You are on page 1of 331

YU ISSN 0352-5007 | UDK 880.

1+881(05)

MATICA SRPSKA ODEQEWE ZA KWIEVNOST I JEZIK ZBORNIK MATICE SRPSKE ZA SLAVISTIKU

Pokrenut 1970. godine Do kw. 25. (1983) pod nazivom Zbornik za slavistiku Glavni urednici Od 1. do 43. kwige dr Milorad ivanevi, od 44. do 53. kwige dr Miodrag Sibinovi, od 5455. kwige dr Predrag Piper

Urednitvo mr Mirjana BOKOV, dr Petar BUWAK, dr Maja UKANOVI, dr Kornelija IIN, dr Lili LAKOVA, dr Qiqana PEIKAN-QUTANOVI (sekretar Urednitva), dr Qudmila POPOVI, akademik Zuzana TOPOLIWSKA, dr Mihal HARPAW, prof. Ditrih OLCE

Glavni i odgovorni urednik dr PREDRAG PIPER

YU ISSN 0352-5007 | UDK 880.1+881(05)

MATICA SERBSKA OTDELENIE LITERATUR I ZKA

MATICA SRPSKA DIVISION OF LITERATURE AND LANGUAGE

SLAVISTIESKI SBORNIK REVIEW OF SLAVIC STUDIES

NOVI SAD

SADRAJ CONTENTS SODERANIE


STUDIJE I RASPRAVE V. P. Okeanski, Metafizieska lirika M. Y. Lermontova . Svetlana G. Semenova, Filosofi obego dela" N. F. Fedorova i russka literatura HH veka . . . . . . . . . . . . . Tan Popovi, F. M. Dostoevski i antina tragedi (hamaratia i hybris v romane Brat Karamazov") . . . . . . . . . Vladislav B. Sotirovi, Kritika interpretacije filolokih stavova Vuka Stefanovia Karadia od strane jugoslovenske integralistike filologije" . Ana Jakovqevi, Izvori i struktura scenarija Demon" Sergeja Paraxanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Leonid Rudnicki, Dmitro ievski i Tomas Man: Uz priu o jednoj nedovrenoj korespondenciji . . . . . . . . . . . . roslav Rozumni, Centr perifer: shdnoslov'nske serednov v nterpretac Dmitra ievskogo . . . . . . . . . van Fzer, Pro uvni gegelanzm Grigor Grabovia v Istori ukransko lteraturi" Dmitra ievskogo . . . . . . Taras Zakidalski, ievski kao istoriar ukrajinske filozofije As Gumecka, ievski k viklada poez . . . . . . . . PRILOZI I GRAA Igor E. Loilov, Zametki k teme Zabolocki i Fedorov" . . Danko ipka, Leksiko optereenje opozicije zvuni-bezvuni u tri slovenska jezika: preliminarni podaci . . . . . . . . . . . . . . Tijana Ai, Predlozi po, na i u u srpskom jeziku i njihova fizika i temporalna interpretacija . . . . . . . . . . . . . . . . . Maja ukanovi, Poredbena semantika analiza odrinih zamenica u slovenakom i srpskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . Milena Ivanovi, Struktura poqa prelaznosti u ukrajinskom i srpskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . A. P. Uakova, O roditelnom padee possesivnosti v russkom i serbskom zkah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Irina T. Georgieva, K voprosu o sopostavitelnom issledovanii semantiki predlogov . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 153 161 169 179 189 209 7 17 39 47 63 85 97 107 113 125

Svetlana V. Stevanovi, Nacionalna specifinost zkovogo znaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dragan Koprivica, Roman Semolj gora" Mira Vuksanovia i neki elementi ruskog knjievnog nasljea . . . . . . . . . . . . . Zdravko Babi, Bezline predloeni s kauzatorom destvi v russkom zke (v sopostavlenii s serbskim) . . . . . . . . Jarmila Hodoli, Slovensk asopisy pro deti a mlde vo Vojvodine . Jelena Kusovac, Propaganda umetnosti ili umetnost propagande: sovjetski plakat 2040-ih godina . . . . . . . . . . . . . BIBLIOGRAFIJE Ana Golubovi, Bibliografija doktorskih disertacija o slovenskim jezicima i kwievnostima odbrawenih na Filolokom fakultetu u Beogradu (19952004) . . . . . . . . . . . . . Ana Golubovi, Bibliografija magistarskih radova o slovenskim jezicima i kwievnostima odbrawenih na Filolokom fakultetu u Beogradu (19952004) . . . . . . . . . . . . . . . Slavica Nestorovi-Petrovski, Gordana Viloti, Bibliografija doktorskih disertacija o slovenskim jezicima i kwievnostima odbrawenih na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1994 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Slavica Nestorovi-Petrovski, Gordana Viloti, Bibliografija magistarskih radova o slovenskim jezicima i kwievnostima odbrawenih na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1994 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PRIKAZI Sofija Miloradovi, Upotreba padenih oblika u govoru Parainskog Pomoravqa: balkanistiki i etnomigracioni aspekt (Dragana Ratkovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Issledovani po slavnsko dialektologii 10, Terminologieska leksika materialno i duhovno kultur balkanskih slavn (Marija Ili) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Etno-kulturoloki zbornik za prouavawe kulture istone Srbije i susednih oblasti (Svetlana irkovi) . . . . . . . . . . Mirjana Deteli, Aleksandar Loma, Istok Pavlovi, Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici (Marija Ili) . . . . . . . . . Milivoe ovanovi, Izbranne trud po potike russko literatur (Boban uri) . . . . . . . . . . . . . . . . . Potika iskani ili poisk potiki. Material medunarodno konferencii-festival Potieski zk rubea HHHH vekov i sovremenne literaturne strategii" (Ana Jakovqevi) . O sowniku jzyka polskiego novego typu (Na podstawie sownika prof. Mirosawa Baki) (Motoki Nomachi) . . . . . . . . . .

217 225 231 243 259

271

277

291

297

303

305 307 309 311

313 315

Olga Mladenova, Russian second-language textbooks and identity in the universe of discourse (Gordana M. Vukovi) . . . . . . . . Dve bibliografije Gajta Gazdanova (Zorislav Paunkovi) . . . Indeks kqunih rei . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uputstvo za pripremu rukopisa za tampu (Urednitvo Zbornika Matice srpske za slavistiku) . . . . . . . . . . . . .

317 322 325

327

SARADNICI U 68. SVESCI ZBORNIKA MATICE SRPSKE ZA SLAVISTIKU

Dr Tijana Ai Beograd vlasic@EUnet.yu Zdravko Babi Katedra za ruski jezik i kwievnost Filozofski fakultet, Niki zdravkonk@yahoo.com Gordana Viloti Filozofski fakultet Stevana Musia 24, 21000 Novi Sad Mr Gordana M. Vukovi Arhitektonski fakultet Bulevar kraqa Aleksandra, 11000 Beograd Irina Georgieva Sofijski univerzitet Sv. Kliment Ohridski" Ana Golubovi Katedra za slavistiku, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd anicka@net.nr Dr Asja Gumecka Miigenski univerzitet, An Arbor Dr Maja ukanovi Katedra za srpski jezik, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd majadj@EUnet.yu Dr Taras Zakidalski Journal of Ukrainian Studies, Toronto Mr Milena Ivanovi Katedra za slavistiku, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd milenai@ptt.yu Marija Ili Balkanoloki institut SANU Knez-Mihailova 35, 11000 Beograd joyce@verat.net Mr Ana Jakovqevi Katedra za slavistiku, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd anajakovljevic@yahoo.com Jelena Kusovac Katedra za slavistiku, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd jkusovac@EUnet.yu

Slavica Nestorovi Katedra za ruski jezik i kwievnost, Filozofski fakultet Stevana Musia 24, 21000 Novi Sad nslavica@unsff.ns.ac.yu Mr Motoki Nomai Katedra za japanologiju Varavskog univerziteta mnomachi@nifty.com Dr Veslav P. Okeanski Katedra za rusku slovesnost i kulturologiju Ivanovski dravni univerzitet 153025 Ivanovo, ul. Ermaka 39, alekst 24(a)km.ru philolog@ivanovo.ac.ru Zorislav Paunkovi Glavni urednik asopisa Ruski almanah, Beograd Dr Tawa Popovi Katedra za optu kwievnost, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd tanjapopovic@sezampro.yu Dr Leonid Rudnicki Ukrajinski slobodni univerzitet, Minhen kdx0101@mail.lrz-muenchen.de Dr Svetlana Semjonova Institut mirovo literatur RAN, Moskva Svetlana Stevanovi Tomski gosudarstvenn pedagogieski universitet Tomsk, pr. Komsomilski, 75 stevan2000@ngs.ru Svetlana irkovi Balkanoloki institut SANU Knez-Mihailova 35, 11000 Beograd cecabaksuz@yahoo.com Mr Boban uri Katedra za slavistiku, Filoloki fakultet Studentski trg 3, 11000 Beograd cboban@beotel.yu Aleksandra P. Uakova, kandidat filolokih nauka Kafedra obego zkoznani Tymenski gosudarstvenn universitet 625003 g. Tymen, ul. Semakova, 10, Rossi total@utmn.ru Dr Ivan Fizer Ratgerski univerzitet, Wu Bruncvik Dr Jarmila Hodoli Katedra za slovaki jezik i kwievnost, Filozofski fakultet Stevana Musia 24, 21000 Novi Sad Dr Mio Cvijeti Glavni urednik Kwievnih novina, Beograd Dr Danko ipka, Dravni univerzitet Arizone danko.sipka@asu.edu

Zbornik Matice srpske za slavistiku Izlazi dvaput godiwe Izdava Matica srpska

Slavistieski sbornik Polugodovo vpusk Izdatelstvo Matica serbska

Review of Slavic Studies Published semi-annually Published by Matica srpska

Urednitvo i administracija Redakci i administraci Editorial Board and Office: 21000 Novi Sad, ulica Matice srpske 1 Telefon Phone (021) 420-199, 622-726 e-mail: jdjukic@maticasrpska.org.yu e-mail: piperm@eunet.yu http://www.rastko.org.yu http://www.maticasrpska.org.yu

Zbornik Matice srpske za slavistiku, sv. 68 zakquen je 24. decembra 2004.

Lektori Dr QIQANA PEIKAN-QUTANOVI Mr DOJIL VOJVODI

Tehniki sekretar Urednitva JULKICA UKI

Korektor VERA VASILI

Tehniki urednik VUKICA TUCAKOV

Slova na koricama IVAN BOLDIAR

Kompjuterski slog Mladen Mozeti, GRAFIAR, Novi Sad

tampa IDEAL, Novi Sad

tampawe zavreno avgusta 2005.

tampawe ovog Zbornika omoguilo je Ministarstvo nauke i zatite ivotne sredine Republike Srbije

STUDIJE I RASPRAVE
UDC 821.161.1-14.09 Lermontov M.

Veslav P. Okeanski METAFIZIESKA LIRIKA M. Y. LERMONTOVA

Cel danno stati pokazat metafizieskuy osnovu individualno-avtorsko hudoestvenno mifologii romantiesko liriki M. Y. Lermontova, priudlivoe soetanie hristianskih i gnostieskih motivov, demoniesko i soteriologiesko tematiki. Obrazno-simvolieska tkan, pozvolya konkretizirovat specifieskuy kontekstualnuy sootnesennost lermontovskogo hudoestvennogo mira s ukazannm religioznm optom, zaloena prede vsego na urovne leksiki. V celom e, zdes metodologieski razvivaets germenevtieski podhod k slovu kak k nergii imenuemo sunosti, svzann s tradicimi filosofskogo imslavi. Klyeve slova: Lermontov Metafizika Hristianstvo Gnosticizm Ra Drevo Niva Doroga Zvezd Demon Lermontov Put Mlen nad gorami" V. V. Nabokov

Otmetiv v oktbre 2004 goda 190-letie so dn rodeni velikogo pota, kak izvestno, postavlennogo L. N. Tolstm v nekotorh otnoenih ve samogo solnca russko pozii", m hotim priblizits k samo serdcevine ego hudoestvennogo mira, pont ee metafizieskuy strukturu. Nesmotr na znaitelnuy ast intimno-molitvenno (Molitva" / V minutu izni trudnuy", / Molitva" / , Mater Boi, nne s molitvoy", / Molitva" / Ne obvin men, Vsesiln"/) i dae profetiesko (Predskazanie") liriki (kotora moet bt sootnesena s odnovremennmi proroestvami prep. Serafima Sarovskogo o grduem kruenii russkogo pravoslavnogo carstva), svidetelstvuye voobe o glubokih hristianskih naalah, usvoennh vovnutr lermontovsko potiki1, neobhodimo vse-taki srazu skazat, to dominanta potiesko metafiziki hudoestvennogo mira Lermontova suestvenno gnostina. Ob tom svidetelstvuet, naprimer, odno iz luih lermontovskih stihotvoreni Angel" 1831 goda, v koem zapeatleno platonieskoe uenie o nebe1 Sm., naprimer: Evuk O. P. tiko-filosofska soderatelnost stetieskogo ideala M. Y. Lermontova (poma Demon"). Omsk, 1999.

8 snom predsuestvovanii du: v centre kompozicionnogo rassmotreni moloda dua", kotoruy v polunonom nebe" angel v obtih nes" k zaatiy i rodeniy dl mira peali i slez". Vvod pri vse ego velikolepno hudoestvenno ispolnennosti otmeen nekim ontologieskim fatalizmom neobhodimosty zemno testi i tesnot:
I dolgo na svete tomilas ona, elaniem udnm polna; I zvukov nebes zamenit ne mogli E skune pesni zemli.2

Ortodoksalnoe hristianstvo ponimaet nebesnoe blaenstvo ne kak vospominanie o nekoem duevnom pred-suestvovanii, no kak absolytno novuy (i, sledovatelno, apofatieskuy!) duhovnuy realnost: Ne videl togo glaz, ne slalo uho, i ne prihodilo to na serdce eloveku, to prigotovil Bog lybim Ego" (1 Kor., 2:9), priem, realnost, osuestvimuy svtmi ue na zemle: Igo Moe blago, govorit Hristos, i brem Moe legko" (Matfe, 11:30). Gnoseologieskoe soderanie, kotorm napolnets demonieska tema u Lermontova, svidetelstvuet ne v polzu evangelskogo hristocentrizma: tragedi vselenskogo odinoestva i neprikannosti, bezrazdelna vlast zla nad zemle, obretenie mistieskogo astralnogo opta duo v ee dvienii k Bogu, paradoksalna vozmonost oieni i spaseni padego angela, vozvraenie eloveesko dui na nebesnuy rodinu ne evangelskie i ne cerkovne, no isto gnostieskie motiv. Sovsem drugoe delo, to postepenno v cerkovno dvuhtseletne istorii oni okazalis astino privatizirovan hristiansko asketiesko literaturo, ostaviv v nasledie rd bogoslovskih i soteriologieskih problem S drugo storon, ih diffuzna vklyennost v obehudoestvenn kontekst hristiansko kultur pozvolet govorit o nekotoro gnoseologiesko produktivnosti teh metafizieskih form, dl kotorh ne bla harakterna stroga kkleziologieska sterilnost. Pri tom m ne moem govorit ob otsutstvii v nih soteriologiesko perspektiv, poskolku posledn vse-taki prerogativa Boga (Bogoeloveka!), a ne eloveka. Krome ue otmeenno molitvenno liriki, naibolee hristianskimi i dae cerkovno-pravoslavnmi stihotvorenimi vlyts takie pozdnie lermontovskie edevr, kak stihotvoreni Vhou odin na dorogu" i Kogda volnuets elteya niva": zdes etko prosmatrivaets kak evharistieska, tak i raska simvolika, zvuit msl o vozmonosti oboeni tvarnogo mira i vosstanovlenii ikonologieskih proporci teologieskogo, ontologie2

Lermontov M. Y. Sobr. so.: V 4 t. M., 19831984. T. 1. S. 233.

9 skogo i antropologieskogo planov, o dostienii spaseni i puth ego, o sinhronizacii kosmosa kak ego metafizieskom rezultate. Vozmona take i isto sofiologieska interpretaci tih tekstov. Pravomerna i produktivna traktovka vremeni i prostranstva v tih proizvedenih s oporo na metafiziku R. Genona, o em svidetelstvuet prisutstvie simvoliki mirovogo cikla i ego dramatieskogo stadialnogo prohodeni. Tak, naprimer, v Pesne pro kupca Kalanikova" za vnm narrativom prosmatrivaets syet metafizieski retrospektivn vzgld v dalekoe proloe, broenn elovekom inogo vremeni"3. Dl nas vano, to sam lirieski nastro lermontovsko potiki principialno teologien, priem, elovek idet k Bogu erez kosmieskuy sredu, tem samm ukrupns do kaestvenno razmernosti" to globalno sred i, sledovatelno, ne odoleva ee v sebe, no privnos v boestvennoe i tem opravdva. Ostanovims na ukazannh tekstah podrobnee. Stihotvorenie Kogda volnuets elteya niva" napisano v fevrale 1837 goda vo vrem prebvani avtora pod arestom za stihi na smert Pukina. an-Gire vspominaet ob tom tak: Lermontov velel zavertvat hleb v seruy bumagu, i na tih klokah s pomoy vina, peno sai i spiki napisal neskolko pes"4. No stihotvorenie, kaets, otreeno v sovsem ino smslovo plan, em tot, kotor soputstvoval ego napisaniy; tot posledni li vesma kosvenno prostupaet v zaveraye strofe. S formalno toki zreni potieski tekst predstavlet soboy edinoe celostnoe zamknutoe vskazvanie: isto sintaksieski vse stihotvorenie vmeaets" v odno predloenie, predloenie slonoe, mnogolennoe odnako, postroennoe po prostee modeli: Kogda, togda S uetom skazannogo, potika stihotvoreni isto deduktivna (to, voobe govor, svostvenno romantiesko lirike v kaestve ritoriko-klassieskogo nasledstva): v osnove teksta leit gotova msl, syetno-kompozicionna razvernutost kotoro v razline prirodne plan sozdaet vidimost vse ee dlegos v tom sobstvennom nastoem hudoestvennogo tvoreni nekoego metatelnogo razdumi Sozercanie prirod, ee tainstvenne govor i znaki pogloayt ishodn logieski algoritm, vernee: on srabatvaet" tak, kak esli b uslovie" i rezultat" sovpadali i ne bli iznaalno, po krane mere logieski, rasseen. V nezainteresovannom bezmtenom sozercanii prirodnogo mira lirieski gero (on e, razumeets, i avtor) obnaruivaet prisutstvie Boie, kotoroe smiret ego trevonuy duu, prosvetlet zemne puti i izgonet fizieskuy ustalost, preobraaet ne tolko duu, no i
3 Hodanen L. A. Potika prostranstva-vremeni Pesni pro kupca Kalanikova" i tradicii russkogo posa // Celostnost literaturnogo proizvedeni kak problema istoriesko potiki: Sb. nau. trudov. Kemerovo, 1986. S. 97. 4 Sm. kommentari k izdaniy, ukaz. v prime. 2.

10 plot (rashodts morin na ele"!). Oienna tim prosvetleniem eloveeska priroda okazvaets sposobno k postieniy zemnogo sast i zrit v nebesah Boestvo. Vspominayts evangelskie slova Hrista: Blaenn iste serdcem, ibo oni Boga uzrt" (Matfe, 5:8). Kak raz o takom oienii, umnom asketieskom prosvetlenii, obretaemom v pustnniestve, zdes idet re. Pustn ne est v hristianskom protenii vlenie geografieskogo pordka pustn dl podvinika est uedinenna izn, vdvinuta iz poraennogo grehom obestva v mir prirodn. Dl russkih svth to prede vsego bl, koneno e, les. Dvoemirie, o kotorom zdes pravomerno vesti razgovor, to otnyd ne oppozici zemnoe nebesnoe", kak u V. A. ukovskogo, ili realnoe idealnoe", kak u D. I. Venevitinova, no to, s odno storon, mir boestvenno prosvetlennosti Bti (zemli i neba), s drugo, mir eloveeskih trevog i goreste. Pereivanie prisutstvi pervogo liaet na kakoe-to neopredelennoe vrem vlasti vtoroe. No li na nekoe vrem Otkuda to vidno? Iz samogo uslovnogo zaloga, v kotorom to revatoe dvum sostonimi Btie raskrto zdes: torestvuet princip, analogin modeli Esli, to". Kogda" i togda" soyzne slova, vraenne nareimi; oni ukazvayt na vrem, na neopredelenne, no neustoive promeutki dlitelnosti, prehodie i vozvraayies. Stihotvorenie soderit rd simvoliko-iniciatieskih obrazov, pozvolyih sdelat vvod o harakterologii ego hudoestvennogo mira. elteya niva" ne tolko simvol zrelh hlebov, no i ispolnenie molitvennogo proeni hleb na nasun dad nam dnes", to est v tom obraze prisutstvuet evharistieska simvolika. Uroa simvoliziruet raspoloennost Boga k lydm (sm. rozanovskuy Filosofiy uroa"; ob tom e svidetelstvuet stoa v kele starca Amvrosi Optinskogo ikona Sporitelnica hlebov", nazvaema take Bogorodica na nivah", gde izobraaets Carica Nebesna, osenya hlebne pol). elteya niva volnuets": volna simvol vitalno form, ukazvayi na svetl triumf obnovlyih i vozrodayih naal, na teenie, protivostoee okosteneniy i stagnacii. Obraz sveego lesa" svzan s simvolikoy pervozdannogo Ra, nasaennogo Bogom na zemle. Zvuk veterka" take ukazvaet na vozmonost prisutstvi Boego, tak kak vspominaets srazu bibleska allyzi iz Vethogo Zaveta: Bog prisutstvuet i v venii tihogo vetra" (Z Carstv, 19:12). Vospritie sveego lesa" kak rasko obiteli usilivaets v sleduye stroke simvolom sada bibleskogo dema so spelmi slivovmi plodami (poklonn est prirod sklonenna vetka sliv v sadu v dalnevostono, naprimer, kulture simvoliziruet ispolnenie oidani i soverenstvo ispolnennosti). tot raski rastiteln simvolizm usilivaets v etver-

11 to stroke zelenm listom", sozdayim sladostnuy ten", ivitelnuy prohladu kotoro sudeno blo vkuat pervozdannomu eloveestvu Adamu i Eve. Orientaci na takoe bibleskoe! protenie podtverdaets i sleduye strofo, gde osobenno vstvenno vpletena simvolika pervh stranic knigi Bti: veer" i utro" kak eredovanie vnutri togo blagostnogo sostoni (blago-sklonnogo k eloveku) ukazvayt na te perve arhetipieskie veer i utro", kotore soprovodali kad boestvenn tvoreski akt v napravlenii k pervozdannomu miru (bibleski den", sobstvenno, i oznaaet zdes ne astronomieskie sutki, a napravlenn segment Boe voli, to, vproem, horoo izvestno). Interesno, to u Lermontova ta e posledovatelnost, to i v knige Bti: ot veera k utru. Cerkovn den nainaets s veera, a god s oseni Pot poderknuto imenuet veer rumnm": to kaestvo ne stolko ukazuet na zakatnost, skolko samo vstupaet nerginm nositelem priznakov izni, tepla, radosti. Simvolizm utra" vzt ee i v neskolko ino harakterologiesko modalnosti: pered nami utra as zlato", utro eloveestva, zoloto vek, pamt o kotorom hranit ne tolko Bibli, no i vse zoterieskie doktrin, svzanne s bolo Primordialno tradicie, neizmenno sohranye doktrinu o progressiruye duhovno involycii eloveestva v makroistorii. Vo vtoro asti vtoro strof povlets ee bolee graciozno oerenn poklonn est:
mne land serebrist Privetlivo kivaet golovo.

Ego semantika zasluivaet osobo fiksacii: to ne prosto metafora, svzanna s tak nazvaemm olicetvoreniem prirod, no simvolizm poklona vse prirod eloveku, priznanie ego carstvennogo poloeni (tob pont dvono smsl antropocentrizma dostatono ukazat na to, to segodn elovek vedet seb po otnoeniy k prirode ne kak car, a kak razbonik). Lyboptno, to esli elteya niva i malinova sliva v sadu opredelenno ukazvayt na osennee vrem goda, to land serebrist vo vtoro strofe, nesomnenno, ukazvaet na vesnu Takim obrazom, simvolika stihotvoreni ne sostavlet kako-to opredelenno kartin prirod (to neredko vosprinimaets kak smeenie raznh syetov i sezonov": naprimer, G. I. Uspenskim, na to ukazval issledovatel B. T. Udodov; analogina kartina vstreaets v metafiziesko lirike F. I. Tyteva), odnako celostnost voznikaet zdes ne na urovne kartin prirod, a na urovne priastnosti razlinh sostoni prirod, v tom isle i dae prede vsego eloveesko, Boestvennm prosvetlyim nergim. Imenno v tom smsle sleduet proitvat slova D. E. Maksi-

12 mova: princip tih mpirieski protivoreivh sovmeeni imeet gluboki hudoestvenn smsl. Razroznenne i kak b vrvanne iz estestvenno realnosti suestvovani, prirodne obraz stihotvoreni obedinen ne na osnovanii ih estestvenno smenosti, kotoro zdes net, a gluboko pereito msly o prosvetlyem destvii"5. Obraz klya", istonika v trete strofe est to e provlenie sakralnogo simvolizma, a imenno obraennosti potiesko msli k istoku. Zametim, odnako, to kly igraet po ovragu": ovrag est obraz obvala i moet bt ukazaniem na to, to ue bl neki metafizieski obval v Btii, privedi k takomu sostoniy, otkuda uternn mirn kra", v sunosti poternn Ra, viden li v smutnom snovidenii" i otzvuki ego sln li v nekoe tainstvenno sage". No i togo tusklogo uzreni i nevntnogo uslani okazvaets dostatono dl smireni i isceleni isterzannogo gorestnmi somnenimi i pealnmi razdummi serdca lirieskogo gero: na zemle on postigaet saste, a v nebesah prozrevaet Boga; zemnoe i nebesnoe, eloveeskoe i boestvennoe okazvayts zdes garmonieski sopren. Odnako takoe sostonie, kak spravedlivo zametil issledovatel Udodov, li poderkivaet obnuy duevnuy trevogu pota, porodaemuy neustroennosty mira, neustranimosty tragieskogo razlada s nim, postonstvom muitelnh somneni v vozmonosti sast na zemle", v suestvovanii Boga"6. K. Kedrov otmeal, to kontrast religioznh motivov i bogoboreskih nastroeni sostavlet edinuy metaforieskuy sistemu, otraayuy otnoenie pota k eloveku i mirozdaniy"7. S uetom vsego skazannogo, deduktivna osnova (osnovna tematiziruya msl) stihotvoreni oen prosta: preodolenie eloveesko otudennosti ot mira i Boga i kzistencialnogo odinoestva erez otstranenie v mir boestvenno prosvetlenno prirod. Realizacii to idei podinena sinergi logieskogo i melodieskogo principov postroeni rassmatrivaemogo potieskogo teksta (inmi slovami: imeet mesto alliteraci). Kompozici stihotvoreni sostoit iz dvuh aste, markirovannh klyevmi soyznmi slovami kogda" i togda". Tematieski plan kogda" raspadaets na tri mikrotem, strukturno sootvetstvuyih pervm trem strofam (perve dve plan vremeni; tret plan sno-vidnogo prostranstva): perva osen (dl nee bolee harakterna elesta melodika, i ona peredana v stihotvorenii prede vsego izobiliem ipih zvukov); vtora vesna (dl nee harakteren skreet stavne i ldin, rokot probudeni, vsokoastotnost rokouego zvuka r"); tret
5 Cit. po: Udodov B. T. Kogda volnuets elteya niva" // Lermontovska nciklopedi / Gl. red. V. A. Manulov. M., 1999. S. 227. 6 Tam e. 7 Kedrov K. A. Religiozne motiv // Lermontovska nciklopedi S. 465.

13 mirn kra, pogruenn v smutn son (smutnomu snovideniy naibolee sootvetstvuyt gluhie zvuki, kotore naliestvuyt zdes v bolom koliestve). Vano ee otmetit obi intonacionn risunok: esli v pervh treh podasth pervo asti, obuslovlenno tematieskim planom kogda", idet parallelnoe povenie tona, to vo vtoro asti (tematieski plan togda", etvrta strofa), naprotiv, ponienie, to vpolne sootvetstvuet logike poloennogo v osnovu stihotvoreni vskazvani. Teper, esli m sopostavim s rassmotrennm stihotvoreniem potieski tekst Vhou odin na dorogu" 1841 goda (odin iz samh poslednih v lirike Lermontova, svoego roda itog, sobirayi skvozne iskani, tematiku, motiv v edin simvolieski uzel), to obnaruim ne tolko mnogo obego, no i suestvenne simvoliko-akcentne razlii. Medu pervm i vtorm tekstami interval bolee etreh let V stihotvorenii Kogda volnuets elteya niva" m imeem delo, kak ue blo otmeeno, s raskim rastitelnm simvolizmom, sootvetstvuyim nekoemu pervozdannomu sostoniy mira. Imenno takoe miro-sostonie otvoret potu zemnoe saste i Boestvennoe prisutstvie. V stihotvorenii e Vhou odin na dorogu" priroda simvolizma nosit ue iznaalno neskolko ino otnyd ne raski! harakter. Pered nami kremnist put, prolegayi skvoz tuman: na tot put vhodit lirieski gero (razumeets, avtor) Obratim vnimanie, prede vsego, na to, to put kremnist: to ue ne rastitelna simvolika, sootvetstvuya zolotomu veku eloveestva, a tak nazvaem v zoterieskom gnozise mineraln simvolizm, sootvetstvuyi koncu bologo cikla, soglasno R. Genonu, samomu finalu ue posledne ego asti eleznogo veka". Doktor P. Piper v astno besede vskazal msl o tom, to kremnist put moet bt na glubinno-simvolieskom urovne proitan i kak krestn put Hrista, ternist zemno put Bogoeloveka, kotoromu negde preklonit golovu" No to i put na krestnoe drevo. Pered avtorom lirieskim geroem prostiraets tiha sna no i pustn No, kak m vidim, to ue ne no bogoostavlennosti i ne pustn bogootsutstvi, ibo pustn vnemlet Bogu (tot obraz pustni svzan, skoree, s glagolno simvoliko vpuskani puskani otpuskani, s glagolami pustit", vpustit", otpustit": to svennoe opustoenie dl boestvennogo prisutstvi, o kotorom idet re v apofatieskom bogoslovii Cerkvi), ravno kak i no u Lermontova tiha i svetla (ta svetla no, soprgaya v edinuy torestvennuy i udnuy nebesnuy simfoniy golosa zvezd, ozaryih zemly golubm siniem").

14 Odnako vo vtoro asti vtoro strof voznikaet muiteln vopros Ego predelna muka ne daet polnote to prosveivaye nono mir garmonii okonatelno sbts. I dalee, v trete strofe, avtor posnet priinu to muki: polnoe razoarovanie v izni Edinstvennoe, to on iet, to svoboda i poko, zabvenie i uspenie. Ego tgotit brem zemnogo bti. Medu tem, pered nami otnyd ne opengaurovski ideal polno rezincii (umervleni samo voli k izni) i ne buddiski ideal nirvan (polnogo prekraeni iznennh processov), a nekoe smutnoe anie hristianskogo obetovani o veno izni: avtor hoet sohraneni v svoe due iznennh sil i dhani v svoe grudi, adet neprestannogo sladkogo golosa o lybvi, obraennogo k nemu (v cerkovnh molitvah Hristu est takoe obraenie: Iisuse sladai, pomilu nas"; apostol Ioann Bogoslov govorit, to Bog est lybov" potomu ne dostatono obosnovannm predstavlets sudenie K. N. Leonteva iz rabot Analiz, stil, venie" o tom, to zdes pered nami li uvstvennoe tomlenie). Pot aet Boestvennogo prisutstvi nad soboy i v sebe. Stihotvorenie konaets obrazom veno zelenogo duba simvolom neoskudevayego biblesko-mifologieskogo dreva izni, s kotorogo, kak skazano v Apokalipsise, budut dan v venosti list dl isceleni narodov. Takim obrazom, v konce povlets v obraze zeleneyego dereva rastiteln simvolizm, ukazvayi na oidanie potom grduego Ra, beznadeno ue utraennogo na to zemle. V celom e, m vidim, to stihotvorenie Vhou odin na dorogu" v em-to povtoret i po suti uglublet sakralnuy bibleskuy simvoliku stihotvoreni Kogda volnuets elteya niva". Mesto rastitelnomu raskomu simvolizmu otvodits ue v samom konce: i to ue ne tolko poternn Ra i smutna toska o nem, no i gadatelnoe" (kak skvoz tuskloe steklo", po slovam sv. apostola Pavla) preduvstvie i anie nastupleni Ra grduego izni beskoneno, priobenie k kotoro tak telo davalos Lermontovu v izni vremenno, zemno. Vne vskogo somneni, lirika pota, kak m ue otmetili, proniknuta v samom potiko-hudoestvennom osnovanii ee mira hristianskimi simvolieskimi lementami i sam lirieski nastro avtora teologien: Bog (spasitelnoe bogoprisutstvie i gibelnoe bogootsutstvie) vlets neotemlemm v potike Lermontova. S drugo storon, ego lirika proniknuta glubokim razoarovaniem v ustoivosti zemnogo sast, to, v principe, take poddats istolkovaniy kak vpolne hristianska predposlka (hot, razumeets, samo hristianstvo ne moet bt odnoznano, nepremenno i vsegda

15 sootnosimo tolko s ney, s toy erto, kak k tomu sklonls, k primeru, ue upomnut nami K. N. Leontev). V svoe vrem E. A. Trofimov obratil nae vnimanie na to, to u lirieskim geroem stihotvoreni Vhou odin na dorogu" vstupaet padi angel. I destvitelno, nalico vse priznaki, pozvolyie poti po puti i tako vot interpretacii: odinoestvo; bogootluennost; ottorgnutost ot zvezdnogo" hora i nebesnogo so-glasi; otanie; nepritie svoe uasti izgnannika; derznovennoe stremlenie k drevu izni, ot koego ue sverilos otluenie; i odnako e nadeda na vozmonost vozvraeni K islu poti ksklyzivnh v russko romantiesko pozii osobennoste lermontovskogo mirovideni otnosits ishodna i principialna razruennost granic medu antropologieskim i angelieskim; harakterna dl nego i ue rodna vseh romantikov erta, a imenno: stertost grani medu duevnm i duhovnm planami Bti. Neto pohoee m moem videt v naale HH veka u R. M. Rilke v stihotvorenii Veer". Odnako tam padi angel v obraze obessilennogo veera" tetno turmuet cerkovnuy ogradu", kuda krovavo ruko" (est interesneee nablydenie I. A. irovo o metafizinosti ruk v hudoestvennom mire Rilke; interesno, to u togo avstriskogo pota dae veer imeet ruku) meet roe plam", sils voti v monastrski poko" v itoge e mits pro s verenice uedih asov v kra, gde vena no". Ne tak u Lermontova: est redakci Demona" svidetelstvuyt otnyd ne tolko ob inflcii vrodenno idei metafiziesko revolycii, no i o koneno realizacii gnostiesko modeli vozvraeni padego duha na nebesa. Mono dopustit, to vo vsem tom kak-to genetieski skazalis severno-evropeskie (otlandskie) korni Lermontova, emu reayee znaenie pridaval, kak izvestno, V. S. Solovev. Sam pot v rannem stihotvorenii elanie" (1831 g.) prmo vosklicaet:
Na Zapad, na Zapad pomals b , Gde cvetut moih predkov pol

Potomu m, koneno, ne moem ne uitvat, govor o sobiratelnom obraze glavnogo gero lermontovskogo hudoestvennogo mira nekuy okcidentalnuy prerogativu rcarstva, o em pisal v doktorskom issledovanii V. A. Smirnov8. V ramkah egiptocentriesko sistem zoteriesko filosofii" V. makova metafizieska lirika Lermontova pokazvaet dissoniruyee prevoshodstvo monadno intuicii" nad plastie8 Smirnov V. A. Literatura i folklorna tradici: vopros potiki (arhetip enskogo naala" v russko literature HH naala HH veka): Pukin. Lermontov. Dostoevski. Bunin. Ivanovo, 2001.

16 sko" ili, soglasno ariosofii A. S. Homkova, krane redkostn triumf iranstva" nad kuitstvom". Zdes zaklyen ee gluboai duhovn smsl, vraayi, kak skazal b Gegel, dialektieski prorv v carstvo svobod" iz carstva neobhodimosti", a po berdevsko kzidialektike, tragieskoe torestvo kzistencialno svobod" nad mirom obektivacii". Hristianstvo e est gluboai opt simvolieskogo miroponimani9 ego utrata porodaet religiozn konceptualizm i metafizieski naturalizm. Opt gnostieskogo preodoleni v konenom itoge vsegda rabotaet na vosstanovlenie podlinnh metafizieskih proporci. I v tom neprehodi, a ne tolko kulturno-istorieski smsl metafiziesko liriki M. Y. Lermontova.

Vjaeslav P. Okeanski METAFIZIKA LIRIKA M. J. QERMONTOVA Rezime Ciq ovoga rada je da pokae metafiziku osnovu individualno-autorske umetnike mitologije romantike lirike M. J. Qermontova, neobian spoj hrianskih i gnostikih motiva, demonske i soterioloke tematike. Slikovito-simboliko tkivo, koje doputa da se konkretizuje specifina kontekstualna korelativnost Qermontovqevog umetnikog sveta sa spomenutim religioznim iskustvom, zadato je, pre svega, na nivou leksike. U celini uzev, ovde se metodoloki razvija hermeneutiki pristup rei kao energiji nazvane sutine, koji je povezan s tradicijama filozofske terminologije.

9 Sm.: Genon R. Simvolika kresta. M., 2004. Vozmonost hristianskogo oprav dani lermontovskogo puti daet imenno zoterieski hod msli esli e ostavats v predelah kzoterieskih predstavleni, vnika v nih dostatono gluboko, lermontodice" okaets vesma zatrudnitelno. zoterika trebuet nardu s muestvom, ksklyzivnosty, kranim riskom, ee i takogo neotmenimogo kaestva, kak znanie kzoteriesko tradicii na urovne neposredstvenno priastnosti k ne. Otnositelno hristiansko ortodoksii rekomenduem sleduyie material: Znosko-Borovski, Protoiere Mitrofan. Pravoslavie, Rimo-katoliestvo, Protestantizm i Sektantstvo: Lekcii po sravnitelnomu bogosloviy, itanne v Svto-Troicko duhovno seminarii. M., 1991. Sm. take: Okeanski V. Poemu Pravoslavie // Budni". Iyn 1994. 4243 (100101); 4445 (102103). S. 7.

UDC 1 Fedorov N.:821.161.1.0919"

Svetlana G. Semenova FILOSOFI OBEGO DELA" N. F. FEDOROVA I RUSSKA LITERATURA HH VEKA

V rabote rassmatrivaets vlinie aktivno-hristiansko msli Fedorova, Gorskogo i Setnickogo na russkuy literaturu i ivopis HH veka, v astnosti na buntarski aktivizm revolycionnogo tvorestva, vo glave s futuristami Makovskim i Hlebnikovm, prozaikami Platonovm i Privinm i hudonikami ekrginm i Filonovm. Klyeve slova: filosofi kosmizma, supramoralizm, patrofikaci, russki futurizm, proza 20-h i 30-h gg., analitieskoe isskustvo

Nikto drugo iz blistatelnogo sozvezdi russkih mslitele konca HH i HH veka ne obl v svoem vlinii takie irokie rd kultur kak Fedorov: ot F. Dostoevskogo i L. Tolstogo do M. Gorkogo i V. Brysova, V. Hlebnikova i V. Makovskogo, N. Klyeva i N. Zabolockogo, ot hudonikov V. ekrgina i P. Filonova do takogo vdayegos prozaika filosofskogo sklada, kak M. Privin, ili takogo geni, kak A. Platonov1 erez mesc s nebolim posle smerti Fedorova vperve s polnm upominaniem ego imeni i reprodukcie portreta rabot L. O. Pasternaka peataets nebolo otrvok iz ego soineni: Astronomi i arhitektura". Opublikoval tot fragment i dal emu nazvanie Valeri Brysov, togda glava simvolistsko kol, v tolko to naavem vhodit literaturnom ee organe, urnale Ves" (1904, 2). O linosti i ideh neobknovennogo bibliotekar" Rumncevskogo muze Brysov uznaet v konce 1890-h godov, kogda stanovits sekretarem i postonnm sotrudnikom Russkogo arhiva", redaktiruemogo Petrom Ivanoviem Bartenevm, a s nim Nikola Fedorovi nainal svoy slubu v ertkovsko biblioteke ee v konce 1860-h godov. Sam Petr Ivanovi i osobenno ego snov Yri i Serge, s kotormi tesno obals Brysov v ti god, gluboko souvstvovali ueniy Fedorova. erez Yri Petrovia Bry1 Sm.: Semenova S. G. Preodolenie tragedii. Vene vopros v literature. M., 1989. S. 100132, 153164, 262394; Semenova S. G. Russka pozi i proza 1920 1930-h godov. Potika videnie mira filosofi, M., 2001.

18 sov lino znakomits s Fedorovm. Zapis v dnevnike pota ot 21 aprel 1900 goda hranit sled togo sobti. Pozdnee, s vhodom v svet snaala pervogo, a zatem vtorogo tomov Filosofii obego dela", Brysov bolee obstotelno znakomits s idemi Fedorova, kotore vtorgayts i v ego poziy, osobenno poslednego ee perioda. No i v dooktbrskih sbornikah pota ue vno prosleivayts fedorovskie motiv: to i tvoreskoe preobrazovanie mira, regulci prirod, prevraenie Zemli v upravlem kosmieski korabl. (V neokonennom zdanii", Hvala eloveku"), i turm neba", i preodolenie fiziesko ograniennosti eloveka (Pervm aviatoram", K sastlivm", Zeml moloda", Detskie upovani"). V state Predel fantazii" on prmo upominaet Fedorova: Russki filosof Fedorov serezno proektiroval upravlt dvieniem Zemli v prostranstve, prevrativ ee v ogromn lektromagnit. Na Zemle, kak na gigantskom korable, lydi mogli b posetit ne tolko drugie planet, no i drugie zvezd. Kogda-to sam ptals peredat tu metu filosofa v stihah, v svoem Gimne eloveku""2. Posle revolycii Brysov usmatrivaet svoy glavnuy tvoreskuy zadau v realizacii ideala nauno pozii". To soznatelnoe mirosozercanie", kotoroe soderatelno pitalo ee, vklyalo v seb i derzani msli velikogo uitel, neobuzdannogo starca", kak Brysov nazval Fedorova3. Pot planiruet sozdanie celogo sbornika stihov pod harakternm nazvaniem Planetaria". V predislovii k nemu on vraaet uverennost, to nastupit tako tap v izni eloveestva, kogda vs Zeml budet obedinena, v vide li edinogo 'gosudarstva' (vsemirno socialistiesko respubliki) ili v ino forme, soedinye trud i usili vseh lyde, ivuih na planete, dl obih cele. Togda nastupit nov period izni: zavoevanie svoego mesta v Solneno sisteme"4. Planetaria" tak i ne uvidela sveta, no zato dva drugih sbornika Brysova, Dali" (1922) i Mea" (1924), osuestvili ee zamsel: vvesti v poziy planetarno-kosmieski ugol zreni na vleni i sobti" sovremennosti. V nih m vstretim rezkoe oblienie nauki, to otrinula sluenie korennm nudam izni prodovolstvennomu i sanitarnomu voprosu", govor slovami Fedorova (Stihi o golode"), prizv kollektivnm usiliem ovladet i prostranstvom vti v kosmos (turm neba"), i vremenem pobedit smert (Nevozvratnost", Kak list v osen"). V svoe vere: Carem nad izny, nam selit prostor // Inh mirov, inh planet!", vnuenno vo mnogom idemi vseobego dela, Brysov bl ne odinok. Gorki v svoih publicistie2 3 4

Literaturnoe nasledstvo,. T. 85. M., 1976. S. 7071. Brysov V. . Dnevniki. 18911910. M., 1927. S. 85. Literaturnoe nasledstvo. T. 85. S. 237.

19 skih vstuplenih 1920-h naala 1930-h gg. take privetstvuet proekt regulcii prirod", verit v vozmonost bezgraninogo razviti eloveestva, v tom isle dostieni bessmerti (O znanii", O borbe s prirodo", O prave na pogodu", Zasuha budet unitoena", O temah"). Posledovateli Fedorova N. A. Setnicki i A. K. Gorski razrabatvayt i uglublyt ego nasledie, filosof V. N. Muravev vvodit fedorovskoe ponimanie truda v teoretieskie poiski, a zatem i praktieskie nainani suestvovavego v te god Centralnogo instituta truda, pot i filosof Iona Brihniev, v 1920-h gg. sekretar Centralno komissii pomoi golodayim pri VCIKe (Pomgol), v svoih raboih dokladah prmo vskazval fedorovskie vzgld na reenie prodovolstvennogo voprosa". Nakonec, tot e Brysov znakomit s Filosofie obego dela" molodh, glavnm obrazom proletarskih, potov. Vspomnim, to Valeri kovlevi bl osnovatelem i rektorom Vsego literaturno-hudoestvennogo instituta i, po vraeniy Pavla Antokolskogo, lineko nas uil ne umirat". Da i podderivaet on prede vsego teh potov, kotore razvivayt motiv vselenskogo kosmieskogo truda, radikalnogo preobraeni mira. Nado srazu e otmetit, to ide revolycii i socializma okazalas v pozii konca 1910-h naala 1920-h gg. osobenno napoenno prevraenno-religioznm pafosom s ego ustremlennosty k predelnomu blagu i totalnomu preobraeniy estestva. V stihah i stath M. Gerasimova i V. Kirillova, I. Filipenko i A. Gasteva, S. Esenina i N. Klyeva, V. Hlebnikova i V. Makovskogo revolyci predstavala ne kak obna politieska i socialna revolyci, po novomu raspredelya vlast i sobstvennost i reguliruya otnoeni klassov i soslovi, a kak gigantski kataklizm, ontologieski perevorot, otkrvayi nov planetarno-kosmieski on, kotor celikom peresozdast samogo eloveka v ego naturalno-prirodno osnove i pordok vee v mire. Dl odnogo iz samh temperamentnh potov Kuznic" Ivana Filipenko glavna zadaa revolycii v tom, tob pobedit bolezni i samuy smert <> organizovat borbu s kosno materie"5. Zalog samo vozmonosti gigantskogo rasireni eloveesko vlasti v prirodnom mire Fedorov videl, kak izvestno, v bezgraninosti tvoreskih spobnoste sovokupnogo eloveestva, v trude planetarno-kosmieskih mastabov. Fedorov filosof i, mono skazat, pot truda. Trud i est vseoba dobrodetel, kotora vneset v mir soglasie, lybov" (, 369). Interesno, to principialno novm soderatelnm momentom, kotor vnesli v literaturu proletarskie pot, bla kak raz tema truda, priem traktuemogo imi
5

Filipenko I. O tvoreskom materiale // Krasn urnalist. 1920. 1 avg.

20 nastolko vseobemlye i titanieski (poma M. Gerasimova Na front truda" i dr.), to tut trudno ne vspomnit Fedorova. V centralno pome sbornika Ivana Filipenko ra slav" (M., 1918), nose to e zaglavie, zvuit vostorenn gimn takomu trudu, proslavlets ego carstvo, hram slav, vozvodim osvobodennm bratskim eloveestvom. Idet soznatelnoe upravlenie silami prirod: pobedaets razrennh stihi besinstvo", vs zeml ot polysa do polysa stanovits ogromno tvoresko mastersko, sama planeta prevraaets v upravlem eloveesko vole kosmieski korabl (voploaets proekt Fedorova, voshiavi Brysova), a filosof i astronom <> So stihimi, smerty vot, kolebl grom". Pot uvstvuet otvetstvennost i za vseh pogibih na dolgom i stradaleskom istorieskom puti: odenu ih telom, im duu vlou, // ih voskreu". V finale pom, velikom prazdnike Slav, voznikaet siyee videnie vseobego i polnogo preobraeni estestva, vseh suestv, stihi, samo materii. Torestvuet nov (vmesto borb i vtesneni) princip bti: mirovo soglasovannosti", vzaimno lybvi, oprozranivani, radostnogo otraeni drug v druge: vsydu ho i otklik!" Borba i Trud izment estestvo, // M budem eloveestvom krlatm", bukvalno sposobnm bez vskih tehnieskih sredstv k svobodnomu, bezgraninomu peremeeniy. Tak v utopiesko mete proletarskogo pota voznikaet ne tolko tradicionna dl kuznecov" tema main, dobrogo pomonika eloveka, no i ide preodoleni mainizacii i perehoda k preobraeniy fiziesko prirod eloveka (organieski progress, razrabotann v msli kosmistov). I zdes Filipenko bolee vsego smkaets s duhom aktivno-volycionno msli Fedorova, kotora reitelno nastaivala na tupikovosti asto tehnieskogo progressa dl eloveestva i predpolagala razvitie i korennoe preobrazovanie samogo fizieskogo organizma eloveka, ego organov i sposobnoste tak, skaem, tob on mog upravlt bessoznatelno protekayimi processami svoego tela, regulirovat ih, obretat nove sposobnosti i vozmonosti. Vseska e gipertrofi principa mainizacii, tem bolee rasprostranenna na samogo eloveka, privodila k zloveim postroenim v to e proletarsko kulture. I naibolee rki zdes primer elezn Gastev", pot, zatem organizator Centralnogo instituta truda, avtor Pozii raboego udara" i rda teoretieskih broyr. Uluenie" prirod eloveka u nego predpolagalos na inh puth, em u Filipenko: tak ukorotit i obrezat protivoreivuy, nepokornuy goistieskuy naturu eloveka, tob liit ee mocionalnosti, podsoznatelno izni, voobe linostnosti i tem privesti k svoego roda garmonii" edinogo slaennogo mainnogo agregata. Inae govor, re la ne o kae-

21 stvennom voshodenii prirod eloveka, a o ee ponienii, primitivizacii. Titanieskoe proletarskoe M, pretendovavee vit v sebe ne tolko vse eloveestvo, no ut li ne kosmieski, vselenski razum, blo daleko ne odnoznanm. Razliv kollektivistsko psihologii v ti god bl, po suestvu, totalnm. Beskonene tsi ts, million millionov, milliard", billion, legion, miriad i tm defiliruyt na stranicah i Filipenko, i Makovskogo, ot imeni M veayt i Blok, i Kirillov, i Mairov-Samobtnik, i Gerasimov, i Orein, i mnogie drugie. Tut blo sveee, vostorenno pereivaemoe uvstvo vhoda iz skorlup svernutogo na seb ", edineni s drugimi, i predvoshienie kolossalnh tvoreskih potenci obezemnogo kollektiva, nainalo prorastat nekoe planetarnoe soznanie (na obektivno neizbenosti i neobhodimosti kotorogo tak nastaivaet kosmieska, noosferna msl). No ne nado zabvat, to v rassmatrivaemuy pohu to rodayees soznanie postonno iskaalos rostnmi nergimi protivostoni, razdeleni na isth" i neisth", na m" i oni". A v kollektivno stihii neredko topilas vsa cennost unikalna eloveeska linost. Odnako srazu e otmetim kardinalnoe razliie medu proletarskim videniem preobrazovani mira i tem, kak predstavlla sebe preobraenie padego estestva aktivno-hristianska msl. ta msl stola na idee sorabotniestva eloveka Bogu, na bogoeloveesko sinergii, togda kak u proletarskih tvorcov sam elovek, tonee titanieski sverhelovek, proletarska massa (m") vrastala v novogo vseveduego i vsemoguego Boga (Proletariat, Gigant, elezn Messi, Titan, mnogoliki Vladka mira, vera Razum, sila Trud" Kirillov). Proletarski idealn arhetip, pervoobraz, kotoromu stroiteli ra na zemle" upodoblyts, po komu sveryt svoi stremleni i svereni, ne Bogoelovek, kak dl religioznh mslitele, a Promete, gero-titan, mtenik protiv bogov:
A est u men Serdce Promete iz lybvi i ogn, Grandiozn koster svtogo bezum, Est bezuderna, mtena sila samum, Est molodost, strana vol. (I. Filipenko)

Buntarski aktivizm, revolycionn prometeizm naala 1920-h godov nikak nelz sovmeat s aktivno-hristiansko msly Fedorova, Gorskogo i Setnickogo. Vesma cennm dl ih tonkogo razmeevani moet stat to vdelenie dvuh tipov ideala (i eloveka), kotoroe provodil pozdnee nemecki filosof Valter ubart v

22 knige Evropa i dua Vostoka" (1938): prometeevskogo, geroieskogo, no i sredinnogo, i ioannovskogo, messianskogo, apokaliptinogo. Perv, haraktern bolee dl evropesko civilizacii, oduevlen idee vlasti nad mirom, nad materie i ee silami, stremleniem k orudino organizacii haosa. V prometeevskom tipe s ego specializiruyim videniem" prosleivaets znaiteln lement nasili nad prirodo, pri utverdenii eloveka mero vseh vee i gospodinom mira. Ioannovski, messianski elovek s ego universalnm videniem", po msli ubarta, svostven bole slavnam v ih religiozno-hristiansko ipostasi, i prede vsego russkim. Stremlenie k sverhzemnomu osnovna metafizieska erta togo tipa, i pri tom k sverhzemnomu voploennomu, vidimomu i oszaemomu, a ne platonieski li metaemomu. Zavetnoe vnutrennee anie osvtit, oduhotvorit materiy, voplotit v mire ideal celostnosti i preobraeni. Prometeizm s ego venosty, imperativom vlastnogo pokoreni prirod el na Rossiy s Zapada, stremitelno vlivals iz treh proboin, sodennh v nacionalnom, gosudarstvennom organizme reformami Petra Velikogo, potom idemi francuzsko revolycii i, nakonec, ateistieski-kommunistieskimi soblaznami. Nedarom o kommunizme Valter ubart govorit kak ob istinnom otrostke prometeevsko kultur"6. I v 1920-e god dae idei borb so smerty prinimali silneuy prometeevskuy okrasku, no tot e Fedorov za to nikak ne otvetstvenen. Vozmem, k primeru, dvienie biokosmistov, vdvinuvih dva glavnh lozunga: interplanetarizm zavoevanie kosmosa i immortalizm osuestvlenie bessmerti linosti"7. Svo biokosmieski maksimalizm oni rassmatrivali kak dostienie revolycii, i togda borba so smerty, s vradebnmi stihimi prirod predstavala kak prodolenie borb za socialnuy spravedlivost. V obraznh analogih biokosmistov smert neredko tak i predstavala v vide otvratitelnogo oirevego buru. Rdom stolo: Proletariat pobeditel buruazii, smerti i prirod". Instinkt bessmerti, ada veno izni i tvorestva"8 vot to utverdalos biokosmistami v osnovanii novo linosti. Imenno revolycionn podem, dalnie gorizont, to otkrvaet socialistieskoe stroitelstvo, i dayt, po ih utverdeniy, impuls linosti rasti v svoih tvoreskih silah do utverdeni seb v bessmertii i kosmose", preodolet lokalizm (t. e. ograniennost) vo vremeni i prostranstve. M li ubic Smerti,
ubart V. Evropa i dua Vostoka. M., 1997. S. 185. Ivanicki P. Proletarska tika // Biokosmizm. Material 1. Kreatori biokosmistov. M., 1922. S. 13. 8 Svtogor A. Doktrina otcov" i anarhizm-biokosmizm // Biokosmizm. Material 2. Kreatori biokosmistov. M., 1922. S. 15.
6 7

23 Bessmert Argonavt!!!" s forsirovannm naporom vosklical pot-biokosmist A. roslavski v stihotvorenii Na turm vselenno". Priem proletarskoe eloveestvo, koneno, ne ograniits osuestvleniem bessmerti tolko ivuih, ono ne zabudet pogibih za osuestvlenie socialnogo ideala, ono pristupit k osvobodeniy poslednih ugnetennh", k voskreeniy prede ivih"9. Tot e A. roslavski zakanivaet takimi slovami stihotvorenie Pamti Hlebnikova": I teb, na soratnik, istlevi, no plamenn, M dl novh boev voskresim". Gazeta Izvesti" (4 nv. 1922 g.) peataet manifest biokosmistov-anarhistov, v izdatelstve VCIK povlets anonimna broyra O proletarsko tike", razvivaya ih idei, vhodit i neskolko nomerov gazet Biokosmist. Kreatori rossiskih i moskovskih anarhistov-biokosmistov" ( 14, martiyn 1922), sozdaets izdatelstvo Kreatori biokosmistov", vpustivee neskolko filosofskih knieek i, sbornikov stihov. Vstuplenie biokosmistov poraaet svoim naivno-dekretivnm, bezuderno-irokoveatelnm harakterom. Ono blo neodnorodnm i protivoreivm, soedin v sebe nesoedinimoe: trebovanie vsokogo nravstvennogo dolga, konkretno terpelivo rabot v oblasti regulcii prirod (zdes osobenno vdelils P. I. Ivanicki, avtor broyr Iskusstvennoe vzvanie dod i upravlenie pogodo posredstvom regulcii atmosfernogo i zemnogo lektriestva". M., 1925), borb so stareniem i smerty i anarhieskogo vospevani boestvenno" svobod obretego bessmertie individa. Teneve storon dvieni osobenno ivopisno provilis u ego glav, pota A. Svtogora (psevdonim A. Agienko). Perevod v raznuzdannuy stilistiku rd tezisov Fedorova i v to e vrem ottalkivas ot ego religioznosti", on stremils prede vsego utverdit samogo seb kak nevidanno-originalnogo mslitel, proroka titanieskogo vselenskogo dela. Dae v luih svoih storonah manifest i prizv biokosmistov bli rkim primerom stol asth togda duhovnh kavaleriskih atak" na buduee, derzko poptki odnim volevm usiliem i goreniem neterpelivogo serdca preobrazit lyde i mir. Taka skoropalitelnost otdavala vnm psevdo-apokaliptieskim magizmom i neizbeno pri stolknovenii s realno destvitelnosty (a ne vostorenno vospevaemo) privodila k bstromu razoarovaniy i fiasko. Ne tolko v proletarsko pozii m vstreaem grandiozno-utopieskie kartin buduego, derznovenneuy idey vosstanovleni prede ivih, tot mslim predel iskupleni zla i vsego blaga, kak v Pome slav" Filipenko ili Krasnom Kremle" Kirillova (I kolokol drevnego vea s tvoih neruimh ver9

Ivanicki P. Proletarska tika // Biokosmizm. Material 1. S. 13.

24 in // Veaet narodam, to blizits den voskresen"). Vspomnim hot b obobenno-metaforieskuy pomu A. Belogo Hristos voskres" (1918). I u Hlebnikova m nadem poln nabor preobrazovatelnh porvov to e gromko-patetiesko proletarsko lir, k kotoro, kstati, on s interesom prisluivals. Vozmem pomu Ladomir" (19201921), gde te e bogoboreskie motiv, tot e elovekoboeski pafos (Pod molot boeski erte! T boestvo skoval v podkov, tob verne sluil tebe"), ta e ocenka revolycii kak naala raskrepoeni, otkrti puti v dal buduego, gde stirayts granic medu narodami i gosudarstvami i rod lydsko ustraivaets Lydostanom, edinm eloveim obeitiem" po slovu Makovskogo, tot e ideal nauno postroennogo eloveestva", lyde preobrazovatelnogo truda i tvorestva (to estvuyt tvorne, Zamenivi D na T, Ladomira soborne S trudomirom na este" dvorne, duhovna do togo lita nacii, zameayts tvornami), tot e motiv novo upravlemo kosmiesko orbit dl nae planet (T prikrepi k sozvezdy parus, tob silnee i mtenee Zeml neslas v nadmirn rus"), to e upravlenie prirodnmi vlenimi; i nakonec, samoe derznovennoe preodolenie samih zakonov prirod, pretvorenie vtesnyego, smertnogo pordka suestvovani v bratski, bessmertn lad mira: (Umete, luie um, Namordniki nadet na mor <> Smert smerti budet vedat sroki"). No esli preobrazovatelno-kosmieskie zamahi proletarsko potiesko msli provisali v obvetalh stihovh priemah, mertvenno zastvali v trafaretno ritorike, to budetlnskie vospareni Hlebnikova rodalis v slove po-novomu sveem i umnom (za-umnom), derzko rasirvem privn risunok fizionomii rodnogo potieskogo zka, smsl ego korne i fleksi, vozmonosti sopreni slov, ponti i obrazov. Izobretateli v protivoves priobretatelm dl Hlebnikova istinnoe eloveestvo, ouayee seb v puti k buduemu, bolee togo, osoba poroda", kak b nov volycionn tip, vzrevayi v lone nnenego roda lydskogo (m ee tolko naalo"); to avangard ego, iskateli, optniki, na ostrie volycii stavie derznovenn ksperiment ee reayego soznatelnogo skaka. Nado blo otdelit tot vrvavis vpered volycionn tip ot ostalnh, otstayih i kosneyih, dat emu im kak znak novo sunosti: tvorne, izobretateli, marsiane, nebesne lydi, zaelovek tesno svzat s glavno zadae ovladeni vremenem. Zaeloveeskie sn" Hlebnikova o buduem vklyali metu o raznogo roda sverhtehnieskih i organieskih udesah (sm.: Lebedi buduego", 1918, Radio buduego", 1921), gde i novoe pitanie, pozvolyee razruit krovavuy pievuy piramidu, uvenannuy elovekom (Utes iz buduego, 19211922)", i iskusstvenne dodi,

25 i oblakohod, vozdelvayie pol s neba, i nove puti soobeni, i predvoshienie televideni (tenepeat, teneknigi, cvetna tenepis), v ego gigantski rasirennom smsle i blagom napolnenii, sluaego odnim iz instrumentov, kak seas b m skazali, noosfer priobeni k edino due eloveestva, k edino eesutono duhovno volne, pronoses nad strano kad den" (Radio buduego"), metu o svobodnom, bogopodobnom, letayem eloveestve: Lydi! Dale okop K sile nebesno proloim, Stare goresti stop! M bt krlatmi moem" (Mork i poec", 1921), M bli, m bli detmi, Teper m krlatoe reestvo" (Vona v melovke", 191519191922). V odnom iz pisem 1921 g. Hlebnikov pisal: M ivem v mire smerti, do sih por ne broenno k nogam, kak svzann plennik, kak pokorenn vrag, ona zastavlet vo mne podmats krov voina bez kavek. Da, zdes stoit bt bocom"10. Hlebnikovu bl znakom vnutrenni protest protiv budue garmonii, unavoenno neisislimmi iznmi vtesnennh pokoleni, v tom isle i ego sobstvenno (Iranska pesn", 1921). I hot ide voskreeni, snimaya tako protest, dovoda do blago polnot anie bessmerti, i ne nala v tvorestve Hlebnikova takogo razviti, kak u Makovskogo, vse e i u avtora Ladomira" probivals i sobstvenno voskresiteln motiv, oblia vsuy utolyuy nadedu pota:
Dvinems, drune, k pesnm! Vse za svobodo vpered! Stanem zemley voskresnem, Kad potom oivet! (O svobode", 1918, 1922)

Preobrazovatelno-kosmieskie i voskresitelne motiv privlekayt i krestnskih potov, pravda v osobom, muickom kolorite (M verim: Vselennuy sdvinem! // U mits skvoz bury i grom // V raspahnuto naste rdnine // Mikula na are zemnom" (Orein)). Oni vrvayts v revolycionne pom Esenina 1917 1919 gg., takie, kak Inoni", Iordanska golubica", Nebesn barabanik", v tvorestvo Nikola Klyeva. V pome Mat-subbota" (1922) erez privn klyevski kosmos izb i prosth eloveeskih del" peredano ouenie kanuna Krasno pashi", vseobego preobraeni mira. Iz russkih potov imenno Klyev, horoo znakom s ueniem Fedorova i vsoko ego cenivi, v svoe simvoliesko metaforike derevenskogo kosmosa, svetegos dalmi kosmieskogo preobraeni, bl osobenno blizok k fedorovskomu poly smslov ego voskresitelno nebesno-zemledelesko kul10

Hlebnikov V. Sobr. proizvedeni: V 5 t. T. 5. L., 1933. S. 316.

26 tur. U Klyeva rodstvo s idemi filosofa vseobego dela ne tolko v oevidnom motive voskreeni otcov i dedov (I na skrip vselensko zbki Vdut ded iz mogil" Poddonn psalom" 1919), no i v tom, to vselenski preobrazovatelnoe, nebesnoe vrastaet iz samogo konkretno i teplo zemnogo: doma, pei, lylki inae govor, v soedinenii verin i korne, stremleni k bessmertiy i bogopodobiy s uvstvom roda i rodin. V revolycii krestnskie pot usililis uvidet prede vsego naalo osuestvleni ani, zapeatlennh v narodnh obrazah muickogo ra", Kite-grada", no s novo, suestvenno popravko na eloveeskuy aktivnost v ih obretenii. Odnako vskore ta nadeda bla estoko smta. I ne sluano glavnmi opponentami prometeizma v russko literature togo vremeni stali kak raz ti pot i prede vsego Nikola Klyev s ih iznaalno inm (em u potov-proletariev) videniem samogo tipa ustroeni narodnogo bti, ego vsih cennoste i idealov. Kogda proli ntuziasmieskie illyzii, spali derznovenne naded na prmo put ot Oktbr k Kite-gradu, u novokrestnskih potov na odno iz vanh mest v ih tvorestve vhodit osoznanie ogromno opasnosti: na naturalno-prirodn, krestnsko-hristianski, tradicionn uklad izni nastupaet telo, stiraye postupy gorodskoe s ego vsesokruaye tehniko eleznoe carstvo". Naalos to dvienie ee do revolycii, no sama ta revolyci neoidanno dl neonarodnieskih ee poklonnikov okazalas v rezultate naibolee udarnm i ffektivnm fragmentom vsemirno-istorieskogo processa vesternizacii, profaniruye sekulrizacii tradicionnh obestv, v dannom sluae ogromno stran-kontinenta (na osob uklad i duh kotoro vozlagal takie naded filosof voskreeni). Vmeste so vsemi krestnskimi potami Klyev otkazvals videt potanuy sudbu" svoe rodin v eleznom neboskrebe, fabrino trube". Sn eleza i kamenno skuki", bezdun goroanin, ravnodun k prirode ili rassmatrivayi ee kak utilitarn material, poiraet berestno ra" (Klyev). Imenno novokrestnskie pot pervmi otmetili priznaki togo, to pozdnee stalo nazvats kologieskim krizisom, iduim ot bezogldno kspluatacii i utilizacii prirod tehnokratiesko civilizacie. Imenno Klyev v svoe pozii stal blie vsego k aktivnomu hristianstvu Fedorova. Kosmieskie motiv, obraz voskreseni, sokrueni ada i bessmerti (tob rh pesen korabli k bessmerty pravili ruli", pir bessmert", Ot Nila do kandalnogo Bakala Voskresnut vse, kto pogibli", To nova Rus sovladelica ada, Gde skovan dvol i Angel Toski") predstayt kak sorabotniestvo Bogu v preodolenii radikalnogo zla i vseobego spaseni, kak aktivnoe osuestvlenie rodom lydskim hristianskogo

27 ani i obetovani, osens obrazom Hrista, Togo, kto adskoe erlo Slezoy ugasil". Vsoko ocenivavi fedorovskoe otverenie gorodsko torgovo-promlenno civilizacii, ego oporu na selskoe znanie", ideal nebesno-zemledelesko kultur", Klyev vstal samm nepreklonnm idenm protivnikom nadvigayegos gorodskogo sekulrizovannogo, pologo carstva, priem ne prosto sovetsko ego form, a industrialno-potrebitelsko civilizacii voobe. V russko pozii on ostals hodataem i plakalikom za popiraeme zavet Svto Rusi, veru predkov, narodnoe iskusstvo i sakralizovann bt (pom Kain", Pogorelina", Pesn o Veliko Materi"). Metu o kosmieskih poletah, bessmertii, dae voskreenii razvivaet v ti god ne tolko pozi, no i publicistika, i ivopis. Tak, istorik-marksist N. A. Rokov v knige Smsl i krasota izni" (Pg.-M., 1923) i V. N. Muravev v rabote Ovladenie vremenem kak osnovna zadaa organizacii truda" (M., 1924) obosnovvayt idey bessmerti i voskreeni novmi naunmi dostienimi v biologii i fizike. Imenno v 1920-e god naals mediko-biologieski poisk v oblasti prodleni izni, omoloeni i kak maksimum dostieni bessmerti. Odnim iz ego napravleni bli opt po perelivaniy krovi, kotor vel institut, sozdann i rukovodim bvim teoretikom Proletkulta A. A. Bogdanovm (pogibim v rezultate odnogo iz takih ksperimentov). Pozdnee, v samom naale 1930-godov, ti poptki nali otklik v literature (pes K. Treneva Opt" i B. Lavreneva M budem it", a ee rane groteskno v Sobaem serdce" M. Bulgakova). Teper neskolko slov o smenh vlenih v ivopisi. Dostatono napomnit tvorestvo Pavla Filonova, takie ego rabot naala 1920-h godov, kak znamenita seri Vvod v mirovo rascvet" ili ego mnogoislenne golov" i liki", tob pouvstvovat, kak blizko ego videnie k aktivno-volycionno msli. Utverda izuenie" eloveka osnovo svoego iskusstva", hudonik pisal: starays podmetit priznaki ego intellektualno i biologiesko volycii i pont reayie faktor, zakon i vzaimodestvi to volycii".11 Ili porazitelno rano sozrevego hudonika V. N. ekrgina, prmogo posledovatel ueni obego dela, kotor stremils k sintetieskomu, monumentalnomu iskusstvu, proobrazu buduego realnogo kosmieskogo tvorestva. Bola ast ego rabot, grafieskie cikl Voskreenie", Pereselenie lyde v kosmos", mslilis kak skiz k freskovo rospisi. Na tih listah m vidim, kak v mercanii kosmiesko bezdn, slovno vtnute v medlennoe kruenie, dviuts figur lyde,
11 Filonov P. Ideologi analitieskogo iskusstva i princip sdelannosti // Filonov P. Katalog. Novosibirsk, 1967.

28 legkie, prosvetlenne, v edinom horovode vosstani k novo, bessmertno izni. tu e metu o naunom voskreenii, v inom tone i kraske, m vstreaem i v tvorestve Makovskogo, znakomogo s idemi i rabotami ekrgina, ego sotovaria po hudoestvennomu uiliu i, kstati, pervogo ego illystratora. Vproem, naalnoe priobenie pota k ueniy Fedorova proizolo ee v 1910-h godah erez pota V. I. mankevia, blizkogo krugu V. Ivanova, to rko otrazilos ue v pome Vona i mir" (1916). V posledne ee asti, gde v voobraenii avtora predstaet umirotvorenna, preobraenna Zeml buduego, ne obhodits bez voskreeni polnota blaga i sast trebuet togo. Scen vozvraeni k izni umerih reen potom, moet bt, naibolee naturalnm obrazom, s naivnm realizmom detskih fantazi (to vstayt iz mogilnh kurganov, Msom obrastayt horonenne kosti"). Fedorovskie motiv neodnokratno voznikayt i v posleduyem tvorestve pota, osobenno kogda on zagldvaet v buduee (poma Letayi proletari", ernove nabroski neokonenno pom Pt Internacional" (1922), gde dolen bl predstat HH vek, izn, metaema so dne Fure, Roberta Ouna i Sen-Simona"). Tema naunogo voskreeni, osobenno poraziva Makovskogo, predstaet ot grotesknogo ee varianta v Klope" (1928) do prouvstvenno-sereznogo v pome Pro to" (1924) s ee mastersko eloveih voskreeni". Priem kad raz v pole svee obluennosti pota idee Fedorova ego tvorestvo obretalo same pronzitelno-elovene i vsokie not: gasli neistovstvo prometeistskogo elovekoboi, pafos razdeleni i nenavisti, stiralis grubo-materialistieskie ert buduego ideala (kak v Misterii-buff"), voznikalo uvstvo vseobe otvetstvennosti za bol i stradanie mira, ide iskupleni zla, bratstva i lybvi kak glavnogo principa bti. Pust Makovski ne ital Filosofii obego dela" i ne znal vse sistem fedorovskogo aktivnogo hristianstva. No sama ide vseobego voskreeni vtaskivala za sobo sovsem drugo, neeli niceanski ili klassovo-marksistski, cennostn rd. Dae erez astinuy i nesoverennuy recepciy fedorovsko idei Makovski prorval potolok ateistieskogo soznani pohi s ego soglasiem na smert, na nnenyy smertnuy prirodu eloveka. Tam, gde u nego povlets ta ide i meta uhodit isto gorizontalno-segodnnee miroouenie (dolo vseskoe stare, to blem poroslo!), voznikaet uvstvo i ponimanie vertikali eloveestva, uedego v zemly, povlets nadeda na ee vosstanovlenie v novoe ivoe btie. U Esenina est neskolko silnh lirieskih proizvedeni, uslovno govor, fedorovskogo duha. Sredi nih Proplsal, propla-

29 kal dod vesenni" (1917), gde gluboaa priina toski i neudovletvorennosti pota okazvaets v tom, to Ne razbudi t svoim napevom // Dedovskih mogil". Ili porazitelna Pesn o hlebe" (1921), predvoshiaya obraz pozii Nikola Zabolockogo. elovek kak b otravlets trupnmi dami stradani ubivaemh ivh suestv, iduih emu v piu. Koren zla i smerti uhodit v suestvuyuy prirodnuy neobhodimost vtesnt, ubivat i poirat:
I svistt po vse strane, kak osen, arlatan, ubica i zlode Ottogo, to reet serp kolos, Kak pod gorlo reut lebede.

ta tema stanovits osnovno v naturfilosofsko lirike Nikola Zabolockogo 19201930-h godov, smelo vnedrivego v poziy tako vzgld na prirodu, kotor v filosofsko msli otkrl Fedorov. Za garmonino vidimosty prirod pot nastoivo obnaaet ee vekovenuy davilny", lydoedstva strane ert", vzaimnoe poiranie, vtesnenie i borbu, carie v ne. erez proizvedeni Zabolockogo v potieskoe soznanie HH veka volo aktivno-volycionnoe uvstvo otvetstvennosti eloveka kak pered sobstvennm buduim, tak i pered sudbo meno tvari, vsego ivogo mira. V ego tvorestve torestvuet stol van dl nas seas prizv k lybovnomu vuvstvovaniy v prirodu, kosmos, iserpvayemu poznaniy ih zakonomernoste i tan kak odnomu iz obzatelnh uslovi dolgo terpelivo rabot po oduhotvoreniy mira. Tako podhod bl znaitelno blie k provozglaennomu v Filosofii obego dela", em rostne, skoropalitelne naskoki na prirodu, obvlenie e bespoadno borb, kak to neredko zvualo v posleoktbrsko pozii. Naskolko neposredstvenno idei Fedorova vlili na Zabolockogo, mono sporit. V rde zarubenh rabot govorits o prmom vozdestvii: Ideologi Zabolockogo ili, tonee, ego filosofi izni em-to napominaet animizm ili panteizm, pohoi na Viktora Gygo, no sammi prmmi ego vdohnovitelmi bli filosof Nikola Fedorov, Ciolkovski i Hlebnikov v svoe utopii Ladomir", gde predstavlen obraz garmonieskogo edinstva eloveestva s bogami i ivotnmi"12. Privleka idei Fedorova dl uglubleni v filosofskoe soderanie pozii Zabolockogo, A. Urban otmeal: Sredi leningradskih studentov, po vospominanim G. Gora, v 20-e god bolim uspehom polzovalas kniga N. F. Fedorova Filosofi obego dela". Zabolocki s ego interesom k sintetieskim koncepcim mirozdani edva
12 Karlinsky S. Surrealism in 20th century russian poetry: Chirilin, Zaboltsky, Poplavsky // Slavonic review 26. 1967. P. 616.

30 li proel mimo togo truda"13. Mono pri tom utonit, to vlinie to knigi na Zabolockogo moglo idti i erez obi duh pohi", a take erez Hlebnikova i Ciolkovskogo. Tema smerti, tak e kak i tema lybvi, pisal Gorki v state O Biblioteke pota"" (1931), vena tema". U nas na tu temu pisat stihi ne printo, ne znay poemu? Po-moemu, ne sleduet zabvat, to ubedenie v neustranimosti smerti toe oen poleznoe i dae uteitelnoe ubedenie v buruaznom obestve, gde lydi ne dorogi drug drugu"14. Sam Gorki to tem ne obhodil i real ee novatorski, sledu vo mnogom za tem revolycionnm perevorotom vo vzgldah na smert, kotor predloil Fedorov. (Ob ideh obego dela Gorki bl naslan ee pri izni filosofa i dae odnad videl ego v biblioteke.) V svoem tvorestve v samh razlinh anrah, ot realistieski-dostovernogo do skazono-pritevogo i prmo publicistiki, Gorki ne ustaval obnaat to passivnoe pritie svoe zemno doli, sudb, rabski-suevernoe preklonenie pered stihinm hodom vee, v osobennosti pered smerty, nastoee ee oboestvlenie, kotoroe sostavlet glubinneuy metafiziku" meanina, ego rby filosofiy". Itogovoe proizvedenie Gorkogo izn Klima Samgina" sozdavalas v osnovnom v 1920-e god, god vozrosego interesa k idem Fedorova, kontaktov s ego posledovatelmi, perepiski s filosofom i konomistom N. A. Setnickim, kotor regulrno poslal emu literaturu, issledovavuy razline storon ueni obego dela15. Osob interes pisatel vzvala rabota Setnickogo Kapitalistieski stro v izobraenii N. F. Fedorova", Harbin, 1926 (imenno po ne Gorki citiruet otrvok iz Fedorova v svoe state O enine"). Kstati, podsitano, to sredi bolee semidesti mslitele vseh vremen, melkayih na stranicah izni Klima Samgina", im Fedorova figuriruet <> ae mnogih i mnogih famili filosofov, ustupa v tom otnoenii tolko imenam Marksa, Lenina, opengaura i Nice"16. Fedorovskoe oblienie glavnogo poroka uenh (otrv msli ot dela"), passivno-sozercatelnoe, teoretieskoe otnoenie k miru okazalos vesma sozvunm mslm Gorkogo. Kak hudonik-analitik on bleste predstavil v svoem romane iskusstvennost uenogo soslovi, otorvannogo ot narodno mass, gordoe, umstvennoe prevoznoenie nad ne, otdelenie msli ot dela, v rezultate ego
13

Urban A. Obraz eloveka obraz vremeni. Oerki o sovetsko pozii. L., 1979.

S. 81. Gorki A. M. Sobr. so.: V 30t. T. 26. M., 1953. S. 184. Sm. podrobnee: Suhih S. I. M. Gorki i N. F. Fedorov // Russka literatura. 1980. 1; M. Hagemeister. Nikolaj Fedorov. Studien zu Leben, Werk und Wirkung. Mnchen. 1989. S. 392403. 16 Suhih S. I. izn Klima Samgina" M. Gorkogo i Filosofi obego dela" N. F. Fedorova // M. Gorki i vopros literaturh anrov. Gorki, 1978. S. 3.
14 15

31 msl nainaet metats v mnoestve teoretieskih, umozritelnh predstavleni vplot do togo, to sam mir rasplvaets v mira (Da bl li malik-to, moet, malika-to i ne blo?"). Iz vsego nasledi Fedorova Gorki osobenno vdell ego staty Vstavka 1889 goda", cenil razvit v ne obraz obestva polovogo i estestvennogo podbora", v kotorom rol nauki asto nizvodits do urovn sluanki industrializma i militarizma. V izni Klima Samgina" to videnie Fedorova prohodit odnim iz letmotivov romana. V pisme k Mihailu Privinu ot 17 oktbr 1926 goda Gorki otmetil, to vskazvanie iz knigi Privina Bamaki" o enine, kotora daet ton hudoestvenno promlennosti", napomnilo emu msli Fedorova. Privin otveaet, kasas svoego otnoeni k filosofu: do sih por pereivay v sebe ego msl voskreeni otcov <> znay msl ego i o enine i do sih por ey volnuys"17. Nedarom Gorki s takim ponimaniem i podderko otness k tvorestvu Privina, uvidev v nem rodstvennuy sebe obefilosofskuy ustanovku utverdenie eloveka, pererastayego prirodn zakon; to, to pozdnee sam Privin vrazil tak: Sunost eloveeskogo prihoda v mir prirod vlets vosstaniem na metod prirod, ili, prosto skazat, vozmueniem smerty, kak sposobom takogo dvieni"18. V konce 1920-h godov sozdaets znaitelneee proizvedenie Privina, avtobiografieski roman Kaeeva cep", roman vospitani gero, ego konenogo vbora seb kak hudonika. No sam zavetn, bezumn vbor Kurmuki svzan s ego meto osvobodit vseh lyde, proedih, nastoih i buduih, ot krepko skovave ih cepi zla i smerti. V detsko greze na nego s golubh pole smotrt vse otc ot Adama s novo i veno nadedo: Ne on li tot malik, pobeditel vseh strahov, snimet kogda-nibud s nih Kaeevu cep?!"". ta meta prohodit erez ves roman, vraas isklyitelno potieskimi, dae muzkalnmi sredstvami letmotiva. V Kaeevo cepi" ne trudno ulovit fedorovski, aktivn povorot v otnoenii k glavnomu vragu"; pravda, v romane tot povorot soveraets li v gluboko vnutrenne, duevno sfere gero. No v svoy knigu o tvorestve" (tak on nazval ostavuys neosuestvlenno trety knigu Kaeevo cepi") Privin nardu s drugimi harakternmi dl pohi kulturnmi detelmi sobirals nepremenno postavit uenika Fedorova i soznatelnogo posledovatel (Gorskogo)"19, s kotorm on obals v 1920-e
17 Gorki i sovetskie pisateli. Neizdanna perepiska. Literaturnoe nasledstvo. T. 70. M., 1963. S. 335. 18 Privin M. M. Sobr. so.: V 6 t. T. 5. M., 1957. S. 707. 19 Dnevnik Privina ot 30 sentbr 1928 g. Re idet o filosofe A. K. Gorskom. Sled ego obeni s Privinm progldvaet i v opublikovannh otrvkah

32 god, to est prmo vvesti fedorovskuy temu v kontekst duhovnh iskani svoego vremeni. No delo ne v tom, to otdelne vozzreni Fedorova soznatelno ili bessoznatelno pronikali v proizvedeni Privina. V ego tvorestve voobe postonno stuats vene filosofskie vopros eloveeskogo bti. V teh otvetah, kotore pisatel po-svoemu, svoe izny i tvorestvom dobval, nelz ne zametit, to perv tolok samomu napravleniy ego msli bl dan vo mnogom otkrtiem mira ide Fedorova. Voln togo pervogo tolka voli v skrt filosofski podtekst, oduevlyi msliteln pafos tvorestva Privina, bolee otkrto obnaruivis, budto vd na prostor, li v knigah, sostavlennh iz dnevnikov (uravlina rodina", 1929, Kalendar prirod", 19351939, Faceli", 1940, Lesna kapel", 1943, nezaverenne Glaza zemli"). Pisatel-pot (vel so svoe pozie v prozu", po opredeleniy samogo Privina) i pisatel-mslitel takim pouvstvoval ego i blagoslovil Gorki, takim e predstaet on v ocenke naibolee pronicatelnh ego itatele, kritikov, sobesednikov. Kak pisatel-mslitel, Privin razvivaet edinoe i celnoe mirovozzrenie, edinuy filosofskuy veru. Letmotiv ego razdum (priroda i elovek, ivoe celoe" bti, rodstvenna soprennost volycionno cepi, voshodee razvitie mira, tvorestvo izni i tvorestvo nebvalogo", rodstvennoe vnimanie", ustanovka na drugogo kak na seb, transformaci zla v dobro, radovanie", linost i bessmertie) rodstvenno pereklikayts s vaneimi mslmi Filosofii obego dela". Naibolee silnoe i prmoe vlinie fedorovskih ide isptalo na sebe tvorestvo Andre Platonova (po svidetelstvu M. A. Platonovo, Filosofi obego dela" s mnogoislennmi pometami ee mua hranilas v domane biblioteke pisatel)20. Razumednevnikov pisatel (sm.: Kontekst. 1974. M., 1975. S. 344, 349M; Privin M. M. Dnevniki. 19261927. M., 2003. S. 67, 230). 20 Tema A. Platonov i N. F. Fedorov" podnimalas ne raz, kak rossiskimi, tak i zarubenmi issledovatelmi. Sm.: Teskey A. Platonov and Fedorov. The Influens of Christian Philosophy on a Soviet Writer. Amersham, 1982; Malgina N. stetika A. Platonova. Irkutsk, 1987; Kiselev A. Oduhotvorenie mira: N. Fedorov i A. Platonov // Strana filosofov" Andre Platonova: Problem tvorestva. Vp. 1. M., 1994. S. 237248. kzistencialno-filosofski plast tvorestva A. Platonova, vo mnogom pitavis kak raz idemi Fedorova, podrobno proanalizirovan i mnoy v serii state: V usilii k buduemu vremeni". Filosofi Andre Platonova // Semenova S. G. Preodolenie tragedii: Vene vopros v literature. S. 318377; Tanoe tanh" Andre Platonova (ros i pol) // Strana filosofov" Andre Platonova: problem tvorestva. Vp. 1. M., 1993. S. 73131; Filosofskie motiv romana Sastliva Moskva" // Strana filosofov" Andre Platonova: problem tvorestva. Vp. 2. M., 1995. S. 5490; Vleenie lyde v tanu vzaimnogo suestvovani" (Form lybvi v romane Sastliva Moskva") // Strana filosofov" Andre Platonova: problem tvorestva. Vp. 3. M., 1999. S. 108123; Rossi i russki elovek v pogranino situacii. Voenne rasskaz Andre Platonova" // Strana filosofov" Andre

33 ets, idenoe i hudoestvennoe bogatstvo platonovskogo mira ne svodits pust dae k samomu glubokomu i samostotelnomu pereivaniy msli Fedorova. No bez ueta nekotorh sokrovennh filosofskih grane togo mira, uhodih v glubokoe i slonoe usvoenie ueni obego dela, ponimanie tvoreskogo vklada Platonova v oteestvennuy literaturu suestvenno obednets. elovek u Platonova vstaet kak pered licom prirod, svoego naturalnogo udela, tak i pered mirom meeloveeskim, socialnm, nahodims v processe burnogo pereustrostva, uastnikom kotorogo vlets sam elovek. Priem oba ti otnoeni glubinno svzan. V russko proze HH veka Platonov, moet bt, edinstvenn (kak Zabolocki v pozii) privlek takoe pristalnoe vnimanie k naturalno-prirodno osnove vee, k samomu ontologieskomu statusu eloveka i mira, kotor obno polnosty ignoriruets vo vskom istorieskom i obestvennom destvii. Pozdnee to problemo po-svoemu zanimalas zapadna kzistencialistska literatura. M znaem predstavlenn ey obezboenn, nepronicaem i temn mir prirod, v kotor zabroen smertn elovek. Kakie-to shoie oberton vstreaem i u Platonova, no v drugo perspektive. V kartinah prirod ego filosofskoe pismo osobenno gusto i neprervno, kada fraza, kad povorot ee soits smslom, mirovozzreniem, tendencie. Prirodn mir kak budto maets v telom, dunom, bredovom sne; on oboraivaets ae vsego likom kako-to ustalo, peremogayes, prizrano", skuno" stihii. Pisatel neutomim v obrisovke prirodnogo hoda vee, sastlivogo na zare, no ravnodunogo i bezotradnogo vposledstvii", tosklivogo destvi prirod", vsemirno bedno skuki". elovek i mir v sootvetstvii drug drugu: i zdes, i tam skuka, toska, rabota sil razrueni, padeni. To li mir nastraivaets po eloveku, to li elovek po miru, to li oba otraayt odin padi modus bti. Konkretnm vraeniem osnovnogo zla dl eloveka vlets smert. Motiv umirani i smerti, poalu, sam vsepronikayi u Platonova. Molodo voroneski publicist v svoi dvadcat let izsnls prmo: Nastoe izni na zemle ne blo, i ne skoro ona budet. Bla gibel, i m rli mogil i opuskali tuda brata, sestru i nevestu". No skol izorenno zrel pisatel vnedret svoe miroouenie ue v samu atomnuy strukturu obraznogo teksta! I tut dl dokazatelstva mono perepisvat Platonova stranica za stranice. Tesno k motivu smerti u Platonova primkaet motiv skuki (po astotnosti upotrebleni slova skuka", skun", skuno" v platonovskom slovare sredi liderov, tut pisatel ne boits povPlatonova: problem tvorestva. Vp. 4. M., 2000. S. 138152; Kontekst geopolitiki v pese Noev koveg" (Kainovo otrode") // Strana filosofov" Andre Platonova: problem tvorestva. Vp. 5. M., 2003. S.

