You are on page 1of 12

JEDNACINE I NEJEDNACINE 1 Uvod

Cilj ovog predavanja je da se postojee tehnike reavanja jednaina i nec s c jednaina iskoriste za reavanje nekih problema koji, na prvi pogled, ne c s spadaju u gradivo osnovne kole. Pretpostavka je da uenici znaju da raunaju s c c sa brojevima. Skupove prirodnih, celih, racionalnih (razlomaka) i realnih brojeva oznaavaemo redom slovima N, Z.Q.R. Takod uenici trebaju znati c c e, c poredak u skupu brojeva, kao i neke osobine poretka i da znaju Dekartov koordinatni sisten u ravni i na pravoj (brojna prava). Pod imo prvo od nekih pojmova i indentiteta (obrazaca) koji nam trebaju u daljem radu. Sve ono to se moe dobiti od brojeva i nekih kons z stanti (koje obino oznaavamo slovima) primenjujui konano mnogo puta c c c c osnovne raunske operacije {+, , , :}, uz upotrebu zagrada, nazivamo izrazc ima. Moe se dozvoliti i korienje korena. Na primer: z sc (x + 2b)(y x2 + 4(5 x)); 1 x3 (x2 y 2 ); x+2 a3 b3 ; x 1 x2

jesu izrazi. Stroga denicija pojma izraza nije ba jednostavna. Svaka od s konstanti (slovo) koja se nalazi u izrazu moe biti zamenjena nekim broz jem i tada se izraz moe izraunati, tj. dodeljuje mu se jedan broj koji z c nazivamo numerika ili brojna vrednost izraza. Neke od konstanti nazic vamo parametrima i pri njihovom konstantnom izboru, druge konstante nazivamo promenljivim ili nepoznatim veliinama. Promenljive emo, po doc c govoru, oznaavati malim slovima x, y, z, . . .. Ako je u izrazu vei broj c c nepoznatih, bolje ih je oznaavati jednim slovom i indeksima, kao na primer c x1 , x2 , x3 . . .. Izraze moemo smatrati i funkcijama i prosto oznaavati sa z c 2 f (x) = x 2ax + b, gde za konkretne vrednosti parametara, na pr.a = 1 i b = 3 moemo svakom broju x dodeliti (izraunati ako je to mogue) vredz c c nost izraza f (x) = x2 2x 3, na pr. f (1) = 0, f (3) = 0, f (1) = 4. Ako se radi o izrazu u kome imamo dve promenljive, na pr. x i y, mi emo taj c izraz oznaavati sa f (x, y), ili sa g(x, y), ili nekim drugim slovom, pri tome c vodei rauna koja je prva a koja druga promenljiva. c c Jednakost ili jednainu deniemo kao dva izraza, na pr. f (x) i g(x, y), c s izmed kojih je znak jednakosti, tj. f (x) = g(x, y), ili na osnovu osobina u 1

jednakosti imamo i drugi zapis f (x) g(x, y) = 0. Ako imamo jednu, dve, tri, itd. nepoznatih onda govorimo o jednaini sa jednom, dve, tri, itd. c nepoznatih. Reavanje jednaine u nekom skupu brojeva, na pr. sa jednom nepozs c natom x u skupu Z, je nalaenje svih brojeva koje iz Z moe da uzme nepozz z nata x tako da se njenom zamenom u datoj jednaini dobija numeriki inc c dentitet. Ovo se postie prelazei sa jednaine na njoj ekvivalentnu jednainu z c c c (imaju ista reenja) dopustivim transformacijama u koje spadaju: s 1. dodavanje istog broja (ili indentinih izraza) i levoj i desnoj strani c jednaine. c 2. mnoenje obe strane jednaine brojem razliitim od nule. z c c 3. primenom zakona koji vae u skupu brojeva (komutativni, asocijativni, z distributivni zakoni). 4. zamena izraza njemu identinim izrazom (numeriki jednakim), na c c 2 2 3 3 primer: a b = (ab)(a+b) (razlika kvadrata); a b = (ab)(a3 ab+b2 ) (zbir i razlika kubova); (a b)2 = a2 2ab + b2 (kvadrat zbira (razlike)); (a b)3 = a3 3ab + 3ab2 b3 ) (kub zbira (razlike)), itd. Primer 1 Reiti jednaine: x2 = 1; x2 2x + 3 = 0. s c Jednaina x2 = 1 ima u skupu N samo jedno reenje x = 1 , dok u ostlim c s skupovima (Z, Q, R) ima dva reenja x = 1. Jednaina x2 2x + 3 = 0 s c nema reenja u skupu R. Zaista, jednaina je ekvivalentna sa jednainom s c c (x 1)2 + 3 = 0 i kako je (x 1)2 0 za svaki realan broj, to je za svako x R, (x 1)2 + 3 3 > 0, pa ni jedan broj x nije reenje polazne jednaine. s c

