SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKU FAKULTET PRAVNIH NAUKA U TRAVNIKU TRAVNIK

ANTE DABO

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

SEMINARSKI RAD

TRAVNIK, 2012.

SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKU FAKULTET PRAVNIH NAUKA U TRAVNIKU TRAVNIK

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Pravosudni sistem Mentor: Doc. dr. Slaan Ajvaz Student: Ante Dabo Broj indeksa: 0157-10/DOP Smjer: Ope pravo Travnik, sijeanj 2012.

SADRAJ: 1. UVOD . 3 2. EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA ... 4 2.1. to se titi konvencijom . 5 3. DJELOVANJE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ... 7 . 3.1. Individualne mjere ... 8 3.2. Ope mjere ... 8 3.3. Djelovanje Europskog suda nakon usvajanja Protokola 11. . 10 3.4 Postupak pred sudom . 11 4. ZAKLJUAK ... 14 5. Literatura ... 15

1. UVOD

Razvoj prava u Europi u smislu Europske unije, ali i povrh toga u Vijeu Europe i daljnje pripreme za lanstvo u Europskoj uniji, koje se moe oekivati u skoroj budunosti, i nadalje e ostati vane teme za zemlje europske unije a posebno za mlade demokracije koje su na putu ulaska u europske integracije. Meu vane i po rezultatima najbogatije pravne temelje Europe spada Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine i to u tumaenju kakvo joj od njenog postanka dao Europski sud za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava koji je osnovan 1959. godine, a od 1998. godine kao stalni sud stoji na raspolaganju svim graanima drava potpisnica Konvencije i to kao posljednja instanca nakon iscrpljenja nacionalnih pravnih sustava i institucija na odluujui je nain pridonio razvoju i oblikovanju demokratskih i dravno-pravnih temelja i granica prava u Europi. Bez dugogodinje pravne prakse Europskog suda za ljudska prava ne bi bila ostvariva ni Povelja temeljnih prava u novom Europskom ustavu za koji je nacrt izradio konvent. Brojna rjeenja koja je ovaj sud iznaao u sporovima izmeu graana i sudova, te drugih organa njihovih drava imala su usmjeravajui utjecaj na daljnje djelovanje nacionalnog zakonodavstva i sudova, a takav utjecaj e vjerojatno imati i u budunosti. Znanje o dravno-pravnim i postupovnim naelima ovog suda vrlo je vano za drave srednje, istone i jugoistone Europe, a posebno za zemlje ovog naeg prostora nastale raspadom bive Jugoslavije, njezine pravne znanstvenike i praktiare na njihovom daljnjem putu u europski pravni prostor. Europski sud za ljudska prava ustanovljen je Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i djeluje u okviru najstarije europske organizacije, Vijea Europe. Sjedite Europskog suda za ljudska prava je u Strasbourgu, u Francuskoj, a slubeni jezici Suda su engleski i francuski jezik. Pravila postupka pred Sudom regulirana su Poslovnikom Suda i Konvencijom. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 24. listopada 1997. godine a Bosna i Hercegovina 12.07.2002. godine te s tim inom prihvatile nadlenost Europskog suda za ljudska prava da odluuje o aplikacijama/zahtjevima bilo koje fizike osobe, nevladine organizacije, skupine pojedinaca ili druge drave lanice koji tvrde da su rtve povrede prava utvrenih u Konvenciji to su ih poinili nacionalni pravni sustavi. Ratifikacijom Konvencije zemlja potpisnica obvezuje se da e se podvrgnuti konanoj presudi Europskog suda za ljudska prava u svakom sporu u kojem sudjeluje kao stranka.

2. EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda temeljni je i najstariji instrument zatite ljudskih prava koji se ostvaruje u sustavu Vijea Europe1. Konvencija je potpisana u Rimu, 4. studenog 1950. godine, a stupila je na snagu nakon to ju je ratificiralo osam europskih zemalja (3.rujna, 1953. godine). Postupno Konvencija je nadopunjena s trinaest Protokola koji su nadopunili odredbe konvencije. Krug zemalja koje su ratificirale konvenciju brzo se irio, a poseban podstrek bilo je prihvaanje veeg broja novih demokracija nakon 1990. godine. Hrvatska je Konvenciju i njene protokole, na prijedlog Vlade ratificirala 24. listopada 1997. i time postala 39 zemlja koja je ratificirala Konvenciju. Hrvatska ratifikacija imala je i posebno meunarodnopravno znaenje. Na temelju rezolucije 1. Europske ministarske konferencije o ljudskim pravima (Be, 1985), Preporuke 1194 Parlamentarne skuptine Vijea Europe (1992), te Beke deklaracije sastanka efova drava i vlada (9.listopada 1993), sainjen je (11. svibnja 1994), te su osigurani uvjeti da na snagu stupi i Protokol 11. Konvencije koji u velikoj mjeri dopunjuje i mijenja izvorne odredbe konvencije u nastojanju da se pobolja djelotvornost mehanizma meunarodne zatite ljudskih prava. Protokol stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka godine dana od dana kada su sve stranke konvencije izrazile pristanak da budu vezane Protokolom. Ovo po miljenju mnogih predstavlja najznaajniju novinu od stupanja na snagu Europske konvencije. Protokol 11. zahtijevao je ratifikaciju svih drava stranaka kako bi stupio na snagu i izmijenio odredbe konvencije koje se odnose na rad Komisije i Suda. Namjera je sastavljaa 11. Protokola bila utemeljiti tijelo koje e stalno zasjedati i biti sastavljeno od sudaca potpuno neovisnih i nepristranih kako bi se dao dodatni poticaj sve razvijenijoj praksi i tumaenju Europske konvencije te omoguilo bre odluivanje u sve brojnijim predmetima, posebice nakon ulanjenja zemalja Istone i Centralne Europe. Na sastanku efova drava i vlada u Strasbourgu 10. i 11. listopada 1997. godine konstatirano je da je ta obveza ispunjena, te je ustanovljen jedinstveni Sud za ljudska prava za podruje na kojem ivi 800 milijuna stanovnika. Osim toga podrana je i komplementarna inicijativa stvaranja Ureda povjerenika za ljudska prava radi stalnog nadzora njihove zatite i ostvarenja. Istodobno zbog poveane osjetljivosti prema pojavama diskriminacije i netrpeljivosti u zemljama Europe, u Vijeu Europe postoje inicijative da se Konvencija
1

Vidi: Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (prijevod J. Kregar; D. imonovi) , Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1998);

nadopuni novim protokolom (Protokol 12) koji bi titio u sluajevima diskriminacije sva ljudska prava i slobode a ne samo ona predviena Konvencijom (lanak 14.), a to bi proirilo nadlenost i povealo broj sluajeva pred Sudom. Jedinstveni Sud za ljudska prava zapoinje s djelovanjem 1.studenog 1998. godine. Komisija za ljudska prava koja je provodila prethodni postupak i odluivala o doputenosti tube nastavlja s radom jo godinu dana, a predmete koje nije rijeila rjeavati e Sud u skladu s lankom 5. Protokola 11. 2.1. to se titi konvencijom Konvencija zapravo kodificira i titi ljudska prava koja su postala prihvaeni civilizacijski, demokratski i pravni standardi modernih drava. Prije navoenja osnovnih prava i sloboda ovjeka, treba podsjetiti na to da sam izriaj Konvencije nije dovoljan za tumaenje odredbe Konvencije - uostalom, u pravilu i radi se o pravnim pitanjima kojima tek (sudska) praksa daje konani oblik i znaenje. Tako se, na primjer, lankom 2. titi se pravo na ivot (zabrana smrtne kazne, eutanazija, prekid trudnoe), slijedeim lankom zabranjuje se muenje, neovjean ili poniavajui postupak ili kazna, lankom 4. zabranjuje se ropski ili prisilan rad, titi se pravo na osobnu slobodu i sigurnost, (zakonito uhienje - lanak 5. te Protokol 4. lanak 1.), pravo na poteno suenje ("pravo da neovisni i nepristrani sud pravino, javno i u razumnom rok ispita sluaj" - lanak 6. i Protokol 7, lanak 2, 3, 4.) titi se pravo na potivanje privatnog i obiteljskog ivota, doma i dopisivanja, pravo na brak (lanak 12 i protokol 7. lanak 5), pravo na obrazovanje (Protokol 1.) Konvencija vrlo pozorno titi osnovna politika ljudska prava kao to su sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijedi (lanak 9.), sloboda izraavanja (lanak 10.), sloboda okupljanja i udruivanja (lanak 11), pravo na slobodne izbore (protokol 1. lanak3.). Konvencija takoer jami i pravo na djelotvoran pravni lijek ("pravo na djelotvorna pravna sredstva", lanak 13), nepovredivost prava vlasnitva (Protokol 1, lanak 1.). Prihvaanje Konvencije ne odnosi se na puku deklaraciju prihvaanja formulacija i sadraja teksta Konvencije, ve i pristajanje na to da konanu odluku o povredi ljudskih prava, dakle i tumaenje znaenja odredbi, daju Komisija i Sud za ljudska prava u Strasbourgu 2. U takvim tumaenjima praksa Suda i Komisije za ljudska prava predstavlja bogat3 izvor razliitih
2