34 torts). V reakcii skuki nekoe beznadenoe ontologieskoe samoopredelenie eloveka, vsko tvari, vei togo mira, slovno pokorno prinimayih seb venmi ertvami durno beskonenosti smertnogo pordka, pustovorotov bti". Plodotvorna transformaci skuki" v grust", tosku", skorb" obnaruivaet ue drugo uroven otnoeni k miru: nepritie suestvuyego poloeni vee i porv k ego preodoleniy. V prirode to toska dremlyego razuma", v eloveke pealovanie po uedim iz izni, zovuee k destviy. Same stranne i unikalne iz motivov proizvedeni Platonova svzan s naibolee bezumnmi" ego animi, iduimi ot ide Fedorova o borbe so smerty i voskreenii umerih: k primeru, sobiranie vskih veestvennh ostatkov poternnh lyde", sledov uede izni (to i Saa Dvanov, i Voev so svoim mekom, i mnogie drugie), i tema groba i raskopanno mogil Motiv ue sobstvenno naunogo voskreeni prohodit erez vse tvorestvo pisatel vplot do voennh i pozdnih detskih rasskazov. Saa Dvanov iz romana evengur" (19271928) nadeets, to evengurski kommunizm pozvolit emu ispolnit zavet i rodnogo otca, dann emu vo sne, i priemnogo, navu: Sdela to-nibud na svete, vidi, lydi ivut i pogibayt". Da i vs gorena detelnost drugih personae napravlena na to, tob utolit serdce, pronzennoe tim zreliem vseobego naturalnogo nesast i gibeli, v kranem sluae hot b otvle ot nego tosku". Odnako naivno-passivna apokaliptika ustroitele platonovskogo kommunizma (dovodt do predela printoe na veru ubedenie: unitoim kspluataciy, voobe ves neproletarski, ud lement i elovek i mir mgnovenno preobrazts) provalivaets s treskom. Syetno rokovm isptaniem dl Predpriti evengurcev stanovits smert rebenka. Da i v Kotlovane" (1930) tot e hod: v fundament stroki kladets bukvalno detski trupik, kotor otravlet same istoniki ver v vozmonost postroeni ra na zemle", esli ne budet otmenen prirodno-naturaln zakon vtesneni i smerti. V pozdnem platonovskom tvorestve zavetne ugolki, gde ego ide izni" (vklyava v seb prede vsego imperativ volycionnogo voshodeni i preobraeni) svetilas v idealno, skazono prozranosti, prinadleali u pisatel tem, kogo, v otliie ot vzroslh, ot bolih predte", on nazval spasitelmi Vselenno", detm. Koneno, uhod v mir detstva bl svoego roda umaleniem tvoresko palitr pisatel pod udovinm pressom ego radikalnogo nepriti poho, no zato ne predatelstvom. Ibo sluilos tak, to nigde v tako istote i nasennosti, kak v detskih rasskazah, gde v nezamslovath syetah i dialogah Platonov stavil svoi postonne problem: smerti i bessmerti, darovogo i

35 trudovogo, istin i blaga, samosoznani, zla, vse celi, ne vilas soverenno estestvenno bezuslovna fedorovska osnova ego zavetnh verovani i ani. Zdes kriteri budte kak deti" realizuet seb kak urok i zavet vzroslm. Deti provozvestniki priestvi velikolepno stran nevozmonogo", gde kratkovremenna vstrea vsego suestvuyego prevraaets v venoe svidanie, likuyi horovod vsego ivuego i ivego. Ob tom e nevozmonom" kak o samom zavetnom anii eloveestva, ego vse celi i zadae govorit filosof Nikola Nikolaevi Vedenpin ut li ne na pervh stranicah Doktora ivago" (1957) Borisa Pasternaka: mono bt ateistom, mono ne znat, est li Bog i dl ego on, i v to e vrem znat, to elovek ivet ne v prirode, a v istorii i to v nnenem ponimanii ona osnovana Hristom, to Evangelie est ee obosnovanie. A to takoe istori? to ustanovlenie vekovh rabot po posledovatelno razgadke smerti i ee buduemu preodoleniy. Dl togo otkrvayt matematieskuy beskonenost i lektromagnitne voln, dl togo piut simfonii. Dvigats vpered v tom napravlenii nelz bez nekotorogo podema. Dl tih otkrti trebuets duhovnoe oborudovanie. Danne dl nego soderats v Evangelii". to rassudenie vovse ne sluana mslitelna applikaci na romannuy tkan. V seme Leonida Osipovia Pasternaka (izvestnogo hudonika, otca pota), risovavego Fedorova, neobknovennogo bibliotekar Rumncevskogo muze, i ostavivego o nem vospominani21, hranilas pamt ob tom originalnom eloveke i mslitele. No tolko v samom naale Oteestvenno von idei filosofa obego dela po-nastoemu vhodt v soznanie Borisa Leonidovia. On znakomits s molodm istorikom Ekaterino Kraeninnikovo, kotora vhodila v kruok molodh lyde, predanno izuavih nasledie Fedorova i ego posledovatele Gorskogo i Setnickogo. Setnicki, konomist, filosof i pot, k tomu vremeni ue bl rasstreln, a Gorski otbval sslku v Kaluge, otkuda vel intensivnuy perepisku s doery pogibego soratnika Olgo Setnicko i ee bliae podrugo Kate Kraeninnikovo. Imenno oni privezli Pasternaku rabot Fedorova i ego uenikov. Boris Leonidovi izuaet ti material i pod vpeatleniem otkrvegos emu kruga novh ide uglublet i pereosmslet svoe predstavlenie o hristiansko zadae eloveka v mire. Ego kak hudonika uvlekaet sama stol udivitelna i kaka-to zapredelno neumestna dl stalinsko pohi obnost ynoe i devuek, uvleennh idealom bessmerti22. Ne sluano i budui roman v magieskom kristalle"
Pasternak L. O. Zapisi raznh let. M., 1975. S. 142144. Podrobnee sm.: Kraeninnikova E. A. Krupic o Pasternake // Nov mir. 1997. 1. S. 204214; Berkovska (Setnicka) E. N. Maliki i devoki 40-h godov. Vospominani o Borise Leonidovie Pasternake // Znam. 1999. 11. S. 153172.
21 22

36 tvoreskogo predvoshieni uvidels emu togda kak svoego roda prodolenie Bratev Karamazovh". V romane Dostoevskogo, otmeennom vliniem fedorovskih ide, kak m pomnim, sobiraets neka mala cerkov" malikov, obedinennh vokrug Alei Karamazova, utverdayego v svoe rei na mogile Ilyeki nadedu na vosstanie umerih. I vot vrosie v nau pohu maliki i devoki" (a tak i dolen bl nazvats v odnom iz variantov zadumann roman) ue na soverennoletnem, obogaennom filosofskim i naunm znaniem urovne stremts aktivno nesti v mir svoi ubedeni. Odnako sama izn vnesla korrektiv v podobn zamsel. Vona razmetala kruok fedorovcev; kto pogib na fronte, kto isez, realnost ne dala osnovani dl prmogo, syetnogo razviti pervonaalnogo idenogo impulsa. No sam impuls ostals, on uel v razmleni i Nikola Vedenpina, i Sim Tuncevo (kstati, ee prototipom bla kak raz Kat Kraeninnikova) ih oboih ivago priznaet edinomlennikami i vdohnovitelmi mnogih svoih msle. Voskresiteln letmotiv Doktora ivago" vno i podspudno vpleten v slon romann ansambl, v ego stihotvornoe priloenie (Smert mono budet poborot Usilem Voskresen"). V romane mono vlenit kak b tri uklada (urovn) bti. S odno storon, estestvennoe: elovek v rodstvenno-naturalno, lybovno svzi s drugim elovekom, bt, priroda, kultura. S drugo, protivoestestvennoe: vse nasilstvenno-shematieskie perekroki destvitelnosti. No s trete, est ee i sverhestestvennoe nadeda na pobedu nad silami raspada i smerti, na vozmonost upravleni duhom materii, vlenna Hristom, Ego voskreseniem. Materialnoe, prirodnoe, eloveeski-linostnoe potomu tak i svto v kadom mige i meloi svoego ivogo bti, to emu zapovedano vsee: oduhotvorenie i preobraenie. Skazono tolko rdovoe, kogda ego kosnets ruka geni"; rdovoe, propitannoe konkretnosty, prinadleaee imenno tomu eloveku i migu izni, zapeatlevaemoe iskusstvom, vhodit v ven, duhovn rd. Tak iskusstvo vsegda, na protenii svoe tseletne istorii po-svoemu protivostolo smerti i zabveniy. Rasskazva o napeatannh rabotah Vedenpina, avtor otmeaet, to duoy tih knig blo po-novomu pontoe hristianstvo, ih prmm sledstviem nova ide iskusstva". Odnim iz samh glubinnh vnutrennih syetov Yri ivago vlets kak raz vdumvanie v tu idey iskusstva. Blie vsego k destvitelno novomu povorotu v ego ponimanii on prihodit v sleduyem rassudenii: Iskusstvo <> saste obladani formo forma organieski kly suestvovani, formo dolno vladet vse ivuee, tob suestvovat". Zdes iskusstvo, todestvennoe tvore-

37 stvu, obvlets vnutrennim organieskim principom bti, kotorm bessoznatelno vladeet priroda na puth instinkta i organosozidani; elovek e v suestvuyih formah iskusstva vladeet tolko hudoestvenno formo, apozvolye emu sozdavat soverenne, duhovne, no bukvalno neive tvoreni. I Fedorov, stavivi vse cely iskusstvu realnoe iznetvorestvo, i simvolist s ih teorimi teurgieskogo iskusstva, bezuslovno, vhodt v pole idenh sil, formiruyih prozreni doktora ivago o novo idee" iskusstva. A poskolku ta ide vtekaet iz po-novomu pontogo hristianstva", a take istorii kak ustanovleni vekovh rabot" po preodoleniy smerti, to iskusstvo s ego kompensacie smertnogo pordka bti tolko v kulture ue ne vstaet v izvestnuy oppoziciy k Svetu" i bessmertiy" (kak v Mastere i Margarite" Bulgakova), a stanovits v perspektive aktivnm orudiem ih vocareni na zemle. Otkrt filosofski istok mnogih tem i obrazov Brysova i Gorkogo, Makovskogo i Zabolockogo, Hlebnikova i Pasternaka, Platonova i Privina, uhodi v atmosferu ide Fedorova i aktivno-volycionno, kosmiesko msli, znait ne tolko po-nastoemu proniknut v smsl tih tem, no i opredelit ih znaenie dl posleduyih filosofsko-nravstvennh poiskov nae literatur, vplot do nastoego vremeni. Vplot do kladbienskih motivov Proani s Matero" V. Rasputina, do noosfernh akcentov poveste i romanov . Atmatova, V. Makanina, A. Kima ta proza, kotoruy asto nazvayt naturfilosofsko, prede vsego ustremlets k issledovaniy paradoksa eloveesko prirod, ptaets preodolet tu uproennuy, ploskodonnuy antropologiy, kotora nadelala stolko realnh bed i literaturnh urodcev, ptaets dat otvet na predelne filosofskie vopros: o smsle vleni eloveka v mir, o vse celi ego suestvovani i detelnosti.

Svetlana G. Semjonova FILOZOFIJA OPTEG CIQA" N. F. FJODOROVA U RUSKOJ KWIEVNOSTI HH VEKA Rezime Interesovawe za ideje Fjodorova obeleilo je itavu rusku poeziju i prozu HH veka. Meu pesnicima poetka HH veka ideje Fjodorova pronalazimo pre svega u stvaralatvu Brjusova, koji je jo u lanku Granice fantazije" Fjodorova pomenuo kao tvorca ideje upravqawa kretawem Zemqe. Upravo je Brjusov bio taj koji je mlade pesnike, prevashodno proleterske orijentacije, upoznao sa delima Fjodorova. Tako, niz pitawa koje pokree Fjodorov u svojim kazivawima postaju dominantna za rusku literaturu, misao i umetnost celog HH veka, ukquujui i savremene autore poput

38
Ajtmatova, Makawina i Rasputina, koji pokuavaju da odgovore na zahteve Fjodorovqeve filozofije stvaralakim postupkom. Razvoj, tumaewe i preinaavawe glavnih filozofema Fjodorova, esto identifikovanih s idejom socijalizma i preustrojstva sveta, u poeziji futurista, imainista i oberiuta, prozi 20-ih i 30-ih i proleterskom" slikarstvu Filonova jesu okosnica ovog rada.

UDC 821.161.1.09 Dostoevskij F.:821.14'02-2.09

Tan Popovi F. M. DOSTOEVSKI I ANTINA TRAGEDI (hamaratia i hybris v romane Brat Karamazov")

V danno rabote predprinta poptka rassmotret uroki potiki antino tragedii, kotore Dostoevski usvoil, rabota nad svoimi velikimi romanami, i, v astnosti, nad svoim poslednim tvoreniem Brat Karamazov". to v pervuy oered kasaets obrabotki voprosov vin i greha, spravedlivosti i iskupleni, strasti i stradani. Klyeve slova: Dostoevski, antina tragedi, hybris, hamaratia

Vski iz nas pred vsemi vo vsem vinovat", otkrvaet neoidanno, pered smerty Markel, brat starca Zosim. Mono sdelat vvod, to greh iznaalno prisu eloveeskomu suestvu, i Dostoevski podtverdaet to ne tolko geromi i sobtimi romana Brat Karamazov", no i vsem korpusom svoih soineni. Skolko b ni osnovvalas immanentna vina eloveka na hristianskom dogmate o praroditelskom grehe, ona podrazumevaet neobhodimost delani. Greit znait naruat suestvuyi pordok, vozvraenie e pordka v prenee sostonie neosuestvimo bez osoznani sovernnogo. S drugo storon, soznanie sobstvenno vin otkrvaet put k iskupleniy, soprovodayemus vero v dobrotu eloveesko dui i v neisskaemost Boie milosti. Na samom dele, stremlenie eloveka rassmatrivat priin proisedego i nravstvennuy spravedlivost kak posledstvi horoego ili plohogo destvi suestvuet stolko e vekov, skolko i soznanie o samom grehe. Bibli rassmatrivaet tot vopros ne tolko v Knige Bti, no i v paradigmatieskom dialoge Iova mnogostradalnogo, ego druze i Vse Sil. Oderimost tvoresko silo zla osobenno zametna v antino tragedii, gde predstavlenie o sovernnom grehe svzano s idee spravedlivosti iskupleni. Tak, vztoe v samom irokom smsle, aristotelevskoe ponimanie gibrisa" i khamaratia" predveaet povlenie soznani o sodennom grehe, a psihologieskoe tolkovanie katarsisa" soderit v sebe vozmonost vnutrennego iskupleni. Vera v boestvenn pordok (teonomia) i v boestvennuy spravedlivost (teodicea) pokazana u greeskih klassikov erez oevid-

40 nuy svz konkretnh sobti s kollektivnm soznaniem, a sledovatelno, i erez perepleteni eloveeskih i boestvennh destvi. eloveeskoe suestvovanie postonno podvergaets opasnosti popast v zavisimost ot gibrisa. Bogi vgonyt eloveka v nesast putem ego vin i osleplenosti. Zasluenne grenikom stradani imeyt gluboki smsl: oni vlyts tem putem, kotor konkretnogo eloveka vodit k osoznaniy, tonee, k otkrtiy neprehode vanosti boestvennogo ustrostva. Odnako ne vse antine tragiki ponimali vinu i nakazanie odinakovo. Naruenie boestvennogo i eloveeskogo pordka moet bt vzvano i soznatelnm i nesoznatelnm destviem, v to vrem kak put iskupleni podrazumevaet i osoznanie i oienie. Skaem, v drevneih tragedih shila vina poti vsegda ponimaets kak prokltie predkov. V Orestee", naibolee vpeatlyem v svoem rode proizvedenii, neprervna cep prestupleni prohodit erez cel rd pokoleni. Rev skverno krovi i rok potomstvenno vin opredelyt prestupleni vsego roda: ot Atre i Fiesta erez ih dete, Agamemnona i gisfa, vplot do matereubic Oresta. Vhod iz zamknutogo kruga, v kotorom odno prestuplenie trebuet novogo prestupleni, vozmoen li pri pomoi boestvenno voli, iskupleneska spravedlivost kotoro privodit grenika erez stradani k osoznaniy sobstvennogo greha (Stradaniem uit nas Pravd sud po-boi it" Agamemnon", perv stasim, per. V. Ivanova, stih 250). Problema potomstvenno vin zanimala Dostoevskogo vo mnogih ego romanah (sm., napr., vzaimootnoeni otca i sna Verhovenskih v Besah" ili Versilova i Arkadi Dolgorukogo v Podrostke"), no ni v odnom iz nih ona ne poluila takogo znaeni, kak v Brath Karamazovh". Buevanie skverno krovi Fedora Pavlovia peredaets i v serdca ego snove, zagon ih iz odno bed v druguy. Na perv vzgld mono blo b skazat, to karamazovina", kak okrestila russka kritika potomstvennuy vinu v tom romane, silnee vsego povlila na harakter Dmitri. Vproem, i sam avtor ukazvaet na shodstvo medu Mite i otcom: to i nekontroliruema oderimost ploti, strast k dengam i k mirskim blagam, impulsivnost i neobdumannost postupkov. No i brat po materi, stol nepohoie Ivan i Ala, ne ostayts bez klema rodovogo komara. Odin, ubega ot Boga, popadaet v obti dvola, a vtoromu ne udaets pobedit svoe somnenie v istinnosti dobra i proeni. A to u govorit ob otceubice (ili, ravno, bogoubice) Smerdkove, v kotorom obedinilis fizieska i umstvenna nepolnocennost materi s bogohulniestvom i beznravstvennosty otca? Sledovatelno, moet li kto-libo iz bratev, vopreki roditelskomu grehu, dobrats do spaseni i iskupleni? Otvet na tot vopros naibolee nagldno pokazan na primere sudb

41 Dmitri, kotor napodobie peninogo zerna esli umret, to prineset mnogo ploda". Kak i v sluae Oresta shila ili drugih geroev Dostoevskogo (prede vsego Raskolnikova), Dmitri posle mnogoislennh muk i stradani soznatelno prinimaet krest na svoi plei, iskupl duu svoy". Odnako istina iskupleni dostiima ne dl kadogo. Kak i u shila, dosti ee moet tolko tot, kto nanet iskat i otkroet Boga v samom sebe, drugimi slovami, taka linost, kotora erez mueni i stradani smoet preispolnits nravstvennmi boestvennmi zakonami. Oevidno, to te, kto otricayt suestvovanie Boga, kak Ivan ili Smerdkov, odnovremenno otricayt i princip nravstvenno spravedlivosti. S drugo storon, nravstvenna spravedlivost pretenduet ne tolko na ustroenie boestvennh zakonov v linosti, no perehodit i na organizaciy obestva, ili gosudarstva. Svz medu tiko i politiko, tonee, ih vzaimoobuslovlennost v idealnom obestve, to i est ta problema, kotoro zakanivaets Oreste", prigovorom areopaga, vea svobodnh lyde, kotor predlagaet peredat pravo na nakazanie i vozmezdie iz ruk linosti v ruki gosudarstva, kotoroe stanet povinovats boestvennm zakonam. Gosudarstvo kak nravstvennoe uredenie, cely kotorogo vlets ustanovlenie spravedlivosti, stanet pozdnee osnovo dl mnogoislennh utopieskih predstavleni, istonik kotorh ugadvaem i u Platona (Gosudarstvo"), i u Aristotel (tika"). Ne sleduet upuskat iz vidu tot fakt, to za celoe stoletie do napisani tih filosofskih soineni realnoe protivostonie gosudarstvennogo i obnogo prava sostavlet sut tragiki dram Sofokla, osobenno Antigon" i dipa-car". Problemu, kotoruy vsveivaet stolknovenie medu Kreontom, kosnm nemiloserdnm pravitelem Fiv, i Antigono, nepokolebimo zaitnice semenogo prava, mono ponimat i kak prokltie gosudarstva, zakon kotorogo osnovan na stradanih nevinnh, a sledovatelno na neravnh talonah spravedlivosti. Oevidno, to ta e sama dilemma terzaet i Ivana Karamazova, kotor, rasskazva legendu o Velikom inkvizitore, ne verit v vozmonost ustanovleni garmonii v otnoenih medu linosty i obestvom, a osobenno, esli ta garmoni zidets na stradanih i mukah nevinovnh (na detsko slezinke"). Garmonii e medu individuumom i vselenno on protivopostavlet tragieskoe odinoestvo duha, u kotorogo ne ostaets vozmonosti dl iskupleni, a tem samm i dl spaseni. Vproem, sama Legenda o Velikom Inkvizitore" proishodit iz antino tradicii anrov. Son o saste eloveestva, predstavlenn v mnogoislennh kak greeskih, tak i rimskih idillih i bukolikah, otkrl dveri utopim Renessansa, a take podobnm

42 predstavlenim v drugie pohi. Vo vremena Dostoevskogo vera v pervinuy dobrotu eloveesko dui bla ue dostatono pokoleblena krovavmi sobtimi. Otsyda postepenno voznikaet tendenci k anrovomu perevoraivaniy idillii utopii preobraayts v mifologieskie predstavleni totalitarnogo gosudarstva (antiutopii). V tako forme rasskazana i poma Ivana iz ispansko srednevekovo istorii". V to e forme predstavlen odin i tot e son, kotor vidt razne geroi raznh romanov Fedora Dostoevskogo. Tak, naprimer, i Stavroginu v Besah", i Versilovu v Podrostke" snits oiva kartina Kloda Lorrena Akid i Galate", vstavlenna v Drezdensko galeree. Na kartine pokazan, kak tam govorits, Zoloto vek" eloveestva, poha vseobe idillii, bezgrenosti i krasot. No probudenie oto sna u oboih geroev soprovodaets prevraeniem utopiesko kartin v katastrofu, v zvon pohoronnogo kolokola nad Evropo", kak govorit Versilov. Iseznovenie garmonii v otnoenih medu lydmi, a na tot raz i medu nacimi, ostavlet posle seb naruenie pordka v otnoenih medu linosty i obestvom, k kotoromu ona prinadleit. Ozaboenne merzosty i grehom lydi, ravno kak i narod, oskorblyt drug druga bez vsko naded na nahodenie pute iskupleni. Pessimistieskoe videnie Ivana Karamazova predstavlet sobo v tom smsle pandan bezvhodnosti Nikola Stavrogina. Im vopreki, Versilov vidit ustanovlenie novogo pravednogo pordka v russko msli" kak vseprimirenii (evropeskih, hristianskih) ide". Takoe predstavlenie vesma blizko proricanim proroka Tiresi, sno dovodivim do svedeni surovh pravitele, car dipa v odnoimenno tragedii i Kreonta v Antigone", to naruenie prav linosti privodit k gibeli polisa. Li vosstanovlenie ravnovesi medu vlasty i gradanami moet primirit obie i individualne moralne princip. Odnako problema vzaimoproniknoveni gosudarstvennogo i linogo i u antinh avtorov i u Dostoevskogo rasprostranets i na drugie oblasti. tot vopros svzan, prede vsego, s ponimaniem idei svobod, realizuyes i v destvih eloveka i v ego linom vbore. Protivopostavl, naprimer, v Velikom Inkvizitore" naalo obladani" (stosti i sast") naalu stradani", Dostoevski odnovremenno zaostret problemu otnoeni medu materialnm i idealnm, tonee medu poraboennosty" i svobodo" duha. Ego oderimost tragieskim otkroveniem o nesuestvovanii pravednogo obestva odnovremenno demonstriruet veru v vozmonost duevnogo otkroveni (soznanie greha i pokanie), veru, podnimayuy nas nad to tragedie. Podobnm obrazom mono tolkovat i parabolu o itii starca Zosim: vhod iz grzi greha, gordosti ili pohoti proishodit erez borbu medu svobodo vbora i silo konkretno linosti. Greh, ko-

43 tor po svoe vole soverili Markel, brat Zosim, sam Zosima i rab Boi" Mihail, treboval publinogo oglaeni. Kolebanie dui medu dobrom i zlom oznaaet stradani, erez kotore prihodits proti vsem troim, a vbor imi puti pravd stanovits vozmonm blagodar, po bole asti, sile ih harakterov. Silna vol otdelnh geroev Dostoevskogo napominaet, vproem, tragieskih geroev antinh mifov. V tom smsle osobenno vpuklo provlets shodstvo uniennh, no bezuslovno nepokolebimh geroin Sofokla (Antigon i lektr) i opozorennh devic s silno vole, kakimi vlyts Son Marmeladova, Gruenka ili Nastas Filippovna. No vse e tragedii Sofokla povlyts v garmoninuy (v politieskom i istorieskom smsle) pohu i, tem samm, sozdayt idealne obraz. Potomu, kak skazal b Aristotel, geroi Sofokla lue nas samih, tonee oni pokazan takimi, kakimi lydi doln bt. I li neuverennost, kotoruy oznait tridcatiletn vona medu Afinami i Sparto, otkroet dveri sofistiesko filosofii i ritorike, a vmeste s nimi i miru antinomi. Evripid, tragedinoe tvorestvo kotorogo oboznailo tu pohu, obraaet vnimanie imenno na razdvoivegos eloveka, popavego v lovuku protivoreivh i odnovremenno ubeditelnh postulatov. Vsledstvie togo ego tragieskie obraz pohoi na realnogo eloveka (takogo, kako on est"), predostavlennogo samomu sebe i vsevozmonm iskuenim vnenego mira. elovek, ostavlenn bogami, pomeen na opasnuy territoriy antinomi i, sledovatelno, na svoih pleah neset gruz reeni i otvetstvennosti. Kako hod soverit gero, oen asto zavisit ot struktur ego psihiki, to est sil ego haraktera. Sudba eloveka vrastaet iz nego samogo, tonee, iz moi ego straste. Prinvis razbirat slabe i strastne dui, Evripid totas e primenil svoi psihologieskie nablydeni k enskim harakteram, sredi kotorh naibolee rkimi, vo vskom sluae, vlyts Fedra iz tragedii Ippolit" i volebnica-detoubica Mede. Vopreki oidanim i predrassudkam svoego vremeni geroini Evripida ne pokazan kak suie grenic. Ih muki i duevne stradani nesut na sebe ne tolko peat silnh straste, pomraayih rassudok, no i vraayt ogromnuy nespravedlivost otnoeni patriarhalnogo obestva k enine i k ee alkomu semenomu statusu. I nesmotr na to to unienne devic i stradalic Dostoevskogo proishodt iz hristiansko tradicii, itino literatur v osobennosti, nelz otricat ih rodstvo s geroinmi Evripida: blizok ne tolko avtorski sposob sozdani enskih harakterov (sila strasti, pomanna v svete antinomi), no i vnutrennee negodovanie avtora iz-za ih uniennogo i muitelnogo socialnogo poloeni.

44 Vernems, odnako, k rasptomu eloveku, ostavivemu boestvenne zakon v poptke, kak mono blo vitat v Delfah, pont samogo seb. I to on zdes nahodit? Li neistove strasti i mnoestvo voprosov bez snh otvetov. Kogda elovek ostaets bez Boga ili nravstvennh principov, proistekayih iz boestvennogo ustrostva, on daet sebe pravo ne tolko prinimat reenie o svoe sobstvenno sudbe, no i po svoe vole opredelt, to spravedlivo po otnoeniy k drugim. V sootvetstvii s tim svobodna vol moet legko sbits s puti istinnogo, kak to sluilos s Rodionom Rodionoviem Raskolnikovm. Duma ob obestvennom i linom prestuplenii, on, kak evripidovska Meda, reil vzt spravedlivost v svoi ruki. Takim obrazom, borba za nravstvennoe i pravednoe ustrostvo podtolknula ego k dilemme o prave na prestuplenie. Beznakazanna obestvenna nespravedlivost, o kotoro govorits eednevno, razogla somneni Raskolnikova v pravilnosti gosudarstvennh zakonov. Zabva o boestvennh i moralnh normah, on prisvaivaet sebe ili lybomu drugomu sverheloveku" pravo na vozmezdie. Otrekas tem samm ot Boga v sebe ili ot boestvennh i tieskih principov, Raskolnikov vpadaet v greh i soveraet prestuplenie. No podobno geroy antino tragedii, pered nim postepenno otkrvayts vozmonosti iskupleni. Okazavis rasptm medu nigilistieskimi illyzimi i hristiansko religioznosty, glavn gero romana Prestuplenie i nakazanie" v konce koncov otkrvaet dl seb put istin. Ego preobraenie stanovits vozmonm vo mnogom blagodar posredniestvu i zastupniestvu istinno stradalic Soni Marmeladovo. Soglasivis nesti na svoih pleah svo krest stradani, Raskolnikov erez mueni prihodit k oieniy, to est k voskreseniy dui". Tak Dostoevski, ispolzovav evangelskuy parabolu o Lazarevom voskresenii, dostatono otkrto predlagaet edinstvenno vozmon put izbavleni. Raskolnikov, poterv Boga i poveriv v illyziy o sverheloveke, po svoe vole soveraet prestuplenie. No sami po sebe vnutrennie mueni dui, nahodives pod gruzom prestupleni, bli nedostaton dl togo, tob vvesti Raskolnikova na put pokani. Neizbeno ego stradani doln bli bt pooren ertvo blinego, ee bolego stradalca, dab blo nadeno istinnoe prosvetlenie. to prosvetlenie, to est duevnoe voskresenie, prede vsego tieskogo proishodeni, a ne fizieskogo kak v Biblii. Po suti svoe smsl i znaenie otdelno vztogo eloveeskogo stradani svzvayts i v antino i v hristiansko tradicii s ontologieskimi i gnoseologieskimi problemami, a take s voprosami morali. V greesko tragedii kadoe individualnoe stradanie imeet vsi smsl; ono vlets rezultatom boestvennogo (tieskogo) vozmezdi za soverenn greh, hot v to e vrem

45 daet vozmonost greniku pont boestvenne zakon, kotore on naruil svoim destviem. Hristianin, a Fedor Mihalovi v lybom sluae otnosits k islu samh predannh pravoslavnh veruyih, bolee em kto-libo drugo soznaet ambivalentnost eloveka. Potomu geroi Dostoevskogo, kak pravilo pomeen v mir antinomi, raspt medu rezko protivopostavlennmi principami dobra i zla. Ih spasenie zavisit ot ih svobod voli, tonee, ot detelnogo vbora, kotor oni sami soverayt. Odnako pravedn put podrazumevaet mueni i stradani, i mono skazat, to em silnee stradani duha, tem verotnee iskuplenie. Vse e bed, kotore vpadayt na doly otdelno vztogo eloveka, ne obzatelno sut rezultat boestvennogo opravdannogo nakazani, kotoroe po puti pokani privedet grenika k spravedlivosti. Osoboe mesto v tom mire zla otvedeno nevinnm stradalcam, ae vsego eninam i detm, kotore istotu svoego tela ili serdca prinost na altar lybvi k blinemu. Takovmi vlyts i Son Marmeladova, i Kol Krasotkin, Ilya i Nastas Filippovna, i mnogie-mnogie drugie. Odnako tot tip stradani otkrvaet novuy problemu niut ne menuy, em greh kak oba ide-fiks i greesko tragedii i mira romanov Fedora Dostoevskogo. Re idet o smsle i neobhodimosti ertvoprinoeni. Hot poertvovanie i svzano s ponimaniem kategorii spaseni, iskupleni i oieni, ono ne podrazumevaet neobhodimosti prisutstvi greha v stradaye linosti, no ae ukazvaet na nespravedlivost blinih (semi ili obestva) po otnoeniy k nemu. Greh, sledovatelno, perehodit s individuuma na obnost lyde. No put iskupleni i v tom sluae ostaets tot e put mueni i bed, u kotorogo est vsi smsl. V hristianstve, a tem samm i u Dostoevskogo, poznanie i mudrost kak posledstvi boestvenno spravedlivosti, oblagoroen ee odnim vanm otliiem: dobroto eloveesko dui i iskrenne, isto lybovy. V sootvetstvii s tim, silo lybvi i razuma mono proniknut v boestvenne zakon pravednosti i milosti, unitoit zloe naalo v sebe i v drugih, i, takim obrazom, privesti duu ko spaseniy.
LITERATURA F. M. Dostoevski, Polnoe sobranie soineni v tridcati tomah, Leningrad, 1986. Sabrane grke tragedije. Eshil. Sofoklo. Euripid, Beograd, 1988 (prev. K. Rac, M. uri). Aristotel, O pesnikoj umetnosti, prev. M. uri, Beograd, 1982. Aristotel, Nikomahova etika, Beograd, 1980. (prev. R. alabali). Platon, Drava, Beograd, 1983. (prev. A. Vilhar, B. Pavlovi). Albin Lesky, Griechische Tragdie, Studtgard, 1934, 1981 (prev. A. Leski, Grka tragedija, Novi Sad, 1995).

46
V. Kaufman, Tragedija i filozofija, Novi Sad, 1989. G. Steiner, Tolsto or Dostoevsky, New York, 1959 (prev. C. Stejner, Tolstoj ili Dostojevski, Novi Sad, 1989). D. Stojanovi, Buewe iz sna o iskonu: Zli duhovi i Mladi", Rajski um Dostojevskog, Beograd, 2003, str. 19102.

Tawa Popovi F. M. DOSTOJEVSKI I ANTIKA TRAGEDIJA (hamaratia i hybris u romanu Braa Karamazovi") Rezime Paradigmatian znaaj antike tragedije, posebno wene tewe ka utvrivawu odnosa izmeu delawa i pravde (morala), odnosa koji se tumai kao rezultat dobrih ili loih postupaka obeleava itavu evropsku i hriansku kulturu. Slino sagledavawe drutvene pravde i boanskoga zakona prepoznajemo i u romanima F. M. Dostojevskog. Izuavawe odnosa antike tragedije i romanesknog sveta Dostojevskog zanimalo je mnogo istraivae i pre nas (Stajnera, D. Stojanovia itd.). No, glavna pawa ovog rada usredsreena je na problem tragine krivice, onako kako je odreuje i Aristotel, ali pre svega, onako kako je ona shvaena u antikoj tragediji kod Eshila, Sofokla i Evripida. Problem teodiceje, boanske pravde, kod Eshila je povezan sa poimawem nasledne krivice, ali i sa mogunou pokajawa kroz stradawe i unutrawe sagledavawe vlastitoga greha. Sofoklovo delo nagovetava novo shvatawe uzajamne veze etike i politike, ideje koju e kasnije razraditi i Platon i Aristotel. Re je o veri u mogunost uspostavqawa moralne drave ije e instutucije biti usmerene na realizaciju pravde. I, konano, Evripidov svet antinomija, koji se odslikava na strasne junake, posebno na enske likove, istie uzajamnost boanskih zakona i qudske psihologije. I upravo ove odlike drevnih komada, kao i wihovo tumaewe, ine polazite u razmatrawu pojedinih romana i likova Dostojevskog, u prvom redu romana Braa Karamazovi, Zloin i kazna i Mladi.

UDC 811.163.41:811.163.42(091)

Vladislav B. Sotirovi KRITIKA INTERPRETACIJE FILOLOKIH STAVOVA VUKA STEFANOVIA KARADIA OD STRANE JUGOSLOVENSKE INTEGRALISTIKE FILOLOGIJE"
Cilj ovog lanka jeste da doprinese to boljem rasvetljavanju problematike (pravilne) interpretacije nauno-filolokog rada Vuka Stefanovia Karadia u kontekstu nacionalne identifikacije Srba i Hrvata. Fokus istraivanja usmeren je na preispitivanje (zvaninih) stavova tzv. jugoslovenske integralistike filologije" o naunom doprinosu ovog vrsnog junoslovenskog filologa i etnologa u domenu pitanja, navedenog pitanja, s namerom da ovom raspravom doprinesem to boljem razumevanju autentinih naunih stavova Vuka St. Karadia. Kljune rei: srpskohrvatski, integralno jugoslovenstvo, Srbi, Hrvati, akavski, kajkavski, tokavski

Poetkom XIX veka, meu Srbima i Hrvatima jezik je sve vie i vie shvatan kao jedan od najbitnijih elemenata etnike samosvesti", pa stoga nije ni udo to se u to vreme vodi velika borba meu nacionalnim javnim radnicima oko zatite pravog" nacionalnog jezika. Tako je Poeanin Antun Nagy /Nagi/ (17741847. g.), izdava Novog i starog kalendara hrvatskog, godine 1818. kajkavsku grafiju" zamenio slavonskom" (tokavskom), smatrajui da je to pravi materinski jezik Horvatom, Slavoncem i Dalmatinom." Meutim, samo godinu dana kasnije, svetenik iz Jaske Toma Mikloui (17671833. g.) izdao je Stoletni kalendar, u kome se zalagao za optu upotrebu hrvatskog jezika, ali kajkavskog idioma, koji je smatrao izvornim hrvatskim jezikom, slavonski jezik," odnosno tokavsko nareje, smatrao srpskim nacionalnim govorom. Ova dva navedena primera ukazuju da je poetkom XIX veka, kada se oblikovala kulturno-nacionalna politika narodnih preporoda kod Srba i Hrvata, bilo i onih hrvatskih javnih radnika i inteligencije koji su jo uvek bili u dilemi ta je hrvataski nacionalni jezik. Za razliku od njih, pioniri slavistike imali su, u istom tom periodu mnogo jasniju predstavu o etnolingvistikom razdvajanju Hrvata od Srba, tj. ta je to srpski a ta hrvatski jezik. Meutim, njihovi stavovi su sistematski zaobilaeni u prve dve Jugoslavije, pa su stoga bili dosta zapostavljeni, ili se nisu ni izuavali zbog jednostavnog razloga to se nisu uklapali u osnovnu (politiku i naunu) doktrinu integralnog jugoslovenstva.1
1 Autorima jugoslovenske integralistike filologije" smatram sve one naune radnike koji su u prve dve Jugoslavije zastupali stavove o etnolingvistikom jedinstvu Srba i Hrvata,

48 Naime, vodei slavisti s kraja XVIII, prve polovine i sredine XIX veka, pre svega Pavel Jozef afarik, Jozef Dobrovski, Jernej Kopitar i Franc Mikloi tvrdili su da je izvorni govorni jezik Slovenaca bio kajkavski dijalekt, Hrvata akavski (i kasnije delom kajkavski kao posledica kroatizacije kajkavskih Slovenaca) a Srba tokavski [Dobrovsk 1792/1818; Kopitar 1810; Kopitar 1984; Mikloi 1852/1879; afaik 1826; afaik 1833; afaik 1955. Uporedi sa Kollr 1835]. Ovakvo miljenje izneo je, na primer, P. J. afarik (17951861. g.) u svom delu Slowansky nrodopis.* U ovom delu je afarik nazvao jezik kojim se govorilo u Dalmaciji srpski jezik". Ovakav afarikov stav bio je estoko kritikovan od strane Vjekoslava Babukia, jednog od najeminentnijih voa hrvatskog Ilirskog pokreta, koji je nazivao jezik stanovnika Hrvatske i Dalmacije horvatski" [Babuki 142]. Na taj nain su pioniri slovenske filologije kajkavski dijalekt (pravilnije reeno nareje) pripisali etnikim Slovencima dok je etnikim Hrvatima ostao akavski dijalekt kao izvorni i delom kajkavski kao posledica kroatizacije Slovenaca. Tako je etnika teritorija hrvatskog naroda svedena od strane prvih specijalista za slovensku filologiju na prostor govornog akavskog dijalekta to e rei na teritoriju Istre, severozapadni deo istone obale Jadranskog mora i ostrva u severnom Jadranu. Npr., iz radova Pavela Jozefa afarika vidi se da je on veoma dosledno razlikovao Srbe rimokatolike i unijate (tokavce) od Hrvata (akavce i delom kajkavce). Shodno ovakvom njegovom stavu, nije nikakav kuriozitet to je u knjizi Slowansky nrodopis afarik ubrojao meu srpske tokavske rimokatolike knjievnike Dubrovnika, Bosne, Hercegovine i Dalmacije i Ljudevita Gaja, kome je maternji jezik bio kajkavski pored nemakog (oba roditelja su mu bili Nemci). To se dogodilo jednostavno stoga to je za afarika hrvatska knjievnost svedena na akavtinu i delom kajkavtinu, a poto je kajkavac Gaj poeo da pie tokavskim jezikom on je stoga ubrojan u srpske" pisce [afarik 1955, 114] (tj. ispravnije bi bilo rei u pisce koji su pisali srpskim jezikom). Sledei istu logiku i primenjujui svoje struno znanje, drugi slavista iz iste epohe, Slovenac Jernej Kopitar (17801844. g.) takoe je veoma jasno razlikovao Srbe od Hrvata na osnovu njihovih razliitih jezika. Tako je on rimokatolike okce, kojima je govorni jezik bio tokavski smatrao, kao i Vuk S. Karadi, Srbima a ne Hrvatima. Na gore navedene stavove, koji su za pro-jugoslovenski orijentisane slaviste, a naroito filologe sledee generacije(a) (npr. Vatroslava Jagia), bili oficijelno zastareli", jer je u meuvremenu (jugo)slavistika filologija
odnosno Srba, Hrvata i Slovenaca, dokazujui da se tu radi o dva oka u glavi (Srbi i Hrvati), troimenom narodu (Srbi, Hrvati i Slovenci), dva brata od iste majke (Srbi i Hrvati), ili o troplemenom narodu (Srbi, Hrvati i Slovenci). U prvoj Jugoslaviji akcentovalo se etnolingvistiko jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, dok se u drugoj naglaavalo samo jeziko zajednitvo Srba i Hrvata. U osnovi njihovog miljenja nalazio se stav da Srbi i Hrvati, ili pak Srbi, Hrvati i Slovenci, govore jednim jezikom razdeljenim na regionalne dijalekte. to se tie filologa, klasini su primeri Viktora Novaka i Aleksandra Belia. Meu istoriarima je ovoj plejadi jugoslovenskih integralista pripadao npr. Vladimir orovi, rodom iz Mostara. * Praha, 1955. (prvo izdanje 1842. g.), str. 146159.

49 napredovala do te mere da je utvrdila da su oduvek Hrvati govorili i kajkavicom i akavicom i tokavskom ijekavicom/ikavicom (npr. Viktor Novak i Ferdo ii [Novak 1930; ii 1937]) mogu se staviti dve krucijalne primedbe: 1) miljenja pionira slavistike o distribuciji srpskog, hrvatskog i slovenakog jezika do druge polovine XIX veka (tj. do poetka procesa kroatizacije katolikih tokavaca u Bosni, Hercegovini, Bakoj, Slavoniji i Junoj Dalmaciji) moraju se tretirati kao autentini istoriografski izvori za vreme o kome piu i u kome su iveli (od kraja XVIII do druge polovine XIX veka), dok se to ne moe rei za tekstove sledeih generacija (jugo)slavista, jer oni piu o vremenu u kome nisu iveli i o dobu koje nisu doiveli, i 2) tvrenja novih generacija (jugo)slavista koja pobijaju miljenja prve generacije slavista moraju se tretirati sa rezervom, jer ona nisu zasnovana na novootkrivenim epohalnim istoriografskim izvorima, poto takvi izvori u meuvremenu nisu ni pronaeni. Drugim reima, i jedni i drugi su koristili manje vie iste izvore, ali se dolo do razliitih rezultata. Zato? Odgovor je jednostavan: sledee generacije slavista su neopravdano retroaktivno u istorijskoj perspektivi primenile faktografsko stanje koje je postojalo u vreme njihovog ivljenja i naunog rada (veina katolikih tokavaca se izjanjavala kao etnolingvistiki Hrvati), bilo iz politikih, bilo iz nacionalnih razloga (klasian primer je sluaj Dubrovake Republike). Ovo, naravno, ne znai da su pioniri slavistike bili neosporno u pravu, ali znai da su oni bili blie vremenu o kome su pisali. Metodoloki, njihovi stavovi imaju veu teinu i naunu vrednost od stavova njihovih mlaih kolega, ukoliko se u oba sluaja radi o korienju istih izvora, a o tome se upravo i radi. Da su gore navedena miljenja tzv. pionira slavistike bila jo uvek relevantna za inostrane, ali ne i za jugoslovenske filologe ak i stolee kasnije potvruje i primer nemakog filologa A. Leskina, koji je decidno tvrdio 1914. g. da je jedino akavski dijalekt izvorni hrvatski jezik [Leskien 1914, XX]. Na jugoslovenskim prostorima se poelo sa preispitivanjem glavne filoloke doktrine jugoslovenskih integralista tek u doba jugoslovenske politike krize (tj. kada su se stvorili politiki uslovi za to), pa je u tom kontekstu srpski lingvista P. Ivi na kraju XX stolea tvrdio isto ono to i oci slavistike dva stolea ranije, npr. da se hrvatsko ime meu kajkavcima rairilo tek od druge polovine XVII veka [Ivi 1990, 10]. Poetkom XIX veka inicijatori lingvistiko-kulturolokog prepoznavanja nacionalne pripadnosti meu Junim Slovenima bili su pripadnici male grupe intelektualaca koja je bila inspirisana nemako-romantiarskim idealizovanjem narodnih pesama i drugih folklornih tvorevina. Ova grupa intelektualaca je, u stvari, odreivala grupnu pripadnost na osnovu zajednikih tradicija. Nacionalna inteligencija toga doba je otkrila" svoj maternji jezik koji je ubrzo proglaen nacionalnim jezikom itave etnike grupacije koja poseduje istu ili slinu tradiciju, kulturu, obiaje itd. Meutim, ovaj novootkriveni" maternji jezik (tj. govorni narodni jezik) nije bio u isto vreme i nacionalni knjievni jezik, odnosno zvanini jezik kulture. Tako je Ljudevit

50 Gaj (18091872. g.) izdao 1830. g. u Budimu brouru Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja, u kojoj je izneo predlog za novi pravopis Hrvata na kajkavskom jezikom podruju. Gaj je tako poeo sa ortografskom reformom prema ekoj grafiji iz XV veka, a u cilju smanjivanja razlika izmeu knjievnog i govornog jezika Hrvata. to se tie moderne srpske kulture, ali isto tako i srpskog novovekovnog nacionalizma, karakteristino je to da je jedan srpski intelektualac, Vuk Stefanovi Karadi, ispunio tri nuna nacionalna zadatka u vremenskom periodu od pola stolea: 1) stvorio srpski knjievni jezik na osnovama maternjeg jezika, odnosno narodnog govora, 2) sistematizovao narodnu tradiciju i kulturne tekovine i 3) definisao Srpstvo na lingvistikim osnovama. Na taj nain su postavljeni vrsti temelji srpskoj nacionalnoj renesansi ali i optenacionalnom ujedinjenju. Moda je od svih Vukovih savremenika hrvatski slavista Vatroslav Jagi (18381923. g.) napisao najupeatljiviji nekrolog Vuku, njegovom delu i njegovim sveukupnim zaslugama za itavu junoslovensku kulturnu batinu i, prema Jagiu, jeziko jedinstvo Srba i Hrvata u svom delu Zasluge Vuka tefanovia Karadia, a koje je odlomak njegove rasprave Iz prolosti hrvatskog jezika tampane u Knjievniku, Zagreb, 1864. g.2 Ipak, iroj javnosti nije poznato da je Jagi na samom kraju ovog lanka opravdavao Vuka zato to je sledio miljenje svih onih gore spomenutih slavista, a na prvom mestu Kopitara, Dobrovskog i afarika, o razlikovanju Srba i Hrvata i njihovih jezika. Faktiki, Jagi je, na prvi pogled, opravdavao Vukove stavove iz njegovog teksta Srbi svi i svuda. Meutim, na istom mestu Jagi iznosi tezu da su jezici ova dva naroda isti, tj. da postoji samo jedan srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik, ali ne i dva odvojena jezika i naroda, kao to je to Vuk stavio na papir godine 1836, a tampao 1849. g. Jagi obrazlae tu Vukovu zabludu" time to autor u vreme pisanja lanka Srbi svi i svuda nije bio dovoljno upoznat sa pravim stanjem stvari na ovom naunom polju, jer, navodno, u to vreme slavistika jo uvek nije utvrdila pravu naunu istinu o jednom jeziku Srba i Hrvata, i jednom narodu, tj. o jednoj glavi sa dva oka" i o jednom narodu sa dva imena" Jagi je, ipak, na istom mestu preutao injenicu da je Vuk sve svoje stavove iznete u lanku Srbi svi i svuda jo jednom veoma decidno ponovio u svom odgovoru Bogoslavu uleku (18161895. g.), pa se, shodno tome, mora pobiti teza jugoslovenske (integralistike) filologije da je Jagi uvek bio dosledan sledbenik tzv. Vukove paradigme da su Srbi i Hrvati jedan lingvistiki narod. Niti je Vukova paradigma autentino interpretirana (jer Vuk nije nikada tvrdio da ta dva naroda govore istim jezikom), niti se Jagiev stav o Vukovoj zabludi" usled navodnog nepoznavanja novih naunih injenica moe uzeti kao razlog za preformulisanje autentine Vukove paradigme onako kako je to ura2

Ovaj Jagiev rad se moe nai u: Jagi V., Izabrani krai spisi, Zagreb, 1948, s.

1998.

51 dio Jagi, jer je Vuk i kasnije, sve do kraja svog ivota (1864. g.), koristei uglavnom iste izvore kao i Jagi (1864. g.), tvrdio isto to i 1836/1849. g., pa i pre toga (to ne znai da je bio neosporno u pravu). To se jasno vidi iz spomenutog sluaja Vukove diskusije sa ulekom. Naime, ulek je objavio u zagrebakom Nevenu, 8, 1856. g. lanak Srbi i Hrvati, kojim je pokuao da pobije glavne teze koje je Vuk izneo u svom lanku Srbi svi i svuda. B. ulek (pohrvaeni Slovak) je tvrdio: a) da su Hrvati i Srbi jedan narod, b) da im je jezik jedan odnosno isti ili zajedniki, c) da im je stoga i knjievnost pisana tim jezikom zajednika, i d) da ih ak ni vera ne deli. Stoga on zakljuuje na kraju lanka: Iz svega ovoga to sada rekoh, vidi se da su Hrvati i Srbi jedan narod, jednoga roda i koliena Ako su pako bili jedan narod mora da su imali i jedan jezik, ta narodi se upravo jezikom razlikuju. Kakav je to jezik bio, kojim Srbi i Hrvati onda govorahu, kad su ovamo doli, o tom se samo toliko zna, da je bio od prilike onaj isti, koji je i dan danas; nu potanko se to ne da ustanoviti, budu da neima pisanih spomenikah od one dobe: prepirati se dakle o tom, u em se je razlikovao jezik Hrvatah od jezika Srbah, to e rei iztraivati Markove konake. Ako je moda i bilo kakve razlike u njihovu jeziku, nestade je za ono tisuu godinah neprestanoga obenja, mieanja i selenja" [ulek 1856]. Od primarne je vanosti na ovom mestu istai injenicu koja je, namerno ili ne, promakla" jugoslovenskim integralistikim filolozima, kako u monarhistikoj tako i republikanskoj Jugoslaviji, da je ulek u nameri da podri svoj stav o narodnom i jezikom jedinstvu Hrvata i Srba, meutim, upotrebio i jedan ist falsifikat. Naime, u istom lanku je naveo tobonje Vukove rei iz teksta Srbi svi i svuda, koje u stvari Vuk nikada nije napisao: i to da svi pametni Srbi i Hrvati priznaju, da su jedan narod" [ulek 1856]. Da Vuk nije nikada bio miljenja da Srbi i Hrvati predstavljaju jedan etnolingvistiki narod jasno se vidi iz njegovog odgovora uleku u kome je Vuk bio izriit: i sad mislim da su se stari Hrvati u jeziku razlikovali malo od Srba, i da su dananji akavci pravi njihovi ostaci i potomci, i da se po pravdi samo oni mogu zvati Hrvatima Glavna su stanita dananjijeh akavaca ostrva ili otoci Jadranskoga mora od Istrije do iza Korule Hrvati po pravdi mogu se zvati: 1) Svi akavci; 2) Kekavci u Kraljevini Hrvatskoj koji su se na to ime ve obikli. Srbi po pravdi mogu se zvati svi tokavci makar koje vjere bili i makar gdje stanovali" [Karaxi 1861]. Jugoslovenska integralistika filologija takoe nije nikada elela da prizna da je Vuk u ovom odgovoru uleku (opravdano ili ne) otvoreno optuio hrvatske rodoljupce" da namerno nastoje da razore Srpstvo, jer su oni jedini u Evropi odbacili osnovni princip etnike identifikacije, tj. da jedan narod moe govoriti samo jednim jezikom i proglasili Hrvate za narod koji kao maternji ima tri jezika: tokavski, akavski i kajkavski/kekavski. Konano, po Vuku, u tadanjoj Kraljevini Hrvatskoj, u stvari, pravi etniki Hrvati gotovo da i nisu iveli, jer je veina akavaca ivela izvan

52 granica te kraljevine. Stoga je Vuk uveo novi pojam: Hrvaani, a pod kojim se podrazumevaju svi stanovnici Kraljevine Hrvatske bez obzira na njihovu etniku pripadnost, za razliku od pojma Hrvat, koji se moe odnositi samo na etnike Hrvate (tj. akavce) [Karaxi 1861]. Time je Vuk osporio osnovni princip teorije o hrvatskom dravnom pravu" po kome su svi stanovnici Kraljevine Hrvatske nazivani Hrvatima. On je smatrao da se oni trebaju nazivati Hrvaanima. U obe velike Jugoslavije filoloka doktrina o etnolingvistikom jedinstvu Hrvata i Srba, sroena u sintagmama: jedna glava sa dva oka", jedan narod sa dva imena" i dva brata od iste majke" gradila se na stavu da je izmeanost Hrvata i Srba u Krajini, Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, Sremu i Slavoniji (usled pomeranja stanovnitva u doba otomanskog osvajanja Balkana) presudno uticala da se tokom vremena meu njima prirodno razvije jedan jedinstveni (novo)tokavski dijalekt kao knjievni jezik zasnovan na govoru oba naroda (svih Srba i veine Hrvata). Primetio bih da je, meutim, ista doktrina uporno izbegavala da preispita ovaj svoj stav, tj. da na osnovu ve poznatih relevantnih istoriografskih izvora (npr. Gajev tekst ije je Kolo? tampan u Danici 1846. g. 31) ukae na mogunost drugaije istorijske i politike motivacije i pozadine nastanka zajednikog knjievnog jezika kod ova dva junoslovenska naroda. Trebalo se ekati politiki raspad Jugoslavije, a samim tim i integralistike filologije, da bi se poelo preispitivanje stavova iz prethodne epohe. Tako danas meu srpskim filolozima ima sve vie pristalica teorije da je do pojave hrvatskog Ilirskog pokreta samo mali broj etnikih Hrvata govorio tokavski i da su Ilirci" namerno uzeli srpski jezik za jezik hvatskog naroda, proglaavajui tokavski govor za knjievni jezik Hrvata (npr. [Milosavljevi 1997, 3850]). Drugim reima, hronoloki posmatrano nisu srpski i hrvatski filolozi zajedno stvorili srpskohrvatski jezik, kao to se tvrdilo, ve samo hrvatski. Na ovakva, drugaija, miljenja ukazivali su, jo u vreme prve Jugoslavije, inostrani slavisti. Na primer, ruski filolog Boris Unbegaun pisao je da: U Hrvatskoj, tokavska knjievnost datira tek od ilirske epohe, to jest druge treine XIX veka. Ova kasna pojava se objanjava injenicom da je tokavski bio u Hrvatskoj uvezen dijalekt i da je, kao knjievni jezik, zamenio autohtoni kajkavski na kojem su prvi knjievni tekstovi pisani u XVI veku" [Unbegaun 1935/1995, 16]. Smatram da su ovakvi stavovi namerno zaobilaeni, jer su u biti naruavali koncepciju politike integralistikog Jugoslovenstva" (u prvoj) i bratstva i jedinstva" (u drugoj Jugoslaviji). Iz istog razloga u mnogim izdanjima izabranih, pa ak i sabranih dela Vuka S. Karadia, nije se moglo nai mesta i za lanak Srbi svi i svuda, a sami Vukovi stavovi o etnolingvistikoj distribuciji Srba i Hrvata interpretirani su prema klieima vaee dravne politike. Slian sluaj bio je i sa stavovima Milana Reetara, rimokatolikog Srbina iz Dubrovnika, slaviste i profesora (18601942. g.), o etnolingvi-

53 stikoj pripadnosti Dubrovnika i njegovog geografskog zalea. Naime, u prve dve Jugoslavije Reetar je tumaen kao pobornik teorije i doktrine o jednom narodu sa dva imena" (uglavnom na osnovu njegovog teksta: Mea culpa, Zora, III/2 (april), 1912. g.). Tako je, npr., predstavljen Reetar u Antologiji jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (13901930) Viktora Novaka (Beograd, 1930). Meutim, u drugoj Jugoslaviji, Reetar je uziman i u kontekstu opravdanja Jagievog stava da Dubrovako kulturno naslee pripada hrvatskom, a ne srpskom nacionalnom nasleu (ukoliko ono treba da se deli), jer je trebalo potkrepiti fakat da se Dubrovnik naao u hrvatskoj, a ne u srpskoj federalnoj jedinici. Za to je posluila injenica da je Reetar bio urednik edicije Stari pisci hrvatski, koju je upravo Jagi i pokrenuo (1869. g.), a u kojoj je objavljeno dosta dubrovakih pisaca. Moja primedba na ovom mestu jeste da se ovom prilikom zaboravljalo (namerno ili ne) da na osnovu Reetarog stava da su Srbi i Hrvati dva imena za isti narod ne proizlazi da je on smatrao da je dubrovaka knjievnost iskljuivo hrvatska ve i hrvatska i srpska. tavie, verovatno iz politikih razloga, nije akcentovan njegov stav da ako treba deliti dubrovako kulturno naslee izmeu Hrvata i Srba, onda po etnolingvistikom kriterijumu Dubrovnik pripada Srbima, a ne Hrvatima. Naime, uvek se nekako zaobilazilo nekoliko bitnih stavova iz naunog rada ovog vrsnog junoslovenskog filologa, koji je bio odlian poznavalac dubrovake arhivske grae. Tako je Reetar napominjao u svom lanku Die akavtina un deren einstige und jetzige Grenzen, Archiv fr slawische Philologie, XIII, 1891. g., da akavtina nije nikada dopirala do Dubrovnika, i ovaj grad je od poetka bio tokavski" [Reetar 1891, 383]. Reetarova teza bila je da su Dubrovnik i njegovo zalee do reke Neretve, tj. istona Hercegovina, oduvek bili naseljeni samo Srbima, jer se na ovoj teritoriji govorilo tokavskim ijekavskim, dok se nacionalna teritorija Hrvata svodila na teritoriju zapadno od reke Neretve, gde se govorilo akavskim i ikavskim (uz napomenu da su ovi govori meusobno veoma slini); tj. da su Dubrovani etniki Srbi, kojima je maternji jezik bio srpski, ali, isto tako, da se oni nisu oseali Srbima (ve Dubrovanima) iz prostog razloga to nisu iveli u srpskoj dravi, za koju se i vezivao etnonim srpski [Reetar 1894]. Drugim reima, Dubrovani su vezivali pojam Srpstvo samo za stanovnike srpske drave, kojoj nikada nisu pripadali (jer su uspevali da ouvaju svoju politiku nezavisnost), pa se stoga i nisu oseali Srbima (tj. stanovnicima drave Srbije). To naravno nikako ne znai da su se Dubrovani oseali Hrvatima (shodno objanjenju da nisu bili pravoslavci ve katolici), jer istoriografski izvori to ne potvruju.3 tavie, Branislav Brbori napominje da se u dubrovakom arhivu mogu nai na desetine dokumenata na latinskom jeziku u kojima se dubrovaki jezik nazivao lingua serviana, ali nikada kao lingua croata. B. Brbori tvrdi da je u Dubrovni3 O ovoj problematici videti u: Reetar M., Pregled razvitka dubrovake lirike, to je predgovor njegovoj Antologiji dubrovake lirike, Beograd, 1894.

54 ku vekovima postojala nekakva" svest da Dubrovani pripadaju Srbima i govore srpskim jezikom, dok meu Dubrovanima nema hrvatske etnojezike svesti pre druge polovine XIX veka [Brbori 2001, 4344, 68], tj. pre nego to je Dubrovnik sa okolinom postao deo rimokatolike Habsburke Monarhije, koja je smiljeno vodila politiku kroatizacije ovog podruja. Reetarov principijelni stav o Dubrovniku bio je da Dubrovnik i njegovo duhovno blago ne treba deliti izmeu Srba i Hrvata (to se uvek naglaavalo u projugoslovenskoj filologiji), ali, ako se to mora uiniti, onda Dubrovnik pripada sigurno Srbima, a ne Hrvatima, i to prevashodno na osnovu govornog jezika.4 Meutim, ovakvi stavovi o teritorijalnoj deobi, ukoliko do nje mora da doe, bili su od strane jugoslovenskih integralistikih ortodoksa unapred proglaavani za izmatine", jer su naruavali koncept integralnog jugoslovenstva, pa su stoga i sistematski zaobilaeni. Naroito je to raeno u titoistikoj Jugoslaviji, jer je Reetarev princip deobe znaajno naruavao praktino reenje federalistikog razgranienja unutar socijalistike dravne zajednice. U osnovi, Reetar se slagao sa Vukom (koji je takoe napominjao da Srbi i Hrvati govore slinim jezicima, ali da ipak postoji dovoljno uoljiva etnojezika razlika izmeu njih). Da je Milan Reetar bio na liniji autentine Vukove paradigme (a ne one interpretirane od strane jugoslovenskih integralista), potvruje i to to je on, takoe, bio miljenja da su tokavski ikavci u stvari bili bivi Hrvati akavci, koji su, primivi tokavtinu, uneli u nju akavske elemente. Vuk Stefanovi Karadi izneo je ovo miljenje, koje se relativno esto navodilo u radovima jugoslovenskih filologa, u svom lanku Srbi i Hrvati iz 1861. g., gde kae: Ikavci za koje ja mislim da su negda bili akavci pak se posrbili poslije kad su Srbi iz Bosne i Hercegovine bjeei od Turaka navalili u njihove krajeve" Ipak, nekako se zaboravljalo da je Vuk izneo jo jednu teoriju o etnogenezi ikavaca i to u (faktiki anatemisanom i ekskomuniciranom) lanku Srbi svi i svuda u fusnoti 15 gde kae: Gdjekoji nai ljudi misle i govore da su brau nau zakona rimskoga (rimokatolike Srbe, tj. tokavce primedba V. B. S.) na ovo izgovaranje i nagovorili i natjerali njihovi svetenici, da bi ih od nas (pravoslavnih Srba, tj. tokavaca primedba V. B. S.) bolje odvojili. Ovo e slabo ko za istinu primiti; ali svatko mora priznati da su potomci mnogijeh naijeh ljudi koji su zakon rimski primili, navalice ostavili preanji svoj govor i primili ovaj da bi se od preanje brae svoje jo vie razlikovali a meu novu jo lake umijeali". Zakljuio bih na ovom mestu da je selektivno iznoenje filolokih stavova Vuka i Reetara nakon Drugog svetskog rata bilo i u funkciji dnevne politike bratstva i jedinstva", koja je trebalo da da filoloku osnovu politikom
4 Videti takoe o ovom problemu i Reetarovu pristupnu besedu Srpskoj kraljevskoj akademiji 1940. g. pod naslovom: Najstariji dubrovaki govor. Ovu besedu je akademicima u Reetarovom odsustvu proitao tadanji predsednik Akademije Aleksandar Beli.

55 razgranienju izmeu srpske i hrvatske federalne jedinice u titoistikoj Jugoslaviji. Jedan od najveih protivnika gorepomenutog Reetarovog miljenja bio je upravo njegov tast, u svoje vreme vodei hrvatski filolog Vatroslav Jagi (po roenju kajkavac), koji je, u lanku Nekoliko napomena povodom rasprave M. Reetara o akavtini, tampanog u Archiv fr slawische Philologie, XIII, 1891. g., tvrdio da se ne moe dokazati da je Dubrovnik bio oduvek tokavski. Po njemu: Naelna se pogreka krije u krivo postavljenim premisama, kao da kod Srba i Hrvata imamo posla sa dva, i ba samo sa dva strogo razluena nareja (ili ak jezika!), od kojih je jedan od poetka pa do danas bio i zvao se tokavski, a drugi isto tako od poetka pa do danas akavski". Stoga je Jagi na istom mestu zakljuio da ovaj biser (Dubrovnik primedba V. B. S.) pripada jednako jednima i drugima (Srbima i Hrvatima primedba V. B. S.)" [Jagi 1891]. Faktiki je Jagi bio protiv teze da je reka Neretva predstavljala od vajkada demarkacionu liniju izmeu srpskog i hrvatskog jezika i naroda, po kojoj je zapadna Hercegovina, u kojoj se govori ikavski, hrvatska a istona Hercegovina, u kojoj se govori ijekavski, srpska. Dubljom analizom i pravilnom interpretacijom Jagievih stavova mora se pobiti integralistika teza jugoslovenske filologije, po kojoj je ovaj hrvatski filolog sledio Vukovu paradigmu [Novak 1967], pa je stoga i bio proglaavan za velikog jugoslovenskog rodoljuba i Hrvato-Srbina" (kako je sam sebe esto nazivao). Naime, ve u godini Vukove smrti (1864. g.), Jagi je izneo stavove koji se drastino razlikuju od Vukovih i kojih se i kasnije u osnovi pridravao: 1) Srbi i Hrvati se ne razlikuju po jeziku, jer su razlike u njihovim govornim narejima zanemarljive (Vuk je pisao o maloj, ali dovoljnoj razlici u govorima ova dva naroda) i 2) razlike izmeu Srba i Hrvata zasnovane su na njihovoj verskoj podeljenosti, razliitim pismima i istorijskoj prolosti (upravo ono to je Vuk uporno pobijao da vera, istorijsko iskustvo i pismo ne ine ethnos ve samo i prvenstveno jezik) [Jagi 1864]. Stoga bih izneo hipotezu da je upravo Jagi bio rodonaelnik filoloke paradigme prihvaene u socijalistikoj Jugoslaviji da ipak treba traiti u okviru jednog, ali ne i jedinstvenog, jezika Srba i Hrvata tzv. granice koje spajaju", a koje su konano dovele do ozvaniavanja nacionalno-republikih varijantskih razlika u okviru srpskohrvatskog jezika, koje su konano kodifikovane kao posebni jezici nakon raspada zajednike drave. Budui da su praktino primenjeni Jagievi stavovi na sluaj Dubrovnika, nije ni udo to se ovaj grad naao u zajednikoj jugoslovenskoj dravi (jer Hrvati i Srbi imaju jedan jezik), ali u hrvatskoj nacionalnoj republici (jer se ipak kao narodi razlikuju po veri i pismu), poto su za Jagia svi rimokatoliki tokavci bili Hrvati (dok su za Vuka bili Srbi). U svakom sluaju, i bez obzira na to ko je u pravu, treba napustiti ranije tvrenje o Jagiu kao vukovcu" u periodu njegovog rada nakon Vukove smrti. U svojoj reformi srpskog knjievnog jezika Vuk se rukovodio idejom da nacionalni knjievni jezik mora biti zasnovan na narodnom govornom

56 jeziku, prema devizi pii kao to govori i itaj kao to je napisano". Jedna od osnovnih ideja koja se krila iza ove devize i Vukove reforme bila je ideja o duhovnoj integraciji itavog srpskog naroda. U prethodnih sedamdesetak godina uvreilo se miljenje meu srpskim filolozima da je upravo Vuk, bar to se tie Srba (a verovatno i meu svim Junim Slovenima), bio rodonaelnik ove ideje i prvi duhovni ujedinitelj Srpstva. Meutim, smatram da ovu ideju, kao i jeziki koncept spiritualnog ujedinjenja svih Srba ma gde oni iveli, prvi put nije formulisao Vuk ve Dositej Obradovi (17381811. g.), pred kraj XVIII veka, u tekstu Pismo Haralampiju, koji je deo njegovog autobiografskog dela ivot i prikljuenija (1783. g.). Tu je Dositej jasno stavio do znanja da je glavni razlog zato se opredelio da pie na narodnom jeziku sledei: Moja e knjiga napisana biti isto srpski, kako god i ovo moje pismo, da je mogu razumeti svi srpski sinovi i keri, od Crne Gore do Smedereva i do Banata Ko ne zna da itelji crnogorski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski (kromje mua), slavonijski, sremski, baki i banatski (osim Vlaha) jednim jezikom govore? zakon i vera mogu se promeniti, a rod i jezik nikada Za sav dakle srpski rod ja u prevoditi slavnih i premudrih ljudi misli i sovjete, elei da se svi polzuju ja u pisati za um, za srce i za naravi loveeske, za brau Srblje, kojega su god oni zakona i vere" [Obradovi 1975]. Iz ovog navoda jasno je da Dositej i pre Vuka i pre ostalih slavista razlikuje narode ne po veri ve po jeziku. Takoe, nije Vuk ve Dositej rodonaelnik filolokog stava da su Srbi svi oni koji govore tokavtinom. Poznato je da je susret u Beu i uopte poznanstvo sa Slovencem Jernejem Kopitarom (17801844. g.) presudno uticalo na Vuka da otpone sa reformom srpskog knjievnog jezika. Zanimljiva je hipoteza, koju jo uvek treba dokazati (a to zavisi od novih izvora ukoliko budu pronaeni), da je Kopitar podstiui Vuka na ovaj korak imao skrivene politike ciljeve. Naime, prema ovim istraivaima, Kopitar se kao austroslavista borio da ukljui to vei broj Slovena u okvire Habsburke Monarhije. Da bi pridobio Srbe za taj svoj politiki cilj, primenio je strategiju odvajanja Srba od Rusa, a to se po njemu moglo najbolje sprovesti ako Srbi odbace posrbljeni ruskoslovenski jezik kao svoj knjievni jezik i ponu pisati svojim narodnim jezikom (npr. [Milosavqevi 1997, 2526]). U svakom sluaju, Vuk je prihvatio Kopitarovu ideju o srpskom govornom (narodnom) jeziku kao srpskom nacionalnom knjievnom jeziku. Vuk Stefanovi Karadi, reformiui, tj. faktiki stvarajui, srpski knjievni jezik u prvoj polovini XIX stolea, uzeo je ijekavski izgovor tokavskog nareja centralnih i istonih delova Hercegovine za njegovu formu. Vuk je, odluivi se za narodni govorni jezik kao knjievni jezik Srba, u poetku smatrao da svako treba da pie onim izgovorom koji mu je bio maternji, tj. ekavci ekavicom, ijekavci ijekavicom, ikavci ikavicom. Meutim, ubrzo je ustanovio da ovakvo demokratsko" reenje ne dovodi do faktikog duhovnog ujedinjenja Srba, pa se konano opredelio samo za jedno nareje, i to za tokavsku ijekavicu. Razlog za ovakav izbor je bio

57 trojake prirode: 1) ovim izgovorom su pevane narodne junake pesme koje je Vuk sakupljao, 2) Vuk je smatrao da je hercegovaki izgovor tokavskog nareja najistiji, odnosno najblii pravom narodnom jeziku, i 3) ovim izgovorom se govorilo u njegovom rodnom Triu u zapadnoj Srbiji, koja je bila naseljena upravo imigrantima sa prostora Istone Hercegovine. On je, u stvari, izabrao izgovor svog rodnog kraja [Ivi 1997, 38]5, odnosno dijalekat i izgovor njegovih hercegovakih predaka iz Drobnjaka.6 Smatram da je jedan od pogreno datih odgovora u doba jugoslovenske integralistike filologije odgovor na pitanje ta se treba podrazumevati pod tzv. junim narejem u Bekom knjievnom dogovoru (biblijskom" dokumentu za jugoslovensku integralistiku). Vuk je, i pre 1850. g., na nekoliko mesta imenovao dijalekte za koje je smatrao da pripadaju jedinstvenom srpskom jeziku. Tako je u Vukovoj tzv. Primjetbi, koja je deo njegove Pismenice srpskoga jezika (Be, 1814. g.), izvrena podela srpskog jezika, tj. tokavtine, na tri nareja": 1) hercegovako, 2) sremsko, i 3) slavonsko [Sabrana dela Vuka St. Karadia 1968, 112]. Podela je izvedena na osnovu kriterijuma zamene glasa jat". Ali, Vuk je, u Predgovoru Srpskog rjenika (Be, 1818. g.), ova tri izgovora nazvao: 1) ercegovako, 2) sremsko, i 3) resavsko, dok je, meutim, u Bekom knjievnom dogovoru iz 1850. g. spominjao: 1) juno, 2) istono, i 3) zapadno nareje. Zvanina (dravna) filologija u prve dve Jugoslavije decidno je tvrdila da se Vuk sa ostalim potpisnicima Dogovora 1850. g. opredelio da tokavski izgovor postane zajedniki knjievni jezik i Srba i Hrvata, to dalje povlai i zakljuak da je Vuk smatrao da ova dva naroda govore istim jezikom. Tako je Vuk, po meni neosnovano, kanonizovan u ujedinitelja" Srba i Hrvata u jeziku i kulturi, tj. proglaen za duhovnog rodonaelnika jugoslovenskog integralizma". Drugim reima, moda su Hrvati i Srbi jedan etnolingvistiki korpus, ali Vuk to nije tvrdio. Meutim, na osnovu Vukovih stavova o srpskom jeziku i narodu, koje nije nikada naputao niti menjao u svim svojim radovima, smatram da se u sva tri gore navedena sluaja radi ne o akavskom, tokavskom i kajkavskom nareju srpskohrvatskog" jezika (kao to je to tvrdila jugoslovenska integralistika filologija) ve o ijekavskom, ekavskom i ikavskom izgovoru tokavtine, odnosno, po Vuku, srpskog nacionalnog jezika. Dakle, Vuk je hercegovaki, tj. ijekavski, izgovor nazivao i juno nareje", to je i u geografskom smislu opravdano i logino.7 Treba napomenuti i to da je ijekavskim izgovorom napisan najvei deo slavne dubrovake knjievnosti, koja je, budui zajednika" Srbima i Hrvatima, kasnije od strane
5 Milka Ivi takoe pie o znaajnoj ulozi V. S. Karadia u normiranju ekavske varijante srpskog knjievnog jezika [Ivi 1997, 7379]. 6 Ipak, ispostavilo se da je uz istoni govor ostala veina srpskih pisaca, te se za njega moe rei da danas preovlauje u srpskoj knjievnosti" [Kulakovski 1882, 201]. 7 Da se tu radilo o tokavskom nareju ono bi se u geografskom smislu moglo tretirati samo kao istono (u odnosu na akavtinu i kajkavtinu) a ne kao juno. Mislim da nema razloga da ne verujemo da je Vuk dovoljno dobro poznavao strane sveta.

58 jugoslo(a)venskih integralista predstavljana kao kamen temeljac njihovom jezikom, kulturnom i na kraju politikom ujedinjenju. Ova injenica je takoe posluila mnogim srpskim i hrvatskim projugoslovenski orijentisanim intelektualcima da se zalau za stvaranje jednog jedinstvenog jugoslovenskog", odnosno panjunoslovenskog" jezika, koji bi posluio kao osnova za jugoslovensko [Stokes 1974], ili tavie, junoslovensko (sa Bugarima) ujedinjenje, po primeru Italijana (18591870. g.) i Nemaca (18661871. g.), kojima je upravo oficijelno zajedniki jezik pruio osnovu za politiko ujedinjenje u okviru zajednike nacionalne drave [Abrams 1953, 303; Stavrianos 1958, 425467, 513545; Jelavich, Jelavich 1993, 128141, 170207, 235284]. Ipak, vrstog sam miljenja da ne postoje ni najmanje osnove da se Vuku da etiketa ujedinitelja Srba i Hrvata zbog sledeih razloga: 1) on nije nikada smatrao da Srbi i Hrvati govore istim jezikom, 2) za njega kajkavtina i akavtina nikada nisu bili jezici ili nareja kojim su ikada govorili Srbi, i 3) tzv. tokavsko nareje je za njega oduvek predstavljalo srpski, i samo srpski, nacionalni jezik. Dakle, jugoslovenski integralisti su ili iz naunog nehata ili zbog dnevne politike pogreno interpretirali Vukove filoloke stavove o jezicima Srba i Hrvata, uzdiui ujedno (neopravdano) Vuka na pijedestal panjugoslovenstva. Jedan od takvih jugoslovenskih integralista" je bio znameniti srpski filolog i predsednik Srpske akademije nauka Aleksandar Beli (1876 1960. g.). On je, naime, u dva maha, 1935. g. i 1947. g., po meni pogreno interpretirao Vukove radove: Pismenicu Srpskog jezika, Srpski rjenik i, pre svega, Srbi svi i svuda, kao dela kojima se dokazuje da je Vuk bio ujedinilac Srba i Hrvata" u narodnom jeziku [Beli 1935; Beli 1947]. U oba ova sluaja, 1935. g. i 1947. g., zvanina dravna politika bila je na liniji bratstva i jedinstva Srba i Hrvata, tj. takozvanog integralnog jugoslovenstva". Ovu politiku je Beli dosledno sledio, to je konano 1954. g., dovelo do potpisivanja Novosadskog dogovora o zajednikom jeziku Srba i Hrvata, koji je zvanino nazvan srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski. Beli je u potpisivanju ovog dogovora igrao kljunu ulogu. Jasno je da je ovakvo reenje u potpunosti odstupalo od osnovnih Vukovih stavova, jer je on pravio jasnu razliku izmeu srpskog i hrvatskog jezika i smatrao, istovremeno, da su i irilika i latinika bukvica" pisma kojima su pisali Srbi (videti Vukov rad Alphabeti serborum u [Karaxi 1818]). Meutim, iz duha Novosadskog sporazuma da se lako zakljuiti da se irilica smatrala srpskim, a latinica hrvatskim nacionalnim pismom. Ipak, podsetio bih da je Vuk bio posve siguran da religiju ne treba uzimati kao primarni kriterijum nacionalnog odreenja [Karaxi 1849, 30]8, a samim tim ni abecedno/alfabetnu podelu kao kriterijum nacionalne pripadnosti. Treba zakljuiti da Vuk nije birao srpski knjievni jezik izmeu kajkavskog, akavskog i tokavskog dijalekta ve izmeu ijekavskog, ikav8 O problematici Vukovog lingvistikog nacionalizma videti ukratko u [Simi 1991, 7592].

59 skog i ekavskog izgovora srpskog" tokavskog nareja. Ipak, mnogi filolozi i nefilolozi bili su kivni na Vuka zbog njegovog izbora tokavske ijekavice za srpski knjievni jezik, smatrajui da je bilo bolje da je izabrao tokavsku ekavicu. To bi praktino znailo da je trebao izabrati jezik Srba iz june Ugarske, odnosno jezik Srba iz veeg dela novostvorene Kneevine Srbije, gde je ekavica preovladavala. Njihovi argumenti su imali dva rezona. Prvo, Dositej, kao prvi ujedinitelj Srba na lingvistikim osnovama, pisao je ekavicom. I drugo, ekavci su bili najobrazovaniji, najkulturniji i najbogatiji deo srpskog naroda. Iako ovakvo rezonovanje ima jaku osnovu treba istai da bi se u sluaju prihvatanja Dositejevog reenja" (tj. da su Srbi prihvatili tokavsku ekavicu za svoj nacionalni knjievni jezik) srpska knjievna batina ograniila na samo one predele naseljene Srbima u kojima se govorilo ekavskim narejem. Vuk je, faktiki, svojim izborom ijekavice preao Drinu" i na veoma konkretan nain sauvao celovitost Srpstva, to se dokazalo time da su srpski romantiari za knjievni jezik prihvatili kako Dositejevu ekavicu tako i Vukovu ijekavicu. Na primer, Branko Radievi je pisao ekavicom, a uro Danii ijekavicom. Jednostavno reeno, Vuk je, svojom jezikom reformom i radom na prikupljanju srpske usmene narodne knjievnosti i njenom publikovanju, uspeo da ukljui i prekodrinske" ili zapadne" Srbe u jedinstveni korpus srpskog nacionalnog bia. Ali, isto tako, injenica je da je, prihvatanjem Vukove reforme knjievnog jezika Srba, ruski uticaj meu Srbima znatno opao, a austrijski se poveao. Upravo zbog bojazni da e se to i dogoditi, karlovaki mitropolit Stevan Stratimirovi bio je ogoreni protivnik Vukove reforme, insistirajui da slavenoserpski jezik i dalje bude Srbima knjievni jezik. Faktiki, tek sa smru karlovakog mitropolita 1835. g., Vukova reforma je poela da odnosi pobedu. Sigurno je najvea nacionalna" zasluga Vuka Stefanovia Karadia bila ta to je on postavio osnovu za jeziko i kulturno okupljanje Srba u jednu jedinstvenu nacionalnu celinu. Da zakljuim, osnovni nedostatak jugoslovenske integralistike filologije sastojao se u tome to se njen metodoloki pristup prouavanju srpsko-hrvatskog dela slavistike zasnivao na selektivnom odabiru, kako izvora tako i naunih dostignua prethodnih generacija. Konkretno, radilo se ili o 1) akcentovanju samo onih autora, ili delova njihovih radova, koji su govorili o etnolingvistikom jedinstvu Srba i Hrvata, ili o 2) slobodnoj interpretaciji u duhu vaee ideologije stavova vodeih predstavnika jugoslovenske slavistike, a naroito filologije. Analiza tumaenja pogleda Vuka Karadia na pitanje nacionalne i jezike identifikacije Srba i Hrvata pokazala je da su predstavnici jugoslovenske integralistike filologije" poglede Vuka Karadia esto interpretirali saglasno svojim politikim ubeenjima.

60
CITIRANI RADOVI Abrams, M. H., 1953: The Mirror and the Lamp: Romantic Theory and the Critical Tradition, New York. Babuki V., 1842: V. Babuki P. J. afaiku, Nacionalna i sveuilina biblioteka, R 3992a, Zagreb. Bakari V., 1978: Socijalistiki samoupravni sistem i drutvena reprodukcija, tom II, Zagreb. Beli A., 1935: Koliko se u naem jeziku ogleda nae narodno jedinstvo?", Na jezik, tom III, 9, 10, Beograd. Beli A., 1947: Vuk i Danii, Beograd. Brbori B., 2001: S jezika na jezik. Sociolingvistiki ogledi , BeogradNovi Sad: CPLPrometej. Dobrovsk J., 1792/1818: Geschichte der bhmische Sprache und Literatur, Wien. Duncan W., 1986: The Life and Times of Vuk Stefanovic Karadzic 17871864. Literacy, Literature, and National Independence in Serbia, Michigan: The University of Michigan. Halilovi S., 1996: Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo. Ivi M., 1997: O Vukovom i vukovskom jeziku, Beograd. Ivi P., 1990: O jeziku nekadawem i sadawem, BeogradPritina: BIGZ Jedinstvo. Jagi V. 1864: Iz prolosti hrvatskog jezika", Knjievnik, Zagreb. Jagi V., 1891: Nekoliko napomena povodom rasprave M. Reetara o akavtini", Archiv fr slawische Philologie, XIII. Jelavich Ch., Jelavich B., 1993: The Establishment of the Balkan National States, 18041920, Washington: University of Washington Press. Karaxi S. V., 1818: Srpski rjenik, Be. Karaxi S. V., 1849: Srbi svi i svuda", Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, 1. Be. Karaxi S. V., 1861: Srbi i Hrvati", Vidovdan, 31. Kollr J., 1835: O kwievnoj zaimnosti meu narodi i narejima slovenskim", Serbski narodni list. Kopitar B., 1810 (5. jun): Patriotische Phantasien eines Slaven", Vaterlndische Blter. Kopitar J., 1984: Serbica, Beograd. Kulakovski P., 1882: Vuk Karadi, ego dtelnost i znaenie v serbsko literatur, Moskva. Leskien A., 1914: Grammatik der Serbo-kroatischen Sprache. 1. Teil. Lautlehre, Stammbildung, Formenlehre, Heidelberg. Mikloi F., 1852/1879: Serbisch und chorvatisch", Vergleichende Gramatik der slawischen Sprachen, Wien. Milosavqevi P., 1997: Srbi i wihov jezik. Hrestomatija, Pritina. Nikevi V., 1997: Pravopis crnogorskog jezika, Cetinje: Crnogorski PEN centar. Novak V., Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (13901930), Beograd, 1930. Novak V. 1967: Vuk i Hrvati, Beograd. Obradovi D., 1975: ivot i prikquenija, Beograd (prvi put tampano 1783). Reetar M., 1891: Die akavtina un deren einstige und jetzige Grenzen", Archiv fr slawische Philologie, XIII. Reetar M. 1894: Antologija dubrovake lirike, Beograd. Sabrana dela Vuka St. Karaxia, 1968: Beograd. Simi R., 1991: Srpskohrvatski pravopis, Beograd. Stavrianos L. S., 1958: The Balkans since 1453. New York: Rinehart & Company, Inc. Stokes G., 1974: Yugoslavism in the 1860's?", Southeastern Europe, 1. 126135. Unbegaun B., Poeci kwievnog jezika kod Srba, BeogradNovi Sad: Vukova zadubina Matica srpska Orfelin (prvo izdawe na francuskom, Pariz, 1935). afak P. J., 1826: Geschichte der slawischen Sprache und Literatur, Buda. afak P. J., 1833: Serbische Lesekrner, Pest. afak P. J., 1955 (prvo izdanje 1842): Slowansky narodopis, etvrto izdanje, Praha.

