You are on page 1of 3

Istorija postojanja Vlaha

Deo iz Uvod (Minijtur o Vlsim istone Srbije) knjige Pun es Durli ,,Sveti jezik vlkog hleb''

Deo istone Srbije koji nseljvju Vlsi obuhvt podruje izmeu etiri reke: Velike Morve n zpdu, Timok n istoku, Dunv n severu i Crnog Timok n jugu. U geomorfolokom smislu, ovo podruje pripd zvrecim junog ogrnk Krptskih plnin, koje se u velikom luku pruju od Brtislve u Slovkoj, preko eke, Poljske, Ukrjine i Rumunije, do Srbije, gde se prevoju estobrodice vezuju s Blknskim plninm. U Srbiji Krpte njpre see rek Dunv, formirjui ivopisnu erdpsku klisuru, ztim se ovj gorostsni plninski lnc pretp u pitome nizije, ostvljjui z sobom plninske blokove Miro, Deli Jovn, Homolj, Beljnice i Kuj. U kotlinm i klisurm izmeu njih teku Porek rek, Resv, Mlv i Pek; njihovi slivovi nisu smo zsebne hidrogrfske celine ve i specifin etnogrfsk podruj. Nekoliko tkvih podruj ine jo i rvnice Zvid, Stig i Brnievo n zpdu, i Negotinsk Krjin i Klju n istoku. Vei grdovi istone Srbije su Porevc, Mjdnpek, Negotin, Zjer, Bor i uprij. Posebno su n glsu rudnici Bor i Mjdnpek, od kojih ovj drugi im i istoriju koj poinje u dob Vine i s krim ili duim prekidim trje preko 7000 godin. Rudit u njegovoj okolini, zjedno s rheometlurkim loklitetim u Mlvi, ine ovj krj evropskim zvijem metl, u kome je neolitsk Evrop uinil presudn i konn iskork iz kmenog dob. Ali, nije smo rheometlurgij ovde ostvil svoje drevne spomenike: u ivopisnoj klisuri erdp nlzi se mezolitski loklitet Lepenski Vir, uven po svojim monumentlnim skulpturm i trpezoidnim stnitim, smo pr kilometr nizvodno je Vlsc, ishodite kulture Lepenskog Vir, li i mesto gde je nedvno pronen kmeni rtvenik s grfizim koji predistoriju pism pomerju k z nekoliko milenijum dublje u prolost! Reke Timok i Pek su zltonosne, od kojih ov drug svoje dnnje ime duguje , ntikoj pommi z zltom. Potie od strogrke rei pekos koj je znil ,,ovije runo'', to svedoi o njstrijoj tehnici ispirnj zlt pomou run koje se polglo u vodu n okukm reke, d bi se n njegovim prmenovim skupilo zrnevlje skupocenog metl, koje je prirodn erozij rzdrobil od kvrcnih ic s visov Homoljskih plnin. Trg Grk iz vremen Jsonovih Argonut osto je pored ovog i u toponimim Homolje i Stig. Istorijski izvori n ovome prostoru belee ko njstrij plemen Trible, Meze, Pikenze, Trikorneze, Timhe i Drdnce, li nuk nije ssvim sigurn koj su od njih pripdl Keltim, koj Dnim, odnosno Trnim, koj eventulno Ilirim. Kelti su s sobom n Blkn doneli ime Vlh, koje je ksnije nstvilo smostlno d ivi, menjjui odredite ne smo u etnikom nego i u socijlnom smislu. Ov ren etnik slik gotovo je do temelj romnizovn u rsponu od I do IV vek. Romnizcij je po nekoj neobinoj istorijskoj inerciji nstvljen i posle rspd Rimskog crstv, to je n krju dovelo do stvrnj rumunske drve severno od Dunv. S tog prostor u VI veku, uprvo preko istone Srbije, n Blkn prodiru slovensk plemen, koj e se tu vremenom trjno nstniti. N podruju romnizovnih Trn, z koje je Herodot reko d su ,,posle Ind, njvei nrod n svetu'', formirl se slovensk drv Bugrsk, zpdno od nje slovensk drv Srbij . NJihov grnic tokom vremen pomerl se s zpd n istok, d bi se od HH vek ustlil n Timoku, u istonoj Srbiji. Posle Rimskog crstv, ovj deo Blkn bio je jedno vreme pod uticjem Vizntije, u HV veku po je pod tursku vlst, koj je uspel d se odri sve do XIX vek. S rspdom turske imperije poinje stvrnje ncionlnih drv koje dns sreemo n prostoru Blkn. Iko je ovj deo Evrope jo od pristorijskih vremen krkteristin po neprestnim promenm etnike slike, ije je uzroke, etpe ili konture ponekd