 mL) i sadraj kuha oko 15 minuta. Istaloeni kromov(III) hidroksid se odfiltrira preko lijevka i talog na filter papiru kvantitativno ispere vruom vodom. U filtrat se doda 4 mol dm-3 sumporna kiselina (50 mL), otopina zagrije do 60 C i titrira standardiziranom 0,02 mol dm-3 otopinom kalijevog permanganata na nain kako to propisuje ova metoda. Talog kromovog(III) hidroksida se ispere jo jednom s malo vrue vode, filtrat zakiseli 4 mol dm-3 otopinom sumporne kiseline i s tom otopinom postupi kao to je prethodno opisano. Na taj nain se provjerava kvantitativnost ispiranja taloga. Otopina bi se morala i od jedne kapi permanganata obojiti ruiasto. U protivnom, utroak 0,02 mol dm-3 otopine kalijevog permanganata treba pribrojiti prethodno utroenom volumenu. Na osnovi dobivenih podataka izrauna se sadraj oksalata u uzorku kompleksa.

26

6. SINTEZA HEKSAAMMINNIKLOVA(II) KLORIDA, [Ni(NH3)6]Cl2

U kemiji nikla(II) susreemo se s koordinacijom 4 i 6, s time da su najbrojniji oktaedarski i kvadratni kompleksi. Dok su oktaedarski kompleksi paramagnetini, kvadratni su dijamagnetini. Jedan od primjera oktaedarskih kompleksa je heksaaminniklov(II) klorid. Heksaaminniklov(II) ion, [Ni(NH3)6]2+, stabilan je u vodenoj otopini samo u prisutnosti suvika amonijaka, dok ukoliko nije prisutan suvak amonijaka u vodenoj otopini egzistiraju razliite anionske vrste od kojih je najzastupljenija, [Ni(NH3)4(H2O)2]2+. Dobivanje kompleksa moe se prikazati slijedeom jednadbom reakcije: NiCl26H2O(aq) + 6NH3(konc.) [Ni(NH3)6]Cl2(s) + 2HCl(aq) Od kvadratnih kompleksa nikla(II) kao interesantan primjer moe se uzeti bis(dimetilglioksimato)nikal(II), [Ni(Hdmg)2], koji zbog svoje netopljivosti nalazi primjenu kod gravimetrijskog odreivanja sadraja nikla. Ni2+ + CH3C(=NOH)C(=NOH)CH3 [Ni(dmg)2] + H+

To je poznata reakcija za odreivanje nikla po ugajevu. Slaba topljivost dimetilglioksimatnog kompleksa nikla(II) posljedica je postojanja jake intermolekulske vodikove veze izmeu molekula liganda, koje izmeu ostalog igraju vanu ulogu u planarnosti kompleksa.
O H3C C C H3C N O H O Ni C N CH3 N H O N C CH3

240 pm

Udaljenost izmeu iona Ni(II) je relativno kratka i iznosi 325 pm.

Kvadratni kompleksi nikla(II) pripadaju najstabilnijim kompleksnim spojevima ovog oksidacijskog stanja nikla. Takoer je poznato da neki kruti dijamagnetini kompleksi postaju paramagnetini u vodenim otopinama, a to se moe objasniti ravnoteom izmeu dijamagnetinog kvadratnog i paramagnetinog tetraedarskog oblika. Tetraedarski kompleksi nikla(II) nisu brojni. Najbolje istraeni su kompleksi tipa NiL2X2 gdje je L, triarilfosfinski ligand, dok je X halogeni element, te kompleksi koji sadre [NiCl4]2-, [NiBr4]2- i [Ni(NCS-N)4]2- aniona 27

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj NiCl26H2O masa / g 4,0 mnoina / mmol
16,88