61
ii F., Jugoslovenska misao. Istorija ideje jugoslovenskog narodnog ujedinjenja i osloboenja od 17901918, Beograd, 1937. ulek B. 1856: Srbi i Hrvati", Neven, 8. Zagreb.

Vladislav Sotirovi A CRITIQUE OF INTERPRETATION OF VUK STEFANOVI KARADI'S PHILOLOGICAL APPROACHES BY YUGOSLAV INTEGRAL PHILOLOGY" Summary The article is criticizing a wrong interpretation of philological writings of Vuk Stefanovi Karadzic upon Serbian and Croatian language and ethnolingustic identities by the Yugoslav integral philology" in both Yugoslavias. It has been shown that this group of authors interpreted Vuk's writings upon the metter within the framework of the official state policy of Yugoslav integration" and brotherhood and unity" with the final result that Vuk was unjustifiably proclaimed as linguistic unificator of Serbs and Croats. However, the article shows that Vuk never was in opinion that Serbs share the same language with Croats what basically means that he assumed that Serbs and Croats are two different ethnolinguistic groups but not the same one as it was wrongly represented by the official Yugoslav philology of integration and unity.

UDC 821.161.1-293.09 Paradanov S.

Ana Jakovqevi IZVORI I STRUKTURA SCENARIJA DEMON" SERGEJA PARAXANOVA


U radu se istrauje istorijat nastanka scenarija Demon Sergeja Paraxanova, kao i uticaj baleta Labudovo jezero i slika Pirosmanija i Vrubeqa na strukturu scenarija. Poseban deo rada posveen je semantizaciji boje, zvuka i predmeta u strukturi scenarija. Kqune rei: scenario, Paraxanov, Pirosmani, Vrubeq, semantika boja, etniki film, balet

. Istorijat nastanka Paraxanovqevog scenarija Demon Posle problema koje je imao sa filmom Boja nara, u periodu od 1969. do 1972, Paraxanov pie nekoliko scenarija: Intermeco (adaptacija novele Mihaila Kocjubinskog), Zaarani zamak (po motivima Pukinove poeme Bahisarajska fontana), Lepi Ara i Semiramida (adaptacija jedne od najlepih jermenskih legendi), Pria o Igorovom pohodu (adaptacija poznatog ruskog speva), prvu verziju scenarija za autobiografski film Ispovest i Demona (adaptaciju istoimene poeme Qermontova). O radu na scenariju Demon, koji je trebalo da postane nova prekretnica wegove poetike, Paraxanov je govorio na svom nastupu u Minsku: Sada sam zamislio novi film, saraujem sa Viktorom klovskim, radimo Demona po Qermontovu. Eksperimentalni studio, ponovo uplaeni uhraj, koji pokuava da izvede komercijalni eksperiment, a ne stvaralaki. On ne zna ta bi. Navodno postoji nareewe Romanova da se potpie ugovor sa klovskim, jer se boje da ako ga ne potpiu, klovski to nee izdrati i ubice e biti Romanovi. klovski je star, napisao je sloen, udan, nerazumqiv scenario, ali sam ja srean jer postoji moja varijanta scenarija, to u morati jo jednom da prevarim, ako ne klovskog, onda uhraja. klovski se uzda u mene, eli da uradi taj film. Pa, o filmu se

64 verovatno moe govoriti, mada se meni ini da se posle filma samo treba utke razii. To trai traka"1 Kora Cereteli je zabeleila delove prepiske Paraxanova i klovskog, koji se odnose na ovaj scenario iz jula, septembra i novembra 1971. godine.2 Izmeu ostalog, klovski je pokuavao da nagovori Paraxanova da napie tradicionalan scenario pogodan za ekranizaciju. Po klovskom jedan od sutinskih problema bio je i taj to u scenariju nema rei. Paraxanov, u skladu sa poetikom koju je promovisao u svojim ranijim filmovima, odgovara: Mrzim film sa reima, gde samo govore govore govore!" klovski je bio protiv Paraxanovqeve koncepcije po kojoj treba saoseati sa Tamarom, dok je Demon marginalizovan do nivoa priviewa bolesne Tamarine fantazije. Paraxanov nudi novo viewe poeme, ija centralna figura postaje Tamara muena strahom od priviewa i od same sebe. Sam autor je priznavao da se originalno delo i wegov scenario razlikuju, ali je to objawavao potrebom da nae kwievni izvor koji e mu omoguiti da napreduje u svojim umetnikim potragama: Nisam proitao mnogo kwiga u ivotu, ali mislim da filmski stvaralac treba da otkrije one koje odgovaraju wegovom ukusu i koje e mu pomoi da se razvije. Svi ruski i francuski klasici, a takoe i Markes i Apdajk ganuli su me. Ipak, ako uzmete kwigu Kocjubinskog Senke zaboravqenih predaka, ona se totalno razlikuje od moje ekranizacije. Moj projekat po Demonu Qermontova Moskva je kategoriki odbijala da prihvati, jer su znali da ja ne bih doslovce pratio delo, ve bih se aktivno uplitao. eleli su da dam naslov filmu Gospodar sedi Kavkaz, a kasnije Brueni dijamant. Sajat-Nova je postao Boja nara, ali se ceo film vrti oko pesnika."3 Sistem simbola u scenariju takoe je, po klovskom, bio pogrean: Crni labud je nepotreban. Qubiasti bivoli ne mogu postojati u planinama. To je Zapadna Gruzija. Nar je kod Paraxanova ve korien"4 Scenario Demon ponuen je filmskom studiju Dovenko" iz Kijeva, ali je bio odbijen 1972. godine. klovski je predloio Paraxanovu da napie scenario ponovo, dodajui, sa notom gorine, da mu je ao to nisu besmrtni, onda bi scenario pre ili kasnije proao. Poto je proveo etiri godine u zatvorima strogog reima (19741977), i posle devetomesenog boravka u zatvoru 1982, snima1 S. Paradanov, Ispoved, Azbuka, Sankt-Peterburg 2001, 611612. Svi citati iz scenarija dati su po ovom izdawu sa oznakom broja strane. 2 K. Cereteli, [Predgovor scenariju Demon], u: S. Paradanov, Ispoved, Azbuka, Sankt-Peterburg 2001, 253254. 3 R. Cazals, Serguei Paradjanov, ditions de l' toile/Cahiers du cinema, Paris 1993, 124. 4 K. Cereteli, [Predgovor scenariju Demon], 253254.

65 wa Legende o Suramskoj tvravi, Paraxanov se, 1985. godine, vratio ranijim scenarijima, meu kojima je bio i Demon. Posle skoro petnaestogodiwe pauze, on nastavqa rad na ovom scenariju. U prolee 1987. Paraxanov prvi put govori o tome kako eli da snimi dve ekranizacije Qermontovqevih dela: Aik-Keriba i Demona, pod zajednikim naslovom Verovawa starog Kavkaza. Glavni razlog zbog kojeg projekat nije proao posle toliko godina vie nije bio ideoloke prirode. Sada, 1987. godine, nije bilo dovoqno novca: Stekli biste utisak da gledate film koji je sniman kao vesti, a radi se o bajci."5 Paraxanov je zamislio raskono remek-delo za ije ostvarewe ne samo da nije bilo mogue sakupiti novac za film kakav je on eleo nisu postojala ni odgovarajua tehnika sredstva: Za Aik-Keriba i Demona napravio sam skice u saradwi sa Gogom Mekivilijem i Zurabom Nieradzeom. Taj tip kostima, zbog asocijacija koje sam hteo da stvorim, teak je za pravqewe. Za vodie kamila, za anele, za Aik-Keriba, Tamaru ili Qermontova svaki kostim je skrupulozno skiciran. Avaj, kada smo ih pokazali odgovornima za buxet Goskina u Moskvi, priznali su svoju nemo da finansiraju wihovu izradu. Veini mojih filmova potrebni su drugaiji uslovi produkcije. Za moje kostime, aparate, za kadrove, specijalne efekte koje sam eleo, bila je potrebna juvelirska preciznost. Hteo sam da moj Demon ima kvalitet Fabereovih predmeta. Moskva, na supervizor i kontrolor, morala bi da prihvati klasifikaciju filma kao eksperimenta. Imao bih vie vremena, trake i sredstava. Meutim, oni su preferirali da moj rad svedu na jednodimenzionalne filmove o pionirima u trikoima i sa pionirskim kapama. Ali ja vie ne elim da pravim Qermontova kao robu loeg kvaliteta. elim da prikaem Kavkaz onako kako ga je pesnik sawao u svom romantinom okruewu sa strau za Fausta i Mefista. Jednog dana, oblaei prvi put moje glumce u studijskim ateqeima, ostvario sam zapawujue rezultate, jer je svaki kostim koji sam im obukao iritirao kostimografa. Ono to ga je iritiralo bili su padovi u paraxanovski stil i to je bilo dobro."6 Meutim, studio Katuli Pilmi iz Tbilisija i Goskino iz Moskve dozvoqavaju Paraxanovu da zapone, prvih dana oktobra 1981, u selu irli, u Azerbejxanu, na 10 km od granice Gruzije, snimawe Aik-Keriba. Ovaj film je premijerno prikazan 1. jula 1988. na Filmskom festivalu u Minhenu.

5 C. Tesson, L'Aigle, le prince et la prostitue/ Entretien avec Serguei Paradjanov, Cahiers du cinema juillet-aot, Paris 1988, 4. 6 P. Cazals, Serguei Paradjanov, ditions de l' toile/ Cahiers du cinema, Paris 1993, 126, 127.

66 Balet Biograf Paraxanova, Vasilij Katawan, u vie navrata u kwizi Dodirnuti idole pie da je Demon intrigirao Paraxanova i zbog linosti Qermontova, kojeg se pripremao da igra jo u mladosti, i zbog prirode Kavkaza, gde se rodio i odrastao, i prostorom poeme koji je inspirisao wegovu matu. S druge strane, davao mu je mogunost da iskoristi mnogo faktura, koje je toliko voleo: stene, potoke, starinske zamkove i razvaline, ilime i predmete.7 Beskrajne mogunosti metamorfoza koje je omoguavao budui film preobraewe duha u plot, qubavi u smrt, crnog u belo, avola u anela, labuda u enu bile su izazov po meri Paraxanova. Tokom snimawa Aik-Keriba izjavio je da bi najboqi filmovi bili oni snimqeni za gluve i neme: Mi previe priamo. Davimo se u reima, bujici rei. Samo u baletu mi vidimo istu lepotu, istu pantomimu. To je ono emu ja teim." Tewa da u filmu koristi to je mogue mawe rei vratila je Paraxanova baletu, kao i iwenica da balet obiluje skokovima, odvajawem od zemqe, letewem, to je postalo sutinska osobina novog filma na kome je radio. Fascinacija baletom uticala je i na odabir glavnih simbola u scenariju koji je pisao. Labudovo jezero moglo je inspirisati Paraxanova zbog postojawa motiva dvojnika: Odete, koja je simbol dobra, i Odilije, koja je amblem demonskog belog i crnog labuda. Zaarana, dirqiva i poetina devojka: as labud, as ovek, to je Odeta iz prvog ina; lukava, zavodqiva Odilija, samo je po nekim teko ulovqivim crtama nalik na wu; i najzad, Odeta, koja je spoznala patwu, a sve to uz potpunu fiziku istovetnost. Bipolarnost simbola labuda nije mogla promai Paraxanovu. Odabir Maje Plisecke za glavnu glumicu omoguavao mu je da ponovi postupak iz filma Boja nara u kome je Sofiko iaureli igrala i Sajat-Novu i wegovu voqenu, princezu Anu.8 O tome da je glavna uloga, odnosno glavne uloge Demona i Tamare, bila namewena Pliseckoj svedoi Katawan: Razgovarali su o scenarijima (sa Qiqom Brik i Vasilijem Abgaroviem op. a.). Paraxanov je hteo da u ulozi Demona snimi Plisecku: Zamislite, wena ria kosa i ko7 Neto ranije Katawan pie o neostvarenoj eqi Paraxanova da glumi Qermontova: U mladosti je matao da odigra Qermontova, ali su ga pozivali za ulogu Marksa!." V. Katann, Prikosnovenie k idolam. Vospominani, Zaharov, Moskva 2002, 230. 8 Osnovna Paraxanovqeva tewa jeste da prikae traginu disonancu, tendenciju jednog da se antagonistiki podeli, da doe do raskida i raspada, pa da se onda ponovo sjedini u jedno u skladu sa Heraklitovom enentiodromia, da se sve jednom sustie u svoju suprotnost. Otuda kod wega isti glumac moe igrati ulogu onog ko voli i voqenog. Kod Buwuela u filmu Taj mrani predmet eqe (1977), gde junak pokuava da osvoji devojku u koju je zaqubqen, otkrivamo suprotan postupak koji ima isti izvor: jedan lik igraju dve glumice. Likovi, koje one grade, su potpuno razliiti, ali imaju isto mesto u sieu i u wegovom razvoju nadovezuju se jedna na drugu.

67 stimi od sivog krepdeina, ona u oblacima sivog krepdeina, crni oblaci, sevaju muwe i izmeu wih: rii demon!."9 Vrubeq i Paraxanov: demonologija Slika Demona meu stenama, koji posmatra zemqu, mogla je biti inspirisana brojnim slikama Vrubeqa, budui da je Paraxanov radio i na scenariju o Vrubequ: Jedan mladi reiser iz Kijeva je doao da me pita da mu napiem scenario na temu Vrubeqa, velikog ruskog slikara, koji je ivot zavrio u ludnici. Tema je bila interesantna i napisao sam scenario za tri dana (). Pokuao sam da stvorim mistiku ili, boqe reeno, demonologiju", priao je Paraxanov Patriku Kazalu.10 Za Paraxanova ne postoji razlika izmeu slikawa i filma, zato nije udno to inspiraciju za svog Demona trai i pronalazi u slikarstvu moderne: Od Qermontova sam snimio dve novele: jednu od ezdeset minuta i jednu od etrdeset. Prva je Demon, remek-delo, poetak veka, moderna. Mefistofel, crna magija, mistifikacija: to je Demon."11 Demon je omiqeni junak umetnika kraja veka, koji su u wemu videli simbol buntovnikog raskida sa starim kanonima, on je za wih izraz bezuslovne slobode i gordog usamqenitva. Vjaeslav Ivanov pie: Spoznaja do koje je umetnik iznenada doao, da svet nije tesan, plitak i siromaan, nije izmeren, niti izbrojan, da u wemu postoji jo mnogo toga, o emu juerawi mudraci nisu ni sawali, da postoje prolazi i putevi u wegovu tajnu iz lavirinta qudske due, samo kad bi inilo se prvim vesnicima, sve time bilo reeno! ovek se nauio da 'bude sunce', poto je zaboravio utisnutu mu razliku izmeu dobra i zla da je svet aroban i ovek slobodan."12 Vrubeq se takoe oseao kao vesnik te nove slobode i novih otkrovewa u umetnosti. Oseao je usamqenost u ivotu i umetnosti. Zato je tema Demona za wega bila duboko lina i autobiografska.13 Ovu temu slikar je istraivao u skulpturi, grafici i slikama. Prva sauvana wegova slika sa ovom temom jeste Demon koji sedi iz 1890. Istovremeno sa slikom, Vrubeq je radio i ilustracije dela Qermontova. Gusarjova belei da wegove ilustracije predstavqaju samo osnovu za izraavawe glavnih tema u wegovom stvaralatvu: venih metafizikih zagonetki qubavi, smrti i besmrtnosti. Upravo je to taka u kojoj se dodiruju i preklapaju
V. Katann, Nav. delo, 254. P. Cazals, Nav. delo, 123124. 11 C. Tesson, Nav. delo, 4. 12 V. Ivanov, Zavet simvolizma, u: V. Ivanov, Rodnoe i vselenskoe, Moskva 1994, 187. 13 A. Gusarva, Miahil Vrubel. Albom, Trilistnik", Moskva 2000, 16, 17, 18.
9 10

68 stremqewa Paraxanova, Vrubeqa i Qermontova. Na Vrubeqevom platnu Demon koji sedi, pejza lii na mozaik ili vitra sastavqen iz prozranih komadia, koji lie na krila Demona. Ovi komadii podseaju na gorske kristale, o kojima je Paraxanov pisao u scenariju, na prirodu u kojoj je jo prisutna aktivna energija stvarawa i koja isijava udnu qubiasto-naranxastu kristalnu svetlost. Gest kojim on lomi prste istovremeno pokazuje i snagu i nemo ovog izvanrednog bia, a pozicija u kojoj se nalazi podsea na oprugu koja ima veliku snagu, ali ne i mogunost da je oslobodi i upotrebi. Upravo je nemo da ispoqi svu svoju snagu ono to karakterie i Paraxanovqevog Demona. Jo jedna Vrubeqeva slika mogla je uticati na teksturu Paraxanovqevog filmskog kadra i odabir materijala kojima e raditi, kao i na boje koje e dominirati u filmu. Re je o slici Princeza-labud iz 1900. Slika predstavqa scenski portret Vrubeqeve ene Nadede Ivanovne Zabele, pevaice Ruske privatne opere S. I. Mamotova. Nadeda je naslikana na fonu Vrubeqevih dekoracija za Bajku o caru Saltanu, u kostimu koji je on napravio za tu predstavu. Paraxanov, zainteresovan za stalne metamorfoze, ovek, koji uje boju i vidi muziku, naao je u Vrubequ pravog sagovornika. Ala Gusarjova opisujui platno Vrubeqevo platno kae: Ali scenska uslovnost je preobraena monim pritiskom Vrubeqeve etkice, pretvorena je u bajkovitu. Pred oima gledaoca odvija se udo: preobraaj udarawa morskih talasa u krila Princeze-labuda, pretvarawe u wenu dragocenu odedu. Varqiva svetlost sumraka transformie realnost, inei je fleksibilnom i vieznanom. Poetika te vrste aluzija i asocijacija, karakteristina za simbolizam, prisutna je u mnogim radovima Vrubeqa. Sedefasti kolorit slike kao da je stvorila muzika. Vrubeq je imao dar sinestezije: vetinu da u boji vidi muziku. 'Ja mogu beskrajno da sluam orkestar, posebno more. Svaki put nalazim u wemu novu lepotu, vidim nekakve fantastine tonove' govorio je on."14 Pirosmani i Paraxanov. Teme i boje Stvaralatvo Pirosmanija obuhvata murale, portrete raene prema fotografijama, gozbe (prijateqske zabave i druge praznike), enske portrete i slike ivotiwa. Ovakva anrovska tipologija tipina je za gradsku narodnu sliku."15 Pirosmanijevo delo prisutno je u filmovima Paraxanova kroz odreene detaqe platna, scene gozbi, seoskih slavqa, stavqawe lica u sredite platna. anrovske
14 15

Isto, 27, 28. K. Bogemska, Niko Pirosmani, Bel gorod", Moskva 2002, 26.

69 scene Pirosmanija, pre svega brojna platna sa gozbama Gozba kod Gvimradzea, Gozba pod viwagom, Gozba), koje pokazuju svakodnevicu, qude koji su okruivali umetnika, beli stolwaci, rogovi sa vinom, za kojima su predstavqeni qudi u tradicionalnim kostimima, u izraajnim pozama i gestovima prisutni su i u filmovima Paraxanova. Pirosmani je umetnik gradskog plebsa, proveo je itav svoj ivot u siromanim kvartovima, na ulicama, u batama predgraa. Meutim, pod pokrovom praine svakodnevice i pauine sujete on je video lepotu, sreu i radost ivqewa".16 Paraxanov je isticao svoju qubav prema narodnom stvaralatvu: Da ne posedujem duboko potovawe prema svoju zemqi, kao prema nekom idolu, kao prema Hristu, kakav bih bio posle tri perioda izolacije? Sve to nepoverewe prema meni zato to volim narodnu umetnost i to ne kupujem farmerke, kola Ja ivim samo od narodne umetnosti."17 Za Paraxanova i Pirosmanija zajedniko je prikazivawe geneze umetnikog dela, sa posebnim isticawem vrednosti nesvesnog, onako kako su ga shvatali Jung i wegovi sledbenici, ali i Mira Elijade.18 Paraxanov je govorio da ne snima scenu ako je ne vidi u snu, a Pirosmani je priao kako kraj wegovog uzglavqa stoji sveti ore sa biem i pouava ga. On je bio hrianin, mislio je da uje glas sveca. etkica je, po reima slikara, 'sama slikala' posle takvih otkrovewa."19 Pirosmani je imao dar uoptavawa, izostavqao je sluajne crte. Oba umetnika su teila predstavqawu sutinskog, arhetipskog. Dok je Paraxanov teio da zaustavi kadar, pretvarajui ga u sliku, suprotstavqajui se tako osnovnim zakonima filmske umetnosti, Pirosmani je vrlo esto slikao po fotografijama, jer mu je, po reima Bogemske, bila potrebna veza izmeu promenqivosti ivota i statinosti slike.20 Oba autora su, svaki u svojoj umetnosti, pribegavali varijacijama. Ponavqawe ni kod Paraxanova ni kod Pirosmanija nikada nije bilo tano, ali uspeno pronaeni detaq prelazio je iz slike u sliku i iz filma u film bez ikakve veze sa temom. Pirosmani varira iste figure, iste siee, iste pozadine (qudi koji se voze na taqigama, bivoli koji vuku bavu vina). Dok je za narodnu umetnost takvo varirawe prirodno, Paraxanovqevo poIsto, 34. P. Cazals, Nav. delo, 95. 18 Jung i Mira Elijade su dva referentna uzora za Pazolinija, iji je uticaj na Paraxanova neosporan. Isto, 89. 19 K. Bogemska, Nav. delo, 34. 20 Mnoge wegove slike, na kojima su predstavqeni tipini gradski likovi () takoe su bile inspirisane fotografijama na kojima su bili prikazani predstavnici razliitih profesija ili slikama u asopisima ili novinama. () Fotografija, razglednica i reprodukcija daju redukovanu sliku. Pirosmani je imao neverovatan dar za uoptavawe". K. Bogemska, Nav. delo, 41.
16 17

70 navqawe istih motiva, pojava predmeta-epigrafa", bilo je novina u filmskoj umetnosti. Insistirawe Paraxanova na prikazivawu velikih posuda za uvawe vina zvanih marani u noveli Kavkaz moglo je biti inspirisano brojnim Pirosmanijevim slikama na kojima je marani obavezan kao to su: Natpis na radwi Pivnica Zakatala", Sviri. Pejzai iz Imeretije, Kahetniski voz, ispred koga je slikar prikazao prazne marane, ili Veliki marani u umi, gde je itava slika komponovana kao ram za ovu posudu: sa leve i desne strane su dve figure, u pozadini se vidi kua i nebo sa crnim pticama, a itava slika ima ram od drvea. Bivolice i krave koje se pojavquju u Paraxanovqevom scenariju, as okupane sunevom svetlou as na meseini, imaju ekvivalent u Pirosmanijevim slikama Bela krava na crnoj pozadini i Crna bivolica na beloj pozadini. Daire su jedan od tradicionalnih instrumenata Gruzije i esto su se mogle uti u muzici sazandarija tradicionalnih malih orkestara. Slika Tamare, koja igra sa dairama, jedna je od kqunih scena Qermontovqeve poeme. Qermontov je napravio crte Lezginke, koja igra na krovu gruzinske kue okruena enama.21 Pirosmanijeva slika Gruzinka sa dairama, iz 1906, prikazuje ensku figuru u crnoj haqini, sa crvenim pojasom i belim velom. Vrlo esto radei portrete ena, Pirosmani koristi kontrast crne i bele boje, sa obaveznim cvetovima i pticama: Kada slikam propale ortaaqske lepotice, ja ih stavqam na crnu pozadinu crnog ivota, ali one vole ivot: to su cvetovi smeteni oko wihovih figura i ptice na wihovim ramenima. Ja ih slikam u belim aravima, belom bojom ja im pratam grehove."22 Paraxanov istie da boje organizuje tako da mogu biti viene crno-belo. Boja je kod wega ekvivalent emocije. Alegorijsko suprotstavqawe crno-belog kod Pirosmanija ima odjeka u itavom scenariju Demon, u kome se neprestano smewuju crno i belo kao fon za preobraaje glavnog lika i stalni simbol sukoba dobra i zla. Meu najboqe slike Pirosmanija svrstavaju se Uskrwe jagwe i Jagwe i uskrwi sto. Jagwe Boije je simbol Hrista i rtve. Na prvoj slici predstavqeno je jagwe koje pije vodu iz potoka, pozadi, sa desne strane, nalazi se sto sa kuliem i crveno ofarbanim jajima, levo je krst sa raspeem. Na fonu koji ini drvee vide se tri ptice i dva anela, predstavqeni kao serafimi samo sa glavom i krilima. Na drugoj slici takoe je prikazano jagwe, sa leve strane je kuli, a sa desne jaja. U scenariju Demon u belo jagwee runo odevena je Tamara dok lei u sanduku, a pod nogama je crvena oha, dar we21 Crte Lezginke koja igra jedan je od osam sauvanih Qermontovqevih crtea sa Kavkaza iz 1837. godine. I. Andronikov, Sobranie soineni, t. 3, Lermontov. Issledovani i nahodki, Hudoestvenna literatura, Moskva 1981, 279, crte 22. 22 K. Bogemska, Nav. delo, 41.

71 nog verenika u sceni koja prethodi konanom uzletu wene due na nebo. Slike kao to su Praznik na reci Cheniskali, Kahetinski epos, Magarei most predstavqaju pejzae rastegnute po duini, sa mnotvom figura, obaveznim kowanicima i bivolima koji vuku taqige, i odlikuju se odreenom uslovnou, arhainou. Slike izgledaju kao nekoliko kadrova filma sukcesivno poreanih i zaustavqenih. Slikar Georgij Jakulov kae: Za Pirosmanija je karakteristino oseawe irokog razmaha pejzaa Gruzije, i na wegovim slikama su predstavqeni dokolica i lirizam Kahetije, to wegovu umetnost ini srodnom sa umetnou italijanskih majstora H veka. Ovde je prisutno oseawe eposa, irewe celog filma svakodnevnice na platnu. Pirosmani je epski monumentalan slikar."23 Arhaian pristup perspektivi i uslovno predstavqawe zamkova, planina, i drvea bili su bliski Paraxanovu, koji je za sebe govorio: Ja sam reiser, improvizator, arhaik (). Ja sam uenik velikih majstora."24 Pirosmani je bio jedan od majstora od kojih je Paraxanov uio. Gruzijske legende u Qermontovqevoj poemi i Paraxanovqevom scenariju Govorei o radu na Senkama zaboravqenih predaka, Paraxanov pria kako se trudio da pronikne ne samo u literarni izvor ve i daqe, u stihiju koja ga je izrodila. Okrenuvi se Qermontovqevom Demonu, susreo se sa narodnim legendama i predawima Kavkaza i Gruzije, koji su bili inspiracija ili uzor za brojne delove poeme. Neka reewa i neka odstupawa scenarija od literarnog izvora mogu se objasniti upravo Paraxanovqevim savrenim poznavawem kavkaskog folklora, a sutinski predstavqaju povratak izvoru, koji je inspirisao nastanak literarnog dela.25 Pokuaemo da rekonstruiemo najpre koje su kavkaske legende, i na koji nain, uticale na Qermontova da bismo pokazali kako ih je iskoristio Paraxanov. Istraivai su Qermontovqevog Demona smatrali podraavawem zapadwakih izvora, navodei kao mogue uzore dela Miltona, Bajrona, Tomasa Mura i Alfreda de Viwija. Meutim, Iraklij Androwikov pie kako je ve krajem devetnaestog veka P. A. Viskovatov prvi biograf Qermontova, pisao da je Qermontov lutajui vojno-gruzijskim putem, sluao i zapisivao lokalna predawa, koja su
Isto, 46. C. Tesson, Nav. delo, 8. 25 Radei na Demonu Paraxanov nije imao potrebu da izmiqa obiaje kao to je to uinio u scenama guculske svadbe u Senkama zaboravqenih predaka, ovde se wegova znamenita formula: Savreno poznavawe opravdava svaku izmiqotinu" svela na prvi deo: savreno je poznavao folklor podnebqa u kome se odvija radwa scenarija.
23 24

72 kasnije postala osnova nove redakcije Demona. Putovawa po Severnom Kavkazu i Zakavkazju, 1837. godine, bila su inspiracija Qermontovu za roman Junak naeg doba, poemu Demon (kavkaska redakcija), Mciri, bajku Aik-Kerib i pesme Darovi Tereka, Kozaka uspavanka, Tamara i Susret. Interesantno je da veina ovih dela ima odjek u Paraxanovqevom scenariju. Izmeu ostalog, to je rezultat wegovog rada na projektu Verovawa starog Kavkaza, koji je trebalo da se sastoji iz dva dela Demona i Aik-Keriba. Iraklij Androwikov ubedqivo dokazuje da Qermontov nije mogao putovati sam, jer nije znao gruzijski jezik, i otkriva qude, koji su mu mogli otkrivati obiaje i legende Gruzije.26 Meu wima najznaajnije mesto pripada poznatom gruzijskom pesniku Aleksandru Garsevanoviu avavadzeu.27 Imawe ovog pesnika, Cinandali, posluilo je kao uzor za opis ivota u kneevskom dvoru. Izmeu ostalog, ovaj naziv skriven je i u imenu kneza Sinodala. Androwikov navodi i nekoliko rasprostrawenih legendi u rejonu Aragve. Smatramo celishodnim navoewe ovih tekstova onako kako ih je naveo i autor:
Pre mnogo, mnogo godina na obali Aragve, na dnu duboke klisure, koju su obrazovale vrleti Gud-gore, na spustu u avoqu dolinu, u straarici siromanog aula, rasla je kao mlada jela, lepotica Nino. Kada se ona uspiwala u goru, trgovci su zaustavqali karavane da se dive lepoti devojke. Od trenutka roewa Nino je zavoleo Guda, drevni duh okolnih planina. Kada bi devojka poelela da se popne na goru, staza se neprimetno poravnavala pod wenim nogama i kamewe se pokorno slagalo u stepenite. Kada je traila cvee, Guda joj je donosio najlepe. Nijedan od pet ovnova, koji su pripadali wenom ocu, nije pao sa stene, niti je postao plen zlih vukova. Nino je bila carica gora, kojima je vladao drevni Guda. Meutim, kada se Aragva petnaesti put posle roewa devojke pretvorila u besni mutni potok, Nina je postala takva lepotica, da je zaqubqeni Guda zbog we poeleo da postane smrtan. Devojka nije zavolela wega, ve svog mladog suseda Sosika, sina starog Dohtura. Taj mladi je bio uven u svom aulu zbog svoje snage i vetine, neumorno je igrao gorske igre i precizno je pucao iz puke. Kada je Sosiko sa pukom gonio divqa, qubomorni Guda, razqutivi se na mladog lovca, mamio ga je na strme stene, neoekivano ga zasipao meavom i prekrivao okolinu gustom maglom. Najzad, kada vie nije mogao da trpi muke, koje mu je zadavala qubomora, Guda je uoi svadbe zasuo kuu zaqubqenih ogromnom snenom lavinom i, podvrgavi wihovu qubav ogromnom iskuewu, zauvek ih rastavio."
26 Iscrpno istraivawe i detaqi Qermontovqevog boravka u Gruziji, kao i podaci o linostima sa kojima se sretao mogu se nai kod Iraklija Androwikova. I. Androwikov, Nav. delo, 273371. 27 Isto, 334340.

73 Postoji i druga verzija predawa po kojoj je Guda kuu mladenaca zasuo kamewem. Uticaj legende o zaqubqivawu monog duha u lepoticu ostavio je traga na tekstu Qermontovqeve poeme. Likovi Demona i Tamare dobili su svoje konano obliije tek u kavkaskoj redakciji poeme, kako to detaqno opisuje Androwikov. Ova legenda mogla je imati uticaj i na scenario Paraxanova, naroito u svojoj drugoj varijanti jer se motiv odrona kamewa ponavqa u scenariju ak tri puta. Poznato je i predawe o dvorcu carice Tamare, smetenom na jednom od kavkaskih vrhova, na koji se niko nije mogao popeti, jer su neisti duhovi bacali kamewe na sve koji su pokuavali da se popnu. Paralela sa Demonom, koji baca kamewe najpre na karavan, pa na uesnike pogrebne procesije koja nosi Tamarino telo je evidentna. U oblastima Kazbeka, planinama Aragve, na Vojno-gruzinskom putu, poznate su i narodne pesme o vereniku koji gine od sluajnog pucwa na dan svadbe. Zabeleen je i pla neveste za poginulim verenikom. Tekstove ovih pesama Androwikov je naveo skoro u potpunosti, ukazujui na vezu izmeu Qermontovqeve poezije i narodne gruzijske poezije. Postoji jo jedno predawe iz gruzijskog folklora sa slinim motivima, naslovqeno Smrt Sulhaja:
iveo je u Kartaliniji, u starom utvrenom zamku Xaniaeni, doqak iz Belokana, Lezgin Ibrahim, koji je primio hriansku veru. Wegov sin jedinac Sulhaj, zavoleo je lepoticu Parizu i strpqivo je ekao 'blagoslov roditeqa i svetenika'. Najzad je stari Leon, Parizin otac, odluio da svoju ker uda za Sulhaja. U domu neveste tekle su pripreme za svadbenu sveanost. Pozvali su roake, susede i prijateqe. Gosti sede na bogatim divanima. Buna muzika dimplitita poziva devojke na ples. U to vreme verenik sa grupom drugova i roaka odevenih u elezo, uri na brani pir. Kraj puta nije daleko. Samo mala uma deli nestrpqivog verenika od neveste. Pustivi kowa napred Sulhaj ostavqa svoju svitu. Nije ni uspeo da ue u umu, a ve ga okruuju razbojnici. Zauvi krike, ostali kowanici jurnu Kasno je! Sulhaj pliva u krvi, bogata puka je skinuta, odseena je aka. Svedbenu sveanost zamewuje alost. Sulhajev pas donosi nevesti odrezanu ruku, za wim je doao mrtav verenik na svadbeni pir. Nevesta od tuge odlazi u manastir."

Motiv verenika koji gine sluajno voqom sudbine ili jednostavno vie sile prisutan je i kod Qermontova i kod Paraxanova, dok je za Paraxanova od posebnog znaaja mogao biti motiv pretvarawa svadbene gozbe u pogrebnu trpezu, jer ga je uvek privlaila mogunost metamorfoze, koja u wegovoj poetici spaja u potpunosti suprotstavqene stvari u isto oblije.

74 Posledwi sloj legendi, kojima se Androwikov bavio, odnosi se na samu junakiwu, odabir imena i pokuaj da se odreene geografske realije dovedu sa wom u vezu. Androwikov navodi legendu o razbojnici Darji, koja je uzimala danak od svih putnika. One koji bi joj se dopali zadravala je da bi sa wima podelida postequ, a nareivala je da bace u Terek one koji joj nisu bili po voqi.28 Posebno je interesantna varijanta legende o Darjalskoj kuli, u kojoj se pojavquju dve sestre sa istim imenom. Dobra Tamara je ivela blizu Ananurija, druga, arobnica Tamara, ivela je u zamku na Tereku. Ova arobnica zvala je putnike da kod we prenoe, a ujutru bi im odsecala glave i leeve bacala u Terek. Wu je ubio ruski vojnik arobnim metkom, zamak se rasturio, a ime arobnice Tamare ostalo je prokleto. Stvarajui svoj scenario, Paraxanov se okrenuo istim izvorima iz kojih je i Qermontov crpeo svoje nadahnue. Da li su i u kolikoj meri ove legende bile poznate Paraxanovu, nemogue je precizno utvrditi. Rasprostrawenost legendi i predawa, kao i iwenica da potiu iz krajeva koje je reiser poznavao, navode nas na pomisao da je nemogue da su mu bili sasvim nepoznati, ali Paraxanov je bio intuitivac i imao je neverovatnu sposobnost da na osnovu dela rekonstruie celinu.29 Sigurno je motiv razdvajawa jednog na dva suprotstavqena dela, koji predstavqaju dobro i zlo, dobru i lou Tamaru mogao uticati na wegovu odluku da se vie nego ranije okrene baletu i to Labudovom jezeru", gde postoje dva spoqanou identina, ali isto tako suprotstavqena lika. . Struktura scenarija Demon Scenario Demon sastoji se od etiri novele: 1. Fantazija, 2. Kavkaz, 3. uma nara, 4. Tamarina sahrana, i sadri Prolog i Epilog. Prolog Demona samo na prvi pogled predstavqa autonomnu celinu, ipak, paqivijem istraivau ne mogu promai sutinske strukturne veze ovog dela scenarija sa ostalim wegovim delovima. U scenariju Demon Paraxanov se ne bavi sudbinom umetnika, onako kako je to inio u Boji nara, i kako to nagovetava Prolog. Ovde on
28 O transformaciji linosti i imena junakiwe legende kroz istoriju i o vezama odreenih gruzijskih carica sa gradwom hramova i zamaka du Darjalske klisure, vidi: Andronikov, Nav. delo, 299302. 29 Katawan pie da je mnoge stvari do kojih su drugi dolazili mukotrpnim radom u bibliotekama Paraxanov postizao intuitivno. Kada je Tarkovski u Kovent Gardenu postavqao Borisa Godunova, priao je prijateqima da Serjoa nikada nije proitao Borisa Godunova, ali da kada razgovarate sa wim to ne moete osetiti. Naprotiv, on e ak ponuditi sjajno reewe za neku scenu. Serjoa je uopte smatrao da nije potrebno itati, on je odlino prolazio i bez toga. Ono to najvie udi jeste da to nimalo ne smeta wegovom stvaralatvu." V. Katann, Nav. delo, 231.

75 vodi aktivan dijalog sa Pesnikom o sutinskim pitawima qudskog postojawa: o sudbini, qubavi, patwi, smrti. Paraxanovqev scenario poiwe slikom uskovitlanog ledenog potoka. U sledeoj sekvenci u potoku se otkriva pero orla. uje se huk vode. Ona drobi odraze neba i oblaka. Reka, koja silazi sa planina, uliva se u jezero ili more, odvajkada je simbol ovekovog postojawa i wegovog proticawa. U dvanaestom Heraklitovom fragmentu stoji: Oni koji ulaze u iste reke primaju tok uvek drugih voda, a due isparuju vlane supstance." Platon je ovo ponovio u neto saetijem obliku: Dva puta ne moe ui u istu reku." Nebo odraeno u reci uticaj je nebeske sfere na zemaqski ivot qudi. Sledei kadar otkriva temu ovog scenarija i donosi nam sliku tri vene stihije: zemqe (dno potoka), vode i neba (odraenog u potoku). Dinamini motiv orlovog pera, koje se po tradiciji vezuje za Zevsa, otkriva nam da e uslediti pria o odnosu neba i zemqe i o ulozi neba (sudbine) u ovekovom ivotu. Naziv scenarija i slika mozainog dna i vode u kojoj je odraeno nebo asociraju na Vrubeqevo platno Demon koji sedi sa mozainim, vitranim fonom. Veza izmeu Vrubeqevih platana i Paraxanovqevih kadrova, koja e postati oigledna u daqem tekstu scenarija, ovde je samo nagovetena. Sledea scena uvodi junaka, koji stoji u planini: oveka u belom mundiru, koji postavqa tafelaj. Gora je simbol suprotan reci, ona podrazumeva uspiwawe, povratak venosti. Bela boja mundira boja je mogunosti, vezana za inicijacijske obrede, tako da simbolie i sve vrste prelaza. Nedaleko od oveka, nalazi se kow. Junak sa kojim smo se upoznali oficir je koji se bavi slikarstvom. Dovoqno da u wemu prepoznamo mladog Qermontova. Iznenadni nalet vetra, nebeskog daha, odnosi wegov nestabilni tafelaj. Ispod wegovih nogu odvaja se kamen, koji e zapoeti odron. Odron kamena je motiv koji e se jo dva puta ponoviti u scenariju, svaki put oznaavajui aktivno uplitawe nebeskih sila i promenu u ivotu oveka. ovek juri za platnom sve do obale potoka, gde iznenada zaboravqa na platno i pokuava da uhvati orlovo pero. Ulazak u reku, u simbolinom smislu, znai ulazak due u telo, jer telo postoji privremeno i otie, kao i voda. ovek koga posmatramo raa se" pred naim oima. Wegov kostim: beli mundir sa crvenim epoletama aludira na jo jednu vrstu prelaza i inicijacije: simboliki on nam pria i priu o smrti koja je Qermontova sustigla na gori. Crni kow koji tri stepom, a koji je takoe simboliki vezan za smrt, potvruje ovu simboliku. Dok smo na poetku prologa imali sjediwavawe prostranstava u jedan kadar, na kraju se ona razdvajaju. Najpre je data slika oblaka, koji lete dok stepom tri crni kow. Ponavqa se mozaina slika dna i platna koje leti. U hladnim vodama potoka, vidimo odraz pesnika.

76 To je prvi put da Paraxanov tako naziva svog junaka, ali ne navodi wegovo ime. Lotman je utvrdio postojawe izvesne zakonomernosti u filmskom jeziku Paraxanova, koja se odnosi na postojawe kadrova koji su svojom sloenom simbolikom i gamom boja povezani sa sledeom smisaonom celinom, iako ta veza nije direktna nego je data kroz sistem simbolikih aluzija.30 Zbog toga svaki kadar predstavqa posebnu smisaonu celinu, koja zahteva usporenu percepciju i udubqivawe. Tom tipu kadrova pripada i ovaj posledwi kadar iz Prologa. Pesnik e se pojaviti ve u sledeoj noveli, u kojoj on pronalazi svoju temu i otkriva svoju misiju, tada e ga autor i imenovati, dok e ga u kasnijim novelama zameniti lik Grbavca, nemog svedoka Tamarine sudbine. Kadar u kome su prikazani zemqa, nebo i ovek postae lajtmotiv itavog scenarija. Paraxanov spada u reisere koji su istovremeno i likovni umetnici, o emu svedoi preko 800 kolaa i skica koje je stvorio tokom dugog niza godina i koje nije prestao da stvara ak ni u logorima. Nije udo to poseban znaaj u wegovim scenarijima imaju boje, ija je upotreba po pravilu simbolina. Boje kod Paraxanova nikada nisu prirodne, one uvek predstavqaju odreeni sistem, one se mogu videti, ali i uti i osetiti. U statinim Paraxanovqevim kadrovima boje donose dinamiku ne stvarajui utisak arenila. Porfirova pie: Lik se oslawa na prirodu, ali podlee logici poetske zamisli, to omoguava prirodan prelaz boje u odreeno oseawe i doivqaj. Umesto boje, koja podraava prirodu, preovladava celoviti muziko-koloristiki tonalitet, koji odabira autor u odreenom likovnom kquu."31 U Prologu autor nas je upoznao sa bojama koje e obeleiti scenario Demon: crno, belo i crveno. Odabir boja odredio je i teme: belo platno koje tek treba da se naslika, poema koja e biti napisana, a na simbolinom planu, to je sudbina koja treba da bude ostvarena; crno kow, simbol nagona, ali i smrti, ukazuje na podsvesno; crveno krv, koja simbolizuje qubav, ivot, ali i patwu i nasilnu smrt. Paraxanov smatra da se celovitost predstave stvara u jedinstvu svih audio-vizuelnih naela, koja su potiwena jedinstvenoj ritmikoj organizaciji.32 Ako razmotrimo strukuturu Prologa, dolazimo do zakquka da boje imaju aktivno semantiko znaewe, o emu je ve bilo rei, ali i da su strogo ritmiki organizovane:
30 31 32

M. Lotman, Novizna legendi u: Iskusstvo kino" 5, Moskva 1987, 6367. I. Porfirova, Folklor v filmah Paradanova, u: Tni-tolka" 1, 1993, 73. S. Paradanov, Venoe dvienie, u: Iskusstvo kino" 1, 1966, 66.

77
Dno potoka Voda Nebo Orlovo pero ovek u belom mundiru tafelaj Crni kow Odron Vetar Belo platno Crni kow sa okrvavqenom gubicom ovek u belom mundiru sa crvenim epoletama Pero orla Belo platno Crni kow Krvava gubica Beli mundir Crvene epolete ovek u potoku juri pero orla U belom mundiru Oblaci Crni kow Dno potoka Belo platno Pesnik (ovek) u potoku

Beli mundir Crni kow

Beli mundir Crni kow

Belo platno

Boje imaju karakter muzikih tema i smewuju se u odreenom ritmu. Ovde su izloene ekspoziciono i wihovo znaewe bie razraivano i varirano u daqem toku scenarija. Spoj boje i zvuka omoguio je Paraxanovu da iskoristi princip varijacija, koje u muzici imaju univerzalno znaewe. Prvo, varijacija se shvata kao filozofska kategorija razvoja i proticawa i obezbeuje dijalektiku bilo kog procesa, koji je u muzici neprekidan: wega skriva ak i prostor izmeu zvukova. Drugo, varijacija u muzici podrazumeva varijantnost svih detaqa zvune strukture na nivou visine, ritmike, harmonije, fakture, orkestracije. Transformacija, preobraaj i bilo koje ponavqawe u muzikom delu su u kontekstualnoj i vremenskoj vezi, to se direktno odnosi na filmsku umetnost."33 Boja za Paraxanova nije samo boja, ona u sebi sadri potencijal za razvoj i varijaciju, samim tim i za razvoj odreenih tema, koje prolaze kroz itav scenario i dobijaju svoj logian zavretak u Epilogu. Struktura novele Fantazija". Zvuk Posebnu strukturnu ulogu u prvoj noveli imaju zvuci koji potiu iz prirode. Wihovo ponavqawe diktira ritam radwe i stvara atmosferu napetosti i dramatinosti. Zvuna shema prve novele izgleda ovako: Krici ptica grabqivica Stewawe Prometeja Prometej (Pesnik napipava pero orla u potoku.) (Pero u rukama pesnika)
33

S. Sarkisn, Cvetno sluh, u: Iskusstvo kino" 8, 1995, 142.

78 Medeja Krici ptica Jauci Prometeja Jauci Medeje Zlatno runo (Pesnik otvara oi.) bivoli Kowanici jau kroz goru. orao (Qermontov, Mihail Jurjevi, otri pero i pie.) Ahaltekinac udara kopitama o zemqu. Iz mase zvukova koji oslikavaju i doaravaju kavkaski ambijent polako se izdvaja qudski glas. Na ovom mestu Paraxanov citira poetak Qermontovqeve poeme, te se i na zvunom nivou ini kao da dolazi do uobliavawa mase zvukova, koji ispuwavaju vazduh Kavkaza, u odreenu melodiju:
Pealn Demon Duh izgnan34

Iz haosa zvukova izdvojila se jedna tema, koja dobija centralno mesto u zvunoj slici novele. Krike ptica i jauke mitskih junaka, zamenila je pesnikova re. Struktura novele Kavkaz" kroz boje: od bele i crne do crvene Posebnu ulogu u noveli Kavkaz imaju boje koje prate Tamarin proces sazrevawa, dok wihova smena odreuje ritam radwe. Potpuno bela dominira u sceni roendana: beli bela beli beli ilimovi, odea Tamare, qiqani, volovski rogovi,

kojom se istie wena nevinost, neiskustvo i istota. Crna prati wen prvi izlazak iz poznatog prostora i odlazak u lov (crni labud, crno okrvavqeno perje labuda) da bi u snu crno postalo i boja Tamare, koja se oglaava krikom crnog labuda. Crno postaje ono ega se ona plai i, istovremeno, nagovetava sadraje wene podsvesti:
34 M. Lermontov, Polnoe sobranie stihotvoreni v dvuh tomah, t. 2, Sovetski pisatel", Leningrad 1989, 436.

79 crni i qubiasti mokri bivoli, crni platevi, crni psi. Sfere belog i crnog su potpuno odvojene i postoje nezavisno jedna od druge. Meutim, ve u sledeem segmentu one se pojavquju naporedo: Tamara bei od crnog plata, oglaava se labudovim krikom, da bi wen susret sa crnim prerastao u susret sa crnim kowem koji nosi mrtvog kowanika wenog verenika, ali ona lei na belom ovijem runu. Koegzistencija crne i bele ukazuje na Tamarinu poziciju i borbu dva naela u woj. Sledi epizoda u kojoj junakiwa tei crnom: ona pokazuje belo perje labuda i pita zato je crno. Crna i bela su sjediwene u sekvencama u kojima se opisuje Tamarin odlazak u manastir: monaka odea u koju je oblae crna je, junakiwa je umotana u bela runa. Ovde crna i bela imaju istu funkciju: obe ukazuju na smrt, prevazilaewe telesnog i tewu ka duhovnim idealima. Kao kontrapunkt ovoj, sledi scena u kojoj crna ptica pada na belu postequ, to prikazuje susret Tamare i Demona. Dominaciju bele i crne naruava pojava crvene: to je u lovu okrvavqeno perje labuda, a, kasnije, prividna krv koju Tamara puta kada se sama bode. U posledwoj sceni novele dominira crvena: crveni sok nara razliva se na posteqi i upija ga madrac. Ovaj kadar simbolino nagovetava radwu sledee novele: qubavni susret Tamare i Demona, ali i smrt. Struktura novele uma nara": od nara do badema Kao vane elemente strukture u prethodnim novelama isticali smo boje i zvuk. Novela uma nara sadri ove strukturalne elemente, ali je wihova simbolika uslowena time to boje postaju vana svojstva simbola koji dominiraju ovom novelom: nara i badema. uma nara je centralna novela scenarija, ona pokazuje najpre predavawe telesnim nagonima, tj. zavretak individuacijskog procesa, zatim prevazilaewe telesnog, simbolizovanog narom i wegovom crvenom bojom. U ovoj noveli imamo jasno suprotstavqawe dve teme: jedna je grupna i odnosi se na monahiwe, a druga je vezana za glavnu junakiwu i iskuewe koje ona mora da savlada da bi napredovala. U ovoj noveli Paraxanov je iskoristio harmonijski tip fakture, gde akord ima ulogu pratwe. Svetlana Sarkisjan, istraujui prisustvo razliitih faktura u Boji nara, dola je do zakquka da se ovde akord moe shvatiti kao tvorevina od vie figura: Kao tipina ilustracija za reeno, mogu posluiti scene iz manastirskog ivota, gde su jasno razdvojene funkcije solo melodije (Pesnik) i funkcija harmonijske pratwe (monasi, vernici). Razdvajawe ovih funkcija Paraxanov istie i razlikama wihovih plastinih pokreta:

80 solo glas je plastino i intonaciono raznolik, pokretan, a glasovi koji prate vre ritmine tipske pokrete."35 Ulogu pratwe u noveli uma nara imaju monahiwe, koje izvode tipske pokrete: Monahiwe kukama privlae grane nara i beru zrele plodove. Solo melodija pripada Tamari: Igumanija vezuje korpu na Tamarina lea i pokazuje joj umu nara. Tamara dodiruje narove na granama, oni pucaju i zrna padaju. Tamara nalazi zreo taman nar i krije ga na grudima pod rizu. Posledwa scena ove novele ponovo donosi ovakav tip akorda, ali je centralni simbol drugaiji umesto ume nara tu je bademovo drvee: Igumanija vie na Tamaru i Tamara se sa korpom na leima pewe po granama badema. Tamara se quqa na granama drveta. Tamara kida zreli badem i baca ga u korpu, privezanu na leima. U istom ritmu kao i ona wiu se monahiwe na susednim granama. Varijacija istog tipa akorda posluila je Paraxanovu da kroz wihove centralne simbole prikae razvoj koji obeleava ovu novelu: od telesnog ka duhovnom od nara do badema. Simbolika bademovog drveta vezana je za oploavawe koje se vri nezavisno od polnog sjediwewa, a wegove grane posluile su monahiwama u scenariju kao quqaka.36 U grkoj tradiciji badem je uporeivan sa Zevsovom falikom ejakulacijom u smislu stvaralake snage. Po tim legendama bademovo stablo potie od Zevsa, a preko krvi hermafrodita i wegov plod moe oploditi devicu. Faliki simbol stabla utoliko je drugaiji to se oploavawe vri nezavisno od polnog sjediwewa. Odabir ovog drveta za Paraxanova nije mogao biti sluajan: Tamara je izabranica neba na ta nas upuuje i ova legenda o bademovom drvetu. Poloaj monahiwa i junakiwe izmeu neba i zemqe u brojnim tradicijama vezan je za obrede plodnosti. U scenariju ovakav poloaj ukazuje na dve stvari: dok kod Qermontova Demon nema utoite ni na nebu ni na zemqi, ovde je Tamara izmeu neba i zemqe. Neizvesnost wenog poloaja smawena je time to ovaj poloaj podrazumeva uspiwawe. Iako su u istom poloaju Tamara i monahiwe morale su prei razliite puteve da
S. Sarkisn, Nav. delo, 143. Obred wihawa nalazimo u Nepalu, Estoniji, Indiji i paniji kao poziv vetru koji je potreban pri vridbi, kao poziv plodnosti daha." J. Chevalier, A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Romanov", Bawa Luka 2003, 437.
35 36

81 bi dole do wega, tj. da bi se otvorile za boansku energiju. Tamara se morala u potpunosti predati telesnom da bi ga se oslobodila i iivela, dok su monahiwe morale pobediti telesno u sebi. To to beru zrele bademe, koji simbolizuju tajnu koju treba otkriti u smislu istine, koja je esto skrivena doktrinama i spoqawim postupcima, ukazuje na razliitost puteva koji dovodi do istine. Kada je jednom otkrila istinu o svojoj qubavi, Tamarina dua se oslobaa i to uzrokuje konanu smrt tela, koje je sada postalo posledwi okov due na wenom putu ka nebu. Struktura novele Tamarina sahrana": zvuk i boja Dva semantizovana elementa strukture filma u noveli Tamarina sahrana komponovana su na isti nain. Ve je bilo govora o tome da novela poiwe slikom zagluujue neme tuge: ute zvona. ute svee. uti stado qubiastih bivola. uti olovno nebo. utke se dozivaju monahiwe. utke monahiwe viu na bivole upregnute u taqige.

Optu tiinu, u trenutku kada taqige sa Tamarom ulaze u dvorite dvorca, prekida krik zvona, koje obavetava stanovnike dvorca da se dogodila nesrea. Na isti nain komponovane su i boje: beli belo bela bela bela bela bele beli bela bela sanduk, runo u sanduku, odea Tamare, oha Gudala, odea slugu, odea svetenika, svee, mokri qiqani, ria, so.

Jedino je kraj nogu mrtve Tamare crvena oha, poklon od verenika to ukazuje na prole dogaaje. Posebno su, u prvom sluaju, izdvojeni Grbavac i stado arenih krava, kraj kojih u stepi prolaze taqige sa Tamarinim telom: Krave riu. Grbavac vie na stado arenih krava.

82 A u scenama u Gudalovom dvorcu izdvojena je dadiqa, koja u crnom wie belu kolevku. U ovoj noveli evidentan je paralelizam zvunih i vizuelnih komponenti, to ima ulogu fona na kome se izdvajaju likovi Dadiqe i Grbavca. Dadiqa je izolovana u svojoj tuzi. Wena alost ima drugaiji karakter, jer crna alost je mnogo munija, teskobnija i potpuno beznadena. To je alost majke za detetom koje vie nee videti, koju nije potisnula razumska koncepcija da je smrt trenutak na putu ka boqem svetu. Krave instinktivno spoznaju prisutstvo smrti, otuda pometwa, rika i beawe, to ukazuje na prirodan strah ivih stvorewa od smrti i equ da se pobegne. Grbavac je uasnut, ali on, kao u itavom ranijem toku scenarija, ima samo ulogu posmatraa Tamarine drame. Iza Tamare ostaje prirodni ciklini tok stvari na zemqi, sadran u blago modifikovanoj varijanti motiva iz novele uma nara: Korov beali i rozovmi nabuhyimi soskami kasalis mokro, grzno zemli" (269). Krave ekaju da ih neko oslobodi napetosti, da ostvare funkciju davawa hrane zemqi" (ivotu na zemqi), koja postoji u stalnom ponavqawu istih funkcija. Tamarina dua eka osloboewe iz aure. Struktura Epiloga": razdvajawe svetlosti i tame Epilog scenarija prikazuje uzlet Tamarine due na nebo i u znaku je razdvajawa Tamarine due od zemqe i svega na woj. Ovo razdvajawe i pobeda naela dobra pokazani su kontrastirawem tame i svetlosti, crnog i belog, koji su i u toku itavog scenarija bili suprotstavqeni. Ovde konano pobeuje belo i sve ono to belo simbolizuje, a pre svega, dobro, istota, duhovno. Prostranstvo zemqe tone u tamu, nestaju boje, jer nastupa sumrak. Od tog trenutka kontrastno su rasporeene crna i bela boja. Najpre se na fonu snenih belih gora Kavkaza vidi silueta bazilike. Qudska tvorevina pada u tamu, dok gora ima svoju sopstvenu veno belu i hladnu snenu svetlost, ime se posledwi put suprotstavqaju prolazno zemaqsko i veno nebesko. Zatim se na istom belom fonu pojavquje sumorni Demon. Intenzitet crne se pojaava time to se Demon pretvara u utvaru-senku na fonu bazilike, gubei svoje crte i pretvarajui se samo u mranu figuru. U stvari, on se vraa u tamu i nitavilo iz kojeg se pojavio u noveli uma nara (Na poroge erna ten elovek erna burka // na poroge Demon). Jedini izvor svetlosti sem snenih gora koje polako tonu u tamu, jeste aneo sa belim krilima, on isijava svetlost. Zvuk koji on isputa ima karakter bele boje: to je beli labudov krik. Ponovo se suprotstavqaju crno i belo: aneo belim qiqanom pokazuje mranoj utvari da ne moe ui u baziliku. Posle toga na belom se (kao i u

83 Prologu, gde su na belom mundiru oficira crvene epolete, koje su ukazivale na krv koja e biti prolivena na fonu gore) pojavquje crveno tragovi poraenog, rawenog Demona koji se vraa na nebo odakle je u noveli Kavkaz, u epizodi lova, doao crni labud okrvavqenog perja. Crno je poraeno. Iz crnog otvora na baziliki izlee belo runo nalik na oblak. Epilog okonava prikaz leta Tamarine due, ka nebu. Ona lii na beli oblak, i belog anela. Paraxanov je govorio da ne postoji razlika izmeu slikawa i filma, za wega to je ista stvar. Priznavao je da se wegovo reirawe rado rastvara u slikarstvu, da je to posledica iwenice da on kadar posmatra kao filmsko platno te da odatle potie najvea slabost, ali i najvea snaga wegovog rediteqskog rada. Scenario koji smo analizirali predstavqa sloenu partituru. Tamarina borba prikazana je varijacijama boja: bela dominira u prvom delu scenarija, zatim paralelno koegzistiraju crno i belo da bi se na kraju utvrdila supremacija belog i svega to belo simbolizuje, a pre svega, dobra, istote, duhovnog. Dominaciju bele i crne naruava pojava crvene: crvene epolete na mundiru Qermontova; okrvavqeno perje labuda; a kasnije prividna krv koju Tamara puta kada se sama bode. U posledwoj sceni novele Kavkaz dominira crvena: crveni sok nara razliva se na posteqi i upija ga madrac. Ovaj kadar simbolino nagovetava radwu sledee novele: qubavni susret Tamare i Demona, ali i smrt. U noveli Tamarina sahrana pojavquje se crvena oha poklon wenog verenika. Izneta crvena oha ukazuje na priu o Sinodalu, koji je umro zbog svoje qubavi, ali ukazuje i na Tamaru kao na rtvu sopstvene strasti. Crveno je boja vatre, topline i ivota uopte te simbolie i svet koji Tamara naputa. U epilogu crveni su tragovi poraenog Demona. Razmatrani scenario jasno ilustruje Paraxanovqevu sklonost da u svojoj praksi pre upotrebi slikarsko nego literarno reewe. Eksperimentisawe bojama predstavqa znaajan doprinos razvoju filmske umetnosti. Filmski stvaraoci su tvrdili da posle Paraxanovqevih filmova nije dovoqno snimiti film u boji, jer on je otkrio film boja. Upotreba odreenih boja sama po sebi ima odreeni simboliki znaaj u wegovom scenariju. Boja je prihvaena kao emocija ili kao patologija" kako je Paraxanov voleo da kae.

84
Anna kovlevi ISTOKI I STRUKTURA SCENARI DEMON" SERGE PARADANOVA Rezyme V nastoe rabote issleduets istori napisani scenari Demon" Serge Paradanova. Istori napisani svidetelstvo vlini baleta Lebedinoe ozero" i ispolneni roli Odett i Odillii Mae Pliseckoy na portret Tamar. Paradanov ispolzuet v svoem scenarii i isto cvetove i isto zvukove variacii, kompozicionne, ornamentalne i predmetno-znakove, v silu ego scenari trebuet rassmotreni kadogo otdelnogo ivopisnogo zakonennogo kadra, sozercani ego, proniknoveni v ego avtonomnoe soderanie v semantiku cveta i zvuka. Organizaci kadra Paradanova pod vliniem ivopisnh reeni poloten Pirosmani i Vrubel. Pod vliniem Vrubel Paradanov sotvoril i svoeobraznuy demonologiy" obraz Demona, rezko protivopostavlennogo Demonu Lermontova.

UDC 821.161.2-6.09 yevs'kyj D.:821.112.2-6.09 Mann T.

Leonid Rudnicki DMITRO IEVSKI I TOMAS MAN: UZ PRIU O JEDNOJ NEDOVRENOJ KOREPSONDENCIJI

Na osnovu epitolarne grae, otkrivene u Hajdelberkoj arhivi Dmitra ievskog, autor analizira odnos ukrajinskog naunika prema pojmu kolektivne krivice" u posleratnoj Nemakoj, wegovo poimawe uloge kulture u totalitarnom drutvu, kao i viziju budunosti nemakog drutva. Kqune rei: Tomas Man, Dmitro ievski, kolektivna krivica

Nema sumwe da nauna zaostavtina Dmitra ievskog (1894 1977) danas doivqava znaajan preporod. U posledwe vreme pojavilo se mnogo lanaka na raznim jezicima o wegovom ivotu i radu,1 odrano je nekoliko naunih konferencija2 i uraeni dalekoseni projekti u vezi sa izdavawem negovih najvanijih radova.3 Na arhive ievskog, koje se uvaju uglavnom u univerzitetima u Haleu, Hajdelbergu i Marburgu, veliku pawu obraaju naunici iz raznih
1 Vredi spomenuti najnovije od tih publikacija: John Fizer, Chyzhevs'ky's Reductive Model of the History of Ukrainian Literature", The Ukrainian Quarterly (1995), Vol. LI, No. 4, 335349. Uvodni lanak Rolanda Pia Zbornik ievskog u biblioteci Hajdelberkog univerziteta" uz lanak Dmitra ievskog Znaaj Harkovskog univerziteta u ukrajinskom duhovnom ivotu" (Ukranski svt, specvipusk Ukrana-Nmeina /2000/, t. 18, st. 3034) i Vladimira Jancena, Irine Vaqavko, Seawa D. I. ievskog na delatnost mewevika u Ukrajini (19191920). Malo poznate stranice iz biografije naunika", Die Welt der Slaven. Internationale Halbjahresschrift fr Slavistik, Jahrgang XLVI (2001), Heft 1, S. 155158; v. u ovom asopisu lanak Leonida Rudnickog Dmytro Chyzhevskyj und Thomas Mann: Ein unbekannter Brief Chyzhevskyjs an den deutschen Schriftsteller", u kojem se nalazi original pisma ievskog Tomasu Manu, H (2003), Heft 2, S. 389/394. 2 Ve 1994. godine u Filadelfiji je, u okviru godiwe konferencije Amerike asocijacije podrke slovenskih studija (AAASS), odrano zasedawe posveeno ievskom povodom stogodiwice wegovog roewa, koje je sponzorisalo Nauno drutvo Taras evenko" u Americi i Sv. Sofija Religijsko udruewe Ukrajinaca-katolika, ZSA, a y Pragu se, 1315. juna 2002. godine, u Nacionalnoj biblioteci eke republike, odrala velika meunarodna konferencija Dmitro ievski: linost i stvaralatvo", iji je materijal tampan 2004. godine. 3 Izdavaka kua Smoloskip" u Kijevu razradila je plan-projekat etvorotomnog zbornika radova Dmitra ievskog, koji je podeqen na sledee tematske grupe: istorija filozofije u Ukrajini (monografije), kwievno-filozofske studije linog karaktera, zapadnoslovenska filozofija i Hegelova filozofija. Svaki tom e imati uvodni lanak i komentare, napisane od strane najveih savremenih delatnika u oblasti istorije filozofije u Ukrajini.

86 oblasti i raznih krajeva sveta. Takva zainteresovanost za zaostavtinu ovog ukrajinskog naunika evropskog formata svedoi o neospornoj iwenici da je wegovo stvaralatvo postalo vaan izvor spoznaje kulturnih procesa raznih evropskih naroda i intelektualne istorije Zapada dvadesetog veka. Dmitro ievski, roen u Oleksandriji (danawa Hersonska oblast), odrastao je u intelektualnoj atmosferi obrazovane ukrajinske porodice. U periodu od 1911. do 1913. godine studirao je matematiku, astronomiju i filozofiju na Petrogradskom univerzitetu, a od 1913. do 1917. godine u Kijevu proirivao je svoja znawa iz kwievnosti slovenskih naroda, istorije i filozofije. Za vreme revolucije stupio je u partiju mewevika i bio u Centralnoj ukrajinskoj radi (meutim, zajedno sa ruskim poslanicima, glasao je protiv nezavisnosti Ukrajine, to je kasnije izazvalo negativne stavove prema wemu od strane ukrajinskih politikih emigranata). Treba naglasiti da je pogled na svet ievskog pretrpeo znaajne promene, koje se kreu od marksizma preko socijal-demokratije do iznadkonfesionalno-hrianske mistike. Dmitro ievski je, zbog svojih politikih shvatawa, nekoliko puta bio hapen u Ukrajini od strane komunista, a zatim je, 1921. godine, otiao u Nemaku, gde je u Hajdelbergu i Frankfurtu nastavio studije filozofije Hegela, Jaspersa, Hajdegera i Huserla, i napisao doktorsku disertaciju pod nazivom Hegel u Rusiji". 1925. godine ievski je predavao na Ukrajinskom pedagokom institutu u Pragu, a 1929. godine je na Slobodnom ukrajinskom univerzitetu odbranio doktorsku disertaciju na temu Hegel i Francuska revolucija". Na Slobodnom ukrajinskom univerzitetu bio je docent, a kasnije i vanredni profesor, do poetka 60-tih godina. Godine 1932. ievski je predavao na univerzitetu u Haleu, od 1935. do 1938. predavao je ruski i ukrajinski jezik i kwievnost u Jeni, ali nigde nije postao redovni profesor poto je bio oewen Jevrejkom. Posle Drugog svetskog rata ievski je osnovao institut slavistike u Marburgu i Hajdelbergu i stao na wegovo elo, bio gostujui profesor na Harvardu, poasni profesor u Kelnu (ali opet, nigde nije dobio mesto redovnog profesora, jer su sumwali da je pristalica komunistikih ideja). Dmitro ievski umro je u Hajdelbergu. ievski je dao veliki doprinos u oblasti istraivawa istorije kwievnosti, filologije i estetike; prvi je ukazao na pojam slovenskog baroka, a istoriju ukrajinske kwievnosti posmatrao je kao sled stilova istorijskih epoha. Wegovi najvaniji radovi iz filozofije i slavistike jesu: Logika (1924), Dostojevskij Studien (1931), Hegel bein den Slaven (1934), Geschichte der altrussischen Literatur: Kiever Epoche (1948. i 1960), Rusland zwischen Ost und West (1961), Comparative History of Slavic Literatures (1971); iz ukrajinistike: Filozofija u Ukrajini, Ukrajinski kwievni barok. Teze, (194144),

87 Istorija ukrajinske kwievnosti od wenog poetka do realizma (1956)4, Skovoroda, Dichter, Mystiker (1974) i dr. Jo znaajnija i poznatija figura u analima svetske kulture jeste (i sigurno e to i ostati) Tomas Man (18751955), koga bez preuveliavawa moemo nazvati najveim evropskim pripovedaem prve polovine dvadesetog veka. Roen je u Libeku, gradu na severu Nemake, u uglednoj gradskoj porodici koja se bavila trgovinom (ta mu je sredina dala materijal za wegov roman Budenbrokovi). Wegov je otac bio uspean poduzetnik i senator Slobodnog grada Libeka, a majka je vodila poreklom iz Brazila (uzgred, ovo dvojako naslee Severa i Juga odrazilo se u nekim wegovim delima, a najvie u noveli Tonio Kreger). Od 1893. godine iveo je preteno u Minhenu, 1933. godine emigrirao je prvo u vajcarsku, zatim u SAD, a po zavretku rata ponovo je iveo u vajcarskoj, gde je i umro u selu Kilhberg u okolini Ciriha. U stvaralatvu Tomasa Mana, a pre svega u wegovim ranim delima, primetan je uticaj filozofije Niea, openhauera i Vagnerove muzike estetike. Na primeru fiktivne porodice Budenbrokovih autor u istoimenom pomenutom romanu (1901) prati procvat i propast birgerstva, analizira dekadentnu nestabilnost tog drutvenog statusa, u koji je Man i sebe ubrajao. Konflikt izmeu umetnika i drutva jeste tema pomenute novele Tonio Kreger, a takoe i romana Lota u Vajmaru (1939) i Doktor Faustus (1947). U prvom od ovih romana stvoren je lik na osnovu Getea, a u drugom autor pravi paralelu izmeu ugovora koji je Faust sklopio sa avolom i sudbine Nemake za vreme nacizma. Istorijsko-mitoloku obojenost imaju novela Smrt u Veneciji (1912) (po woj je snimqen film i napisana opera) i roman tetralogija na biblijsku temu Josif i wegova braa (193343). Tradiciju drutvenog romana Man nastavqa u arobnom bregu (1924), a takoe u ironino-pikarskim Ispovestima varalice Feliksa Krula (1922, a dopuweno izdawe 1937. i 1954. godine). Znaajno mesto u Manovom stvaralatvu zauzimaju kwievni i umetniko-kritiki eseji, u kojima iznosi svoje stavove povodom raznih pitawa iz domena zapadnoevropske kulture, izlae svoje shvatawe kwievnosti i politike, naglaava svoju sklonost prema demokratskim idejama (konkretno, u radu Pogledi apolitiara", 1918). Brojni su Manovi govori na radiju protiv Hitlerove politike, koje je napisao u Americi. Postao je poznat wegov govor Nemaka i Nem4 Drugo dopuweno izdawe ovog rada pod redakcijom Jurija Luckog postalo je najautoritetnija istorija ukrajinske kwievnosti na engleskom jeziku, v.: Dmytro uevs'kyj, A History of Ukrainian Literature (From the 11th to the End of the 19th Century) with An Overview of the Twentieth Century, Edited and with a Foreword by George S. N. Luckyj. The Ukrainian Academy of Arts and Sciences and Ukrainian Academic Press, New York and Englewood, Colorado, 1997. I nauno izdavako preduzee Akta" iz Harkova izdaje dve kwige Dmitra ievskog: Filozofija G. S. Skovorode i Ukrajinski kwievni barok.

88 ci" (1947). Samog sebe Man je smatrao izdankom nemake nacije, pristalicom otvorenog sveta, humanog i demokratskog duha. Ukrajinskim itaocima Tomas Man je poznat uglavnom zahvaqujui prevodima Jevgena Popovia, koji je preveo neke wegove novele i romane.5 Ovom nemakom kwievniku svetsku slavu doneli su ne samo wegovi kwievni radovi, za koje je, da napomenem, dobio Nobelovu nagradu za kwievnost za 1929. godinu, nego i wegova energina, beskompromisna politika antihitlerovska delatnost za vreme Treeg rajha, koju je vrio boravei u samovoqnom egzilu u Sjediwenim Amerikim Dravama tokom tekog perioda pod Hitlerom. Tomas Man je u SAD prilino brzo postao poznat. Ve 1934. godine wegova fotografija se pojavila na naslovnoj strani najprestinijeg amerikog asopisa Time, bio mu je dodeqen poasni doktorat Harvardskog univerziteta (20. juna 1935)6 isto kad i Ajntajnu. Predsednik Ruzvelt ga je pozvao da zajedno sa enom prisustvuje veeri u Beloj kui, a wegove publikacije i javni nastupi naili su na irok odjek u amerikoj tampi, od dnevnog lista New York Times do asopisa The Saturdey Review. Tomas Man je verovatno bio najpopularnija osoba u plejadi nemakih intelektualaca emigranata, koja je obuhvatala i takva imena kao to je Bertold Breht (18981956), Franc Verfel (18901945), brat Hajnrih Man (18711950) i mnogi drugi. U SAD je Manova porodica ivela u Kaliforniji i u Wu Xersiju, gde je Man predavao na Prinstonu. 1944. godine Man je postao dravqanin SAD, iako je i daqe bio Evropqanin i graanin sveta. Sve se to desilo posle uasnih progona u hitlerovskoj Nemakoj, gde su ovom kwievniku oduzeli dravqanstvo i poasni doktorat Bonskog univerziteta i konfiskovali svu imovinu, izmeu ostalog i kuu u Minhenu koja se, mada preureena, i danas nalazi u blizini Slobodnog Ukrajinskog univerziteta. Razumqivo je to se Man boqe oseao u Americi i ve se iz pomenutih prilika vidi da nije mogao imati veliku equ da se vrati u Nemaku. Osim toga, Man je uzeo aktivno uee u politikom ivotu SAD. 1948. godine, za vreme predsednikih izbora, Tomas Man je podrao kandidaturu predstavnika Progresivne partije Henrija Volasa (Henry A. Wallace, 18881965), koji je pre toga bio na mestu potpredsednika u vladi Frenklina Ruzvelta. To, meutim, ne svedoi o Manovom politi5 Vidi kwigu Tristan. Novele. Kijev: Izd. Dnpro, 1975, koja obuhvata novele Tristan, Tonio Kreger, Vunderkind, Smrt u Veneciji, Mario i maioniar. J. Popovi je takoe preveo i izdao romane Budenbrokovi (Kijev: Izd. Dnpro, 1973), Doktor Faustus (isto, 1990). 6 Kasnije je takoe dobio poasne doktorate drugih prestinih amerikih univerziteta Kolumbije, Prinstona, Jejla (sve 1938. godine), univerziteta Ratgers, Dibjuk (oba 1939. godine).

89 kom iskustvu: Volas, koji se zalagao za vre veze SAD i Sovjetskog Saveza, nije imao nikakve anse da postane predsednik SAD. Iako je Manov ivot, uprkos politikim progonima od strane nacista i nekim poetnim emigrantskim lutawima i oskudici, naizgled bio prilino srean (Katja Man, wegova supruga od 1905. godine, s kojom je imao estoro dece, veoma dobro se brinula o svemu i wihov ivot je sa finansijske strane skoro uvek bio osiguran), u dubini je Man a to su i pokazala nedavna istraivawa imao problem sa latentnim homoseksualizmom, to se i odrazilo na wegov duhovni ivot, kao i na ivot wegovo estoro dece, od kojih su najpoznatiji bili kwievnici Erika i Klaus, i istoriar Golo Man.7 Nema nikakve sumwe kada je re o znaaju i veliini Tomasa Mana, ali, sagledavajui wegovo stvaralatvo, moemo tvrditi da u istoriji svetske kwievnosti ne postoji pisac koji je tako mnogo napisao o tako malo. U wegovim delima neprestano izbija na povrinu konflikt izmeu otuene jedinke, oveka koji se ovim ili onim postupkom izdvaja od ostalih lanova drutva (na primer, junak novele Tonio Kreger, Gustav fon Aenbah u Smrti u Veneciji, junak dela Kraqevsko visoanstvo i drugi) i koji tei da se integrie u dato drutvo, iako ga, moda, u izvesnoj meri i potcewuje. Pri tom su simpatije autora veoma esto na strani mase, tj. ne na strani umetniki nadarenih ve naivnih qudi, kojima su strane patwe koje sobom nosi genijalnost. Taj konflikt je osnovna tema veine wegovih dela, a kao izvor mu slui stawe duhovnog ivota pisca i sve protivrenosti, raspoloewa i moralne muke koje ga ispuwavaju. Kao i svaki obrazovan ovek wegovog vremena, ievski je dobro poznavao stvaralatvo Tomasa Mana i cenio wegovu hrabrost da istupi protiv nacional-socijalizma, o emu on i pie. Meutim, nema nijednog dokaza da je Tomas Man poznavao ievskog. ievski se nigde ne spomiwe u arhivama Tomasa Mana, koje se nalaze u Cirihu i na Prinstonu. A ipak, izmeu velikog nemakog kwievnika i velikog ukrajinskog naunika postoji odreena veza koja zasluuje posebno istraivawe. Re je o nepoznatom pismu Dmitra ievskog upuenom Tomasu Manu, koje se moe posmatrati kao deo polemike prepiske izmeu Tomasa Mana i nekih wegovih savremenika. Tokom ove diskusije analiziran je duhovni i kulturni ivot za vreme Treeg rajha i upravo tada nastao je vieznani pojam tzv. unutrawe emigracije", koji je takoe u odreenoj vezi sa ukrajinskom inteligencijom za vreme Sovjetskog Saveza.
7 Der Spiegel, najpoznatiji nemaki asopis, nedavno je objavio senzacionalni materijal pod nazivom Dichtung und Wahrheit. Die Manns. Eine deutsche Familie" [Poezija i istina. Manovi. Jedna nemaka porodica], u kome su detaqno izloeni aspekti privatnog ivota T. Mana i wegove porodice (Der Spiegel, 2001, broj 51).

90 Ova diskusija zapoeta je otvorenim pismom koje je u avgustu 1945. godine Tomasu Manu uputio Valter fon Molo (Walter von Molo, 18801958), posledwi predsednik tadawe Nemake akademije pisaca; on je bukvalno molio Tomasa Mana da se vrati iz Amerike u Nemaku: Molim Vas, doite ovamo to pre, pogledajte u izbrazdana tugom lica Molim Vas, doite u skorije vreme i svojom ovenou povratite slomqenim srcima iskrenu veru u postojawe pravednosti Doite kao dobar lekar Doite da posavetujete i delate." Odmah posle objavqivawa pisma Valtera fon Mola, diskusiji se pridruio nemaki kwievnik Frank Tis (Frank Thiess, 1890 1977), koji je svojim esejom pod naslovom Unutrawa emigracija", a posle Manovog odgovora na poziv Fon Mola, u lanku Abschied von Thomas Mann" [Opratawe od Tomasa Mana] uveo u upotrebu pojam unutrawe emigracije".8 U to vreme poiwu velike posleratne debate nemakih intelektualaca o kolektivnoj krivici" nemakog naroda, o dve Nemake" i sl., u kojima su, izmeu ostalih, uestvovali istaknuti mislioci-egzistencijalisti Karl Jaspers (Kar Jaspers, 18831969), Martin Hajdeger (Martin Heidegger, 1889 1976), a u nekoj meri i bogoslov Karl Raner (Karl Rahner, 1904 1984). Manov odgovor Valteru fon Molu izazvao je senzaciju s obe strane okeana, i tada otpoeta diskusija o problemima koji su u woj pokrenuti prenosi se i u HH vek. Pisma Tomasa Mana, od 1945. do 1988. godine, bila su esnaest puta pretampana u celini, a jedanaest puta delimino (uzgred budi reeno, takoe u engleskom prevodu), a diskusija o temama pokrenutim u wima i danas se moe nai na internetu i u tampi. Pri tom bi trebalo naglasiti da se teme koje su pokrenute u ovim tekstovima direktno odnose na savremenu ukrajinsku problematiku. Misli koje Tomas Man izrie u vezi sa svojim stavom prema Nemakoj to su razmiqawa otuenog emigranta koji, iako je i pronaao novu otaxbinu, ne moe i ne eli da prekine sve veze sa onim narodom iz ijeg okriqa je potekao, mada je uveren da je taj narod poinio neoprostiv greh protiv oveanstva. Pismo ievskog uva se u wegovoj arhivi u Hajdelbergu. Otkucano je pisaom mainom na sedam stranica, na kojima nema ni datuma ni potpisa autora, ali nema nikakve sumwe da je autor ievski. Iz teksta pisma moe se zakquiti da ga je ievski napisao odmah posle objavqivawa Manovog pisma u nemakoj tampi, sep8 Sva pomenuta dokumenta na nemakom jeziku, tj. pismo Fon Mola, Manov odgovor i Tisovi lanci, bila su prvi put objavqena u brouri pod naslovom Thomas Mann/Frank Thiess, Water von Molo: Ein Streitgespresch ober die aussare und die innere Emigration. Dortmund: Druckschriften Vertriebsdients, 1946. Ovo je potvreno u poznatoj bibliografiji T. Mana, vidi: Georg Potempa, Thomas Mann Bibliographie. Das Werk, Morsum/Sylt, 1992.