Usporedi na primjer: D.Gomien, Kratak vodi kroz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Organizator, Zagreb, 1996. 3 Zanimljivo je analizirati strukturu presuda prema zemljama. Daleko najvie presuda bilo je protiv Italije (28,99%), zatim Francuske (11,66%), Velike Britanije (10,99%) i Austrije (9,85%). Organizator, Zagreb, 1996.

tumaenja. Recimo ne moemo se drati same ope odredbe o slobodi izraavanje, budui da postoje deseci sluajeva u kojima je Sud definirao svoja tumaenja slobode tiska, dodjele radijskih koncesija, odgovornosti novinara, slobode umjetnikog izraza, komercijalnog oglaavanja i slino. Sud je praksom utvrdio i sadraj mnogih pravnih standarda i kriterija, kao to su na primjer kriterij "nunog u demokratskom drutvu", "derogiranje u vrijeme izvanrednih stanja" i drugo. Uloga sudske prakse slijedom toga ne odgovara klasinom nauenom obrascu kontinentalnog europskog prava, ve veim dijelom tradiciji i metodama "case law" sustava. Praksom i tumaenjima Suda doseg odredbi znatno je proiren. Svakoga tko je ve postao neosjetljiv na formulacije koje podsjeaju na politike, pa smatra da se nita naroito nee promijeniti u stvarnosti, treba podsjetiti da se radi o pravnom dokumentu za kojega postaje odreeni postupci prisilne provedbe, naknade oteenim strankama i politika volja i suglasnost drava koje su prihvatile Konvenciju i obvezu da domae pravo usklade s Konvencijom, a osobito obvezu "osigurati svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode" zajamene u Konvenciji. Izraz "svakome" znai da se ostvarenje tih prava ne odnosi samo na graane, niti se uvjetuje prebivalitem ili boravitem, ve doslovno odnosi na sve osobe pod jurisdikcijom neke drave. Svaka drava prihvaanjem Konvencije prihvaa i obvezu da prihvati odluke Suda i da zajami "svakome pod svojom jurisdikcijom" pravo da zatrai takvu zatitu. Stvaranje takvog sustava u velikoj mjeri posljedica je kritikog razmiljanja o efikasnosti i efektivnosti meunarodnog prava, odnosno shvaanja da se stvara sustav u kojem je nadzor i konaan sud o ljudskim pravima preputen transnacionalnim institucijama na koje se ugovorno prenosi djelatnost koja je bila ranije dio nacionalnog suvereniteta. Posebno istiemo strogi stav o tome u kojim sluajevima je doputeno ogranienje ljudskih prava i sloboda navedenih u Konvenciji. Na samom poetku Komisija za ljudska prava i Sud priklanjali su se logici suverenog prava drave da ire tumaa uvjete ogranienja u reguliranju i primjeni ljudskih prava. Vremenom kriteriji su izotreni: svako ogranienje prava i sloboda mora biti zakonito i mora biti "nuno u demokratskom drutvu". Logika demokracije je logika slobode i svako ogranienje - dakle reguliranje - podvrgnuto je tim uvjetima. Nema vie mogunosti da ijedna zemlja ukljuena u mehanizam zatite ljudskih prava ignorira taj konani kriterij zakonskog reguliranja (ogranienja) primjene. 3. DJELOVANJE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Danas je uvrijeeno miljenje u meunarodnoj zajednici da je od svih meunarodnih sudova najefikasniji Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, i to naroito zbog mehanizma izvrenja presuda. Graani zemalja lanica Vijea Europe imaju mogunost zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda pred Sudom od trenutka ratifikacije Europske konvencije o ljudskim pravima temeljnim slobodama i njenih protokola4. Sud djeluje po naelu supsidijarnosti5, od ega postoje iznimke koje dolaze do izraaja upravo u postupku izvrenja. Drave lanice obvezale su se da e osigurati svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrene Konvencijom, to u konanici znai i izvrenje presuda. Meutim, drave su se Konvencijom i izriito obavezale da e se podvrgnuti konanoj presudi Suda u svakom sporu u kojem su stranke. Time su drave preuzele odgovornost u ispunjavanju triju obaveza: zaustaviti ili sprijeiti povredu utvrenu presudom, dati pravinu naknadu rtvi i sprijeiti budue sluajeva. Sud je svoj stav jasno izrekao u presudama te utvrdio obvezu drave u sluaju povrede, ne samo u plaanju satisfakcije nego takoer u usvajanju individualnih odnosno opih mjera unoenjem pravnih normi u nacionalni pravni sustav zatite ljudskih prava kako bi se zaustavile povrede utvrene presudom odnosno sprijeile budue sline povrede, u skladu s odlukama iz presude. Izvrenje presuda nadzire Odbor ministara Vijea Europe. Radi lakeg rada Odbora ministara u Vijeu Europe osnovan je Odbor za izvrenje koji prati izvrenje presuda u dravama lanicama i o tome obavjetava Odbor ministara. Odbor ministara donio je Pravila o primjeni lanka 46. stavka 2. Konvencije od 10. sijenja 2001. godine po kojima se nadziru izvrenja: Pravilo 3.b glasi: Prilikom provedba nadzora nad izvrenjem presude od strane tuene drave, na temelju lanka 46. st. 2. Konvencije, Odbor ministara e ispitati je li: plaena pravina naknada dodijeljena od Suda, ukljuujui i iznos moguih kamata; te ako je potrebno, i uzevi u obzir ovlasti tuene drave da odabere potrebne mjere radi potovanja presude, jesu li: poduzete individualne mjere radi osiguranja prestanka povrede i radi vraanja oteene strane u poloaj u kojem je bila prije povrede Konvencije, u onoj mjeri u kojoj je to mogue; usvojene ope mjere radi spreavanja novih povreda slinih onoj ustanovljenoj ili onima ustanovljenim, ili radi prestanka povreda koji traju.