veom teko pohvtti, sigurno je d osnovu z dnnju etiku sliku istone Srbije formirju etno-istorijski, politiki i ekonomski fktori s krj XVII i poetkom XVIII vek. Prelomni je trenutk bio Velik seob Srb pod Arsenijem rnojeviem 1690. godine koj je, izzvn zverstvim turske vlsti, gotovo isprznil ondnju Srbiju. Preci dnnjih Vlh bili su u to vreme obesprvljeni seljci, gotovo robovi, pod stegom bojr u rumunskim kneevinm severno od Dunv, Vlkoj i Moldviji, ili pod vlu Austrije i Mrske n podruju Bnt i Erdelj, deo u nimlo boljem poloju u Besrbiji ili u Dobruii. ' Bil je to on kls evropskih seljk od ijeg su rd iveli svi ostli stlei, ij je bed, kko se dns ocenjuje, do neb vpil z pomo! Zto ne ude istorijski podci koji govore o hiljdm seljk koji nputju ove oblsti i bee preko Dunv n jug, u oblst izmeu Morve i Timok, posebno tokom fnriotskog reim koji je u dvem rumunskim kneevinm vldo vie od jednog vek (1711-1821). Sm Srbij je bil demogrfski toliko opustoen d je pred Porevki mir (1718) iml jedv 4000 stnovnik, i to zjedno s Beogrdom, (njeno njvee selo bilo je Bogti s 44 itelj!). Neto ksnije popisi otkrivju d Negotinsk krjin im 33 nseljen mest s ukupno 198 porodic, porek nhij 15 nselj s 60 podnik, Homoljski distrikt 10 nselj s 80 podnik, i tko redom! Iko su ovi podci uveliko netni, k i viestruko umnjeni zbog nin popisivnj i skrivnj stnovnik, opet odju sumornu sliku ogromne pustoi koj je vldl tdnjom Srbijom, z koju retki putnici jo vele i d je ,,gotovo ssvim pokriven umom''.

Doseljvnje Vlh s sever plnski je podsticl u jednom trenutku i ustrijsk vlst, ijoj je dministrciji, s seditem u Temivru, posle Porevkog mir pripo deo krptske Srbije. Prem istorijskim izvorim, ustrijski drvnici imli su zdtk ,,d od zdobivenih zemlj nroito od Srbije, stvore ne smo jedn izvor vie z vojniku i finnsijsku sngu Hbzburke monrhije, ve zemlje u kojim e novi red i nrod, potpuno zdovoljn novom vldvinom, biti privln sil z ostle hrine u Turskoj''. Pln je zprvo bio d se osvjnje blknskih zemlj oprvd nvodnom potrebom ''uvoenj evropske kulture meu blknske vrvre''. Zto ne udi to sm komndt Temivrske dministrcije, grof Kludije Mersi, lino obilzi grupe bntskih Vlh koje je Administrcij preselil u Srbiju 1721. i 1722. godine, brine o njihovom rsporedu n prostoru izmeu Timok i Kujne, i podstie ih d nstve smi d rde n dovoenju svojih rok s podruj Bnt. Privueni tom politikom, s jug, iz krjev pod Turcim, dolze Srbi tkoe u tlsim, od kojih je nroito znjn onj iz 1737. godine, jer g je predvodio tdnji srpski ptrijrh Arsenije IV. Ist ustrijsk vlst, sd u liku feldmrl Frederik Hjndrih, prihvtil je pristiglo srpsko stnovnitvo i nselil g u delu Crne Reke koji je bio pod njenom uprvom. Sem rzumljivih unutrnjih seljknj, meusobnih menj i pretpnj, nikkvih drugih etnikih potres ovde ksnije nije bilo, ko se izuzmu bune, ustnci i oslobodilki rtovi, kroz koje su Vlsi i Srbi prolzili zjedno, rme uz rme. Kd n podruju dnnje Rumunije poinje formirnje rumunske ncionlne svesti u XVIII i XIX veku, nih Vlh tmo nije bilo. Od presudne je vnosti ipk to to su ti obesprvljeni bojrski podnici, ovde, u krptskom delu Srbije, prvi put doli do svoje zemlje; zuzimli su je gde su hteli, i koliko su hteli, i iz pustre, zrsle u korov i prumski gusti, krenjem je pretvorili u obrdivo zemljite, i n njoj, ko svoj n svome, opstli, i ostli sve do dns. Vie nikd nisu imli rzlog d se vrju nzd, kod okrutnih bojr i bezdunih okoj, ni stvrno, ni u mislim. U veom bogtoj i rznovrsnoj usmenoj knjievnosti Vlh, nisu zbeleeni motivi u kojim se izrv tug z nputenim krjevim, ko se izuzmu veom retke