91 tembra 1945. godine. S druge strane, ako govorimo o razlozima zbog kojih ovo pismo, po svemu sudei, verovatno nije nikad poslato Manu, trebalo bi ukazati na to da oni mogu biti razliiti, ukquujui i to da je ievski, napisavi pismo, jo jednom kritiki sagledao tekst i odluio da ne rizikuje, s obzirom na svoj nesiguran politiki status emigranta bez drave u posleratnoj Nemakoj, jer je, sasvim opravdano, mogao da strepi od optubi da je bio blizak nacistima. Ali, ponavqamo, to je samo pretpostavka koja, bez obzira na svoju loginost, nije dokumentovana. Uopte, u pismu ievskog mogu se izdvojiti sledee vane take: 1. kultura i kulturni ivot za vreme Treeg rajha; 2. psiholoka zaostavtina nacional-socijalizma i kompleks nie vrednosti kod Nemaca posle Drugog svetskog rata; 3. oseaj kolektivne krivice nemakog naroda; 4. uloga Nemake u izgradwi nove Evrope. Problematika emigranta-intelektualca neodvojiv je deo ivota ukrajinske emigracije. Veina onoga o emu pie Man, mutatis mutandis, neposredno se odnosi na duevna preivqavawa Ukrajinaca u dijaspori i na wihov stav prema otaxbini. Osnovna razlika je u tome to su ukrajinski emigranti mogli, ako ne svu, onda veliki deo krivice za svoju nesrenu sudbinu i za nesreu svog naroda pripisivati tuem okupatoru i wegovoj mrskoj ideologiji, dok je Tomas Man svu krivicu za tragediju oveanstva koju je izazvao Drugi svetski rat video u nedostatku odvanosti i hrabrosti svojih zemqaka. Man pie: Bilo je zabraweno, bilo je nemogue 'stvarati kulturu' u Nemakoj u ono vreme kada se unaokolo deavalo ono to nam je svima poznato. To je znailo prikrivati propast, maskirati zloin. Jedna od stvari koja nas je muila bilo je gledati kako se nemaki duh, nemaka umetnost neprestano rtvuje, sluei kao tit i vuna sila apsolutno udovinog." On nije mogao da savlada u sebi mrwu prema nacistikoj prolosti nemakog naroda, pa ni ameriko dravqanstvo, poasti i rasko ivota u SAD nisu mogli umiriti wegovu duu. Man se, kao i wegov junak Tonio Kreger, nalazi izmeu dva sveta i ni u jednom od wih ne osea se kao kod kue to duevno stawe jeste izvor wegovih neprestanih patwi. S druge strane, on pie: Danas sam ameriki dravqanin i mnogo pre uasnog poraza Nemake javno i privatno sam izjavqivao da nemam nameru da ikada napustim Ameriku. Moja deca, od kojih dva sina i danas slue u amerikoj vojsci, pustila su korewe u ovoj dravi, oko mene rastu unuci koji govore engleskim jezikom. I ja lino sam na mnogo naina vezan za ovu zemqu, svugde sam obavezan poasnim zvawima, u Vaingtonu, na glavnim dravnim univerzitetima koji su mi dodelili wihove Honorary Degrees, na ovoj predivnoj obali koja odie budunou sagradio sam svoju kuu u ijem zatiju bih eleo da dovrim svoje ivotno delo u atmosferi

92 snage, zdravog razuma, blagostawa i mira. Otvoreno govorei: ne vidim razlog zato ne bih uivao u ugodnostima svoje neobine sudbine, kada sam ve dovoqno platio za wene nedostatke. Tanije, ne razumem to zato to ne vidim delatnost u kojoj bih mogao biti od koristi nemakom narodu, a koju ne bih mogao vriti ostajui na kalifornijskom tlu." Istovremeno, on podvlai svoju pripadnost nemakoj kulturi: I ipak, dragi gospodine fon Molo, sve je to samo jedna strana stvari; druga takoe zahteva svoje pravo svoje pravo na re. Ona ogromna zainteresovanost i uzbuewe s kojima, direktno ili indirektno, primam bilo kakvu vest iz Nemake, ona odlunost s kojom joj dajem prednost nad kakvom bilo veu iz velikog sveta koji se sada veoma hladno, drugaije postavqa prema drugorazrednoj sudbini Nemake primoravaju me da se svakog dana iznova uveravam da sam ipak neradskidivim nitima povezan sa zemqom koja mi je oduzela dravqanstvo. Biti ameriki graanin sveta sasvim je dobro. No, kako da poriem da su moji koreni tamo, da ja, bez obzira na svo plodotvorno oduevqewe tuim, ivim i stvaram u nemakoj tradiciji, pa neka vreme i nije dopustilo mom stvaralatvu da bude drugaije, a ne samo slab i ve upola parodijski odjek velike nemake nacije. Nikada neu prestati da se oseam kao nemaki kwievnik i ostajao sam veran nemakom jeziku i u godinama kada su moje kwige ivele na engleskom jeziku ne samo zato to sam bio suvie star da bih preao na drugi jezik, ve i zbog spoznaje da moje stvaralatvo ima svoje skromno mesto u samoj istoriji nemakog jezika." Kao kontrast Manovom otvorenom pismu, reakcija ievskog, iako nije liena subjektivnog karaktera (na to ukazuju ne samo prisutne informacije o autoru, nego i esto ponavqawe zamenice ja i wenih padea moje, mi u prvom pasusu), ipak sadri mawe emocija i vie je poslovnog karaktera. ievski na poetku, u kratkom uvodu, govori o sebi: Ja sam Vas uvek potovao kao velikog nemakog kwievnika, ali Vam moram otvoreno rei da ne spadate u moje omiqene autore. No, prirasli ste mi uz srce kada ste, za razliku od veine istaknutih Nemaca, otvoreno i energino istupili protiv nacional-socijalizma u onom istom trenutku kada ste primetili nezadrivo jaawe Hitlerovog uticaja na nemaki narod. Za vreme rata sam sa radou sluao Vae govore na radiju i, posle dugooekivanog kraja hiqadugodiweg rajha, s napetou i nadom oekivao sam da ete savetom i delawem uzeti uee u izgradwi nove Nemake. Vae otvoreno pismo Valteru fon Molu me je razoaralo, ne samo zbog toga to sam saznao za Vau nameru da se ne vratite u Nemaku. Vai lini razlozi, koje navodite u Svom pismu, sasvim su mi razumqivi. Ja sam takoe stranac i tokom dvanaest godina mnogo puta sam

93 pokuavao da odem iz Nemake. Da sam uspeo u tome, moda se ni ja ne bih vratio, iako se nigde ne bih oseao kao kod kue kao u Nemakoj, iako smatram da nigde ne bih mogao uzeti tako konstruktivno uee u izgradwi nove Evrope kao to mogu boravei u samoj Nemakoj." Daqe autor suvoparno i logiki iznosi svoje argumente, koristei se pri tom vlastitim preivqavawima u Nemakoj za vreme Treeg rajha. U prvom redu, on negira Manovo miqewe o tome da je sve to se deavalo za vreme Hitlera bilo nerazumno i sramno. Trebalo bi ukazati na to da se ievski, ako ne u potpunosti, onda bar delimino, identifikuje sa Nemcima koji su iveli za vreme Treeg rajha. On pie: Vae pismo ostavqa utisak da Vi sve ono to smo mi ovde tokom dvanaest godina preiveli, o emu smo razmiqali i to smo radili, smatrate nerazumnim i ak sramnim. Da, Vi govorite o tome da je kultura u Nemakoj stvarana pod Gebelsom; Vi smatrate skandaloznim to to su u Nemakoj izvodili Betovenovog Fidelija (za vreme rata sam ak video i izvoewe Egmonta). Svaki pokuaj tadawe Nemake da predstavi drugim zemqama vrednosti svoje drevne kulture Vi ocewujete kao indirektnu nacional-socijalistiku propagandu. Kulminacija tog dela Vaeg pisma jeste u reima da su sve kwige koje su mogle biti odtampane u Nemakoj izmeu 1933. i 1945. godine vie nego bezvredne i da ih treba unititi. Vi smatrate da se meu qudima koji su 'tokom dvanaest godina uzimali te (nacional-socijalistike) narkotike ne moe dobro iveti'. Dakle, po Vaem miqewu, svi mi Nemci i neNemci, koji smo tokom tih dvanaest godina iveli u Nemakoj, ako i nismo bili sasvim proeti nacional-socijalizmom, onda smo, u najmawu ruku, na neki nain zaraeni, opustoeni iznutra i igosani Hitlerovim znakom. Ja mislim i nadam se da Vi veoma greite." ievski na tom mestu navodi argumente iz vlastitog iskustva, koji svedoe o wegovom uverewu da nije itav nemaki narod bio zaraen virusom nacional-socijalizma: Znam mnogo poznatih, mawe poznatih i sasvim nepoznatih kulturnih delatnika, naunika, kwievnika, muziara pa ak i uiteqa koji tokom dvanaest godina nisu rekli niti uinili nita to ne bi isto tako rekli i uradili da Hitlera nikada nije bilo. [] Sada ne alim to sam tih dvanaest godina proveo ovde, budui da sam upravo tada upoznao nekoliko takvih qudi i osetio potovawe prema wima", pie on, i navodi konkretne primere iz svog ivota. Odluno negirajui neke tvrdwe Tomasa Mana, ievski naglaava da u dravi ima mnogo qudi koji se nisu pod Gebelsom", kako pie T. Man, ve bez obzira na Gebelsa i protiv Gebelsa bavili kulturom". Veini Nemaca se ne moe pripisati odgovornost

94 za zlodela nacional-socijalizma, i to se tie i nekih lanova partije: Svih dvanaest godina mrzeo sam lanove partije, oseao sam odvratnost prema wima i izbegavao bilo kakav kontakt s wima (osim toga, oewen sam Jevrejkom). Ali sada mogu paqivije da ih osmotrim, i u meni se budi oseawe da nisu svi oni toliko krivi kao to smo ranije mislili i kao to Vi i okupatorska vlast sigurno i danas smatrate. Ko e sada prebaciti prostom oveku iz naroda ako je bio u partiji, a nije poinio nijedan k o n k r e t a n zloin?" Wima sada prebacuju, argumentuje daqe ievski, zato to, navodno, nisu razmotrili posledice takvog pristupa. No, kada ni veliki politiari alijanse, kao to su emberlen i Daladje, nisu mogli predvideti posledice svoje politike iz 1938. godine, kako se onda moe zahtevati od prostog nemakog seqaka ili ak potanskog slubenika da bude pametniji i da predvidi ono to nisu videli profesionalni politiari. Prema ievskom, nacional-socijalizam je za mali broj qudi bio zloin i wih treba kazniti, ali je za veinu qudi bio nesrea, za koju se ovek ne moe kawavati". Posleratno vreme ievski vidi kao veliku ansu za Nemaku i Evropu. On je smatrao da upravo Nemaka ima najboqe mogunosti za aktivno uee u izgradwi nove Evrope. Skoro proroki zvue wegove rei, jer kao da je ve 1945. godine predvideo nemako ekonomsko udo koje e se desiti neto kasnije: Ma kako velike bile materijalne ruevine, ne plaim se za ekonomsku izgradwu Nemake, budui da je svakoj, bilo gradskoj, bilo optenemakoj vladi, bilo okupatorskoj vlasti potpuno jasna prosta ekonomska istina: nemogue je musti i klati istu kravu. Sve dok Nemaka bude neto znaila za ekonomski jedinstvenu Evropu, dotle Evropa nee dozvoliti da ona ekonomski propadne. [] Prema ievskom, zdrava, snana Nemaka za Evropu je condition sine qua non. A zbog toga sudbina Nemake ne moe biti drugorazredna" kao to tvri Tomas Man: Nova Evropa sa ekonomskom, duhovnom i politikom pustiwom u svom srcu (isto tako i u 'geografskom' srcu, budui da se Nemaka nalazi u centru) ne moe postojati!" U vezi s ovim trebalo bi se setiti plana Mortengau i drugih slinih projekata alijanse o podeli posleratne Nemake. Misli ievskog su zapawujue suprotne tim planovima. Privodei pismo kraju, ievski navodi dva razloga zbog kojih Tomas Man treba da se vrati u Nemaku: 1. Da bi se suprotstavio oseawu nie vrednosti Nemaca, koje je posledica Hitlerovog vremena to oseawe je, prema reima ievskog, Man potkrepio svojim otvorenim pismom V. fon Molu, i

95 2. da bi istupio kao posrednik i time omoguio uzajamno razumevawe Nemake i sveta". Ako je za Tomasa Mana povratak nemogu, ievski poziva pisca da bar poseti Nemaku, to je on, kako nam je poznato, dve godine kasnije i uinio. Razmatrani koncept pisma Dmitra ievskog Tomasu Manu jeste bitan izvor za prouavawe duha koji je gospodario posleratnom Evropom i znaajan doprinos produbqivawu razumevawa emigrantskog mentaliteta nemakog kwievnika. Vrednost oba dokumenta sastoji se u tome to nam, zastupajui suprotna stanovita, omoguavaju da boqe spoznamo istinu i da dubqe shvatimo takve istorijske i optequdske probleme, kao to su: 1. problematika emigranta-intelektualca i wegov odnos prema obe domovine; 2. problematika otuewa oveka od rodnog kraja. Nema sumwe da se ove teme neposredno odnose i na Ukrajince u Ukrajini i one koji se nalaze u dijaspori.
Prevod: Marjana ivuqski

Leonid Rudnitzky DMYTRO YEVS'KY AND THOMAS MAN Summary On the basis of a document discovered in the Heidelberg archives of Dmytro yevs'kyj (18941977), the author analyses the Ukrainian scholar's view of Nazi Germany, his thoughts on the collective guilt" of the German people, the role of culture in a totalitarian society, and his vatic vision of Germany's future in the making of post WW II Europe. The document is letter to Thomas Mann (18751955) written by yevs'kyj in 1945 and first published by the author in the journal Die Welt der Slaven (2001, 1, pp. 155158). Special attention is devoted to yevs'kyj's arguments to convince the German novelist to return to his native land and to become involved in the reconstruction of Germany.

UDC 821.161.2-95.09 yevs'kyj D.

roslav Rozumni CENTR PERIFER: SHDNOSLOV'NSKE SEREDNOV V NTERPRETAC DMITRA IEVSKOGO1

U c statt zoseredimos na pogldah Dmitra ievskogo ta na ogo ocnc shdnoslov'nskogo (kivskogo) lteraturnogo serednov. Korotko zupinimos na nazovnictv-termnolog, ko ievski uiva stosovno kivskogo serednov. Klyov slova: ievski, shdnoslov'nske serednov, tipolog

V comu, 2004 roc, mina 110 rokv vd dn narodenn odnogo z naavtoritetnih slavstv 20-go stoltt Dmitra ievskogo avtora ponad soroka monograf z stor ukransko, rossko ta porvnlnih stor slov'nskih lteratur flosof. Vn profesor evropeskih ta amerikanskih unversitetv, m nimi Garvardskogo Gadelberzkogo. Dmitro ievski narodivs v Ukran, 23 berezn 1894 r., v Oleksandr, na Hersonin, v rodin ukranskih ntelgentv. Stud poav u Peterburzkomu unversitet v 1911 r., a vdtak u Kivskomu. Zakordon vihav u 1921 roc. Ande Vncenz (Andr de Vincenz) u svo posmertn zgadc, prisven Dmitrov ievskomu (18941977), nadrukovan u polsk parizk Kultur (1978), pie: ogo nemovrne znann nmecko lteraturi, vklyno z nevdomoy irokomu kolu lteraturoy smnadctogo stoltt, ogo nezrvnnne oznaomlenn z publkacmi pro barokkovu lteraturu, navt francuzku ta espansku, dopomagali omu robiti vse nov vdkritt u slavstic, bo nhto ni ne mg piatis takim irokim svtogldom, takoy erudicy takoy fenomenalnoy pam'tty k ievski"2.
1 C statt ce vdredagovana dopovd, ka bula proitana na 23-t rn konferenc ukranoznavih pitan na llnoskomu unversitet v Urbana-ampen, 1619 ervn 2004. 2 Ande Vncenz, Dmitro ievski", Suasnst, . 78 (327328), 1988, stor. 109. Pereklad z polskogo Nni lnicko (div. Kultura, No. 5 (368), 1978, stor. 8392).

98 Dmitro ievski doslduvav vzantsko-bolgarsko-kivsk derela3 v shdnoslov'nskomu lteraturnomu serednov v tomu as, koli nmecki romanst Ernest Robert Kurtys (Curtius, 1886 1956), doslduvav spadinu latinskogo serednov v zahdnoevropeskih lteraturah, zokrema v talsk, espansk ta anglsk. Visldom doslden ievskogo bula ogo nmeckomovna prac stor davnorusko lteraturi 11, 12 13 stolt. Kivski perod (Geschichte der altrussischen Lietratur im 11., 12. und 13. Jahrhundert. Kiever Epoche)4, a rezultatom dosldv Kurtysa bula prac Evropeska lteratura latinske serednov (Europische Literatur und Lateinische Mittelalter)5. Obidv publkac povilis v 1948 roc ievskogo v Nmein, a Kurtysa u vecar. Obidva avtori buli ponerami v suto lteraturnomu pdhod do tekstv serednov svomi pracmi dali potovh do dalogo doslduvann serednov v poodinokih evropeskih lteraturah6. U svoh storh slov'nskih lteratur ievski zverta uvagu na dek anomal u zahdn slavstic. Vn tverdit, o v bagatoh evropeskih amerikanskih unversitetah perenagolouts dnst" slov'nskih lteratur ta h vzamozv'zki. , zamst rozgldati c lteraturi k vdobraenn irokogo rznomantnogo slov'nskogo svtu, c dosldniki zosereduyt svoy uvagu viklyno na svt rosskomu. V rezultat cogo, voni dohodt do zatmarenih visnovkv"7. A dek, napriklad, natraplyt na trudno zrozumti omu Kivska Rus bula deravoy (i mpery) tolerantnoy, vdkritoy gumannoy, a pzna Moskovska, nbi spadkomec" Kivsko Rusi, stala kranoy zovsm vdmnnoy samozolovanoy, avtokratinoy regresivnoy. e sogodn, govorit ievski, osoblivo v SA, bez zastanovi" itayt V. Blnskogo, v kogo bezl falivih pogldv", ta A. Skabievskogo, ki, krm flosofno tendencnosti", e zovsm slpi na misteck vartost lteraturi"8.
3 Ukrana doila do 16-go stoltt e v tsnm zv'zku z vzantskoy kulturnoy sferoy, ho z knc 14-go vku ne brakuvalo rznomantnih refleksv zahdnh te, k privodili do nespokoy ta do pevnogo zanepadu odnobnogo ta bezrozdlnogo panuvann staro vzantsko tradic" (Div. Prof. D-r Dm. ievski, stor ukransko lteraturi. Knika druga. . Renesans ta reformac. Barok, Praga, 1942, stor. 7.) 4 Dmitrij Tschiewskij, Geschichte der altrussischen Literatur im 11., 12. und 13. Jahrhundert. Kiewer Epoche, Vittorio Klostermann, Frankfurt am Main, 1948, 465 stor. 5 Ernest Robert Curtius, Europische Literatur und Lateinisches Mittelalter, 1948. 6 Ande Vncenz, Dmitro ievski", Suasnst, . 78 (327328) 1988, stor. 108117. 7 Dmitrij ievskij, Comparative History of Slavic Literatures, translated by Richard Noel Porter and Martin P. Rice, edited, with a foreword, by Serge A. Zenkovsky, Vanderbuilt University Press, 1971, stor. 5. 8 Prof. D-r Dm. ievski, stor ukrasko lteraturi. Knika druga. . Renesans ta reformac. Barok, Vidavnictvo Yr Tienka, Praga 1942, stor. 40.

99 Do podbnih anomal zatmarenogo rozumnn na Zahod (ta ne tlki na Zahod) ievski zarahovu rosske slov'noflstvo z pravoslavno-poltinim pslannictvom Moskvi, k tretogo Rimu", o, na ogo dumku, bulo nim nim, k rozvinennm dosit primtivnih maloefektivnih vzantskih bolgarskih de"9. A sered polkv vn bait podbni fenomen u romantizovanomu polskomu mesnzm". U svo skran form, govorit ievski, c ruhi negativno vplivali na mslov'nsk stosunki ta na rozvitok slov'nskih kultur. Navt u dosldennh lteraturi kivskogo serednov, pie ievski Nazva 'ukranski' viklikala protesti sered dekih velikorosskih uenih, v kih ne naukov, a naconalno-poltin emoc grali golovnu roly" (Die Benennung ukrainisch" [] hat bei manchen grossrussichen Gelehrten Wiederspruch hervorgerufen, in welchem nicht wissenschaftliche, sondern national-politische Gefhle die Hauptrolle spielten")10. Ce tlki dek temn msc" u slavstic, na k zvernuv uvagu Dmitro ievski, a h daleko ble, o ne prinosit c discipln dobrogo meni. May na uvaz amerikanskogo rusista, profesora Koloradskogo unversitetu, Serg Zenkovskogo, ki, redaguyi pereklad prac ievskogo Vergleichende Geschichte der slavischen Literaturen, na anglsku movu (Comparative History of Slavic Literatures, 1971) vsydi zmniv nazvu ievskogo Ostslaven (shdn slov'ni) na Russians (rosni), a v rozdl pro renesans sered slov'n nazvu Ukrainer zamniv na East Slavs" (shdn slov'ni)11. Ukranc v Zenkovskogo povlyts ono v dob barokko, ale tut vn porobiv svo dodatki komentar do orinalu ievskogo, v korist rusistiki. A u vstup Zenkovskogo do perekladu, de govorits pro progoloenn vdnovlenih nezalenih slov'nskih derav u 1918 roc Zenkovski nazvav ush slov'n krm ukrancv blorusv. 2 Normi klsifkuvann ta analzu lteraturnih tvorv ievski dlit na dv kategor lteraturn pozalteraturn". Do
9 Dr. Dmitrij Tschiewskij, Vergleichende Geschichte der slavischen Literaturen, vol. 1, Einfhrung. Anfnge des slavischen Schriftums bis zum Klassizismus; vol. 2, Von der Romantik bis zur Moderna, Walter de Gruyer & Co., Berlin, 1948, vol. 1, stor. 39. 10 Dmitrij Tschiewskij, Geschichte der altrussischen Literatur, stor. 31. 11 Div. roslav Rozumni, Dmitro ievski shdoslov'nske serednov", Dmitro ievski osobistst tvorst. Zbrnik materalv mnarodno konferenc, organzovano Slov'nskoy bblotekoy pri Naconaln bblotec esko Respublki, nstitutom flosof AN P, Slov'nskim nstitutom AN P nstitutom esko lteraturi AN P, 1315 ervn 2002 r. v Praz, Praga, 2004, stor. 289305.

100 lteraturnih vn zarahovu te stil, a do pozalteraturnih movu, teritory, na k dani tvr povivs, ntelektualnu story poltiku. Narelevantnoy m pozalteraturnimi normami ievski naziva movu12, ka, na ogo pogld, viru osoblivst stily nabl viznaalnoy u vivenn procesv rozvitku dano lteraturi13. U c statt zoseredimos na pogldah Dmitra ievskogo ta na ogo ocnc shdnoslov'nskogo (kivskogo) lteraturnogo serednov. ievski, k V. , tverdit, o psl naglo perervi" slov'nsko moravsko ms rozvitok lteraturi staroslov'nskoy movoy ne zupinivs, a, navpaki, v nastupnih dvoh stoltth navt posilivs ob'mno, deologno ta pereviuvav usy todny zahdnoevropesku lteraturu, pisanu narodnoy movoy14. V pznomu serednov naproduktivnoy grupoy ievski uvaa shdnih slov'n z oseredkom u Kiv, a psl nih vn naziva bolgar, serbv, horvatv, ehv polkv. V ostannh z'vlts ltopisann (latinskoy movoy) v 1415 st., a poatki relgnogo pismenstva v 15 st. Ranny shdnoslov'nsku lteraturu ievski rozglda ne k oberusski" monolt, o, k tverdit bagato rosskih uenih, snuvav do 17-go stoltt, a k vitvr okremih etnografnih ta kulturno vdrubnih teritor Rus, proponu koncepcy centrv kulturnih poltinih. Takim perim centrom vn naziva Kiv prestolne msto Kivsko deravi (das Kiever Reich"). Rus ievski bait u dvoh teritorlnih vimrah Rus u vuomu pervinnomu" rozumnn (Rus primr) iromu vtorinnomu" (Rus sekundr). U vuomu pervinnomu znaenn nazva Rus vdnosilas do pvdennih knzvstv Kivsko deravi Kivskogo, erngvskogo, Pereslavskogo, Turvskogo, Galickogo Volinskogo, a u vtorinnomu sens c nazva vklyala perifer Kivsko deravi, vklyno z pvnnimi pvnno-shdnimi teritormi15. odo deologno-konfesnih orntac teritor Rus znahodilas v domen vzantsko-bolgarsko-kivskogo hristinzmu (z dekimi oznakami moravskogo) ta lteraturi cerkovnoslov'nskoy movoy. C elementi relgna deolog cerkovnoslov'nska mova
12 Dmitrij ievskij, History of Russian Literature from the Eleventh Century to the Baroque, Mouton & Co 's-Gravenhage, 1962, stor. 146. 13 Dmitrij ievskij, History of Russian Literature from the Eleventh Century to the Baroque, stor. 147. 14 Dr. Dmitrij Tschiewskij, Vergleichende Geschichte der slavischen Literaturen, vol. 1, stor. 49. 15 Die Bezeichnung Rus" (davon russisch") bezog sich im 1113. Jht. primr auf die sdlichen Frstenstmer, sekundr auf das ganze Gebiet des Kiever Reiches", zu welchem auch der Norden und Nordosten gehrten" (Dmitrij Tschiewskij, Geschichte der altrussischen Literatur, ctop. 3132).

101 tvorili lteraturnu deolognu splnotu z pevnimi etnografnimi, lokalno-movnimi lokalno-kulturnimi pitomennostmi. odo movi, to lteratura kivskogo perodu uivala vdnosno isto" cerkovnoslov'nsko movi v perekladah, v bagatoh relgnih prach, govorit ievski, a v ltopisah c mova bula z domkoy mscevih morfolognih, fonetinih leksinih elementv. U todn lteraturn mov, bagat na golosn zvuki, zauvau ievski, z'vlyts nov prigolosn, k v rznih slov'nskih movah pdlgayt vdmnnim movnim zakonam u visld ogo slova poali nabuvati rznih fonetinih pitomennoste, k ne zavdi buli zrozumlimi lenam nih slov'nskih movnih splnot. ievski, napriklad, vdmu rznicy m kivskimi novgorodskimi lteraturnimi pam'tkami, ale cih rznic, govorit vn, dostatno ne dosldeno16 (hba na Zahod takimi ukranskimi movoznavcmi k Yr evelov, Pantelemon Kovalv n.)17 ievski tverdit, o bagato tvorv, k rane vvaalis za perekladen v Bolgar, v dsnost buli perekladen v Ukran, na o vkazuyt tipov oznaki staroukransko lteraturno movi".18 C oznaki, govorit ievski, vdmtiv tako rosski dosldnik starokivsko lteraturi, Stepan evirov, ki vdkriv ukransk (malorossk") risi u stilstic navt nastarih pam'tok (napr. v Molen Danila") zbliu h z modernimi tvorami avtorv-ukrancv (Gogol)".19 Ande Vncenz, u ve citovan statt, pie, o ievski na svoh vikladah rossko lteraturi v Garvardskomu unversitet zavdi pdkreslyvav pered studentami, o staroruska lteratura lteraturoy kivskoy, a tim samim ukranskoy".20 Vn tverdit, o na teritor Rusi (v pervinnomu sens), v domongolskomu perod, c lteratura tematino, stilstino movno tvorit dosit odnordnu clsnst lteraturoy ukranskoy21. A odo vkladu velikorosn u lteraturu Kivsko Rus, to ievski u svo anglomovn stor rossko lteraturi (1962)
Dmitrij ievskij, Comparative History of Slavic Literatures, stor. 49. George Shevelov, A Prehistory of Slavic: A Historical Phonology of Common Slavic (1964, 1965); tako A Historical Phonology of the Ukrainian Language (1979). V c prac evelov prosldu storinu tglst ukransko movi; ta Pantelemon Kovalv, Leksini fond lteraturno movi Kivskogo perodu HH cm. Tom , Naukove Tovaristvo m. evenka, Ny-ork, 1962. 18 Vktor Petrov, Dmitro ievski, Mikola Globenko, Ukranska lteratura, Ukranski Vlni Unversitet, MynhenLvv, 1994, stor. 47. 19 Dmitro ievski, stor ukransko lteraturi, stor. 9. 20 Ande Vncenz, Dmitro ievski", Suasnst, stor. 108117. 21 Dmitrij Tscheewskij, Geschichte der altrussischen Literatur, op. cit., stor. 30.
16 17

102 zavl, o V 1113 stoltt rol velikorosn u shdnoslov'nsk lteratur bula neznanoy ledve tvoroy"22. Davn lteratura Kiva, govorit ievski, vd samogo poatku mala bagato bliskuih tvorv", o zmuuvalo dekogo z dosldnikv pripuskati, o hristinstvo na Ukran malo lteraturnu tradicy e pered Volodimirom Velikim"23. Zolota doba lteraturnogo rozvitku Kiva bula zupinena tatarskimi napadami u 13 stoltt. Lteraturn pam'tki kivskogo perodu buli znien, a te o vrtuvalos, to v osnovnomu zbereglos ne na svo batkvin, de vono tvorilos, kae ievski, a na pvno, osoblivo na dalek pvno24.

3 Korotko zupinimos na nazovnictv-termnolog, ko ievski uiva stosovno kivskogo serednov, zokrema v ogo prach nmeckoy anglskoy movami. Dl cerkovnoslov'nsko lteraturno splnoti shdno Evropi 1113-go stoltt, ievski, v osnovnomu, koristuts zbrnim viznaennm shdn slov'ni" ta shdnoslov'nska lteratura (Ostslaven i ostslavische Literatur). Ale v dekih vipadkah vn uiva tako nazv: Rus, Ukraine, alte Ukraine, Russland-Ukraine, vivodi termn russisch vd Rus (Rus davon russisch")25. U vstup do Geschichte der altrussischen Literatur, ievski, odo kivsko lteraturi 1113 stoltt, posny: tut govory pro starorusku", staroukransku" abo kivsku" lteraturu v odnakovomu znaenn" (Ich spreche hier von der atrussischen", altukrainischen" oder Kiever" Literatur in gleicher Bedeutung"26). A v rozdl, de mova pro epn opovdann v comu perod, ievski uiva (podbno, k pered nim M. Gruevski) podvno nazvi im alten Russland" = Ukraine (stavli, k baimo, m slovami Russland" Ukraine znak rvnnn), a slovo Russland stavit u lapki. V reenn, de vn poklikats na polskogo storika Dluoa odo
Dmitrij ievskij, History of Russian Literature, stor. 146. Dmitro ievski, Ukranska lteratura, nstitut Zaonogo Navann pri Ukranskomu Vlnomu Unversitet, Mynhen, 1949, stor. 34 (ciklostilne vidann v ser Pdruniki UVU"). C prac, razom z nimi, bula vidana v 1994 r.: Vktor Petrov, Dmitro ievski, Mikola Globenko, Ukranska lteratura (s. 7238) ta van Mruk, stor ukransko kulturi (s. 244374), Ukranski Vlni Unversitet, Mynhen Lvv, 1994. 24 Dmitrij Tscheewskij, Geschichte der altrussischen Literatur, stor. 31. 25 Das Wort Ukraine" ist jedoch spteren Ursprungs, bezeichnet immerhin ungefhr dieselben Gebiete, fr die ursprnglich die Bezeichnung Rus" primr galt" (Geschichte der altrussischen Literatur, stor. 3132). 26 Dmitrij Tscheewskij, Geschichte der altrussischen Literatur, stor. 32.
22 23

103 epnih opovdan, vn, dl Kivsko Rus, te uiva nazvi davn Ukrana" (alte Ukraine).27 Termn ukranski" (Ukrainian) dl lteraturi kivskogo perodu zustramo tako u prac ievskogo Outline of Comparative Slavic Literatures, v vidann Amerikansko Akadem Nauk (1952)28, koli vn govorit pro zolotu dobu bolgarsko lteraturi v 10-mu stoltt. Sto rokv pzne, ievski pie, shdn slov'ni buli svdkami podbnogo rozkvtu, osoblivo na ukranskih zemlh v okrunost Kiva".29 ievski, odnak, vdmu, o geografno- i teritorlno-poltini kriter dl teritor Rusi v iromu sens, vpovn viznaalni ono psl spadu centralno rol Kiva, koli, v 14-mu stoltt, Rus rozlenuvalas ukransk ta blorusk zeml pdpali pd panuvann Litvi Pol, a na pvnnomu shod zasnuvavs moskovski (velikorosski") poltini centr. U tomu as rozbivats tako lteraturna splnota" kivskogo centru, sto rokv pzne (v 16-mu st.), govorit ievski, koli c narodi znovu zustrayts", voni govort ue rznimi movami v bukvalnomu metaforinomu sens30. Tod ievski poina postno vivati termnv Ukrana31, Blorus, Moskovina, Ros, abo Velikoros. Do re, termn Velikoros ne vinik u Moskovsk derav i pzn Ros, vn ne ma nogo splnogo n z veliinoy, n z mogutnsty, a davnm greko-rimskim zrazkom nazovnictva oznaa perifern (kolonln") teritor, v comu vipadku pvnn pvnno-shdn teritor Rus v iromu rozumnn. Termn Velika Rus" u vdnoenn do Moskov pdtverdeni vd 1542 r.32
27 Welche Beweise haben wir dafr, dass epische Erzhlungen im alten Russland" = Ukraine vorhanden waren? Solche Lieder in der alten Ukraine erwhnt auch Dugosz", Geschichte der altrussischen Literatur, stor. 202. 28 Dmitry Cizevsky, Outline of Comparative Slavic Literatures. Survey of Slavic Civilization. Vol. I, American Academy of Arts and Sciences, Boston, Massachusetts, 1952, 143 pp. [Published with the assistance of and under the sponsorship of Curt Reisinger and the Committee for the Promotion of Advanced Slavic Cultural Studies in cooperation with the Department of Slavic Languages and Literatures of Harvard University]. 29 A hundred years later the eastern Slavs witnessed a similar florescence, especially the Ukrainian region around Kiev" (Dmitry Cizevsky, Outline of Comparative Slavic Literatures, cit. prac, stor. 23). 30 Dmitrij ievskij, History of Russian Literature, stor. 146. 31 Dmitrij ievskij, Vergleichende Geschichte der slavischen Literaturen, stor. 102. 32 Tut varto posniti, o termni Velikoros" Maloros", ne vinikli v Moskovsk derav, k dehto pomilkovo duma. termn Maloros" ne vddzerkaly poltinogo stavlenn Moskovini do Ukrani (prinamn v samih poatkah), ale davnm (greko-rimskim) zrazkom nazovnictva. Termn Mala Rus" (Mikra Rossia) vivano v kancelr konstantinopolskogo patrrhatu vd 1292 roku v protilenost do Veliko Rus" (Megala Rossia) vddaleno pvnno-shdno Rus vpere pdtverdenogo v 1347 r. (Vasmer). V latinskomu dokument z 1335 r. (referuyi do Yr , Galicko-Volinskogo) napisano: Dei gracia natus dux totius Russae Minoris" (Z laski Boo narodeni volodar vs Malo Rus). Termn Velika Rus", u vdno-

104 V vipadku nazv rosnin" velikorosnin", ievski robit tke rozmeuvann m poltinim ta etnnim znaennm cih termnv. Okreslenn rosin dl ievskogo zbrnim poltinim pontgm, ke vklya etnnih rosn nerosn, o buli gromadnami Rossko mper. Dl etnnih rosn vn uiva naperemnu termnv moskal, moskvi abo velikorosni.

4 Psl tatarskih napadv (1223 1239 rr.), o doveli do spadu poltinih z nimi kulturnih vplivv Kiva, na periferh Rus oformlyyts nov oseredki speru na pvno, v Novgorod, a znano pzne", govorit ievski, na pvnnomu shod v Suzdal Moskv. Ostann, zavoyvavi Novgorod ta n susdn knzvstva, zakrply Moskovsku deravu (das Moskauer Reich")33. Moskovski" perod ievski uvaa poatkom samobutno lteraturi Moskovini, ho u deomu, vona e erpala z lteraturnih tradic Kiva. Sprobi dekih dosldnikv datuvati poatki velikorossko lteraturi Kivskim Paterikom" (pol. 13 st.) propovdmi Serapona (kn. 13 st.), ievski uvaa due sumnvnimi". Po-pere, tlki neznana astina Kivskogo Paterika" pohodit z pvnnogo shodu, a, po-druge, avtor t astini (p. Simeon) ne lie kolin kivski monah, ale veliki patrot Kiva. Smno, kae ievski, koli dek rossk dosldniki hout baiti v Simeon perogo suzdalskogo" pismennika ta vvaayt uves Paterik", kogo bla astina pisana v Kiv, tvorom pvnno-shdno lteraturi".34 A odo propovde Serapona, to p. Serapon te kivski monah, provv na pvnnomu shod ne ble dvoh (ostannh) rokv svogo itt, li dek ogo propovd buli tam vigoloen. Vsy tvorst Serapona ievski zarahovu do kivsko koli" propovdnictva35. Perim valivim tvorom, o naleit do pvnno-shdno (velikorossko) lteraturi, ievski uvaa bografy Oleksandra Nevskogo (kn. Novgorodskogo, a zgodom Suzdalskogo, pom.
enn do Moskov, pdtverdeni vd 1542 r. Pervsne znaenn cih termnv ne ma nogo splnogo n z veliinoy, n mogutnsty. Voni rade oznaayt dihotomy m reltivno blii" abo nekolonlni" (Mali") proti reltivno vddaleni" abo kolonlni" (Veliki") (Trubaev). Ce moglo buti v vdnoenn do Konstantinopol. Napriklad, latinsk termni Parva Graecia Mala Grec" v protilenost do Magna Graecia Velika Grec" (greck kolon v pvdenn tal). [(Sergei Bogatyrev, Little"/Great" (re Maher message), Internet, 21 October 2003)]. 33 Dmitrij Tschiewskij, Geschichte der altrussischen Literatur, op. cit., c. 3031 & Dmytro yevs'kyj, A History of Ukrainian Literature, stor. 38. 34 Dmitro ievski, stor ukransko lteraturi, citovana prac, stor. 159. 35 Tam samo, stor. 150.

105 1263 r.)36. ono v 14 st., lteratura pvnnogo shodu sto na vlasnih nogah", ho, do pevno mri, vona prodovu spiratis na kivsku lteraturu 1113 st.37 Vpliv kivsko lteraturi na pzni rozvitok velikorossko lteraturi, na dumku ievskogo, vdbuvats tlki v dekih pitannh" v pitannh (ornamentalnogo) stily kivsko lteraturi 1213 st. Sam zmst kivskih tvorv, mav buti (na pvnnomu shod) pddani peretlumaenny"38. Ale, ne zvaayi na te, tvori Kiva prodovuvali kopyvati v 1415 st., c kop naranimi lteraturnimi pam'tkami, k dli do naogo asu. Ne bula, na dumku ievskogo, nadto znanoy velikorosska prisutnst u lteratur Moskovsko deravi. Na divo, vn tverdit, rol peremono Moskvi v lteratur dosit neznanoy, bo navt moskovsk" pismenniki poasti uincmi Kiprn, Camblak, Pahom n.39 Svom harakterom moskovska lteratura bula deologno-poltinim znarddm novosformovanogo poltinogo centru. Vona svdomo zolyvala sebe ne lie vd zahdnoevropeskih, ale susdnh slov'nskih lteratur ukransko, blorusko polsko, a zv'zki Moskovini z Zahdnoy Evropoy vderuvalis lie v dlnkah tehnologn torgoveln ta, prinagdno, misteck. A z upadkom Konstantinopol Moskovina poala vvaati sebe dinoy, spravnoy pravoslavnoy deravoy, a retu hristinskogo svtu katolikv, protestantv, kalvnstv nih uvaala retikami, nevrnimi bezbonikami. Vse nemoskovske vvaalos dlom divola, ho naspravd, govorit ievski, u dlnc elementarnih bogoslovskih pitan" rosni buli povnimi norantami, a de Moskvi k tretogo Rimu, bula pdtverdennm t gnorantnosti. Zretoy, pie ievski, de Moskvi k tretogo Rimu", k tako de svto Ros ne mala takogo znaenn, an tako realno bazi, k ce pripuskayt zahdn ven. Ale obidv koncepc buli neobhdn dl deravi, ko nteresam mala sluiti lteratura cerkva.
36 In the 11th13th centuries the role of the Great Russians in East Slavonic literature was small and hardly creative. The attempts to date the beginning of north-eastern literature with the Kievan Paterikon and Serapion's sermons, are very dubious. Only a small part of the Paterikon originated in the North-East, and even the author of that part Bishop Simon was not only a former Kievan monk, but also a local patriot of Kiev. Bishop Serapion, also a Kievan monk, spent only a short final period of his life (two years at most) in the North-East, and only some of his extant sermons were delivered there. The first work of importance which belongs to north-eastern literature is the biography of Aleksandr Nevskij". In the 14th century, however, the literature of the North-East stands on its own feet, even though it still leans to a certain extent on the Kievan literature of the 11th13th centuries." (Dmitrij ievskij, History of Russian Literature, stor. 146.) 37 History of Russian Literature, stor. 146. 38 Tam e, stor. 8 39 Curiously enough the role of victorious Moscow in literature is rather insignificant; even the Muscovite" writers are partly foreigners (Kiprian, Camblak, Pachomij)". See History of Russian Literature From the Eleventh Century to the End of the Baroque, stor. 147.

106 5 Na zaknenn hoemo vdmtiti, o rossku poezy 18 stoltt ievski uvaa sroy" takoy, o navt ne mona porvnyvati, napriklad, z togoasnoy polskoy poezy. Vzagal, rosski klsicizm, u ogo ocnc, buv nabagato slabi" vd polskogo. Ostann zumv vipracyvati sistemu poetiki, tod k rosskomu klsicizmov harakterna neposldovna eklektika" nedbalstvo, ke vipliva, kae ievski, z lteraturno negramotnosti (Unbildung) vdsutnosti tradic" odo teor odo praktiki40. Rossk klsicisti zaliilis na rvn bombastinogo stily" poetv barokka ta prodovuvali tradicy uroisto odi, v k proslavllos vsh carv generalv togo asu"41. A prozaki, z neznanimi vintkami, nudno nezgrabno naslduvali stil Ddero Voltera"42. Romantizm mav osoblive znaenn dl slov'nskih narodv, vklyno z rozumnnm serednov. Romantiki rozumli narod k zbrnu osobistst", gromadu dol" abo storine priznaenn", a movu vvaali dzerkalom naconalnogo harakteru togo, o voni nazivali naconalnoy duey". Dl odnih slov'n, na dumku ievskogo, romantizm oznaav vdrodenn", a dl nih vn buv perim probudennm" naconalnogo samousvdomlenn, pouttm svo vdrubnosti. ce pdvailo koncepcy slov'nsko monoltnosti" rosskogo panslavzmu" ta oivilo proces samostverdenn okremih slov'nskih narodv. Ho, k tverdit ievski, Dl blosti slov'n, zokrema rosn, vako bulo vdtvoriti svo minule, bo voni ogo ne znali. tomu tak bagato vikrivlenih zobraen slov'nskogo serednov"43.

Jaroslav Rozumni CENTAR I PERIFERIJA: ISTONOSLOVENSKI SREDWI VEK U INTERPRETACIJI DIMITRIJA IEVSKOG Rezime U radu se razmatra tipoloki doprinos Dimitrija ievskog prouavawu istonoslovenskog (kijevskog) kwievnog sredweg veka. Oslawajui se na terminologiju samog ievskog autor izlae koncepciju staroruske kwievnosti kao proizvoda posebnih kulturnih i politikih centara Kijevske drave.

40 41 42 43

Dmitrij ievskij, Comparative History of Slavic Literatures, stor. 109. Tam e, stor. 109110. Dmitrij ievskij, History of Russian Literature.., cit. prac, stor. 434. Dr. Dmitrij Tschiewskij, Vergleichende Geschichte.., stor. 2627.

UDC 821.161.2.09 yevs'kyj D.

van Fzer PRO UVNI GEGELANZM GRIGOR GRABOVIA V STOR UKRANSKO LTERATURI" DMITRA IEVSKOGO1

V statt vedets polemka z tezoy vdomogo ukranoznavc Grigor Grabovia pro gegelansku koncepcy stor uransko lteraturi" Dmitra ievskogo. Avtor sprostostovu ce tverdenn, vihodi z pontnih pozic samogo nevskogo, k posldovno rozkriva v proces analzu. Klyov slova: ievski, stor ukransko lteraturi, gegelanzm, Grabovi

V 1977 roc, vsm mscv po smert Dmitra ievskogo, Omeln Pricak ta gor evenko, redaktori Harvad Ukrainian Studies"2, u Notes from the Editors", pisali: k gegelnec, ievski vriv, o progres u nauc zdsnyts v dlektinomu proces nadvs, o povits kolis molodi kolega, ki predstavit antitezu do ogo prac. Vn radi buv pouti vd nas, o prof. Grabovi berets diskutuvati z ogo koncepcy stor ukransko lteraturi dumav pro te, ob oformiti vlasnu vdpovd." Rokom pzne, u tomu urnal, Grigor Grabobi taki vistupiv z svoy antitezoy pd zagolovkom Toward a History of Ukrainian Literature", ka, tri roki zgodom, povilas okremoy brouroy u monografn ser HURI. Tak os o Grabovi tverdiv u c polemn brour: ogo mislenn v stor ukransko lteraturi gliboko gegelnske. Osnovnimi vivami takogo mislenn, z odnogo boku, dealstine rozumnn ievskim lteraturno stor, erez o de (ho skladna ta naproud rozgaluena, napriklad, renesans i baroko) stil, o vtly cy dey, stayt prirodnim mae dinim ob'ktom ogo dosldenn; z drugogo boku, ogo vdutt neperervno dlektiki de-stilv (renesans proti baroko, klasicizm proti romantizmu) tako gegelnske. Hoa ievski ne moe oevidno postulyvati ostatoni sintez, tobto ostatn
1 Dopovd vigoloeno na 23- Ukranoznav konferenc v llnoskomu unversitet 17-go ervn 2004 r. 2 Harvard Ukrainian Studies", vol. 4, December.

108 lteraturni stil (i dey), z koy lteraturna stor osgnula b svo kulmnac, vn zapoziu gegelnske pontt zakrito, ko ne kone, teleologno sistemi." k buv bi zreaguvav ievski na take tverdenn? Te, o skau v nkomu raz ne pretendu na vrogdnst vdpovd ievskogo, prote u svtl ogo reakc na podbn rliki, osmlyys tverditi, o vdpovv bi umovno. U sv as, pro sv gegelinzm vn skazav: bin ich ein Hegelianer in weiteren Sinne des Wortes" ( gegelnec u iromu znaenn cogo slova), a pro sv formalzm: Ich mochte aber nicht verschweigen das mich dann als Formalist in meinem Sinne betatig habe" (ne mou odnak prihovuvati, o tod dv k formalst u vlasnomu rozumnn). Take utonenn samoviznaenn nadto valive, bo pdkresly samostnst ogo ntelektualnogo mislenn. Nasklki vn buv gegelncem nasklki rozhodivs z nim ne temoy mogo vistupu. V 1995 r. na konferenc AAASS, u Vaington, u dopovd Reduktivna model stor ukransko lteraturi" Dmitra iievskogo," te dovodiv, o u pitann perodizac ievski buv pd vplivom, organno metafori" Gegel pro narodenn, dozrvann, pohili vk smert, ale ne ogo dlektiki. Narodenn ukranskogo lteraturnogo procesu ievski baiv u dohristinskih-varzkih ta slov'nskih usnih tradich, dozrvann v 1213-m stoltth, ogo apofeoz u barokov dob, a ogo smert u drug polovin 18-go st., sebto, koli skasovano mae vs retki ukransko avtonom getmaninu, S, zakrpaeno selnstvo, oberneno Ukranu v rossku provncy." Narodenn drugogo lteraturnogo procesu vn baiv v as formuvann dino lteraturno movi do togo movi narodno. Ce proces dozrv v romantizm, osg svoh verin u tvorost evenka zaverivs u realzm. Tak, ievski, k vidatni znavec Gegel, pri comu znavec prihilni do ogo dealzmu, ne unik ogo vplivu. Zate, k bagato ntelektualv togo asu, vn zaliavs samim soboy. Ne treba zabuvati, o vn buv tako studentom Edmunda Gusserl, dl kogo Philosophie als strenge Wissenschaft" bula naukovoy paradigmoy, ka ne ma nogo splnogo z gegelnstvom. i ne same tomu ievski v stor ukransko lteraturi" zoserediv svoy uvagu na apodiktino pevnomu aspekt stilovih vlastivosth movi, tako, i ne tomu, pordkom fenomenologno redukc (epohi), vn viluiv sebe z tekstu (za vintkom glavi pro baroko, v k ogo avtorska prisutnst oevidna). k formalst, vn tako ne mg buti ortodoksalnim gegelncem, bo sam Gegel, v svoh Lekch z estetiki," ne pdnosiv formu mistectva do ogo centralno kategor. Same navpaki, vn buv voroe nastavleni do pretenzno estetino kritiki", cebto do formalzmu, ki, na ogo dumku, zvo-

109 div tvr do abstraktnih kategor, gnoruvav ogo zmst perekodav progresov ruhov odnogo via do drugogo3. tak, z ko pontno pozic ievski sporudiv svoy story ukransko lteraturi"? Vdpovsti na ce pitann nferencno ne potrbno, bo sam vn vdpovv na nogo u vstup do ne. V c kniz, itamo tam, robimo sprobu vikoristati dosgnenn vsh viepokazanih te, ne gnoruyi navt teper zastarlih romantikv, ale veliku uvagu bude prisveno tim pitannm, o dos nedostatno visvtlyvalis: pitannm formalnim ta pitannm perodizac." o ce za te? Ce flologna, v rossk lteratur predstavlena Sreznvskim, Tihonravomim, Suhomlnovim, Pipnim, Sobolevskim, Speranskim, strnim, a v ukransk Ogonovskim, Petrovom, Dakeviem; ce soclno-poltina, predstavlena Dragomanovim ta fremovim; ce sintetina (flologna, duhovno-storina ta socalno-storina), predstavlena Gruevskim; ce stilstino-analtina ta formalstina, predstavlena Zerovim, Filipoviem, V. Petrovom, Dorokeviem, kubskim, O. Bleckim. ievski ne sintezuvav c te v odin metodologni surogat, a tlki robiv sprobu vikoristati h dosgnenn," cebto vibrati z nih te, o na ogo dumku bulo mrodane, nadayi pri comu perevagu formalnim pitannm. i ce znait, o ievski epgon, veni bez vlasno koncepc lteraturi ta stor? Zovsm n. Zvate, treba bulo buti nadto vdvanim, ob skazati gegelnec u irokomu znaenn cogo slova" na tl gegelnskogo renesansu v per polovin 20-go st. v zahdn Evrop, ki buv sprovokovani pracey Vlgelma Dlte Der Junge Hegel" (1905). Orignalnst v nauc r vdnosna. ogo stor ukransko lteraturi, u spvstavlenn do togo, o tvorilos v Ukran v 50h rr. prac orgnalna za svoy koncepcy irotoy ta bagatstvom svogo zmstu. Os k sharakterizuvav Mihalo Nanko v stor ukransko lteraturi HH st.": U robot D. ievskogo ukranska lteratura rozgldats z pozic estetino vartost stilovo dinamki. U naukovomu rozumnn ce odin z naproduktivnih pdhodv do tvorost k samodostatno, manentno dlnost lydskogo duhu, estetinogo osmislenn svtu. Zvernuvis same do takogo sposobu itann stor ukransko lteraturi, D. ievski zapoatkuvav, po sut, novi etap u vdrodenn ukranskogo naukovogo lteraturoznavstva psl represivnogo znienn takih uenih k M. Zerov, P. Filipovi, psl zaprotorenn do specshovi storiko-lteraturnih prac Gruevskogo, Voznka fremova, psl vizdu zakordon L. Bleckogo ta molodih za nogo dosldnikv. ievski vikoristav dosgnenn rznih
3

Philosophy of History, NY, 1956, p. 70.

110 lteraturoznavih kl ukransko nauki zaproponuvav taki kurs stor", ki mav bi vodnoas naukove, navalno-populrne znaenn."4 Ale, navt sama po sob, c stor, u slov'nskomu svt, unkalna, bo stor z fokusom na stilovih vlastivosth lteraturi n v rossk, n v polsk, n v esk v 50h rr. ne bulo. Ne bula takoy n History of Russian Literature" D. S. Mrskogo, n The History of Polish Literature" Czeslawa Milocza, n Survey of Polish Literature and Culture" Manfreda Kridl-a n Historia literatury polskiej" Juliana Krzyznowskego. Povertays do tverdenn Grabovia pro gliboko gegelnske mislenn" ievskogo v ogo stor ukransko lteraturi." Ce spekultivne tverdenn, ke ad oculos rozhodits z tekstualnoy konkretikoy c stor. Na k e tod pdstav Grabovi robit take uzagalnenn? A na tomu, o, movlv, stil-de dinim ob'ktom dosldenn ievskogo. Ale ce ne zovsm tak, bo v UL rozgldayts socalno-poltin duhovo-storin problemi dl kih stil ne splnim znamenikom. Krm cogo v UL povna vdeutnst gegelnsko taksonom mistectva (simvolnogo, klasinogo, romantinogo), viznaenn epno, lrino ta dramatino poz k svordno formi znann, viznaenn vzamovdnoenn zmstu formi v poetin svdomost. Ne bau tako, ob UL vdbivala storosofn pogldi Gegel, vikladen v ogo Vorlesungen ber Philosophie der Geschichte", zgdno z kimi stor lteraturi mala b buti pragmatinoy osklki vona peresldu pevnu praktinu metu. e deklka slv pro stil. Grabovi tverdit, o golovnim pontgm stor ievskogo stil, k osnova lteraturnogo procesu. Ce tak, ale stil dl ievskogo ne rvnoznani de. Pravdoy te, o ievski ne viznaa stil, ale i potrbno ce bulo? nferencno ce robit koni misli ita c stor. Stil dl ievskogo buv movnoy kategory. ogo tod Grabovi tavtologzu stil z dey? Tako tavtolog nema u Gegel. natomst die Idee, der logische Begriff, der absolute Geist, die absolute Vernunft," ale ne stil. Raz okreslivi stil k dey, Graboviu ue legko bulo provesti paralel pom dlektikoy Gegel erguvannm stilv v stor ievskogo. Tak, v svo nevelik prac, Kulturno-storin epohi", vn tverdiv, o mona navt vdkriti deku zakonomrnst u zmn lteraturnnh stilv, o c zakonomrnst bazuts na postn zmn protilenih tendenc, o stilstini rozvitok, a poasti deologni dut lhom postnogo hitann m dvoma protilenimi polysami." Ale ce tverdenn bulo navne ne Gegelem, a Ganrhom Volflnom (Renaissance und Barock, 1888) ta stilstikoy (Stilforschung), domnantnoy metodology v nmeck flolog pero polovini 20-go st. Ne treba za4

stor ukransko lteraturi HH st., s. 463.

111 buvati, o ievski zahistiv disertacy v nmeckomu unversitet, buv profesorom nmeckih unversitetv Galle, Marburga, Gadelberga, odne slovo, buv erudovanim uasnikom nmecko gumantarno nauki (Geisteswissenschaft). same tomu, koncepcno, ogo story treba itati v kontekst t nauki. Na zaverenn hou skazati, o ne dealzuy UL ievskogo. Vona, z vsmi svomi dostonstvami nedostatkami, prac pevnogo perodu. Sporudena erudicy odn lydini, lydini polgstora, kogo sered nas suih ue ne znade. Rezonans ogo stor prodovu lunati v naih akademnih ustanovah, do ne mi zvertamos za nformacy za nterpretacy. Vona e zberga svoy naukovu evrestinu vagomst. Zate, v stitut lteraturi NAN ue sporudugs nova 10-tomna stor ukransko lteraturi, ka bazuvatimets na recepc naogo asu.

Ivan Fizer OB UMLENNOM GEGELNIZME GRIGORI GRABOVIA V ISTORII UKRAINSKO LITERATUR" DMITRI IEVSKOGO Rezyme V rabote podvergnut kritike nekotore zabludeni sovremennh issledovatele literaturnh koncepci Dmitri ievskogo. V astnosti, avtor oprovergaet tezis o gegelnsko koncepcii izvestio Istorii ukrainsko literatur" ievskogo. Svoy poziciy avtor obosnovvaet vzgldami samogo ievskogo, rassmotrennmi v kontekste ego nauno detelnosti.

UDC 1(477)(091):821.161.2.09 yevs'kyj D.

Taras Zakidalski IEVSKI KAO ISTORIAR UKRAJINSKE FILOZOFIJE1

U radu se analizira doprinos Dimitrija ievskog prouavawu ukrajinske filozofske misli. Osnove naunog prouavawa ukrajinske filozofije, koje je ievski definisao okvirno i metodoloki, sagledavaju se sa tri aspekta: kroz wegovu tezu o filozofiji srca" kao bitnoj odlici ukrajinske misli kroz analizu doprinosa ievskog evaluaciji filozofskog opusa profesora Kijevsko-mogiqanske akademije; kao i kroz istraivawe opusa Grigorija Skovorode u kontekstu nemakog misticizma. Kqune rei: ievski, ukrajinska filozofija, filozofija srca", Skovoroda

Dimitrije ievski se s punim pravom moe smatrati osnivaem istorije ukrajinske filozofije2. On ne samo da je napisao prvi
1 U osnovn lanka je saoptewe podneto u okviru sekcije povodom 110. godiwice roewa Dimitrija ievskog na 23. Meunarodnoj ukrajinistikoj konferenciji, odranoj od 16. do 19. juna 2004. godine na Ilinojskom univerzitetu u Urbana-ampejnu (SAD). 2 Vilen Gorski je zapazio da je doprinos ievskog istoriji ukrajinske filozofije verovatno wegov najvei doprinos istoriji filozofije i da se on opravdano moe smatrati osnivaem istorije ukrajinske filozofije kao naune discipline" (Dmitro ievski k fundator storiko-flosofskogo ukranoznavstva", u kwizi Dialog kultur, izd. Les Dovga [Kiv, Respublkanska asocac ukranoznavcv, 1996], 13). Pokojna Valerija Niuk je izjavila: Dimitrije ievski je bio prvi i najzapaeniji istoriar ukrajinske filozofije, koju je prouavao kao struwak, sluei se teorijskim dostignuima i metodolokim principima u okviru najnovijih tendencija naunog istraivawa u oblasti filozofije i kulturologije slovenskih naroda" (Dmitro ievski novtn dosldenn flosofsko spadini profesorv Kivsko-Mogilnsko Akadem", isti izvor, 29). 3 Prvo se pojavquje pod naslovom Flosof na Ukran: Sproba storograf (Prag, Sijah, 1926, 2. izd., 1928), a zatim i u dopuwenoj i poznatoj verziji kao Narisi z stor flosof na Ukran (Prag, Ukranski gromadski vidavnii fond, 1931). Posledwa je predstavqala rekonstrukciju, na osnovu seawa i preostalog materijala, izgubqenog obimnog rukopisa zavrenog 1927 (vidi wegov predgovor za delo Narisi). Trei pregled se pojavio u obliku poglavqa Ukranska flosof" u kwizi Ukranska kultura, izd. Dmitro Antovi (Minhen, 1940, 2. izd., Minhen, Ukranski tehnno-gospodarski nstitut, 1988, 176199). Ovim su pregledima prethodila tri znatno mawe sistematina rada o ukrajinskoj filozofiji: (1) Grundzge der slavischen Philosophie (Cracow, 1869, 2. izd., Rzeszow, 1873) Klamensa Hankjevia, ije peto poglavqe (4568. str) nosi naziv Philosophie bei den Ruthenen". Ono istie Volkesphilosophie (narodni pogled na svet) ukrajinske nacije i ideje tri ukrajinska mislioca devetnaestog veka: Petra Loe (1764

114 mawe-vie sveobuhvatni pregled ukrajinske filozofije3, koji je dopunio brojnim lancima o ukrajinskim misliocima kao to su Ivan Viinski, Grigorij Skovoroda, Pantelejmon Kuqi, Taras evenko, Nikolaj Gogoq i Vjaeslav Liinski, i o uticaju stranih ideja u Ukrajini4, kao i kwigu o Grigoriju Skovorodi5, ve je i postavio teorijske okvire i metodoloke zahteve u toj oblasti. Niko nije bio toliko svestan nedostataka wegovog pionirskog rada u oblasti istorije ukrajinske filozofije, koliko sam ievski. U predgovoru kwige Narisi z stor flosof na Ukran (Eseji o istoriji filozofije u Ukrajini), on je napomenuo: Trebalo bi takoe istai da je ovaj rad plod moje dokolice, da istorija filozofije u Ukrajini nije glavni predmet mog prouavawa, i da zbog toga materijal koji nudim ne moe biti shvaen kao kulminacija i kraj naunog istraivawa u ovoj oblasti; ovo je vie pokuaj da pobudim
1829), Josifa akovskog (?) i Ivana Fedorovia (18111870). Ovo poglavqe je preveo Sergij Vakulenko i izdao pod naslovom Zbrnik Harkvskogo storino-flolognogo tovaristva. Nova ser 9" (1988, 153166). (2) Broura Vasiqa urata na 32 strane Ukransk derela do stor flosof (Lvv, 1908), koja je najpre izlazila u delovima u Lavovskom asopisu Dlo" (br. 5964, 1908), otkrila je uticaj sredwovekovnih neoplatonistikih izvora u staroj ukrajinskoj kwievnosti od desetog do sedamnaestog veka. Jedan odeqak ove broure, odeqak o Slovu o Igorevom pohodu, ponovo je tampan u uratovoj kwizi Vibran prac z stor lteraturi (Kiv, AN URSR, 1963, 2734). (3) Samo nekoliko fragmenata obimnog rukopisa Mikole Sumcova Naerki ukransko flosof v 20-ti vddlkah (Pregled ukrajinske filozofije u dvadeset poglavqa) (vidi D. Bagli, Naukova spadina akad. M. F. Sumcova", ervoni lh, 1923, br. 3: 166) pronaao je i objavio A. Kovalivski u: Byleten Muzey Slobdsko Ukrani im. G. S. Skovorodi", 19261927. br. 23, 5174. Nedavno su ponovo odtampane u zborniku Zbrnik Harkvskogo storiko-flolognogo tovaristva. Nova ser 7" (1998, 149182). U wima se razmatraju samo neki aspekti Skovorodine misli: neke wene slinosti sa idejama Markiza de Vovenarga (17151747), Henrija Amjela (18211881), Aleksandra Hercena (18121870) i Ernesta Renana; neistorijski tretman Skovorode od strane Vladimira Erna; neka slina uewa kod Gerasima Smotrickog i Dimitrija Rostovskog; i Skovorodino tumaewe Biblije i razuma. Kao to moemo da vidimo, nijedna od ovih studija nije ni blizu istorijskog pregleda ukrajinske filozofije. 4 Na primer, Skovoroda kao ukrajinski mislilac (1929), Skovoroda i nemaki misticizam (1929), O Skovorodinoj filozofiji (1929), Skovorodina filozofska metoda (1930), evenko i David traus (1931), Lipinski kao filozof istorije (1932), Kuqi i filozofija srca (1933), Skovoroda i Silezius (1933), Skovoroda i Filonova teorija saznawa (1933), Izvori Skovorodinih simbola (1933), Skovorodino tumaewe Biblije, crkvenih otaca i mistiara (1935), Skovorada i Vajzel (1935), evenkova religiozna ubeewa (1936), Uticaj Zapada u Ukrajini od petnaestog do osamnaestog veka (1927), Uticaj renesanse u Ukrajini (1929), Platon u Kijevskoj Rusiji (1931), Ivan Viinski (1951), Socijalizam u Ukrajini (53) i Uticaj elinga u Ukrajini (1956). Spisak radova ievskog moe se nai kod D. Gerharda: Schriflenverzeichnis von D. I. yevkyj (19121954)," u: Festschrift fr Dmytro yevkyj zum 60. Geburstag am 23. Mrz 1954, izd. M. Vasmer (Berlin: Free University of Berlin, 1954, 135), i Hans-Jrgen zum Winkel: Schriftenverzeichnis von D. I. Tschiewkij (19541965)," u: Orbis scriptus: Dmitrij Tshiewkij zum 70. Geburstag, izd. D. Gerhardt, W. Weintraub, i H.-J. zum Winkel (Munich: Wilhelm Fink Verlag, 1966, 3548). 5 Flosof G. S. Skovorodi (Varava: Ukranski naukovi nstitut, 1934; 2. izd. u Harkovu: Akta, 2003). Pojavila se u ispravqenom vidu na nemakom jeziku kao Skoworoda: Dichter, Denker, Mystiker (Munich: Fink, 1974).

115 interesovawe i obratim pawu na ovo poqe istraivawa koje je dosad izbegavano u prouavawima u Ukrajini."6 U mojoj oceni rada ievskog u ovoj oblasti fokusiram se na ono to je, po mom miqewu, wegov najvei doprinos i istiem wegove dobre i loe strane. Mnogo sveobuhvatniji i detaqniji prikaz rada ievskog u oblasti istorije ukrajinske filozofije moe se nai u doktorskoj disertaciji Irine Vaqavko.7 Koncept nacionalne filozofije ievski zapoiwe svoj pregled sa nekoliko kratkih metodolokih napomena o svrsi i ciqevima istorije filozofije koju je stvorila odreena nacija. On razlikuje dva pogleda na filozofiju i odgovarajue vidove istorije koji su povezani sa wima. Prema onome to on naziva racionalistikim" pogledom, filozofija je nauka koja otkriva univerzalne istine o sutini stvarnosti, istine, pravde, lepote, itd. Budui da moe postojati samo jedan pravi odgovor na svako pitawe, pluralizam odgovora ukazuje na la. Ukoliko se nacionalne filozofije razlikuju po suprotnim idejama o istim pitawima, one su lane i zato nisu vredne ozbiqnog istraivawa od strane istoriara.8 Drugi pogled ievski naziva romantiarskim" i povezuje ga sa Hegelom. Prema ovom pogledu razlike izmeu filozofskih uewa imaju pozitivnu vrednost. Kako to moe biti? Ako se apsolutni ideali mogu realizovati samo u ogranienim zasebnim formama (nauci, religiji, moralu, pravu itd.) nacionalne kulture, i ukoliko razlike izmeu nacionalnih kultura odraavaju razliite aspekte apsolutnog, onda su te razlike vane i vredne. One zajedno ine celovitiju, mada nikad potpunu, sliku apsolutnog. Sagledano s te strane, filozofija predstavqa samosvest odreene kulture: ona iznosi ono to je razliito i interesantno u nacionalnim uverewima o stvarnosti, pravdi i lepoti i, postupajui tako, ini naciju svesnom same sebe kao posebnog entiteta; to jest, podie nacionalnu svest. Ovde je filozofija u sutini nacionalna, i sve su nacionalne filozofije, ukoliko predstavqaju posebne
6 Ova i sledee napomene odnose se na ispravqeno izdawe koje je objavio Orij u Kijevu 1992. 7 Vidi: rina Vktorvna Valvko Dmitro ievski k dosldnik ukransko flosofsko dumki (doktorska disertacija, Filozofski institut akademije nauka Ukrajine, 1997). Vaqavko u kratkim crtama izlae o ievskom i wegovoj interpretaciji Baroknog perioda u Ukrajini i filozofije G. S. Skovorode, sumira wegove poglede na uticaj stare i klasine nemake filozofije na ukrajinsku intlektualnu kulturu i nastoji da ouva wegovu tezu o pripadnosti filozofije srca ukrajinskoj misli. Wena kritika procena ideja ievskog je ujednaena i vrsto zasnovana. Zahvaqujui wenom jasnom i metodinom stilu pisawa pravo je zadovoqstvo itati ovu disertaciju. 8 Flosof na Ukran (2. izd., 13, Narisi, 56).

116 reflekcije apsolutnog, istinite.9 Sledi da su sve kulture i filozofije koje im odgovaraju, jednake. Ovo je, oigledno, pogled na filozofiju kome ievski daje prednost, jer on pridaje maksimalnu vanost nacionalnim filozofijama i wihovim istorijama. Meutim, to je prilino iznenaujue, ievski nastavqa i kae da na razliitim stupwevima razvoja svetske filozofije razliite nacije igraju vodeu ulogu u podsticawu tog procesa.10 Podrazumeva se, dakle, da samo filozofija nekih nacija otkriva neto novo i vredno to se tie apsolutnog, dok ostale nacije ne uspevaju u tome i nemaju nikakav svetski i istorijski znaaj. tavie, kako tvrdi ievski, samo onda kada nacija stvori filozofiju koja predstavqa znaajan korak napred u svetskoj filozofiji, ta nacija pokazuje distinktivan karakter sopstvene kulture i filozofije.11 Jasno je da ove dve tvrdwe nisu u skladu sa romantiarskim shvatawem nacionalne kulture i filozofije. Nesklad s lakoom moe biti otklowen, i to opovrgavawem ove dve tvrdwe i ouvawem pluralistike koncepcije kulture i filozofije. Veoma slinu koncepciju razradio je Vilen Horski, vodei savremeni istoriar ukrajinske filozofije. On ju je oblikovao prema principu koji je definisao kao kulturoloki pristup istoriji filozofije".12 Prema ovom pristupu filozofija je integralni deo kulture. Kao razmiqawe o mogunostima individualne i kolektivne egzistencije, ona moe biti definisana kao samosvest nacionalne kulture.13 Ova koncepcija istorije filozofije izdvaja kao bitne dve grupe kriterijuma koji definiu delokrug ukrajinske filozofije: prva se odnosi na ukrajinsko, a druga na filozofiju. Kulturni su okviri kod politiki nezavisnih nacija, sa dugom i neprekidnom kulturnom tradicijom i postojanom teritorijom, jasni i razliiti kriterijumi koje koristimo pri svrstavawu odreenog mislioca u datu kulturu obino se podudaraju i meusobno dopuwuju. Francuski filozof je obino roen i odgajan u francuskoj kulturi, radi u Francuskoj, koristi francuski jezik u svakodnevnom i profesionalnom ivotu, i doivqava sebe kao Francuza. Ali to esto nije sluaj kada je re o ukrajinskim misliocima. Usled dugog statusa Ukrajine kao kolonije unutar ruske i austrijske imperije, weni prosveeni slojevi esto su se identifikovali sa vodeom kulturom, i ukrajinski je retko imao ulogu jezika na kom se ui. Otud nacionalna svest
Flosof na Ukran (2. izd., 1516, Narisi, 910). Narisi, 11. 11 Flosof na Ukran (2. izd., 23, Narisi, 13). 12 Vilen Gorski, stor ukransko flosof: Kurs lekc (Kiv, Naukova dumka, 1996), 13. 13 Za koncizan izvod koncepcije istorije filozofije Gorskog v. moju kritiku wegove kwige u asopisu Journal of Ukrainian Studies 24, no. 1 (Summer 1999): 114 115.
9 10

117 i jezik nisu neophodni uslovi za svrstavawe nekog u ukrajinske mislioce. Nekada su, meutim, to dovoqni uslovi. S druge strane, mesto roewa, odrastawe ili posao niti su neophodni, niti dovoqni uslovi, jer su neki Ukrajinci bili roeni, kolovani ili zaposleni van Ukrajine, dok su ne-Ukrajinci radili u Ukrajini i imali veoma malo dodira sa ukrajinskom kulturom. Ono to je presudno, kako tvrdi ievski, jeste mislioev odnos prema ukrajinskoj filozofskoj tradiciji i, najzad, tumaewe ukrajinske kulture.14 Problem je identifikovati tu tradiciju i kulturu logikim putem, bez okretawa ukrug. ievski ovaj problem nije uzeo u obzir. Da bi se izbegao logiki krug, tradicija, bilo filozofska, bilo kulturna, ne sme biti identifikovana na osnovu onoga to ona sadri ve na osnovu mesta (teritorije) i vremena (perioda) u kojima je nastala ili postoji. Da bismo mogli govoriti o nacionalnoj kulturnoj tradiciji, mora postojati makar jedan period u istoriji naroda kada je on slobodno stvarao svoju kulturu i institucije, i to mora na neki nain da opstane kao merilo nacionalnog identiteta. Seawe je u stawu da sauva istorijski kontinuitet i oseawe nacionalnog identiteta i tokom prekida nezavisnog ivota jedne nacije. U ukrajinskoj istoriji periodi kulturne autonomije i kreativnosti ponekad su trajali due od perioda politike nezavisnosti, i to je ono to igra presudnu ulogu u odreivawu nacionalne pripadnosti intelektualnih tradicija. ievski je svakako svestan vanosti intelektualnih tradicija u odreivawu pripadnosti raznih mislilaca ukrajinskoj kulturi.15 Nekoliko kratkih komentara ievskog ostavqaju utisak da su slinosti u sadraju i formi ideja dovoqne da se ustanovi postojawe tradicije. Ja ne mislim da su dovoqne: da bismo dokazali postojawe tradicije, moramo utvrditi aktuelni uticaj, a da bismo to uradili, neophodno je utvrditi ne samo slinosti u idejama ili obrascima miqewa ve i kauzalne veze. Koncept nacionalne filozofije ievskog podrazumeva prilino irok kriterijum shvatawa filozofije. Bez eksplicitnog formulisawa uslova na osnovu kojih se mislilac smatra filozofom i rad filozofskim, ievski u svoj pregled ukrajinske filozofije ne ukquuje samo akademske filozofe i filozofske rasprave nego i
14 Flosof na Ukran (2. izd., 24). Noviji istoriari su se sloili sa ievskim da kriterijum po kom se odreuje ko spada u ukrajinske mislioce mora biti kompleksan i fleksibilan. Vidi, na primer: V. Gorski Ukrana v storiko-flosofskomu vimr", Flosofska socologina dumka, 1993, br. 2, 25. 15 On, na primer, kae: Najzad, nesumwivo uzan put koji nastavqa staru tradiciju, bez obzira ko wime ide Ukrajinac ili stranac zasluuje posebnu pawu. Otud, usled posebnog interesovawa za Kijevsku akademiju, obraam pawu na stranca ada, oko koga se, kao to znamo, okupila grupa bivih studenata Akademije, iz tog razloga obraam pawu na Avseweva, itd." Flosof na Ukran (2. izd., 6).

118 pisce, kao to su Nikolaj Gogoq, Pantelejmon Kuqi i Taras evenko, i naunike, kao to su Aleksandar Potebwa i Bogdan Kisakivski. Zbog toga ga je uzeo u razmatrawe Andrej Krucki, koji se zalae za ui kriterijum shvatawa filozofije kao kritikog istraivawa pogleda na svet" i za stroi proces selekcije16. Obrazloewe Kruckog nailo je na malo simpatija meu istoriarima ukrajinske filozofije, i to opravdano. Wegov kriterijum ne samo da bi suzio poqe filozofije na nekoliko akademskih mislilaca ve bi, praktino, zanemario uticaj filozofskih ideja u ukrajinskoj kulturi, to je u suprotnosti sa kulturolokim pristupom nacionalnoj filozofiji. Da bi u potpunosti istakao ulogu filozofskih ideja u odreenoj kulturi, istoriar mora uzeti u obzir ne samo tekstove profesionalnih filozofa ve i razne kwievne i naune tekstove, koji odraavaju pogled na svet jednog naroda i sadre filozofske ideje. Tu bi, isto tako, trebalo uvrstiti razne pokuaje definisawa razliitih karakteristika svesti.17 Ovaj irok i veoma kompleksan kriterijum ouvan je kod dobrog dela tekstova i mislilaca o kojima je diskutovao ievski u svom pregledu ukrajinske filozofije, a i kod kasnijih struwaka u ovoj oblasti. Filozofija srca ievski je izvor esto ponavqane i, po mojoj proceni, besmislene tvrdwe da je filozofija srca odlika ukrajinske misli".18 Tvrdei to, on odmah objawava da se filozofija srca" zasniva na tri razliite teze: (1) da emocije nemaju samo etiki i religiozni ve i kognitivni znaaj; (2) da svesno iskustvo potie iz dubqeg izvora, iz misterioznog ponora", i (3) da je ovek mikrokosmos. Neke od ovih teza zastupali su, kao to on ukazuje, Kirilo Trankvilion-Stavrovecki, Pajsij Velikovski, Grigorij Skovoroda, Semen Gamalija, Nikolaj Gogoq, Pantelejmon Kuqi i Pamfil Jurkevi, ali se ini da je samo Gogoq zastupao sve tri teze.19 ak i da je ievski hteo da dokae da su ovi mislioci u odreenom smislu predstavnici" ukrajinske filozofije, ne bi bilo jasno na koji nain su ove tri teze ili bilo koja od wih odlika ukrajinske misli. ievski teko da moe tvrditi da su ijednu (a kamoli sve tri) teze prvobitno izloili ukrajinski mislioci ili da su je usvojili
16 A. Krucki Komentar do storograf flosof v Ukran ievskogo", Suasnst, 1988, br. 5, 6263. 17 Ovaj irok i kompleksan kriterijum predloio je V. Gorski u svojim delima: Ukrana v storiko-flosofskomu vimr", Flosofska socologna dumka, 1993, br. 2, 2527 i stor ukransko flosof, 20. 18 ieski, Narisi, 22; i Ukranska flosof" u: Ukranska kultura (2. izd.), 197. 19 ievski, Ukranska flosof, 197.

119 svi ukrajinski mislioci. Nije re o tome da su ove tri teze logiki povezane, ili da pomenutih sedam mislilaca ine idejnu kolu ili tradiciju. Oni su se, zapravo, veoma razlikovali po svom shvatawu sveta i svojim filozofskim interesovawima. Oni nisu koristili obinu re srce" kao koncept, ve kao simbol za vrlo razliite stvari. Zato ne mogu da zamislim ta je ievski ovde mogao smatrati karakteristinim", jer on nije ni pokuao da objasni na ta je mislio.20 Bilo je nekih skorawih pokuaja odbrane ievskog od moje kritike wegovih tvrdwi koji se tiu filozofije srca,21 koji su, po mom miqewu, bili neuspeni. Mihajlo Skrinik je objasnio da Skovoroda, Jurkevi, Gogoq i Kuqi dele miqewe da postoji neto dubqe u oveku od razuma, i da stoga oni ine idejnu tradiciju.22 No, slagawe sa veoma uoptenim i neodreenim stanovitem kao to je ovo, nije dovoqno za tradiciju. iwenica je da su etvorica pomenutih mislilaca bili veoma razliiti po svojim pogledima na svet i intelektualnim interesovawima. ak i ako su oni predstavqali posebnu tradiciju, zato bi ona bila vie karakteristina za ukrajinsku filozofiju nego za neke druge? Jo jedna od onih koji su me kritikovali, Irina Vaqavko, priznaje (1) da nijedna teorija ili trend ne moe biti reprezent misli nekog naroda i (2) da nema nieg iskquivo ukrajinskog u vezi sa prve dve teze na koje ievski ralawuje filozofiju srca. Kako ona tvrdi, samo je trea teza o oveku kao mikrokosmosu odlika ukrajinske misli, i ona nastoji da to pokae, jer, iako se ne moe pronai kod Jurkevia, ova koncepcija oveka prisutna je kod Skovorode, Kuqia, Tarasa evenka, Mikole Kostomarova, Lesje Ukrajinke, Mihajla Kocjubinskog, Bogdana Igora Antonia, Oleksandra Dovenka i Pavla Tiine.23 Postoji nekoliko fatalnih greaka u wenom obrazloewu. Kao prvo, ona ideju mikrokosmosa svodi na razliku izmeu unutraweg" i spoqaweg" oveka ili izmeu due i tela. Iako je sa istorijske take gledita koncepcija oveka kao mikrokosmosa bila
20 Marija Kauba je pokuala da d neki smisao tvrdwi ievskog, iznevi miqewe da je filozofija srca jednostavno introverzija", fokusirawe na pojedinanu linost, to je tradicionalno za ukrajinsku misao (vidi wen rad: Dimitrije ievski 'flosof serc' v ukransk duhovn kultur", Dmitro ievski: Fundator storiko-flosofskogo ukranoznavstva, izd. M. Aluk, . Zahara, A. Karas [Lvv: Lvvski deravni unversitet, 1996], 25. 21 Vidi moje radove: Pontt serc v ukransk flosofsk dumc", Flosofska socologna dumka, 1991, br. 8: 127138; i Dosldi v daspor nad story vkransko flosof", Flosofska socologna dumka, 1993, br. 4: 95. 22 Vidi wegov lanak: Dmitro ievsvki ta kulturologn vimri ukransko naconalno flosof", Dalog kultur, 2627. 23 rina Potava [Valvko], Pro 'flosofy serc' v prach Dmitra ievskogo", Flosofska socologna dumka, 1994, br. 56: 2528; isti autor, Dmitro ievski k dosldnik ukransko flosofsko dumki, 1. pogl., 3 pas.

120 tesno povezana sa dualistikom koncepcijom oveka, ona nije wen logiki ekvivalent ili logiki povezana sa wom. Kod ievskog nema nagovetaja da je pod mikrokosmosom stvarno podrazumevao dualizam. Drugo, ideja o dve ovekove prirode ili sutine skoro je univerzalna. ak su i izrazi unutrawi" ili interni" i spoqawi" ili eksterni" ovek iroko rasprostraweni. ievski istie da isti ovi termini mogu da se nau u Bibliji i u radovima drevnih i hrianskih mislilaca, kao to su Fil Iudejski, Klementije Aleksandrijski, Grigorije Niski, Makarijus Egipanski, Antonije Pustiwski, Master Ekhart, Jakob Beme, Sebastjan Frank, Angelus Silezius, Hajnrih Suzo, Johan Tauler, Tomas iz Kempa.24 Mnoga se jo imena mogu dodati ovoj listi. Oigledno je da jezik i ideje koje su wime izraeni nisu istog porekla25 i da nisu svojstveni samo ukrajinskim misliocima i piscima. tavie, dvojna terminologija koja se koristi za opisivawe oveka deo je obinog jezika. Zato iwenica da neki pisci koriste ovu terminologiju ne ukazuje na to da oni imaju istu ili ak bilo koju odreenu koncepciju oveka na umu. Filozofija na Kijevsko-mogiqanskoj akademiji U jednoj oblasti istorije ukrajinske filozofije razvoj filozofije u Ukrajini u esnaestom i sedamnaestom veku pogledi ievskog su bili prilino ispred svog vremena. Dok su ukrajinski naunici, kao to su Mihajlo Gruevski, Ivan Franko i Mihajlo Vozwak smatrali da je uewe filozofije na Kijevsko-mogiqanskoj akademiji bilo poput zastarele i beivotne sholastike, ievski je utvrdio upravo suprotno: da je u sedamnaestom veku ono predstavqalo savremenu, proetu intelektualizmom neosholastiku i da su u osamnaestom veku profesori ove akademije bili upoznati sa modernom evropskom miqu.26 tavie, on je objawavao da filozofija koja je negovana na akademiji nije bila udaqena od kulturnog ivota tog vremena, ve je predstavqala vaan inilac karakteristine barokne kulture koja je doivela svoj procvat u Ukrajini. Filozofija je bila povezana sa religioznim polemikama tog vremena i odbranom pravoslavne vere, to je, opet, bilo tesno povezano sa nacionalnom sveu. Poto u wegovo vreme jo uvek nisu bili prouavani rukopisi predavawa na akademiji, a i samom ievskom nisu
ievski, Flosof G. S. Skovorodi, 107108. Suprotno onom to Vaqavko predlae: Skovoroda js postao autor nove i originalne kordocentrine filozofije, ija sutina lei u iwenici da, sagledavawem oveka kao 'mikrokosmosa', on deli oveka na 'unutraweg' i 'spoqaweg' " (Pro 'flosofy serc' v prach Dmitra ievskogo", 25). 26 Flosof na Ukran (2. izd.), 56; Narisi, 3031.
24 25

121 bili dostupni, on nije imao empirijske podatke za potpuniji, detaqniji pregled akademijine filozofske tradicije, ali je pregled koji je on dao u velikoj meri potvren od strane kasnijih prouavalaca.27 Od ezdesetih godina HH veka ova oblast istorije ukrajinske filozofije izazivala je veliko interesovawe i ova grana filozofskih istraivawa u Ukrajini ubrzano se razvijala. Skovoroda Skovoroda je bio omiqeni ukrajinski filozof ievskog. Broj dela koje je posvetio Skovorodi monografija i preko dvadeset lanaka premauje za sada sve to je pisao o ostalim filozofima. Wegova su dela skoro nepresuan izvor informacija i interesantnih zapaawa, ali je konaan rezultat prilino razoaravajui. Posle dugog (200 str.) i detaqnog poreewa Skovorodinih filozofskih uewa, terminologije, simbola, slika i fraza sa nekolicinom nemakih mistiara (Franc fon Bader, Beme, Master Ekhart, Frank, Silezius, Suzo, Tauler i Valentin Vajgel), ievski dolazi do zakquka da je Skovoroda mistiar, ili, da budem precizniji, da Skovorodin filozofski sistem ima sve konstituente mistikog filozofskog sistema"28: poiva na dualistikoj metafizici i podrazumeva uewe o opozicijama, metafiziku interpretaciju simbola, tipino mistiku antropologiju i etiku. ievski nam skree pawu na to da, iako je Skovorodina filozofija mistika, ne moemo biti sigurni da je sam Skovoroda bio mistiar, zato to nemamo vrste dokaze o Skovorodinim mistikim iskustvima.29 Nakon analize Skovorodinih ideja i biografskih podataka, ievski zakquuje: Iako moda postoji senka sumwe o Skovorodinom sopstvenom mistikom iskustvu, nema sumwe o mistikom karakteru wegove filozofije!"30 Nemam nita protiv prvog dela zakquka, ali imam odreene rezerve prema drugom delu. Najpre, u kom je smislu Skovorodina filozofija mistika? Ja bih rekao da je mistika samo donekle; to jest, re je o verziji neoplatonizma, vrsti sistema koji je tipian za mistiare, ali koji su usvajali i religiozni mislioci koji nisu mistiari. i27 Vidi: Valer Nuk, Dmitro ievski novtn dosldenn flosofsko spadini profesorv Kivo-Mogilnsko akadem", Dalog kultur, 2840. Za pregled doprinosa ievskog izuavawu intelektualne kulture ukrajinskog baroka, vidi doktorsku disertaciju Irine Vaqavko: Dmitro ievski k dosldnik ukransko flosofsko dumki (Kiv, 1997), pogl. 1, pas. 1. 28 Flosof G. S. Skorovodi, 181. 29 Isto, 182. Ali ievski ipak nastavqa gradwu svoje hipoteze o Skovorodinom prolasku kroz tri stadijuma mistikog iskustva proiewe, iluminacija, i ekstaza na osnovu Skovorodine kratke skice sna u Snu" i opisa doivqenog zanosa lepotom prirode od strane wegovog biografa. 30 Isto, 185.

122 evski priznaje to isto kada kae da Skovorodina metodologija" i metafizika" sadre mnogo analogija sa mistikim i nemistikim misliocima.31 Da bi bila metafizika u punom smislu, wegova bi filozofija morala sadrati ne samo dualistiku metafiziku i antropologiju, ve i posebnu vrstu etike etike koja se zasniva na mistikom iskustvu kao ciqu ivota i ukazuje na metode ili korake za wegovo postizawe. ievski tvrdi da Skovoroda ima etiku koja pokazuje kako pojedinac moe da pree granice svoje qudske prirode i spoji se sa Bogom kako bi postao boanske prirode.32 Da bi potvrdio svoj stav ievski prikupqa impresivnu koliinu Skovorodinih izraza koji su tipini za mistike pisce i odaju utisak mistikog iskustva.33 Ipak, ja dovodim u pitawe ovo tumaewe, i to iz tri razloga. Prvo, kao to ievski sam istie, ne postoji uewe o progresivnim stupwevima spajawa due sa Bogom.34 Drugo, ne postoji savez ili spajawe sa Bogom koji podrazumevaju gubitak samog sebe. Naprotiv, Skovoroda govori o savezu sa Bogom kao o otkriu istinskog Ja nekog pojedinca, kao obliku samospoznaje. Preobraaj, ili postizawe boanske prirode kroz koje pojedinac prolazi, promena je od wegovog sujevernog ili lanog Ja do istinskog Ja, do unutraweg oveka. Suprotno onom to ievski sugerie, ovakav savez sa Bogom nije postignut kroz mistiko iskustvo, ve kroz saznawe i razum. On ne zahteva samoodricawe, samoumrtvqavawe i samoopovrgavawe, ve samospoznaju i dijalog. Najzad, odgovor Skovorodine etike lei u uewu o predodreenom radu. Prema ovom uewu ciq ivota je srea, a ne mistiko iskustvo, i put do sree nije u bekstvu od drutva i brige o ovom svetu, ve u aktivnosti, u samoostvarewu kroz drutveno koristan rad. Ovo nije etika ni o bekstvu od samog sebe, ni od sveta. Otud u Skovorodinoj etici nema mesta ni za mistiare, ni za pustiwake. Prilino je oigledno da je Skovorodina filozofija samo donekle mistika i nije potrebno mnogo napora da se to dokae. S druge strane, tvrditi da je Skovorodina filozofija mistika u punom smislu, znai dati prevelik znaaj wegovom jeziku i ignorisati snaan prodor wegovog moralnog uewa.35 Iz ovog bi kritikog prikaza doprinosa ievskog istoriji ukrajinske filozofije trebalo da bude jasno da je, uprkos svim svoIsto, 181. Isto. 33 Skovoroda govori o viewu Boga, spajawu sa Bogom u jedno, preobraaju u Boga, oveku kao qubavniku i supruniku boijem, ponovnom roewu due, raawu Boga u dui, opijenosti kao ekstazi, i o velikoj moi koju imaju razni utisci. 34 Isto, 136. 35 Fino izlagawe tumaewa ievskog Skovorodine filozofije kao tipinog oblika misticizma dala je Irina Vaqavko u: Flosof Grigor Skovorodi v osmislenn Dimitra ievskogo (Kiv: Kivske bratstvo, 1996, 3336.) Jedino to nedostaje jeste kritika procena tumaewa ievskog.
32 31

123 jim nedostacima, ipak ievski taj koji je poloio wene osnove, koje su kasniji istraivai doradili i proirili. Uzimajui u obzir materijal koji mu je bio dostupan i uslove u kojima je radio, ono to je sam, bez iije pomoi postigao zaista je izvanredno. Tokom sovjetskog perioda dve su oblasti dobile vie pawe filozofske ideje u kulturi Kijevske Rusije i razvoj filozofije u sedamnaestom i osamnaestom veku. U postsovjetskom periodu, dok se istraivawa u ovim oblastima nastavqaju, istoriari ukrajinske filozofije ubrzano skreu svoju pawu na devetnaesti vek. Okviri istorije ukrajinske filozofije koje je ustanovio ievski polako su dopuweni novim iwenicama, tekstovima i tumaewima.
Taras Zakydalsky CHYZHEVSKY AS A HISTORIAN OF UKRAINIAN PHILOSOPHY Summary Dmytro Chyzhevsky is the founder of the history of Ukrainian philosophy. He produced the first comprehensive survey of the field, defined some of its key methodological principles, and enriched it with a string of studies of individual thinkers. This critical assessment of his contributions to the field analyzes his concept of national philosophy and his selection criteria for Ukrainian philosophers, his claim that the philosophy of the heart is characteristic of Ukrainian thought, his evaluation of the philosophical tradition of the Kyiv-Mohyla Academy, and his interpretation of Hryhorii Skovoroda as a mystical thinker. Despite certain shortcomings all these contributions are of fundamental importance.