Pribor: aa (100 mL), menzura, boca za odsisavanje, Bchnerov lijevak, stakleni tapi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: U vruu vodenu otopinu niklova(II) klorida heksahidrata (4 g u 7 mL) polagano se dodaje uz mijeanje otopina konc. amonijaka (12 mL). Tijekom dodavanja amonijaka otopi se zeleni talog niklova hidroksida*. Dobivena tamnoplava otopina ostavi se stajati pri sobnoj temperaturi oko 30 minuta, (uz povremeno mijeanje), a potom na ledenoj kupelji. Nastala ljubiasta kristalna supstancija se otfiltrira preko Bchnerovog lijevka, ispere konc. amonijakom i acetonom, te osui na zraku uz vakuum vodene sisaljke**. *Amonijak je potrebno dodavati polagano kako bi reakcija bila potpuna i otopinu grijati na vodenoj kupelji. ** Duljim stajanjem na zraku kompleks gubi amonijak pa ga je potrebno odmah nakon to se osui pohraniti u epruvetu i zaepiti plutenim epom. Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja. Pokus 1. 0,02 g NiSO4 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NaOH, pri emu nastaje zeleni talog. Nastali zeleni talog se podijeli u dvije epruvete. U jednu epruvetu se doda par mililitara 2 mol dm-3otopine HCl, a u drugu par mililitara 2 mol dm-3otopine NaOH. Pokus 2. 0,02 g NiSO4 7H2O otopi se u 5 mL vode i u otopinu se dodaje 2 mol dm-3 otopina NH3 sve dok se u poetku nastali talog ne otopi. Pitanja: 1. Kakva magnetska svojstva oekujete kod kompleksa prireenog u vjebi? Obrazloite odgovor. 2. Nacrtajte strukturnu formulu kompleksa bis(dimetilglioksimato)nikla(II). Da li su mogue intramolekulske vodikove veze u kompleksnom ionu bis(dimetilglioksimato)nikla(II)? Ukoliko jesu oznaite ih na crteu strukture kompleksa.

28

Literatura:
1. G. Marr and B. W. Rockett, Practical Inorganic Chemistry, Van Nostrand Reinhold Company, London 1972, str. 270. 2. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995.

29

6.1. ODREIVANJA SADRAJA AMONIJAKAU KOMPLEKSU HEKSAAMINNIKLOV(II) KLORID [Ni(NH3)6]Cl2 Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL), posudica za vaganje. Kemikalije: standardizirana 0,5 mol dm-3 otopina klorovodine kiseline, HCl, standardizirana 0,5 mol dm-3 otopina natrijevog hidroksida, NaOH, indikator metilcrveno. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Na analitikoj vagi izvae se uzorak kompleksa (oko 0,2 g) u Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL i u nju se odmjeri biretom 15 mL standardizirane 0,5 mol dm-3 otopine klorovodine kiseline. Otopina u tikvici se titrira sa standardiziranom 0,5 mol dm-3 otopinom natrijeva hidroksida uz metilcrveno kao indikator. Na osnovi utroenog volumena otopine natrijeva hidroksida izrauna se sadraj slobodne klorovodine kiseline u otopini. Na osnovi dobivenih podataka izrauna se sadraj amonijaka u kompleksu.

30

7. SINTEZA KALIJEVOG TETRAPEROKSOKROMATA(V), K3[Cr(O2)4]

Perokso kompleksi kroma(VI), (V) i (IV) su snani oksidansi pa kao takvi nalaze svoju primjenu u organskoj sintezi. S obzirom na snano oksidativno djelovanje oni se odlikuju i eksplozivnou. Kada se u zakiseljenu vodenu otopinu kromata(VI) doda vodikov peroksid otopina poprimi tamnoplavu (ljubiastu) boju, a koja potjee od oksoperokso kompleksa kroma(VI) prisutnog u otopini, [CrO(O2)2]. [CrO4]2-(aq) + 2H+(aq) + 2H2O2(aq) [CrO(O2)2](aq) + 3H2O

Vodena otopina koja sadri oksoperokso kompleks kroma(VI) izrazito je eksplozivna i dolazi do raspada kompleksa uz redukciju kroma(VI) u krom(III) i oslobaanje kisika. Ako se u vodenu otopinu koja sadri spomenuti kompleks doda eter, eterski sloj se oboji (plavo), a dodatkom piridina u eterski sloj mogue je izolirati stabilni [Cr(O)(O2)2py].