4 5

Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 6/99 i 8/99 (u daljnjem tekstu Konvencija) N. Vaji, Europski sud za ljudska prava, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1999.

U skladu s Pravilom 3.b, osim to Odbor ministara kontrolira je li isplaena pravina naknada podnositelju zahtjeva, od drave lanice trai se izjanjavanje o tome je li poduzela individualne i ope mjere. 3.1. Individualne mjere Kad nije mogue postupiti po naelu restitutio in integrum, drava donosi individualne mjere, to znai da e se ta mogunost kompenzirati satisfakcijom6, pa Sud smatra vrlo esto da im je utvrena povreda prava iz Konvencije, ona u sebi sadri i pravo na satisfakciju podnositelja zahtjeva. Uinci takve obveze nastupaju ex tunc. Dakle, ispunjenje individualne mjere znai da je drava poduzela sve to je potrebno da se ukloni povreda koja je utvrena u presudi, a ne odnosi se samo na plaanje pravine naknade, kao npr. u presudama Suda u kojima je utvrena povreda prava na donoenje presude u razumnom roku to znai da postupci zbog kojih je bio pokrenut postupak pred Sudom trebaju biti pravomono zavreni i izvreni u razumnom roku.7 Tako je npr. u predmetu Rajak protiv Hrvatske Hrvatska u roku od tri mjeseca od konanosti presude ispatila iznos od 38.500,00 kuna koji je podnositelju zahtjeva bio dosuen na ime satisfakcije, meutim, time nije ispunjena tzv. individualna mjera. Ona e biti ispunjena tek kad se pravomono zavri postupak u predmetu Rajak koji se vodi pri Opinskom sudu u Rijeci te kada presuda bude izvrena. 3.2. Ope mjere Drava je duna poduzeti mjere prevencije da se povrede utvrene nekom presudom ne bi ponovile odnosno da bi prestalo trajanje takve povrede. Za dravu to najee znai ili usvajanje nove sudske prakse koja e se temeljiti na presudi Suda ili promjene zakonodavstva. Promjene sudske prakse na temelju presude Suda najee su u dravama koje svoj pravni sustav temelje na sistemu case law, kao to su npr. Velika Britanija, Irska ili npr. Nizozemska. Normativne izmjene mogu se odnositi na zakone i druge propise. Mnoge drave lanice Vijea Europe mijenjala su svoja zakonodavstva temeljem prakse Europskog suda. Tako je npr. svoje kazneno zakonodavstvo uskladila sa Konvencijom Francuska nakon rezolucija donesenih
6

lanak 41. Konvencije glasi: Ako Sud utvrdi da je dolo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omoguava samo djelominu odtetu, Sud e, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeenoj stranci. 7 N. Vaji, Duljina sudskog postupka u Hrvatskoj i praksa Europskog suda za ljudska prava, Zbornik PFZ br. 51, Zagreb 2001.