UDC 821.161.2.09 yevs'kyj D.

As Gumecka IEVSKI K VIKLADA POEZ1

U statt rozgldayts golovn risi metodolog ievskogo k vikladaa poez, a same: poetin ta movn aspekti, storin paralel ta vplivi, psihologn ta estetin kost use na socalno-poltinomu tl epohi ta valivih momentv bograf danogo poeta. Klyov slova: ievski, metodika, poez, Garvard, stilstika

govoritimu pro svo osobist spogadi ta spostereenn nad pdhodom ievskogo do poez v ogo unversitetskih vikladah. sluhala ogo kursi golovnim inom z rossko lteraturi, zokrema poez, k vn itav u Garvard. U mene tako spogadi pro nogo k venogo ta vikladaa mo odnokursnic Zo Yr'vo, k pzne tut zacituy. Per za vse moe viniknuti pitann: i pdhd ievskogo buv formalstinim? na cy temu nedavno pisala, navodi prikladi z ogo prac pro ukranske baroko, a tako ogo vlasn teoretin vislovlyvann z cogo privodu. M visnovok buv: bez sumnvu forma dl ievskogo znaila ne mene n tematika i zmst. Teper ce same hou pokazati na osnov ogo vikladv. Vzmu k priklad sery ogo lekc pro rosskogo poeta 18-go st. Gavrilu Romanovia Deravna. Psl korotkogo vstupu bografnogo harakteru ievski perehodit do rozgldu ranno tvorosti poeta. Procituvavi klka rdkv z ogo odi na smert Bbkova, ievski zauvau, o vona ckava k poetini eksperiment: napisana mbami bez rim, a tako poznaena velikoy klksty tak zvanih priskoren" ce ostann, kae ievski, vni vpliv rannogo Lomonosova. Tobto tut, krm vkazvki na formalni bk, provedeno storinu paralely. Provedenn takih paralelv, porvnn, vkazann na zapozienn buli astinoy vikladacko metodi ievskogo. Rozgldayi nastupnu odu na narodenn caric katerini ievski znov zauvau stilstinu blizkst rannogo Der1 Dopovd vigoloeno na 23- Ukranoznav konferenc v llnoskomu unversitet 17-go ervn 2004 r.

126 avina do Lomonosova, a tako nvers v stil Tred'kovskogo. Krm togo vn vkazu na nizku movnih ta stilstinih nedolkv: nevdal gperboli (sonce, zastidavis bliskuosti katerini, spit shovatis za obr), nepraviln nagolosi (vo'd, raven'), skoroenn (gerosk zamst geroski), nevdal obrazi ta zvoroti:
na zdan zdan vse mimfisski tebe postavim v obeliski

abo
oni u to v triumf sitayt, gde esli beg im izn spasaet

Pdsumovuyi, ievski kae, o c prikladi dovodt, o Deravin u svoh poatkovih italagaskih odah" e zaliavs pozadu takih poetv rosskogo klsicizmu k Petrov i Heraskov. Pri comu, odnak, vn zauvau rd pozitivv: Deravin ve tod navivs skladati dovg odi asom dosgav spravnogo mistectva u skravih obrazah, k napriklad:
Iz vrat rubinnih i sapfirnh po svetlm rozovm putm na konh bleuih firnh se den vzneslos solnce nam.

Tut, kae ievski, baimo t udov kolorizmi, k prikraatimut pznu poezy Deravina. U nastupn lekc ievski znov perehodit do bografnogo materlu: rozpovda pro slubu Deravna v senat, ogo znaomstvo z nimi poetami. V dom Deravina poinayt zbiratis lydi, prietn do lteraturi Hemncer, Kapnst lydi osven, k buvali za kordonom, buli oznaomlen z evropeskoy poezy. Zvdsi, kae ievski, u Deravina z'vlyts motivi pd vplivom nmecko poez (Klsta-starogo, Gallera), a tako anglskogo poeta nga (ogo No' "). Govori pro lteraturn vplivi nmeckogo klsicizmu na poezy Deravina ievski ne zabuva zgadati tako vplivi flosofskogo ta relgnogo harakteru ta, k znavec flosof, z zadovolennm citu poatok deravinsko Odi na smert knz Meerskogo", ki vn nazivae grandoznim vzletom":
Glagol vremn! Metalla zvon! Tvo stran glas men smuaet; Zovt men, zovt tvo ston, Zovt i k grobu pribliaet.

tut ievski ne zabuva dodati, o ce obraz, molivo, navni Noami" nga: oda Deravna nadrukovana v 1779 roc, a vr nga v rosskomu pereklad z'vilis e u 1778. Ote, tut baimo

127 tonst ievskogo, k dosldnika, ku vn peredav svom sluhaam-studentam. Hou tako navesti odne zauvaenn, zroblene ievskim vdnosno vra Deravna Modnoe ostroumie". Zgadavi, o ce vr naslduvan Revskomu, vn doda svoy korotku ocnku: ne dotepno". Dsno, Deravinu brakuvalo poutt gumoru, a ievski ogo mav udostal. Ce pomtno hoa b v ogo analz ukranskogo baroko, de navt artvlivi vr romonaha Kliment Rahuba derevam roznim" ne vikliku v nogo oburenn, k u nih storikv ukransko lteraturi, k, k ievski ronno zauvau, oevidno pouvali, o (ce vr) 'daleki vd narodnih nteresv' ". Ce vr ievski zalybki cituvav u svoh lekch z ukransko barokovo poez. Navedu peru strofu:
Dubina, Grabina, Rbina, Verbina, Sosnina, Klenina, Ternina, Vinina, lina, Malina, Kalina, V'znina, Lozina, Buzina, Bzina.

Poutt gumoru ievskogo provllos u vsomu, ce bula astina ogo ukransko vda. Os e priklad. Dl svogo kursu z novtno rossko lteraturi dobi simvolzmu ta futurizmu ienski vibrav pevn teksti, k sam drukuvav na mainc (tod e ne bulo komp'yterv an printerv) nam rozdavav. Z poez Balmonta vn vibrav ne tlki proslavlen svoy onomatopey Komi" (ut slno, besumno urat kami") ta tipovo simvolistsk Za predel predelnogo" ta izskannost russko medlitelno rei", ale e usku zvukovu ekvlbristiku na zrazok:
Veer. Vzmore. Vzdohi vetra. Veliav vozglas voln. Blizko bur. V bereg bets ud aram rn eln

Ta vr Ispanski cvetok":
viu Toledo, viu Madrid. O, bela Leda! Tvo blesk i pobeda Razlinm sinem gorit.

Zviano, ievski posnyvav, o taka zvukova gra ce naslduvann francuzkih simvolstv z hnoy maksimoy De la musique avant toute chose". Ale o harakterne dl ievskogo ce te, o, ne pokazuyi svogo vlasnogo ronnogo stavlenn do takih zvukovih vikrutasv, vn prosto psl cih vrv nadrukuvav nam parody zmalova na c vr:

128
plaval po Nilu, videl Irbit. Verzilu Vavilu brevnom pridavilo, Vavila u vill leit ()

dal
O, el Fermopil, O, Leda, o, rok! Vperila v perila svo vzor Neonila, Mandrila e rla pesok.

Mi, studenti, zviano regotalis psl takih parod ne mogli sprimati simvolzm serozno. Te same z futurizmom. ievski vibrav tak vr Makovskogo, k buli povn kalamburv ta neologzmv , zviano, dodav parody na Makovskogo, nadrukovanu v Parnas dibom" u 1913 roc. Do re, same pd vplivom cogo kursu ievskogo vibrala k temu svo doktorsko disertac neologzmi v poez rosskogo futurizmu gor Svrnna ta V. Makovskogo (disertacy keruvav Dmitro vanovi, drugim kervnikom buv Roman kobson). Stil vikladv ievskogo vplinuv na moy vlasnu vikladacku praktiku. Os, napriklad, dek temi, k zaproponuvala studentam v odnomu z moh perih semnarv:
18-te st.: Satirin tvori (mova, tropi, fguri, leksika) anr baki Travestni anr 19-te st.: anr baladi epgrami

Pro te, o kursi ievskogo davli materl k pdstavu naprm u vikladack praktic asprantv, koli voni sam stavali vikladaami, pie Zo Yreva, mo odnokursnic z Garvardu:
ievski umv ne tlki ovolodti naobirnim ta nackavim materlom z rznih discipln, ale stvoriti z nogo zman, ivo stimulyy studentv lekc. Mae zavdi c lekc buli pobudovan na sve osnov mstili vdkritt abo dodatki do ve zroblenih doslden.

dal
Studenti, k sluhali kursi ta semnari ievskogo z porvnlno slov'nsko lteraturi, kazali, o navilis na nih nabagato ble, n bud-koli mogli sob uviti. Dek aspranti, zaknivi unversitet, poali vikladati ce zahoplyyi predmet vklyati ogo v akademn programi.

Do re, spogadi Yrevo, due zmstovn ckav, nezabarom budut opublkovan v zbrc, prisven ievskomu, ku gotu Volodimir ncen.

129 Zaknuyi svoy daleko nepovnu rozpovd pro ievskogo k vikladaa poez, hou pdkresliti, o tak, k Dmitro vanovi vikladav, mabut, ne vikladav nhto z ogo poperednikv , ve napevno, nhto z profesorv Garvardu. Za ce bezmeno vdna Dmitrov vanoviu, ki buv ne tlki mom naukovim kervnikom, ale drugom us nao rodini. Mo sestra Mrtala zrobila skulpturni portret ievskogo, ki teper znahodits v Gadelberz, a kop ogo vdnedavna stot v msk bblotec meni ievskogo v mst Krovograd.
Assya Humecky CHYZHEVSKY AS A POETRY LECTURER Summary Chyzhevsky's methodology as a poetry lecturer is discussed in detail, viz. poetic and linguistic features, historical parallels and influences, psycho-logical and aesthetic features all against the socio-political background of the period and pertinent biographical details of the given poet.

PRILOZI I GRA A
UDC 821.161.1-96.09 Fedorov N. 821.161.1-14.09 Zabolockij N.

Igor E. Loilov ZAMETKI K TEME ZABOLOCKI FEDOROV" I

N. A. govoril: Pozi est vlenie ieratieskoe. <> N. A. (vhod): meny familiy na Popov-Popov. Famili dvona, nesomnenno aristokratieska. Leonid Lipavski. Razgovor

Knigi Nikola Fedorovia Fedorova ne vhodili v krug postonno itaemh i pereitvaemh Zabolockim filosofskih soineni, naedih mesto v novom kninom kafu: V Moskve, posle desti let skitani, snova povilas vozmonost sobirat domanyy biblioteku. <> On ne stremils v polnom obeme vosproizvesti svoy biblioteku 30-h godov, a hotel ograniit sobranie odnim kninm kafom <> Iz filosofskih soineni trud Lukreci, Platona, Skovorod, Ciolkovskogo, ngelsa" (Zabolocki 1998, s. 436437). Dumaets, odnako, to fdorovskie intencii, same duh i bukva fdorovskogo pisma, posledovatelno preodolevayego passivnost 'pisma' i stanovegos 'delom/delaniem', voli v plot i krov Zabolockogo, sdelalos osnovo ego potiesko tanopisi. O fedorovskom substrate potieskogo mira Zabolockogo pisali mnogo i kvalificirovanno (Semenova 1989, 299317; 1990, s. 356358; Semenova 2001, s. 212247; Karlinski 1967, Mazing-Delik 1977; Goldsten 1994, s. 123134). V osnove zamsla nastoih zametok, ne pretenduyih ni na glubokie obobeni, ni tem bolee na iserpanie zavlenno tem tri mikrosyeta, tri poptki rassmotret na konkretnh primerah harakter otnoeni pota s vaneimi iz sostavlyih fdorovsko msli i vesti nezavisimo ot togo, naven oni teniem tekstov Fedorova ili voshodt k drugim filosofskim, naturfilosofskim (Ciolkovski, Vernadski) ili stetieskimi (Hlebnikov, Filonov) interesam pota. Vstrea" s izlyblennmi idemi filosofa, skol b ambivalentnm ne blo otnoenie k nim, vozmona i v neoidannh prostranstvah: idilliesko hudoestvennosti ili obego dl obriutov interesa k okkultizmu i gnostike, gde kosmizm predstaet kak

132 astrologieskoe znanie o znakah Zodiaka", a voskreenie kak alhimieska paligenezi".1

1. ERKEENKA" / STOLBEC O ERKEENKE" V naale nobr 1926 goda Zabolocki bl zaislen v komandu kratkosronikov 59-go strelkovogo polka 20- pehotno divizii, gde v teenie goda on otbval voinskuy povinnost. <> Polkovo vra stal ohotno opredelt ego v lazaret, kogda Zabolockomu blo neobhodimo sosredotoits i zapisat ue ivee v ego soznanii novoe stihotvorenie. 4 nobr on napisal More", 25 nvar Ofort", 30 nvar Stolbec o erkeenke", a 26 fevral, sto na nonom postu u znameni polka, soinil stihotvorenie asovo", kotoroe potom ital tovariam po slube" (Zabolocki 1998, s. 9899). V pervom izdanii Stolbcov" 1929 goda stihotvorenie napeatano pod nazvaniem erkeenka", zanimaet 6-e mesto v sostave sbornika, sleduet neposredstvenno za verno datirovannm (nv. 1927) Ofortom" (gde re idet o nekoem voskresenii": Pokonik iz carskogo doma beal") i snabeno lono" datirovko nv. 1926. Stolbc" 1929 goda sostot iz 22 stihotvoreni (sootvetstvenno islu Velikih Arkanov Taro i bukv magieskogo evreskogo alfavita)2, znaimo neravnomerno sgruppirovannh po etrem razdelam. Nam dovodilos ue vdvigat gipotezu o funkcih lono datirovki" v izdanii 1929 goda (Loilov 1997, s. 9399). Tatelna datirovka tekstov v debytnom sbornike pota prizvana nameknut na vozmonost i neobhodimost peregruppirovki zagadonh potieskih tekstov v poiskah obedinyego smslovogo dra, v pervuy oered sprovocirovat manipultivnuy aktivnost itatel, ot kotorogo trebuets po mene mere pereraspredelit stolbc v sootvetstvii s hronologieskim principom, podobno tomu kak cganka tasuet kartonuy kolodu, prede em razloit kart dl gadani. Togda vmesto otkrvaye sbornik troki Kra1 V poslerevolycionne god centr testi bl na gnostike i pifagorestve. Vo vskom sluae, russka pozi, vopreki rasprostranennomu mneniy, v to vrem daleko ne svodilis k fabrinomu kosmizmu, s odno storon, i k rannemu sovetskomu avangardu, s drugo. Odnovremenno s nimi el rascvet zoterieskogo idealizma i neomisticizma, osobenno v Petrograde (tak e kak v Moskve blo nikem ne issledovannoe uvleenie nemeckim kspressionizmom)" (Markov 1994, s. 155). 2 V knige Sefer ecir" o denii Tvorca skazano: On sozdal realnost iz Niego. On vzval nesuestvuyie sunosti k suestvovaniy i vsek ogromne stolb iz neoszaemogo vozduha. to pokazano na primere kombinirovani bukv (A) so vsemi ostalnmi bukvami i vseh ostalnh bukv s bukvo (A). Proiznos, On tvoril sozdani i slova silo Odnogo Imeni. Kak illystraciy rassmotrim dvadcat dve lementarne substancii iz primitivno substancii (A). Poluenie kadogo sozdani iz 22 bukv est dokazatelstvo togo, to oni vlyts na samom dele dvadcaty dvum astmi odnogo ivogo tela" (Holl 1992/, s. 63).

133 sna Bavari" (Avg. 1926) Bela no" (Iyl 1926) i Futbol" (Avg. 1926) m poluaem druguy, nesravnenno bolee osmslennuy" triadu: erkeenka" (nv. 1926) Bela no" (Iyl 1926) Krasna Bavari" (Avg. 1926). Pri tom nov smsl vnedrets ue isto potieskimi sredstvami: zvukokompleks -r-n iz nazvani pervogo stolbca prihodit vo vzaimodestvie so stertmi" cvetovmi pitetami v slovosoetanih, davih nazvani dvum drugim, to nahodit sootvetstvie v triade alhimieskih operaci (Rabota v ernom [Nigredo]), Rabota v Belom [Albedo] i Rabota v Krasnom [Rubedo]) i troke materinskih" bukv kabbalistieskogo alfavita.3 Esli soznanie itatel aktivizirovano smutnmi pukinsko-lermontovskimi associacimi, to v itatelskom podsoznanii slovo kak b okraivaets" v ern traurn cvet. Kategori smerti take predstavlena celm naborom znakov <>. Centralnm sobtiem stihotvoreni ["erkeenka" I. L.] vlets smert" (Kekova 1987, s. 15).4 Rezonno blo b zadat sebe vopros: o e, sobstvenno, smerti idet re? tob otvetit na nego, sleduet ee raz vernuts k strannostm" datirovki erkeenki". Stihotvorenie, napisannoe erez pt dne posle Oforta", avtor pometil nvarem predduego, 1926 goda mescem, kogda ot brynogo tifa bezvremenno skonalas mat pota, Lidi Andreevna Zabolotska. K 100-letnemu ybiley v Kirove v sostave teksta vospominani dvoyrodnogo brata Zabolockogo, Leonida Vladimirovia Dkonova, bl opublikovan
3 Privedem v to svzi pizod iz izneopisani, svidetelstvuyi, kaets, ob ishodno ritualno (pre-stetiesko, po N. N. Evreinovu) prirode mleni molodogo pota: erez neskolko dne posle vozvraeni iz armii Nikola Alekseevi, odet v dlinnuy soldatskuy inel, v botinki s obmotkami i pri tom v tatskuy kletatuy kepku, priel na Boluy Pukarskuy navestit Katy Klkovu. Vot kak ona vspominala o to vstree: Zabolocki priel s kakim-to osobenno lukavm i mnogoznaitelnm vidom. Kogda m vli iz polutemno kuhni-prihoe, uvidela na ego ekah narisovanne erno tuy figur to-to vrode trezubca s perelomanno pod prmm uglom ruko i romb. On poprosil men poti s nim pogult. ponla, to on hoet udivit prohoih. M torestvenno, pod ruku proli po Bolomu prospektu, svernuli na Kamennoostrovski. Nainalo smerkats. Ni odin vstren ne obratil na nas vnimani! Kogda m vernulis, ne mogla uderats ot smeha" (Zabolocki 1998, s. 130). Vozmono, re idet o konfiguracih dvuh iz treh materinskih bukv" kabbalistieskogo alfavita: mem () i in (). (Tret alef [].) 4 U Zabolockogo karnavalnoe soderanie iz obrazov praktieski vholoeno: v mire 'Stolbcov' smenoe vtesnets stranm, a sam karnaval vosprinimaets kak prazdnik bezumi []. V rannem tvorestve i dvienie potieskogo syeta, i semantieska struktura teksta obuslovlen sootnoeniem kategori bezumi i smerti. [] Sleduet specialno otmetit, to v takih sluah, kogda slovo 'smert' ili slova togo e semantieskogo pol v tekste ne prisutstvuyt, a prisutstvuyt tolko znaki smerti (to e mono skazat i o bezumii), tekst priobretaet konnotativnuy okrasku, kotora voznikaet v silu associativno svzi opredelennh smslovh sfer s centralnmi kategorimi mirooueni rannego Zabolockogo" (Kekova 1987, s. 12, 1516).

134 pronziteln eloveeski dokument svidetelstvo o poslednih dnh e izni. Natal Alekseevna Zabolocka, sestra pota, sberegla i otdala mne svo detski dnevnik dnevnik togo goda, kogda umerla ee mat. <> Na licevo storone obloki napisano krupno: Dnevnik N. Z.". Na obratno storone odna stroka: nedavno hvorala brunm tifom". I dalee zapisi pod islami po staromu i novomu stily: 31 dekabr, 13 po-novomu, v sredu 1926 goda v gorode Urume. Segodn vstala v 8 asov i v odno rubake pobeala na peku i poprosila u Marusi kusok serogo hleba. Ona dala. ego sela i slezla apit. Blo ue 9 asov. erez dva asa, v 11, Marus pola v bolnicu k mame, a kogda prila, to skazala, to krome tifu u mam ee vospalenie mozgovo oboloki i mama, verotno, skoro umret. A kogda sprosila sidelku, ona skazala, to s minut na minutu oni oidayt, to mama umret. <> 6 nvar, st. 19 nvar. Vtornik. Segodn veerom u nas umerla mama. K nam v 9-m asu veera prila sidelka i skazala, to mama umerla. M oen plakali. Mne oen ee alko. <> 8 nvar, po s. 22 nvar. Ptnica. Segodn vstala ne smotrela vo skolko asov. Naverno v 8 ili v devtom asu. Segodn mamoku pohoronili okolo babuki. i Lys ne hodili na kladbie. Veruka i Marus nam ostavili po 1 konfetke, po 3 finika i pt prnikov. U mamoki bl grob golubo. I teper mne oen skuno i celovat ne kogo. , kak lgu spat, vsegda plau o mamoke." tot detski dnevnik svo otdala mne Nataa Zabolocka 14 ma 1959 goda. vosproizvou ego polnosty so vsemi ego oibkami, s putanice v datah. Dnevnik po-svoemu, po-detski, no rko risuet semy Nikola Zabolockogo v trudnoe vrem, kogda hvoraet i umiraet ego mat" (Dkonov 2003, s. 5859). Soglasno nae gipoteze, Zabolocki otkliknuls na to tragieskoe sobtie po proestvii goda v nvare 1927 goda. Suestvenno, to slovo, davee nazvanie (im)5 pervo i glavno knige pota, blo nadeno pri sozdanii stihotvoreni, nazvannogo v rukopisnom Ararate" Stolbcom o erkeenke", pereimenovannogo avtorom v Stolbcah" 1929 goda v erkeenku" i isklyennogo iz vseh posleduyih variantov. Avtor, po vse vidimosti, sl stihotvorenie neudanm" (vrd li sluanm", esli vospolzovats leksikonom literaturnogo zaveani 1958 go5 Sozvuie (v mifopotiesko kartine mira rodstvo) imeni Avtora i imeni Knigi (s-t-l-b-c z-b-l-c-) rasslal" i vvil Evgeni Evtuenko v stihotvorenii Hudonica", gde est stroki:

Risunki-sorvanc pohoi na Stolbc" kogda-to molodogo Zabolockogo (Evtuenko 1984, s. 86).

135 da), i ono, podobno vbroennomu klyu, navsegda pokinulo korpus Stolbcov", ne tolko dav nazvanie knige priudlivh stihotvoreni, no, verotno, i opredeliv vane osobennosti form i ontologii stolbca", ego cele i tanh zada", po-raznomu reaemh v drugih obrazcah avtorskogo" kvazi-anrovogo obrazovani. Stihotvorenie sostoit iz 40 stihov, napeatannh v stolbik i razdelennh avtorom na etre strofoida,6 dva iz kotorh soderat po 12 stihov i dva po 8. Takoe asimmetrinoe po vertikali lenenie smutno napominaet strukturu soneta, kad iz lementov kotorogo razross" v neskolko raz. Re idet ne o tonom sootvetstvii isla strok i ne o tonosti proporcii, no skoree o dvienii potiesko materii v sootvetstvii s aktualnm v obriutskih krugah pontiem nekotorogo ravnovesi s nebolo pogrenosty". Vano uvidet stolbec kak razbuhi" sonet, dab outit ego fakturu i dvuh-centrovost", svostvennuy sonetu. R. O. kobson (vsled za Hopkinsom) govoril o simmetrino trihotomii", prisue sonetno forme i vpolnye rol smslovogo kontrapunkta, to est nardu s vraennmi v klassieskom sonete simmetrimi (4|4 i 3|3) est ee odna, kak pravilo, smslova: 7|7 (kobson 1987, s. 88). Sama struktura sonetnogo kanona, gde predpolagaets naliie bologo" (golova) i malogo" (hvost) centrov, napominaet strukturu ca v kaestve realnogo obekta", sootvetstvuyego zkovm (znakovm) realnostm teksta. Na osnovanii filologieskogo analiza teksta Stolbcov-29 issledovatel E. V. Krasilnikova prihodit k sleduyim vvodam o prirode stiha u Zabolockogo: <> otbor zkovh edinic raznh urovne, i ih linenoe stolknovenie aktiviziruet ih v tekste. to mono sopostavit s vidimosty i nergie ivopisnh mazkov u hudonikov kspressionistov <> M. Larionov govorit o vraivanii ivopisi", to est roste ee na glazah zritel. <> Msl i materi edin". to filosofskoe kredo pota-monista, kak kaets, priloimo i k materii stiha. Priem, kak i v lybo polnosty ivo materii, est lement prozrano oznaenne (soznatelno napolnenne) i est dvienie zvukov, v kotorh otsvet smsla tolko mercayt, kak v svetlkah" (Krassilnikova 1995, s. 460461). Asimmetrina na urovne grafiki kompozici erkeenki" skrvaet simmetriy. Esli m, prenebrega leneniem na strofopodobne uastki, razdelim tekst rovno popolam, v centre okauts sleduyie stroki: <> e Tula delaet fokstrot, / Tambov sapo6 Pod strofoidom m, vsled za T. Carkovo, ponimaem avtorskoe, tematieski obuslovlennoe, grafieskoe razdelenie astrofieskogo stihotvoreni na asti, soderaie lyboe koliestvo strok" (1978, s. 133).

136 ki primeret, / no Terek meets v grudi, / revet v razorvanne gub <> (Zabolocki 2002, s. 347). Fokstrot zdes ne tanec, kak v odnoimennom stolbce, no nazvanie populrno v dvadcate god ensko prieski (kak v povesti Andre Platonova Kotlovan"). V centre stihotvoreni (v ego pupovine"), takim obrazom, lokalizovan obraz stihii, razrvaye telo na asti, svzann s prisutstviem kavkazskogo lokusa v leningradskom. Emu predestvuet postroenie vektornh strelok", otslayie sootvetstvenno k telesnm verhu i nizu golove (fokstrot) i nogam (sapoki/dva ogromnh sapoga). Tambov i Tula zdes znaki provincialnh prostranstv, v samom obem vide svodime k idee periferii teksta, antropomorfnogo tela i tela geopolitieskogo ('imperi'). Tekstova periferi naalo i konec teksta podhvatvayt strelki", ishodie iz kompozicionnogo centra. V pervo strofe mnoestvo obrazov svidetelstvuet o priuroennosti k verhu", po terminologii S. V. Kekovo:
Kogda zar prozrano glbo pridavit vozduh nad zemle, s gor, na kolokol pohoe, lett dvuskatne orl; idut granene derev v svoe volebnoe koeve; verhuka tleet, kak svea, pustmi kolcami brena; a tam nad nimi, naverhu, verino pnoy kaa, starik lbrus rahat-lukum gotovit nam i aku a. (Zabolocki 2002, s. 347; kursiv mo I. L.)

Obraz verin gor zameaet zdes obraz eloveesko golov, i v prostranstve itatelsko recepcii proishodit sovmeenie mastabov izobraaemogo to i antropomorfn obraz, i obraz landaftn, i, nakonec, obraz samogo teksta (obraz stolbca). Neobhodimm vlets immanentno-telesn podhod, predpolagayi vuvstvovanie" v tekst stolbca kak v ivuy antropologieskuy strukturu, parametr kotoro verh/niz, pravoe/levoe sootnosim s parametrami vertikalno figur eloveeskogo tela. Nardu s citiruemm molodm potom v state O sunosti simvolizma" (konec 1921 naalo 1922), fragmentom iz soneta arl Bodlera Sootvetstvi" (Priroda strogi hram, gde stro ivh kolonn / Poro ut vntn zvuk ukradkoy uronit, / Lesami simvolov bredet, v ih ae tonet <>" [sr. angliskie versii perevoda nazvani knigi Stolbc": Columns" i Scrolls"]) nesomnenno vlinie (ne vozmems utverdat prmoe ili oposredo-

137 vannoe) fdorovskogo protivopostavleni vertikalnogo (svzannogo s aktivnm, ivm, muskim [snovnim] i eloveeskim) i gorizontalnogo (passivnogo, mertvogo, enskogo, ivotnogo).7 Final erkeenki", gde lokalizovan obraz absolytnogo telesnogo niza (dva ogromnh sapoga") podtverdaet nae predpoloenie o soznatelnom konstruirovanii stihovogo massiva stolbca po obrazu tela v ego otnoenii s mirom; granica medu nimi stiraets na glazah itatel.
I stoy ot sveta bel, v more ernoe glu, i mir dvoits predo mnoy na dva ogromnh sapoga odin agaet po lbrusu, drugo po-finski govorit, i oba vmeste ubegayt, grem po mory na vostok (Zabolocki 2002, s. 347).

Netrudno razgldet mblematieski substrat stihotvoreni pereseenie dvuh treugolnikov, odin iz kotorh obraen verino vverh, a drugo vniz, simvoliziruyee vzaimodestvie dvuh naal muskogo i enskogo, izni i smerti, ernogo (more) i belogo (). Ovulrnoe neposredstvenno svzano s laktacionnm: I vplvaet vdrug Kavkaz / ptisoscovoy gromado". Muskoe predstavleno vertikalno figuro lirieskogo gero v sootnesenii so starikom lbrusom". Sravnenie gor s kolokolom vvlet v obraze geometrieskuy prirodu treugolnika, obraennogo verino verh. enski vnutrennei" dvonik gero, povivegos li v poslednem strofoide, erkeenka, okazavis v udom obrazu leningradsko-peterburgskom prostranstve, razrvaets iznutri burnm potokom vnutrennego Tereka8 i nizvergaets, podobno gno7 V svzi s 'vitrino' i 'enskimi ukraenimi', moet bt, rezonno vspomnit o fdorovskih protivopostavlenih otc/en i muze/vstavka. N. rom polagaet, to Zabolocki, vsled za N. Berdevm, a v bole stepeni za O. Veningerom, usmatrival pervopriinu eloveesko smertnosti v grehovno lybvi Adama i Ev, a tonee, to dl Zabolockogo principialno, v grehopadenii Adama, soblaznennogo Evo" (rom 1999, s. 129). Est osnovani, kaets, uest i fdorovskoe predstavlenie o grehopadenii. 8 Kavkaz territori rekonstrukcii. Na territorii Kavkaza rekonstruiruets pervosostonie i pervokaestvo: Kavkaz konstruiruets kak absolytna Rodina (sr. fetieskuy teoriy" Marra, orientirovannuy na mif o biblesko gore", rol kavkazskogo materiala v indoevropeskih i nostratieskih rekonstrukcih)" (Valeri Merlin, Virtualnoe vo rtu, ili Russka sessi Zigmunda Freda", rukopis). Predestvuyi Stolbcam" zamsel obedineni potieskih tekstov otrazils v astino sohranivems rukopisnom sbornike Ararat" (Zabolocki 1998, s. 136). V naem sluae mono predpoloit i neposredstvennoe vlinie fetidologieskih postroeni na hod msli pota, svzannogo s kulturnm prostranstvom sovetskogo Leningrada 20-h godov. 11 nobr 1921 goda Zabolocki pisal M. Ka-

138 stiesko Sofii, sozdaye mir samim svoim oprokidvaniem": <> i trupom padaet ona, / smka ruki v treugolnik" (Zabolocki 2002, s. 347). Zameenie mat > bukva-mat > erkeenka proishodit s polnm trezvogo tragizma osoznaniem togo, to govorit o materi ak Derrida (nastolko protiv", to v nekotorom smsle ue za" Fedorova): <> v rodilis, ne zabvate, i v moete pisat tolko protiv vae materi, kotora nosila v sebe vmeste s vami to, to ona prinesla vam dl togo, tob pisat protiv ne, vae poslanie, kotorm ona bla beremenna i polna, v ottuda ne vdete" (Derrida 1999, s. 245246).9 Odin iz vozmonh istonikov centralnogo obraza stihotvoreni posledn ast 5-go parusa sverhpovesti Hlebnikova Deti Vdr". So slovom erkeenka svzan v tom odnom iz naibolee temnh" tekstov Hlebnikova motiv osvobodeni, pukinska reminiscenci i obretenie glavnm geroem sverhpovesti Snom Vdr svoe sestr-osvoboditelnic Doeri Vdr, kotora i upodoblena pukinsko erkeenke iz Kavkazskogo plennika". Vo vnutrenne forme stihotvoreni Zabolockogo sokrt take mifologieski kompleks, svzann s syetom ob osvobodenii Promete. Togda legko motivirovat obraz orlov, s kotorogo, sobstvenno, i nainaets razvoraivanie obrazno struktur stihotvoreni (s gor, na kolokol pohoe,/ lett dvuskatne orl <>). Esli centralnm sobtiem" v syete stihotvoreni vlets smert erkeenki, to sam fakt sozdani vertikalnogo Stol bca o erkeenke" (akkuratna kolonka strok, posvennh erkeenke", Zabolocki 1998, s. 138) oznaaet voskreenie, preodolenie smerti, prodolenie izni no v inom (sobstvenno, potieskom) izmerenii. 'izn' i 'pozi' otnosts zdes kak ivopisn 'natyrmort' i 'ofort' v izobrazitelnom mire sbornika (vo vseh ego redakcih, ot 1929 do 1958 godov). tot aspekt otetlivo viden, esli sopostavit finaln strofoid (I stoy ot sveta bel, / v more ernoe glu"), gde shodts" vertikalnoe stonie avtosnovu: Tolko to nainay poseat lekcii i nainay zarvats v glubin eloveestva sumeriskie, hamitskie i pr. i pr. pohi" (Zabolocki 1995, s. 47). 9 Sr. take rassudeni Rolana Barta: Fotografii pezae (selskih i urbanistieskih), na mo vzgld, doln bt obitaemmi, a ne poseaemmi. to elanie proivani, kotoroe v sebe sno ouay, ne vlets ni snovideskim (mne ne grezits to-to kstravagantnoe), ni mpirieskim (u men net stremleni kupit sebe dom po illystrirovannomu prospektu agentstva po prodae nedviimosti; ono fantazmatino i voshodit k svoego roda snovideniy, kotoroe ustremlet men vpered, v napravlenii utopieskogo vremeni, ili e uvlekaet men nazad, sam ne znay kuda: dvonoe dvienie, kotoroe Bodler vospel v Priglaenii k puteestviy" i Predestvuye izni". Na fone izlyblennh pezae vse proishodit tak, kak esli b bl uveren, to tam ue bl ili dolen bl tam okazats. Fred kak-to napisal o materinskom tele: net drugogo mesta, o kotorom mono s tako uverennosty skazat, to m tam ue bli i t. d." Takova e i sunost podobno mestnosti (izbranno elaniem): heimlich, probudayee vo mne Mat (kotora ne priinet nikakogo bespokostva)" (Bart 1997, s. 6364).

139 ra/lirieskogo gero i postavlenie v praotcev mesto" sploennh v massiv gorizontalnh potieskih strok, s nesomnenno programmnm finalom stolbca Na lestnicah": I na lestnice stoy, / Tako e bel, van. / prodolay izn tvoy, / Mo pravednik otvan" (Zabolocki 2002, s. 93). Ispoveduemoe Zabolockim otnoenie k sozdaniy potieskih tekstov svzano s fedorovsko problematiko perevoda/transformacii priroda > kultura (sinodik, zeml kak relefn sinodik, hram kak sinodik monumentaln) posredstvom kombinirovani znakov. Pri modelirovanii stolbca, ponimaemogo kak razvitie, razdelenie i peremeenie" bukv > [tela] voznikaet sistema proekci raznourovnevh znakov i znakovh vazimodestvi v vertikalno kolonke strok na obraz voskresitelno magii: bukva > derevo > kolonna > stolbec > sfera > co > antropomorfnoe telo. Osob kalligrafieski poerk, otliayis ot obnogo poerka Zabolockogo togo vremeni" (Zabolocka & Makedonov 1969, s. 186), kotorm pot perepisval pri sostavlenii sbornikov stihotvoreni, esli sital ih udanmi, prmo ili kosvenno (erez vnimanie k rannim obrazcam russkogo avangarda Hlebnikov, Guro i zanti grafiko Filonova) svzan s Fedorovm, pisavim, to form bukv govort gorazdo bolee slov, iskrenne ih; form bukv nepodkupnee slov; skoropis, naprimer, na slovah govorit o progresse, a form bukv, kak uvidim, svidetelstvuyt o regresse" (Fedorov , s. 54).

2. CARICA MUH"10 Vhod v svet i blesti uspeh Stolbcov" poti sovpali so smerty Alekse Agafonovia Zbolotskogo: Poslan bli Stolbc" i v Vtku ue beznadeno bolnomu otcu. Alekse Agafonovi poderal kniku sna v rukah i s trudom proital darstvennuy nadpis: Dorogomu pape blagodarn sn. N. Zabolocki. 12 avg. 1929 g." V tih lakoninh slovah bli i blagodarnost za unasledovanne i razvite v detstve tvoreskie sposobnosti, i poslednee proanie s otcom. Vskore Alekse Agafonovi umer" (Zabolocki 1998, s. 141). Obloka Stolbcov" s snovne nadpisy vosproizvedena v pervom bloke illystraci v Zabolocki 1995. V 1969 godu kzemplr bl peredan sestro pota v dar Kirovskomu literaturnomu muzey. Granic istorii sozdani pervogo varianta knigi i obreteni mesta i imeni v literature, ot zamsla do uspenogo debyta (19261930), rokovm obrazom sinhronizirovan s
10 Bolee podrobn analiz stihotvoreni Carica muh" predprint nami v publikacii: Loilov 2003.

140 datami smerte otca i materi pota. Nikita Nikolaevi Zabolocki otmeaet v knige, posvenno izni pota: Sam Zabolocki ne sklonen bl obnaruivat istoki formirovani svoe dui. V zrele god on izbegal razgovorov o detstve, o roditelskom dome, ob uebe v Sernure, Urume, Moskve, Petrograde. ti tem bli vno nepritn emu <> Blo v naale izni pota neto takoe, to pozdne on starals izit v sebe, to-to nesootvetstvovavee ego dalnee iznenno programme, to-to boleznenno otzvavees v nem. Podobno tomu, kak on uporno vrabatval pravilnuy re, izbavls ot harakternogo vtskogo vgovora, osvobodals on i ot ynoesko provincialno sentimenalnosti i naivnosti" (Zabolocki 1998, s. 7374). V 1921 godu pot pisal svoemu urumskomu tovariu Mihailu Kasnovu o svoe petrogradsko izni: Sosedi po kvartire znayt men kak grubogo, nesimpatinogo polumuika, i strannoe delo kak budto raduys tomu (Zabolocki 1995, s. 46). Skladvaets vpeatlenie, to povorot v storonu realizacii nekotoro iznenno programm" proizoel v raone 1925 goda. Imenno na trudne 192526 god prihodits naalo serezno potiesko rabot, vpisvanie v krug literaturnh edinomlennikov i naalo dostatono gluboko socializacii provincialnogo ynoi v leningradskom iznennom i literaturnom prostranstve. tot perelom" v samoosoznanii, i, verotno, v samo strukture linosti sinhronizirovan s, kazalos b, ne oen suestvennm izmeneniem pasportnh dannh": Primerno v 1925 godu Nikola Alekseevi izmenil napisanie svoe familii, ee rane on stal proiznosit ee s udareniem na vtorom 'o' " (Zabolocki 1998, s. 7). Drugimi slovami, rodenie izvestnogo nam pota Nikola Zabolockogo sovpadaet s prevraeniem provincialnogo ynoi 'Zabolotskogo' v professionalnogo leningradskogo literatora 'Zabolockogo', ono otmeeno" i zakrepleno v grafike napisani familii. Redko osoznaets, to literaturnoe im pota vlets krane svoeobrazno formo psevdonima, sohranivego rodstvo s podlinnm rodovm imenem". Poalu, edinstvenn shodn slua v russko pozii HH veka psevdonim Konstantina Balmonta, predki kotorogo nazvali seb Balmontami. Odnako, v otliie ot Balmonta, peremena familii" (esli pozvolitelno vspomnit stihotvorenie Nikola Olenikova) kosnulas ne tolko fonetieskogo oblika (smeenie akcenta), no i grafiki: TS > C. Bukvalno rastvorennm" i slovno b zakamuflirovannm v bukvennom sostave, hot i otetlivo slimm v novom variante okazals koren-timon -bolot-. Ob to svzi upominaets v knige Darr Goldsten: [] the Russian boloto means 'swamp' and za implies even

141 greater remoteness: 'beyond the swamp'. Despite this spelling change, one critic entitled his unfavorable review of Scrolls 'Bolotnoe i Zabolotskii' (A. Amsterdam, The Swampy and Zabolotsky", Rezets" [The Chisel], 1930, no. 4)" (Goldsten 1994, s. 242243). Stolbec Carica muh", sozdann v 1930-m godu, sostoit iz 48 stihov, razdelennh na 4 ravne grupp po 12 potieskih strok. Sleduet obratit osoboe vnimanie na to, to v predelah treh stihov po razne storon ot centra", kotor prihodits na probel medu vtorm i tretim dvenadcatistiimi, vstretilis" dva rezvano vanh slova. Znaimost odnogo iz nih ne vzvaet somneni to odno iz imen Boga v vethozavetno tradicii loim, estoe iz desti Imen, upotreblemh v zaklinatelnh formulah Kabbal (Papys 1992 [1910], s. 8081). Po proishodeniy ono voshodit k forme mnoestvennogo isla i po-russki inogda peredaets grammatieski protivoreivo formulo On-Bogi. Vtoroe slovo, poluayee v kontekste obe kompozicii i osobenno v sosedstve so slovom loim ontologieski status Pervoimeni boloto, slovo-timon familii avtora: Nikola Zabolocki. V. Maroi pronicatelno ukazvaet na <> vpletenie imeni avtora v syetiku erez vozmone motiv-timon ego imeni. Vs prelest to metonimizacii v igre svoego s uim, sobstvennogo s naricatelnm. Oevidna svz s pod/vnetekstovo podpisy ili nad/vnetekstovo nadpisy v pigrammatieskom syete privodit k neobhodimosti priznani punktirnogo syeta imeni, markiruyego prede vsego kra teksta, proivayego vaneie toki ego narrativnogo, fiktivnogo i simvolieskogo pol, personificiruyego asti avtorskogo imeni v personah personae" (Maroi 1995, s. 177178). Slovo boloto etred vstreaets v tekste Caric muh", i raspredelenie" aktualnogo korn po tekstu i ego astm podineno zadae sopreni makro- i mikromira stihotvoreni. Esli print za stroitelnuy edinicu teksta dvenadcatistin strofoid, to slovoform soverayt znaime peremeeni" po etrem fazam" stolbca. V pervom strofoide stih, soderai interesuyee nas slovo, venaet pervuy tret obema pervoe etverostiie: Nad bolotom proletaet." Vtoro bukvalno okolcovan", ohvaen" slovom boloto: Est v bolote strann moh" i Na bolota vlan tuf" perv i posledni stihi dvenadcatistii. V tretem, samom tainstvennom" boloto ne vstreaets ni razu: zdes carit slovo loim. to znaimoe otsutstvie produblirovano v samo forme stiha: Obratite vnimanie na eredovanie muskih i enskih rifm v koldovsko, neobsnimo Carice muh": kak vmeste s rostom trevogi narastaet obilie muskih, kak oni okonatelno vtesnyt enskie v moment arodenogo zaklti i kak snova dano vozobladat enskim v as rassveta, razoarovani,

142 uspokoeni" (Rodnnska 1996, s. 224) Nakonec v posledne, etverto faze" boloto pribliaets k kompozicionnomu centru: stih Spt pealne bolota" otkrvaet sredinnoe etverostiie. Zdes edinstvenn raz slovo boloto vstupaet v roli podleaego (pravda, skazuemoe po-prenemu i ne bez lukavstva svzano s semantiko passivnosti": spt); v pervo polovine padene form slova vski raz vstupali vo vtorostepennh sintaksieskih rolh. etrehkratnost povtoreni i opredelenna logika magieskih peremeeni klyevogo slova po telu" stolbca svzan kak mono predpoloit s mifologie i metafiziko Tetragrammatona11. Pri tom nablydaets process, obratn opisannomu mpolskim v svzi s monogrammirovaniem imeni Esther u Harmsa: Okno take sozdano iz bukv, sostavlyih slovo Esther, no svernuth, spressovannh voedino, monogrammirovannh takim obrazom, tob vremennoe izmerenie togo slova-imeni isezlo" (mpolski 1998, s. 48). Bukva Imeni razvoraivaets" (metaforieski, razumeets) v odnu iz form slova boloto", a ta, v svoy oered (i opt e nelineno"), v odin iz dvenadcatistinh blokov, to nahodit sootvetstvie v kabbalistiesko praktike. Privod v rukopisi, primkaye k analiziruymomu stihotvoreniy, vpisku iz soineni Agripp Nettesgemskogo, Zabolocki soprovodaet zapis vanm zameaniem: Neto pohoee na to kureznoe predanie slhal i v russkih derevnh." (Zabolocki 2002, s. 696). Stat o Carice muh vhodit v tom Derevenska magi" (Papys , s. 259260), sostavlyi trety ast trehtomnika Praktieska Magi", vedego pod imenem d-ra Papysa (G. Encausse), i v osnovnom prinadleai peru russkogo perevodika populrno okkultno literatur i mecenata A. V. Tronovskogo (Papys s. ). Istonik vpisvani vperve bl ukazan v state A. T. Nikitaeva, posvenno tanopisi Daniila Harmsa (1989, s. 99).
11 Nikita Nikolaevi Zabolocki, oznakomivis s soobraenimi avtora nastoe stati o vozmonom uastii" mifologieskogo Tetragrammatona v sozdanii obego plana kompozicii Stolbcov i pom" (Loilov 1997, s. 9899), podelils udivitelnm argumentom" v polzu naego predpoloeni. Pamt Ekaterin Vasilevn i Nikit Nikolaevia sohranila nekotore fragment stihotvoreni i pom Nikola Zabolockogo, rukopisi kotorh propali v tragieskie god pota. Sredi tih apokrifov" est strann pizod kzorcizma":

<> Satan, Satan, Vdi, vremenem sosvatan, Satan, Satan, vdi von!" Vel Tetragrammaton. Vraay priznatelnost Nikite Nikolaeviu Zabolockomu za edrost pamti i lybeznoe razreenie na obnarodovanie to cenno informacii. Grafika fragmenta, razumeets, gipotetieska.

143 Oevidno sblienie slova loim i slova-timona familii avtora stihotvoreni (boloto), prednaznaennogo (v neosuestvives perspektive: stihotvorenie blo vperve opublikovano v 1961 godu v Tarusskih stranicah") dl potieskogo sbornika, na obloke kotorogo budet stot im avtora tvorca potieskogo mira, ego demiurga: Nikola Zabolocki. V monografii V. V. Maroi, posvenno anagrammirovaniy avtorskogo imeni v russko literature (2000), otmeeno: Dialektika otnoeni eloveka i prirod prinimaet unikalno-imenno harakter erez personalizaciy odnogo iz prirodnh lementov (Zabolocki-boloto). Prirodnoe naalo imeni i podpitvaet ego, i preodolevaets im, kak b transcendiruets (za bolotom, po tu storonu bolota)" (Maroi 2000, s. 315). Shodnm obrazom rabotaet i literaturnoe im pota ono i obnaruivaet glubinne genealogieskie korni individa, ego svz s russko istorie i russkim krestnstvom, i odnovremenno preodolevaet ego v kaestvennom transcendiruyem porve; tak o saponike Demne Fomie u Platonova skazano: v tom rodu skopilos stolko mozgovo nergii, to ona neminuemo dolna vzorvats v poslednem potomke roda". Odin stih iz Caric muh" predstavlet sobo inversirovannuy citatu iz Moroznh uzorov" Balmonta (1995): I kak budto kto-to tonet / V to bezdne mirovo, / Kto-to plaet, kto-to stonet / Polumertv, no ivo (Balmont 1994, s. 118). Sluanoe sovpadenie Kto-to plaet, kto-to stonet" i Kto-to stonet, kto-to plaet" u Zabolockogo predstavlets maloverotnm; etrehstopn hore Caric" take zvuit oen po-balmontovski" v nekoem po-zabolocki" kureznom variante. V poslednem strofoide skoncentrirovan obraz, svzanne s potustoronnim mirom, mirom mertvh: ot zapaha topole (Farno 1991, s. 279) do bezvestnogo plaa na e-to mogile. Neodnokratno ukazvalos na svz tih obrazov ne tolko s alhimiesko Pervomaterie, no i s koncepcie iskusstva Nikola Fedorova (Mazing-Delik 1977, s. 37; Goldsten 1993, s. 131, 271), soglasno kotoro iskusstvo pozii voshodit k pealovaniy na mogilah predkov i pohoronnomu plau. Podzemna lokalizaci, nahoda semantieski protivoves" v ohvatvayem" stolbec upominanii zvezd, svzvaet mertvh na kladbie s medy, serebrom i zlatom (poputno aktualiziruets i timologieska svz kladbie > [klad]). Sokrovennoe" pomeaets, takim obrazom, v sam centr kosmieskogo" cikla. Arhaieskie i bessoznatelne mehanizm to svzi, kak i fetiizacii zolota (i ego denenh substitutov) i figur otca (Boga, monarha) v kaestve sverhznakov kultur ubeditelno opisan M. mpolskim v olkovski & mpolski 1994, s. 313316. Ne vzvaet

144 somneni i neposredstvenna svz s fdorovskimi topikami" 'zoloto i prah', 'kosmos i istori [genealogi]'. Zavetno cely seansa magiesko biolokacii vlets poisk podzemnogo zolota. Slovo, nazvayee substanciy-sverhznak, otliaets ot timona familii avtora mestom udareni i vsego odno bukvo: ZOLOTO/BOLOTO. ta sootnesennost sohranets i v arhaino zvuaem nepolnoglasnom variante: ZLATO/BLATO. Ona-to i obespeivaet vozmonost oprostranstvovani" lino-imennogo i genealogieskogo mifov i potiesko transmutacii boloto > zoloto. Uspeh predpriti zavisit ot znani slova loim: odno muhi dl togo nedostatono. V magieskih receptah Papysa suestvennuy rol igraet sootvetstvie isla bukv v imenah duhov (Papys , s. 35). Znanie zdes, razumeets, gnostino: to znanie-vladenie, predpolagayee tan" komponent, nepoddayis prmo translcii. Nevidima i neproiznosima bukv sostavlyt lement tan imeni Boego" (mpolski 1998, s. 48), i ptibukvennoe loim v aspekte znani-gnosisa prevraaets v estibukvennoe Im za set nevosproizvodimogo dl profanov" pridhani. Odna iz rifm v stihotvorenii nameaet dvienie zadnezno soglasno ot vzrvnogo (smnogo) erez elevo k istomu pridhaniy (moh mnogonog: g > h > [g]) Ee odin utenn potom kontekst voshodit k Hlebnikovu, u kotorogo etrehbukvennoe slovo muha svzana s pismom i v rezultate bukvennh manipulci s Muzo (MUZA/MUHA):
Muha! Nenoe slovo, krasivoe, T mordoku lapkami moe, A inogda za ivoy Pismo e. <1913> (Hlebnikov 2001, s. 167)

V takom sluae posledni stih stolbca est ni to inoe kak zavualirovannoe magieskoe prizvanie Muz, a iskanie podzemnogo zolota metafora potieskogo delani. V Carice" vstraivaets rd, opirayis na soglasne, kotor sposoben motivirovat ee odin strann" obraz stihotvoreni, ne imeyi prmogo sootvetstvi u Agripp i reprezentiruyi Pervomateriy: [MuZa] > MuHa > MoH. Oporne soglasne trebuyt pravilno" garmoniesko oglasovki; Sila i magieski sekret sposoba pravilnogo i ritualnogo opredeleni svennh imen duhov sostoit v tonom raspoloenii glasnh togo imeni, erez to sostavlets pravilnoe i ritualno zvuaee im" (Papys , s. 25). Sil attrakcii (priteni) svzvayt Avtora" Mira (loim) i Avtora stihotvoreni (Za-[bolo<t]-s>ckogo) s bolotom, take kak nenazvanna [Muza] predstaet udesno mu-

145 ho, obitel" kotoro moh; vizualn obraz ego (Tonok, rozov, mnogonog/ Ves prozran, ut ivo") voshodit k stranno" naivno zarisovke vodnogo rasteni, nazvaemogo Fluteau plantagine" iz Praktiesko magii" Papysa (Tronovskogo). Bukvenne, slovesne i obrazne manipulcii, ostavas potieskimi priemami v rusle postsimvolistsko i postfuturistiesko stetiki, v plane avtorskih motivaci ustanavlivayt magieskie rapport (svzi; Papys , s. 25) medu vlenimi raznh urovne realnosti ot oblomkov" drevneih mifologem do mifologizirovanno Personal Story pota, ot naivno derevensko magii" do izorennogo potieskogo zka Serebrnogo veka. Obim znamenatelem, ne pozvolyim potieskomu ne pereti grani izofrenieskogo raspada (tu gran ohotno preodolevali Harms i osobenno Vvedenski) vlets ponimanie potieskogo delani kak svoego roda voskresitelno magii, trebuye ot pota kak izorennogo masterstva, tonogo ponimani literaturnosti" literatur, tak i absolytno naivnosti, glupovatosti", prostodui. Mifologieskim oznaaemm etreh dvenadcatistii Caric muh" vlets neproiznosimoe etrehbukvennoe im vethozavetnogo Boga, v kotorom rastvoreno" magieskoe prizvanie imeni antino vdohnovitelnic potov.12 Togda v slovno b bezlinom opisanii poleta muhi nad bolotom, soovetstvuyem pervo Bukve (od), ksplicirovano muskoe, aktivnoe naalo, vo vtorom (he), s povleniem sulego muhe obitel" mha enskoe, passivnoe i razruayee. V tretem, obedinyem i podderivayem sostonie balansa (vau), golos perehodit na tainstvenn epot, soobayi komu-to (Esli t meto tomim") koldovskie predpisani. Nakonec, v posledne asti (vtoroe he) lirieskoe izvlenie (Merknet duh mo, zamiraet") i zaifrovann opt dui pota slivayts voedino, oboraiva slonm obrazom vstroennoe vskazvanie na seb.

12 Na protenii vse izni Zabolocki s blagodarnosty vspominal im hozki kvartir nomer 9 na Bolo Pukarsko, 36, pokrovitelstvovave pervm godam semeno izni pota i rodeniy sna (Zabolocki 1995, s. 187; Zabolocki 1998, s. 154155, 164165). Ee odno hronologieskoe sblienie, verotno, osoznannoe potom v duhe nabokovsko kosmiesko sinhronizacii": v konce 1929 goda, otmeennogo kak blestim literaturnm debytom (vhod v svet v Stolbcov"), tak i smerty otca, sudba (v lice et Stepanovh) svela pota s poilo intelligentno enino V. M. Ieromuzo, v prolom uitelnice geografii, do revolycii pobvave vo mnogih stranah mira" i ee domopravitelnice, stonko po imeni Hristina (Zabolocki 1998, s. 154). Oen skoro Vera Mihalovna stala vernm drugom semi Zabolockih" (tam e). Bukvaln perevod familii kvartirno hozki i novo pokrovitelnic pota esli uitvat binom Muza/muha semantieski ne ud nazvaniy analiziruemogo stihotvoreni.

146 3. PO A PTIC" M
Izrail. Slua, Farra! Ne elae li bt kabanom? Farra. Propada on! i verblydom bt ne hou. Olenem bt b hotel, a lue pticey. Grigori Skovoroda

Napisanna v marte 1933 goda bola poma Ptic" (Zabolocki 2002, s. 383388) ee odna potieska reakci Zabolockogo na smert otca. Perepeatann tekst pom Nikola Alekseevi otdal N. L. Stepanovu, tob tot proital i ustroil v urnal. Pod zagolovkom blo posvenie: Pamti moego otca". Tem samm Nikola Alekseevi udostoverl, to prototipom gero pom, starogo estestvoisptatel, bl ego otec agronom Alekse Agafonovi. Spust kakoe-to vrem Zabolocki s eno priel k Stepanovm i snova prosmotrel tekst sdelal nebolie ispravleni, snl posvenie i zamenil lirieski konec pom <> Poma Ptic" dolgoe vrem leala v redakcii urnala Zvezda", no tak i ne bla napeatana" (Zabolocki 1998, s. 203204). Perva publikaci teksta sostolas li v 1968 godu, odnako poma figuriruet v pealno izvestnh dokumentah konca 30-h: <> V 1937 g. pri polno, aktivno podderke Gorelova Zabolocki ptals opublikovat v Zvezde" stihotvorenie Ptic". to nesomnenno, allegorieskoe proizvedenie. V nem risuets (s mrano fiziologiesko detalizacie) otvratitelnoe krovavoe pirestvo ptic, poirayih nevinnogo golubka. Takim obrazom, tvorestvo" Zabolockogo vlets aktivno kontrrevolycionno borbo protiv sovetskogo stro, protiv sovetskogo naroda, protiv socializma. <> N. Lesyevski, 3/ 38 g. O stihah Zabolockogo", po zakazu organov NKVD" (Zabolocki 1998, s. 556). Kak otmeaet S. Semenova, zdes zvuat vpolne normalno-prirodne intonacii primireni s zakonom poirani, rezko kontrastiruyie s obnm Zabolockim" (2001, s. 243). Bolee slona konfiguraci predstanet, esli m pereitaem Ptic" na fone vanogo i do sih por, kaets, neotmeennogo istonika stihotvoreni V. A. ukovskogo Ovsn kisel" (1816), kotoroe predstavlet sobo perevod (s allemanskogo narei") odnoimennogo stihotvoreni nemeckogo pota I.-P. Gebel (17601826) Das Habermuss" (ukovski 1980, s. 209212). Poln tekst pom Zabolockogo 220 strok, napisannh namerenno nebrenm" geksametrom, gde 5-stopne stroki primeivayts k 6-stopnm v nemalh koliestvah" (Gasparov 2000, s. 222). Odnako intonacionn stro i princip monologa, kotorm protagonist soprovodaet nekotore destvi (v oboih sluah

147 oni strukturirovan vokrug obrazov stola i trapez) nesomnenno voshodit k pravilnm" geksametram ukovskogo:
Deti, ovsn kisel na stole; itate molitvu; Smirno sidet, ne marat rukavov i k gorku ne sovats, Kuate: vski nam dar soveren i danie blago; Kuate, svet moi, na zdorove; gospod vas pomilu. V pole otec posel oves i vesno zaskorodil. <> Sluate , deti: v kadom zernke tiho i smirno Spit nevidimko malytka-zarod. Dolgo on dolgo Spit, kak v lylke, ne est, i ne pet, i ne piknet, dokole V rhluy zemly ego ne poloat i v ne ne sogreyt. Vot on leit v borozde, i malytke teplo pod zemley; Vot tihomolkom prosnuls, vzglnul i soset, kak mladenec, Sok iz rodnogo zerna, i rastet, i nevidimo zreet <> (ukovski 1980, s. 209).

Selska idilli Gebel/ukovskogo13 vstupila v kaestve posreduyego zvena medu pomo, gde ptia" (esli pozvolitelno vospolzovats hlebnikovskim slovom) ertva stanovits zalogom
13 Eda i pite nost v idillii ili obestvenn harakter, ili ae vsego semen harakter, za edo shodts pokoleni, vozrast. Tipino dl idillii sosedstvo ed i dete (dae v Vertere" idillieska kartina kormleni dete Lotto); to sosedstvo proniknuto naalom rosta i obnovleni izni. V idillii deti asto vlyts sublimacie polovogo akta i zaati, v svzi s rostom, s obnovleniem izni, so smerty (deti i starec, igra dete na mogile i t. p.). Znaenie i rol obraza dete v idillih togo tipa rezvano veliki. Imenno otsyda, ee okutanne atmosfero idillii, deti pervonaalno pronikli v roman. Illystracie k tomu, to m skazali o ede v idillih, moet posluit izvestna idilli Gebel, perevedenna ukovskim, Ovsn kisel", hot didaktika v ne neskolko oslablet silu drevnih sosedstv (v astnosti, sosedstva dete i ed)" (Bahtin 2000, s. 160161). ukovski soprovodal publikaciy perevoda sleduyim vanm vo vseh otnoenih kommentariem: Gebel, govorit Gete ob avtore Allemanskih stihotvoreni, izobraa sveimi, rkimi kraskami neoduevlennuy prirodu, umeet oivotvort ee milmi allegorimi. Drevnie pot i noveie ih podraateli napolnli ee suestvami idealnmi: nimf, driad, oread ili v utesah, derevh i potokah. Gebel, naprotiv, vidit vo vseh sih predmetah odnih znakomcev svoih poseln, i vse ego stihotvorne vmsl samm pritnm obrazom napominayt nam o selsko izni, o sudbe smirennogo zemledelca i pastuha. On vbral dl mirno svoe muz prekrasn ugolok prirod, kotorogo nikogda s ney ne pokidaet: ona ivet i skitaets v okrestnosth Bazel, na beregu Rena, tam, gde on, peremeniv svoe napravlenie, obraaets k severu. snost neba, plodorodie zemli, raznoobrazie mestopoloeni, ivost vod, veselost itele i mila prostota narei, izbrannogo potom, vesma blagopritn ego prekrasnomu, originalnomu talantu. Vo vsem, i na zemle i na nebesah, on vidit svoego selskogo itel; s plenitelnm prostoserdeiem opisvaet on ego poleve trud, ego semestvenne radosti i peali; osobenno udayts emu izobraeni vremen dn i goda; on daet duu rastenim: privlekatelno izobraaet vse istoe, nravstvennoe i raduet serdce kartinami sno-bezzabotno izni. No tak e prosto i razitelno izobraaet on i uasnoe i neredko s toy e lybeznoy prostotoy govorit o predmetah bolee vsokih, o smerti, o tlennosti zemnogo, o neizmenemosti nebesnogo, o izni za grobom, i zk ego, ne perestava ni na minutu bt neiskusstvennm zkom poselnina, bez vskogo usili vozvaets vmeste s predmetami, vraa ravno i vanoe, i vsokoe, i melanholieskoe. Nareie, izbrannoe Gebelem, est tak nazvaemoe allemanskoe, upotreblemoe v okrestnosth Bazel" (ukovski 1980, s. 212).

148 neizbenogo v grduem obreteni bessmerti, a polet ptic, preodolevayi zakon vsemirnogo tgoteni, vstupaet v kaestve paradoksalno metafor voskreeni vsego tlennogo v edinom i udnom" tele:
Vot i okonen nai trud. Pered nami golub tonkie kosti, organ, nerv, sosud kuko leat. Razrezanne noikom ostrm, golub bole ne ptica i vmeste s podrugo na kru bole ne vletit on. Dae esli b m zahoteli organ snova sloit i privesit k kostm, i sosud tak protnut, tob krov pobeala po ilam, muskul tak soetat, kak prede oni soetalis, tob vse telo preni prinlo vid, i togda b golub ne oil Bessilna ruka eloveka to, to odnad ubito, ona voskresit ne umeet. Esli b vol mo upodobilas vole Prirod, esli b slovo moe upodobilos veemu slovu, esli b vse, to viu ivotne, ptic, derev, kamni, reki, ozera, vpolne odnorodnm sostavom udnogo tela mne predstavllis togda, bez somnen, bl b lui tvorec, i razum b mo ne metals, estvu vernm putem. Dae v potemkah nauki to mne i seas govorit o moguem sostave mira, gde vse peremen napravlen mudro tolko k tomu, tob stare, drhle form v nove otlit bli, luego vida sosud (Zabolocki 2002, s. 385386).

Nardu s pamty o rannih godah", provedennh v mnogodetno seme, nesderannom, dae despotieskom" haraktere otca, sklonnogo pogovorit o venom i beskonenom", kak za glaza nazvali v seme filosofskie rassudeni Alekse Agafonovia" (Zabolocki 1998, s. 21), suestvenno priobenie voskreaye sile kulturnh praktik, garantirovannh tradicie i drevnosty v mastabah Istorii i Kultur. Nardu s allyzimi k drevnerimsko filosofsko pozii (Ermolenko 2003), umestno vspomnit i o Gippokratovom romane": tot roman vhodil v islo priloeni k Gippokratovu sborniku". to perv evropeski roman v pismah, perv roman, imeyi svoim geroem ideologa (Demokrita) i, nakonec, perv roman, razrabatvayi maniakalnuy tematiku" (bezumie smeyegos Demokrita). Kogda Gippokrat, priehav v Abder, posetil bezumnogo" Demokrita, on zastal ego sidim okolo doma s raskrto knigo v rukah, a vokrug nego leali na trave ptic so vskrtmi vnutrennostmi; okazalos, to on piet rabotu o bezumii i anatomiruet ivotnh s cely vskrt mestonahodenie eli, izbtok kotoro on sitaet priino bezumi" (Bahtin 1990, s. 399400).

149 V pervonaalno redakcii poma Zabolockogo zakanivalas tak:


Hodit Son po dvoram Zeml mo, mat mo, znay tvo neprelon zakon. Ne nasilnik, a umn hozin skoro pridet elovek, i vo im vseobego sast izn perestroit tvoy. Znay to. S kakoy lybovy trav k travam prilnut! S kakim ebetanem i svistom ptic ptic okruat! Kako neistlenno prekrasno stanet Priroda! I msl, vozvraenna serdcu, msl eloveka kakim torestvom zagorits! Prazdnik prirod, v tvoe priblienie very. (Zabolocki 2002, s. 388).

Suestvennm predstavlets kak tot fakt, to ti stroki bli napisan potom, tak i to, to oni bli isklyen im iz okonatelnogo teksta, nardu s posveniem pamti otca14
LITERATURA Balmont 1994 Balmont, K. Sobr. so. v 2-h tomah. T. 1. M., 1994. Bart 1998 Bart R. Camera lucida. M., 1998. Bahtin 1990 Bahtin, M. M. Fransua Rable i narodna kultura srednevekov Renessansa. M., 1990. Bahtin 2000 Bahtin M. M. pos i roman. SPb, 2000. Gasparov 2000 Gasparov M. L. Metr i smsl: Ob odnom iz mehanizmov kulturno pamti. M., 2000. Goldsten 1993 Goldstein, Darra. Nikolai Zabolotskij: Play for Mortal Stakes. Cambridge University Press, 1993. Derrida 1999 Derrida . O potovo otkrtke ot Sokrata do Freda i ne tolko. Minsk, 1999. Dkonov 2003 Dkonov L. Vtskie god Nikola Zabolockogo. Redaktor-sostavitel N. I. Perminova. Kirov, 2003. Evtuenko 1984 Evtuenko E. Sobranie soineni: V 3-h tomah. T. 3: Stihotvoreni i pom 19731983. M., 1984. Ermolenko 2003 Ermolenko G. N. Pom N. Zabolockogo 19201930-h godov i drevnerimska filosofska pozi // Stranna" pozi i stranna" proza: Filologieski sbornik, posvenn 100-letiy so dn rodeni N. A. Zabolockogo. Noveie issledovani russko kultur. Vp. 3. M., Pta strana", 2003, 129137. olkovski & mpolski 1994 olkovski, A., mpolski, M. Babel/Babel M., 1994. ukovski 1980 ukovski V. A. Soineni: V 3-h tomah. T. 2: Ballad. Pom. Povesti i scen v stihah. M., 1980. Zabolocka & Makedonov 1969 Zabolocka E., Makedonov A. Stihi Nikola Zabolockogo // Literaturna Gruzi, 1969, 4, 185189.
14 Stoit zadumats i nad kompozicionno rokirovko", voznike v rezultate izmeneni/sokraeni korpusa pom: v 220-stronom variante v kompozicionnom centre okazvaets obraz gor/[kuki] ostankov golub (<109> <> Pered nami <110> golub tonkie kosti, organ, nerv, sosud <111> kuko leat. Razrezann noikom ostrm, <112> golub bole ne ptica <>"), v okonatelnom, sostoem iz 211 stihov obraz demonstracii, snti pokrovov i obnaruenie erepa: <105> <> Vozmi-ka golovku pokrepe, <106> kou na ne zaverni i snimi, kak peratku. Smotrite, <107> erep ue obnails. <>".

150
Zabolocki 1995 Zabolocki, N. A. Ogon, mercayi v sosude": Stihotvoreni i pom. Perevod. Pisma i stati. izneopisanie. Vospominani sovremennikov. Analiz tvorestva. Sost., izneopisanie, primeani N. N. Zabolockogo. M.: Pedagogika-Press, 1995. Zabolocki 1998 Zabolocki N. N. izn N. A. Zabolockogo. M., 1998. Zabolocki 2002 Zabolocki N. A. Polnoe sobrani stihotvoreni i pom. Nova biblioteka pota. M., 2002. Karlinski 1967 Karlinsky, Simon. Surrealism in Twentieth-Century Russian Poetry: Churilin Zabolotskii, Poplavskii // Slavic Review, Vol. 26, Dec. 1967, 605617. Kekova 1987 Kekova, S. V. Potieski zk rannego Zabolockogo: (Opt rekonstrukcii) Avtoreferat dissertacii na soiskanie ueno stepeni kandidata filologieskih nauk. Saratovski gos. un-t im. N. G. ernevskogo, Saratov, 1987. Krasilnikova 1995 Krasilnikova E. V. Nikola Zabolocki (Stolbc") // Oerki istorii zka russko pozii HH veka: Opt opisani idiostile. M., 1995, 449480. Loilov 1997 Loilov I. Fenomen Nikola Zabolockogo. Helsinki, 1997, ISBN 951-707-081-0, 311 str. Loilov 2003 Loilov I. E. Carica muh" Nikola Zabolockogo: bukva, im i tekst // Stranna" pozi i stranna" proza: Filologieski sbornik, posvenn 100-letiy so dn rodeni N. A. Zabolockogo. Noveie issledovani russko kultur. Vp. 3. M., Pta strana", 2003, 86104. Mazing-Delik 1977 Masing-Delic, I. Zabolockij's Occult Poem 'Carica muh' // Svantevit. Dannsk Tidskrift for Slavistic, Ergang 3, nr. 2, 1977, 2138. Markov 1994 Markov V. F. O svobode v pozii. SPb, 1994. Maroi 1995 Maroi V. V. Syet v syete: (Im v tekste) // Rol tradicii v literaturno izni pohi: Syet i motiv. Novosibirsk, 1995, 177188. Maroi 2000 Maroi V. V. Im avtora: Istoriko-tipologieskie aspekt kspressivnosti. Novosibirsk, 2000. Nikitaev 1989 Nikitaev A. T. Tanopis Daniila Harmsa: Opt deifrovki. Daugava, 1989, 8, 9599. Papys 1992 [1910] Papys. Kabbala, ili Nauka o Boge, Vselenno i eloveke. SPb, 1992. Papys Papys. Praktieska magi (erna i Bela). . SPb, 1913. Rabinovi 1979 Rabinovi, V. L. Alhimi kak fenomen srednevekovo kultur. M., 1979. Rodnnska 1996 Rodnnska I. Edin tekst. Nov Mir, 1996, 6, 221227. Semenova 1989 Semenova S. G. elovek, priroda, bessmertie v pozii Nikola Zabolockogo // Semenova, S. G. Preodolenie tragedii. M., 1989, 299317. Semenova 1990 Semenova S. G. Nikola Fedorov. izn i tvorestvo. M., 1990. Semenova 2001 Semenova S. G. M e nov mir ustroim s novm solncem i travo" (Atom novh smslov" pozii Nikola Zabolockogo) // Semenova S. Russka pozi i proza 19201930-h godov: Potika Videnie mira Filosofi. M., 2001, 212247. Farno 1991 Faryno, J.. Vvedenie v literaturovedenie. Warszawa, 1991. Fedorov Fedorov N. F. Sobranie soineni: V 4-h tomah. M., Progress", 19951999. Hlebnikov 2001 Hlebnikov V. Sobranie soineni v 3-h tomah. T. 1: Stihotvoreni. SPb, 2001. Holl 1992/ Holl M. P. nciklopedieskoe izloenie masonsko, germetiesko kabbalistiesko i rozenkrecerovsko simvoliesko filosofii: V 2-h tomah. Novosibirsk, 1992. Carkova 1978 Carkova T. Metrieski repertuar N. A. Zabolockogo // Issledovani po teorii stiha. L., 1978, 126151.

151
rom 1999 rom N. uoe slovo v antiavtorsko diskurse: Pukin i Zabolocki // Pukinski sbornik: K 200-letiy so dn rodeni A. S. Pukina. Vilnys, 1999, 128138. kobson 1987 kobson R. O. Rabot po potike. M., 1987. mpolski 1998 mpolski M. Bespamtstvo kak istok (ita Harmsa). M., 1998.

UDC 811.16'34

Danko ipka LEKSIKO OPTEREENJE OPOZICIJE ZVUNI/BEZVUNI U TRI SLOVENSKA JEZIKA Preliminarni podaci Pojmovna mapa Pod leksikim optereenjem misli se na broj minimalnih leksemskih parova koje data opozicija proizvodi. Na primer, opozicija d : t proizvodi minimalne srpskohrvatske parove: sad:sat, rad:rat, itd. Fonemske opozicije imaju i tekstualno optereenje, koje se meri brojem proizvedenih jedinica teksta minimalnih parova. Tako, na primer, opozicija d:t proizvodi tekstualne minimalne parove vladi (DL. Sg. od vlada): vlati (GDVL. Sg., NAV. Pl. od vlat). Svaki leksiki par, ukoliko se realizuje u tekstu, ujedno je i tekstualni par. Uz to, postoje tekstualni parovi koji nisu leksiki parovi, kako pokazuje primer vladi:vlati. Posmatranje leksikog optereenja opozicije zvuni:bezvuni u slovenskim jezicima zanimljivo je iz vie razloga. Prvo, slovenski jezici ispoljavaju ovu opoziciju u irokom artikulacijsko-akustikom rasponu. Drugo, neki od slovenskih jezika imaju zavrno obezvuenje, dok ga drugi nemaju. Tree, razliiti slovenski jezici raspolau razliitim vrednostima na liniji ove opozicije, prvenstveno u stepenu rairenosti kategorije palatalnosti. S ovim prethodnim u vezi, nameu se sledea pitanja: a. Da li se optereenje podudara sa leksikom frekvencijom fonema u paru? b. Da li je broj zavrnih minimalnih parova manji u jezicima koji imaju obezvuenje (u tim jezicima u kanonskom obliku imamo homophone, ali u drugim fleksijskim oblicima imamo minimalne parove i u izgovoru, npr. rusko lug:luk)? c. Da li postojanje dodatnih opozicija utie na ograniavanje broja postojeih opozicija? Ova pitanja, opet, vode u jednu znatno iru problemsku oblast. Ako bi se pokazalo da je odgovor na sva tri postavljena pitanja potvrdan, takav nalaz iao bi u prilog samooptimalizacije jezikog sistema. Ilustrujmo ovo

154 konkretnim primerom. Prirodno bi bilo da frekventniji fonemski par proizvodi vie minimalnih parova (time bi bilo olakano njihovo raspoznavanje). Nadalje, poljski i ruski imaju zavrno obezvuenje, dok ga srpskohrvatski nema. Sistem koji tei optimalizaciji redukovae nivo ambigviteta, pa bi onda bilo logino da je proporcija zavrnih minimalnih parova (takvih gdje opozicija dolazi na kraju rei) u odnosu na poetne i medijalne nia u ruskom i poljskom nego u srpskohrvatskom. Isto tako, ako u nekom jeziku postoje dodatne opozicije, onda bi se moglo oekivati da postojee, konkurentske opozicije imaju nie optereenje. Ovde predstavljeni podaci zamiljeni su kao mali prilog u pravcu odgovaranja na prethodno postavljena pitanja. Vano je naglasiti da je re o preliminarnom istraivanju, prvenstveno kao poticaj za dalja ispitivanja ove oblasti. Postupak Osnovno ispitivanje provedeno je na sledee tri leksemske liste: 1. Za srpskohrvatski: srpskohrvatske odrednike rei iz Bensonovog renika u digitalnom formatu (Benson, 1993), 51.637 leksema 2. Za ruski: ruske odrednike rei iz poljske baze znanja za softver NeuroTran (TranExp 1997), 34.197 leksema 3. Za poljski: poljske odrednike rei iz poljske baze znanja za softver NeuroTran (TranExp 1998), 33.553 lekseme Za osnovno ispitivanje izabrane su leksike liste koje se najmanje razlikuju u obimu. Kako se poreenje vri na nivou poreenja slovenskih jezika, slaemo se sa Dalewskom-Gre (1997:1314) da: w opisie jzykw slowiaskich jzyk serbski i jzyk chorwacki powinny wystpowa jako jedna jednostka opisu rwna rang pozostaym jzykom, za niewrpliwe rnice mizy nimi powinny by opisywane na poziomie 'o stopie niszym' ", pa uzimamo leksike liste za srpskohrvatski u celini a ne za jedan od etnikih standarda. Neka ispitivanja provedena su i na alternativnim leksikim listama, kako bi se videlo koliki je uticaj izbora materijala kao spoljnje promenjive. Radi se o sledeim dodatnim izvorima: 1. Za srpskohrvatski: srpskohrvatske odrednike rei iz poljske baze znanja za softver NeuroTran (TranExp 1999), 85.429 leksema 2. Za ruski: ruske odrednike rei iz renika Oegova i vedove u digitalnom formatu (Oegov 1992), 39.974 lekseme 3. Za poljski: alternativni renik poljskog jezika za linuks (Kurnik, 2004), 120.215 leksema Analizirano je pet opozicija (b:p, d:t, g:k, z:s, :) koje se javljaju sistemski u sva tri jezika. Svaki od tri jezika imaju i dodatne opozicije i sledstveno tome minimalne parove, ali smo ovde ostali pri izboru koji ga-

155 rantuje konsekventan tertium comparationis. Leksike liste kodirane su tako da transkripcija odraava fonemsku, a ne grafemsku strukturu. Tako je, na primer, u srpskohrvatskom d zamenjeno u x, poljsko sz u , rz i u , si, zi u , , sve meke pozicijske varijante fonema u ruskom i poljskom kodirane su tako da budu zenemarene u ovoj analizi, itd. Minimalni parovi izvueni su iz leksikih lista pomou optedostupnog programa Minimal Pair Finder (Hayes, 2003) Rezultati Analizom osnovnih leksikih lista dobijeni su sledei rezultati za svaki od jezika
Tabela 1 Poljski Broj b:p d:t g:k z:s : Ukupno Postotak b:p d:t g:k z:s : Poloaj Tabela 2 Ruski Broj b:p d:t g:k z:s : Ukupno poetni medijalni 21 14 14 3 9 61 18 19 12 4 17 70 zavrni 4 13 9 4 0 30 svi 43 46 35 11 26 161 Primeri bort:port dom:tom golos:kolos zad:sad ar:ar robot:ropot kadet:katet igra:ikra koza:kosa zait:zait snob:snop rod:rot lug:luk glaz:glas 36.36 27.27 23.64 7.27 5.45 34.16 47.87 24.47 8.51 1.06 18.09 58.39 16.67 33.33 41.67 8.33 0.00 7.45 41.61 26.09 16.15 3.73 12.42 poetni medijalni 20 15 13 4 3 55 45 23 8 1 17 94 zavrni 2 4 5 1 0 12 svi 67 42 26 6 20 161 Primeri biec:piec dama:tama go:ko zad:sad ycie:szycie albinism: alpinizm armada: armata wygrywa: wykrywa wyzuwa: wysuwa uy:uszy snob:snop kod:kot smog:smok magnez: magnes

156
Postotak b:p d:t g:k z:s : Poloaj Tabela 3 Srpskohrvatski Broj b:p d:t g:k z:s : Ukupno Postotak b:p d:t g:k z:s : Poloaj poetni medijalni 115 54 61 101 18 349 32.95 15.47 17.48 28.94 5.16 43.84 93 115 52 93 28 381 24.41 30.18 13.65 24.41 7.35 47.86 zavrni 9 28 15 9 4 65 13.85 43.08 23.08 13.85 6.15 8.17 svi 217 197 128 203 50 795 27.30 24.78 16.10 25.53 6.29 Primeri bar:par kobno:kopno tab:tap dvorac:tvorac radni:ratni rad:rat gas:kas igra:ikra trg:trk zajam:sajam izuti:isuti gaz:gas al:al dunik:dunik korte:korte 34.43 22.95 22.95 4.92 14.29 37.89 25.71 27.14 17.14 5.71 24.29 43.48 13.33 43.33 30.00 13.33 0.00 18.63 26.71 28.57 21.74 6.83 16.25

Poreenje relativne procentualne zastupljenosti svake od posmatranih opozicija u alternativnim izvorima izgleda ovako.
Tabela 4 Poljski b:p d:t g:k z:s : Tabela 5 Ruski b:p d:t g:k z:s : Alternativni 34.39 28.96 15.84 9.05 11.76 Glavni 26.71 28.57 21.74 6.83 16.25 Alternativni 32.51 26.36 20.38 7.74 13.01 Glavni 41.61 26.09 16.15 3.73 12.42

157
Tabela 6 Srpskohrvatski b:p d:t g:k z:s : Alternativni 25.13 24.69 16.3 26.63 7.25 Glavni 27.3 24.78 16.1 25.53 6.29

Procentualna zastupljenost poetnih, medijalnih i zavrnih minimalnih parova u sva tri posmatrana jezika izgleda ovako.
Tabela 7 Poljski Glavni Alternativni Tabela 8 Ruski Glavni Alternativni Tabela 9 Srpskohrvatski Glavni Alternativni poetni 43.84 39.77 medijalni 47.86 53.19 zavrni 8.17 7.04 poetni 37.89 35.29 medijalni 43.48 52.94 zavrni 18.63 11.76 poetni 34.16 27.71 medijalni 58.39 68.14 zavrni 7.45 4.15

Poreenje relativnog uea svake od posmatranih opozicija u generisanju minimalnih parova i relativne frekvencije svakog para u opoziciji (dakle frekvencije unutar grupe posmatranih fonema, gde je njihova ukupna frekvencija 100%) u posmatranoj leksikoj listi izgleda ovako.
Tabela 10 Poljski b:p d:t g:k z:s : Parovi 41.61 26.09 16.15 3.73 12.42 Frekvencija 19.97 26.49 20.96 22.07 10.51

158
Tabela 11 Ruski b:p d:t g:k z:s : Tabela 12 Srpskohrvatski b:p d:t g:k z:s : Parovi 27.3 24.78 16.1 25.53 6.29 Frekvencija 17.41 34.46 19.35 22.67 6.07 Parovi 26.71 28.57 21.74 6.83 16.25 Frekvencija 16.83 36.13 17.37 24.78 4.89

Broj posmatranih minimalnih parova u odnosu na ukupan broj leksema u koritenim leksikim listama izgleda ovako:
Tabela 13 srpskohrvatski Broj leksema Broj minimalnih parova Procenat 51637 795 1.54% ruski 34197 161 0.47% poljski 33553 161 0.48%

Komentari, zakljuci i perspektive istraivanja Podaci predstavljeni u prethodnom delu rada sugeriu sledee preliminarne indicije u smeru odgovaranja na pitanja postavljena na poetku. a. Da li se optereenje podudara sa leksikom frekvencijom fonema u paru? Kako se vidi iz grafikona u tabelama 1012, relativna frekvencija fonema koje generiu minimalne parove dobar je prediktor za srazmeru srpskohrvatskih minimalnih parova dok u sluaju poljskog postoji vidljiva disproporcija, pre svega u paru z:s, pa se moe zakljuiti da postoje dodatni faktori koji uz frekvenciju fonema odreuju leksiko optereenje opozicije zvuni-bezvuni. Kako se vidi iz tabela 49, izbor same leksike liste, mada unekoliko mijenja broj i srazmeru minimalnih parova, osnovni odnosi ostaju nepromenjeni. Postoje dodatni faktori, koje treba objasniti prvenstveno u sluaju disproporcije opozicije z:s u ruskom i poljskom.