Reakcijom vodikova peroksida s neutralnom ili slabo kiselom otopinom koja sadri [Cr2O7]2nastaje dijamagnetina, jako eksplozivna, crvenoljubiasta sol, koja sadri kompleksni ion, [Cr(O)(O2)2(OH)]-. Perokso kompleks kroma(V) koji sadri [Cr(O2)4]3- ion moe se dobiti reakcijom kromata(VI) i vodikova peroksida u lunatom. 2K2CrO4(aq) + 2KOH(aq) + 9H2O2(aq) 2K3[Cr(O2)4](s) + 10H2O + O2(g)

U [Cr(O2)4]3-ionu koordinacijski broj Cr(III) iona je 8 (dodekaedarska geometrija) i soli su izomorfne s peroksoniobatima i peroksotantalatima.

Perokso kompleksi kroma(V) su takoer eksplozivni, ali znatno manje od perokso kompleksa kroma(VI). Perokso kompleks kroma(IV), [Cr(O2)2(NH3)3] moe se prirediti reakcijom soli dikromata s otopinom amonijaka i vodikova peroksida.

31

Oprez! H2O2 ostavlja opekline na koi!

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj K2CrO4 masa / g mnoina / mmol
11,37

2,5

Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL), menzura, stakleni tapi, boca za odsisavanje, Bchnerov lijevak, Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: U Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL uliju se voda (10 mL) i 25% otopina kalijeva hidroksida (10 mL), te se doda fino smrvljeni kalijev kromat (2,5 g). Sadraj se dobro promijea, te mu se oprezno kap po kap dodaje 30% otopina vodikova peroksida (6 do 8 mL)*. Otopina koja je u poetku uta postaje tamnosmea. Nakon stajanja od 1 do 2 sata pri sobnoj temperaturi nastaje kristalni produkt koji se otfiltrira preko Bchnerovog lijevka, ispere etanolom** i do kraja osui na zraku. *Ukoliko je potrebno (ako je reakcija spora) doda se jo 8 mL H2O2. Mora se voditi rauna da se smjesa previe ne ohladi, jer moe doi do usporavanja reakcije. U tom sluaju smjesu treba ostaviti da se zagrije do sobne temperature i dodati jo malo peroksida. **Ukoliko se na filter papiru osim tamnosmee supstancije opaze tragovi neizreagiranog kalijeva kromata (koji je ute boje), produkt je potrebno isprati malim volumenom hladne vode, a zatim etanolom. Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja. Pokus 1. U otopinu KCr(SO4)212H2O (0,05 g u 3 mL) doda se 2 mol dm-3 NaOH u suviku sve dok se talog Cr(OH)3 ne otopi i ne prijee u kromit ion, a zatim se doda bromna voda. Smjesa se zagrije i promatra promjena boje otopine iz zelene u utu. Napiite odgovarajue jednadbe reakcija. Pokus 2. 0,05 g CrCl3 6H2O stavi se u epruvetu i otopi u 5 mL vode i otopina zakiseli sa razrijeenom sumpornom kiselinom (1:1) i doda komadi cinka. Sve se zagrije. Zelena boja otopine prelazi u plavu. Napiite jednadbe reakcija.

32

Pitanja: 1. Napiite elektronske konfiguracije Cr(0) i Cr(V), te strukturnu formulu tetraperoksokromat(V) aniona. 2. Ako se zna da kalijev tetraperoksokromat(V) ima jedan nespareni elektron, koju vrijednost magnetskog momenta oekujete po "jedinospinskoj" formuli? 3. Navedite najvanija oksidacijska stanja kroma i ilustrirajte odgovarajuim primjerom kompleksa. Literatura: 1. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995. 2. R. Scholder, F. Schwochow und H. Schwarz, Z. Anorg. Allg. Chem., 363 (1968) 10.