Jednaine. Nalaenje nula polinoma c z

Izraz P (x) = an xn +an1 xn1 + +a1 x+a0 , gde su an = 0, an1 , an2 , . . . , a1 , a0 , realne konstante, nazivamo polinom stepena n N. Treba reiti jednainu s c P (x) = 0. Nalaenje nula datog polinoma stepena n = 1, tj. reavanje jedna ax + z s b = 0 je neposredno. Za sluaj n = 2, postoji obrazac kojim se nalaze c reenja, ali to nije u programu osnovne kole. Jednaina oblika ax2 + b = 0, s s c a = 0, takod se neposredno reava diskusijom parametara a i b. Med e s utim, metodom dopune do potpunog kvadrata moe se reiti kvadratna jednaina z s c 2

ax2 + bx + c = 0, Ako se primeni jednakost b b2 b2 ax + bx = a x + x + 2 2 a 4a 4a


2 2

a=0

b =a x+ 2a

b2 4a

gornja jednaina je ekvivalentna jednaini c c a x+ b 2a = b2 4ac . 4a

Za razne vrednosti parametara a, b, c dobijamo dva, jedno ili nijedno b reenje za x + 2a , a time i reenje za x. s s Primer 2 Reiti jednaine: x2 3x + 2 = 0; s c 5x + 7 = 0. 4x2 20x + 25 = 0; x2

Reimo prvu jednainu. Primenom gornjeg obrasca, za a = 1, b = 3 i s c c = 2 dobijamo jednainu c (x + 3/2)2 = 1/4, odnosno x + 3/2 = 1/2, tj. x = 1 ili x = 2.

Napomena. Za uenike je moda lake da ne koriste gornji obrazac (da c z s ga ne pamte) nego da gornji postupak urade na konkretnom primeru. Za sluaj n = 3 i n = 4 postoje postupci kojima se svaka takva jednaina c c moe reiti. Za n 5 jednaina se u optem sluaju ne moe reiti. Takve z s c s c z s jednaine moemo reiti ako uspemo da levu stranu jednaine rastavimo na c z s c inioce i onda traimo nule svakog inioca. c z c Primer 3 Rastavljanjem na inioce reiti sledee jednaine: 2x2 3x2 = 0, c s c c 3 2 2x + x 2x 1 = 0. Reimo drugu jednainu. Kako je 2x3 + x2 2x 1 = 2x2 2x + x2 1 = s c 2x(x2 1) + (x2 1) = (x2 1)(2x + 1), to su reenja jednaine x = 1 i s c x = 1/2. Ako treba reavati jednainu u kojoj se pojavljuje i neki koren, na pr. s c kvadratni koren, potrebno nam je da reimo neke nejednaine oblika f (x) > 0 s c