u povodu zahtjeva Hakkar protiv Francuske. Italija je donijela tzv. Pinto law ime je uvela pravni lijek zbog duine trajanja postupka u graanskim stvarima te omoguila podnositeljima zahtjeva isplatu pravine naknade zbog povrede lanka 6. st. 1. Konvencije o trajanju postupka. Primjena opih mjera se odrazila i na propise u Hrvatskoj. Kako je prvim presudama kao jedan od najveih problema u Hrvatskoj utvren problem trajanja duljine postupka povrede lanka 6. stavka 1. Konvencije u itavom nizu predmeta, 8 to znai da je drava duna poduzeti mjere kojima bi se sprijeilo ponavljanje povreda, odnosno omoguilo bre voenje parninih postupaka u Republici Hrvatskoj, a takoer se upozorava na potrebu cjelokupne reforme pravosua.9 Svakako najoitiji primjer utjecaja na normativnu aktivnost u Hrvatskoj jest izmjena Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Naime, u predmetu Horvat protiv Hrvatske Sud je utvrdio povredu l. 6. st.1. Konvencije (duljina trajanja postupka), ali i povredu l. 13. Konvencije (uinkovito pravno sredstvo). Sud je utvrdio da je postupak na temelju l. 59. st. 4 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu pokrenut samo ako je Ustavni sud nakon prethodnog ispitivanja tube odluio da je dopusti, dakle formalno pokretanje takvog postupka ovisilo je o diskrecionoj ocjeni Ustavnog suda. Osim toga Sud je utvrdio i ovo: da bi stranka mogla podnijeti tubu, morala su biti ispunjena dva kumulativna uvjeta: teka povreda ustavnih prava, i rizik nastupanja tekih i nepopravljivih posljedica za podnositelja tube, to podlijee vrlo irokom tumaenju a praksa Ustavnog suda nije se razvila, to je takoer upuivalo na nesigurnost reenog pravnog sredstva te je utvrena povreda l. 13. Konvencije. Sud tumai l. 13. Konvencije na nain da jami djelotvorno pravno sredstvo pred domaim vlastima. Izmijenjeni Ustavni zakon o Ustavnom sudu omoguava graanima da pokrenu postupak po ustavnoj tubi i prije nego to je iscrpljen pravni put u Republici Hrvatskoj ako sud nije u razumnom roku odluio, ako se aktom grubo vrijeaju ustavna prava i ako bi mogle nastati teke i nepopravljive posljedice za podnositelja. Takoer je izmijenjen Zakon o parninom postupku u kojem su izmeu ostalog uvedene novine u pogledu duljine trajanja postupka u smislu da je sucima omoguena vea kontrola discipline stranaka, bra i efikasnija dostava te obveza iznoenja svih dokaza ve na glavnoj raspravi.

L. Lukina Karajkovi, Prikaz Odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu protiv Republike Hrvatske, Zbornik PFZ br. 52, Zagreb 2002. godine 9 I. Crni, Vladavina prava stanje i perspektive sudbene u Republici Hrvatskoj, Zbornik PFZ, Zagreb 2001.