lirske pesme u kojim se kune rek Dunv to je rzdvojil brt i sestru, ili momk i devojku. Ni rumunske kneevine, zuzete svojim unutrnjim brigm, nisu pokzivle neki posebn interes z svoje izbegle seljke, sem u nekim slujevim kd je njihov broj bio toliko veliki d su one ostjle gotovo puste, ko to je bilo 1741. godine kd je, kko pie rumunsk istorij, zbog njstrnijih fisklnih eksplotcij koje je td uveo fnriotski reim, ,,vie od 14.000 seljk emigrirlo n jug Dunv, mnogi drugi su se skrili irom zemlje, teko ugrovjui prihode trezor i Porte''. Seljk je bio ekonomsk sirovin oko koje su se otimle drve feudlnog dob, jer je pust zemlj bil ftln z njihov feudlni sistem. Slino je bilo i s Crkvom koj bez vernik, prktino, nemoe d opstne. U nem sluju, prvoslvn Crkv prtil je svoje vernike, i Srbe i Vlhe, i to s slubom n njihovim jezicim (n vlkom ponegde do sredine XIX vek), li njen bogoslovni nivo bio je n njniem stupnju od kd je ov crkv nstl. Tkvo stnje je potrjlo i nkon odlsk Turk, i ov dugotrjn slbost Crkve svkko je jedn od uzrok to se u istonoj Srbiji ouvl etnogrfsk svein kkvu je teko ni n drugim strnm hrinskog svet. Ali, vniji uzrok lei u smoj strukturi vlke porodice, u kojoj je en suvl slobodu Trnke ( o kojoj svedoi Herodot), iz ruke nije ispustil glvnu ulogu u obrednom ivotu koju dri jo od mtrijrht! (Nije nit neobino kd istriv i dns, dv milenijum po Hristovom roenju, meu strijim Vljnm koje vode pomnski obred, jo uvek nlzi n one koje z Hrist nikd nisu ule!). O strinkom stnovnitvu u ovom delu Srbije veom se mlo zn, iko su, prem turskim popisim, ovi predeli (n primer u XVI veku) bili veom gusto nseljeni. Nemo nuke d pouzdno dokumentuje ono to je od njih ostlo iz velikih emigrcij, ogled se u mniru d u ,,strince'' svrst sve one koji, pri dvnju usmenih podtk o geonlogiji, nisu znli svoje poreklo! Tko je postupil u srpskoj nuci veom uticjn Cvijiev ntropogeogrfsk kol s krj XIX vek, li se u toj nunoj oblsti do dns mlo tog promenilo! Strinc je svkko svkko bilo i meu Srbim i meu Vlsim, li je njihov broj u odnosu n doseljenike bio toliko nezntn d oni, sem uticj n ouvnje geogrfske nomenklture, druge vidljivije trgove nisu uspeli d ostve. Nesporno je, n primer, do oko dve treine vlkih sel imju srpsk imen - to zni d ih nisu zsnovli Vlsi (niti d je okruenje bilo vlko) - dok pouzdno vlk imen, ije je postojnje pre XVIII vek dokumentovno turskim popisim, nosi jedv desetk sel. Uz to, legende o imenim sel liene su svkog smisl: ko oit proizvod seljkog domiljnj, prednj pokzuju d prvog i punog duhovnog kontkt izmeu novoselc i strinc gotovo nigde nije bilo, postoje primeri i kod Vlh i kod Srb d su imen nekih mest prosto prenet iz krjev odkle su se preci doselili. I kod menj ljudi isto je ko kd se me sve drugo u prirodi: ve ms ndvld slbiju, potom oboji celu mevinu. S druge strne, smi Vlsi nisu etniki kompktni. Dele se prem trdicionlnoj ekonomiji n dve grupe: rvnire zemljordnike, koji ive n istoku u rvnicm oko Dunv i Timok, i brne store, koji nseljvju zmni osttk brdsko - plninske teritorije zpdno od Miro i Deli Jovn. - v Rvniri se zovu Crni, jer su poreklom iz Tara rumaneasca kko se n rumunskom jeziku zvl rvnirsk kneevin Vlk (i oni su zprvo Vlsi proprie dicti), stori se zovu Ungurijni, jer su im preci njveim delom doselili iz krjev pod vlu Ungura (Mr). Obe grupe govore rhinim vrijntm jezik koji je nsto iz blknskog ltinitet, i koji je vremenom, u njihovom odsustvu, u dnnjoj Rumuniji posto knjievni, i to Crni oltenskim Ungurjni bntskim dijlektom tog jezik. Prem dijlektskim osobinm, u okviru Ungurijn uov