ili f (x) 0, gde je f (x) podkorena veliina jer je izraz f (x) denisan, tj. c moe se izraunati njegova vrednost za one brojeve x za koje je f (x) 0. z c Ovakve jednaine (iracionalne) reavaju se tako da dod c s emo do njoj ekvivalentne jednaine koja u sebi nema korena. To se moe postii kvadriranjem. c z c Med utim tu treba biti oprezan jer a = b nije ekvivalentno sa a2 = b2 . Iz a = b sledi da je i a2 = b2 , ali obratno ne vai (22 = 22 , ali je 2 = 2) z Nekada je lake vriti kvadriranje ne vodei rauna o ekvivalentnosti, a s s c c reenja poslednje jednaine proveriti u polaznoj jednaini. s c c s c x + 5+ 20 x = 7; Primer 4 Reiti jednaine: 2x 3 x + 3 = 0; 3x + 3 2+x = 4; x + 4 + x2 = 8. 2+x 3x 3 Reimo treu jednainu. Smenom t = 3x dobijamo jednainu t + t = s c c c 2+x 4, pa kvadriranjem je t2 10t + 9 = 0 tj. t = 9 ili t = 1. Zamenom u smenu dobijamo x = 5 ili x = 2. Zamenom u polaznu jednainu vidimo c da su oba ta broja reenje. (Ovde smo koristili metod implikacija, ne vodei s c raun o uslovima. Jasno, navodei uslove zadatak bi bio korektnije reen, c c s ali nekada ispisivanje tih uslova komplikuje reavanje). s Jednaine u kojima se pojavljuje apsolutna vrednost reavaju se prec s traujui brojnu pravu, tj. traimo reenja na intervalima na kojima se z c z s jednaina svodi na jednainu bez apsolutnih vrednosti. c c Primer 5 Reiti jednaine: 4x2 4x + 1 x2 + 6x + 9 = 1; ||x 1| s c 1 + x x2 + 24 = x + 1. 2| = 1; x + |x| = x/|x|; Reimo drugu jednainu. Kako x 1 menja znak u x = 1 traimo reenje s c z s x 1 i x < 1. Za x < 1 imamo | (x 1) 2| = 1, odnosno |x + 1| = 1, tj. x = 0, x = 2 (oba reenja manja su od 1). Za x 1 jednaina postaje s c |x 3| = 1, tj. x = 4 i x = 2 (oba su vea ili jednaka 1). c Ovakvi zadaci lako se reavaju graki. s c Nekada je mogue da jednaina sa vie nepoznatih ima samo jedno reenje, c c s s kao u sledeem primeru c c z Primer 6 Nai x, y, z tako da vai 16x2 + 9y 2 + 4z 2 = 8x + 6y + 4z 3. Lako se vidi da je gornja jednaina ekvivalentna jednaini (4x 1)2 + c c 2 2 (3y 1) + ((2z + 1) = 0, pa imamo jedino reenje x = 1/4, y = 1/3 i s z = 1/2. 4

Sistemi jednaina c

Ako imamo vie jednaina (bar dve) sa jednom ili vie nepoznatih onda govs c s orimo da je dat sistem jednaina. Reenje sistema jednaina sa n nepoznatih c s c je ured ena n-torka konstanti (prvi element odgovara prvoj nepoznatoj, drugi drugoj i tako redom) tako da zamenom u svaku jednainu dolazimo do inc dentiteta. Reavanje sistema jednaina je, ustvari, postupak kojim se primenom dos c pustivih transformacija prelazi sa sistema na njemu ekvivalentan sistem, dok se na kraju ne dod do sistema iz koga se neposredno dobija reenje (ako pose s toji). Dopustive transformacije, osim onih koje smo pomenuli kod reavanja s jedne jednaine, mogu biti i promena redosleda jednaina, mnoenje jedne c c z jednaine brojem i dodavanje drugoj jednaini, uvod c c enje smena, tj. prelaz na druge nepoznate, itd. Teko je potpuno opisati sve postupke pri reavanju s s sistema, samo je bitno voditi rauna da se sa sistema prelazi na ekvivalentan c sistem (imaju ista reenja). s Primer 7 Reiti sledee sisteme: s c 2 2 a) x + y = 2x + 2y 1, y 2 + z 2 = 2y + 2z + 3, z 2 + x2 = 2z + 2x + 2; b) (x2 + 1)(y 2 + 1) = 5xy, x2 y + 2xy 2 + 2x + y = 7xy. Reenje za b). Ako su brojevi x, y, reenje sistema i ako je bar jedan od s s x, y jednak nuli dobija se kontradikcija, tj. da je broj, vei ili jednak jedan, c jednak nuli. Zato je xy = 0 pa deobom obe strane gornjih jedna ina sa xy c dobijamo ekvivalentan sistem x+ 1 x y+ 1 y = 5, x+ 1 1 +2 y+ x y =7

1 1 Smenom a = x + x i b = y + y dobijamo sistem ab = 5, a + 2b = 7, i eliminacijom a do jednaine 2b2 7b + 5 = 0. Reavanje ove jednaine daje c s c b = 1 ili b = 5/2 i vraanjem u smene dolazimo do sledeeg skupa reenja c c s R = {(1, 2), (1, 1/2)}.