10

3.3. Djelovanje Europskog suda nakon usvajanja Protokola 11. Dodatni protokol br. 11 morale su ratificirati sve drave lanice i stupio je na snagu godinu dana nakon to je dostavljena posljednja isprava o ratifikaciji. Ova isprava dostavljena je Vijeu Europe u listopadu 1997. Uslijedila je faza pripreme u trajanju od jedne godine tijekom koje su birani suci koji su sudjelovali na konferencijama kako bi se poduzele nune organizacijske i postupovne mjere za osnivanje suda. Suci su osobito birali svog predsjednika, dva potpredsjednika (koji su istovremeno predsjednici jednog odjela), dva daljnja predsjednika odjela, etiri potpredsjednika odjela, jednog kancelara i dva zamjenika tajnika. Osim toga donijeli su novi pravilnik o postupku. Novi Europski sud za ljudska prava poeo je s radom dana 1. studenog 1998. godine stupanjem na snagu 11. dodatnog protokola. Dana 31. listopada s radom je prestao stari sud. Protokol je ipak predviao da e Komisija nastaviti s radom jo jednu godinu (do 31. listopada 1999.) kako bi obradila sluajeve koji su priputeni na odluivanje prije stupanja na snagu 11. dodatnog protokola. Novi Europski sud za ljudska prava, koji je osnovan u skladu s izmijenjenom Konvencijom sastoji se od broja sudaca, koji odgovara broju drava lanica. Broj sudaca koji bi imali isto dravljanstvo nije ogranien. Suce na razdoblje od 6 godina bira Parlamentarna skuptina Vijea Europe. Vrijeme slubovanja polovice sudaca koji su izabrani na prvim izborima zavrava nakon 3 godine, kako bi se osiguralo, da se polovica sudaca svake tri godine iznova bira. Suci kao osobe lanovi su suda, a ne predstavljaju pojedine drave. Oni se ne smiju baviti djelatnou koja je nespojiva s njihovom neovisnou, nepristranou ili sa zahtjevima koje postavlja posao u punom radnom vremenu. Vrijeme njihovog slubovanja zavrava s navrenih 70 godina ivota. Skuptina svih sudaca na razdoblje od 3 godine bira predsjednika, dva potpredsjednika i jo dva predsjednika odjela. Sud je u skladu s pravilnikom suda podijeljen u 4 odjela u kojima je sastav sudaca usklaen zemljopisno i s obzirom na predstavljenost spolova, te vodi rauna i o razliitim pravnim sustavima drava lanica. Potpredsjednici suda predsjedavaju svaki po jednim odjeljenjem, a dva ostala predsjednika odjela koje je izabrao sud predsjedavaju dvama preostalim odjelima. Predsjednici odjela podupiru potpredsjednika odjela i po potrebi ih zamjenjuju. Unutar svakog odjela formiraju se na razdoblje od 12 mjeseci odbori od po 3 sudca. Odbori su vaan element preureenja, budui da su oni od sada odgovorni za izbor sluajeva, to je ranije bio posao Komisije.

11

Unutar svakog odjela formiraju se vijea od sedam lanova koja se temelje na principu rotacije, pri emu vijeu u svakom sluaju pripadaju predsjednik odjela i sudac koji je izabran od strane drave lanice, koja je ujedno i stranka u sporu. Ukoliko ovaj drugi sudac nije lan vijea, on u vijeu sjedi ex offo. lanovi vijea koji nisu punopravni lanovi jesu zamjenski lanovi. Veliko vijee se sastoji od 17 sudaca i bira se na razdoblje od 3 godine. Pored lanova po slubenoj dunosti predsjednika, potpredsjednika i predsjednika odjela veliko vijee se formira rotacijom dvaju grupa, koje se mijenjaju svakih 9 mjeseci. Ove grupe se sastavljaju uzimajui u obzir zemljopisnu ujednaenost, te trebaju odraavati razliite pravne tradicije. 3.4. Postupak pred sudom Svaka drava lanica (tzv. dravna tuba) ili svaki pojedinac, koji tvrdi da je rtva povrede Konvencije (tzv. individualna tuba), moe tubu uloiti izravno sudu u Strasbourgu s tvrdnjom da je jedno od prava zajamenih Konvencijom povrijeeno od strane drave lanice. Formular za tubu i tiskanica s uputama moe se zatraiti od ureda suda. Postupak pred novim Europskim sudom za ljudska prava je kontradiktoran i javan.10 Rasprave su naelno javne, osim ako vijee ili veliko vijee zbog posebnih okolnosti sluaja odlui drugaije. Pismena koja su stranke dostavile uredu suda dostupna su javnosti. Individualni tuitelji mogu i sami uloiti tubu, ali se preporua zastupanje od strane odvjetnika i ak je takvo zastupanje nuno na raspravama ili nakon odluke, da je tuba formalno ispravna, tj. priputena u daljnji postupak. Slubeni jezici suda su engleski i francuski. Tube se ak mogu dostaviti i na jednom od slubenih jezika drava potpisnica ugovora. Ali im je utvreno da je tuba formalno ispravna, mora se primijeniti jedan od slubenih jezika suda, osim ako predsjednik vijea ili velikog vijea dopusti uporabu jezika tuitelja. Svaka individualna tuba dodjeljuje se odjelu, iji predsjednik imenuje podnositelja izvjea. Nakon prvog preispitivanja sluaja podnositelj izvjea odluuje treba li sluaj obraditi pred trolanim odborom ili pred sudskim vijeem. Odbor moe bez daljnjeg preispitivanja jednoglasno odluiti o tome je li tuba formalno ispravna (tj. pripustiva) ili se moe brisati iz registra tubi. Individualne tube koje odbor pripusti (tj. formalno ispravne tube) ili one koje su izravno dostavljene vijeu, kao i dravne tube preispituju se pred
10