33

7.1. ODREIVANJE SADRAJA KALIJA U KOMPLEKSU KALIJEV TETRAPEROKSOKROMAT(V), K3[Cr(O2)4] Pribor: odmjerna tikvica (100 mL), aa (150 mL), pipeta (25 mL), porculanski filter-loni, stakleni lijevak za filter-loni s pripadajuim gumenim prstenom, eksikator, menzura, stakleni tapi, posudica za vaganje, kapalica. Kemikalije: 1% otopina natrijeva tetrafenilborata, NaB(C6H5)4, konc. p.a. klorovodina kiselina, HCl, zasiena otopina kalijeva tetrafenilborata za ispiranje, KB(C6H5)4. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Uzorak kompleksa kalijeva tetraperoksokromata(V)* (oko 0,1 g) odvae se na analitikoj vagi u odmjernu tikvicu od 100 mL, doda vode (50 mL) i konc. p.a. klorovodina kiselina (4 mL). Kad se uzorak otopi sadraj odmjerne tikvice se nadopuni vodom do oznake. Alikvotni dio otopine (25 mL) se otpipetira u au i hladi u ledu 10 minuta. Nakon toga se prethodno ohlaena otopina natrijeva tetrafenilborata (25 mL) dodaje polagano pomou kapalice. Tijekom dodavanja reagensa otopinu s uzorkom potrebno je mijeati. Otopina s talogom nastavi se hladiti jo 10 minuta. Talog se otfiltrira kroz izvagani porculanski filter loni i ispere nekoliko puta malim obrocima otopine za ispiranje. Talog se sui jedan sat u suioniku pri 110 C, ohladi u eksikatoru i vae. *Ovom se metodom moe dovoljno tono odrediti od dva do dvadeset miligrama kalija u volumenu otopine navedenom u gornjem propisu. Ako se u uzorku oekuje vei ili manji sadraj kalija, volumen otopine treba shodno tome podesiti. Otopina obzirom na kiselinu mora biti oko 0,2 M. Na osnovi dobivenih podataka izrauna se sadraj kalija u kompleksu. Literatura: 1. F. J. Welcher, Standard Methods of Chemical Analysis, 6th edn., Van Nostrand Company, Princenton, New Jersey, Toronto, London, New York, 1963, str. 1400. 2. R. Scholder, F. Schwochow und H. Schwarz, Z. Anorg. Allg. Chem., 363 (1968) 10.

34

8. SINTEZA TRIS(TIOUREA)BAKROVA(I) SULFATA MONOHIDRATA, [Cu{SC(NH2)2}3]2SO4H2O

Bakar(I) radi komplekse s ligandima koji kao donorne atome sadre sumpor, fosfor, kisik i duik. Poznat je velik broj kompleksa sa S-donorskim ligandima i uglavnom se radi o policentrinim kompleksima. Najzastupljenija je tetraedarska i trigonska koordinacija oko metalnog centra. Veina spojeva bakra(I) su bezbojne dijamagnetine supstancije osim u sluajevima kada dolazi do prijenosa naboja uslijed apsorpcije svjetlosti. Reakcija 2Cu(OH)(s) Cu2O(s) + H2O

predstavlja osnovu Fehlingove probe za dokazivanje i odreivanje eera u krvi. Proba se izvodi tako da se otopini C(II) iona doda tartarat ion, C4H4O62- i otopina zalui. Kada se doda u otopinu koja se ispituje na eer i zagrije, ukoliko je prisutan eer doi e do redukcije Cu(II) u Cu(I). Nastati e uti talog Cu(OH) koji kuhanjem prelazi u crveni, bakrov(I) oksid. Drugi primjer redukcije Cu(II) iona je reakcija s tioureom, pri emu se tiourea oksidira i nastaje disulfid. 2CuSO45H2O(aq) + 8H2NC(S)NH2(s) + H2O [Cu{SC(NH2)2}3]2SO4H2O(s) + H2SO4(aq) + [H2N(HN)C(SS)C(NH)NH2](aq) Tiourea je ligand kojeg ubrajamo N,S donorne ligande i egzistira u tionskoj i tiolnoj formi:

35

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj H2NC(S)NH2 CuSO45H2O masa / g
0,5 + 0,3 0,5

mnoina / mmol
6,57 + 3,94 2,00

Pribor: Erlenmeyerova tikvica (100 mL), menzura, stakleni tapi, boca za odsisavanje, Bchnerov lijevak Vrijeme trajanja eksperimenta: 1 sat Postupak: Prirede se vodene otopine tiouree (0,5 g u 3,5 mL) i bakrova(II) sulfata pentahidrata (0,5 g u 3,5 mL). U otopinu tiouree polagano se dodaje uz neprestano mijeanje otopina bakrova(II) sulfata ohlaena u ledenoj kupelji. Reakcijska smjesa se ostavi stajati pri sobnoj temperaturi do pojave bijelog kristalnog produkta ili uljastih kapljica uz stijenke tikvice.* U reakcijsku smjesu doda se uz mijeanje jo ohlaene otopine tiouree (0,3 g u 2 mL vode). Nakon kraeg vremena nastaje bijela kristalna supstancija koja se otfiltrira preko Bchnerovog lijevka i ispere smjesom hladne vode i etanola (1:1)**. *Ukoliko hlaenjem ne iskristalizira supstancija, vodeni sloj se odlije od uljastog ostatka na dnu ae, doda se 2,5 mL destilirane vode i postepeno uz mijeanje dodaje etanol do poetka taloenja. ** Produkt se moe proistiti prekristalizacijom iz otopine tiouree (0,08 g u 15 mL) koja sadri nekoliko kapi 1 mol dm-3 sumporne kiseline (temperatura otopine ne smije prijei 75 C). Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Prije nego to se uzorak preda naprave se slijedei pokusi, te zabiljee opaanja. Pokus 1. U epruvetu koja sadri otopinu CuSO45H2O (0,1 g u 5 mL vode) doda se 2 mol dm-3 otopina NaOH i otopina glukoze. Smjesa se dobro promuka i zagrije. U poetku nastaje utonaranasti talog, Cu(OH), koji pri daljnjem zagrijavanju postepeno prelazi u crveni oksid bakra. Napiite jednadbe reakcija! Pokus 2. U epruvetu koja sadri otopinu CuSO45H2O (0,1 g u 5 mL vode) doda se otopina KI (uzme se na vrhu spatule kruti KI i otopi u malo vode). Pusti da se slegne talog CuI. Odlije se jedan dio otopine u drugu epruvetu i toj otopini se doda voda i malo kroba, otopina poplavi. U epruvetu s preostalom otopinom i talogom doda se otopina natrijeva tiosulfata (uzme se na vrhu spatule kruti Na-tiosulfat i otopi u malo vode) sve dok se ne izgubi smea boja otopine i talog.

36

Pitanja: 1. to je u ovoj reakciji reducens? Da li je to uobiajeno za tip spojeva s C=S vezom? Obrazloite odgovor. 2. Nacrtajte strukturnu formulu navedenog kompleksa. Kako je tiourea vezana na bakar? 3. Kako biste dokazali prisutnost sulfatnog aniona u kompleksu? 4. Kakva magnetska svojstva oekujete da ima kompleks? Obrazloite odgovor? Literatura: 1. G. Pass and H. Sutcliffe, Practical Inorganic Chemistry, Chapman and Hall LTD., London, 1968, str. 74. 2. M. Van Mcerssche, R. Kamara, J.P. Declercq and G. Germain, Bull. Soc. Chim. Belg., 91 (1988) 547. 3. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995.