Ako je sistem sa dve nepoznate sastoji od jedne linearne i jedne kvadratne jednaine, tada se smenom moe doi do jednaine u kojoj imamo samo jednu c z c c nepoznatu. Ako su obe jednaine kvadratne, bez linearnih lanova, tada se c c 2 2 moe doi do jednaine oblika ax + bxy + cy = 0 i smenom t = y/x, x = 0 z c c do kvadratne jednaine po t. c 5

Primer 8 Reiti sledee sisteme: s c 1. 2x y + 1 = 0, 2x2 + 2x y 1 = 0; 2. x2 + 3xy 18 = 0, 3y 2 + xy 6 = 0; 3. x2 5xy + 6y 2 = 0, x2 + y 2 10 = 0; 4. x2 + 3xy + 4y 2 = 2, 3x2 xy 5y 2 = 5.

3.1

Sistem linearnih jednaina c


a11 x1 + a12 x2 + + a1n xn = b1

Linearna jednaina od n N nepoznatih je oblika c

gde su x1 , x2 , . . . , xn , nepoznate, a a11 , a12 , . . . , a1n konstante. U osnovnoj koli reava se sistem od dve linearne jednaine sa dve nepozs s c nate. Pri tome se koristi neka od metoda: smene, suprotnih koecijenata, graka itd. Sada emo iskoristiti Gausov postupak (metoda suprotnih koc c ecijenata) da bi doli do reenja. Prednost ovog postupka je to se moe s s s z uspeno primeniti na bilo koji broj jednaina sa bilo kojim brojem nepoznatih s c (ne mora biti isti kao broj jednaina). Pre svega, svaku jednainu treba urec c diti po nekom dogovorenom redu nepoznatih (x, y, z ili x1 , x2 , . . .). Ako se to tako uradi onda se sistemu moe obostrano jednoznano pridruiti tabelu z c z brojeva (njegovih koecijenata). Na primer, sistemu 2y + 3z = 1 x + y 3z = 4 10x + z = 1 pridruimo tabelu z

0 2 3 | 1 4 1 1 3 | 10 0 1 | 1 Dalje je lake raditi sa tabelama prelazei sa jedne na drugu pomou s c c dopustivih transformacija 1. zamena mesta redovima 2. mnoenje nekog reda brojem razliitim od nule z c 3. mnoenje jednog reda brojem i dodavanjem nekom drugom redu, z uz napomenu da gornje operacije sa redovima su operacije sa svakim odgovarajuim elementom u redu. Ove transformacije su upravo one koje dovode c do ekvivalentnih sistema. 6

Cilj je doi do tabele koja ispod glavne dijagonale ima sve nule. U prvoj c koloni mora bar jedan koecijent biti razliit od nule (u protivnom, prve c nepoznate nema u sistemu). Premetanjem redova moe se dobiti da prvi broj s z u prvoj koloni nije nula. Sada se, pomou tog broja, moe dobiti tabela koja, c z osim prvog elementa, ima sve nule u prvoj koloni. Sada se postupak ponovi na redove osim prvog. Nekada, moemo imati sve nule u drugoj koloni, osim z prvog elementa. Tada se izvri prenumeracija nepoznatih i dalje se nastavi s postupak. Pri tome, ako se dod do reda u kome su sve nule, onda se taj e red izostavi (njemu odgovara jednaina u kojoj su svi koecijenti i slobodan c lan jednaki nuli, a tu jednainu zadovoljavaju bilo koje nepoznate). Ako se c c ovim postupkom dod do reda kod koga su svi elementi jednaki nuli, osim e poslednjeg koji nije nula, tada na sistem nema reenja. Ako to nije sluaj, na s s c kraju dolazimo do tabele brojeva, koja ima po dijagonali brojeve razliite c od nule, a ispod dijagonale sve nule. Ako se sada toj tabeli pridrui sistem, z koji je ekvivalentan polaznom, dolazimo do reenja (jedog, ili beskonano s c mnogo zavisno od toga dali se u poslednjoj jednaini nalazi samo jedna ili c vie nepoznatih). s Uradimo ovu priu na konkretnom primeru. c Primer 9 Reiti sistem s y 3z 2x 2y + 3z x 2y + z x+yz =2 =0 =1 =1

Ako se ovom sistemu pridrui tabela njegovih koecijenata i primene dozvolz jene transformacije, dolazimo do sledeeg niza ekvivalentnih tabela: c

0 1 3 2 2 3 1 2 1 1 1 1

| | | |

2 0 1 1

1 2 1 | 2 2 3 | 0 1 3 | 1 1 1 |

1 0 2 1

1 2 1 | 1 1 2 1 | 1 0 0 2 1 | 2 2 1 | 2 0 0 1 3 | 2 0 7 | 6 0 3 2 | 0 0 0 7 | 6 7

1 2 1 | 1 0 2 1 | 2 0 0 7 | 6 0 0 0 | 0

Sada, ovoj tabeli pridruujemo sistem, koji je ekvivalentan polaznom, z x 2y + z = 1 2y + z = 2 7z = 6 i dobijamo reenje z = 6/7, s y = 8/7, x = 3/7.