Herwig Roggemann (Hrsg.) Der Europische Gerichtshof fr Menschenrechte, Freie Universitt Berlin, 2003. (s njemakog preveo: Josip karpa)

12

vijeem. Vijea utvruju kako formalnu ispravnost tako i utemeljenost tube i to u pravilu odvojeno, ali takoer i skupa, kad je takav postupak prikladan. Vijea mogu sluaj u svakom stadiju postupka uputiti pred veliko vijee, ako sluaj postavlja teko pitanje tumaenja ove Konvencije ili ako postoji rizik odstupanja od ve donesenih presuda, osim ako jedna od stranaka odbije upuivanje u roku od jednog mjeseca od obznane namjere upuivanja. Odluke vijea o formalnoj ispravnosti tubi, donesene veinom glasova, moraju se obrazloiti i objaviti. im je vijee pripustilo tubu u daljnji postupak, ono moe strankama naloiti dostavu dodatnog dokaznog materijala i pisanih prikaza ukljuujui tu i zahtjev tuitelja za pravednom odtetom, te sudjelovanje na javnoj sudskoj raspravi po pitanju utemeljenosti sluaja. Predsjednik vijea moe u interesu pravosudne djelatnosti svakoj dravi ugovornici, koja nije stranka u postupku, ili svakoj osobi koje se sluaj tie, a koja nije tuitelj, dati prigodu da u pisanom obliku zauzme stajalite o sluaju i da pod posebnim okolnostima sudjeluje na raspravi. Drava ugovornica, iji je tuitelj dravljanin, ovlatena je umijeati se u sudski postupak. Za vrijeme trajanja postupka o utemeljenosti tube mogu se uz posredovanje kancelara voditi rasprave o mirnoj nagodbi. Ove rasprave su povjerljive. Vijea odluke donose veinom glasova. Svaki sudac, koji je sudjelovao u ispitivanju sluaja ima pravo presudi suda dodati posebni glas, koji je bilo u suglasnosti ili u nesuglasju s odlukom veine, ili dati jednostavnu izjavu da nije suglasan s presudom. U roku od 3 mjeseca od donoenja presude vijea svaka stranka moe zahtijevati upuivanje sluaja pred veliko vijee, ukoliko predmet postavlja neko teko pitanje tumaenja ili primjene Konvencije ili pak dalekoseno pitanje od opeg znaaja. O takvim zahtjevima odluuje odbor od 5 sudaca velikog vijea. Ovom odboru pripadaju: predsjednik suda, predsjednici odjela, uz iznimku onoga koji pripada odjelu koji je donio presudu, te jo jedan dodatni sudac koji se odreuje rotacijom onih sudaca koji nisu lanovi vijea koje je odluilo u konkretnom sluaju. Odluka vijea postaje pravomona istekom tromjesenog roka ili ranije, ako stranke izjave da nemaju namjeru zahtijevati upuivanje sluaja pred veliko vijee ili nakon odbijanja zahtjeva za upuivanje od strane odbora. Ukoliko odbor prihvati zahtjev, veliko vijee donosi odluku o obliku presude. Veliko vijee odluuje veinom glasova i njegove su odluke pravomone. Sve pravomone odluke suda obvezujue su za one drave lanice protiv kojih su tube bile podnesene. Odbor ministara Vijea Europe je odgovoran za nadzor nad provoenjem presuda. Njegov zadatak je osigurati da drave koje su poinile povredu Konvencije poduzmu potrebne mjere kako bi ispunile konkretne i ope obveze sadrane u presudi. Presuda Europskog suda za ljudska prava je deklaratorne naravi. To znai da Europski sud ne moe izravno ukinuti neku pravomonu presudu domaeg suda ili neku zakonodavnu 13