159 b. Da li je broj zavrnih minimalnih parova manji u jezicima koji imaju obezvuenje? Kako se vidi iz tabela 1, 2, 3 i 7, 8, 9, srpskohrvatski, jezik bez zavrnog obezvuenja ima manje zavrnih minimalnih parova od ruskog, jezika sa zavrnim obezvuenjem. Ukoliko se ovi podaci potvrde i u drugim istraivanja, moglo bi se pretpostaviti da dodatni ambigvitet ne predstavlja problem za jeziki sistem. Valja napomenuti i to da je u sva tri jezika broj zavrnih minimalnih parova znatno nii od poetnih. Poetni parovi daleko su najei (ukoliko se medijalni razbiju na niz moguih pozicija). Ovo stanje stvari moglo bi ukazivati na sistemsku tendenciju ispoljavanja minimalne razlike dovoljno rano da bi se mogla obraditi, emu ide u prilog i znatno vei broj i frekvencija sufiksa u odnosu na prefikse u svim slovenskim jezicima. Drugim reima, znatno je vei broj rei koje imaju iste zavretke nego onih koje imaju iste poetke. c. Da li postojanje dodatnih opozicija utie na ograniavanje broja postojeih opozicija? Kako se vidi iz tabele 13, postotak minimalnih parova u leksikoj listi trostruko je vei u srpskohrvatskom nego u poljskom i ruskom. Ako, prema Dalewskoj-Gre (1997:1920) srpskohrvatski ima 25 suglasnika, poljski 36 a ruski 35, onda se na makroplanu potvruje odnos u kome je leksiko optereenje svake opozicije vee ukoliko je broj opozicija manji. Ova se zakonitost potvruje i na mikroplanu. Ako pogledamo ovo i na mikroplanu, najvea razlika ispoljava se u paru z:s, gde srpskohrvatski generie znatno vei broj minimalnih parova od ruskog i poljskog. Istovremeno, ruski i poljski imaju u tom segmentu konkurentne" opozicije : u poljskom i s':z' u ruskom, koje generiu dodatne minimalne parove rastereujui tako opoziciju s:z. Ipak, ne radi se samo o ovom faktoru. ak i ako opoziciji s:z pridruimo meke poljske i ruske dodatne konkurentne" opozicije, njihov je broj i dalje znatno manji nego u srpskohrvatskom. Isto tako, broj konsonanata u srpskohrvatskom manji je za nekih 40%, dok je optereenje navedenih parova 200% vee. Postoje dakle i drugi razlozi razliitog optereenja posmatrane opozicije. Postoje dva osnovna faktora za koje se moe pretpostaviti da utiu na leksiko optereenje u sadejstvu sa isto fonolokim faktorima: a. frekvencija tvorbenih elemenata, b. leksiko pozajmljivanje. Prvi faktor vidljiv je u objanjenju disproporcije leksikog optereenja opozicije z:s. Podaci su u dobroj meri takvi kakvi su zahvaljujui visokoj frekvenciji prefiksa s(a)- i z(a)- uz iste leksike osnove (npr. zabijati:sabijati, zabiti:sabiti, zaderati:saderati, zagoreti:sagoreti, itd.) Drugi faktor primetan je u sluaju zavrnih minimalnih parova u poljskom i ruskom. Tako su na primer veina zavrnih parova generisanih

160 opozicijom g:k u poljskom (npr. bryg:bryk, log:lok, smog:smok) strane rei (makar jedan lan para). Prvi uvid u predstavljene podatke i njihovu interpretaciju ini se da sugerie sledee optije indicije. Prvo, postoje situacije u kojima se funkcionisanje jedinica nieg jezikog nivoa mora objanjavati osobinama jedinica vieg nivoa. U lingvistikim analizama (i tu nije bitno radi li se o teoriji optimalosti, minimalizmu, kognitivnoj lingvistici, HPSG-u ili kakvom drugom pristupu) jedinice nieg ranga parametri su koji odreuju jedinice vieg ranga. U suprotan smer u principu se ne gleda. Bilo bi zanimljivo ispitati u kojoj su meri jedinice vieg reda parametri za jedinice nieg reda. Drugo, sistemi nieg hijerarhijskog reda podloni su uticajima nepredvidivih faktora sa vieg hijerarhijskog nivoa. Pominjani primer leksikog pozajmljivanja jasno pokazuje ovu pojavu. U iroj perspektivi, postoji potreba da se u lingvistikim objanjenjima povede rauna o tzv. efektu leptira, faktorima funkcionisanja jezikih elemenata koji se ne mogu predvideti. Dalja ispitivanja u ovoj oblasti trebalo bi da utvrde da li su primeene opte pojave tane i kad se koriste druge leksike liste i drugi slovenski jezici. Nadalje, postavlja se pitanje primeenih odnosa kod drugih fonemskih opozicija. Istovremeno, zanimljivo bi bilo utvrditi odnos izmeu leksikog i tekstualnog optereenja svake od opozicija.
LITERATURA Benson, M. (1993) Benson's Tagged SerboCroatian-English Dictionary, Language Analysis Center: Univ. of Pennsylvania. Dalewska-Gre, H. (1997) Jzyki sowiaskie, Warszawa, PWN Hayes, C. (2003) Minimal Pairs Finder, softvare, http://www.linguistics.ucla.edu/people/hayes/103/MinimalPairs/Index.htm Kurnik (2004) Sownik alternatywny, http://www.kurnik.pl/slownik (skinut 9. 5. 2004). Oegov, S. I. (1992) Tolkov slovar pod red. S. I. Oegova i N. Y. vedovo, M., Az, elektronska verzija dostupna na http://speakrus.narod.ru/dict. TranExp (1997) Rusko-engleska baza znanja za softver NeuroTran TranExp (1998) Poljsko-engleska baza znanja za softver NeuroTran TranExp (1999) Srpskohrvatsko-engleska baza znanja za softver NeuroTran

UDC 811.163.41'367.633

Tijana Ai PREDLOZI PO, NA I U U SRPSKOM JEZIKU I NJIHOVA FIZIKA I TEMPORALNA INTERPRETACIJA 1. Uvod Mnogi ljudi vole da lee na suncu. Poneko uiva da sedi u hladu. No, niko ne voli da spava na kii. Ipak, neke bebe vrlo lepo spavaju po kii. Ali, tokom oluje najee se probude. U ovom emo radu analizirati upotrebu predloga po, na, u i tokom sa imenicama koje se odnose na prirodne fenomene, odnosno prave dogaaje. Pokuaemo da utvrdimo kakva je priroda odnosa izmeu razliitih ontolokih tipova predikata i vremenskih intervala u kojima su smeteni. Takoe emo razmotriti odnos izmeu semantikog tipa priloke odredbe i interpretacije prezenta u srpskom jeziku. 2. Po / na / u opozicija u srpskom jeziku 2.1. U prostoru Svi indoevropski i velika veina ne-indoevropskih jezika1 lingvistiki obeleavaju razliitim predlozima (ili post-pozicijama, videti Ai, 2004) dva osnovna topoloka odnosa kontakt podloga i sadravanje (biti unutar za trodimenzionalne objekte). Ali, u slovenskim jezicima osnovni prostorni odnosi ukljuuju jo dva parametra: a) Konceptualnu opoziciju diskretnost kontinuiranost (opozicija izmeu diskretnih, funkcionalno nedeljivih objekata i neograniene, homogene, kontinuirane supstance). Vano je ovde napomenuti da odluka o tome da li je neto kontinuirano ili diskretno zavisi od nae take gledita (Jackendoff, 1991), a ne od prave prirode stvari.2 b) Konceptualnu opoziciju statinost dinaminost (opozicija izmeu kretanja i mirovanja). Kako se to ogleda u upotrebi predloga? Za relaciju kontakt podloga izbor predloga zavisi od prirode subjekta (da li je diskretan ili kontinuiIzuzetak predstavljalju neki ameroindijanski jezici. Videti: Levinson, 2003. Na primer, krv za nae oko predstavlja kontinuiranu i homogenu supstancu iako znamo da se ona sastoji od plazme i vie vrsta krvnih elija.
2 1

162 ran) i od injenice da li se on kree. Ako je subjekt kontinuirana supstanca (ili grupa predmeta koji nemaju individualnost, npr lie), uoptrebljava se predlog po. Ako je subjekt diskretan, uoptrebljava se predlog na. Ako je subjekt dinamian (u pokretu), bez obzira na njegovu ontoloku prirodu, koristi se predlog po. Evo nekoliko primera: 1) 2) 3) 4) Brano je svuda po stolu. Kutija brana je na stolu. Kafa se razliva po stolu. Lutka hoda po stolu.

to se tie odnosa biti sadran, on je uvek predstavljen predlogom u, bez obrzira na prirodu subjekta i njegovo kretanje. Izgleda da granice lokalizatora (tanije reeno granice rupe u lokalizatoru u kojoj je smeten objekt lokalizacije3, videti Casati i Varzi, 1999) odreuju oblik objekta lokalizacije ukoliko je on kontinuirana supstanca: 5) Sat je u kutiji. 6) Duanovo mleko je u boci. 7) Neto se mrda u kutiji. 2.2. Sa prirodnim fenomenima Kao to je ve poznato iz radova M. Ivi (1995) po / na / u opozicija se iz prostornog prenosi i u neto apstraktniji domen prirodnih fenomena. Napominjemo da se prema svojim osnovnim karakteristikama prirodni fenomeni mogu podeliti u dve grupe (M. Ivi, 1995): a) Efektivni oni su sami po sebi dinamini i deluju nas nas (Sunce sija ili Kia pada). b) Ne-efektivni oni su sami po sebi statini i samo oslikavaju ambijent (potpuni mrak, hladna sena) Naa istraivanja (Ai, 2003a, 2003b, 2004a i 2004b) pokazala su da se u sluaju efektivnih prirodnih fenomena: predlog po upotrebljava sa prostorno dinamikim glagolima (onima koji oznaavaju horizontalno pomeranje) kao to su trati, hodati, puziti; predlog na koristi sa prostorno statikim glagolima (kod njih ne postoji takvo pomeranje) kao to su pevati, spavati, trati u mestu. to se ne-efektivnih prirodnih fenomena tie: Po se upotrebljava sa prostorno dinamikim glagolima. U se upotrebljava sa prostorno statikim glagolima.
3

Termini lokalizator i objekat lokalizacije preuzeti su od Pipera (1998).

163 Evo nekoliko primera: 8) 9) 10) 11) Kolja tri po suncu. Duan sedi na suncu. Ema hoda po mraku. Vava spava u hladu.

Iz gore navedenih pravila mogu se izvesti sledei zakljuci: I) Izmeu statikih aktivnosti i efektivnih fenomena postoji neto kao relacija diskretnog kontakta. II) Izmeu statikih akitivnosti i ne-efektivnih fenomena postoji relacija biti sadran u neemu. III) Izmeu dinamikih aktivnosti i efektivnih fenomena postoji neto kao relacija kontinuiranog (dinamikog) kontakta. IV) Izmeu dinamikih aktivnosti i ne-efektivnih fenomena postoji relacija kontinuiranog (dinamikog) kontakta. Istakli bismo ovde da, ukoliko se kombinuju sa prostorno dinamikim glagolima, neefektivni fenomeni prestaju da imaju svojstva kontejnera (sadrivaa) i postaju entiteti sa kojima je mogue ostvariti kontinuirani kontakt u vremenu. Podsetimo da je ovo situacija posve razliita od one koju imamo u domenu prostora gde je pravi kontejner (onaj koji ima u sebi rupu, videti Casati i Varzi, 1999) uvek stanite za objekat lokalizacije bez obzira da li je ovaj u pokretu (dinamian) ili u stanju mirovanja (statian). 3. Temporalna interpretacija 3.1. Krenje pravila Ponekad je mogue ogluti se o po-na-u pravilo i upotrebiti predlog po sa prostorno statikim glagolima: 12) Moja beba spava po kii. 13) Nedeljama uim uglavnom po mraku. Ukoliko bismo se pridravali gore navedenih pravila, u primeru 12 valjalo bi upotrebiti predlog na, a u primeru 13, predlog u: 12a) Moja beba spava na kii. 13a) Nedeljama uim uglavnom u mraku. Ipak, reenice 12 i 13 su prihvatljive, ali se po znaenju razlikuju od reenica 12a i 13a. Naime, 12 implicira da beba spava negde u zatvorenom prostoru, zatiena od kie ali da se vremenski interval njenog sna (delimino ili potpuno) poklapa sa trajanjem kie. Isto tako, 13 implicira da govornik ui tek kad se spusti mrak, tj. uvee. Zbog toga se moe rei da ove reenice imaju temporalnu interpretaciju.

164 Za razliku od iskaza 12 i 13, 12a i 13a imaju tzv. fiziko znaenje: u sluaju 12a jadna beba je zaista izloena kii, a u 13a govornik je prinuen (zbog restrikcija struje, na primer) da ui u neosvetljenoj prostoriji. Sada nam predstoji dosta teak zadatak da odgonetnemo kako to predlog po stvara temporalnu interpretaciju, te koje je tano prirode vremenski odnos izmeu predikata i priloke odredbe u reenicama tog tipa. 3.2. Predlog po i temporalna interpretacija Jasno je da u reenicama tipa 12 i 13 postoji konflikt izmeu prirode predloga po (koji oznaava dinamiki kontakt) i prirode prostorno statikih glagola. Ovaj semantiki konflikt se reava na sledei nain: prirodni fenomeni koji se javljaju u ovim reenicama (u naim primerima to su kia i mrak) kada su uvedeni predlogom po (ali, samo ako se javljaju u kombinaciji sa statikim glagolima), gube svoju fiziku prirodu. Tanije reeno, njihova temporalna znaenjska komponenta preovladava. Tako oni postaju vremenski intervali. Upravo se u ovim intervalima ostvaruje dinamizam prostorno statikih glagola, jer se ovi razvijaju u vremenu (radi se o Vendlerovoj (1957) klasi aktivnosti, koja je po aspektualnoj prirodi dinamika (Jackendoff, 1991). Dakle, odnos koji imamo ovde je isto vremenski, to je relacija izmeu dva vremenska intervala. 3.3. Relacija vremenskog preklapanja Pokuajmo sada da odredimo prirodu te relacije. Poznato je da se temporalna ontologija (Vendler, 1957) sastoji od etiri tipa entiteta (stanja, aktivnosti, ostvarenja i dostignua4), pojma vremenski interval (Reboul, 2000) i tri tipa temporalnih odnosa: sukcesivnost, inkluzija i preklapanje. Na primer, u srpskom se za sukcesivnost koristi predloki par pre-posle: 14) Katarina e doi pre-posle Uskrsa. Za inkluziju u srpskom takoe postoji specijalizovani predlog tokom: 15. Tokom jueranje oluje palo je veliko drvo. Tokom oznaava da je dogaaj pasti; veliko drvo" smeten negde unutar granica dogaaja jueranja oluja". Pitanje koje se odmah javlja jeste: zato u primerima 12 i 13 nije upotrebljen vremenski predlog tokom, ve prostorni predlog po? Recimo najpre da je u tim reenicama predlog tokom teko prihvatljiv: 12b) ? Moja beba spava tokom kie. 13b) ? Nedeljama uim uglavnom tokom mraka.
4 Vendlerova taksonomija (Vendler, 1957) aspektualnih klasa zasniva se na kriterijumima kao to su dinaminost, telinost i homogenost.

165 Analogno tome, predlog po je neprihvatljiv u primeru 15: 15a) * Po jueranjoj oluji palo je veliko drvo. Razlog za to je, najverovatnije, razlika izmeu onog to za nas konceptualno predstavljaju s jedne strane, kia i mrak, a s druge, oluja. Izgleda da jedino oluja za nas zaista predstavlja dogaaj u pravom smislu te rei (moglo bi se za oluju rei da je prototipski dogaaj). Ovde se pozivamo na definiciju predmeta i dogaaja koju daju u svojoj knjizi filozofi Kasati i Varzi: Ol: Svaki pravi predmet: a) ima ogranienu prostornu ekstenziju i neogranieno trajanje; b) ne moe da zauzme ceo prostor, ali mogao bi da zauzme celinu vremena; c) u prostoru mora biti mesta za vie predmeta koji se mogu, i ne moraju, preklapati vremenski. El: Svaki pravi dogaaj: a) ima ogranieno trajanje i neogranienu prostornu ekstenziju; b) ne moe da zauzme celinu vremena, ali bi mogao da zauzme ceo prostor; c) u vremenu mora biti mesta za vie dogaaja, koji mogu, ali i ne moraju, da se preklapaju u prostoru. (Casati & Varzi, 1999, 173) Izgleda da predlog po, zbog svojih odlika dinaminost i kontinuiranost ne podnosi stroge i utvrene granice pravih dogaaja (kakav je oluja) koji po svojoj prirodi moraju imati strogo ogranieno trajanje. Entiteti poput kie i mraka su pak neto izmeu predmeta i dogaaja. Oni imaju neke isto fizike odlike: kiu moemo osetiti na koi, a mrak nas spreava da vidimo. Ali oni, ipak, imaju svojstvo trajanja: zato se i moe rei pre mraka / posle kie. No, napomenimo da posle mraka i pre kie ipak zvui pomalo udno Njihove vremenske granice nisu tako izrazite i relevantne, one nisu tako precizno odreene kao granice oluje. Zato se i teko moe rei tokom kie, tokom mraka. Osim toga, katkad je mogue te granice zanemariti. Upravo se to deava kad upotrebimo predlog po. Sa ovim predlogom oni postaju otvoreni intervali. Dakle, ba kao i u prostoru i ovde sve zavisi od nae take gledita! Dodali bismo ovde jo jedno zapaanje: miljenja smo da se u ovom sluaju ne mora govoriti o polisemiji. Ne postoji dakle kia 1, koja je metereoloki fenomen i kia 2, koja je vremenski dogaaj (isto vai i za mrak). Imamo samo jednu leksemu koja u svojoj semantikoj strukturi, svojim kvalijama, ima i prostorne i vremenske odlike i, shodno tome, u zavisnosti od reeninog konteksta, generie razliite interpretacije (Pustejovsky, 1995). Ali jo nismo odgovorili na pitanje kakva je tano vremenska relacija izmeu dva temporalna entiteta koji nemaju strogo zadate granice. Jedna relacija koju je mogue zamisliti jeste strogo vremensko preklapanje (over-crossing). U mereologiji (Casati & Varzi, 1999) definie se na sledei nain: (OX): OXxydf Oxy Pxy.

166 Ova formula znai da postoji strogo preklapanje ako i samo ako se x i y preklapaju (O = overlap) ali x nikako nije deo y (P = parthood). Grafiki se to moe prikazati na sledei nain: Ali, moe se isto tako zamisliti da je, u primeru 12, beba zaspala kad je ve poela da pada kia i probudila se dok je jo padala kia ili da je beba zaspala a kia onda poela da pada i prestala pre nego to se beba probudila. Dakle, najbolji kanditat za ovu relaciju je ipak relacija slabog preklapanja (overlap), u kojoj je mogua i inkluzija: (Oxy = df $z (Pzx Pzy). Ova formula znai da postoji slabo preklapanje ako i samo ako postoji jedno z koje je i deo x i deo y: 3.3. Predlog po / nereferencijalni prezent Prezent nesvrenih glagola osnovno je vreme u sistemu glagolskih vremena u srpskom jeziku. On se moe definisati (na osnovu parametara koje je 1947. predloio Rajenbah Reichenbach5) kao (Ai, 2000): S = R = E (S = trenutak govora, R = referentna taka, E = trenutak zbivanja dogaaja). U gramatikama se obino navodi da on ima dve osnovne funkcije (Stanoji & Popovi, 1997): I) Odnosi se na zbivanja koja se deavaju hic et nunc (u trenutku govora). Ovaj prezent je poznat kao referencijalni: 14. Duan sada jede svoj ruak. II) Ali glagoli u prezentu mogu takoe oznaavati zbivanja koja nisu aktuelna u trenutku govora (S), ve su istinita u prezentu u irem smislu, ili se ponavljaju u sadanjosti. To je takozvani nereferencijalni prezent (Tanasi, 1996): 15. Duan rado jede varke. 16. Autobus 45 prolazi pored moje kue. U kakvoj su sad vezi ove dve upotrebe prezenta sa naim predlozima? U reenicama u kojima zahvaljujui predlogu po imamo temporalnu interpretaciju prezent se najee doivljava kao nereferencijalni. Tako u primerima 12 i 13 govornik kazuje ta je najee tano za njegovu bebu ili njega samog. Nasuprot tome, u reenicama sa fizikom interpretacijom prezent se pre tumai kao referencijalni. Ali, ini se da nereferencijalnost prezenta u primerima tipa 12 i 13 nije vezana iskljuivo za prirodu predloga
5 Po Rajenbahu (Reichenbach, 1947) svako vreme se moe definisati na osnovu odnosa izmeu tri take na vremenskoj osi (S, R i E). Naime, izmeu svake dve take mogue je vremensko podudaranje ili nepodudaranje.

167 po ve za jedno opte pravilo koje vai za reenice u kojima postoji priloka odredba za vreme. Pogledajmo sledei primer: 17. Moja beba spava posle kie / popodne / u pet. I ovom reenicom saoptava se neto to je navika govornikove bebe, a ne da beba u trenutku govora spava. Zato se u ovu reenicu dobro uklapaju prilozi tipa obino, najee i sl.: 19a) Moja beba obino / najee spava posle kie / popodne / u pet. Ukoliko pak elimo da insistiramo na tome da se 19 deava hic et nunc, moemo to uini naglaenim sada: 18. Moja beba spava sada, posle kie / popodne / u pet. 4. Situacija u drugim jezicima Naa istraivanja na drugim slovenskim jezicima (Ai, 2003, 2004b) pokazala su da je i u njima opozicija po-na-u prisutna ne samo u prostornoj ve i u sferi prirodnih fenomena. Oni takoe lingvistiki obeleavaju razliku izmeu prostorno statikih i dinamikih glagola, kao i izmeu efektivnih i ne-efektivnih fenomena. Najvee varijacije zapazili smo u sluaju temporalne interpretacije. Kao posebno zanimljiv, izdvajamo sluaj bugarskog jezika u kojem se temporalna interpretacija (uz obavezno tumaenje prezenta kao nereferencijalnog) ostvaruje tako to se izostavlja imeniki lan. Tako imamo opoziciju izmeu 21 i 21a: 15) Duan plae v mrakA. 21a) Duan plae v mrak. Kao to se iz primera vidi u obema reenicama upotrebljen je predlog v (u). Ali prvom reenicom, u kojoj imenicu mrak odreuje lan, kazuje se da Duan plae u mraku (na primer, boji se mraka). Drugom reenicom se saoptava da Duan plae nou (iako se moda nalazi u prostoriji gde gori svetlo). Veza izmeu opozicije po-na-u i opozicije odreenost-neodreenost zavreuje dosta panje i nije je (zbog ogranienosti prostora) mogue analizirati u ovom radu. to se ire kontrastivne analize tie, nita slino po-na-u fenomenu ne postoji u drugim indoevropskim jezicima a to se ne-indoevropskih jezika tie, postoji donekle slina pojava u kikuju (bantu jeziku koji se govori u Keniji; videti Ai, 2003a, 2004a). 5. Zakljuak Upotreba izvorno prostornih predloga po, na i u sa apstraktnim entitetima, kao to su prirodni fenomeni, jedan je od moguih argumenata za po-

168 tvrivanje lokalistike hipoteze (Lyons, 1977), po kojoj su prostorni predlozi (i ostale prostorne rei) gramatiki i semantiki fundamentalne u jeziku. A mogunost isto temporalne interpretacije prirodnih fenomena (kada se javljaju uz prostorno statike glagole, a uvedeni su predlogom po) svedoi o tome da razlika izmeu materijalnih i temporalnih entiteta (tj. predmeta i dogaaja) nije tako otra kao to se na prvi pogled ini. Najzad, podvucimo da se opozicije diskretnost-kontinuiranost i statinost-dinaminost mogu smatrati bazinim opozicijama u spacio-temporalnoj ontologiji.
BIBLIOGRAFIJA Ai, T. (2000), Le prsent perfectif en serbe: temps, mode ou puzzle?" Cahiers de Linguistique Franaise 22, 275294. Ai, T. (2003a), The po-na-u opposition in Serbian an its Equivalents in some Slavic languages and Kikuyu"; in: ed. by P. Kosta, J. Blaszczak, J. Frasek, Lj. Geist, M. Zygis. Investigation into Formal Slavic Linguistics, Frankfurt, Peter Lang, p. 783797. Ai, T. (2003b), L'expression de la relation temporelle d'over-crossing dans certaines langues", Cahiers de Linguistique Franaise 25, 221235. Ai, T. (2004a), La reprsentation cognitive du temps et de l'espace: Etude pragmatique des donnes linguistiques en franais et dans d'autres langues, thse de doctorat, Universit de Genve et Universit de Lyon 2. Ai, T. (2004b, u tampi), The po-na-u opposition in Serbian and its equivalent in Bulgarian: the relation between mass-count, definiteness and the temporal reading", Naylor prize paper, Balkanistica 17, A Journal of Southeast European Studies, University of Mississippi Casati R. & Varzi A, (1999), Parts and places: The structure of Spatial Representation, Cambridge (Mass.), The MIT Press. Ivi, M. (1995), O zelenom konju, Beograd, XX vek. Levinson, S. C. (2003), Space in language and cognition: explorations in linguistic University. Cambridge: Cambridge University Press Jackendoff, R. (1991), Parts and boundaries", Cognition 41, 945. Lyons, J. (1977), Semantics, Cambridge, Cambridge University Press. Piper, P. (1997), Jezik i prostor, Beograd, XX vek. Pustejovsky, J. (1995), The Generative Lexicon, Cambridge (Mass.), The MIT Press. Reichenbach, H. (1947), Elements of Symbolic Logic, New York, Free Press. Reboul, A. (2000), La reprsentation des ventualits dans la Thorie des Reprsentations Mentales", Cahiers de Linguistique Franaise 22, 1355. Stanoji, . i Popovi, Lj. (1997), Gramatika srpskog jezika, Beograd, ZUNS. Tanasi, S. (1996), Prezent u savremenom srpskom jeziku, Beograd, Institut za srpski jezik SANU. Vendler, Z. (1957), Verbs and Times", Philosophical Review 56, 143160.

UDC 811.163.6'37:811.163.41'37

Maja ukanovi POREDBENA SEMANTIKA ANALIZA ODRINIH ZAMENICA U SLOVENAKOM I SRPSKOM JEZIKU

Zamenice kao posebna vrsta rei predstavljaju nezaobilazno poglavlje svakog gramatikog pregleda i jezikog prirunika, a poreenje njihovih semantikih polja u razliitim jezicima uvek daje rezultate primenljive u leksikografiji i udbenikoj literaturi. Kao jezika univerzalija, zamenice su predmet interesovanja mnogih lingvista i lingvistikih kola, ali u oblasti gramatikih poreenja slovenakog i srpskog jezika zamenice su do sada samo sporadino obraivane. Predmet ovog rada jesu znaenja odrinih zamenica i poreenje semantikih polja koja one obuhvataju u savremenom slovenakom i savremenom srpskom knjievnom jeziku. Polazna pretpostavka analize u ovom radu jeste ta da svaka zamenika re ima svoje osnovno i svoje opte znaenje. Kako je to definisao P. Piper (Piper, 1987:85), osnovno (invarijantno) znaenje je ono koje je u datom sistemu svojstveno samo datoj zamenici i eventualno njenim sistemskim sinonimima. Ukoliko takvi sinonimi postoje, razmatra se da li je upotreba nekog od njih stilski markirana. U takvom sluaju, kad postoje sinonimne varijante, glavnim nosiocem osnovnog znaenja smatra se onaj oblik koji je stilski neutralan. Za razliku od osnovnog znaenja, optim znaenjem se smatra onaj semantiki sadraj koji je svojstven svim pojedinanim znaenjima nekog oblika i koji je prisutan u svim upotrebama iste zamenice. Jasno je da se dva jezika mogu kontrastirati na vie naina i na vie planova. U ovom radu polazi se od invarijantnih znaenja, pa se na osnovu odnosa koji postoje meu takvim, invarijantnim, znaenjima u dva jezika, stvara konstrukt distinktivnih semantikih obeleja. Takva osnova poreenja shvaena je kao semantiki tertium comparationis, a obuhvata distinktivna obeleja zajednika za zamenice u oba jezika, kao i njihove kombinacije sa semantikim strukturama pojedinih zamenica. Dobijeni metajeziki podsistem slui kao osnova za odreivanje specifinosti dvaju semantikih sistema zamenikih rei slovenakog i srpskog. Osnova poreenja moe biti: polazna, minimalna i donekle hipotetika; rezultat prethodnih, obino samo priblinih saznanja o onome to je zajedniko i posebno u objektima analize; ili krajnja, maksimalna osnova poreenja, rezultat opisa svih ili veine relevantnih injenica i jedinica si-

170 stema koji se porede, a koje ulaze u matricu ili tipoloki etalon analize (Piper, 1991). U svojoj studiji o semantikom sistemu zamenica u srpskom i ruskom jeziku, P. Piper navodi da se u oba jezika najrelevantnijim smatra razlikovanje dva tipa zamenica (Piper, 1987:86): onih sa primarnom funkcijom lokalizacije i onih sa primarnom funkcijom kvantifikacije. Primarna funkcija lokalizacije jeste upuivanje na odreeni element govorne situacije, dok funkcija kvantifikacije obuvata ono na ta se odnosi imenska grupa u koju takva zamenica ulazi. Ta dva podsistema ne razlikuju se po tome da li odreeno obeleje postoji ili ne postoji nego po tome koje od njih je jae izraeno (Piper, 1987:86). Zamenice sa primarnom funkcijom lokalizacije obuhvataju dva ua podsistema: a) line zamenice (zajedno sa prisvojnim) i b) pokazne zamenice. U grupu linih zamenica Piper svrstava zamenike rei koje imaju semantiko obeleje lice" u smislu dijalokog lica, a ne samo u znaenju ovek". Grupu pokaznih zamenica ine zamenice koje navedeno semantiko obeleje nemaju. Za odrine zamenice u naelu vai da bi se uz opte mogle svrstati u univerzalne zamenike kvanitifikatore. To miljenje zastupa P. Piper (1987:95) konstatujui da su odrine zamenice univerzalni kvantifikatori negativnog tipa i da predstavljaju suprotni pol optim zamenicama, kao univerzalnim kvantifikatorima afirmativnog tipa. Odrine zamenice imaju isti opseg kvantifikacije kao i opte zamenice, ali imaju suprotan nain osmiljavanja denotativnog odnosa. Obe pomenute vrste zamenica obuhvataju odreeni skup i to na dva naina: a) bez ostatka obuhvataju skup koji ima odreeno obeleje, b) potpuno iskljuuju suprotno obeleje u datom skupu. Opte i odrine zamenice mogu biti upotrebljene u reenicama sa komplementarno antonimikim predikatima (Piper, 1987:95), kakve su na primer: Sve je dozvoljeno. = Nita nije zabranjeno. Te dve reenice potpuno su sinonimine, kao to su sinonimini i njihovi predikati (dozvoljeno je = nije zabranjeno). Autor zakljuuje da i njihova kvantifikacija, izraena zamenicama, mora biti istog, maksimalno irokog obima. Odrine zamenice u slovenakom i srpskom jeziku imaju razliite oblike za lica i za predmete / pojave. Njihovi osnovni oblici jesu:
odrine zamenice za lica za predmete za osobinu za vrstu za pripadnost slovenaki jezik nihe ni nikakren noben nikogarnji srpski jezik niko nita nikakav nikoji niiji

171 Slovenaki oblici nihe, ni su karakteristini za savremeni jeziki standard, a u dijalektima se javlja i drugi oblik odrine zamenice za lica: nikdo. U korpusu srpskog standardnog jezika niko, nita imaju vrsto mesto i nemaju alternative. Sa formalne take gledita, jasno je, ve na prvi pogled, da je za oba jezika zajedniko to to sadre morfemu ni-. U vezi sa slovenakim odrinim zamenicama J. Toporii navodi (Toporii, 2000:313) da se pridevske odrine zamenice relativno esto upotrebljavaju umesto imenikog oblika nihe. Naime, upotrebom pridevskih oblika jasnije se definie rod i broj imenice na koju se zamenicom upuuje: Nobena ga ni morala. = Nijedna ga nije volela. Nobenemu se nisem mogel zaupati. = Nijednome nisam mogao da se poverim. Takva upotreba oblika noben (nijedan) umesto nihe ima svoju paralelu u upotrebi odnosne zamenice kateri umesto kdor, upravo zbog jasnijeg upuivanja na rod i broj imenice. Kao to se iz primera vidi, u srpskom za takvu upotrebu postoji potpuni ekvivalent. U SSKJ se u odrednici ni navodi da tom zamenicom izraavamo nepostojanje (nebivanje) lica u situaciji iskazanoj tekstom. Odrina zamenica za stvari se dosta esto upotrebljava u razliitim izrazima ni rad, ni koliko, zani i sl. RMS, meutim, pored izraavanja nepostojanja lica u situaciji iskazanoj tekstom, navodi i pejorativno znaenje zamenice niko, u znaenju nitarija". Za srpski korpus je takoe karakteristino postojanje okamenjenih izraza koji u sebi sadre odrinu zamenicu: niko i nita, nikom nita i sl. Analizirana graa iz SSKJ i RSANU potvruje da se odrinim zamenicama nihe / niko najee upuuje na odsustvo lica: 1. Nihe / niko koristi se u odrinim reenicama i pokriva semantiko polje nepostojanje, nebivanje, izostanak lica". Nihe se ga ne boji. = Niko se ga ne boji. Nihe se ne zmeni zanj. = Na njega niko ne obraa panju. U takvim primerima upotrebe upuuje se na najiru referencijalnost i optu neodreenost. Semantiko polje koje obuhvata zamenica isto je u srpskom i slovenakom jeziku. Re je o veoma irokom znaenju, gde se moe povui paralela sa semantikim poljem koje obuhvata opta zamenica vsak / svako ili sa semantikim poljem koje obuhvataju neodreene zamenice kdo, nekdo / ko, neko, s tim to je za oblike nihe / niko karakteristino odsustvo, nepostojanje nekog, odnosno bilo kog lica. 2. Odrina zamenica za lica moe imati i neto ue znaenjsko polje. Njome se moe upuivati na deo celine i u tom sluaju je re o specifikovanoj referencijalnosti: Nikogar ni doma. = Nikoga nema kod kue.

172 Nikogar drugega ni bilo na sestanku. = Na sastanku nije bilo nikog drugog. Nihe od domaih ga ne pogrea. = Nikome od ukuana ne nedostaje. Iz navedenih primera se jasno vidi da je ovde re o nepostojanju, izostanku pojedinca iz neke odreene grupe. Dakle, re je o semantikom polju nepostojanje, izostanak lica iz grupe". U takvim primerima upotrebe odrina zamenica za lica u oba jezika ima specifikovanu referencijalnost i relativno odreen denotat. I u tom sluaju potpuno se poklapaju upotrebe odrine zamenice za lica u srpskom i slovenakom. 3. U srpskom se odrina zamenica za lica upotrebljava i u pejorativnoj funkciji. U slovenakom, pak, takva upotreba nije mogua. Pokazae se ko je niko, ko je prostak i kukavica, neko drugi ili on! U prevodu takvog tipa primera na slovenaki morali bismo da upotrebimo neko drugo reenje neku od imenica sa pejorativnim znaenjem. U tom sluaju odrina zamenica moe da alternira sa imenicom pejorativnog znaenja, a pokriva semantiko polje 'plaljivac'. Analizirani primeri upotrebe odrine zamenice nihe / niko ukazuju na to da ona u oba jezika moe upuivati kako na potpuno uopten, u sutini nepoznat denotat, tako i na relativno poznat denotat, odnosno izostanak lica koji je deo odreenog poznatog skupa. Ovo drugo znaenje predstavlja paralelu semantikom polju koje pokriva neodreena zamenica nekdo 3. Znaenje pejorativnosti koje zamenice niko moe imati u srpskom jeziku u slovenakom ne postoji. Odrine zamenice za ne-lica ni / nita kao i njihovi parovi koji upuuju na lica, pre svega pokrivaju semantiko polje nepostojanje, izostanak ne-lica". U SSKJ za ni se navode dva osnovna znaenja: oznaava ono to ne postoji, ne bivstvuje, izraava veoma malu koliinu ili vrednost. Za srpski se, meutim, u RSANU pod odrednicom nita otvara veoma razueno polje znaenja. Oblik nita, pre svega moe imati razliite funkcije. On moe biti: odrina imenika zamenica, imenica, prilog ili pridevska zamenica. Ukoliko panju usmerimo na nita u funkciji odrine imenike zamenice, iz RMS emo videti da taj oblik ima dva osnovna znaenja: upuuje na kategoriju ne-lica: nijedan predmet, pojava, postupak, dogaaj i sl., oznaava neizvrenje neke radnje. Iako se u renicima za oba jezika navode po dva znaenja, drugo navedeno znaenje nije isto u slovenakom se ukazuje na koliinu, vrednost, a u srpskom na neizvrenje radnje.

173 Analizirana graa pokazuje da oblici ni / nita pokrivaju sledea semantika polja: (1) Kao to je u renicima i navedeno, ni / nita pre svega upuuje na nepostojanje, nebivanje, izostanak nekog ne-lica. Pod ne-licem se podrazumeva predmet, pojava, postupak, dogaaj, radnja. To znaenje ima veoma iroku referencijalnost: Razlika med nekaj in ni. = Razlika izmeu neega i niega. Upravo taj primer iz SSKJ naglaava koliko je upadljiva paralela izmeu znaenja neodreenih i odrinih zamenica. U onoj meri u kojoj je nekaj / neto referencijalno i upuuje na poznati denotat (nekaj 1), toliko je ni / nita nereferencijalno i predstavlja pravu suprotnost te neodreene zamenice. Kao to se iz ovog primera vidi, u prevodu na srpski su mogui potpuni ekvivalenti. (2) Odrina zamenica ni se veoma esto upotrebljava i u znaenju koliine, mere, vrednosti. I to polje ima svoju suprotnost u semantikim poljima koje pokriva zamenica nekaj (nekaj 2, nekaj 3): To je vse skupaj ni. = To sve zajedno nije nita. Milijonek, ali je to ni? = Milioni, zar je to malo? U takvim primerima ni moe da alternira sa drugim oblicima, najee pridevima (npr. malo) ili imenicama (npr. malenkost). To vai i za prevod na srpski moemo upotrebiti odrinu zamenicu za stvari, ali je moemo zameniti i nekim pridevom ili imenicom u odgovarajuem znaenju. U RSANU je takvo znaenje oblika nita navedeno kao imenika funkcija i znaenje, ali nesumnjivo postoji i u zamenikom sistemu srpskog jezika. (3) Oblik ni / nita moe upuivati i na neto bezvredno: V primeru z njim sem jaz pravi ni. = U poreenju sa njim sam ja niko i nita. V sak ni drago prodajo. = Svaku glupost skupo prodaju. Za vsak ni joka. = Plae za svaku sitnicu. U sutini, slovenaki oblik ni u toj pejorativnoj funkciji, ima svoj par u srpskom obliku niko, koji takoe, izmeu ostalog, moe imati pejorativnu funkciju. Dakle, pejorativna funkcija oblika ni ima svoj par u pejorativnoj funkciji srpske odrine zamenice za lica niko. (4) U RSANU se za oblik nita navodi i znaenje neizvrenja neke radnje: Otkad se to govori pa nita. = Od kdaj se o tem govori pa ni. Obila ona tako sve crkve Pa nita. = Obla je vse cerkve Pa ni. U SSKJ to znaenje nije navedeno, ali oigledno postoji u slovenakom jeziku. Srpsko nita i slovenako ni su i u tom znaenju potpuni ekvivalenti.

174 Analizirani primeri upotrebe odrine zamenice za ne-lica ni / nita ukazuju na veliku meru poklapanja njenog znaenja u dva jezika. Njena osnovna funkcija jeste upuivanje na nepostojanje, nebivanje, izostanak nekog predmeta, pojave, dogaanja, radnje i sl. Meutim, veoma je jako izraena i funkcija upuivanja na neku malu koliinu ili meru, to se zatim preliva u novo semantiko polje bezvrednost, nitavilo". etvrto semantiko polje neizvrenje radnje moe se razumeti i kao eliptina funkcija, odnosno nedovrena reenica kojom se izraava da znaenje nekog glagola nije realizovano. Oblici pridevskih odrinih zamenica za vrstu u slovenakom glase noben, nobena, nobeno, a u srpskom nikoji, nikoja, nikoje. Ova distribucija nije sasvim vrsta, jer se u srpskom npr. u tom znaenju esto upotrebljavaju i oblici nijedan, nikakav. U SSKJ se za oblik noben navodi da: a) odrinim reenicama izraava nepostojanje lica ili predmeta ili stvari odreene vrste u situaciji izraenoj tekstom, a da se u tom kontekstu moe javiti: u imenikoj upotrebi u atributskoj upotrebi b) negira bilo kakav kvalitet. U RSANU se za znaenje srpske odrine zamenice nikoji kae da se ona upotrebljava: a) u optem znaenju odrine zamenice, b) za pojaavanje odrinosti pojma na koji se odnosi: nikakav, niti jedan, nijedan. Poto se za oblik nikoji u srpskom retko nalazi potvrda upotrebe u savremenom jeziku, u obzir je uzet skoro sinonimini oblik te zamenice: nijedan, nijedna, nijedno. Za taj oblik se takoe navodi da ima opte znaenje odrine zamenice i da alternira sa oblikom nikoji. Analizirani primeri potvruju tu nedoslednost u upotrebi i znaenju koja je ve iskazana i u renicima: (1) Osnovno znaenje odrine zamenice za vrstu noben / nikoji upuuje na nepostojanje lica ili predmeta. Ovo nepostojanje moe imati kontekst uoptenosti: Ne boji se nobenega. = Ne boji se nikoga. Za nobeno stvar se ne zanima. = Ne zanima ga nijedna stvar. U takvim primerima oblici zamenice noben predstavljaju neku vrste suprotnosti, negiranja opte zamenice za lica vsak. Kako je zamenica noben u prvom primeru u funkciji imenice, ini se prirodnijim da se ona prevede oblikom imenike odrine zamenice za lica niko. U drugom sluaju, gde je upotreba pridevska, upotrebili smo oblik nijedan kao savremeniji od

175 nikoji. U oba sluaja pokriva se isto semantiko polje negiranje svih elemenata". (2) Nepostojanje lica ili predmeta na koje upuuje odrina zamenica za vrstu moe se odnositi i na deo celine, dakle moe imati znaenje partitivnosti: Nobeden njegovih junakov. = Nijedan od njegovih junaka. Nobeden od zaveznikov. = Nijedna od zvezda. Ove primere smo takoe preveli oblikom nijedan, koji u srpskom, poput oblika noben u slovenakom, ima znaenje partitivnosti. Graa koja obuhvata primere upotrebe odrinih zamenica za vrstu pokazuje da se u slovenakom u tom kontekstu upotrebljava oblik noben, dok je u srpskom ei oblik nijedan od oblika koji se navodi u gramatikama nikoji. Zamenice noben / nijedan upuuju na nepostojanje nekog lica / predmeta uopte ili pak na nepostojanje lica / predmeta koji ine deo jednog skupa. Za negiranje postojanja neke osobine, kvaliteta, u slovenakom se upotrebljavaju oblici nikakren, nikakrna, nikakrno, a ekvivalenti u srpskom su nikakav, nikakva, nikakvo. Oblik nikakren navodi se u gramatici slovenakog jezika (Toporii 2000) kao odrina zamenica za osobinu, a u SSKJ u odrednici nikakren stoji da je taj oblik stilski obeleen kao knjievni. SSKJ preporuuje kao neutralan oblik noben. U RSANU se za srpski ekvivalent ove zamenice, nikakav, kae da obuhvata dva polja znaenja: 1. za pojaavanje odrinosti pojma na koji se odnosi: bilo koji, ma koji, nijedan, nikoji, 2. lo, rav. 1. Analizirani primeri svedoe o tome da se u slovenakom jeziku veoma esto koristi oblik noben umesto oblika nikakren, odnosno da se njihova znaenja mogu smatrati sinoniminima: Uspeha ni bilo nikakrnega / nobenega. = Nije bilo nikakvog uspeha. Ne dam ga za nikakren / noben denar. = Ne dam ga ni za kakve pare. Semantiko polje koje je obuhvaeno u takvim primerima glasi nepostojanje koliine". 2. U srpskom, zamenica nikakav moe obuhvatati i semantiko polje lo, rav" koje bi se u slovenakom pokrilo nekim pridevom u tom znaenju: Otvori ona vrata kad neki mladi sav nikakav. = Odpre vrata in zagleda nekega ubogega mladenia. Graa koja obuhvata primere upotrebe odrinih zamenica za osobinu pokazuje da se u slovenakom u tom kontekstu upotrebljava i oblik noben. Oblici zamenica koji se definiu kao odrine zamenice za osobinu, u stvari

176 upuuju i na koliinu. To vai i za slovenake i za srpske oblike. Za razliku od slovenakog jezika, u srpskom odrina zamenica nikakav esto ima znaenje lo, rav", a zanimljivo je da se taj oblik pojavljuje u slovenakoj neknjievnoj varijanti razgovornog jezika kao srbizam. To nesumnjivo svedoi o upranjenosti mesta za jedan poseban oblik odrine zamenice kojim bi se upuivalo upravo na znaenje lo, rav". Oblicima odrinih zamenica moe se upuivati i na negiranje pripadnosti nekome ili neemu. U slovenakom jeziku to znaenjsko polje pokriva zamenica nikogarnji, nikogarnja, nikogarnje dok se u srpskom jeziku pojavljuje oblik niiji. Iz analize grae stie se utisak da se u slovenakom umesto oblika nikogarnji esto upotrebljavaju reenine konstrukcije (ki ni od nikogar, ki ni last nikogar), to vai pre svega za razgovorni jezik. U SSKJ se za oblik nikogarnji navodi znaenje: Ki ni last nikogar. RSANU u odrednici niiji navodi tri znaenja: koji ne pripada nikome, koji nema vlasnika; u odrinim reenicama oznaava da se dati pojam ne tie bilo koga, bilo ega ili kad se neto odrie bez obzira na to koga, ega bi se ono to kazuje moglo ticati; koji nema nikog bliskog; kojeg niko ne prihvata (ne titi) kao svog. Iako su u RSANU navedena tri znaenja zamenice niiji, analizirana graa ukazuje da je zapravo u sva tri sluaja pokriveno isto semantiko polje. Odrina zamenica za osobinu upuuje da lice / predmet o kojem je re ne pripada nikome: Pes ni nikogarnji. = Pas nije niiji. nikogarnje ozemlje = niija zemlja Tu je obuhvaeno semantiko polje bez vlasnika", a oblik navedene zamenice u oba jezika predstavlja potpuni opozit optoj zamenici vsakogarnji / svaiji. Kod odrinih zamenica za pripadnost obino se javlja dvostruka negacija, to bi se, u stvari, moglo smatrati nekom vrstom pleonazma, ali je zanimljivo da je ta pojava prisutna u oba jezika. Odrina zamenica za osobinu upuuje da lice / predmet o kojem je re ne pripada nikome, odnosno da nema vlasnika. U tom smislu ona predstavlja potpuni opozit optoj zamenici za pripadnost vsakogarnji / svaiji. U slovenakom jeziku se oblik zamenice veoma esto supstituie reeninom konstrukcijom, dok je u srpskom upotreba zamenice niiji stabilna. Analizirani primeri upotrebe odrine zamenice nihe / niko ukazuju na to da ona u oba jezika moe upuivati kako na potpuno uopten, u sutini nepoznat denotat tako i na relativno poznat denotat, odnosno izostanak lica koji je deo odreenog poznatog skupa. Ovo drugo znaenje predstavlja pa-

177 ralelu semantikom polju koje pokriva neodreena zamenica nekdo 3. Znaenje pejorativnosti, koje zamenica niko moe imati u srpskom jeziku, u slovenakom ne postoji. Analizirani primeri upotrebe odrine zamenice za ne-lica ni / nita ukazuju na veliku meru poklapanja njenog znaenja u dva jezika. Njena osnovna funkcija jeste upuivanje na nepostojanje, nebivanje, izostanak nekog predmeta, pojave, dogaanja, radnje i sl. Meutim, jako je izraena i njena funkcija-upuivanja na neku malu koliinu ili meru, to se zatim preliva u novo semantiko polje bezvrednost, nitavilo". etvrto semantiko polje neizvrenje radnje moe se razumeti i kao eliptina funkcija, odnosno nedovrena reenica kojom se izraava da znaenje nekog glagola nije realizovano. Izvedeni zakljuci mogu se predstaviti i tabelarno. U tabelama su predstavljena semantika polja slovenakih odrinih zamenica, njihovi konkurentni oblici tj. rei ili izrazi koji imaju isto ili slino znaenje, a u poslednjoj koloni predstavljeni su srpski ekvivalenti razliitim znaenjima slovenakih odrinih zamenica.
SLOVENAKA ZAMENICA nihe SEMANTIKO POLJE 1. nepostojanje, nebivanje, izostanak lica 2. nepostojanje, izostanak 3. lica iz grupe SEMANTIKO POLJE KONKURENTNI OBLIK 1. drug drugega SRPSKI EKVIVALENT 1. niko 2. niko (od) 3. pejorativna imenica

SLOVENAKA ZAMENICA ni

KONKURENTNI OBLIK

SRPSKI EKVIVALENT 1. nita 2. nita/malo, sitnica 3. pejorativna imenica 4. nita

1. / 1. nepostojanje, nebivanje, izostanak ne-lica 2. malo, malenkost 2. koliina, mera 3. neumnost 3. bezvrednost 4. ni + glagol 4. neizvrenje radnje SEMANTIKO POLJE 1. nepostojanje uopte 2. nepostojanje elementa skupa SEMANTIKO POLJE 1. nepostojanje koliine KONKURENTNI OBLIK 1. noben KONKURENTNI OBLIK

SLOVENAKA ZAMENICA noben

SRPSKI EKVIVALENT 1. nijedan 2. nijedan

SLOVENAKA ZAMENICA nikakren

SRPSKI EKVIVALENT 1. nikakav 2. lo, rav" SRPSKI EKVIVALENT 1. niiji

SLOVENAKA ZAMENICA nikogarnji

SEMANTIKO POLJE 1. koji ne pripada nikome

KONKURENTNI OBLIK 1. reenica

178
KORIENA LITERATURA Bajec, Anton; Rupel, Mirko; Kolari, Rudolf (1956), Slovenska slovnica, DZS, Ljubljana. Beli, Aleksandar (1958), O jezikoj prirodi i jezikom razvitku, 2. izd., Nolit, Beograd. Benveniste, Emile (1956), La nature des pronoms, Paris. ukanovi, Maja; Markovi, eljko (2000), Osnovi gramatike slovenakog jezika, Beograd. Gortan-Premk, Darinka (1997), Polisemija i organizacija leksikog sistema u srpskome jeziku, Beograd. Klajn, Ivan (1985), O funkciji i prirodi zamenica, Beograd. Kordi, Snjeana (2002), Rijei na granici punoznanosti, Zagreb. Mrazovi, P.; Vukadinovi, Z. (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Novi Sad. Nicolova, Ruselina (1986), B'lgarskite mestoimenija, Sofija. Peikan, Mitar, (1967), O sistemu zamenikih rei, u: Na jezik, n.s. knj. XVI, sv. 4, Beograd, str. 245267. Peti-Stanti, Anita (2002), Poredbena sintaksa linih zamjenica u junoslavenskim jezicima, doktorska disertacija, Zagreb. Piper, Predrag (1984), O semantikom statusu leksikih parova tipa sve i nita, u: Zbornik radova: Leksikografija i leksikologija, Novi Sad Beograd, str. 135139. Piper, Predrag (1986), O morfolokoj klasifikaciji zamenica u ruskom jeziku u poreenju sa srpskohrvatskim, u: ivi jezici, XXVIII, 14, Beograd, str. 1623. Piper, Predrag (1987), O semantikom sistemu zamenica u srpskohrvatskom jeziku u poreenju sa ruskim, u: Zbornik Matice srpske za slavistiku, 33, Novi Sad, str. 79102. Piper, Predrag (1990), O prilokoj i numerikoj kvantifikaciji u ruskom i srpskohrvatskom jeziku, u: Zbornik Matice srpske za slavistiku, 39, Novi Sad, str. 97112. Piper, Predrag (1991), Gramatika struktura slovenakog jezika u poreenju sa srpskim, u: Predavanja o junoslovenskim jezicima, Seul. Piper, Predrag (1991), Tertium comparationis u kontrastivnim i tipolokim opisima, slovenskih jezika, u: Kontrastivna jezika istraivanja, Zbornik radova, IV, Novi Sad, str. 1523. Piper, Predrag (1997), Jezik i prostor, Beograd. Piper, Predrag (1999), Srpska i slovenaka gramatika u ogledalu ruske, u: Slavistika III, Beograd, str. 150161. Piper, Predrag (2000), O tipolokim istraivanjima u srpskoj lingvistikoj slavistici, u: Slavistika IV, Beograd, 2000, str. 1724. Stanoji, ivojin; Popovi, Ljubomir (2002), Gramatika srpskoga jezika, Beograd. Stevanovi, Mihailo (1975), Savremeni srpskohrvatski jezik I, Beograd. Toporii, Joe (1974), Kratko oblikoslovje SKJ, u: Seminar slovenskoga jezika, literature in kulture, Informativni zbornik, Ljubljana, 1974, str. 2950. Toporii, Joe (1974), Stilnost oblikoslovnih kategorij SKJ, u: Slavistina revija, 1974, 22/3, str. 245262. Toporii, Joe (1992), Enciklopedija slovenskega jezika, Ljubljana. Toporii, Joe (2000), Slovenska slovnica, Zaloba obzorja, Maribor.

UDC 811.161.2'367.625.1:811.163.41'367.625.1

Milena Ivanovi STRUKTURA POQA PRELAZNOSTI U UKRAJINSKOM I SRPSKOM JEZIKU

Veina savremenih istraivaa definie prelaznost kao leksiko-sintaksiku kategoriju, tj. takvu kategoriju koja je uslovqena leksikim znaewem glagola, s jedne strane, i wegovim sintaksikim karakteristikama, s druge. Drugim reima, prelaznost proistie iz leksikog znaewa glagola (usmerenost wime oznaene radwe na neki predmet objekat), a sintaksiki je izraena upotrebom direktnog objekta u obliku akuzativa bez predloga ili wegovih funkcionalnih ekvivalenata. Budui da je prelaznost tesno povezana sa takvim kategorijama kao to su stawe i povratnost, razmatramo ovu kategoriju prema modelu koji za ruski jezik nudi A. V. Bondarko. Ovaj model podrazumeva analizu date kategorije u okviru funkcionalno-semantikog poqa zalogovost", odnosno dijateze.1 S obzirom na genetsku i tipoloku bliskost jezika smatramo ovaj model2 primenqivim i na ukrajinski i srpski jezik. Pojam poqa ulazi u lingvistiku preko leksikog nivoa, gde podrazumeva skup leksikih jedinica koje imaju odreeno zajedniko semantiko obeleje. Vremenom se ovaj pojam iri na ostale jezike nivoe. U pojmovno-metodolokom aparatu teorije funkcionalno-semantike gramatike A. V. Bondarka termin poqe jedan je od central1 U nedostatku odgovarajueg termina u srpskom jeziku, smatramo najpodesnijim termin dijateza, mada se on u potpunosti ne podudara sa ruskim zalogovost" (pre svega po obuhvatu). 2 Prelaznost, povratnost (tanije refleksivnost i recipronost) i stawe zajedno ine funkcionalno-semantiko poqe dijateze. Dijateza se definie kao FSP koje obuhvata sredstva razliitih nivoa koja slue za izraavawe razliitih tipova odnosa glagolske radwepredikata prema subjektu i objektu kao semantikim kategorijama kojima odgovara jedan ili drugi element u sintaksikoj strukturi reenice" (Bondarko 2002: 590). FSP dijateze ine mikropoqa aktiv/pasiv, refleksivnost i recipronost, i prelaznost/neprelaznost. Odnosi izmeu ova tri mikropoqa su sloeni i prepleteni. Korelacija aktiv/pasiv mogua je samo kod prelaznih glagola koji po pravilu imaju oba oblika, dok su neprelazni samo aktivni. Povratni glagoli su neprelazni, pri emu je to morfoloki markirano postfiksom -s, odnosno recom se (Bondarko 1976: 295).

180 nih. Pod poqem se podrazumeva skup razliitih i neretko raznorodnih sredstava kojima se izraava jedno jedinstveno znaewe (Bondarko 2002: 309318). S obzirom na svoje funkcionalno optereewe, stepen svoje gramatikalizacije i specijalizacije za realizovawe odreene funkcije, regularnost i obaveznost datih jezikih sredstava, ona zauzimaju centralno ili periferna mesta u odreenom poqu (Bondarko 1972: 2225). Dok se centar odlikuje jedinstvenou i celovitou, dotle periferiju karakterie izvesna razuenost sredstava, niz prelaznih sluajeva koji su blii ili daqi od centra, preplitawe i proimawe sa drugim kategorijama. Najspecijalizovanije, najgramatikalizovanije i najregularnije sredstvo izraavawa prelaznosti u ukrajinskom i srpskom jeziku jeste spojivost glagola-predikata sa direktnim objektom izraenim akuzativom bez predloga. Kada se govori o odnosu objekta izraenog akuzativom bez predloga (tzv. direktnog objekta) i objekta izraenog drugim padeima (tzv. indirektnog objekta), obino se istie da se akuzativom izraava objekat koji je radwom obuhvaen neposrednije i potpunije nego objekat izraen drugim padeima. Odreenu nepreciznost ovakve konstatacije treba dopuniti objektivnim karakteristikama akuzativa kao padea objekta: 1. Osnovna funkcija akuzativa jeste upravo funkcija izraavawa objekta na koji je usmerena radwa prelaznog glagola. U svojoj klasifikaciji padea i wihovih funkcija E. Kurilovi izdvaja ovu funkciju kao primarnu, karakteriui akuzativ kao centralni gramatiki pade, dok su wegove odredbene funkcije sekundarne3 (Kurilovi 1962: 183184). 2. Akuzativ je jedini pade koji funkcionie iskquivo uz glagole4, dok se ostali padei mogu upotrebqavati kako uz glagole, tako i uz druge vrste rei, u objekatskoj ili nekoj drugoj funkciji. 3. Akuzativ objekta u aktivnim konstrukcijama korelira sa nominativom subjekta u pasivnim, to predstavqa wegovu najbitniju sintaksiku osobenost, kqunu za izravawe subjekatsko-predikatsko-objekatskih odnosa u okviru FSP dijateze.
3 Objekatski akuzativ funkcionie samo uz prelazne glagole, odredbeni funkcionie kako uz prelazne tako i uz neprelazne glagole, pri emu je, zapravo, povezan sa celom reenicom i funkcionalno ekvivalentan prilozima. Osim toga, u obliku akuzativa direktnog objekta moe stajati praktino bilo koja imenica, dok je upotreba imenica u odredbenom akuzativu esto ograniena odgovarajuim semantikim poqem npr. temporalnosti, lokativnosti i sl. (Norman 1972: 78). 4 U ukrajinskom jeziku akuzativom bez predloga upravqaju i tzv. analitiki glagoli stawa (Vihovanec 1987: 85), tipa pomtno, utno, uti, vidno, al: Lunko lsnuv postrl z berega, navt vogon vidno bulo z gvintvki, daleko rozkotilas po vod, po oeretah luna. (Y. novski: 46).

181 4. Veza akuzativa i glagola organska je i uzajamna: akuzativ ne funkcionie van veze sa glagolom, a sam glagol zahteva akuzativ da bi formirao konstrukciju zavrenu na formalnom i semantiko-sintaksikom planu (Vihovanec 1987: 68). Spojivost sa direktnim objektom u akuzativu bez predloga potencijalno je svojstvo glagola. U odreenim uslovima ovo svojstvo se moe ne realizovati bilo tako to e glagol umesto direktnog objekta u akuzativu bez predloga upravqati nekim drugim padeom, bilo tako to e objekat biti izraen nulom. Prelaznost glagola tako biva na specifian nain izraena, a sredstva ovakvog izraza su periferna u odnosu na akuzativ. U narednom delu rada daemo skicu strukture periferije poqa prelaznosti u ukrajinskom i srpskom jeziku, navodei mawe specijalizovana sredstva koja je izraavaju, ne pretendujui pri tom, s obzirom na ogranien obim rada, na iscrpan opis i analizu faktora koji utiu na wihovu realizaciju na mestu akuzativa bez predloga. Najrasprostrawenije od svih perifernih sredstava i u ukrajinskom i u srpskom jeziku jeste g e n i t i v (bez predloga). Genitiv i akuzativ koreliraju u sledee 4 zone (Vihovanec, 1987: 9697): 1. zona formalno-sintaksike transformacije glagolski akuzativ/ supstantivni genitiv: pri supstantivnoj transformaciji prelaznih glagola dolazi do zamene akuzativa genitivom: pisati kwigu pisawe kwige, napisati kniku napisann kniki. Iako ova korelacija predstavqa tipino obeleje prelaznih glagola (pri supstantivaciji drugih glagola, po pravilu, ne dolazi do promene u rekciji), ona nije interesantna za prouavawe strukture poqa prelaznosti. 2. zona semantikog razgraniewa po obeleju nepartitivnost/ partitivnost5: zamena akuzativa genitivom odvija se prilikom ozna avawa nepotpunosti obuhvata objekta radwom. Partitivni genitiv kao funkcionalni ekvivalent akuzativa direktnog objekta tipian je za oba jezika. Upotreba genitiva uslovqena je pre svega leksiki genitiv funkcionie samo uz glagole odreenog leksikog znaewa, kao to su dati, uzeti, kupiti, probati, srknuti / dati, vzti, kupiti, prinesti, privezti, zsti, vkusiti, kovtnuti i slino, dok u funkciji direktnog objekta istupaju najee gradivne imenice: Kokosovogo moloka, napevne, priveze, znmemo probu (Gonar, 59). U ovoj zoni zapaa se veza kategorije prelaznosti sa drugim kategorijama, kao to su broj (zavisna imenica, ukoliko nije gradivna, upotrebqava se iskquivo u obliku mnoine: A Overko to
5 Partitivni genitiv, s obzirom na svoju korelaciju sa akuzativom, predstavqa pade direktnog objekta, ali je tipian i za povratne glagole sa prefiksom na tipa najesti se/nastis.

182 artist grav z grekami u Prosvt" ta itav kniok, napisanih po-naomu /Janovskij, 39/), vid (partitivni genitiv funkcionie ee uz glagole svrenog vida, up.: Oksen pdkqav sna zakriv dver. /Tjutunik, 100/, referencijalnost/ nereferencijalnost: Ponesite vode, voa, sveeg vetra! (Petrovi, ASP, 394). Specifinu crtu ukrajinskog jezika u odnosu na srpski predstavqa postojawe, pored kvantitativne, i tzv. temporalne partitivnosti. Ovakve konstrukcije oznaavju potpun obuhvat objekta radwom, ali u vremenski ogranienom periodu. Ovde takoe uoavamo leksiku uslovqenost upotrebe genitiva ovaj pade se upotrebqava samo uz glagole tipa dati, poziiti, dstati, poprositi i sl: Pro se pro te mrkuyt, a golovne, k de groe dstati (Samuk, 84). S druge strane leksiki dijapazon imenica koje istupaju u funkciji direktnog objekta uz ove glagole nije ogranien. 3. zona negativnih konstrukcija6: pojava tzv. slovenskog genitiva upotrebe genitiva direktnog objekta u konstrukcijama sa negacijom na mestu akuzativa u afirmativnim konstrukcijama zapaa se kako u ukrajinskom tako i u srpskom jeziku. Ovo je, meutim, oblast gde su razlike izmeu dva jezika u realizaciji prelaznosti najizraenije. Naime, dok u ukrajinskom jeziku u negativnim konstrukcijama preovlauje genitiv direktnog objekta (u naem korpusu koji je obuhvatio 709 primera, u 86,9% negativnih konstrukcija upotrebqen je genitiv), u srpskom jeziku je upotreba slovenskog genitiva znatno ua (620 primera bez konstrukcija sa negiranim predikatom imati 7,4% genitiv) i uglavnom karakteristina za ustaqene izraze tipa ne dati mira, ne skidati oka (ak 32,4% svih primera sa slovenskim genitivom ine upravo ustaqeni izrazi). Faktori koji utiu na izbor jedne ili druge forme objekta u velikoj meri se podudaraju u oba jezika (pojaana negacija najee pomou rece ni n (an) ili odrinih zamenikih priloga tipa nikad, nigde genitiv: O svemu tome sam Janko nikada nije ni rei prozborio, tako da se inilo kao da on o ovim priama nema ni pojma (Jankovi-Beli); oslabqena negacija pomou priloga tipa ledve skoro akuzativ: lastvku ledve ne zloviv, skazav vn (evuk); stvarno odsustvo negacije npr. esto u upitnim reenicama akuzativ: Mamo, a i ne prinesli b vi men misoku uzvaru (Dovenko, 12); leksika klasa kojoj pripada imenica: apstraktne imenice ee se upotrebqavaju u genitivu, konkretne u akuzativu, up.: Na Milinku ova spektakularna pogibija nije ostavila tetnog
6 Osim u objekatskim konstrukcijama negacija utie na korelaciju genitiva sa akuzativom i u odredbenim temporalnim konstrukcijama (i u srpskom i u ukrajinskom): Pavle zadrhta i shvati kao nikada do sada da nema odlagawa, da mora odmah, ne ekajui ni sekunda, sprovesti u delo svoju odluku (Jankovi-Beli), kao i u bezlinim konstrukcijama (samo u ukrajinskom): Golovi, k zavdi, barvnkom ta paperovimi kvtami kvtan, ale smhu ne uti. (Samuk 294).

183 traga // (Tima, 121) i: Opet, neto kasnije, //, pomiqajui da je dosta vremena prolo otkada nije snimao, otkada ni u rukama nije drao aparat // Novak je polako napredovao kroz buquke qudi (Petrovi); vlastita imena akuzativ: Nasty nhto ne pa // (Samuk, 357); gradivne imenice genitiv, obavezan kada je prisutno i znaewe partitivnosti: V as nakormi, v as nap, viisti, ne dava ko-nebud vodi, a zavdi derelno, bo hudobin tako pogana voda kodit (Samuk, 105); determinisanost objekta akuzativ: Kradete odin v odnogo, a tod sirotami kazanskimi prikidates, radnsky vladu ne pdtrimute. (Golovko, 134); rod: imenice enskog roda ee se upotrebqavaju u akuzativu: Kosu nku bne vgada (Samuk, 176) itd.), samo to u srpskom jeziku genitiv funkcionie kao markirana forma, a u ukrajinskom tu ulogu ima akuzativ. Pored pomenutih zajednikih faktora treba istai i sledee: vrsta rei kojom je izraen objekat zamenice se, po pravilu, u srpskom jeziku upotrebqavaju u akuzativu: Ali to nije uinio (Gatalica). Ne, Novae, ne znam zaista nita o filmovima (Petrovi), dok statistiki podaci do kojih smo doli za ukrajinski ukazuju na procentualno neto vee uee zamenica u konstrukcijama sa slovenskim genitivom; 20,1% prema 13,8% u konstrukcijama sa akuzativom, pri emu se odrine zamenice upotrebqavaju iskquivo u genitivu, pokazne ee u genitivu, a odreene u akuzativu up: zasvdila fakt, a z faktami nogo ne vd (evuk) omu ne vivu vse dotla // (Samuk, 293). U ukrajnnskom jeziku u zavisnim reenicama tipa pok ne, koli ne, k ne preovlauje akuzativ (16,1% od svih negativnih konstrukcija sa akuzativom direktnog objekta, prema 0,5% sa genitivom): Tro sutok derali, a poki traf ne zaplaiv (Golovko, 185). Poseban sluaj predstavqaju negativne konstrukcije sa glagolom imati: u ukrajinskom jeziku iskquivo se u funkciji direktnog objekta upotrebqava genitiv, u srpskom genitiv preovlauje u odnosu na akuzativ (60,7% prema 39,3%). Faktori koji utiu na izbor forme objekta u ovim konstrukcijama isti su kao i kod konstrukcija sa ostalim glagolima, s tim to se zapaa i upotreba zamenica (u naim primerima samo odrinih) sa genitivom: // jer vie nieg nema sem pareta sapuna tutnutog joj u ruku (Tima, 134). 4. zona prelaska objekatskog genitiva/ u objekatski akuzativ: Jo jedno od perifernih sredstava izravawa prelaznosti u ukrajinskom jeziku jeste i spojivost izvesnog broja glagola sa genitivom direktnog objekta. U ove glagole spadaju pre svega voluntativni glagoli tipa: baati, hotti, volti, adati, potrebuvati, vimagati, prositi: Zdats, vn potrebu remontu? (Gonar, 55), kao i glagoli zavdati, zaznavati, nabuvati, ukati, dosgti, spvati, steregti, grati itd: Obvan velikimi torbami, zvvi blma, movbi posm-

184 hayis u nebo, voni spvali svoh motoronih psen, trimayis odne za odnogo za dovg posohi. (Dovenko, 24). Ovi glagoli se u literaturi razmatraju uglavnom kao prelazni, budui da imaju (ogranienu) sposobnost spojivosti i sa akuzativom direktnog objekta, ali nesumwivo pripadaju periferiji poqa prelaznosti. Regularno sredstvo izraza direktnog objekta uz ekvivalente datih glagola u srpskom jeziku jeste akuzativ. U srpskom jeziku korelacija akuzativ/genitiv karakteristina je za glagol imati, pri emu nae statistike govore u korist akuzativa (oko 80% primera; od primera sa genitivom 30% ine ustaqeni izrazi). Jo jedna grupa glagola specifinog znaewa upravqa genitivom objekta u oba jezika. Re je o glagolima sa prefiksom na- (u srpskom na- i po-) sa znaewem kumulativne radwe tipa nakupiti / nazbirati: A koli mi oto asom nalovimo volokom i topkoy ribi prinesemo do kuren, vn, usmhayis, dokrlivo hitav golovoy // (Dovenko, 9).7 Jo periferniji poloaj u odnosu na genitiv direktnog objekta, s obzirom na opadajuu regularnost, unoewe u semantiku objekta nijansi drugih znaewa, ogranienu rasprostrawenost, zauzima i n s t r u m e n t a l. Re je o spojivosti faktitivnih glagola ogranienog ili nehotinog kretawa tipa micati ruhati8, koja se odlikuje alternacijom akuzativ/instrumental. Ova relativno marginalna pojava u srpskom jeziku ograniena je na mali broj glagola: vitlati, vrteti, klatiti, micati, tresti, dok je u ukrajinskom neto regularnija, mada se vei broj glagola moe svesti na nekoliko sinonimskih nizova koji ukquuju i stilski markirane glagole: vergati, voruiti, burlti, kidati, kolivati, krutiti, metati, motati, povoditi, priskati, ruhati, sipati, smikati, strepenuti, tpati,
7 Brojne korelacije sa akuzativom u razliitim zonama transformacije ine genitiv najtipinijim i najrairenijim perifernim sredstvom izraavawa prelaznosti. Pojedini istraivai zato, osim pomenutih glagola, u prelazne svrstavaju i pojedine povratne glagole koji upravqaju genitivom tipa setiti se, dotai se (prema dotai), prihvatiti se (prema prihvatiti). Upotreba genitiva nije uslovqena ovde nikakvim posebnim semantikim razlozima, ve specifinim okruewem date imenice u govornom lancu" (Ivi, 1996: 116), odnosno mofemom se. Indikativno je i to da srpskom povratnom setiti se u ukrajinskom odgovara prelazno zgadati, kao i postojawe dubleta tipa dotai se/dotai torknutis/torknuti u oba jezika. S obzirom, meutim, na nemogunost alternacije genitiv/akuzativ: setiti se koga, ega *setiti se koga, ta, dotai se koga, ega *dotai se koga, ta, ka i nemogunost pasivne transformacije, kao bitnog obeleja prelaznih konstrukcija, smatramo genitiv uz glagole ovog tipa ne direktnim, ve indirektnim objektom, ime on izlazi iz sfere prelaznosti. 8 Osim za glagole ovog tipa korelacija akuzativ instrumental tipina je u ukrajinskom i za glagole nehtuvati, opanovuvati, smakuvati: Vladoy svoy novi brigadir ne zpreivav, z nim mona bulo spereatis, artuvati, dvata pri nomu vduli sebe vlne. (Gonar, 31).

185 trpati, torgati, trusiti, trsti, hitati, hlypati, arpati, purlti. Upotreba instrumentala uslovqena je takvim semantikim momentima kao to su odsustvo voqe subjekta9, odsustvo kauzacije, ukazivawe na perifernu ulogu objekta u radwi i isticawe same radwe i naina wenog vrewa u prvi plan i sl.10 Up.: Kinuv cigarku potuhlu David pdvvs z zeml, reovi mok perekinuv na ple (Golovko, 127) i Kinuv e pogldom navkolo ruiv povz zagoni (Golovko, 131). Korelacija sa akuzativom pribliava instrumental objekta u ovim sintagmama direktnom objektu11, dok ga nemogunost pasivne transformacije pribliava indirektnom. Spoj i preplitawe obeleja direktnog i indirektnog objekta prua mogunost dvojake interpretacije instrumentala objekta, to ga svrstava u najperiferniju, prelaznu zonu poqa prelaznosti. Trei pade koji funkcionie kao periferno sredstvo izraavawa prelaznosti jeste l o k a t i v s a p r e d l o g o m p o u ukrajinskom, odnosno akuzativ sa predlogom po u srpskom jeziku. Ovim sredstvom se znaewe direktnog objekta uslowava znaewem distributivnosti. Teper, k ho, ob mi tebe ne bili, musi konomu vrzati po kusniku karandaa! (Samuk, 233). Poseban tip periferne reprezentacije prelaznosti predstavqa apsolutivna upotreba prelaznih glagola tj. upotreba glagolske lekseme, ije leksiko znaewe indicira sposobnost spojivosti sa direktnim objektom, sa nulom objekta. Apsolutivna upotreba prelaznih glagola relativno je rairena u oba jezika12, mada ovoj pojavi nije posveeno dovoqno pawe. Analizu ovih konstrukcija oteava i nejasna, neodreena granica na kojoj prestaje elipsa a poiwe nulta upotreba objekta. Na ovu pojavu, poznatu i kao neutralizacija prelaznosti, utie itav niz faktora: leksiko znaewe glagola (neutralizacija prelaznosti karakteristinija je za glagole sa zna9 U okviru teorije Hoper-Tompson, zasnovane na semantikoj intepretaciji prelaznosti, aktivna voqa subjekta predstavqa jedan od osnovnih parametara prelaznosti. (Hoper, Tompson, 1980: 252). 11 Posledwa funkcija instrumentala u ovim konstrukcijama navodi A. Vjebicku na zakquak o demociji direktnog objekta u wima, budui da s take gledita ekstralingvistike stvarnosti predmet oznaen oblikom instrumentala potpuno odgovara ideji direktnog objekta radwe (budui da je u veini sluajeva jedini predmet koji se premeta zahvaqujui subjektu), pa odluku govornika da protumai dati predmet kao neto od maweg znaaja, treba posmatrati kao operaciju 'sniavawa' ('demotion') sui generis" (Vjebicka, 1985, 323). 11 J. D. Apresjan, koji interpretira prelaznost s take gledita slabe/jake rekcije smatra instrumental objekta uz ove glagole, kao i glagole tipa baviti se, interesovati se, koristiti se, rukovoditi, s obzirom na snagu rekcije, direktnim objektom (Apresjan, 1965, 53). 12 Tako, na primer, Slovnik ukransko movi, AN URSR, Kiv, 1980. od 2350 najfrekventnijih prelaznih glagola doputa mogunost apsolutivne upotrebe za oko 20%.

186 ewem apstraktne radwe nego za glagole sa znaewem konkretne radwe, up.: On ita kwigu On ita i.: On obuva cipele *On obuva; apsolutivna upotreba takoe je tipinija za polisemine glagole gde realizacija objekta moe zavisiti od znaewa u kome je glagol upotrebqen u datoj konstrukciji; vid i aspekatska znaewa glagola (apsolutivna upotreba karakteristinija je za glagole nesvrenog vida; rezultativnost obino podrazumeva obavezno izraavawe objekta, habitualnost doputa wegovo izostavqawe, up.: On je proitao kwigu *On je proitao i On /svako vee/ ita kwige On /svako vee/ ita); aktuelna/neaktuelna upotreba glagolskih vremena (kvalifikativna, modalna, gnomska upotreba vremena esto uslovqava izostavqawe objekta ne kury, vinuvato vdpovv Doro /Tjutunik, 104/; Triput meri, jednom seci, mada je ono, pod odreenim uslovima, mogue i pri indikativnoj upotrebi vremena Batko v povol, z taktom rozvano // Samuk, 43/); faznost i modalnost predikata: Poeo je da veruje da e //moi prestati da peva i poeti da pria (Velmar-Jankovi, ASSPD, 330); inkorporiranost objekta u sadraj predikata ili ograniena leksika baza imenice koja istupa u funkciji direktnog objekta: S ovim kamenom na jeziku ma koliko pio, ovek ne moe da se opije (Pavi, ASP, 179), intencije govornika (interesovawe govornika nije usmereno na objekat realno prisutan u ekstralingvistikoj stvarnosti ve na radwu kao takvu ili nain wenog vrewa: Pravda jeste slepa bogiwa, ali, u naem sluaju, ona dobro uje i jo boqe amara /Stevanovi, ASPPD, 145/). Apsolutivna upotreba prelaznih glagola obino je praena izraavawem nekih dodatnih znaewa kao to su izraavawe dispozitivnih svojstava subjekta (Mabut, use ce tomu, o vni e mali", o ne vm an itati, n pisati /(Samuk, 90/), maksimalne apstrahovanosti odsustvujueg objekta i same radwe (Da li je bilo mogue u isto vreme ruiti i graditi, zauzimati i uzvraati, ubijati i raati /Bajac, 109/) i sl. Nemogunost pasivne transformacije ovih konstrukcija, pribliava ih neprelaznim konstrukcijama, dok korelacija sa akuzativom direktnog objekta, kao i mogunost rekonstrukcije neizraenog objekta u wima, omoguava wihovo tumaewe kao jedan od vidova periferne realizacije prelaznosti, dodue, veoma specifian. Ukrajinski i srpski jezik pokazuju visok stepen podudarnosti u perifernim sredstvima izraavawa prelaznosti, sa izuzetkom distributivnog lokativa/akuzativa. Razlike se oituju na nivou regularnosti ispoqavawa datih sredstava pre svega genitiva direktnog objekta u negativnim konstrukcijama i wihovom obuhvatu (genitiv direktnog objekta ogranien je u srpskom na partitivne konstrukcije i delom na negativne konstrukcije i one sa glagolom imati; instrumental direktnog objekta svodi se na spojivost nekolicine glagola itd.). Ovakva slika navodi na zakquak o koncentrisano-

187 sti kategorije prelaznosti na centar, wenom veem jedinstvu i celovitosti u srpskom, s jedne strane, i razuenosti i irim mogunostima perifernog izraavawa u ukrajinskom, s druge strane.
LITERATURA Apresjan, 1965; Y. D Apresan, Opt opisani znaeni glagolov po ih sintaksieskim priznakam (tipam upravleni), Vopros zkoznani, 5, Moskva, 1965. Bondarko 1972: A. V, Bondarko, K teorii pol v grammatike zalog i zalogovost (Na materiale russkogo zka), Vopros zkoznani, 3, Moskva, 1972. Bondarko 1976; A. V. Bondarko, Teori morfologieskih kategori, Leningrad, 1976. Bondarko 2002: A. V. Bondarko, Teori znaeni v sisteme funkcionalno grammatiki: Na materiale russkogo zka, Moskva, 2002. Vihovanec 1987: . R. Vihovanec, Sistema vdmnkv ukransko movi, Kiv, 1987. Vjebicka 1985; Vebicka 1985; A. Vebnicka, Delo o poverhnostnom padee. Novoe v zarubeno lingvistike, vp. H, Moskva, 1985, 303341. Ivi, 1996: M. Ivi, Lingvistiki ogledi, Beograd, 1996. Isaenko 1960: A. V. Isaenko, Grammatieski stro russkogo zka v sopostavlenii s slovackim. Morfologi, . 2, Bratislava, 1960. Kurilovi 1962: E. Kurilovi, Oerki po lingvistike, Moskva, 1962. Norman 1972: B. Y. Norman, Perehodnost, zalog, vozvratnost (na materiale bolgarskogo i drugih slavnskih zkov), Minsk, 1972. Hoper, Tompson, 1980: S. A. Hopper, P. J. Thompson, Transitivity in grammar and discourse// Language, vol. 56, 2, 1980.

IZVORI PRIMERA ASP Antologija srpske pripovetke /19451995/ (priredio M. Panti), Beograd, 1997. ASPPD Antolgija srpske proze postmodernog doba (priredio A. Jerkov), Beograd, 1992. Gatalica: A. Gatalica, Dirigent bez publike, http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/umetnicka/proza/agatalica-dirigent_c.html Golovko: A. Golovko, Tvori v dvoh tomah, tom 1, Kiv, 1986. Gonar: O. Gonar, Sobor, Kiv, 1989. Dovenko: O. Dovenko, Zaarovana Desna, Kiv, 1994. Jankovi-Beli: M. Jankovi-Beli, Bleda meseeva svetlost, http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/fantastika/mjankovic/mjankovic-svetlost_c.html Janovskij: Y. novski, Verniki Mir, Kiv, 1967. Petrovi: M. Petrovi, Pankration, http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/umetnicka/mpetrovic-pankration_c.html Samuk: U. Samuk, Volin, Kiv, 1993. Tima: A. Tima, Upotreba oveka, Beograd, 1976. Tjutunik: G. Tytynik, Vir, Kiv, 1990. evuk: V. evuk, Dm na gor, CD Zolota skarbnic Ukrani, Studi Negocant", 2000 (ISBN 966-7423-50-6)

UDC 811.161.1'366.54:811.163.41'366.54

A. P. Uakova O RODITELNOM PADEE POSSESIVNOSTI V RUSSKOM I SERBSKOM ZKAH

Obektom naih nablydeni vlyts sintaksieskie pritatelne konstrukcii posessivn genitiv i posessivn dativ. V ponimanii termina posessivnost" m priderivaems toki zreni T. K. Ivanovo, izloenno v rabotah (sm. spisok literatur). V naem rassmotrenii termin posessivnost" sinonimien terminam prinadlenost", pritatelnost". Ob aktualnosti sopostavitelnogo izueni russkogo i serbskogo zkov govorits v rde rabot [Piper 1999: 247253; Terzi B. 1999: 29; Stankovi 2001: 915]. Znaeni russkih i serbskih padee organizovan v opredelenne sistem, kotore opredelennm obrazom sootnosts drug s drugom. Potomu pri sopostavitelnom izuenii padee v russkom i serbskom zkah, bolee praktieskoe znaenie imeet ne sravnenie padea v celom, a sravnenie otdelnh ego znaeni, ego otdelnh sfer upotrebleni" [Terzi A. 1997: 59]. Naibolee vnimanie v rabotah udelets sootnoeniy pritatelnh prilagatelnh i roditelnogo padea suestvitelnh so znaeniem prinadlenosti, a take datelnomu padeu mestoimeni i uestvitelnh. V tom napravlenii rabotali takie zkoved, kak A. B. Pravdin, S. . Makarova, N. D. ihareva, N. V. Guvanyk, S. V. Frolova, Y. S. Dolgov i drugie issledovateli. K istorii dannh konstrukci v razlinh slavnskih zkah obraalis A. I. Narkevi, V. I. Sobinnikova, R. Maroevi, P. A. Dmitriev, T. A. Ivanova, L. Milinkovi, K. Pisarkova, T. N. Molona, S. Stonovi i drugie lingvist. Roditeln posessivn Issledovateli otmeayt, to roditeln prinadlenosti ispolzovals v staroslavnskom, a take drevnerusskom zkah, hot i ogranienno [Stecenko 1972: 5558; Marojevi 1983: 9].