Nejednaine c

Nejednaina se dobija kada se izmed dva izraza stavi neki od znakova c u ured enja <, , >, , kao na primer x 1 x. Kao i jednaine, i nec jednaine se reavaju prelazei na ekvivalentne, dopustivim transformacic s c jama, kao to su: s 1. ako se obema stranama nejednaine doda isti broj (ili indentiki jedc c naki izrazi) dobijamo ekvivalentnu nejednainu c 2. ako se nejednaina pomnoi istim brojem (ili izrazom iji je znak c z c konstantan) nejednaina ne menja znak ako je taj broj pozitivan, a menja c znak ako je taj broj negativan. 3. nejednaina se ne menja ako se naki izraz zameni njemu indentikim c c izrazom. Kvadratne nejednaine (kao i druge) moemo reavati rastavljenjem c z s na inioce, na pr. c Primer 10 Reiti nejednainu 2x2 + 3x 1 > 0. s c Kako je 2x2 + 3x 1 = 2x2 + 2x + x 1 = 2x(x 1) + (x 1) = (x 1)(1 2x), pa dobijamo nejednainu (x 1)(2x 1) < 0 tj. x 1 i 2x 1 c jesu razliitog znaka. Razmatranjem dva sluaja nalazimo reenje x < 1/2 c c s ili je x > 1. Ako se u nejednaini javlja koren, tada se mogu koristiti sledee ekvivac c lencije (iji je dokaz neposredan). c 8

Teorema 4.1 Vae sledee ekvivalencije: z c f (x) g(x) 0 f (x) (g(x))2 , g(x) 0

f (x) g(x)

(f (x) 0, g(x) 0) ili f (x) (g(x))2 , g(x) 0 1 4x2 1 3x; (1 8x 3)/(4x)

Primer 11 Reiti nejednaine: s c x2 55x + 250 < x 14. 1;

Reimo prvu nejednainu. Da bi jednaina bila denisana treba da je s c c 2 14x 0, tj. 1/2 x 1/2. Ako je 13x 0, odnosno, x 1/3, tada su svi brojevi x [1/3, 1/2] reenja nejednaine. Ako je x [1/2, 1/3), tada su s c obe strane nejednaine nenegativne, pa kvadriranjem dobijamo ekvivalentnu c 2 nejednainu 13x 6x 0, ije je reenje x [0, 6/13]. Na kraju, reenja c c s s nejednaine su svi brojevi iz intervala [0, 1/2]. c

Primene nejednaina c

Linearne nejednaine sa dve promenljive, na pr. x2y +3 > 0, imaju reenje c s koje je neki skup taaka u ravni. Skup taka M (x, y) u ravni ije koordinate c c c zadovoljavaju jednainu ax + by + c = 0, a2 + b2 + c2 = 0 (na dalje ovaj uslov c uvek vai), pripadaju jednoj pravoj p, i obratno, za svaku taku M (x, y) p z c vai ax + by + c = 0. z U geometriji postoji pojam da su take A i B sa iste strane prave p. Sada c emo taj pojam da uvedemo analitiki. c c Definicija 1 Neka su A(x1 , y1 ) i B(x2 , y2 ) dve razliite take u ravni (Sl.1). c c Du odredenu takama A i B, u oznaci [A, B] deniemo kao skup taaka z c s c [A, B] = {M (x, y) | x = x1 +t(x2 x1 ), y = y1 +t(y2 y1 ), za svako t [0, 1]} c Definicija 2 Take A i B jesu sa iste strane prave p ako je [A, B] p = (Sl.1). Neka je f (x, y) = ax + by + c i neka je M (x, y) [A, B]. Izraunajmo c f (M ) = f (x, y) = a(x1 +t(x2 x1 ))+b(y1 +t(y2 y1 ))+c = (1t)f (A)+tf (B), 9