37

9. SINTEZA KOMPLEKSA TETRAKIS (-ACETATO)DIAKVADIKROMA(II), [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2

Kromov(II) acetat je crvena supstancija koja kristalizira u monoklinskom sustavu, a svaki kromov(II) ion oktaedarski je koordiniran kisikovim atomima didentatno vezanog acetata i molekulom vode. Veza izmeu Cr(II) iona je etverostruka i nastaje preklapanjem 4d-orbitala metala: dz2-orbitale daju -komponentu, dxz i dyz-orbitale daju dvije -komponente dok dxy ili dx2-y2 orbitala daje -komponentu. Duljina veze Cr2+--- Cr2+ iznosi 2,36 , a naeno je da ukoliko se aksijalno vezane molekule vode uklone (bezvodni acetat kroma) ili zamijene izoelektronskim duikovim ligandima postaje jo kraa i iznosi svega 1,84 . Kompleks je prvi puta prireen 1844. godine. Postupak priprave se sastoji u redukciji kroma(III) cinkom i dodatkom natrijeva acetata koji dovodi do momentalnog taloenja crvenog acetata kroma(II). Reakcija se provodi u atmosferi CO2. Zn(s) + 2HCl(aq) ZnCl2(aq) + H2(g) 2CrCl3(aq) + H2(g) 2CrCl2(aq) + 2HCl(aq) 2CrCl2(aq) + 4NaOCOCH3(aq) + 2H2O [Cr(OOCCH3)2(H2O)]2(s) + 4NaCl(aq) Od ostalih kompleksa kroma(II) treba jo spomenuti komplekse koji sadre [CrX3]-, [CrX4]2-, [CrX5]3- i [CrX6]4- anione. U vrstom stanju u veini sluajeva Cr(II) je oktaedarski koordiniran i radi se o deformiranoj oktaedarskoj koordinaciji kao posljedici Jahn-Tellerovog efekta. Neke od spomenutih kompleksnih soli posjeduju interesantna magnetska svojstva. Tako na pr. [CrCl4]2- je feromagnet pri niskoj temperaturi, a do interakcija dolazi kroz Cr-Cl-Cr mostove.

38

Oprez! Reakcija se izvodi u digestoru! Zbog razvijanja vodika zabranjeno je paliti plamenik u blizini.

Kemikalije (izdaju se na traenje):

Spoj CrCl36H2O Zn, granule masa / g Mnoina / mmol
1,88 38,23

2,5 2,5

Pribor: menzura (100 mL), Bchnerov lijevak, boca za odsisavanje, generator CO2, okrugla tikvica (100 mL), lijevak za dokapavanje, Erlenmeyerove tikvice (100 mL, 200 mL), savinute staklene cijevi. Vrijeme trajanja eksperimenta: 4 sata Postupak: Aparatura se sloi kako to prikazuje slika 1. U okrugloj tikvici se otopi kromov(III) klorid heksahidrat (2,5 g) u vodi (3 mL) i p.a. konc. klorovodinoj kiselini (7 mL). U Erlenmeyerovoj tikvici irokog grla (100 mL) priredi se otopina natrijeva acetata trihidrata (5 g) otopljenog u prokuhanoj i ohlaenoj destiliranoj vodi (6 mL), koja se zakiseli s 1 kapi ledene octene kiseline. Kao generator za ugljikov dioksid upotrijebi se Erlenmeyerova tikvica s lijevkom za dokapavanje (ili Kippov aparat s kalcijevim karbonatom i klorovodinom kiselinom). U ispiralicu se ulije destilirana voda. Kroz aparaturu se proputa CO2 da se u potpunosti istisne zrak (5 - 10 minuta). Nakon toga se pipci 1 i 3 zatvore i generator CO2 s ispiralicom odvoji od ostatka aparature. Okrugla tikvica se brzo otepi i u nju ubace usitnjene granule cinka (2,5 g)*. Poslije kraeg vremena kada se tikvica zasiti vodikom (2 min) zatvori se sredinji pipac 2 i reakcija nastavi sve dok otopina ne postane svjetloplave boje. Nakon toga cijev (4) se uroni do dna okrugle tikvice i otvori se pipac 2. Zbog tlaka uzrokovanog nastalim vodikom dolazi do prelaska otopine u Erlenmeyerovu tikvicu s acetatom. Momentalno nastaje crveni talog, koji se profiltrira preko Bchnerovog lijevka uz odsisavanje u atmosferi CO2 (slika 2), ispere s malo hladne vode zasiene s CO2**, potom acetonom te osui uz vakuum vodene sisaljke.