odredbu, za koje je utvrdio da su suprotne Konvenciji. Drava koja prekri Konvenciju je duna osigurati poduzimanje odgovarajuih korektivnih mjera te dokazati da ih je poduzela. I treba rei da do sada (osim nekoliko izuzetaka) uglavnom nije bilo veih problema s izvrenjem sudskih presuda. Neke drave malo oteu, napose ako se radi o vrlo tekim zakonodavnim zahvatima ili o izuzetno velikim sumama novaca. Drava je u prvom redu duna zaustaviti povredu Konvencije u konkretnom sluaju te popraviti posljedice te povrede (to e vrlo esto biti novana naknada, ali ne uvijek samo novana naknada). Konano, duna je sprijeiti ponavljanje istih takvih ina odnosno slinih povreda Konvencije, to znai da e u mnogim sluajevima trebati izmijeniti zakonodavstvo. Ako to ne uini u nekom razumnom roku (Sud najee ne odreuje taj rok), organi Vijea Europe koji nadziru izvrenje i na neki nain potiu drave na provoenje presude Suda, vre politiki pritisak kako bi se presuda izvrila.

4. ZAKLJUAK Primjena Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu izazvati e cijeli niz dubokih promjena u pravnim sustavima europskih zemalja a pogotovo u tranzicijskim zemljama. Neposredna primjena odredbi konvencije koja ukljuuje i bogatu praksu tumaenja, znai pojavu vrlo relevantnog izvora prava za cijeli niz sluajeva u pravnom suenju i opem djelovanju javne vlasti. injenica da su te odredbe iznad odredbi zakona znai da se Konvencija

14

moe primijeniti neposredno a da se nee primijeniti domaa odredba koja je konvenciji suprotna. Znatno e porasti uloga, znaenje i optereenost pojedinih institucija zatite individualnih prava (na primjer, raste uloga Ustavnog suda u zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda). To je osobito znaajno zbog toga to e krajnju odluku donijeti Sud za ljudska prava, naddravna instanca, koja zacijelo nee imati razumijevanja na meta-pravne i politike interpretacije i koja ima jasnu i utvrenu sudsku praksu. Ne treba sumnjati da e primjena Konvencije imati i znaajne politike posljedice. Pitanja ljudskih prava o kojima se raspravljalo u okvirima ideje o neogranienom nacionalnom suverenitetu sada postaju predmetom transnacionalnog nadzora i rjeavanja. Istodobno mijenja se i logika rasprave: umjesto ideje politike volje (politikog voluntarizma) metoda rasprave postaje bezlini, neosobni i depolitizirani pravni mehanizam. Iz temelje se mora mijenjati nain promiljanja o pravu i njegovoj primjeni. Treba promijeniti rutine i navike ali i sustavno obrazovati pravnike za rad u novim okolnostima. Umjesto komotnog pozitivizma koji se zadovoljava traenjem dedukcije iz zakonske volje i zakonskog teksta, nunim postaje poznavanje logike nastanka, sadraja tumaenja i naina primjene meunarodnih standarda ljudskih prava. Uloga sudova u stvaranju i primjeni kriterija zatite ljudskih prava postaje uloga stvaranja i kreacije, preuzimanja i implementacije meunarodnih standarda zatite ljudskih prava. Najnovija promjena uvoenja novog, jedinstvenog i trajnog Suda za ljudska prava ima dalekosene uinke na uinkovitost sustava zatite ljudskih prava utvrenih Konvencijom.

5. Literatura 1. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (prijevod J.Kregar; D. imonovi) , Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1998. 2. D.Gomien, Kratak vodi kroz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Organizator, Zagreb, 1996. 3. N. Vaji, Europski sud za ljudska prava, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1999.

15

4. N. Vaji, Duljina sudskog postupka u Hrvatskoj i praksa Europskog suda za ljudska prava, Zbornik PFZ br. 51, Zagreb 2001. 5. L. Lukina Karajkovi, Prikaz Odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu protiv Republike Hrvatske, Zbornik PFZ br. 52, Zagreb 2002. 6. I. Crni, Vladavina prava stanje i perspektive sudbene u Republici Hrvatskoj, Zbornik PFZ, Zagreb 2001. 7. Herwig Roggemann (Hrsg.) Der Europische Gerichtshof fr Menschenrechte, Freie Universitt Berlin, 2003. (s njemakog preveo: Josip karpa)

16