tj. vai z f (M ) = (1 t)f (A) + tf (B), za svaku taku M [A, B] c

Na osnovu ovoga neposredno dokazujemo sledeu teoremu. c Teorema 5.1 Take A i B jesu sa iste strane prave p ako i samo ako je c f (A)f (B) > 0. Sada moemo reiti ovakav zadatak. z s Primer 12 Nai potrebne i dovoljne uslove da taka M (x, y) bude unutranja c c s taka trougla ija su temena A(1, 2), B(7, 4) i C(1, 3) (videti Sl.2). c c Jednaine pravih BC, AC i AB, redom su x8y +25 = 0, 5x+2y 1 = 0 c i x y 3 = 0. Ako leve strane ovih jednaina oznaimo redom sa f (x, y), c c g(x, y) i h(x, y), tada je potreban i dovoljan uslov da taka M bude u trouglu c da vae sledee nejednakosti z c f (A)f (M ) > 0, g(B)g(M ) > 0, h(C)h(M ) > 0.

Lako je izraunati f (A) = 42 > 0, g(B) = 42 > 0 i h(C) = 7 < 0. Sada c imamo kriterijum: Taka M (x, y) je u trouglu ako i samo ako je f (M ) > 0, c g(M ) > 0 i h(M ) < 0. Proverom dobijamo da je taka M (3, 1) u trouglu, a c taka N (5, 1) nije u trouglu. c Na osnovu prethodnog vidimo da prava p deli ravan na tri disjunktna skupa taaka: dve poluravni (jednu , gde je f (M ) > 0; drugu, gde je f (M ) < c 0 i samu pravu p gde je f (M ) = 0.) Ovo se moe dobiti kao posledica z Zordanove teoreme (svaka zatvorena Zordanova kriva u ravni deli rava na tri disjunktna skupa taaka: unutranjost (ogranienu oblast), spoljanost c s c s (neogranienu oblast) i samu krivu.) c Sledei problem, koji se esto javlja u ivotu, jeste optimizacija (nalaenje c c z z najmanje ili najvee vrednosti) funkcije cilja f (x, y) pri datim ogranienjima c c (nejednakostima) za promenljive x i y. Primer 13 Jedna rma proizvodi stolove i stolice. Prodajna cena, kao i trokovi proizvodnje, po jedinici proizvoda, dati su u sledeoj tabeli s c 10

prodajna cena trokovi proizvodnje s

sto 20 17

stolica 18 14

Da bi se napravio gotov proizvod potrebno je uraditi sklapanje, bojenje i pakovanje. Potrebno vreme (u satima po jedinici proizvoda) za te operacije dato je tabelom sklapanje bojenje sklapanje sto 1.5 3 1 stolica 1 3 2

Raspoloivo vreme za sklapanje, bojenje i pakovanje je redom najvie 14, 30 z s i 16 sati. Odrediti optimalnu proizvodnju, tj. koliko stolova a koliko stolica treba proizvesti pa da se ostvari najvea dobit? c Reenje. Ako sa x oznaimo broj proizvedenih stolova, a sa y broj s c proizvedenih stolica u nekom realnom vremenu, tada je dobit f (x, y) = (20 17)x + (18 14)y = 3x + 4y. Treba nai maksimum ove funkcije c pri datim ogranienjima, koja se mogu opisati kao skup reenja sistema nec s jednaina c 1.5x + y 14; 3x + 3y 30; x + 2y 16; x, y 0 (po tome ta su x, y), s to u ravni denie dopustivu oblast. Na Sl.3 to je oblast u petouglu OABCDO. s s Za neku konstantu c, na pr. c = 12 sve take M (x, y) u ravni za koje je c funkcija dobiti f (x, y) = 3x + 4y = 12 pripadaju pravoj p : 3x + 4y = 12 (nacrtana isprekidanom linijom). Sada se vidi da na pravoj kroz A, koja je paralelna pravoj p, funkcija f (x, y) ima najveu vrednost, tj. dobit je c maksimalna ako je x = 4 i y = 6 i ona iznosi 36 novanih jedinica. c Ako postoji optimalno reenje ono se postie u nekoj ekstremalnoj taki s z c O, A, B, C, D (take u preseku granica poluravn). Ako se izrauna dobit u c c tim takama videemo da se u taki C(4, 6) postie maksimum. c c c z

11

12

You might also like