Slika 1.

Slika 2.

39

*Ukoliko je reakcija preburna tikvica se moe ohladiti uranjanjem u ledenu kupelj. ** Voda zasiena s CO2 priredi se tako da se struja plina proputa kroz ispiralicu s vodom (da bi se uklonili tragovi HCl) i potom uvodi u Erlenmeyerovu tikvicu s vodom (5 mL). Dobiveni produkt se izvae, izrauna iskoritenje, te preda u epruveti s propisanim podatcima. Pitanja: 1. Napiite strukturnu formulu dobivenog kompleksa. 2. Kakva magnetska svojstva oekujete kod dobivenog kompleksa? Obrazloite odgovor? 3. Da li kod ostalih elemenata 6. skupine susreemo ovaj tip spojeva? Da li i u njihov sastav ulazi voda? Obrazloite odgovor? 4. Da li je kod oktaedarskih kompleksa kroma(II) opaena tetragonska distorzija? Objasnite odgovor? Pod kojim nazivom je poznata navedena pojava distorzije? Literatura: 1. G. G. Schlessinger, Inorganic Laboratory Preparations, Chemical Publishing Company, Inc., New York, 1962, str. 42. 2. F. A. Cotton, G. Wilkinson, P. L. Gaus, Basic Inorganic Chemistry, 3rd. ed., John Wiley & Sons., New York, 1995.

40

DODATAK

41

DOBIVANJE Cl2, HCl i SO2 a) DOBIVANJE KLORA

Klor se u laboratoriju obino dobiva oksidacijom klorovodine kiseline pri emu se kao oksidacijaska sredstva najee upotrebljavaju kalijev permanganat ili manganov(IV) oksid. Prednost dobivanja klora oksidacijom s KMnO4 je u injenici da se reakcija odvija pri sobnoj temperaturi, dok u reakciji s MnO2 imamo najprije redukciju Mn(IV) u Mn(III) pri snienoj temeperaturi, a potom tek pri zagrijavanju MnCl3 prelazi u MnCl2 uz oslobaanje klora. 2KMnO4 + 16HCl 2KCl + MnCl2 + 5Cl2 + 8H2O

Postupak: U Erlnemayerovu tikvicu stavi se 5 g KMnO4, a u lijevak za dokapavanje 40 mL koncentrirane klorovodine kiseline. Aparatura se sloi kao to je prikazano na slici. Osloboeni klor provodi se kroz ispiralicu napunjenu vodom da se uklone tragovi plinovitog HCl, a zatim se sui prolaskom kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom (par mililitara, tj. samo vrh cijevice mora biti uronjen u kiselinu). Ukoliko nije potrebno uklanjati plinoviti HCl tada se aparatura slae tako da se ispred ispiralice s kiselinom stavi prazna ispiralica. Klor se moe suiti i prevoenjem kroz U-cijev napunjenom CaCl2.

b) DOBIVANJE HCl
Plinoviti HCl se u laboratoriju obino dobiva djelovanjem koncentrirane sumporne kiseline i natrijeva klorida:
NaCl + H2SO4 NaHSO4 + HCl

Postupak: Sloi se aparatura kao za dobivanje klora. U Erlnemayerovu tikvicu od 250 mL stavi se 10 g NaCl, a u lijevak za dokapavanje 10 mL koncentrirane sumporne kiseline, H2SO4. Plinoviti HCl sui se provoenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom.

c) DOBIVANJE SO2
Sumporov(IV) oksid u laboratoriju se prireuje reakcijom koncentrirane klorovodine kiseline i natrijeva sulfita, Na2SO3 ili natrijeva disulfita Na2S2O5. Postupak: Sloi se aparatura kao za dobivanje klora U Erlenmayerovu tikvicu od 250 mL stavi se oko 5 g Na2SO3 (ili Na2S2O5), a u lijevak za dokapavanje 15 mL koncentrirane klorovodine kiseline. Plinoviti SO2 pere se prolaskom kroz ispiralicu s vodom, a sui provoenjem kroz ispiralicu s koncentriranom sumpornom kiselinom.

