Otac Goriot Roman Otac Goriot djelo je francuskog knjievnika Honorea de Balzaca i pripada razdoblju realizma. 1842.

godine Honore de Balzac ujedinjuje cjelokupan opus u posljednjih trinaest godina stvaralatva u jedinstven ciklus Ljudska komedija te u njemu objektivno prikazuje mranu stranu francuskog drutva onoga vremena, sav jad i trule, la i prijetvornost, licemjerje i beskrupuloznost skrivene iza bljetavila i raskoi Pariza devetnaestog stoljea. Likovi romana Otac Goriot vjeto su okarakterizirani u duhu vremena kojem pripadaju te se odlikuju virtuozno smiljenom i bogato opisanom, zanimljivom vanjtinom to upotpunjuje kompleksnost fabularnog tijeka te ini ovaj roman jednim od najveih ostvarenja svjetskog realizma, a Balzaca velikim autorom. Otac Goriot, bivi tvorniar rezanaca i nekada bogat, sretan ovjek, u jeseni ivota gui snagu osobne egzistencije u neimatini, bolesti i brizi za duhovno okaljane keri. Nakon smrti supruge, otac Goriot beskrajno veliko srce i svu ljubav poklanja svojim djevojicama, Delphini i Anastasie, no one odrastu u ene eljne raskonih haljina i panje bogatih plemia, a emocije zatome duboko, skrivajui ih kao da nikada nisu postojale. Nesretni starac umire u nadanjima da e ga one koje mu znae ivot barem na trenutak usreiti u trenucima agonije. Tijekom ivota u pansionu Vauquer ivot oca Goriota ispreplie se sa sudbinom naoitog mladia Eugenea de Rastignaca koji dolazi u Pariz s ciljem da postane akademski obrazovan graanin, no biva privuen bljetavilom grada i postavlja si cilj, utaiti tendenciju ka ulasku u elitno drutvo. Pansion predstavlja Pariz u malom, na etiri kata trone kue obitavaju, uz oca Goriota i Eugenea, izmeu ostalih, mlada gospoica Victorine i bivi robija, zvan Lai Smrt, Vautrin. Neizmjerna dobrota oca Goriota istinski je zapanjujua. Kada bi oi zamijenili sa srcem, ovaj nesretni starac bio bi slijep. Smisao ivota on pronalazi u posveti istog Delphini i Anastasie, ali one takav in, odve naviknute na oev protektorat i pomo kada im je to potrebno, ne znaju cijeniti. Njihova emotivna otupjelost stvorena je u trenu kada su svoje ivote odluile staviti u slubu trivijalnog, nesvjesne injenice da tako usmjeravajui vlastiti, unitavaju oev ivot. Najvjerniji prikaz Delphinine hladnokrvnosti su njene rijei u posljednjim trenucima oeva ivota kada biva uzrujana Eugeneovom brigom : - Opet moj otac! uzviknu ona i presijee mu rije. Neete me valjda uiti mojim dunostima prema ocu. Poznajem ja oca odavno. Ni rije vie, Eugene. Pri pomisli da je itav njegov ivot dio gracioznog apsurda, Goriot doivljava duevni slom. - Bilo bi bolje da umre to prije bila je posljednja njegova rije. Jedini koji osjeaju empatiju za nesretnu sudbinu najstarijeg stanara pansiona Vauquer su Eugene i Bianchon, koji ga sahrane o svom troku.

Lik oca Goriota za mene je simbol nesebinosti i neiskvarenosti zarobljen u svijetu amorala. Svoju ustrajnost u pokuaju da izrazi ljubav i eliminira pomisao postojanja zamjerki na ponaanje Delphine i Anastasie dokazuje rijeima: -Recite joj neka se zabavlja. Iako njegove odgojne metode uz moan utjecaj sredine nisu bile formula uspjeha, po mom su miljenju izraz svevremenski prisutnog, nemonog vapaja duhovnog u borbi sa materijalnim. Formula sree se ne dobiva, ona se ui i stvara, a lik oca Goriota ostaje zapamen kao dokaz da srce i razum ratuju kao vjeni oponenti. Ana Klarica