P. 1
Moj Esej Na Maturi - Otac Goriot

Moj Esej Na Maturi - Otac Goriot

|Views: 12,028|Likes:
Published by anaklarica8

More info:

Published by: anaklarica8 on Jun 08, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/18/2012

pdf

text

original

Otac Goriot Roman «Otac Goriot» djelo je francuskog književnika Honorea de Balzaca i pripada razdoblju realizma. 1842.

godine Honore de Balzac ujedinjuje cjelokupan opus u posljednjih trinaest godina stvaralaštva u jedinstven ciklus «Ljudska komedija» te u njemu objektivno prikazuje mračnu stranu francuskog društva onoga vremena, sav jad i trulež, laž i prijetvornost, licemjerje i beskrupuloznost skrivene iza blještavila i raskoši Pariza devetnaestog stoljeća. Likovi romana «Otac Goriot» vješto su okarakterizirani u duhu vremena kojem pripadaju te se odlikuju virtuozno smišljenom i bogato opisanom, zanimljivom vanjštinom što upotpunjuje kompleksnost fabularnog tijeka te čini ovaj roman jednim od najvećih ostvarenja svjetskog realizma, a Balzaca velikim autorom. Otac Goriot, bivši tvorničar rezanaca i nekada bogat, sretan čovjek, u jeseni života «guši» snagu osobne egzistencije u neimaštini, bolesti i brizi za duhovno okaljane kćeri. Nakon smrti supruge, otac Goriot beskrajno veliko srce i svu ljubav poklanja svojim djevojčicama, Delphini i Anastasie, no one odrastu u žene željne raskošnih haljina i pažnje bogatih plemića, a emocije zatome duboko, skrivajući ih kao da nikada nisu postojale. Nesretni starac umire u nadanjima da će ga one koje mu znače život barem na trenutak usrećiti u trenucima agonije. Tijekom života u pansionu Vauquer život oca Goriota isprepliće se sa sudbinom naočitog mladića Eugenea de Rastignaca koji dolazi u Pariz s ciljem da postane akademski obrazovan građanin, no biva privučen blještavilom grada i postavlja si cilj, utažiti tendenciju ka ulasku u elitno društvo. Pansion predstavlja Pariz u malom, na četiri kata trošne kuće obitavaju, uz oca Goriota i Eugenea, između ostalih, mlada gospođica Victorine i bivši robijaš, zvan Laži – Smrt, Vautrin. Neizmjerna dobrota oca Goriota istinski je zapanjujuća. Kada bi oči zamijenili sa srcem, ovaj nesretni starac bio bi slijep. Smisao života on pronalazi u posveti istog Delphini i Anastasie, ali one takav čin, odveć naviknute na očev protektorat i pomoć kada im je to potrebno, ne znaju cijeniti. Njihova emotivna otupjelost stvorena je u trenu kada su svoje živote odlučile staviti u službu trivijalnog, nesvjesne činjenice da tako usmjeravajući vlastiti, uništavaju očev život. Najvjerniji prikaz Delphinine hladnokrvnosti su njene riječi u posljednjim trenucima očeva života kada biva uzrujana Eugeneovom brigom : «- Opet moj otac! – uzviknu ona i presiječe mu riječ. – Nećete me valjda učiti mojim dužnostima prema ocu. Poznajem ja oca odavno. Ni riječ više, Eugene.» Pri pomisli da je čitav njegov život dio gracioznog apsurda, Goriot doživljava duševni slom. «- Bilo bi bolje da umre što prije – bila je posljednja njegova riječ.» Jedini koji osjećaju empatiju za nesretnu sudbinu najstarijeg stanara pansiona Vauquer su Eugene i Bianchon, koji ga sahrane o svom trošku.

Lik oca Goriota za mene je simbol nesebičnosti i neiskvarenosti zarobljen u svijetu amorala. Svoju ustrajnost u pokušaju da izrazi ljubav i eliminira pomisao postojanja zamjerki na ponašanje Delphine i Anastasie dokazuje riječima: «-Recite joj neka se zabavlja.» Iako njegove odgojne metode uz moćan utjecaj sredine nisu bile formula uspjeha, po mom su mišljenju izraz svevremenski prisutnog, nemoćnog vapaja duhovnog u borbi sa materijalnim. Formula sreće se ne dobiva, ona se uči i stvara, a lik oca Goriota ostaje zapamćen kao dokaz da srce i razum ratuju kao vječni oponenti. Ana Klarica

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->