42

d) DOBIVANJE CO2
Ugljikov(IV) oksid u laboratoriju se dobiva reakcijom kalcijeva karbonata i vodena otopina klorovodine kiseline (1:1). Plinoviti CO2 proiava se prolaskom kroz ispiralicu ispunjenu s vodom (uklanjaju se tragovi HCl), a sui se prolaskom kroz ispiralicu s konc. H2SO4 ili Ucijev ispunjenu s P2O5.

43

RASHLADNE SMJESE
Smjesa NaCl i led: usitnjeni led (77%) i tehniki natrijev klorid(23%). Temperatura: -22,4 C. Smjesa NH4Cl i led: usitnjeni led (81%) i amonijev klorid (21%). Temperatura: -15,8 C Smjesa CaCl26H2O: usitnjeni led (41%) i kalcije klorid heksahidrat (59%). Temperatura: 54,9 C Suhi led: dodavanjem krutog CO2 (suhi led) u metanol ili aceton u Dewarovoj posudi mogu se postii temperature do -72 odnosno -85 C C. Tekui duik: ukoliko su potrebne nie temperture do -196 tada se kao rashladno sredstvo C koristi tekui duik.

44

Najea sredstva za suenje krutina i plinova koja se koriste u eksikatorima, ispiralicama i U-cijevima
Sredstvo za suenje P2O5 H2SO4 NaOH, KOH CaCl2 Na2SO4, MgSO4 Silikagel Primjenjuje se kao sredstvo za suenje Neutralni i kiseli plinovi, CS2, ugljikovodici, otopine kiselina Neutralni i kiseli plinovi Amonijak, amini, eteri, ugljikovodici Ugljikovodici, aceton, eter, neutralni plinovi, HCl Esteri Ne moe se upotrijebiti kao sredstvo za suenje Bazine supstancije, alkoholi, eteri, HCl, HF Nezasieni spojevi, alkoholi, ketoni, bazine supstancije, H2S, HI Aldehidi, ketoni, kiseli spojevi Alkoholi, amonijak, amini HF

45

TROVANJA KEMIJSKIM SUPSTANCIJAMA, NAIN PRUANJA POMOI, SIMPTOMI

POSTUPAK PRUANJA POMOI, PROTUOTROVI UDISANO, OI KOA PROGUTANO
Ispirati vodom, a potom 3% otopinom NaHCO3, svjei zrak Ispirati vodom, a potom 3% otopinom H3BO3, svjei zrak Ispirati vodom, a potom 3% otopinom NaHCO3, svjei zrak Ispirati vodom, svjei zrak Ispirati vodom, a potom 3% otopinom H3BO3, svjei zrak Ispirati vodom, a potom zasienom otopinom NaHCO3 Ispirati vodom, a potom zasienom otopinom H3BO3 Ispirati vodom, a potom zasienom otopinom NaHCO3 Piti vodu s MgO ili CaCO3 mlijeko. Ne izazivati povraanje Piti CH3COOH (5%) ili limunov sok, mlijeko. Ne izazivati povraanje Svje zrak, udisati pare NH3, ispirati grlo i nos 3% otopinom NaHCO3 Svje zrak, O2 Svje zrak, udisati pare CH3COOH, piti 1% otopinu CH3COOH Sredstvo za povranje, mlijeko, MgO s vodom Sredstvo za povranje, mlijeko

UZRONIK KISELINE

SIMPTOMI
Nenormalan puls, munina, modre usnice Nenormalan puls, suha usta, munina Oteano disanje, nol u pluima, munina, peenje u ustima Oteano disanje, munina, vrtoglavica Oteano disanje, bol u pluima Metalan okus, suha usta, munina Bol u elucu

BAZE

HCl, Cl2, Br2 (plinovi) CO, CO2 NH3

Ispirati vodom

Hg i Pb - spojevi Zn-spojevi

46