190 Roditeln prinadlenosti upotreblls preimuestvenno v teh sluah, kogda suestvitelnoe, oboznaayee lico, kotoromu prinadleit predmet, imelo pri sebe opredelenie ili esli dl oboznaeni lica, kotoromu prinadleit predmet, neobhodimo blo ispolzovat dva slova: Po otca svoego gramote velikogo knz Vasili Vasilevia /al. gr. 1462 g./; razeik velikogo knz Timofe sprosil /Razez. gr. 14741475/ [Stecenko 1972: 55]. Roditeln prinadlenosti ispolzovals pri naliii obosoblennogo opredeleni ili opredelitelnogo pridatonogo predloeni: A po titlam imnovane i titl togo gosudar, k kotoromu bvayt oni prislan [Koto, 49]. Nablydals roditeln pade pri naliii priloeni: Az vam dverca otvory, i pokau grob proroka naego Magometa /Rus. let. st. red. Hr., 179/ [Valgina 1956: 2627]. Bli vozmon kontaminacii roditelnogo padea i pritatelnh prilagatelnh: knginin kn Semenovskie Romanovia Buarovskogo sela derevni /Sobr. gos. gr. i dog., . , 368/; A s crva i velikogo knz s suda iz dete crvh s suda polin imati na vinovatom po tomu , kak z borskogo suda /Sud. c. F. I., 25/ [Valgina 1956: 31]. Roditeln prinadlenosti v drevnerusskom zke i zke HH vv. ispolzovals ee i v tom sluae, esli suestvitelnoe so znaeniem lica po svoemu proishodeniy blo substantivirovannm prilagatelnm ili priastiem [Makarova 1954: 13]. Esli blo neobhodimo vrazit prinadlenost dvum ili neskolkim licam, v HH vv. ispolzovals roditeln posessivn" [Makarova 1954: 13]. V ostalnh sluah upotrebllis pritatelne prilagatelne. Dann sposob preobladal do H v. Krajem H i poetkom H veka postaju sve ei sluajevi upotrebe posesivnog genitiva od imenice bez atributa i apozicije", otmeaet R. Maroevi, oboba nablydeni russkih avtorov. Dalee on piet: U ovom periodu posesivni genitiv intenzivno istiskuje posesivne prideve" [Marojevi 1983: 151]. V lingvistiesko literature ustanovilos mnenie, to priimenn roditeln vlets naibolee udobnm sredstvom vraeni prinadlenosti. to vozmonost konkretizacii, utoneni peredavaemh otnoeni. Priimenn roditeln moet imet pri sebe opredelenie, utonyee smsl vskazvani. Pritatelne prilagatelne, kak sposob vraeni prinadlenosti, nevozmon po otnoeniy k pontim vo mnoestvennom isle. Oni ne mogut vraat kollektivnuy pritatelnost. Taka osobennost svostvenna dl roditelnogo padea. N. S. Valgina otmeaet: Preimuestva priimennogo roditelnogo, kotore priveli k postepennomu vozobladaniy togo sposoba vraeni prinadlenosti v sovremennom russkom zke, pozvolyt sitat process

191 vtesneni pritatelnh prilagatelnh rezultatom soverenstvovani grammatieskogo stro russkogo zka" [Valgina 1956: 32]. O preimuestve roditelnogo prinadlenosti i bole ego upotrebitelnosti v sovremennom russkom literaturnom zke govorits v Grammatike russkogo zka": V sovremennom literaturnom zke dl vraeni prinadlenosti ae upotreblyts slovosoetani s roditelnm padeom imeni suestvitelnogo. Ih vrazitelne sposobnosti bogae: oni mogut vraat prinadlenost ne tolko odnomu licu, no i gruppe lic (sr. sestrina kvartira i kvartira sester), i bolee polno, tono i raslenenno nazvat obladatel blagodar vozmonosti upotreblt pri zavisimom suestvitelnom opredelyee prilagatelnoe (sr. sestrin knigi knigi moe stare sestr) [Grammatika russkogo zka 1960: 232233]. V issleduemh sovremennh tekstah otmeen slovosoetani s roditelnm padeom prinadlenosti v bolem koliestve, em drugie ego znaeni po otnoeniy k licu. M ne priislem k pritatelnm znaeni priznaka i ego nositel, a take subekta destvi. T. N. Dorokina otmeaet: V konstrukcih atributivnogo znaeni s roditelnm padeom v roli glavnogo lena vsegda vstupayt suestvitelne, ne sootnesenne s glagolami po slovoobrazovatelnomu sostavu ili znaeniy Vanm komponentom pri opredelenii znaeni rassmatrivaemh slovosoetani vlets ih leksieskoe napolnenie, poskolku razline otnoeni, kotore mogut suestvovat medu predmetami, licami i ih priznakami v bespredlonh konstrukcih, vraayts tolko vo vzaimootnoenii soetayihs slov. Roditeln pade sluit dl differenciacii razlinh ottenkov odnogo obego (atributivnogo) znaeni" [Dorokina 1978: 21]. Rassmotrim bolee detalno znaeni roditelnogo padea v zavisimosti ot semantiki glavnogo slova slovosoetani. (Dl analiza privlekaem tekst sovremennh avtorov, spisok prilagaets) 1. Slovosoetani so znaeniem faktiesko prinadlenosti predmeta licu ili gruppe lic. Glavnoe slovo nazvaet konkretn predmet. Naprimer, mnogo sluaev so slovom dom" i ego sinonimami: Dom Avdoti, stol vozle nebologo ozerka, (Abr., 350); V dome Zin zvali Ivanami-pastuhami (Abr., 299); kak raz v horom, Klimentevn upres (tam e, 430); Podvore Klimentevn mog nazvat horomami tolko igrun-govorun, (tam e). V kaestve glavnogo v slovosoetanii s roditelnm padeom mogut vstupat drugie konkretne nazvani predmetov (usadba, vladenie, kvartira, daa, pridanoe i dr.), naprimer: Na usadbe Nikona metalas sobaka (Abr., 341); V moroz v bane Guskovh sluilas propaa (Rs., 15); isez plotnicki topor Miheia

192 (tam e); San edva ne natolknuls na gorbovik ddi Volodi (tam e, 444); Sitceva rubaha Olei (Bel., 187); on nadevaet star platok Egorovn (tam e); i t tait men smotret gnezdo zuka (tam e, 278); Kozla e babuki Mari ne zvali nikak (tam e, 509). V roli glavnogo slova mogut vstupat slova s suffiksami subektivno ocenki, posredstvom kotorh sozdaets stilistieska okraska slovosoetani: kolhoz otdal emu domiko umere bezdetno staruhi (Bel., 359); kak vsokomu, bolomu eloveku ne podhodit odeonka podrostka (Rs., 160). Nekotore slova, nazvayie predmet prinadlenosti, nost razgovorn harakter, naprimer: v izbuku Nikola Matveevia (Prsk., 83); ambaruka Nikitinh, (Prsk., 36); v kamorku melnika, (Rs., 131); v kladovke moe hozki (Rs., 419); v zimovke Ivana Timofeia (Bel., 342343); v palisade Ivana Afrikanovia (Bel., 61); vzku sna k svoe (Prsk., 102). Otdelnuy gruppu sostavlyt slova, nazvayie rodinu eloveka: t ne zabude rodinu otcov (Abr., 271); m vozvraaems na rodinu predkov (tam e, 272). 2. Boluy gruppu sostavlyt slovosoetani s glavnm slovom, nazvayim ast organizma lica ili ivotnogo: Na sinih glazah razvolnovaves, razaleves Katerin navernulis slez (Abr., 442); Na lice Zin proglnula ulbka (tam e, 298); utkoe uho Natai ulovilo dalekoe pohrustvanie sunka (tam e, 312); na me pokazalas svetla golovka Nyr-setovodi (tam e, 169); Prmo za domom raskatisto, mnogokolenno uralo gorlo drozda-derb (Bel., 277). V slovosoetanih so znaeniem organiesko prinadlenosti asto povtoryts pomet: golova, ruka, serdce, glaza, lico, golos, gorlo, pleo, spina, figura, drugie slova v sostave konstrukci s roditelnm, oboznaayim ast organizma lica ili ivotnogo, otmeen menimi povtorenimi v issleduemh tekstah: nogi nemca (Prsk, 45); vpukl bugrist lob mslitel (tam e, 355); erez pleo Vorobeva (tam e, 304); palc Demnova (tam e, 218); sveie tolste eki Mokina (tam e, 217); sera nin guba staruhi (tam e, 204); gibkoe, stronoe telo Svetlan (tam e, 186); Mrana fizionomi Danilova (tam e, 144) i dr. Otdelnuy podgruppu sostavlyt slovosoetani so znaeniem nominacii: Kotora nazvaets po imeni ee materi (Abr., 144); im hozina (tam e, 524); na im plemnnic (Prsk., 97); s familimi ilcov (Bel., 384); im Kseni Grigorevn (Abr., 431). Vidimo, danne slovosoetani zanimayt promeutonoe poloenie medu avtorsko i organiesko prinadlenosty. 3. Slovosoetani, ukazvayie na prinadlenost po rodstvu. Glavnoe slovo vsegda oboznaaet oduevlennoe suestvitelnoe: mat

193 Lukaova (Prsk., 180); Ni na kogo v rodne babki Palagi Zahar ne bl poho (tam e, 39); Do putevogo obhodika, semiletn ernoglaza devoka, (tam e, 113); kak brat obiennh devok pokolotili ego (tam e, 157); v derevny k tetke Gorelova (tam e, 184); Kat Malkina, vnuka staro Hristoforovn, taka e sovestliva (Abr., 125); na Toneku Petra Ivanovia pohoa (tam e, 133). Hot primer, nazvayie rodstvennuy prinadlenost, mnogoislenn, no leksieski sostav ih mono pereislit. Oni povtoryts v rde slovosoetani. to mat, otec, sn, do, brat, vnuk, ena, mu, sestra, tetka, tetuka, babka, plemnnik, nevesta, sem, rodstvennik, prapraded, deti. Nekotore slova ne haraktern dl literaturnogo zka. Takie primer edinin, privedem ih: bt b mne srodnikom Korne Ivanovia (Abr., 371); Da t ne Akima Ivanovia zet? (Bel., 397): V dannom primere otmeen fonetieski dialektizm zet". So znaeniem rodstvenno prinadlenosti otmeen razgovorne konstrukcii, kotore asto predstavlen v dialogah: Da t e paren-to, ne Ivana Afrikanovia? (Bel., 109); S devonko San Sana pocapals? (Abr., 504); a tot otca Mari moe en (Abr., 376); to t pro Lidu Pavla Vasilevia? (tam e, 231); lesoviki Manku Prohora Kuzmia uvezli (tam e, 371); k ne zael Serea Petra Ivanovia pn, (tam e, 107); na Toneku Petra Ivanovia pohoa, (tam e, 133). Otmeen primer rasprostraneni sredstv vraeni prinadlenosti: Pelage gotova bla razorvat svoy svatyku, sestru en dvoyrodnogo brata iz sosedne derevni (Abr., 77). Interesn sluai s prepozicie roditelnogo padea po otnoeniy k opredelemomu slovu: Zolovuka to vaego brata ena? (Bel., 393); Ne Ondri Silina zt? (tam e, 318); Sn Kol to va ili zolovuki? (tam e). Takie primer otmeen i v slovosoetanih s glavnm slovom, nazvayim konkretn predmet: Nu dak to Gennadi Matveevia vladen (Abr., 215). Vnesenie roditelnogo prinadlenosti vpered sluit sredstvom logieskogo vdeleni imeni. Oen rko to vidno v sleduyem primere: Sam on vdal podhodi moment i obvil, to u nego est suslo, tob kad znal: Innokenti Ivanovia suslo (Rs., 164). Kak pravilo, v takih sluah nablydaets rasprostranenn roditeln prinadlenosti. 4. Slovosoetani so znaeniem prinadlenosti po otnoeniy k drugomu licu. Takie otnoeni harakterizuyt lico po socialnomu priznaku, naprimer: Rdom s nim sidel Kolka Vetrov, tovari Voromeeva, (Prsk., 94); Naparnik Aleksandra Ivanovia vernuls (Bel., 434); to vtoro sosed Koa (Prsk., 434); Arkadi

194 enih Zin vgodno otlials ot svoih tovarie (Abr., 299); Druzki samogo San Sana (tam e, 496); Brigada Barahvostova vrvaets vpered (Bel., 460); gde razmestils kolhoz" San Sana (Abr., 504). 5. Nemnogoislenn primer so znaeniem avtorsko prinadlenosti: v nih stati Efimova ocenivalis vsegda poloitelno, (Prsk., 270); Emu pokazali poslednie pisma Andre (Rs., 270); propagandiroval muzku Aleksandra Evgenevia v svoih asth poezdkah (tam e, 43). Cel rd konstrukci mono nati so slovom fotografi" po otnoeniy k izobraaemomu licu, naprimer: uvidel otnositelno nestaruy fotografiy Anfei, (Bel., 172); krohotn zok plameni il nad starenko lampadko v uglu pered odinoko ikono Ivana-voina (tam e, 93). Po svoe strukturno organizacii genitivne konstrukcii so znaeniem prinadlenosti raznoobrazn. Otmeen roditeln prinadlenosti ot linogo sobstvennogo imeni: podov Zahara (Prsk., 43); k gubam Katerin (Bel., 49); u samogo nosa Len (Prsk., 99); iz-za plea Tani (tam e, 246); mat Viktora (Bel., 207). V roditelnom padee nablydaets kak oficialnoe linoe im, tak i im, harakternoe dl intimnh semenh otnoeni. Naprimer: a) k domu Lidii (Bel., 505); erne suhie glaza Evgenii (Abr., 28); lico Anisi (tam e, 154); rodstvennikam Polin (tam e, 226); lico Svetlan (Prsk., 187); mat Viktora (Bel., 207); sn Pavla (Rs., 284); b) spinu Vani (Bel., 401); v golose Natai (Prsk., 452); lico Toni (Bel., 260); glaza Vadika (Rs., 409); lico Mani (Abr., 103); otce Vani (Bel., 403); mat Stepoki (Prsk., 233). Otmeen roditeln prinadlenosti, obrazovann ot linh imen s suffiksom -k, naprimer: v golove Volodki (Abr., 189); v golose Valki (Bel., 390); vzvolnovannoe liiko Alki (tam e, 269); lico Volodki (Abr., 189); otce Manki (tam e, 372). Takie obrazovani v issleduemh tekstah harakterizuyts razgovornosty, okrasko familrnosti, grubovatosti. Otmeeno suestvitelnoe, obrazovannoe posredstvom suffiksa -uh ot imeni sobstvennogo Petr: bl Petruha i ostanets Petruha. A e sudba bt matery Petruhi (Rs., 330); razgovarivala b s ney Katerina, okais Dar matery Petruhi (tam e). V dannom sluae obrazovanie v roditelnom padee soderit ottenok grubovatosti, otricatelno harakteristiki lica. Otmeen roditeln prinadlenosti s suffiksom -n: spasitelnuy ruku Nastn (Rs., 53); i brosil k nogam Nastn svoy sobay dohu (tam e (43). Takim obrazom, roditeln pade prinadlenosti, kak i pritatelne prilagatelne, ispolzuets i v razgovorno rei.

195 Roditeln pade prinadlenosti ot imeni sobstvennogo vstupaet preimuestvenno bez opredeleni. Privedem vvlenne sluai s roditelnm prinadlenosti, oslonennm opredeleniem (odinonm ili rasprostranennm): bany odnorukogo Saveli iz angarskih muikov (Rs., 246); po eke nepodvino leaego na boku s zakrtmi glazami Mit struils pot, (Rs., 448); Na sinih glazah razvolnovaves, razaleves Katerin navernulis slez (Abr., 442). S. . Makarova, govor o zke drevnerusskih pamtnikov i pamtnikov bolee pozdnego vremeni, ukazvala: Roditeln pade prinadlenosti ot imeni sobstvennogo s opredeleniem vstreaets redko. Imena sobstvenne v takih sluah opredellis tolko otdelnmi prilagatelnmi. Syda otnosts takie, kak svto, blaenn, prepodobn, pravedn, Veliki i prilagatelne, ukazvayie na prinadlenost lica k opredelennomu plemeni ili narodu, kak ukazvaet V. I. Borkovski, ti prilagatelne vmeste s opredelemm slovom sostavlyt ustoive slovosoetani, naprimer: Tu e est vo cerkvi kover svtago Nikol visit (P. An. 64); I po izestvii is trapez idee ko grobu prepodobnago Daniila pomolitis (it. pr. Dan. 81) [Makarova 1954: 11]. V sovremennom zke takih ogranieni net. Edinin primer s roditelnm prinadlenosti, oslonennm priloeniem: T ikonu-to ikonu Ivana-voina sebe vozmi (Prsk., 83); pered odinoko ikono Ivana-voina (tam e, 93); svetla golovka Nyr-setovodi (Abr., 169); oblezl treuh Tanki-pastuha, zdorovogo pridurkovatogo muin (ttm e, 349). Roditeln prinadlenosti s obosoblennm priloeniem: i vdrug uvidel pered sobo lico Lysi, svoe sokursnic, s tihimi, radostnmi glazami, (Prsk., 50). Samo priloenie osloneno nesoglasovannm opredeleniem. K roditelnomu prinadlenosti, nazvannomu sobstvennm imenem, blizki konstrukcii pri opredelenii prinadlenosti licu, nazvannomu prozviem, naprimer: to vtoro sosed Koa (Bel., 384); v ladonh Kosterki (tam e, 422); za spino Bogodula (Rs., 234); Geha-maz. Matygi-bka sn (Abr., 213). Mnogo primerov s ukazaniem na prinadlenost licu, nazvannomu po familii: Neznakome, stavie ogromnmi glaza Korobova tnuli k sebe (Prsk., 329); snl s plea puhluy ruku Kurokina (tam e, 272); po ostromu blesku glaz Rasputina (tam e, 278); viu izumlenne glaza Tuluzina (tam e, 248); prokurennuy berlogu Denisova (Tl., 386). Primer s osloneniem roditelnogo prinadlenosti opredelenimi edinin: rasskaz samogo Rasputina (Prsk., 278); i na irokom lice Vasykovo, nablydave za nim, povilas dobra usmeka (tam e, 21); ambaruka Nikitinh, to do von slli

196 dikimi (tam e, 36). V poslednem predloenii roditeln prinadlenosti oslonen pridatonm opredelitelnm i ukazvaet na prinadlenost neskolkim licam. Vvlen primer s roditelnm padeom pri ukazanii na prinadlenost licu, sostoemu iz imeni i familii: a mogil Arhipa Belousova ne blo (Abr., 363); vzl lodku Agafi Somovo (Rs., 202); Kat Hlstova, nevestka Afanasi Hlstova (tam e, 134); a Mar, nevestka Vasil Potapova, prinesla dvony (tam e, 396). Roditeln pade upotreblets take pri ukazanii na prinadlenost licu, nazvannomu po imeni i otestvu, naprimer: iz bolo korobki Serge Vasilevia (Prsk., 146); Brevna Ivana Afrikanovia opusteli (Rs., 46); Na drugo, bole polovine doma Lidii Mihalovn (tam e, 417); elt vsoki lob Anatoli Semenovia (Bel., 281); mu Olgi Mihalovn (Tl., 179); ena Pavla Antona (tam e, 135). Slua s roditelnm prinadlenosti, oslonennm priloeniem: Dom Vasili Ignatevia, Lidkinogo svekra, (Abr., 149). Nemnogoislenne primer s roditelnm prinadlenosti pri ukazanii na lico, nazvannoe po otestvu. Oni imeyt razgovorn harakter: polzovats bez sprosu lodko Miheia (Rs., 196); Poemu e Fede prihodilos nadevat platok Egorovn (Bel., 514); Lampa osvetila boluy, bez peregorodok izbu Petuhovn (tam e, 416); i uslal donosivis iz izb golos Stepanovn (tam e, 125). Imeyts primer s ukazaniem imeni, otestva i familii: gogolevskuy tetuku Ivana Fedorovia ponki (Bel., 268). S. . Makarova ukazvaet: Roditeln prinadlenosti upotreblls take v tom sluae, esli sobstvennoe im sostolo iz dvuh ili treh slov. V nego mogli vhodit im, otestvo i famili, tolko im i otestvo ili im i famili (prozvanie). Imena sobstvenne slone ae vstreayts v proizvedenih bolee pozdnego vremeni (HH vv.), potomu v nih uveliivaets i islo primerov roditelnogo prinadlenosti ot linogo slonogo imeni" [Makarova 1954: 1213]. Nablydayts sluai, kogda dl vraeni prinadlenosti dvum licam ispolzuyts suestvitelne v roditelnom padee, a take drugie nazvani lica, soedinenne soyzom i: doma samogo Arkadi i Orefevn (Abr., 517); kvartira Petra Petrovia i Elen Arkadevn (tam e, 520); fotokartoki Kati i Mii (Bel., 207); dve lodki Innokenti Ivanovia i Agafi Somovo (Rs., 200); odna stara pritelnica Petra Petrovia i Elen Arkadevn (Abr., 525); lica Andre i Nasten kazalis v nem beskrovnmi, (Rs., 102).

197 Dl vraeni prinadlenosti neskolkim licam take ispolzuyts form roditelnogo padea pereisleni odnorodnh lenov: ti dengi Polosuhina, Koraka i drugih (Prsk., 303); golosa bab Mor, starika Stepana, Prohora (Abr., 22). V analiziruemh tekstah upotreblets roditeln pade prinadlenosti licu, vraenn imenem naricatelnm, nazvayim lic iz rodni, a take lic, nazvannh po professii, socialnomu poloeniy, vozrastu. Naprimer: na boloe, v morinah, lico materi (Prsk., 174); Serdce enin, brat, stara zagadka (tam e, 223); na melkayie rastrepanne golov rebt (tam e, 256); Ona videla li glaza sna (Prsk., 110); Ruki nneek stanovilis vse ostoronee (tam e, 212); rirokie gub provodnika rastnulis (tam e, 102); Kak golov ee uenikov (Tl., 221); golube oi i prozrana boroda krasavca dvornika (tam e, 320). Im naricatelnoe, oboznaayee lico: moet bt osloneno odinonm opredeleniem: za spino igrayego parn (Bel., 312); na rodinu svoih predkov (Abr., 274); Ton ena tvoego plemnnika (Bel., 276); Palc prekrasno kupihi v godno krovi (Tl., 39). Im naricatelnoe moet bt osloneno neobosoblennm i obosoblennm opredelenimi, a take pridatonm predloeniem, naprimer: sn pogibego na Volge seranta (Bel., 366); v kontore togo, sosednego predsedatel (tam e, 65); pered nim svetilos odno edinstvennoe okno to samo novo agronomii, o kotoro govorila ena (Prsk., 178); ni vstrevoennuy figuru kako-to speive k poaru staruhi (tam e, 134); i on uvidel zastvee, neznakomoe lico materi, agave rdom s otcom, (tam e, 106); i golovu agronomi, pohoe skore na uenicu destogo klassa, (tam e, 178); Doka to staruki, kotora vse spraivaet: kotor as? (Tl., 101). Imeyts sluai s opredeleniem, vraennm predlono-padeno formo: na smugloe, gladkoe lico molodo cganki s ernmi blestimi glazami (Pr., 430). Roditeln prinadlenosti ispolzuets, esli suestvitelnoe so znaeniem lica imeet pri sebe priloenie: perv mu teti Dai, nne pokonik Stepan, (Prsk., 185); i Petruha, sn staruhi Katerin (Rs., 243); Golos tetki Ann (Prsk., 4); v perenosicu predsedatel komissii Tabakova (Bel., 230); mogilu svata Ivana (Rs., 232); znakomuy figurku uboric Platonovn, v skunom kazennom halate, (Prsk., 260). Funkcioniruet roditeln pade pri ukazanii na prinadlenost ivotnomu: Krugle bezdonne glaza Verei (Bel., 364); vodniste tela meduz bledneyt (Prsk., 358); maat sere, prituenne dodem spin korov (tam e, 114).

198 Nablydaets perenosnoe upotreblenie pri vraenii prinadlenosti ivotnomu: Gluha toska sdavila serdce krasavki (Abr., 263); Pusto i v dome privetlivh sigov (tam e, 262). V roli roditelnogo prinadlenosti mogut vstupat substantivirovanne prilagatelne i priasti, mestoimeni: a) ona ne otrvalas ot poti svetegos lica starego (Prsk., 111); Ne blo Mihalovn, materi togo poslednego (Bel., 344); u posteli bolnogo (Prsk., 211); b) nablydaet za licami igrayih (Prsk., 298); Golos govorivego drognul (Abr., 473); krov bstro zalivaet lico ubitogo (Prsk., 450); i ruki eloveka oistili nozdri novorodenno, vzva pervoe dhanie (Bel., 102); i glaza nevzranogo sluaego nedoverivo naali ledenet (Prsk., 86); raspahnula dveri v spalny umirayego (Tl., 55); v) Verotno, serdce kadogo iz nas toit ada ispovedani (Bel., 244); Vra ne moet bt drugom kadogo, kto priel na priem (tam e, 248); v brigade kotorogo provel cel den (Abr., 418); otstali ot Mit, vzdernut gorbovik kotorogo, zakrv golovu, (Rs., 443444). Roditeln pade ot imeni naricatelnogo take ispolzuets preimuestvenno bez opredeleni i priloeni. Sluai svobodnogo ispolzovani roditelnogo padea bez opredeleni povilis v zke HH vv. [Makarova 1954: 16]. Otmeen primer, kogda roditeln pade prinadlenosti vlets priloeniem k mestoimeniy, raskrvaet ego soderanie: gde vzt setku. Ego, Andre, staruy iz konskogo volosa, davno istrepali (Rs., 177); i podal golos ego, Klavdi Ivanovia, topol (Abr., 235). Primer takogo tipa bli haraktern dl russkogo zka bolee rannego perioda: Odnako umslil opoznatca to votin s prikaikom i stal vsegda ezdit v dom evo, prikaika (Pov. o fr. Sk. 59) [Makarova 1954: 26]. Pri oboznaenii lica naricatelnm imenem (kak i sobstvennm) nablydayts primer, kogda dl vraeni prinadlenosti predmeta dvum ili neskolkim licam ispolzuyts suestvitelne v roditelnom padee, soedinenne soyzom i, odno iz nih moet imet opredelenie: prinimat dete bednkov i krasnh partizan (Abr., 474); V to e ramke pomealas fotografi Gusti i gustobrovogo, vno kavkazskogo molodca (Bel., 172); na mogil otca i materi (Abr., 114); on rasslal golosa en i dae sna (Prsk., 134); navaliv na seb palto pap i brata (Tl., 14). Takim obrazom, roditeln prinadlenosti moet ukazvat na prinadlenost odnomu licu, a take dvum ili neskolkim licam. Konstrukcii s genitivom mogut bt oslonen opredeleni-

199 em, obosoblennm i odinonm, a take priloeniem i pridatonm predloeniem. Roditeln prinadlenosti obrazuets ot imen sobstvennh (linh, famili, otestv), a take ot naricatelnh imen. Roditeln pade po otnoeniy k licu moet ispolzovats v drugih znaenih roditeln nositel priznaka, sostoni (slabost babuki); proizvoditel destvi (svist rbika). Roditeln prinadlenosti moet predstavlt sobo ustoivoe soetanie (zelen drug eloveka), pritatelnoe znaenie pri tom terets. Primerov ispolzovani roditelnogo prinadlenosti v nablydaemh tekstah namnogo bole, em sluaev s pritatelnmi prilagatelnmi, to suestvenno otliaet sovremenn russki literaturn zk ot serbskogo zka. V sovremennom serbskom literaturnom zke so znaeniem individualno prinadlenosti ispolzuyts imena prilagatelne s suffiksami -ov, -ev, -in, a take qev, -ovqev, -evqev: (sin sinov, je jeev, Miroslav Miroslavqev, brat bratovqev, mu muevqev, sestra sestrin) [Dmitriev 1961:49]. Analoginuy spravku nahodim v rabotah serbskih avtorov [Stanoji, Popovi 2000: 152153]. Nai nablydeni ne rashodts v osnovnom s uslovimi ispolzovani roditelnogo prinadlenosti v serbohorvatskom zke, otmeennmi v rabotah M. Stevanovia, P. A. Dmitrieva, T. A. Ivanovo, K. Feleko, drugih issledovatele [Stevanovi 1974: 183185; Dmitriev 1961: 56; Ivanova 1974: 3340; Feleko 1995: 3637]. Upotreblenie roditelnogo padea imn suestvitelnh so znaeniem prinadlenosti v serbskom zke ogranieno opredelnnmi uslovimi, kotore bli svostvenn bolee drevnemu sostoniy russkogo zka. M. Stevanovi otmeal: Priroda srpskohrvatskog jezika zahteva da se uvek, kada god je to mogue, za oznaavawe pripadawa upotrebi posesivni pridev. Ipak se genitivom samostalnih rei, katkada i preciznije, odreuje pripadawe. A u izvesnim sluajevima nije ni mogua upotreba prideva u ovoj slubi" [Stevanovi 1974: 182183]. Privedm primer s roditelnm prinadlenosti iz tekstov sovremennogo serbskogo avtora Milorada Pavia i ih perevodov na russki zk (ukazvaem tolko stranicu izdani): 1) suestvitelnoe, oboznaayee subekta prinadlenosti, ue imeet kakoe-libo opredelenie: prema rukopisu mojih predaka (102) po rukopisi moih predkov (104); na usnama svoje nove poslodavke (162) na gubah svoe novo rabotodatelnic (174); na kunoj haqini svog domaina (216) na skladki domanego halata hozina (232); Kua dr. itinskog nosila je (214) V gostino doma d-ra itinskogo blo (229); u rukama malog oveka (51) v rukah eloveka (52); na haqini svoje izabranice (19) na plate svoe izbrannic (17). Interesen slua

200 perevoda konstrukcii s roditelnm padeom pritatelnm prilagatelnm: otkuda xepni budilnik moga pradeda kod mene? (19) otkuda u men vzlis pradedov as (18). 2) nazvanie subekta prinadlenosti vlets imenem sobstvennm sostavnm: unuk Nedeqka Mihailovia, Aleksa (120) vnuk Nedelko Mihalovia Aleksa (123); Soba Andrije Anala (150) Komnata Andri Andala (161); iz kwige Jana Potockog (53) iz knigi na Potockogo (54). 3) Trebovanie vrazit prinadlenost neskolkim licam: mnoga platna velikih slikara (63) mnogie polotna velikih hudonikov (65); sa reprodukcijama velikih majstora (64) s reprodukcimi velikih hudonikov (65); kao kqunovi ptica grabqivica (29) slovno klyv hinh ptic (29). V privednnh primerah pri subekte prinadlenosti nahodits e i opredelenie, to take sposobstvuet upotrebleniy konstrukcii s roditelnm prinadlenosti. Sluai roditelnogo padea, ne imeyego pri sebe nikakih opredeleni, edinin v rassmatrivaemh tekstah: wegove oi koje su kao ogledala mewale boju prema oima sabesednika (14) glaza, kotore, kak zerkala, prinimali cvet glaz sobesednika (13). T. A. Ivanova zameaet, to nablydeni nad sovremennm pismennm i razgovornm zkom, osobenno predstavitele molodogo pokoleni, pokazvayt nekotoruy kspansiy konstrukci s roditelnm padeom za st otnositelnogo umeneni pritatelnh prilagatelnh" [Ivanova 1974: 38]. Avtor obsnet to mnogimi priinami. Odna iz osnovnh to uslovi sovremenno obestvenno-politiesko i kulturno izni, to vzvaet neobhodimost bolee tono i raznostoronne harakteristiki lica, potomu suestvitelnoe poti vsegda imeet razline opredeleni" [Ivanova 1974: 3940]. V to e vrem nai nablydeni ne rashodts s mneniem lingvistov o bole upotrebitelnosti v sovremennom serbskom zke pritatelnh prilagatelnh so znaeniem prinadlenosti. Privedm neskolko primerov iz tekstov M. Pavia: Put ih je vodio kraj dedinog stana (121) Doroga prohodila mimo dedova doma (124): Dok bi se Zoranova viquka prazna sputala ka tawiru (126) Kogda pusta Zoranova vilka opuskalas k tarelke (129); Kada je pradedova keruka odrasla (13) Kogda pradedova borza vrosla (11); u Kobalin stan (44) v kvartiru Kobal (44); Dubinu sestrinih zelenih oiju (45) Glubinu zelnh glaz sestr (45); Kao onaj dedov budilnik (86) Kak tot dedov budilnik (88); Iznad deakova kreveta (32) pod krovaty malika (31); na uglu Zorieve kue (65) v dome Zoria (66); Snano Navijevo telo (188) Silnoe telo Navi (202); Jazakovieva sestra (49) sestra zakovia (49); Jazakovieva pria (39) rasskaz zakovia (39); neki od evikovih uenika (40) kto-to iz uenikov evika (40); roaka Lenkinog (226) Lenkinogo rodstvennika (242). Perevod pokazvaet preimuestvennoe upo-

201 treblenie v russkom zke konstrukci s roditelnm padeom prinadlenosti. P. A. Dmitriev otmeaet, to serbohorvatskie pritatelne prilagatelne bolee tesno svzan s imenami suestvitelnmi i po sravneniy s sootvetstvuyimi obrazovanimi russkogo zka vs e sohranyt boluy konkretnost. Budui nazvannmi v predloenii, oni srazu vvodt v soznanie" predstavlenie o lice, ot kotorogo obrazovan. Potomu v serbohorvatskom literaturnom zke do sih por vozmon konstrukcii, v kotorh pritatelne prilagatelne obladayt nekotormi priznakami imn suestvitelnh" [Dmitriev 1961: 56]. Avtor privodit redkie sluai iz hudoestvennh proizvedeni, naprimer: Dolazi mu otac. Na pla i naricawe Marikino, koja istra preda w, veli, umirava je: Nita, nita nije" Prihodit ego otec. Na pla i priitani Marikin, kotora vbeala k nemu, govorit, uspokaiva e: Niego, niego" [Dmitriev 1961: 55]. Vo vseh sluah soglasovanie posnyih komponentov v rode i isle provodits s sootvetstvuyimi kategorimi imeni suestvitelnogo, ot kotorogo obrazovano pritatelnoe prilagatelnoe. Takoe upotreblenie pritatelnh prilagatelnh arhaino. Avtor nekogorh grammatik serbohorvatskogo zka podobne fakt ne otmeayt [Dmitriev 1961: 5657]. Takim obrazom, preimuestvennoe upotreblenie pritatelnh prilagatelnh sovremennogo serbskogo zka po sravneniy s roditelnm padeom svidetelstvuet o tom, to serbski zk v bole stepeni, em russki, sohranet osobennost, svostvennuy vsem slavnskim zkam v drevnyy poru ih suestvovani, kogda osnovnm sredstvom vraeni znaeni prinadlenosti blo pritatelnoe prilagatelnoe. Privedm svidetelstvo A. A. Potebni, kotor pisal: zk bolee drevnego stro, ime vozmonost upotreblt roditeln prinadlenosti ili drugo pade obekta (mati oanna, ugodenie Hristu), predpoitaet stavit zdes prilagatelne (mati oannova, ugodene Hristovo), v silu stremleni k naibole konkretnosti otnositelnogo podleaego" [Potebn 1968: 409410]. Posessivn genitiv s predlogom u" Predlono-padena forma s predlogom u" vlets odnim iz osnovnh sposobov vraeni prinadlenosti v sovremennom russkom zke. Pri tom pritatelnoe znaenie v issleduemo konstrukcii vtorino i vozniklo na osnove prostranstvennogo. V rezultate v nekotorh predlono-padenh formah staroe i novoe (prostranstvennoe i pritatelnoe) znaeni v kako-to mere sovmeayts. Imenno to otliaet roditeln prinadlenosti s pred-

202 logom u" ot bespredlonogo roditelnogo i ot pritatelnh prilagatelnh, kotore peredayt prinadlenost licu v bolee abstragirovannom vide. Predlog sluit pokazatelem nekotoro samostotelnosti zavisimogo slova v otliie ot posessivnh soetani: pritatelnogo prilagatelnogo, roditelnogo bespredlonogo. Aktivnoe rasprostranenie predlono-padeno form u + roditeln pade" nainaets s H veka, hot v nekotorh issledovanih ona otmeena i dl predestvuyih periodov [Sobinnikova 1958: 34]. V. I. Sobinnikova otmeaet sluai funkcionirovani danno predlono-padeno form v russkom zke so znaeniem prinadlenosti, ne oslonennm drugimi znaenimi [Sobinnikova 1958: 4344]. Roditeln pade s predlogom u" v pritatelnom znaenii dl russkogo zka vdelet take R. Maroevi i dr. issledovateli [Marojevi 1983: 153159; 176179; Maroevi 2001: 108]. Ob ispolzovanii predlono-padeno form u + roditeln pade" so znaeniem prinadlenosti v serbskohorvatskom zke piet T. N. Molona, privod neskolko slovosoetani, ne podkreplennh primerami iz tekstov. Pri tom ona otmeaet sleduyee: Odnako predlogu u", osobenno pri oduevlennh suestvitelnh, bolee estestvenno upravlt roditelnm padeom suestvitelnogo ne v imennh, a v predikativnh slovosoetanih s glagolom bt": U Ilije lepa ti je ki" [Molona 1986: 182]. Sopostavlenie dvuh rodstvennh zkov pomogaet vsnit svoeobrazie upotrebleni v nih pritatelnh konstrukci, utonit osobennosti upotrebleni so znaeniem prinadlenosti predlono-padeno form u + roditeln pade" v russkom i serbskom zkah. Naibolee rko znaenie prinadlenosti v russkom zke provlets v konstrukcih u +roditeln pade imeni ili mestoimeni", kotore nahodts: a) pri imeni v kosvennom padee s predlogami v", na", za"; b) pri podleaem v predloenii s sostavnm imennm skazuemm. Rassmotrim perv tip predloeni. V bolinstve primerov takie konstrukcii perevodts na serbski zk nklitieskimi formami mestoimeni v datelnom padee (v perevode ukazvaem stranicu): V golove u nego e gudelo (Kat., 469) U glavi mu je jo bualo (103); to dae slez pokazalis u nego na glazah (Kat., 564) da mu se i suze pojavie na trepavicama (101); to to u teb na pleah za tuki? (Kat., 517) ta ti je to na ramenima? (137); Cigarka v rukah u nego gasnet (Kat., 261) Cigara mu se gasi (And., 136). V nekotorh sluah predlono-padena forma s predlogom u" perevodits pritatelnmi prilagatelnmi ili mestoimenimi: Kakomu nemcu, vstretivemu malika u seb v tlu, moglo

203 priti v golovu (Kat., 477) Kome bi Nemcu, kad bi ga sreo u svojoj pozadini moglo pasti na pamet (87); o molodo greanke, kotora sluila u nih v traktire (255) o mladoj Grkiwi koja je posluivala u wihovoj krmi (Andr., 127); i vdrug v due u Vani budto to-to povernulos (Kat., 570) U Vawinoj dui odjednom kao da se neto otkide (116). Perevod na serbski zk podtverdaet pritatelnoe znaenie predlono-padeno form u + roditeln pade" v russkom zke. Odnako v russkom zke atributivnoe znaenie osloneno prostranstvennm, osobenno rko ono vstupaet v sluah s opredelemm slovom-obstotelstvom. Rassmotrim vtoro tip predloeni, gde forma u + roditeln pade" nahodits pri imeni, kotoroe vlets podleaim v predloenii s sostavnm imennm skazuemm. Naprimer: U nego dua nastoa, voinska (Kat., 471) Srce mu je vojniko (80); esli u nego volos arom pokati (Kat., 505) kad mu je kosa oiana do glave (127); e u nego bla krasna (Kat., 531) Vrat mu je bio crven (151); Horo u men razvedik, kotorogo malika vokrug palca obvedt (Kat., 470) Dobar ste mi vi izvia kad je deak mogao da vas izigra! (79). Semantika opredelemogo slova v dannh konstrukcih ast tela. Drugie znaeni edinin, mestoimennoe soetanie u + roditeln pade" nahodits preimuestvenno v prepozicii po otnoeniy k opredelemomu imeni. V sluah s sostavnm imennm skazuemm pritatelnoe znaenie naibolee rko vraeno, to podtverdayt i perevod na serbski zk, gde mestoimenie v mene zavisimosti ot glagola. Sleduet vdelit neskolko primerov, v kotorh interesuya nas forma nahodits pri podleaem v predloenii s prostm glagolnm skazuemm: U nego zahvatilo duh (Kat., 500) Zastao mu je dah (116); U teb pos boltaets (Kat., 514) Opasa ti je labav (133); U malika razbealis glaza (Kat., 535) Deakove oi su igrale (15b). V dannh primerah bola zavisimost predlono-padeno form ot glagola, to podtverdayt perevod na serbski zk, gde predstavlena dvona zavisimost mestoimeni ot imeni i glagola: zastao mu dah mu. V to e vrem pritatelnoe znaenie take podtverdaets perevodom: U malika glaza Deakove oi. Take v serbskih perevodah pri glagolah s semantiko bolet" otmeen viniteln pade mestoimeni: erez teb u men ue golova bolit (Kat., 452) Glava me ve boli zbog tebe (60). Ukazanna konstrukci aktivno ispolzuets v serbskom zke so znaeniem prinadlenosti, ob tom svidetelstvuyt i danne slovare: Wu boli zub u ne bolit zub; ta vas boli? to u vas bolit? [Bokovi 1999: 31].

204 Takim obrazom, issleduema predlono-padena forma na serbski zk v osnovnom perevodits nklitieskimi mestoimenimi v datelnom padee, a take pritatelnmi mestoimenimi i prilagatelnmi. Kak blo otmeeno ve, roditeln pade bez predloga v serbskom zke ispolzuets redko, esli pri suestvitelnom imeets opredelenie ili nelz obrazovat pritatelnoe prilagatelnoe ot dannogo suestvitelnogo: to kniga moego tovaria To je kwiga moga druga. On proital vse roman Dostoevskogo On je proitao sve romane Dostojevskog [Maroevi 2001: 110]. Ukazanne sposob perevoda (preimuestvenno datelnm padeom) svidetelstvuyt o bole arhainosti serbskogo zka. Sitaem, to v opredelennh uslovih konstrukcii s kratkimi formami mestoimeni v datelnom padee aktivno ispolzuyts v serbskom zke. Sluaev perevoda s predlogom u" konstrukci prinadlenosti m ne obnaruili v serbskih tekstah. V russkih tekstah m vvili primer, gde, na na vzgld, take predstavleno posessivnoe znaenie, hot i osloneno drugim, opredelemm kak znaenie kasatelstva: V razgovorno rei form roditelnogo padea linh mestoimeni (u men, u nego, u vas i t. d.) mogut svobodno vvodits v predloenie dl ukazani na to, to soobaemoe tak ili inae svzano s tem ili drugim licom ili licami, neposredstvenno ih kasaets" [Russka grammatika 1980: 439]. Privedem primer iz tekstov: odnim slovom, kako-to on u nas voobe prirodenn (Kat., 548); Pododi, mo golubik! T u nas ee zagovori; Podem-ka obratno v mainu. Da smotri u men, bole ne balu (Kat., 448). Analogine primer nahodim v slovarh: t u men horoi malik ti si moj dobar deko; Kako t u men molode! Lavina si mi ti! Posme tolko u men! samo (mi) se usudi! [Stankovi 1998: 874]. V nekotorh sluah predlono-padena forma s predlogom u" perevodits na serbski zk take predlono-padenmi formami: u nih teper, govorit, sn polka (Kat., 466) sada sam kod wih, veli, sin puka (76). No znaenie prinadlenosti v takih primerah vstupaet neetko. Take issledovateli otmeayt ispolzovanie v serbskom zke konstrukci s predlogom od" v znaenii prinadlenosti: brat od sestre, hronika od Andria [Molona 1986: 181]. Privedem primer: i papinog sina ezara, kardinala od Valencije (Andr. 106) Sna pap ezara, kardinala Valensii (243). Takim obrazom, sopostavlenie predlono-padeno form u + roditeln pade" russkogo zka s ee kvivalentami v serbskom pokazalo sleduyee: 1) danna predlono-padena forma vlets produktivnm sposobom vraeni prinadlenosti v sovremennom russkom zke. Naibolee rko to znaenie provlets v sluah s sostavnm imennm skazuemm, gde imenna ast v

205 osnovnom vraena prilagatelnm, ree imenem suestvitelnm. Nemalovanuy rol pri tom igraet semantika opredelemogo imeni i upravlyego glagola. Medu komponentami konstrukcii nablydaets dvona svz, kogda predlono-padena forma u + roditeln pade" odnovremenno zavisit ot imeni, kotoroe opredelet, i glagola, kotor ey upravlet. V konstrukcih pri imeni s predlogami v", na", za", nardu s pritatelnm, prosleivaets i obektnoe znaenie (v golove u nego gudelo). V. I. Sobinnikova otmeaet v dialektno rei konstrukcii s predlogom u", v kotorh opredelemoe slovo ne imeet prostranstvennogo znaeni: U mine mua vzli na vonu (rzansk.); U min u sestr bli poslan pisma (olonec); U min u Marii blo privezeno [Sobinnikova 1958: 44]. Sopostavlenie s serbskim zkom pomoglo vvit v nem naibolee harakterne sposob oboznaeni prinadlenosti: nklitieskie form mestoimeni v datelnom padee, pritatelne mestoimeni i imena prilagatelne, konstrukcii s glagolom imati". ti sposob voshodt e k praslavnskomu zku i svidetelstvuyt o znaitelno bole stepeni arhainosti serbskogo zka. V svzi s tim sovremennomu serbskomu zku bolee blizok drevnerusski, neeli sovremenn russki zk.
SPISOK LITERATUR 1. Bondarko A. V., Voekova M. D. i dr. Teori funkcionalno grammatiki, Lokativnost. Btinost. Posessivnost. Obuslovlennost. S.-Peterburg, 1996. 2. Bokovi R., Markovi V. Srpsko-ruski renik. Beograd, 1999. 3. Valgina N. S., Pritatelne prilagatelne v russko pismennosti H H vv. // U. zap. Mosk. gos. ped. in-ta, kaf. russkogo zka. T. HHHH. M., 1956. S. 1534. 4. Guvanyk N. Y., Sredstva vraeni pritatelnosti v ukrainskom literaturnom zke (na materiale proizvedeni pisatele HHHH vv.): Avtoref. diss. kand. filol. nauk. Ugorod, 1977. 5. Grammatika russkogo zka: v 2-h t. M., 1960. T. 2. Sintaksis. . 1. 6. Dolgov Y. S., Grammatieskoe znaenie substantivnh slovosoetani s imenem suestvitelnm (na materiale proizvedeni K. G. Paustovskogo): Avtoref. diss kand. filol. nauk. M., 1971. 7. Dmitriev P. A., Pritatelne prilagatelne serbohorvatskogo zka (k voprosu ob ih meste v sisteme aste rei) // U. zap. Liningr. gos. un-ta, 301. Seri filol. nauk. L., 1961. Vp. 60. S. 4957. 8. Dorokina T. N., Stilistieskie vozmonosti slovosoetani v literaturno-pismenom zke H veka (na materiale mestnh delovh pamtnikov) // Lingvistieskoe kraevedenie Prikam. Perm, 1978. S. 313. 9. ihareva N. D., K voprosu o vraenii prinadlenosti v istorii russkogo zka // U. zap. Kurskogo ped. in-ta. Kursk, 1966. T. 25. Kratkie oerki po russkomu zku. S. 227233. 10. Ivanova T. A., Nekotore osobennosti upotrebleni roditelnogo prinadlenosti v sovremennh slavnskih zkah // Vopros filologii. L., 1974. Izd. . S. 3340.

206
11. Ivanova T. A., O soderanii kategorii pritatelnosti // Vestn. Leningr. un-ta. 8. 1975. Vp. 2. Seri istorii, literatur, zka. S. 171174. 12. Makarova S. ., Roditeln pade prinadlenosti v russkom zke H H vv. // Tr. in-ta zkoznani. M., 1954. T. 3. S. 731. 13. Marojevi R., Posesivne kategorije u ruskom jeziku (u svome istorijskom razvitku i danas). Beograd, 1983. 14. Maroevi R., Russka grammatika. Sopostavitelna grammatika russkogo i serbskogo zkov s istorieskimi kommentarimi: T. 2. M.Belgrad, 2001. 15. Molona T. N., Posessivne sintaksieskie konstrukcii v serbskohorvatskom zke // Slavnskoe i balkanskoe zkoznanie. Problem dialektologii. Kategori posessivnoe. M., 1986. S. 179188. 16. Milinkovi Q., Dativ u savremenom ruskom i srpskohrvatskom jeziku. Konfrontativna analiza. Beograd, 1988. 17. Narkevi A. I., Leksiko-semantieskie sredstva vraeni prinadlenosti v belorusskom zke (sravnitelno s russkim) // Problem leksikologii. Minsk, 1973. S. 103115. 18. Pravdin A. B., K voprosu o vraenii prinadlenosti v russkom zke // U. zap. Tartuskogo gos. un-ta, 1957. Vp. 51. S. 106109. 19. Pisarkova K., Posessivnost kak grammatieska kategori // Grammatieskoe opisanie slavnskih zkov. Koncepcii i metod. M., 1974. S. 171176. 20. Potebn A. A., Iz zapisok po russko grammatike. M., 1968. T. 3. 21. Piper P., O prouavawu gramatike srpskog jezika u poreewu sa drugim slovenskim jezicima // Poseban otisak iz Zbornika radova Aktuelni problemi gramatike srpskog jezika. SuboticaBeograd, 1999. S. 247253. 22. Russka grammatika: T. 2. M., 1980. 23. Sobinnikova V. I., Roditeln prinadlenosti s predlogom u" v vostono-slavnskih zkah // Slavnski sbornik. Vorone, 1958. Vp. 2. S. 3346. 24. Stojanovi S., Binarne relacije posesije u engleskom i srpskohrvatskom jeziku. Monografija. Knjiga HH. Beograd, 1996. 25. Stecenko A. N., Istorieski sintaksis russkogo zka. M., 1972. 26. Stanoji ., Popovi Q., Gramatika srpskoga jezika. Uxbenik za , , i razred sredwe kole. Beograd, 2000. 27. Stevanovi M., Savremeni srpskohrvatski jezik (gramatiki sistemi i kwievnojezika norma). Sintaksa. . Beograd, 1974. 28. Stankovi B., O budunosti slavistike i slavistikih organizacija // Slavistika. Kwiga 5. Beograd, 2001. S. 915. 29. Sokal N. I., Zaceva S. V., Vukovi B., Serbski zk. S-Peterburg, 1996. 30. Terzi A., Funkcionalno-semantieskie kvivalent slovosoetani s roditelnm padeom subekta destvi v russkom zke v sopostavlenii s serbskim // Medunar. simpozium. Sopostavitelne issledovani russkogo i drugih zkov. Doklad (Belgrad Novi Sad, 810 sentbr 1996 g.). Belgrad, 1997. S. 967. 31. Terzi B., Nekotore aspekt diahronieskogo podhoda pri izuenii russkogo zka kak blizkorodstvennogo serbskohorvatskomu zku // Rusko-srpske jezike paralele. Beograd, 1999. S. 2331. 32. Uakova A. P., Dateln mestoimeni v atributivno-obektno funkcii // Lingvistieskie aspekt reevo kultur. Tymen, 2000. S. 152157. 33. Frolova S. V., K voprosu o prirode i genezise pritatelnh prilagatelnh russkogo zka // U. zap. Kubevskogo gos. ped. in-ta. Kubev, 1960. Vp. 32. S. 323337. 34. Feleko K., Znaewa i sintaksa srpskohrvatskog genitiva. Beograd, 1995.

ISTONIKI I IH SOKRAENI 1. Abramov F. Dela rossiskie. M., 1987. Abr. 2. Andri I. Prokleta avlija. Beograd, 1977. Andr.

207
3. Andri I. Proklt dvor // Andri I. Sobr. so.: T. 2. M., 1986. S. 194262. 4. Belov V. Povesti i rasskaz. M., 1984. Bel. 5. Kataev V. Sn polka // Kataev V. Povesti, 1967. Kat. 6. Katajev V. Sin puka. Beograd, 1979. 7. Proskurin P. esta no // Proskurin P. Izbr. proizvedeni: v 2-h t. M., 1976. T. 1. S. 411458. Pr. 8. Proskurin P. Ulbka rebenka. M., 1987. Prsk. 9. Pavi M. Ruski hrt. Prie. Beograd, 1990. 10. Pavi M. Russka borza. Rasskaz. S-Peterburg, 2001. 11. Rasputin V. Uroki francuzskogo. M., 1987. Rs. 12. Tolsta T. No. Rasskaz. M., 2001. Tl.

UDC 811.161.1'367.633:811.163.2'367.633

Irina T. Georgieva K VOPROSU O SOPOSTAVITELNOM ISSLEDOVANII SEMANTIKI PREDLOGOV (Konstrukcii s predlogom sredi v russkom zke i posred v bolgarskom zke)

Russki predlog sredi otnosits k narenm predlogam, kotore v sovremennom russkom zke ue ne upotreblyts v kaestve narei. Dann predlog svzan s obstotelstvennmi nareimi i tak e, kak bolinstvo iz nih, soetaets s roditelnm padeom. Temporaln predlog sredi oboznaaet vremenno otrezok, v predelah i na protenii kotorogo soveraets dvienie vo vremeni. vls predlogom narenogo tipa i ime znaenie sovereni ego-libo v seredine opredelennogo vremeni, predlog sredi soetaets s roditelnm padeom. Temporalna konstrukci s predlogom sredi + R. p. moet nazvat destvie, sobtie ili vlenie, v ramkah kotorogo soveraets vo vremeni nazvaemoe destvie. Predlog sredi imeet netralnuy stilistieskiy okrasku. On upotreblets, kak pravilo, v razgovornom i publicistieskom stile. V zke hudoestvenno literatur on ispolzuets regulrno, preimuestvenno v dialogah i prmo rei. V razgovorno-btovo, a take v snienno rei upotreblets temporaln predlog sered, kak poln sinonim predloga sredi, razliayis tolko stilistiesko okrasko: netralno dl predloga sredi i snienno, prostoreno dl predloga sered. Temporaln harakter konstrukcii sredi + R. p. obuslavlivaet ego funkcionirovanie v rei. Rassmotrim leksiko-semantieskoe okruenie dannogo predloga. Ostanovims vnaale na semantike glavnogo i zavisimogo slova temporalnogo postroeni s predlogom sredi. Nezavisim komponent temporalno konstrukcii s predlogom sredi moet bt glagolom, soetaniem glagola s deepriasti-

210 em, soetaniem glagola s imenem suestvitelnm, a take soetaniem glagola s infinitivom. Opornoe slovo moet otnosits k sleduyim leksiko-semantieskim gruppam slov: glagol, oboznaayie izmenenie v sostonii subekta, glagol, harakterizuyie razline destvi, postupki i povedenie subekta i glagol so znaeniem peredvieni v prostranstve. Rassmotrim podrobnee kaduy iz tih grupp. Glagol so znaeniem izmeneni v sostonii subekta mogut oboznaat fizieskie izmeneni v organizme ili kakie-libo oueni, a take izmenenie sostoni pod vliniem kakih-libo uvstv i pereivani: Sadis, sadis, eeli v podtannikah sered noi podnl., Bondarev Y., Vbor, 1976, s. 43; Sredi bela dn, na Nikolaevsko ulice, kak raz tam, gde stoli lihai, ubili ne kogo inogo, kak glavnokomanduyego germansko armie na Ukraine, feldmarala hgorna, Bulgakov M., Bela gvardi, 1988, s. 63. V dannh primerah glavnoe slovo moet bt vraeno glagolno formo v proedem vremeni ili soetaniem glagola i imeni suestvitelnogo. Dalee rassmotrim gruppu glagolov, harakterizuyih razline destvi, postupki i povedenie subekta. V tu gruppu vhodt glagol razlinh konkretnh fizieskih destvi. Privedem primer: I sredi noi, za steno, ego sosed Alferov stal napevat, Nabokov V., Maenka, 1975, s. 31; Popal v ego sered bela dn., Astafev V., izn proit, 1986, s. 147. Nezavisim komponent zdes moet imet formu glagola v proedem vremeni, a take soetani glagola s infinitivom. Sleduye po islennosti vlets leksiko-semantieska gruppa glagolov, oboznaaya peredvienie v prostranstve: Bvalo, on upranl ee, zastavl seb, naprimer, vstat s posteli sredi noi, tob vti na ulicu i brosit v potov ik okurok, Nabokov V., Maenka, 1975, s. 22. S rassmotrennmi ve semantieskimi gruppami glavnh slov s pomoy predloga sredi soetayts zavisime slova. Podinenn komponent binarno konstrukcii sredi + R. p. moet bt suestvitelnm, obladayim leksieskim znaeniem vremeni. V bolinstve sluaev to nazvani vremennh edinic, ih aste i sezonov. Preobladayt suestvitelne den i no. Naprimer: sredi bela dn; sredi noi. Zavisim komponent moet imet pri sebe opredeleni (imi obno vlyts kaestvenne prilagatelne). ae vsego opredeleni soetayts so slovom den, i otsutstvuyt pri suestvitelnom no (sredi noi, sredi bela dn). Soetanie sredi bela dn (sered bela dn) po naemu mneniy, prevratilos v leksikalizovannoe soetanie, prisuee razgovorno rei. Osnovaniem dl takogo zaklyeni vlets sleduyi fakt:

211 leksikalizaci nalico tolko v sluah, kogda v temporalno konstrukcii sredi + R. p. prisutstvuet kaestvennoe prilagatelnoe bel v ego forme bela dn. Bez togo prilagatelnogo opredeleni fraza ne upotreblets v sovremennom russkom zke (v otliie ot fraz sredi noi), reeva praktika ne tolko ne prinimaet ee, no i otbrasvaet. Sledovatelno, moem zametit, to soetanie sredi bela dn (sered bela dn) prevratilos v leksikalizovannoe ustoivoe soetanie. Na osnovanii veskazannogo vdelim haraktern dl predloga sredi kontekst:
Glavnoe slovo: Glagol so znaeniem izmeneni v sostonii subekta, konkretnogo fizieskogo destvi, glagol dvieni Zavisimoe slovo: suestvitelne-nazvani vremennh edinic i ih aste i sezonov

Zavisimm komponentom temporalnogo postroeni s predlogom sredi, hot i v redkih sluah, mogut bt abstraktne suestvitelne, oboznaayie destvi i process. Obno to otglagolne suestvitelne (spor, razgovor, rabota i dr). Zakaniva analiz znamenatelnh komponentov konstrukcii sredi + R. p. i ee specifieskogo konteksta, moem zaklyit sleduyee: glavnm komponentom temporalnogo postroeni s predlogom sredi mogut bt glagol opredelennh leksiko-semantieskih grupp, a imenno glagol so znaeniem izmeneni sostoni, konkretnogo fizieskogo destvi i peredvieni v prostranstve; zavisimm komponentom binarno konstrukcii sredi + R. p. mogut bt slova semantieski ogranienne. V preobladayem bolinstve sluaev to suestvitelne-nazvani vremennh edinic i ih aste i sezonov i znaitelno ree abstraktne suestvitelne, nazvayie destvi i process; imenna gruppa predlog sredi + prilagatelnoe bela + suestvitelnoe dn obrazuet ustoivoe leksikalizovannoe soetanie, harakternoe dl razgovornogo zka. SINONIMI FRAZ S PREDLOGAMI SREDI + R. P. I POSREDI + R. P. (POSEREDINE + R. P.) Sinonimieska zamena predlogov sredi + R. p. i posredi +R. p., kak pravilo, ne znaet ogranieni. tomu sposobstvuet irokoe rasprostranenie oboih predlogov v razgovorno-btovo rei. Fra-

212 z s timi predlogami v preobladayem bolinstve sluaev mogut zament drug druga. Privedem primer: to sered bela dn / posredi bela dn, sered naroda!, Astafev V., Pealn detektiv, 1986, s. 28; Popal v ego sered bela dn / posredi bela dn., Astafev V., izn proit, 1986, s. 147; I sredi noi posredi noi / poseredine noi, za steno, ego sosed Alferov stal napevat., Nabokov V., Maenka, 1975, s. 31; Bvalo, on upranl ee, zastavl seb, naprimer, vstat s posteli sredi noi / posredi noi / poseredine noi, tob vti na ulicu i brosit v potov ik okurok., Nabokov V., Maenka, 1975, s. 22. V ustoivh leksikalizovannh soetanih s zavisimm komponentom bela dn take vozmona sinonimieska transformaci predlogov sredi + R. p. i posredi + R. p. Naprimer: sredi bela dn / posredi bela dn. Fraz s predlogom sredi + R. p. i posredi + R. p. oboznaayt mesto destvi, kotoroe soveraets v seredine dannogo vremeni i to obee temporalnoe znaenie v vse stepeni sposobstvuet vozmonosti sinonimiesko zamen obeih konstrukci, kotora, kak pravilo, ne znaet ogranieni. KONSTRUKCII S PREDLOGAMI POSREDI/SRED/VSRED Temporaln predlog posred moet oboznaat vremenno otrezok, v predelah i na protenii kotorogo soveraets dvienie vo vremeni. V bolgarskom zke predlog posred fiksiruet moment v seredine opredelennogo vremeni. tot predlog nazvaet temporalnuy edinicu, na protenii kotoro soveraets to-libo. Predlog posred v sovremennom bolgarskom zke vstreaets prede vsego v razgovorno rei i v hudoestvenno-literaturnom stile rei. tot predlog, kak pravilo, ne upotreblets v oficialnom i nauno-delovom zke. V publicistiesko rei ego mono obnaruit, no v ograniennom obeme. Kak m ue otmetili, predlog posred ne otnosits k tem temporalnm predlogam, kotore mogut upotreblts v oficialno i nauno-delovo rei. asto m nablydaem ego v dialektah i v dialogiesko rei. Sposobnost togo predloga upotreblts v razgovornh plastah literaturnogo zka, ograniivaet ego transformacionne svostva. Opredelim semantiku glavnogo i zavisimogo slova v temporalno konstrukcii s predlogom posred. Nezavisim komponent moet bt glagolami, harakterizuyimi postupki, povedenie i destvie subekta, glagolami peredvieni v prostranstve, glagolami sostoni i izmeneni sostoni subekta. Krome glagolov, glavnm slovom v temporalno konstrukcii s predlogom posred mo-

213 gut bt suestvitelne, nazvayie razline destvi i process. Naprimer: Posred privinata za nas razruha i rasto otanie vnezapnit uspeh na Aleksi Komnin sreu narmanite be iznenada, V. Mutafieva, Az, Anna Komnina, 1991, s. 8; Dali to nosee ime Aleksi ili kakvo da bilo, neata ne se promenha: mene se opitvaha da okradat posred bl den., V. Mutafieva, Az Anna Komnina, 1991, s. 16; Prvi pt popadna posred bl den., Iv. Petrov, Boi raboti, 1986, s. 67. S timi glagolami soedinyts neskolko grupp zavisimh suestvitelnh, obrazu haraktern dl predloga posred kontekst:
Glavnoe slovo: Glagol, harakterizuyie postupki, povedenie, destvi glagol dvieni, sostoni Zavisimoe slovo: suestvitelne-nazvani nh edinic i ih aste

vremen-

Zavisimoe slovo temporalno konstrukcii s predlogom posred moet nazvat razline vremenne edinic: imi mogut bt nazvani aste sutok, nazvani vremen goda. Naprimer: lto, zima, den, no, as i dr. Podinenn komponent moet soetats s temporalnm predlogom posred pri pomoi posnitelnh slov opredeleni. Imi, kak pravilo, bvayt kaestvenne prilagatelne (bl den). Soetanie posred bl den prevratilos v ustoivoe leksikalizavannoe soedinenie. Osnovaniem dl takogo zaklyeni vlyts dve priin: vo-pervh, reeva tradici trebuet upotrebleni v rei prilagatelnogo (bl), bez nego soetanie nevozmono; vo-vtorh, v dannom soetanii suestvitelnoe vsegda upotreblets tolko v nelenno forme, togda kak v drugih soetanih moet imet i lennuy i nelennuy form. Sledovatelno, moem zaklyit, to soetanie posred bl den prevratilos v sovremennom bolgarskom zke v ustoivoe leksikalizovannoe soedinenie. Kontekst :
Glavnoe slovo: Glagol, harakterizuyie postupki, povedenie subekta, glagol dvieni, glagol sostoni i izmeneni sostoni Zavisimoe slovo: abstraktne suestvitelne-nazvani destvi i processov

Zavisimoe slovo obno imeet pri sebe posnitelne slova. Oni mogut bt prilagatelnmi ili priastimi. Naprimer: Posred privinata za nas razruha i rasto otanie vnezapnit uspeh na Aleksi Komnin sreu normanite be iznenada., V. Mutafieva, Az, Anna Komnina, 1991, s. 8.

214 Temporaln predlog posred moet soetats s irokim semantieskim krugom glavnh slov. Konstrukcii s temporalnm predlogom faktieski ne znayt ogranieni so storon glavnogo slova. V sostave zavisimogo komponenta fraz s predlogom posred, odnako, nablydayts ogranieni konkretne suestvitelne zdes isklyitelno redki i kontekstualno ogranien. Soetas s abstraktnm suestvitelnm, dann predlog toe imeet rd ogranieni. Sravnitelno irokie vozmonosti soetats sozdayt tomu predlogu bazu dl sinonimieskih zamen. Sinonimieska zamena predlogov posred i sred, kak pravilo, ne znaet ogranieni. tomu sposobstvuet iroka rasprostranennost oboih predlogov v razgovorno rei. Fraz s timi predlogami v bolinstve sluaev mogut zament drug druga. Privedem primer: Dalo to nosee ime Aleksi ili kakvo da bilo, neata ne se promenha: mene se opitvaha da okradat posred bl den / sred bl den, V. Mutafieva, Az, Anna Komnina, 1991, s. 16; Prvit pt popadna posred bl den / sred bl den., Iv. Petrov, Boi rabota, 1986, s. 56; Posred privinata za nas razruha i rasto otanie / sred privinata za nas razruha i rasto otanie vnizapnit uspeh na Aleksi Komnin sreu normanite be iznenada, V. Mutafieva, Az, Anna Komnina, 1991, s. 8. V hudoestvenno-literaturnom stile predlogi posred i sred iroko ispolzuyts i mogut upotreblts v odinakovh kontekstnh uslovih. V dialogah i prmo rei oba predloga imeyt boloe primenenie. V ustoivh soetanih s zavisimm komponentom bl den take vozmona sinonimieska transformaci oboih predlogov: posred bl den / sred bl den. Vo frazah s predlogom posred imeyt mesto destvi, kotore soverayts v seredine dannogo vremeni, v to vrem kak vo frazah s predlogom sred vraeno temporalnoe znaenie, ne tak tesno svzannoe s predmetom destvi. Temporaln predlog vsred v sovremennom bolgarskom zke imeet to e znaenie, to i predlog sred. Sinonimieska zamena tih predlogov ne imeet ogranieni. Fraz s predlogami posred i vsred vsegda mogut zament drug druga.

OBOBENIE I UPOTREBLENIE V REI RUSSKIH PREDLOGOV SREDI + R. P., POSREDI + R. P., POSEREDINE + R. P. I BOLGARSKIH PREDLOGOV POSRED, SRED I VSRED Predlogi sredi, posredi i poseredine v russkom zke i posred, sred i vsred v bolgarskom zke sohranili svoe realnoe leksieskoe znaenie.

215 Danne predlogi imeyt odnu i tu e stilistieskuy sferu upotrebleni funkcioniruyt prede vsego v razgovornom, hudoestvenno-literaturnom i publicistieskom stilh rei. 1) Russki predlog sredi + R. p. i bolgarski predlog posred pokazvayt znaitelnuy blizost svoih soetaemostnh potenci. Oni upotreblyts v kontekstah s odinakovmi leksiko-semantieskimi gruppami glavnh i zavisimh komponentov temporalnh konstrukci, a imenno: a) glagol, oboznaayie konkretnoe fizieskoe destvie, peredvienie v prostranstve, izmenenie v sostonii subekta suestvitelne den, no, nedel, leto, zima, osen i vesna; b) glagol, oboznaayie konkretnoe fizieskoe destvie, peredvienie v prostranstve, izmenenie v sostonii subekta suestvitelne, nazvayie destvi i process, takie kak spor, rabota, razgovor. Sravnim parallelne primer: Posred privinata za nas razruha i rasto otanie vnezapni uspeh na Aleksi Komnin sreu normanite be iznenada., V. Mutafieva, Az, Anna Komnina, 1991, s. 8 Sredi privno dl nas razruhi i vse bolee rastego otani vnezapn uspeh Aleksi Komnina bl dl nas neoidannosty. Dali to nosee ime Aleksi ili kakvo da bilo, neata ne se promenha: mene se opitvaha da okradat posred bl den., V. Mutafieva, Az, Anna Komnina, 1991, s. 16 Bl li on Aleksiem ili kem b to ni blo drugim, niego ne menlos: men probovali obokrast sredi bela dn. Prvit pt popadna posred bl den., Iv. Petrov, Boi raboti, 1986, s. 67. Perv raz popal sredi bela dn. Sredi bela dn ubili ne kogo inogo, kak glavnokomanduyego germansko armie na Ukraine Posred bl den ubiha ne ko da e a glovnokomandvuvai na germanskata armi v Ukrana. I sredi noi, za steno, ego sosed Alferov stal napevat., Nabokov V. Maenka, 1975, s. 31. I posred no, zad stenata, ssedt mu Alforov pona da pee. Popal v ego sered bela dn., Astafev V., izn proit, 1986, s. 147. Ucelih go posred bl den. Zastavll seb vstat s posteli sredi noi, tob vti na ulicu., Nabokov V., Maenka, 1975, s. 22 Karae se da stane posred no, za da izleze na ulicata. 2) I v russkom i v bolgarskom zkah ti predlogi oboznaayt vremenno otrezok na protenii kotorogo soveraets dvienie vo vremeni ae vsego danne predlogi nazvayt moment v ramkah opredelennogo vremeni. Vo frazah s predlogami sredi v russkom zke i posred v bolgarskom vozmon i vtorine predlogi posredi sred, poseredine vsred, nesmotr na to, to reeva praktika v rde sluaev predpoitaet stroit fraz s predlogom sredi v russkom zke i posred v bolgarskom. Danne fraz asto leksikalizuyts. V otliie ot netralnh stilistieski variantov s predlogami sredi posred v variantah s predlogami posredi sred i

216 poseredine vsred temporalnoe znaenie imeet razgovorn harakter. 3) Russki predlog sredi i bolgarski posred pokazvayt shodstvo svoih sinonimieskih svze. Sinonimieskimi konstrukcimi s timi predlogami vlyts: v bolgarskom zke fraz s predlogami sred i vsred; v russkom zke to fraz s predlogami posredi, poseredine. 4) Predlogi sredi i posred obnaruivayt boluy blizost v zone sinonimieskih transformaci. Oni upotreblyts v odinakovh kontekstah, v kotorh vozmona sinonimieska zamena predlogami posredi sred i poseredine vsred. Privedem parallelne primer: to sluilos sredi / posredi bela dn! Tova se slui posred / sred bl den! On ostanovils posredi / poseredine fraz i ne dokonil msl. To spr posred / vsred izreenieto i ne si dovri mislta. Podnl men na nogi sredi / poseredine noi. Vdigna me na krak posred / sred vsred no. Sledovatelno, mono zaklyit, to russki predlog sredi i bolgarski predlog posred, a take vtorine predlogi posredi-sred, poseredine-vsred pokazvayt znaitelnoe shodstvo svoih sinonimieskih svze.
LITERATURA Y. D. Apresn. Leksieska semantika. Moskva. 1974. G. A. Zolotova. Sintaksieski slovar. Repertuar lementarnh edinic russkogo sintaksisa. Moskva. 1988. L. Lakova. Belorussko-bolgarskie zkove paralleli. Minsk. 1992. A. Nikolova. Funkcionalna grammatika. Vraenie prostranstvennh otnoeni v russkom zke /na fone bolgarskogo/. umen. 1997. R. Pavlova. Priinne otnoeni v sovremennom russkom zke v sopostavlenii s bolgarskim zkom. Sofi. 1978. D. Stanieva. Padet kato gramatina i semantina kategori. Sofi. 1981.

UDC 81'221:323.1

Svetlana V. Stevanovi NACIONALNA SPECIFINOST ZKOVOGO ZNAKA

Soglasno kulturologieskomu podhodu k semantike slova, soderanie zkovo edinic vklyaet v seb ne tolko leksieskoe pontie, no i kulturne komponent, otraayie nacionalno-specifieskie associacii, stereotip vospriti i ustoive ocenki. Poisk v zkovh znakah kulturnogo komponenta privodit uenh k poptke osmslit tu svz v osobh edinicah: lingvokulturema" (V. V. Vorobev), kulturema" (V. G. Gak), logopistema" (V. G. Kostomarov, N. D. Burvikova) i t. d. Dl vvleni nacionalno specifiki zkovo kartin mira interes predstavlyt, prede vsego, bezkvivalentna i fonova leksika, a take ustoive slova i vraeni. Naprimer, v serbskom zke suestvuet bezkvivalentnoe slovo slava, kotoroe dl nositele russkogo zka lieno kakogo-libo kulturologieskogo smsla. Slava to prazdnik pravoslavnogo pokrovitel i zaitnika semi, im kotorogo peredaets ot otca k snu. V serbsko kulture sohranilis mnogie iskonno slavnskie imena (napr. Dragan, Duan, Miroslav, Milica, Zdravka), togda kak v russko kulture starorusskie imena postepenno bli vtesnen imenami, vklyennmi v pravoslavne svtc. Kulturologieskogo kommentari zasluivaet i fonova leksika. Sravnite oboznaenie palcev na rukah i nogah v raznh zkah [1: 43]: Nem. angl. fr. russk. Palec na ruke" finger finger doigt palec Palec na noge" zehe toe orteil palec V serbskom zke nardu s leksemo prst, oboznaaye palc na rukah i nogah, suestvuet otdelnoe naimenovanie dl bologo palca na ruke palac. Sitaets, to bolo palec poluil osoboe nazvanie, t. k. dolgoe vrem sluil talonom dl izmereni tolin sala. Takim obrazom, zkova kartina mira deter-

218 minirovana kstralingvistieskimi (nezkovmi) faktami i realimi. Interesno, to ne tolko konkretna, no i abstraktna leksika moet soderat kulturn komponent. Naprimer, pontie lybit" imeet razlinuy vnutrennyy formu v slavnskih zkah [2: 182]: Russk. Lybit polsk. kocha esk. milovat serbohorv. voleti bolg. obiam

Kak otmeaet G. A. Lili, sovremennoe znaenie lybit" vozniklo kak realizaci neskolkih semantieskih modele: 1) goro elat" rus. lybit; 2) isptvat radost, udovolstvie" polsk kocha, esk. milovat; 3) izbirat, predpoitat" serb. voleti; 4) privkat, privzvats" bolg. obiam; 5) neno kasats, laskat" polsk. kocha. <> kvivalentnost, da ee i polna, moet suestvovat inogda tolko na urovne realnogo mira. Ponti e ob odnih i teh e, to est kvivalentnh, predmetah i vlenih destvitelnosti v raznh zkah razlin, potomu to strots na raznh predstavlenih v nacionalno otlinayihs soznanih. Tak e i slova ivut svoe razno slovesno izny v raznh zkah, imeyt raznuy soetaemost, razne stilistieskie i sociokulturne konnotacii" [3: 63]. Nacionalno-specifieskie priznaki realii mogut bt dostatono raznoobraznmi [4: 58]: a) atribut (vneni vid, ingredient, tradicii); b) ocenka; v) istorieska otnesennost (vrem primeneni, destvi); g) socialn status (funkcionalna prinadlenost); d) simvolieska markirovannost; e) funkci (naznaenie, rol); ) populrnost / nepopulrnost realii. Vvit kulturnuy informaciy zkovo edinic mono tolko erez sopostavlenie s dannmi drugih kultur, ispolzu kak psiholingvistieskie, sociologieskie, kulturologieskie metod issledovani, tak i sobstvenno lingvistieskie (analiz slovarnh definici; komponentn analiz; analiz proizvodnh slov, voznikih blagodar processu metaforizacii; sopostavlenie sinonimov danno leksem v raznh zkah; analiz idiom i frazeologizmov).

219 Sovokupnost stranovedeski cenno leksiki, frazeologii i precedentnh tekstov oboznaena u V. G. Kostomarova i N. D. Burvikovo terminom logopistema" [7: 3]. Logopistema to znak, kotor trebuet osmsleni na urovne zka i kultur. Osobenno vsok stranovedeski potencial ustoivh vraeni (poslovic, pogovorok, formul reevogo tiketa, aforizmov). Sravnenie frazeologii raznh narodov pokazvaet, to suestvuet nemalo iznennh situaci, kotore bli uviden i osmslen mnogimi narodami odinakovo, no zafiksirovan v zke pri pomoi razlinh obrazov. Naprimer, ime v vidu nepritnoe delo, k tomu e trebuyee reeni, russkie govort zavarit kau, rashlebvat kau, a polki varit i vpivat pivo" [8: 86]. Rassmotrim li nekotore metodiki kulturologieskogo analiza idiom. Kak sitaet V. M. Mokienko, v istoriesko perspektive razvitie frazeologizma idet ot pereosmsleni svobodnogo slovosoetani. Naprimer, frazeologizm sboku pripeku voznik iz realno situacii peeni hleba, kogda sboku karava voznikali naplv iz testa, neprigodne v piu. V sovremennom russkom zke frazeologizm sboku pripeku oznaaet to-to nenunoe, neobzatelnoe". Frazeologizm kazanska sirota napominaet o realnom istorieskom fakte vztii Ivanom Groznm stolic tatarskogo hanstva v 1552 godu, togda tatarskie knz, strems prisposobits k novo vlasti, perehodili v hristianstvo i, alus na gorkuy uast, slali cary elobitne, v kotorh imenovali seb sirotami". Tak teper govort o lydh, prikidvayihs nesastnmi, bespomonmi, tob razalobit kogo-libo, vzvat sostradanie. Frazeologizm: tnut kanitel, bit baklui, popast vprosak i dr. sohranili informaciy o drevnih remeslah, suestvovavih v Drevne Rusi; Mamaevo poboie, Mama proel ob istorieskih sobtih; semi pde, kosa saen, merit na svo arin, za sem verst o metriesko sisteme. Takim obrazom, frazeologi sohranet i peredaet buduim pokolenim informaciy o raznh storonah izni naroda, ee socialnom uklade, remeslah, metriesko sisteme, nravstvennom opte; stranovedeska cennost frazeologizma, s toki zreni V. M. Mokienko, zaklyaets v raspoznavanii ego pervonaalnogo smsla. Imenno po takomu principu postroen lingvostranovedeskie slovari: Russka frazeologi" (avtor: V. M. Mokienko, V. P. Felicina); Russkie poslovic, pogovorki i krlate vraeni" (avtor: V. P. Felicina, Y. E. Prohorov). Po mneniy V. N. Teli, zadaa lingvokulturologa zaklyaets v opredelenii smsla kulturno znaimh konnotaci ustoivh vraeni blagodar kotorm frazeologizm vosproizvodt harakterne ert narodnogo mentaliteta. Tak, gruppa idiom v russkom zke s obim znaeniem bezdelniat" (gont voron, plevat v

220 potolok, bit baklui, valt duraka) otobraaet aktivnoe destvie i pustkov rezultat, suestvuyt i takie idiom, kotore oboznaayt otkrovennoe bezdestvie (leat na pei, sidet, sloa ruki). Otricatelna konnotaci podobnh idiom, pokazvaet, to dl russkogo nacionalnogo soznani passivnost i bezdele ne vlyts tipinmi ertami, obraz aktivnogo, no bessmslennogo i neplodotvornogo destvi, stanovts stereotipnm antipodom kulturno ustanovki, kotora v biblesko formulirovke predpisvaet trudits v pote lica" [10: 232]. Tak, v nominativnom sostave frazeologizma moet soderats dva tipa kulturno-znaimh lementov: 1) bezkvivalentna ili fonova leksika, oboznaaya specifieskie realii materialno kultur; 2) konnotativn aspekt znaeni. Formul reevogo tiketa vlenie universalnoe dl vseh kultur, no vse e kad narod sloil svoy specifieskuy sistemu pravil reevogo obeni. Slavne, privetstvu drug druga, elayt zdorov (rus. zdravstvute, serb. zdravo, bolg. zdravete, e. bud zdrav). Privetstvie zdravstvute sformirovalos iz opisatelnh oborotov vrode povelevay tebe zdravstvovat", zdravi elay". Bud zdorov! govort russkie i pri proanii. A, naprimer, v Mongolii pri vstree osvedomlyts: Kak zimuete? Kak kouete? Kak Va skot? I ne vano, to beseduyt dva prepodavatel Ulanbatorskogo universiteta, kotore ne kouyt i ne derat skota. Nacionalna specifika reevogo tiketa provlets take v nabore situaci, zapeatlennh v danno kulture. Tak, v russko kulture poseenie bani vllos i vlets svoeobraznm vidom subbotnego ili voskresnogo otdha. Vot poemu v derevenskom tikete povilos specifieskoe privetstvie vhodemu iz bani: S legkim parom! V. M. Mokienko oboznail bezkvivalentne ustoive vraeni, v kotorh otraen osobennosti russkogo tiketa: 1. S legkim parom! 2. Milosti prosim tak govorits, kogda priglaayt priehat, priti ili vstreayt goste i priglaayt ih v dom, k stolu, vraa timi slovami gostepriimstvo, radost, dobroelatelstvo. 3. Hleb da sol tot oborot obno proiznosil gost, vhod v dom, gde za stolom sidela obedaya sem. 4. Lomat apku vraenie svzano s tradicie snimat golovno ubor pri privetstvii, v sovremennom russkom zke oznaaet klants", uniats, zaiskivat". 5. K aponomu razboru rane v cerkvi vse muin doln bli snimat i skladvat apki na lavku ili polku, po okon-

221 aniy slub oni zabirali ti apki. Opozdavie na slubu prihodili ko vremeni razbora apok, takim obrazom vozniklo to vraenie. 6. Ne pominate lihom vraenie oznaaet vspomina, ne duma o plohom". 7. Bit elom poklon na Rusi sitals tradicionnm znakom privetstvi: V drevnosti na Rusi poklon bl iroko rasprostranen. Bolo poklon (golovo do zemli) sitals neobhodimm vo vrem velikosvetskih slub i pri vsko userdno molitve. Mal poklon (naklon golov i torsa) primenls pri tenii Evangeli, printii blagosloveni ot svennika. V krestnsko srede bolim poklonom" mogli privetstvovat ne tolko duhovnoe lico, no i bogatogo odnoselanina, malm poklonom obmenivalis rovni. V nekotorh situacih, naprimer, pri vhode v uuy izbu, strogo vderivalas posledovatelnost poklonov. Perv poklon Bogu (ikonam), vtoro hozinu s hozko, treti vsem dobrm lydm. Takim obrazom, razvitie znaeni tiketnogo poklona idet ot ritualnogo poklona sakralnomu obektu. Nardu s reevmi formulami nacionalno-specifieskie osobennosti imeyt i neverbalne sredstva obeni. V obenii vano vse: distanci medu sobesednikami, poz, est, mimika, intonaci. K primeru, latinoamerikanc obayts na oen blizkom rasstonii (s toki zreni russkogo), ponc naprotiv, na slikom dalekom. Russkie, angliane, amerikanc v kaestve privetstvennogo esta poimayt drug drugu ruki. Kitaec v prenie vremena, vstrea druga, poimal ruku sebe samomu. Boloe znaenie v obenii imeet est. Nablydeni uenh pokazali, to est vlets neobhodimm sredstvom obeni. Russkie, naprimer, estikuliruyt bole, em finn, no mene em francuz. Sovsem malo polzuyts estom v ponii. Odin i tot e est v raznh kulturah moet imet razlinoe znaenie. Naprimer, russki est golovo da" v Bolgarii oznaaet net". U serbov est est podntie treh palcev (bologo, ukazatelnogo i srednego) v znaenii m pravoslavne, kotor ispolzuets v politike obno na mitingah. U russkih podobnogo esta net" [11: 126]. Mimika i est, primeneme russkimi v kommunikativnom povedenii, opisan v lingvostranovedeskom slovare est i mimika v russko kulture" (avtor: A. A. Akiina, H. Kano, T. E. Akiina). rko, obrazno i v to e vrem lakonino peredayt nacionalnoe svoeobrazie aforizm (krlate slova i vraeni; prizv, deviz, reklamne slogan). Nacionalna specifika reklam provlets ne tolko v sredstvah vraeni (leksieskih, grammatieskih, stilistieskih), no i v tom, to reklamne slogan vraayt filosofskie, politieskie, moralne vzgld i

222 ubedeni aktualne na opredelennom tape kulturnogo razviti nacii (sr. v rus.: Beri ot izni vse, ne da sebe zasohnut!). Prizv, deviz, reklamne slogan to sama neustoiva gruppa aforizmov, zavisa ot socialno-istoriesko situacii v strane. Leksika s kulturnm komponentom predstavlet interes dl sistematieskogo opisani v lingvostranovedeskih slovarh. Dannoe napravlenie leksikografii aktivno razvivaets v poslednee vrem. Lingvostranovedeskie slovari mono klassificirovat sleduyim obrazom: 1) Lingvostranovedeskie slovari, gde opisvaets leksika po opredelenno teme: Denisova M. A. Narodnoe obrazovanie v SSSR. M, 1978; ernvska T. N. Hudoestvenna kultura v SSSR. M., 1984 i dr. 2) Lingvostranovedeskie slovari ustoivh vraeni: Felicina V. P., Prohorov Y. E. Russkie poslovic, pogovorki i krlate vraeni. M., 1988; Felicina V. P., Mokienko V. M. Russkie frazeologizm: Lingvostranovedeski slovar / Pod red. E. M. Vereagina, V. G. Kostomarova. M., 1990 i dr. 3) Dvuzne Lingvostranovedeskie slovari: Amerikana. Anglo-russki Lingvostranovedeski slovar / Pod red. N. V. ernova. Smolensk, 1996; Rum A. R. U. Velikobritani: Lingvostranovedeski slovar. M., 1999; Malceva D. G. Germani: strana i zk: Lingvostranovedeski slovar. M., 1997; Nikolau N. G. Greci: Lingvostranovedeski slovar. M., 1995; Franci: Lingvostranovedeski slovar / Pod red. L. G. Vedenino. M., 1997 i dr. Takim obrazom, nacionalno-kulturn komponent v soderanii zkovogo znaka predstavlet sobo sovokupnost znani, izvestnh vsem predstavitelm danno kultur, kotore priobreli ustoiv harakter v opredelenn istorieski period. Izuenie nacionalno specifiki zkovogo znaka, s odno storon, predupredaet problem v mekulturnom obenii, s drugo pozvolet prosledit istorieskoe izmenenie vleni i stereotipov ih vospriti v ramkah odno kultur.
LITERATURA 1. Ivanova V. I. Leksiko-semantieska podsistema zka. Tver, 1999. 2. Lili G. A. Leksiko-semantieskoe pole lybvi v slavnskih zkah // Razne grani edino nauki: uene molodm slavistam. SPb, 1996. S. 179188. 3. Ter-Minasova S. G. zk i mekulturna kommunikaci. M., 2000. 4. Ivanieva O. N. Tekst. Kultura. Ponimanie. SPb., 2003. 5. Vereagin E. M., Kostomarov V. G. Lingvostranovedeska teori slova. M., 1980. 6. Brutn G. A. Princip lingvistiesko dopolnitelnosti // Filosofskie nauki. 1969. 3.

223
7. Kostomarov V. G., Burvikova N. D. Ob odno iz edinic opisani teksta v aspekte dialoga kultur // In. z. v kole. 2000. 5. 8. Vereagin E. M., Kostomarov V. G. zk i kultura. Lingvostranovedenie v prepodavanii russkogo zka kak inostrannogo. M., 1990. 9. Felicina V. P., Prohorov Y. E. Russkie poslovic, pogovorki i krlate vraeni: Lingvostranovedeski slovar; 2-e izd. / Pod red. E. M. Vereagina, V. G. Kostomarova. M., 1988. 10. Teli V. N. Russka frazeologi. Semantieski, pragmatieski i lingvokulturologieski aspekt. M., 1996. 11. Piper P., Sternin I. A. O kontrastivnom izuenii blizkorodstvennh narodov (russka i serbska kommunikativne kultur) // Russki zk i ego mesto v sovremenno mirovo kulture: Material medunarodno nauno konferencii. Vorone, 2003. S. 124126. 12. Akiina A. A., Kano H., Akiina T. E. est i mimika v russko kulture. M., 1991.

UDC 821.163.41.09 Vuksanovi M.