se i jedn posebn grup koj je ponegde sebe nzivl Munnim; nseljen je u Porekoj i Crnoj Reci, i vredn je pnje jer je kod nje obredni hleb njbolje ouvn. Prem noj proceni, Ungurjni su njbrojniji i ine gotovo polovinu Vlh (priblino 47%), broj Crn je oko 33% Munn oko 20%. Postoji i oz Bufn u rudrskom Mjdnpeku, koji su strinom Oltenci, u Mjdnpek su doli iz bntskih rudnik polovinom XIX vek. Ovde su njihove njmle genercije ve ssvim posrbljene, ko i svud gde su Vlsi postli deo vrokog stnovnitv. Pored ovih, u istonoj Srbiji postoji i nekoliko sel vlkih Rom, strinom tkoe s rumunskih prostor, ko i v nepoznt li svkko nezntn broj srodnih Cincr - Armana, koji su se u selim pretopili u Vlhe, u vroim u Srbe. Tn broj Vlh se, ine, nemoe sznti putem uobijenih popis. Vlsi su u Srbiji vremenom postli flotntn ms dvojnog identitet, koj se n popisim njee izjnjv z Srbe, stvljjui tko u prvi pln geo - politiku pripdnost, odnosno drvljnstvo, u odnosu n etniko poreklo i ncionlnost. (esto je istriv n terenu u prilici d uje prostoduno, li logino objnjenje: ,,Piem se d sm Srbin, jer ivim u Srbiji, Rumun nism jer ne ivim u Rumuniji!''). Zvnino n poslednjem popisu iz 2002. godine, Vlh je u Srbiji bilo 40.054, li onih kojim je mternji jezik vlki - to je onj jezik kojim se govori do polsk u kolu - bilo je 54.726. Njvei broj Vlh bio je n popisu iz 1895. godine (159.510), kd su inili 7,66% srpskog stnovnitv. Td su popisivni ko Rumuni, n osnovu obveze koju je Srbij preuzel n Berlinskom kongresu 1878. godine, koji je pitnje mnjin nmetnuo ko jedn od uslov z dobijnje meunrodnog priznnj. Bil je to, s jedne strne, prvn posledic formirnj Rumunije (ujedinjenjem Vlke i Moldvije 1862. g), koj je n ovom kongresu tkoe meunrodno priznt, i s druge strne, izrene svesti srpske drve d su Vlsi de facto rumunsk mnjin. Po istoj logici, ovj ivlj je do Berlinskog kongres popisivn pod imenom Vlsi, jer g je Srbij s prvom vezivl z Vlku, ili z njene susedne oblsti s srodnim stnovnitvom. Do novog preokret u popisnoj nomenklturi dolzi pod uticjem dogj u Drugom svetskom rtu, iz kog jugoslovenski komunisti izlze ko pobednici. NJihovo politiko nstojnje d se Vlsim posle rt povrti mkr nominlni sttus mnjine, vlki lnovi Prtije i mlobrojni intelektulci listom odbijju! Po ugledu n njih, i potknuti stvom solunc, uglednih borc iz Prvog svetskog rt ( u mbijentu u kome je ideoloki monolitno sve vie trilo uzdrvnje od etniki posebnog)- obini ljudi se vie ne izjnjvju ko Rumuni, li sve ree ni ko Vlsi. Tko se desilo d Vlh n popisu iz 1961.godine bude sveg 1339! Dnnji broj Vlh se, meutim, moe izrunti priblino, n osnovu rznih demogrfskih i etnogrfskih prmetr ( n primer, smo broj stnovnik u isto vlkim selim iznosi 120.000!). Runjui i meovit sel, vroko stnovnitvo i dijsporu, dolzi se do cifre od njmnje 200.000 srpskih drvljn koji mogu biti potomci vlkih doseljenik iz prve polovine XVIII vek, li i neto ksnijih vremen, jer se proces doseljvnj produio i kroz nredni vek! U Srbiji dns, n kork od Evropske unije, jedn ssvim osoben ljudsk zjednic, osobene istorije i duhovne kulture, tri mogunost d s njom ue u tj veliki, novi svet, d to mnje oteti onj deo svog bi koji je ine posebnom: i u odnosu n Rumuniju, s ijeg su prostor doli njeni dleki preci, i u odnosu n n Srbiju, u ije stvrnje je utkl sv svoj potencijl. Jedn deli te neobine i osebujne kulture - kkv se vie nigde n tlu Evrope nemoe ni - prikzn je u ovoj Slikovnici. A to je smo biser iz riznice koju Vlsi uvju od smog osvit evropske civilizcije, i to dns, u delu Evrope gde je t civilizcij svojevremeno nstl.

You might also like