Dragan Koprivica ROMAN SEMOLJ GORA" MIRA VUKSANOVIA I NEKI ELEMENTI RUSKOG KNJIEVNOG NASLEA

Dosad ve visoko ocjenjivani i nagraivani roman, Semolj gora, Mira Vuksanovia, jedno od najveih proznih ostvarenja suvremene srpske i crnogorske knjievnosti, kao svako veliko djelo, svojom slojevitou ostaje da trajno provocira panju italaca i knjievne kritike. Da svako vrijeme donese i po koju rijetku knjigu, koja ga i oznai, najbolji primjer jeste ovaj roman u 878 kratkih pria, crtica o, koliko stvarnoj toliko i imaginarnoj, Semolj gori, kao mjestu presjeka uporednika i podnevaka materijalnog svijeta i duhovnosti jednog prostora. Upravo i zbog toga ovo djelo Vuksanovia ostae u knjievnoj i kulturnoj batini kao dio nae zaostavtine za budunost. Veliki broj pisaca tokom stvaralakog vijeka saini po jedno svoje najbolje djelo kao svoju knjievnu legitimaciju, u ijoj ii se prelamaju linije ukupne poetike. Takav sluaj jeste i sa Semolj gorom Mira Vuksanovia (makar zasad kad je rije o njegovom opusu). U ovom ostvarenju Vuksanovi je prepoznao imperativ ubrzanog toka svijesti i vremena, dekomponujui klasini obrazac romana u mozaiku formu takozvane fragmentarne proze. Time je izloio opsean azbuno-beletristiki pregled sve samih biranih starinskih rijei, koje su odsluile svoj vijek trajanja, ali koje, trajno patinirane, bazirane na arhetipskim slikama, mono odiu dahom prolosti, posebno notama tragizma i komizma. Vuksanovi je snagom imaginacije uspio da Semolj izdigne na nivo mitskog, kosmopolitskog sela, u kojem je osnovna, vjeita, igra njegovih junaka propitivanje ljudskosti putem rijei, kao bojeg dara. A ljudskost i rije nijesu raspodijeljene podjednako za sve u emu je i sadran osnovni, izvor dobra i zla, sree i nesree, radosti i tuge, smijeha i plaa, smjetenih na amplitudi izmeu dobra i zla, sueljenih na Semolj gori, u njenoj prirodi, i prirodi njenih knjievnih junaka. Ovi likovi upravo zato su dati kao dvojni predstavnici, lokalnog i globalnog, bespovratno opinjeni jezikom i jezikim izazovom u vjenoj igri rijei: iskonskoj, prirunoj, koliko jeftinoj toliko i skupoj slagalici bez konca i kraja. Roman je sroen u novelistikim biserima, crticama mozaika srpskog jezika, u ravni jezika uopte. Od posebnog znaaja su novele o raskonim,

226 a odlazeim, ve umiruim rijeima na Semolj gori, koje, kao i atom, sadre u sebi sve bogatstvo jezika kao cjeline. Tako je autor romana skovao svojevrstan lingvo-kovei, i napunio ga jezikim blagom, poput jezike Nojeve barke u vremenu potopa starostavne leksike. Knjiga je literarna verzija npr. Vukovog, ili Rjenika velikog ivog ruskog jezika Vladimira Dalja. Isto takvi su i Vuksanovievo sauvano blago cara Radovana, jeziki znakovi pored puta, ali puta, koji sve vie prekrivaju trave zaborava. Pri tom, rije je o znakovima pored onog puta, koji nije irok, carski, nego makadamski, nekad jedva i vidljiv izmeu proplanaka, uzak, vijugav, to esto zna da se ukriva i prelazi u staze i bogaze. Rukopisac ovog romana uspio je da putem arhainih matrica, na vlastiti, literarno-muzejski nain sauva od zaborava cio jedan svijet, to je zajedno sa rijeima kojima se sluio, takoe na izdisaju. Ali koji je ipak imao dovoljno snage da, u trenutku smjene dva vremena i dva senzibiliteta, novim generacijama i novoj duhovnosti, preda jeziku tafetu, bar suenu verziju nekad prebogatog semoljskog jezika, na ijoj riznici bi mu mogli pozavidjeti i svjetski priznati jezici. I zbog ovoga rije je o knjizi visoke samosvojnosti, koja postaje i odrednicom za neke nove knjige koje dolaze. Istovremeno, itajui stranice Semolj gore, zapaamo da se nameu i neke paralele sa tzv. zaumnim jezikom", terminom kubofuturiste A. Kruoniha (18861968), koji je on inaugurisao kroz svoju Deklaraciju zaumnog jezika (1922). Kad ovo zapaamo, onda svakako istiemo i razlike u pristupu autora Semolj gore. Kruonih se aktivno zalagao za to da krajnja jezika instanca bude u ravni vraanja jezika samome sebi. I to tako to bi se, kao individualan, jezik liio optereujueg znaenja, zaivio paralelno sa jezikom kao zajednikim dobrom, koje slui kao vid klasinog komuniciranja. Po Kruonihu, taj i takav zaumni jezik bio bi otjelotvorenje prvobitnih obrazaca poezije, i, iako zauman, upravo onaj jezik, koji spaja na svjetskom nivou, a ne razdvaja. Za ovakvim jezikim efektima Kruonih je pomno tragao u djelima Lidije Sejfuline, Leonida Leonova i drugih poznatih ruskih pisaca. Svakako, ulazei u ovakav provokativan eksperiment, ali sa postojanjem gornje take dostizanja smisla, Kruonih se, kako se ee istie u kritici, nije mogao mnogo udaljiti od konanih dometa, kao to su efekti na nivou onomatopeje, ili pak emotivno obojenih usklika, pa makar itav postupak imao i dodirnih taaka sa poetikom nadrealizma. Dakle, rije kao takva, to je upravo ono, to je predstavljalo specifian izazov za Kruoniha. Ne predmet nego njegov slovni i akustiki izraz. Velimir Hljebnikov, kojeg jedan od naih najuglednijih rusista Milivoje Jovanovi ocjenjuje kao najoriginalnijeg pesnika dvadesetoga veka", tvorac je ruskog futurizma. Hljebnikov je pomno razvijao svoju lingvistiku teoriju, po kojoj su zvuci, koje proizvode rijei, u direktnoj vezi sa njihovom smisaonou. Pri tom, po Hljebnikovu, prvi suglasnik u korijenu rijei istovremeno bi nosio na sebi teret njenog cjelokupnog semantikog

227 sloja, uz vjerovanje da je jezik u prvobitnoj formi imao, a potom i izgubio mo potpunog komentara vremena i prostora. Po Hljebnikovu, cilj i obaveza aktuelnog trenutka u kojem se govori bili bi borba protiv automatizacije rijei, zalaganje da se na bazi njihovog unutranjeg smisla stvori jedan jezik za sve. Ali ne nekakav jezik koji bi se mogao okarakterisati ve opteprihvaenim pojmom esperanto, pojmom koji znai i sutastveno siromaenje jezika kao takvog, i njegovog beskraja struktura. Preuzimajui od Kruoniha pojam zaumni jezik", Hljebnikov govori o podudarnom, nastojei da u svojim djelima dinamizuje sveukupnu poetsku gramatiku. Imajui u vidu sveukupnost ovih i ovakvih eksperimentalnih izleta Kruoniha i Hljebnikova, traganja, iji krajnji dometi imaju i utopijske crte, podsjeajui na tendencije obnove arhainih stilova u Hljebnikova, dijelom se moemo usmjeriti ka propitivanju funkcije rijei u Semolj gori. Ovo tim prije to su Kruonih i Hljebnikov kroz nova itanja" jedinstva semantike i fonetske grae ruskog jezika imali za cilj i nov postupak, zamjenu smisaonih cjelina akustiko-asocijativnim vezama zvuanja sve do sutinskog smisla rijei kao takve. Ovakve relacije i traganja nesumnjivo susreemo i u Semolj gori, pri tom pod snanim peatom novog u eksperimentu s rijeima i njihovom semantikom. Prije svega, autor romana iskazuje vlastitu opinjenost starom rijeju, opojnost njene arhaine semantike i zvuanja. Nju on dobro poznaje, i mnoge druge iz njenog semantikog jezgra. U jezikom Semolju osjea se kao domain jezike kue, koji dobro zna u svakom trenu gdje mu se koja alatka, rije, nalazi, s kojom je u dosluhu, s kojom nije, koju podupire, a koju negira. On zato stare rijei, kao sredstvo za svakodnevnu upotrebu, presvlai u isto ruho, napreduje do profetskog popisivaa, koji je sam sebe zaduio da sprovede jeziki popis, kao jedan od itelja i govornika sa Semolja, koji su se ravnopravno koristili bogatstvom istog jezika, onog koji je sada ve na izdisaju. Autorska poruka je jasan stav, i doprinos tvrdnji, da se gubljenjem jezikog gubi, ili makar duboko osiromauje, duhovno blago, pa i sam etnos na jednom prostoru. Gubi se dijelom i nepisano pravo na postojanje. Zato se u Vuksanovievom romanu rije promovie od vremenske koordinate u ravnopravnog knjievnog junaka. Stoga autor nju uzima kao opredmeeni dio pojavnosti, razgleda je sa svake strane, kao dragocjeni, materijalizovani muzejski eksponat starinske, skupocjene kolekcije rijei. Tokom tog razgledanja, upravo na tragu poetike zaumnog jezika i ruskog nasljea, pristupa fazi briljive demontae rijei, njihovog razlaganja na sastavne djelove, vokale i suglasnike, koji, po njegovom miljenju, sami sobom i svojim rasporedom u rijei, nose i njenu snagu i njenu tajnu. Dakle, Vuksanovi ne samo da je na tragu ruskih prethodnika kroz afirmaciju semantikog u rijei, putem sadraja i rasporeda slova u njoj, nego potencira ovu liniju, tragajui za poetskim nabojem rijei, takoe sadranim u njenim slovima i njihovom rasporeivanju i sazvuju. Tako se i ovdje, kao i kod ruskih tragalaca za zaumnim funkcijama rijei, vrsna umjetnika igra

228 nastavlja alhemijskim traganjem za sutinom glasovnih spojeva. Nastoji se odgonetnuti, kako to smatra autor Semolj gore, nimalo sluajna kombinacija glasova, postrojenih redovno u rije nimalo sluajno, po tajnim semoljskim jezikim kalauzima. Na taj nain ispoljava se i prisutna autorska tenja da se italac pozove na zajedniku misiju, ekspediciju u unutranjost same rijei, da se ponuka na demontau njenih maginih sklopova, pri tom sve do prenatalnog nivoa semoljskog jezika. I to jezika koji je takoe sporo nastajao iz istog zaumnog, iz nemutih kliktaja, i izrastao na kraju u govornu poeziju. U Semolj gori ostvarena je blistava iluzija, jer se od iluzije dalje nije ni moglo: opredmeene su rijei, animirane kao takve, a preko njih, kao i preko njihove rehabilitacije u dananjem vremenu, rehabilitovano i vrijeme vladavine jezika, koje, bez Semolj gore, bjee skoro ve samo sjeanje. Ako se ni semoljske rijei, kao ni ruske, nijesu mogle ve dotai, opipati, smjestiti u trodimenzionalni prostor, pisac ih makar opredmeuje virtuelnom pjesnikom imaginacijom. A to se nije moglo sve dok nije uao u samu rije, u njenu strukturu, dok je nije osvijetlio iznutra, kreui se odajama smisaonosti rijei kao takve, istovremeno pitajui se, sve vrijeme, i ostavljajui isto pitanje otvorenim, ta je sve moglo proizvesti pomor tih i takvih rijei gore na Semolju, do vremena dananjeg, s njihovom daljom tendencijom odlaska u zaborav. Autor ovog volebnog romana preutno priznaje da je raskono doba tih i takvih rijei iz semoljskog leksikog baroka ve za nama, te i iza njega samoga, pa ovo izvanredno literarno ostvarenje oznaava titansku borbu za spas starih rijei, a time i prapostojbine vlastitota etnosa i etosa. Pisac u noveli Avertiti se iznosi i svoj kompletan jeziki program, opisujui knjievnog junaka, koji se: () naturio za rijeima. Zamatra ih, obre, preklapa i mjeri. Tepa im kao da su ive. Na njih se ljuti, s njima razgovara. Uvee prebraja je i mu svaka. Nema dana da koju nepoznatu ne sretne. Oslukuje i zapitkuje. Poskoi od radosti kada uje drukiju. Nijednu ne izmilja. Uzima ih gotove. Kao da bere jablanove u livadi. Avertio se (dosjetio se, osvijestio se, doao k sebi, sabrao se) da su semoljske rijei najbolje imanje, i da bismo bez njih bili velika sirotinja." Ovako junaci Semolj gore, opijeni jezikom, odlaze u goru, u lov ne na utve zlatokrile ve na rijei, u traganje za onim za im najvie i ude: da to vie upotpune svoju privatnu jeziku kolekciju, utrkujui se u preutnoj vjekovnoj zanimaciji", pojedinanoj, i kolektivnoj igri Semoljana; ko e znati vie, ko ljepu, ko bolju rije A sve im ide na ruku, pa ak i reljef Semolj gore, te za jednu uvalu u gori (Aluga), koja se za stidna gosta, kao najljepi poklon uva, ono to je najvie i preporuuje jeste to da se u njoj sve rodilo za priu". Zato jedan od junaka, kao to neko u planini doziva zmije (Arlak), po slugama: zvidanjem na prste doziva rijei, a one izmile ispod ploa (), slijeu s lia () padaju iz magle, kao kia, kao grad (), pa im se oko njega skupe, uzavru, zagalame, zapite () progue ui, a on uevi i ni s mjesta od radosti".

229 Vuksanovi projektuje i ovakve knjievne paralele, vodei rauna da ne zapadne u manir, mnogim drugim novelama kalauzima rijei. Tako i u Asulanu, piui o mani domaih ivotinja, iskazuje bojazan da bi i semoljske rijei mogle moda postati sterilne, nemone. A u Atuli, junak, nemajui odbaene stare stvari, pokuava da odbaenim, grdnim rijeima zapuava rupe na krovu, branei se rijeima od svega, pa i od mraza i studeni. Jer doba Semolj gore bilo je doba kada je rije bila sve. A, za razliku od Hljebnikovljeve teorije, po kojoj u rijei prvi njen suglasnik ini i njenu sutinu, u semoljskoj prii Aiti se, negativni likovi svi su se natrpali u vokal, u prvo slovo, a, od rijei aiti, a pritom jedan od njih, kao pravi semoljski vidovnjak, to umije s rijeima, bere rijei i svakoga pogaa meu oi". U takvom preobilju jezikog panoptikuma nije ni udno da ima ak i ona jedna jedina rije, univerzalna, zamjena za svaku drugu, u svakoj prilici, (Adgam), koja je junaku i najljepa imovina, semoljski klju za sva vrata, kako dnevnih, tako i onih nonih razgovora, navie i nanie po Semolju.

UDC 811.161.1'367.3:811.163.41'367.3

Zdravko Babi BEZLINE PREDLOENI S KAUZATOROM DESTVI V RUSSKOM ZKE (v sopostavleniii s serbskim)

1. Predmetom dannogo issledovani vlyts bezline predloeni s kauzatorom destvi v russkom zke, kak raznovidnost bezlinh predloeni, glavn len kotorh vraen linm glagolom v bezlinom znaenii. Danne konstrukcii v sintaksiesko nauke, to kasaets ih form, tolkovalis poraznomu: odni uene sitali, to to odnosostavne bezline predloeni, glavn len kotorh vraen linm glagolom v bezlinom znaenii, drugie ih otnosili k dvusostavnm predloenim, v kotorh podleaee vraeno tvoritelnm padeom, treti e v tvoritelnom padee videli obekt destvi. Nae vnimanie v danno rabote sosredotoeno, v pervuy oered, na semantike tih predloeni. Tako podhod, s nae toki zreni, okazvaets oen interesnm i produktivnm, take i dl formalno harakteristiki dannogo tipa predloeni. V rabote take obraaets vnimanie na sopostavlenie dannh konstrukci russkogo zka s analoginmi konstrukcimi v serbskom. 2. Izvestno, to tradicionn sintaksis posvrtil namnogo bole vnimani izueniy predloeni so storon ego form, v tom isle razlim klassifikacim, em izueniy semantiki predloeni. Semantieski sitnaksis prolivaet nov svet na semantiku i strukturne osobennosti predloeni, a sledovatelno, na osobennosti ego funkcionirovani. Dostieni semantieskogo sintaksisa pozvolyt serezno zants aktualnmi, nerazreennmi voprosami, v tom isle i analizom predloeni s toki zreni ego semantiki. Imenno v tom plane analiziruyts vbranne nami dl issledovani bezlie predloeni s kauzatorom destvi, to, v svoy oered, pozvolet utoit i strukturnuy ih harakteristiku. Bolinstvo issledovannh nami predloeni blo vrto iz hudoenstvenno literatur, v osnovnom iz proizvedeni A. P. ehova, M. Y. Lermontova, a take iz nekotorh sovremennh urna-

232 lov i gazet, tob pokazat, to danne predloeni ispolzuyts i v sovremennom zke. Sleduet otmetit, to danne predloeni upotreblyts prede vsego v hudoestvenno rei. tob provesti poln analiz dannh predloeni, m obratilis k metodike semantieskogo analiza, kotora vklyaet sleduyie tap: 1) opredelit tip predikatov s pozici ih semantiki, tak kak predikat vlets vaneim lenom predloeni; on neset v sebe suestvo poloeni del (priznak predmeta ili otnoenie medu predmetami); predikat opredelet kaestvo aktantov i ih roli, zadaet pozicii dl imen, 2) opredelit koliestvo aktantov i ih semantiku pri kadom predikate, 3) opredelit naliie sintaksieskih transformaci, 4) v rezultate pereislennh treh tapov sdelat vvod o semantiko-sintaksiesko strukture issleduemh nami predloeni. Po tipu predikatov nami bli vdelen dve grupp predloeni. V perzuy gruppu voli predoeni:
Utrom babuka alovalas, to v sadu noy vetrom posbivalo vse bloki i slomalo odnu staruy slivu (A. P. ehov, Nevesta). Izbu Ignata, ego sara, hlev i kolodec okruilo snegovmi sugrobami (A. P. ehov, Belolob). V komnatah blo duno, a na ulicah vihrem nosilas pl, srvalo lp (A. P. ehov, Dama s sobako). Pokoreenne, perekoenne doma, koe-gde vdol dorog vallis ostatki tehniki; na ulicah potoki grzi naneslo vodo, nad mnogih postrokah nadpisi pod snos" (gazeta Versi, 2329 oktbr 2001). ast derevnnh postroek, kotorh v Lenske nemalo, poprostu razvalilis, drugie uneslo vodo, a te, to ostalis na meste, absolytno ne prigodn dl il (gazeta Versi, 2329 oktbr 2001). Udarom groma vzorvalo podzemn vhod (Soverenno sekretno, oktbr 2002). tu dolinu zavalilo snegovmi sugrobami, napominavimi dovolno ivo Saratov, Tambov i proie mile mesta naego oteestva (M. Y. Lermontov, Gero naego vremeni). No ne ubilo men gromom, prodolal Matve, perekrestrs na obraz i poeveliv gubami (A. P. ehov, Ubistvo). Vse nebo zavoloklo oblakami, i stal nakrapvat redki, melki dod (A. P. ehov, Dom s mezononom). Vse krugom ozarilo vesennim svetom, tono ulbko (Nezavisima, ma 2001).

Nai material pokazvayt, to pervuy gruppu sostavlyt predloeni s predikatami posbivalo, slomalo, srvalo, okruilo, naneslo, ubilo, uneslo, vzorvalo, zavalilo, zavoloklo, ozarilo, oboznaayimi prede vsego glagol destruktivnogo, razruayego destvi. V predloenih s predikatami zavoloklo, ozarilo oboznaaets sostonie sred, polnosty ohvaennoe tim destviem. Predikat vlyts nositelmi predikacii i opredelyt koliestvo

233 aktantov. V kadom predloenii prisutstvuyt dva aktanta: odin, vraenn tvoritelnm padeom imeni, i vtoro, vraenn vinitelnm padeom. Im v tvoritelnom padee vsegda bvaet neoduevlennm, tak kak tvoriteln pade nazvaet stihinuy silu, vzvatel" neproizvolnogo vleni. Tvoriteln pade imeni v dannh konstrukcih predstavlet sobo kauzator destvi, kotor v dannh predloenih oboznaaet kakuy-to stihinuy silu. (V danno rabote m polzuems terminom kauzator destvi, vdvinutm I. A. Zolotovo dl semantieskogo analiza priinno-sledstvennh konstrukci v russkom zke). Kauzator destvi v dannh konstrukcih v osnovnom oboznaaet neproizvolnuy, nenamerennuy silu. Sleduet skazat, to R. Mrazek sitaet nedopustimm usmatrivat v tvoritelnom padee dannh predloeni tolko orudie kako-to nepoznanno, stihino sil", kak to govorits v rabote E. M. Galkino-Fedoruk Bezline predloeni v sovremennom russkom zke". V dokazatelstvo togo, to po prirode svoe im v forme tvoritelnogo padea zdes vpolnet rol kosvennogo subekta R. Mrazek privodit sleduyie fakt: 1) v bolinstve sluaev vozmona transformaci v dvusostavn tip: Solncem vglo travu Solnce vglo travu; Ego ubilo lektriestvom Ego ubilo lektriestvo. 2) esli vzt predloenie Solncem vglo travu, Bure vvernulo derevo, kaka e druga sila (da k tomu nepoznanna) uavstvuet v destvii i proizvodit ego, krome solnca, buri, lektriestva. Uitva vse mneni po dannomu voprosu, m vse e v tvoritelnom padee vidim nekuy stihinuy silu. V potverdenie togo m privodim sleduyie primer: 1) Soldat ognem iz vertoleta vgli travu. 2) Ognem iz ognemetov vglo travu. Perv primer nelz transformirovat v *Soldatami vglo travu, hot zdes soldat vlyts nastoimi proizvoditelmi destvi, no vo vtorom predloenii oni ustranyts i destvie predstavlets kak rezultat stihinogo processa. Vtoruy grupu sostavlyt predloeni:
Ogon re vsphnul; Stepku obdalo ernm dmom, i v potemkah po doroge okolo vozov probeala ten ot kresta (A. P. ehov, Step). Kako-to silo besumno vleklo ego kuda-to, a za nim vdogonku neslis zno i tomitelna pesn (A. P. ehov, Step). em-to davilo emu golovu i grud, ugnetalo ego, i on ne znal to to: epot li starikov, ili tel zapah ovin (A. P. ehov, Step). A Egoruka nikak ne mog sogrets. Na nem leal tepl, tel tulup, no vse telo trslos, ruki i nogi svodilo sudorogami, vnutrennosti droali (A. P. ehov,

234
Step). No poemu-to v ego naivnosti, dae v to neleposti stolko prekrasnogo, to edva ona tolko podumala o tom, ne poehat li ne uits, kak vse serdce, vsy grud obdalo holodkom, zalilo uvstvom radosti, vostorga (A. P. ehov, Nevesta). Moy duu glo nevnosimo boly (A. P. ehov, ern monah). ernm svetom vse-taki uveliivalo nergiy straha (Sputnik, dekabr,1997).

Dannuy gruppu sostavlyt predloeni, kotore soobayt o neproizvolnh vnutrennih psiho-fizieskih processah. Predikat obdalo, ugnetalo, svodilo, zalilo, uveliivalo, glo, vleklo, davilo oboznaayt destvie kako-to drugo, ne zavise ot voli eloveka sil. Kadoe predloenie imeet dva aktanta: perv, vraenn vinitelnm padeom, oboznaayi line imena ili asti tela eloveka. Viniteln pade vlets v kadom sluae obektom destvi ili subektom sostoni. Zdes nablydaets silnee vozdestvie semantieskogo aktanta, zanimayego poziciy obekta. vtoro, t. e. kauzator destvi, vraenn tvoritelnm padeom imeni ili kako-nibud drugo asti rei, oboznaaye kakuy-to ne zavisuy ot voli eloveka silu. Zdes, kaets, to tvoriteln ee menee aktiven, em kauzator, nablydaets fakultativnost tvoritelnogo. Take kaets, to aktant (obekt) silnee kauzatora, to svzano s ego lino semantiko, po sravneniy s nelino kauzatora. Nie m postaraems dl kadogo bezlinogo predloeni s kauzatorom destvi privesti vozmone preobrazovani i transformacii, tak kak sinonimi sposobstvuet formalizacii ponti smsla predloeni i tem samm obnaruivaets semantieskoe predstavlenie predloeni. Semantieskimi preobrazovanimi predloeni nazvayts takie preobrazovani, kotore sozdayts s pomoy etko organizovanno sistem regulrnh leksiko-semantieskih sredstv"1. Tak e kak ve m vdelili dve grupp dannh predloeni, takim sposobom m budem transformirovat kadoe predloenie. V pervuy gruppu vhodt predloeni: Izbu Ignata, ego sara, hlev i kolodec okruilo snegovmi sugrobami (A. P. ehov, Belolob). Transformacii: Izbu Ignata, ego sara, hlev i kolodec okruili snegove sugrob.

1 O. A. Krlov, L. Y. Maksimov. E. N. irev. Sovremenn russki zk teoretieski kurs, Moskva, Izdatelstvo Rossiskogo universiteta drub narodov, 1997, str. 119.

235 Izba Ignata, ego sara, hlev i kolodec (bli) okruen snegovmi sugrobami. *Izbu Ignata, ego sara, hlev i kolodec okruilo. Nevozmonost to transformacii obsnets tem, to sam po sebe glagol okruit semantieski nedostatoen i to, predloenie s otsutstvuyim kauzatorom ne imeet zakonennogo znaeni (sostoni ego-libo). Vetrom v sadu posbivalo vse bloki (A. P. ehov, Nevesta). Veter v sadu posbival vse bloki. Vse bloki v sadu (bli) sbit vetrom. Posbivalo vse bloki v sadu. Ot vetra v sadu posbivalo vse bloki. Transformaci bez kauzatora destvi (Posbivalo vse bloki v sadu) v dannom sluae vozmona, tak kak predloenie imeet zakonenn, opredelenn smsl (bloki okazalis ne na derevh). Naliie etverto transformacii obsnets tem, to v russkom zke priinno-sledstvenne (kauzativne) otnoeni oen asto vraayts konstrukcimi OT + rod. pade Vetrom v sadu slomalo odnu staruy slivu (A. P. ehov, Nevesta). Vetrom v sadu slomana odna stara sliva. V sadu slomalo odnu staruy slivu. Ot vetra v sadu slomalas odna stara sliva. Zdes, kak i v predduem sluae suestvuyt etre transformacii. Na ulicah potoki grzi naneslo vodo (gazeta Versi, 2329 oktbr 2001). Na ulicah potoki grzi nanesla voda. Na ulicah potoki grzi (bli) nanesen vodo. Na ulicah naneslo potoki grzi. ast derevnnh postroek uneslo vodo (gazeta Versi, 2329 oktbr 2001). ast derevnnh postroek unesla voda. ast derevnnh postroek (bla) unesena vodo. ast derevnnh postroek uneslo. Udarom groma vzorvalo podzemn vhod (gazeta Soverenno sekretno, oktbr 2002). Udar groma vzorval podzemn vhod. Udarom groma (bl) vzorvan podzemn vhod. Podzemn vhod vzorvalo. tu dolinu zavalilo snegovmi sugrobami (M. Y. Lermontov, Gero naego vremeni). tu dolinu zavalili snegove sugrob.

236 ta dolina (bla) zavalena snegovmi sugrobami. tu dolinu zavalilo. Pri kadom iz dannh etreh predloeni vozmon odni i te e transformacii, tak kak predloeni imeyt zakonenn smsl (naliie opredelennogo sostoni sred), i imenno tim obsnets realnoe otsutstvie kauzatora. Stepku obdalo ernm dmom (A. P. ehov, Step). ern dm obdal Stepku. Stepka bl obdan ernm dmom. *Stepku obdalo. Transformaci bez kauzatora nevozmona, potomu to net zakonennogo smsla (sostoni Stepki), no zato vozmono napr.: Stepku osenilo, tak kak glagol osenit semantieski dostatoen i predloenie bez kauzatora imeet zakonenn smsl. Vse nebo zavoloklo oblakami (A. P. ehov, Nevesta). Vse nebo zavolokli oblaka. Vse nebo zatnuto oblakami (v russkom zke net form *zavoloeno, potomu zamenem ee sinonimiesko). Vse nebo zavoloklo. V dannom predloenii vozmona tret transformaci, i sno, to bole neem zavolo nebo, em oblakami, t. e. v dannh predloenih kak budto nablydaets fakultativnost tvoritelnogo padea; pohoe, to detel tipa oblaka v forme tvoritelnogo padea ee menee aktiven, em kauzator. Vse krugom ozarilo vesennim svetom, tono ulbko (Nezavisima, ma 2001). Vse krugom ozaril vesenni svet, tono ulbka. Vse krugom (blo) ozareno vesennim svetom, tono ulbko. *Vse krugom ozarilo. Nevozmonost transformacii bez kauzatora destvi obsnets semantiesko nedostatonosty glagola ozarit. Dl vseh predloeni dannogo tipa sno vidno, to nevozmon transformacii, tipa *Otcom posbivalo vse bloki; *Otcom okruilo izbu Ignata; *Pete srvalo lp, no zato naliie predloeni: Otec posbival vse bloki; Otec okruil izbu Ignata; Pet srval lp, svidetelstvuyt o tom, to to samostotelne v semantieskom otnoenii struktur, otliayies ot predloeni so znaeniem: subekt destvi (lico) aktivnoe destvie (Otec posbival vse bloki). Dalee, kadoe predloenie legko transformiruets v dvusostavnoe, no zato pri kadom predloenii nevozmona transformaci, predstavlya sobo stradatelnuy konstrukciy iz-za togo,

237 to glagol nesoverennogo vida v russkom zke, kak ue skazano ve, oen redko upotreblyts dl obrazovani stradatelnh konstrukci. V kado stradatelno konstrukcii tvoriteln pade vlets proizvoditelem destvi. Dalee m take vidim, to v bolinstve sluaev vozmon transformacii bez kauzatora destvi, to svidetelstvuet o tom, to kauzator destvi v tih sluah v smslovom otnoenii izlien, tak kak nekotore predikat vlyts semantieski dostatonmi, togda kak nevozmonost transformaci bez kauzatora destvi v opredelennh sluah svzana s semantiko predikata: esli predikat semantieski nadostatoen dl opredeleni sostoni, to aktant-kauzator dolen stot v predloenii. Predloeni sleduyego tipa soobayt o neproizvolnh vnutrennih psiho-fizieskih processah: em-to davilo emu golovu i grud, ugnetalo ego (A. P. ehov, Step). Transformacii: to-to davilo emu golovu i grud. Golovu i grud u nego davilo. to-to ugnetalo ego. *Ego ugnetalo. Dva dannh primera pokazvayt, to kauzator destvi ne obzatelno dolen bt vraen imenem, t. e. moet bt vraen i mestoimeniem, no vse e oboznaaet kakuy-to ne zavisuy ot voli eloveka silu. Stradatelne konstrukcii nevozmon, potomu to glagol nesoverennogo vida v russkom zke oen redko upotreblyts dl obrazovani takih konstrukci. Ruki i nogi svodilo sudorogami (A. P. ehov, Step). Ruki i nogi svodili sudorogi. Ruki i nogi svodilo. Vse serdce, vsy grud obdalo holodkom (A. P. ehov, Step). Vse serdce, vsy grud obdal holodok. *Vse serdce, vsy grud obdalo. Vse serdce, vsy grud zalilo uvstvom radosti, vostorga (A. P. ehov, Step). Vse serdce, vsy grud zalilo uvstvo radosti, vostorga. Vse serdce, vs grud (bla) zalita uvstvom radosti, vostorga. *Vse serdce, vsy grud zalilo. Moy duu glo nevnosimo boly (A. P. ehov, ern monah). Moy duu gla nevnosima bol. Moy duu glo ot nevnosimo boli. *Moy duu glo.

238 Nevozmonost transformaci bez kauzatora obsnets tem, to glagol obdat, zalit i e semantieski nedostaton i poti vsegda upotreblyts vmeste s imenem v tvoritelnom padee, sootvetstvenno emu konstrukcii ne imeyt znaeni sostoni. ernm svetom vse-taki uveliivalo nergiy straha (Sputnik, dekabr 1997). ern svet vse-taki uveliival nergiy straha. ernm svetom vse-taki (bla) uveliena nergi straha. *Vse-taki uveliivalo nergiy straha. Vse krugom ozarilo vesennim svetom, tono ulbko (Nezavisima, ma 2001). Vse krugom ozaril vesenni svet, tono ulbka. Vse krugom (blo) ozareno vesennim svetom, tono ulbko. *Vse krugom ozarilo. Predloeni ne imeyt zakonennogo smsla i potomu kauzator ne moet bt ustranen. No No No No ne ubilo men gromom (A. P. ehov, Ubistvo). ne ubil men grom. ne bl ubit gromom. ne ubilo men.

Take, kak i vo vseh sluah preddue grupp, i zdes nevozmon transformacii tipa *Otcom davilo emu golovu i grud; *Otcom svodilo sudorogi; *Pete zalilo vse serdce, vsy grud; *Pete oblilo serdce. No zdes nevozmon i sleduyie transformacii: *Otec svodil ruki i nogi; *Otec davil emu golovu i grud; *Pet oblil serdce Vtora gruppa predloeni soobaet o sostonii eloveka, vzvannom kako-to ne zavise ot voli eloveka silo, i potomu oni etko otliayts ot predloeni: subekt destvi aktivnoe destvie. Vozmonost transformacii kadogo predloeni v dvusostavnoe mogla b privesti k mneniy, to to predloeni s kosvennm subektom, vraennm tvoritelnm padeom, kak polagaet R. Mrazek, no v tom sluae v roli kosvennogo subekta v dannh predloenih mogli b vstupat kak oduevlenne, tak i neoduevlenne imena suestvitelne. No m vse-taki pridderivaems mneni E. M. Galkino-Fedoruk i I. A. Zolotovo, to to predloeni s kauzatorom destvi, vraennm tvoritelnm padeom imeni, tak kak takoe nazvanie obedinet i semantieskuy i formalnuy storon dannh predloeni. Kauzator destvi v teh predloenih predstavlet tolko neoduevlennoe suestvitelnoe. Dalee m take obnaruili nevozmonost transformaci stradatelnogo tipa iz-za togo, to glagol nessoverennogo vida v russkom zke oen redko obrazuyt stradatelne konstrukciii. Nevozmonost transformaci bez kauzatora destvi

239 v nekotorh sluah obsnets tem, to predikat tih predloeni vlyts semantieski nedostatonmi (zalilo, ugnetalo), i ne mogut upotreblts samostotelno. V rezultate provedeni vseh treh tapov analiza mono sleduyim obrazom opredelit semantiko-sintaksieskuy strukturu bezlinh predloeni s kauzatorom destvi v russkom zke kauzator destvi, oboznaayi kakuy-to stihinuy ili ne zavisuy ot voli eloveka silu, vraenn tvoritelnm padeom imeni ili kako-nibud drugo asti rei + lin glagol v bezlinom znaenii, oboznaayi kakoe-to destruktivnoe destvie, ili destvie kako-to ne zavise ot voli eloveka sil + obekt destvi/subekt sostoni, vraenn vinitelnm padeom i predstavlyi sobo imena lic ili imena predmetov. Znaenie konstrukcii v celom: sostonie sred ili subekta (lica) v rezultate vozdestvi, v tom isle destruktivnogo, kako-to stihino ili neproizvolno psiho-fiziko-mocionalno sil (v sluae, esli subekt sostoni predstavlet sobo lico). 3. Odno iz zada naego issledovani vlets sopostavlenie dannh bezlinh konstrukci s ih kvivalentami v serbskom zke. S to cely bli vzt dva perevoda kadogo predloeni iz hudoestvenno literatur i na tih primerah m poptalis prosledit kak perevodts danne bezline konstrukcii na serbski zk, opredelit ramki bezlinh predloeni v sovremennom serbskom zke. Sleduet otmetit, to kategori bezlinh predloeni, po mneniy M. Stevanovia,2 namnogo ue v serbskom zke, em v russkom. V nae kartoteke nasitvaets 20 bezlinh predloeni s dvum perevodami na serbski zk.3 Zdes m privedem vsego neskolko primerov s dvum perevodami na serbski, poskolku kaets, to togo vpolne dostatono, tob opredelit mesto dannh predloeni v serbskom zke.
Vse nebo zavoloklo oblakami i stal nakrapvat redki, melki dod (A. P. ehov). Celo nebo su prekrili oblaci i poela je da romiwa retka, sitna kia (, 289, Beograd, 1974).
2 M. Stevanovi, Savremeni srpskohrvatski jezik , Nauno delo, Beograd, 1964, str. 8587. 3 A. P. ehov, Sabrana dela u 14 kwiga, Narodna prosveta Beograd, 1939. Sa ruskog preveli Mitar Maksimovi i Qudmila Mihailovi; A. P. ehov, Izabrane pripovijetke, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb 1947. Sa ruskog preveli Roman ovari, Iso Velikanovi i Dobria Cesari; M. J. Qermontov. Junak naeg vremena, preveo Milo S. Maksimovi, Beograd, 1921; M. J. Qermontov, Junak naeg vremena, preveo Nazif Kusturica, Veselin Maslea" Sarajevo 1973.

240
Cijelo su nebo prekrili oblaci, i zasinila rijetka kiica (164, Zagreb). V komnatah blo duno, a na ulicah vihrem nosilas pl, srvalo lp (A. P. ehov). U sobama je bilo sparno, a na ulicama vihor je kovitlao prainu i skidao eire (H, 250, Beograd, 1974). U sobama je bilo zaguqivo, a po ulicama je vjetar dizao prainu i skidao eire (250, Zagreb).

V russkom zke tvoriteln pade vihrem, kak kaets ne kauzator. to slua tipa mats strelo i predikat nosilas predstavlet sobo refleksivn glagol, no ne v vozvratnom stradatelnom znaenii. Potomu m sitaem, to oba perevodika nepravilno pereveli predloenie Vihrem nosilas pl, srvalo lp. Po naemu mneniy nado blo perevesti: U sobama je bilo sparno, a na ulicami se praina dizala poput vihora, letjeli su eiri. tu dolinu zavalilo snegovmi sugrobami, napominavimi dovolno ivo Saratov, Tambov i proie mile mesta naego oteestva (M. Y. Lermontov). Ta dolina je bila pretrpana snenim smetovima, koji su dosta ivo potseali na Saratov, Tambov i druga prijatna mjesta nae otaxbine (284, Zagreb). Dolina je bila zatrpana snenim smetovima, koji su veoma ivo podsjeali na Saratov, Tambov i druga draga mjesta nae domovine (33, Sarajevo). Na osnove dannh primerov vidno, to bezline predloeni dannogo tipa ne suestvuyt v serbskom zke, to semantika predloeni v oboih zkah odna i ta e, t. e. oni i v serbskom zke oboznaayt destvie neko stihino sil, no perevodts formo linogo glagola. Tolko predloenie tu dolinu zavalilo snegovmi sugrobami iz vseh dannh predloeni perevedeno na serbski zk stradatelno konstrukcie. Sleduet skazat, to instrumental se u srpskom jeziku veoma retko koristi kao subjekat; on nije svojsten ni jeziku narodnih umotvorina, a nema ga drugde ni u narodnom, ni kwievnom srpskohrvatskom jeziku iz starijih perioda. Ali kod novijih pisaca i u savremenom jeziku ima primera sa subjektom u obliku instrumentala imena kakve nesvesne spoqne sile, koja je tvorac procesa oznaenog glagolom".4 Upotreblenie tvoritelnogo padea v funkcii v predloenih, v kotorh podleaee oboznaaet ivoe suestvo, kak polagaet M. Ivi, isezlo oen davno, v pohu srednego veka. Ego sled otraayts tolko v forme bogom, v nekotorh serbskih dialektah5, napr. Tako je mene bogom pisano, bogom pi4

M. Stevanovi, Savremeni srpskohrvatski jezik , Nauno delo, 1964, str.

8587.
5 M. Ivi, Znaewa srpskohrvatskog instrumentala i wihov razvoj, Nauna kwiga, Beograd 1954, str. 61.

241 sano, majom reeno; bogom dano; bogom prosto. Nasuprot iwenici da je subjekatski instrumental, kojim su obeleena bia izgubqen iz srpskohrvatskog jezika stoji fakat da su i danas sasvim obini sluajevi upotrebe instrumentala kojim su obeleene kakve bilo druge pojave, sem bia, koje se mogu samoaktivno shvatiti6, napr. Isceena mukom i nematinom; Poneki gromom oboreni grm u mutnoj peni vaqae se " Tvoriteln pade v dannh sluah, po mneniy M. Ivi ne imeet funkcii nastoego agensa i oen redko upotreblets v aktivnh konstrukcih, togda kak ego upotreblenie v stradatelnh konstrukcih namnogo ire. Hot dannoe predloenie perevodits na serbski zk stradatelno konstrukcie, v kotoro subekt destvi vraen tvoritelnm padeom, vse-taki takie predloeni oen redki v serbskom zke. Tri sleduyih predloeni oboznaayt destvie kako-to ne zavise ot voli eloveka sil:
Kako-to silo besumno vleklo ego kuda-to, a za nim vdogonku neslis zno i tomitelna pesn (A. P. ehov). Neka sila ga je neujno vukla nekuda, a za wim u potjeru pojurie vruina i setna pesma (, 155, Beograd, 1939). Nekakva ga je sila neujno vukla nekuda, a za wim se dala u potjeru omara i sumorna pjesma (29, Zagreb). em-to davilo emu golovu i grud, ugnetalo ego, i on ne znal, to to: epot li starikov, ili tel zapah ovin (A. P. ehov).

Neto mu je stezalo glavu i grudi, pritiskivalo ga je, a on nije znao to je to: da li starev apat ili miris ovije koe (, 248, Beograd, 1939). Neto ga je stezalo u glavi i u prsima, titilo ga je, a on nije znao to je to: da li apat starca ili teki miris ovije koe (103, Zagreb). A Egoruka nikak na mog sogrets. Na nem leal tepl, tel tulup, no vse telo trslos, ruki i nogi svodilo sudorogami, vnutrennosti droali (A. P. ehov, Step). A Jegoruka se nikako nije mogao zagrejati. Bio je na wemu topao, teak kouh, ali mu se sve telo treslo, noge i ruke se koile, a utroba mu drhtala (, 248, Beograd, 1939). A Jegoruka se nikako nije mogao zgrijati. Na wemu je leao topli, teki kouh, ali mu se cijelo tijelo treslo, ruke i noge mu se koile, a utroba mu drhtala (103, Zagreb). Itak, danne predloeni v serbskom zke s ih kvivalentami russkom zke semantieski todestven, t. e. oboznaayt destvie kako-to ne zavise ot voli eloveka sil, no v serbskom
6

Tam e, str. 63.

242 zke po svoe forme oni dvusostavne i perevodts, kak ue skaza, formo linogo glagola. 4. Analiz bezlinh predloeni s kauzatorom destvi, vraennm tvoritelnm padeom pokazal, to danne predloeni oboznaayt, prede vsego, destvie kako-to stihino sil (9 predikatov oboznaayt destruktivnoe, razruayee destvie), a take i destvie kako-to ne zavise ot voli eloveka sil (8 predikatov). Nami otmeen ee dva predloeni (Vse nebo zavoloklo oblakami i Vse krugom ozarilo vesennim svetom), predikat kotorh oboznaayt sostonie sred, polnosty ohvaenno dannm destviem. tot fakt ukazvaet na vozmonost bolee podrobno klassifikacii predloeni, o kotorh la re. Take, sno vidno, to pri kadom predikate suestvuyt dva aktanta: odin, vraenn tvoritelnm padeom imeni ili mestoimeni, predstavlyi sobo kakuy-to stihinuy ili ne zavisuy ot voli eloveka silu, i, vtoro, vraenn vinitelnm padeom, oboznaayi obekt destvi/subekt sostoni. Pri transformacih dannh predloeni m videli, to v bolinstve sluaev suestvuyt transformacii bez kauzatora destvi. V takih sluah kauzator semantieski izlien i glagol vlets semantieski dostatonm, to i obsnet realnoe otsutstvie kauzatora. Bezline konstrukcii s kauzatorom destvi ne suestvuyt v serbskom zke, oni perevodts na serbski zk formo linogo glagola.

UDC 050(=162.4)(02.053.2/.6)(497.113)

Jarmila Hodoli SLOVENSK ASOPISY PRE DETI A MLDE VO VOJVODINE

S intencionlnou literatrou pre deti sa stretvame u v prvej fze nrodnho obrodenia. Tto literatra sa do rk detskho itatea dostvala vo forme zbornkov, zbavnkov, taniek, alebo v asopisoch pre dospelch, kde vychdzali osobitn prlohy pre deti, ktor boli voi detskmu itateovi vinou indiferentn, lebo asto obsahovali texty neprimeren detskmu veku. S ranou fzou detskej literatry mono teda spja aj zaiatky slovenskej urnalistiky pre deti a mlde. Detsk literatra sa psala v rmci asopisov pre dospelch. Poda Jna Kopla Star noviny liternho umn (17851786), ktor redigoval Ondrej Plach, prinali aj bsne a przy pre deti a mlde a ilo v nich o potrebu nauen mladho vku lid. Poda Ondreja Sliackeho silie o detsk asopis mono zaregistrova u v osvietenstve, ke prvm periodikom pre kolsk mlde bola Bibliotka pro dtky, obsahujci v sob knieky msin z roku 1819, ktor vydal Jn Sepei. Poda Sliackeho Bibliotka prekonala aj Zorniku (1846 1847) Augusta Horislava kulttyho a Jonatana Dobroslava ipku, kee Zornika viacej inklinovala k almanachu ako k detskmu asopisu. Slvik a Zornika Jn Kopl1 povauje za prv detsk asopis Slvika a Zorniku, ktor vychdzali vo vojvodinskom prostred: So skutonou podobou slovenskch asopisov pre deti a mlde sa prv raz stretvame mimo etnickho zemia Slovenska, o je sce paradoxn, ale pre minulos nho nroda prznan. Teda druh pokus o vytvorenie detskho a mldenckeho asopisu v esdesiatych rokoch predstavuj dva asopisy, ktor vychdzali v rokoch 18641865 v Novom Sade. Vydval ich u spomnan spisovate Jozef Podhradsk, ktor priiel do Novho Sadu roku 1863 a u na jar roku 1864 dostal povolenie na vydvanie asopisov, ktor u pripravoval a ktor
1

Kopl, Jn: Literatra pre deti v procese. Bratislava: Mlad let, 1984, s. 111.

244 potom vychdzali pod menom Slvik s podtitulom Novinky pre slovensk dietky; pre obveselenie a zolechtenie srdca a Zornika s podtitulom List pre slovenskch mldencov a panny; pre obveselenie a zolechtenie srdca. V prvom sle Slvika a Zorniky pe, e vychdza kad dva mesiace v jednotlivch 4-hrkovch zoitoch. Obidva asopisy sa tlaili v Novom Sade v pravoslvnej Biskupskej tlaiarni (Episkopska tamparija) vo formte 13 x 21 cm. Za dva roky vylo spolu 9 sel, z toho 5 sel Slvika a 4 sla Zorniky s hrnnm potom stran 347 (Slvik 56 strn, Zornika 291 strn). Jozef Podhradsk nebol len vydavateom, ale aj redaktorom a najzastpenejm autorom. Uverejnil spolu 28 bibliografickch jednotiek a keby sa to hodnotilo potom strn, mono poveda, e 3/4 asopisu vyplnil sm Podhradsk. asopis mal iba 157 odberateov a aj nzky nklad od 170200 exemplrov. Pri takom malom nklade bolo vydvanie neekonomick. Predpoklad sa, e Podhradsk mal znan finann stratu, take alie vydvanie tchto asopisov nebolo mon realizova z praktickch dvodov. Podhradsk svoj asopis koncipoval poda trovskej zsady psa o dejoch ivota, avak v kadej prci je prtomn moralizujca zloka. Preto jeho prspevky maj romantick ndych a je v nich mlo ivotnej pravdy a skutonho ivota. Nboensk prvky s prtomn nielen v prspevkoch Podhradskho, ale aj v tvorbe inch autorov. pln bibliografiu Slvika a Zorniky spracoval Samuel elovsk.2 Prspevky v bibliografii do iestich ast: Pozia. Prza. Dramatick literatra. Naun literatra. Redakn texty. O prspevkoch, najm dramatickch, sme u hovorili v svislosti s tvorbou Jozefa Podhradskho. Okrem neho, jedin dramatiku prcu napsal Miloslav Dumn Z iskry bva vatra. Divadlo zo ivota slovenskho. Novoron dar pre slovensk mlde. Aj v pozii bol najusilovnejm autorom tie Miloslav Dumn, ie Daniel Bacht (18401906), hlavn predstavite sentimentlneho romantizmu na Slovensku, ktor m v asopisoch spolu 11 bsn. U samotn nzvy Mal junk, Mrnotratn syn, Ku mldei, Nezbudky svedia o jeho sentimentlnom a moraliztorsko-nboenskom viden sveta. Aj v prze tch ias zaznamenvame podobn tendencie. U v preklade srbskej udovej rozprvky o kto rob, sebe rob Podhradsk si vol poviedku s moralizujcou tmou. Poviedka, ie krtka esstranov rozprvka Sikorka ili Do hviezdy veer (tdr veer) jednej chudobnej vdoviky vstine predstavuje celkov koncepciu a zameranie asopisu. V vodnej pasi vysvetuje dleitos tohto da: jeden tedr alebo hviezdny veer viacej stoj, je viacej hoden, neli o priam aj tak velik dukt jako je mesiac, alebo ete v, jako slnce, alebo ete v, jako je cel svet Pn Boh je viacej jako svet, preto e on za jednu pl hodinku takch svetov, jako je tento v ktorom bvame, takch slnieek, mesiaikov a
2 elovsk, Samuel.: Prspevok k vskumu Slvika a Zorniky, prvch slovenskch asopisov pre deti. Nov ivot, 35, 1983, . 4, s. 377392.

245 hviezd, jak nad nami vidme, jedinkm slovom, mohol by cel miliony natvori, a to tak ahko, jak ahko tento teraj svet na poiatku stvoril bol. Po takomto nboenskom vstupe do poviedky ns uvdza do zimnch arov prrody, ke duje fujavica a hriech bolo pska von vyhna, avak vo vetkch domoch bolo veselo, len v jednom, kde bvala vdova s tromi demi, nebolo. Panovala tam zima, hlad, bieda a smtok. Najmen Janko otvor oblok, aby zobral skorku, ktor bola u polozamrznut a vzkriesi ju. Z matkinch slov: Nehnevm sa za to ne teba, syn mj, je teraz sc v chyi zimie, predci a ale pro ten skutok milosrdenstva pohaa nemem. Dobr skutok, achetn srdce, lska voi zvieratm je zkladou pre alie udalosti a slov: Pn Boh ned zahyn iadnemu svojmu stvoreniu a pomoc posiela v prhodn as. Skorka odlet na miesto na stene, na ktorom njdu truhliku s 20 tisc v striebre a zlate, ktor ujec ukrval a v liste im aj daroval spolu s domom. Prefhan lotor Kramr chceh od nich kpi dom za lacn peniaz, lebo vedel o truhlike. Ke mu vdova dom predala a s demi sa vrtila do rodnho kraja, naiel len przdnu truhliku. Boia ruka pomohla najs tento poklad, zachrni ivot troch det a potrestala lakomho kupca. Poviedka propaguje tri mylienky: vieru v Boha, achetnos (prinavrtenie skorky k ivotu) a pokarhanie lakomho kupca. V podobnom duchu s napsan aj ostatn prspevky. Z vojvodinskch spisovateov tu uverejnili svoje prce Jn Tobi Langhoffer (18121876), novosadsk slovensk uite a Leopold Abaffy (18271883), aradsky nrodovec, publicista a spisovate, ktor (poda S. elovskho) pod pseudonymom Branko Rovinov napsal roku 1848 przu Zpomenky z roku 18467. Obrzok zo ivota biednej Slovae. Zo Slovenska mu prce posielal Miloslav Dumn, ktor po odchode Podhradskho nastpil jeho miesto v Peti. Jn Tobi Langhoffer napsal Bse na Zorniku a Slvika, avak jeho elania, ndeje a odkazy, ktor v sebe nos, sa dlho neuskutonili.
Bse na Zorniku a Slvika
Zila u rz dolu z hora Svetlonosn, jasn Zora Mil Zora Zornika A priniesla Slvika. Naa mlde roztomil Aby Boha, cnos bila A ivota istotou Zdobila sv prostotu. A ty Slvik v Novom Sade Udom sa v nasej zhrade Vak m blzko horky A v nich bystr potky. Pa ona svoje svetlo Aby nm Slovensko zkvetlo

246
Aj v banskej rovine V naej milej rodbine. Slovkov tri miliny Zornika nech si ulni, Aby dlho rozmil Nm jasne vdy svietila. Dietky nae k sebe volaj Narodniu im piese spievaj Zobu v nich tie dve slasti: Lsku k rodu a vlasti.

V bsni je naznaen koncepcia asopisu. Ale Podhradskho silie vytvori skuton detsk asopis sa realizovalo len iastone, lebo jeho prspevky a prspevky aj inch autorov boli na hranici literatry pre deti a literatry pre dospelch. Je vak skutonosou, e Jozef Podhradsk zaal vydva prv slovensk asopisy vo Vojvodine a v porad druh slovensk asopis pre deti vbec, o aj literrna kritika a histria na Slovensku uznva. Zapsal sa tak ako priekopnk do dejn slovenskej detskej publistiky u ns i na Slovensku. Mravec alm detskm asopisom, psanm vak v rodinnom kruhu, je rukopisn asopis pre deti Mravec, obrzkov asopis pre zbavu a pouenie. V rokoch 18921893 ho v Starej Pazove psal 9-ron Vladimr Hurban (18841950), ke chodil do tretej triedy udovej koly. Z mladho Hurbana sa neskr stal najznmej dramatik na Dolnej zemi Vladimr Hurban Vladimrov. asopis bol ilustrovan, vychdzal dva razy mesane na smich malch stranch v jednom exemplri. Poda znalca tejto problematiky Michala Filipa3 prv slo vylo 1. decembra 1892, 2. slo 15. decembra 1892 a v roku 1893 vylo 24 sel, posledn s oznaenm . 26 z 15. decembra 1893. Vychdzal vo formte 13,5 x 10,5 cm. Spolu vyiel na 208-ich stranch. V udovom kalendri na rok 1954 pod nzvom Obrzky a zitky z detstva VHV opsal Vladimr Hurban v rukopisnom ivotopise syna Vladimra K. Hurbana: Ke vstpil do tretej triedy udovej koly r. 1892, vyzrela v om mylienka zaloi a redigova svoj mal psan asopis pre zky kruh domcich a niekokych kamartov. asopisu dal meno Mravec a zskal pre i spolupracovnkov: sestru udmilu, romnopisca Mika Slanka, svojho otca, ba veru svojho strca Svetozra Hurbana Vajanskho, ktor vtedy od februra 1893 do februra 1894 milosou uhorskch vrchnost uval slobodn byt v Segedne. Zo segednskeho vzenia strc Vajansk mu poslal krtku bse do Mravca:
3 Filip, Michal: Prspevok k bibliografii asopisu Mravec. In: Zbornk Spolku vojvodinskch slovakistov. Nov Sad, 1981, . 3, s. 135167.

247
Smutno je sediev chldku, Smutno, Mrave, mil bratku, Ale ete horie sto rz Krivi podle musk svoj vz: Radej zna utrpenie neli hriene potupenie!

Okrem uvedench prispievateov, ke do Pazovy prila rodina Vajanskho, aj jeho syn Vladimr prispel do asopisu. Michal Filip rozdelil prspevky v Mravcovi do piatich skupn: Bsne. Prza (rozprvky, cestopisy, lnky a preklady). Hdanky, rbusy a kamienky. Obrzky. Redakn. Najvzcnejie s prspevky Vajanskho, ktor s aj autobiografick a dopaj daje o jeho kontaktoch s Pazovou a vojvodinskm prostredm. Prv prce devronho VHV s na rovni det tohto veku. Bse Jaro prina rados z tohto ronho obdobia a rytmom pripomna reovanku:
Na jar bvaj kvety Tomu sa teia deti Raduj sa, vij vence A to robia len dievence. Vtedy sa hraj o svadby Nenaim jim ani hudby A ke sa hra rozejde Kad domov odejde.

V Mravcovi vylo spolu 39 prspevkov rznej literrnej hodnoty. Najviac ide o prce kolka, ktor zodpovedaj rovni iaka tretej triedy. Tento asopis vznikol podobne ako aj in domce rodinn detsk asopisy, ktor vznikali vo farrskych rodinch v 19. storo. Takto asopis vydvala aj Boena Slankov-Timrava (18671951), ke ako diea so svojimi srodencami psala domci literrny asopis Halzka na fare v Polichne. Podobne rune psan asopisy si vydvali aj deti v uiteskch rodinch, m chceli vyplni absenciu asopisov urench deom. Takto zuba u od malika v deoch pestovala lsku k literrnej tvorbe, ktorej sa mnoh z nich neskr venovali. Zornika (budapetianska) Na zaiatku storoia vychdzala v Budapeti Zornika s podtitulom Novinky pre nae dietky. Prv slo vylo 5. decembra 1908. Prv dva ronky vydval Budapetiansky nakladatesk spolok dvakrt do mesiaca na smich stranch a od tretieho ronka vychdzala Zornika ako mesank na dvanstich stranch a majiteom a vydavatel'om sa stal Viktor Sekey (18801960). Pri zrode tohto asopisu stl okrem inch aj n Jn ajak a na podnet prof. Frantika Tborskho asopis zaal vychdza ako reakcia na apponyiovsk kolsk zkony. Kee cieom tchto zkonov bolo zintenzvni maarsk proces vyuovania v slovenskch kolch, je

248 tu preto vea vlasteneckch prc, lnky o vznamnch predstaviteoch slovenskej a eskej kultry, ktor mali demonstrova esk a slovensk spolupatrinos. Dleit vak je, e Zornika zaala uplaova nov kritri pri vobe svojich prspevkov a tak namiesto moraliztorskch prc kladie draz na esteticko-poznvac zrete literatry. Pre slovensk vojvodinsk literatru je dleit, e takto publicistiku podporoval aj Jn ajak, ktor sa do tchto aktivt zapojil predovetkm ako uite a svoje prspevky podpisoval pod menom Strko Jn. U v prvom sle Zorniky vyla jeho prca Mil prekvapenie, kde v autobiograficky spracovanej prci podva vlastn uitesk sksenosti. V druhom sle v Prmluve Strka Jna sa deom prihovra: Drah dietky! Tu vm podvame tieto novinky, ktor maj znmosti rozirova, zveaova vae srdce, vau duu zoachova." Pe, ako si maj chrni materinsk re. V osemnstich slach ajak pe aj poun lnky z pravopisu a vtepuje aj lsku k vlasti v prze Slovci, ktor uverejoval na pokraovanie v tyroch slach: Potrebn vm je, deti moje, aby ste si svoj nrod poznali, lebo len tak ho budete milova a si ho vi a asom chcem, aby ste sa i vy stali osonmi a rozumnmi jeho lenmi. Okrem tchto vchovnch prc psal aj krtk przy, ktor maj rovnak tendenciu: o n Mio vyviedol, Nehre. Aj ke Zornika nevychdzala v naom prostred a nememe ju povaova za n slovensk vojvodinsk asopis, dleit je pre ns preto, lebo ju tali iaci v naich kolch, e do nej prispieval Jn ajak. V rokoch 19091913 uverejoval v Zornike svoje przy aj Albert Marti (Skorka. Rozprva deom Albert Marti; Potrestan neposlunos, Mal zlodej, Nechce veri, e lo kuh, Z malho zradcu sa stane vek zradca). Tie prekladal srbskch spisovateov Savatija Grbia (Trpezlivos) a Sretena Dinia (Kosovo). Aj napriek prtomnmu didaktizmu, ktor je pozostatkom starieho obdobia a prtomn je v prze Alberta Martia Mal zlodej, prv raz vo vvine slovenskej publicistiky sa zaala uplatova koncepcia esteticko psychologick namiesto funkcie moraliztorskej, ktor bola prtomn v dovtedajch asopisoch. Zornika vychdzala v rokoch 19081914, ke jej vydvanie preruila prv svetov vojna a pokraovala po vojne v rokoch 19201922. Povojnov zastpenie autorov bolo slabie a tvorba zaala ma znovu didakticko-utilitrny charakter. Redaktor Viktor Sekey nevedel da in tn od predimenzovanej spisby pre deti a tak tento mylienkov anachronizmus pvodne progresvne orientovanho asopisu bol prinou jeho zniku. V povojnovom obdob v slovenskom vojvodinskom prostred prza pre deti bola zastpen v rmci detskch rubrik v jednotlivch asopisoch a v udovchovnch kalendroch. Detsk prloha vychdzala v Nrodnom kalendri (19201944), kde prvkrt roku 1932 vypali rubriky pod nzvom Pre deti uiteky Emlia Labthov (19061955) a Mria Majerov (19061970). Tto rubrika jestvovala a do roku 1944 pod menom Naim

249 deom (19351941) a Detsk ktik (19421944), ke Nrodn kalendr zmenil meno na udov kalendr. Aj Nrodn jednota (Petrovec 1920 1941) prinala v rokoch 19361938 Bezplatn mesan prlohu pre nae deti, ktor redigovala Adela ajakov. Zornika (staropazovsk) V tom istom roku, ke mlad genercia zaala vydva asopis Svit, v Starej Pazove zaal vychdza asopis pre deti Zornika (19251927) nkladom eskoslovenskho zvzu v Krovstve Srbov, Chorvtov a Slovincov. Na poslednej strane sa uvdza, e Zornika vychdza kadho prvho v mesiaci poas kolskho roku. Cena za slo 2.50 D. Objednvky a prspevky posielaj sa na Zorniku", Star Pazova, Sriem. Obsah riadia: F. Kltik a O. Sobotka. Prv ronk Zorniky sa tlail v knhtlaiarni Makarije v Zemune a alie dva ronky sa tlaili v Petrovci. V prvom ronku texty redigoval Otto Sobotka, v druhom A. Hykov a v treom August Sreit. Zornika vychzala v nklade 9000 nkladov, o predstavuje jedno z najvch nkladov slovenskej publicistiky vo Vojvodine vbec. Vydavateom, hlavnm redaktorom a zostavovateom bol uite a zostavovate taniek Ferdinand (Ferdo) Kltik (18951944). asopis vychdzal v dvoch jazykoch: v slovenine a v etine. U prv slo prina prhovor Zornike na cestu! pozdrav k deom, ktor je na oblke napsan v eskom jazyku a na konci oblky v slovenskom jazyku. Prhovor je napsan takto: Mil dietky! Posielame vm novinky Zorniku". Vieme istotne, e vm spsob rados. Ve akoe i nie: Zornika je asopisom vam a pre vs. Najdete vdy v nej roztomil bseky, rozprvky, ktor tak radi povate, bajky o zvieratoch, vypravovanie o pounch veciach, arty, ktorm sa z chuti zasmejete, hdanky, na ktorch si budete lma svoje mal rozumky, obrzky, ktorm sa tak tete a ete velio in V treom ronku vychdzania sa dva priateom a odberateom Zorniky na vedomie, e alej nie je mon, lebo si to vyaduje ohromn nklady. Redakcia pripomna, e jej cieom bolo nahradi kolu tam, kde nemme svojsk koly a nadoplni vzdelanie a vchovu kolsk tam, kde svojsk koly mme Okrem vlasnch prc Otta Sobotku (Strek Otokar) a Ferda Kltika (Strok ubomr), redaktori ponkali deom na tanie udov slovesnos slovensk a esk poziu. V prvom sle je krtka dramatick prca Horr a anjel od Ferda Kltika s pripomienkou, e je to pre detsk divadlo prispsoben lnok. Hra m len tri postavy, je krtka a prakticky zodpoved pre iacke divadielk na kolch Nboensko-moraliztorsk prvky, anjel a odmena za poctivos s prvky, ktor sa vyskytovali ete v drmach Jozefa Podhradskho. Okrem takch prz uverejuje aj prce Vladimra Hurbana Vladimrova a jeho sestry udmily Hurbanovej (18781969) podpsanej ako Teta udmila s veselm humoristickm tnom. asopis zo-

250 znamuje mladch itateov so znmymi osobnosami slovenskho ivota (Dr. Milan tefnik, kde uverejuje aj jeho listy), ale prina aj praktick pokyny pre run prce, alebo prakticky u deti o pstova a chova krlky. Zbavn as asopisu vyaj hdanky a arty. V asopise aktvne inkovali aj iaci, ktor posielali svoje prce na uverejnenie, a preto takmto kontaktom asopis iak sa Zornika dostala do rk takmer kadho slovenskho iaka vo Vojvodine. Poda uvedenho chronologickho sledu vydvanch asopisov pre deti, ktor u vychdzali v naom prostred, alebo boli prstupn nmu itatestvu, vidno, e od roku 1927, ke v Pazove zanikla Zornika, vojvodinsk Slovci svoj asopis pre deti nemali. Nae slnieko Prve preto v rmci slovenskej detskej publicistiky najviu pozornos venujeme asopisu Nae slnieko. S cieom vyplni tto 13-ron przdnotu, prv prpravy na vydvanie takhoto asopisu podnikol kolsk odbor Matice slovenskej v Juhoslvii pred augustovmi slvnosami r. 1939. kolsk odbor preskmal monos vydvania asopisu a redigovanie zveril uitke Adele Petroviovej-ajakovej, ktor so svojimi spolupracovnkami vytvorila asopis, ktor predstavuje najvznamnej detsk asopis u ns a je predchodcom vetkch asopisov, ktor na nadvzovali. Kee v tom ase na Slovensku vychdzal asopis pre deti s rovnakm nzvom Slnieko (19271950, 1969-doteraz), ktor redigoval v rokoch 193637 Jozef Cger Hronsk a ktor svietilo slovenskm deom v Juhoslvii, stal sa uritm modelom pre vytvorenie vlastnho asopisu pre deti s podobnou koncepciou a zameranm. Po vytvoen Slovenskho ttu bolo cti ete naliehavejiu potrebu po vlastnom asopise, a preto aj nzov Nae slnieko. Ke si kolsk odbor MS zobral za vzor svojho asopisu Slnieko, nastolil aj niektor podmienky: asopis by nemal by rozsahom men ako Slnieko zo Slovenska, o znamenalo nie menej ako 20 strn a aby sa postaral o vtvarn strnku a ltkovo aby erpal z vlastnch zdrojov. Podmienky teda neboli ahk. O akch zaiatkoch sved aj prv slo asopisu, ktor vylo v oktbri 1939 a ktor takpovediac cel autorsky vyplnila fredaktorka Adela Petroviov. Nedostatok prispievateov bolo cti asi pol roka, ke potom zaali niektor rubriky redigova a prspevky posiela uitelia rznych vyuovacch predmetov. Okrem kdrovch problmov s materilnymi vdavkami, konkrtne s drahmi kliiatkami, tesne sviselo aj technick vybavenie asopisu, resp. ilustrcie, take niektor sla s ilustrovan chudobnejie. Otzna bola aj cena asopisu. Namiesto navrhovanej zvenej ceny, ktor a do r. 1941 bola 10 dinrov, sa redakcia radej rozhodla vlastnm

251 priinenm zvi poet odberateov, o o sa mali postara najm uitelia. T mali presvieda kolopovinn deti, ktorch bolo 7500 v slovenskch kolch, aby v ete vom pote odoberali Nae slnieko. Cena sa nezvila a Nae slnieko, ktor vychdzalo v nklade 2600 vtlakov, zvilo poet o 500600 kusov. Stalo sa tak aj tankou aj uebnicou takmer na vetkch vyuovacch hodinch a zaradi ho mono medzi prv prnos vlune detskej slovenskej literatry u ns.4 Prv slo Nho slnieka vylo v oktbri 1939. asopis vychdzal mesane poas kolskho roku. Redigovala ho Adela Petroviov, ilustrovala Zuzka Medveov a vydvala Matica slovensk v Juhoslvii, nkladom Knhtlaiarne astinrskej spolonosti v Petrovci (Redakcia a administrcia Petrovec, Bka. Ron predplatn 10 din. Formt 18 x 22 cm). Tituln strana bola farebn a ilustrovala ju Zuzka Medveov. Pred vojnou vylo spolu 15 sel Nho slnieka: , 1939, . 1, 2, 3 (oktber, november, december); , 1940, . 4, 5, 6, 7, 8 (janur, februr, marec, aprl, mj); , 1940, . 1, 2, 3, 4 (september, oktber, november, december) a , 1941, . 5, 6, 7 (janur, februr, marec). Kee Nae slnieko vychdzalo len poas kolskho roku, slovanie sa oznaovalo poda mesiacov. Prv slo vylo teda v oktbri 1939 a posledne v marci 1941. Prvch 8 sel redigovala Adela Petroviov a od 13. novembra 1940 sa fredaktorkou stala Oga Babylonov-Garayov. Poas vojny Nae slnieko nevychdzalo, kee Oga Babylonov-Garayov neprijala nvrhy, podmienky a ponuky, ktor jej maarsk faistick rady predkladali, aby asopis vychdzal v Budapeti a aby sa v om uplatovala ich ideolgia a koncepcia, take asopis bol obnoven a po vojne v novej Juhoslvii. Povojnov Nae slnieko vychdzalo s podnzvom asopis pre kolsk mlde Matice slovenskej vo FR Juhoslvii v rokoch 194647 a redigovala ho O. Babylonov-Garayov. Po vojne vylo spolu 6 dvojsel. Prv povojnov slo vylo pre marecaprl 1946, ro. //, . 12; alie mjjn 1946, r. //, . 34; potom septemberoktber 1946, r. /, . 12; novemberdecember 1946, r. /, . 34; janur februr 1947, r. //, . 56 a posledn slo tohto asopisu vylo s novou oblkou (ruovou) namiesto dovtedajch 15 sel a 5 dvojsel modrch" pre marecaprl 1947, r. //, . 78, ke asopis nezanikol, ale viacej nevychdzal pod tmto nzvom. Od sla 910 (mjjn 1947) asopis vychdza pod nzvom Nai pionieri. Nai pionieri meno zmenili na Pionierov roku 1970 a od roku 1990 Pionieri vychdzaj pod nzvom Zornika. O zrod prvho sla Nho slnieka sa zaslila Matica slovensk v Juhoslvii (zaloen 1932) a jej prv fredaktorka Adela ajakov-Petroviov.
4 Petroviov, Adela: Zprva red. detskho asopisu Nae slnieko. N ivot, 1940, . 2, s. 1415.

252 U pred touto od Matice zverenou lohou Petroviov bola znma v literrnych kruhoch zkej itateskej dolnozemskej verejnosti bsnickmi pokusmi v asopise Svit, przami v Naom ivote a najm Zprvami divadelnho odboru MS v Juhoslvii, ktor tie vychdzali v Naom ivote. V prvch slach redigovania Nho slnieka je Petroviov ponechan na vlastn sily a schopnosti a zle jej, aby sa asopis skvalitnil a aby sa dosiahla vyia rove. Preto na . valnom zhromaden MS v Juhoslvii v Zprve redakcie detskho asopisu Nae slnieko vyzv bratov a sestry uiteky, aby povedali otvorene svoju mienku, i asopis aspo iastone zodpovedal svojmu kolu alebo nie. alej zaujmala by ma otzka: o deti najradej tali, omu sa najvmi teili, o ich menej bavilo, poan, o by mohlo v budcnosti prs v vahu alebo vbec vyosta. Prosm obektvne prema o tchto otzkch na zklade zskanch sksenost v priamom styku s demi. Tto vzva mala pozitivn ozveny, lebo u v nasledujcich slach sa poet spolupracovnkov-prispievateov sa zvil a v takej forme Nae slnieko bolo nielen detskm asopisom, ale nahradilo abecedr, uebnicu a zbavn tanie pre ich nedostatok. V prvom sle Nho slnieka sa redaktorka prostoduchmi slovami prihovra deom: Nae slnieko vyjde kad mesiac a prinesie vm hodne milch a zbavnch chvi. Kad si njdete v om nieo pre seba. Tu pekn rozprvku, tam zase bsniku, skrvaku at. Vy to predsa tak rada mte. Prv sla mali niektor nedostatky, ako je pravopis, o kontatuje Tibor Konig v prvej recenzii tohto asopisu. asopis sa vak u po smich slach vykrytalizoval a zvil sa aj poet pracovnkov, o bolo dobrm znakom, lebo bola via monos vberu a hodnota asopisu tm rstla. Tento ilustrovan asopis mal vo vekej miere svoju pralivos pre deti prve pre svoju vtvarn strnku. Ilustran umenie v om spoiatku rozvjala Zuzka Medveov (18971984), ktor tudovala na praskej Akadmii vtvarnch umen a bola akademickou maliarkou. Na dobr spoluprcu medzi Adelou Petroviovou a Zuzkou Medveovou spomna Jn ajak st. vo svojich rukopisnch Rozpomienkach takto: Zriedkakedy videl som v mojom ivote tak dve harmonick due, ako o bol tieto dve. S takou lskou, porozumenm sa radili a pracovali, e tento zjav ma hlboko dojal a til som sa mu nesmierne. Hne po vydan prvho sla zrejm bol inok na deti i na ich rodiov. Deti a hltali Nae slnieko a tie aj ich rodiia so zujmom ho tali. Neskr ako vtvarnka do asopisu prispievala Oga Babylonov-Garayov, ktor u predtm v rokoch 19241926 prispievala do staropazovskej Zorniky. Naplno sa vak prejavila prve v Naom slnieku, kde v predvojnovch slach mala 20 ilustrci a v povojnovch 27, ke na poslednej strane uviedla aj praktick rubriku Hodinka kreslenia. Svojimi kresbami tieto vtvarnky pestovali u mladho itatea estetick vkus a tm rozvjali aj vzah k literatre.

253 Prv sla Nho slnieka boli orientovan kresansko-humanisticky s nrodnm a socilnym ctenm, ale boli tu aj literrne prspevky, ktor sa vyznaovali humorom a fantziou. Detskmu zmyslu pre smiech a zbavu zodpovedala stla vesel rubrika Anika nm pe, ktor asopis sledovala od prvho do poslednho sla z pera Zuzky Medveovej. Teplmi a veselmi slovami rozprvala o zitkoch malej Aniky. V povojnovch slach pribudla ete jedna stla vesel rubrika urko Prepelika pe, ktor pripravovala uiteka Emlia Labthov a ktor okrem humoristickej strnky bola aj praktickm pravopisnm cvienm pre iakov, mala u iakov vzbudi zujem o pravopis, ktor si mohli overi na nesprvn napsanom texte, ktor psal iaik urko Prepelika. Redakcii sa pomerne rchlo podarilo prekona nboensko-didaktick a morlny ndych a prina prspevky, kde sa draz kldol na umeleck hodnotu a nun tmy. Tematicky bol asopis pestr. Okrem bsn, rozprvok, poviedok, t a bjok vtedy najproduktvnejch autorov u ns, uverejovali sa aj prce zo Slovenska. Originlnu tvorbu na strnkch Nho slnieka uverejovali Juraj Muaji, Adela Petroviov, Mariena Czoczekov-Eichardtov, Oga Babylonov-Garayov, Julia Prnick a in. Spolonm znakom ich prc je didaktizmus a moralizovanie, o predstavuje rezduum predchdzajcej genercie v zmysle vtedajej vchovy iakov. Ich cieom bolo vplva na iaka v pozitvnom zmysle, aby ho usmerovali na najlep spsob k vzneenm a peknm veciam a tmam. Mnoh prspevky boli psan prleitostne na poes cirkevnch sviatkov, o je zvl charakteristick pre Adelu Petroviov, Zuzku Medveov, ale aj Juraja Muajiho. Uverejovali sa aj prce autorov zo Slovenska (udmila Podjavorinsk, Maria Rzusov-Martkov, Jozef Cger-Hronsk) a preklady z inoreovch literatr (L. N. Tolstoj, M. Gorkij, E. de Amicis, M. Twain). Prekladali ich Adela Petroviov, Emlia Labthov (esk), O. B. Garayov (anglick), Viera Chorvtov (taliansku), Michal Tr (slovinsk) a in. V trinstich predvojnovch slach vychdzal na pokraovanie romn Mateho Lovraka Deti Vekej dediny so socilnym tnom a rozpore medzi bohatmi a chudobnmi demi, kde vazia mravn hodnoty a usilovnos malch hrdinov. V kadom sle bol peloen ukky z Tolstho tanky. Rubrika o sme dosia nevedeli, Nae slnieko nm sdel prinala hlavne zaujmavosti z prrodnch vied: zo zemepisu, prrodopisu, histrie at. Redigovali ju a prispievali do nej hlavne dvaja autori Jn Pavlov a Michal Kysea. U v 8. sle 1940 rubrika zanikla, ale Nae slnieko aj alej prinalo podobn zaujmavosti, ibae mimo tejto rubriky. Rubrika Prca a hra dvala nvody, ako si mono zhotovi nejak praktick a iton vec. Rubrika Hdanky na poslednej strane obsahovala slovky, rohovky, rbusy, hdanky a mreovky. Aj niekoko vtipov malo v kadom sle pobavi iakov.

254 Osobitn hodnotu maj prce iakov, ktor vychdzali v rubrike Ukky zo iackych prc, kde sme zistili iacke prce neskr znmych slovenskch vojvodinskch spisovateov. Ako iak tu zaal uverejova aj Juraj Tuiak. V . 34 prvho ronka napsal prcu Dve deti. Tto rubrika, poda slov fredaktorky Adely Petroviovej svojou prstupnosou umonila uplatova a rozvja talenty driemajce v deoch, ktorch povzbuden ambcia nutkala priini sa vlastnmi hodnotami a prispie z vlastnch sl tie niem k spolonej prci. Nov koncepciu asopis dostva po vojne za redigovania Ogy Babylonovej-Garayovej, ktor asopis prevzala ete roku 1940. Spomna to aj Michal Toposk v liste Jurajovi Muajimu do Belehradu 26. oktbra 1940: Ako iste vie, pani Petroviov sa vzdala redakcie Nho slnieka. Nu museli sme hada redaktorku nov. Tou je pani Oga Garayov i s redaknm krkom. Pre Ogu Garayov to nebola neznma prca, lebo u predtm asistovala pri zostavovan asopisu, ke piloila ilustrcie k niektorm textom a po nastpen na miesto fredaktorky okrem ilustrovania zaala aj sama psa rozprvky pre deti a preklada najprv z anglitiny a neskr z rutiny a neminy. Jej vstup do literatury predstavuje poviedka Ajha, lovek!, ktor napsala pod pseudonymom Juraj Sriemsky a publikovala ju v Naom ivote roku 1939. Jej prvou prcou v roku 1940 v Naom slnieku bola rozprvka pre deti Elenkine najkrajie Vianoce. V redigovan asopisu pokraovala aj po vojne, ke v siedmich dvojslach uverejnila 21 redaknch lnkov, 17 prekladov, 4 autorsk originln rozprvky a 27 ilustrci. Svoje prspevky uverejovala aj neskr v Naich pionieroch a Pionieroch. V socialistickej Juhoslvii zmeny v spoloenskej a kultrnej oblasti znamenali aj nov npl asopisu. Obnoven Nae slnieko nadviazalo na slovanie ronkov a na koncepciou predvojnovch ronkov. Tematicky sa autori orientovali na nrodnooslobodzovac boj juhoslovanskch nrodov, ivot a socialistick vstavbu v povojnovej Juhoslvii, na ivot det v kole, v pionierskej organizcii, na ivotopisy vekch ud a nrodnch hrdinov. Vea sa prekladalo z ruskej a z juhoslovanskch literatr. Pedagogicko-didaktick postulatvnos ustpila vym poiadavkm literatry. Prispieva do staria genercia spisovatov (Zuzka Medveov, Emlia Labthov, O. B. Garayov, Michal Kysea), ale aj mlad (Zlatko Kltik, Natlia Kltikov a in). V sil o irie vzdelvanie mladho itatea redakcia prinala lnky o slovenskch, juhoslovanskch a svetovch spisovateoch (S. H. Vajansk, Janko Jesensk, Peter Jilemnick, V. I. Lenin, P. Petrovi Njego a in). Pre lepie poznanie svojej vlasti a ostatnch ttov a miest vo svete sa obsah asopisu roziruje o zemepisn rubriku (lnky o ZSSR, Slovensku, Vojvodine, Martine) a iaci sa oboznamuj aj s niektormi ponohospodrskymi odvetviami a rastlinami (napr. lieiv rastliny). Aj technick vchova sa udomcuje v asopise a uvdza sa najm v praktickch lohch a nvodoch, ako realizova t-ktor lohu.

255 Posledn strana mala zbavn charakter s tradinmi hlavolamami, rbusmi, hdankami, artami at. Zachovala sa aj star rubrika Anika nm pe a Ukka zo iackych prc, pribudla nov rubrika Hodinka kreslenia, urko Prepelika pe a arty v novej rubrike Vesel chvoka. Vbec mono uzavrie, e povojnov Nae slnieko bolo na vyej umeleckej a pedagogickej rovni. Bolo uren nielen pre niie triedy zkladnch kl, ale aj pre kolsk mlde vych ronkov s nronejm, zrelm a relnejm pohadom na svet v novej vlasti. Vydvnm asopisu Nae Slnieko vykonala Matica slovensk v Juhoslvii vek krok v rozvoji publicistiky pre deti a mlde nielen v metodicko-pedagogickej, ale aj umeleckej oblasti.5 Nai pionieri Po dvojsle 78 (marecaprl 1947, ronk /) Nae slnieko bez vysvetlenia zanik a o mesiac zan vychdza asopis Nai pionieri. Tto nhla zmena spsobila, e sa v slovan pokrauje a tak prv slo Naich pionierov je oznaen ako slo 910, ronk // a v tiri sa nachdza aj odkaz: Redakcia a administrcia: Nae slnieko, Petrovec, Bka. Km sa situcia neskonsolidovala, takto chyby boli malikosou. Prv slo Naich pionierov, ktor sa neodliuje od Nho slnieka, redigoval Zlatko Kltik, ktor bol aj redaktorom prvho sla (september) nasledujceho ronka. slo z novembradecembra 1947 prina meno redaktora Samuela Miklovica. Posledn slo, ktor vydala Matica slovensk, je jlov z roku 1948. aie slo 1213 (august, ronk V) u vydal Knhtlaiarsko-vydavatsk podnik Kultra v Petrovci. Prv slo roku 1949 vak vydv Bratstvo-jednota v Novom Sade. V tom roku sa fredaktorom stva Samuel Dubovsk, potom v druhom sle z roku 1951 Andrej elovsk a vydv ich Tlaovo-vydavatsk podnik Hlas udu v Petrovci. Nhle a nepredvdan zmeny vo vydvan prestali, ke sa roku 1953 hlavnm redaktorom op stva Samuel Miklovic, ktor tto funkciu zastval do roku 1968 a ktor svojimi textami zapal takmer cel asopis. asopis vychdzal na estnstich stranch a od roku 1963 na dvadsiatich tyroch stranch. Nklad sa pohyboval od 3500 vtlakov v rokoch 1947/ 48 do 6000 v roku 1965. Kee v tch asoch vojvodinsk Slovci nemal mldencky asopis, asopis Nai pionieri bol uren aj pre stredokolkov a po vznik mldenickeho asopisu Vzlet. A tak sa asopis Nai pionieri roku 1970 roztiepil na Pionierov (oznaen ako asopis pre deti do 12 rokov) a na mldencky asopis Vzlet. Hlavnm redaktorom sa stal Jn Kopok a od roku 1972 Juraj Tuiak. V tomto obdob Pionieri zaali vychdza na 32 a neskr na 40
5

J. Hodoliov vypracovala kompletn bibliografiu Nho slnieka.

256 stranch. Od septembra 1982 sa fredaktotom stva Miroslav Demk, km neodiiel na Slovensko. Roku 1990 Pionieri menia nzov na tradin meno Zornika a od roku 1981 a dodnes vychdza aj naalej prloha pre najmench Mravec, ktor m osobitn oznaovanie ronkov a sel a takto sa osobitne me odosiela aj do predkolskch zariaden. asopis Nai pionieri si po osloboden stanovil dleit cie: sledova nov ivot v socialistickej krajine, socialisticky vychovva deti, sledova innos pionierskych organizci, ale aj zbavn a portov ivot. Jednotliv sla asopisu boli tematicky laden tak, aby zodpovedali aktulnym udalostiam (v mji sa oslavovali Sviatok prce, De vazstva, ale najm narodeniny sdruha Tita a De mladosti, v oktbri, ke bola osloboden vina naich osd sa psalo o osloboden, v novembri o Dni republiky, v decembri o Dni armdy a pod.). Zaznamenvali sa aj prleitostn a in vroia: zaloenie Zvzu pionierov, Slovenskej brigdy, pozornos sa venovala bojovnkom Nrodnooslobodzovacej vojny, hrdinom a obetiam vojny. Tematika nrodnooslobodzovacieho boja sa nachdzala v lnkoch, reportach, spomienkach bojovnkov, ale aj v literrnch prspevkoch, m sa pestovalo vlastenectvo. Mnoh z budcich spisovateov svoje detsk prce uverejovali prve v tomto asopise. Pionieri Ke asopis Nai pionieri zmenil v roku 1970 nzov na Pionieri, v koncepcii asopisu sa vea nezmenilo. Zkladn orientcia zostala v poznvan socialistickej spolonosti, napr. rubrika o pionieroch bojovnkoch pokraovala aj v tomto obdob a trvala alej. V vodnku redakcia nastouje itateom nejak tmu napr.: De mojej vlasti, Mlde a pionieri, Mj mesiac radosti a vazstva, Smr faizmu sloboda nrodu, My sme Titovi Tito je n! a in. Rubrika itteom knh je kov, lebo odpora deom knihy prevane slovenskch vojvodinskch autorov z vydavatestva Kultra. Rubrika N hos uverejuje portrty spisovateov literatr juhoslovanskch nrodov a nrodnost. Najviac boli zastpen svek autori. asopis Nai pionieri a Pionieri s kolskou nasej detskej literatry. Prspevky neskr renomovanch spisovateov pre deti sa najprv uverejovali v tomto asopise a a neskr vychdzali knine. Spoiatku ilo o mal poet autorov a tmy sa v kadom ronku stereotypn opakovali, napr. tmy ronch obdob a vn tmy zo ivota zvierat. Spomedzi autorov, z ktorch vina bola aj v redaknej rade a s asopisom ili, boli: Juraj Tuiak, Michal Babinka, Pavel Muaji, Pavel Gra, Samuel Miklovic, Anna Majerov, Xnia Muajiov, Viera Benkov. Tto autori boli najproduktvnej prve v rokoch sedemdesiatych a osemdesiatych, ke naa detsk literatura dosiahla svoj vrchol a odputva sa od rmcov povojnovch, socialistickch a zana kls draz na detsk aspekt a nov poetologick a roz-

257 prvask postupy. Z mladch autorov zanaj neskr uverejova Miroslav Demk, Anna Nemogov, Zoroslav Spevk, Tom elovsk, Martin Prebudila a in. Zornika Roku 1990 asopis Pionieri zmenil nzov na Zornika a redaktorom sa stal Miroslav Demk. Od mjovho sla roku 1993 hlavnm a zodpovednm redaktorom je aj dodnes Zoroslav Spevk. Zvl po jeho prchode sa zmenila koncepcia aj vzhad asopisu. Vychdzal raz za mesiac v nklade 4300 vtlakov na 24 stranch + 4 strany prlohy pre najmench Mravec, ktor vychdza od roku 1981. Nielene je to pekn" asopis o do vzhadu, ale aj prspevky s sasn, dobrodrun a vesel. Zo znmych vojnovch a ekonomickch dvodov Zornika nevychdzala v kolskom roku 1993/94. Od roku 1994 vychdza dvojmesane na 19 stranch (4 farebn) a 4 strany (2 farebn) Mravca. V Zornike sa prezentuj slovensk vojvodinsk autori a autori zo Slovenska. Z naich autorov s tu najviac zastpen autori starej genercie, take ukky z ich tvorby s vybran z ich kninch vydan. Michal Babinka m tu uverejnen dve przy z knihy Ako rstol Igorko (Jesenn obraz z prrody a O plyovom motlikovi), Juraj Tuiak sa predstavuje vberom rozprvok z knihy Krovsk rozprvky (O jedinenom krovi), Pavel Gra m dve przy Suknika a Na inom mieste. Demkov prklon k rozprvke sa prezentuje ponkou na udov rozprvku Vrana a ierny princ a menm itateom je uren aj prza Matematick gnius. Do Zorniky prispievaj aj najtalentovanej autori naej sasnej detskej tvorby Zoroslav Spevk a Tom elovsk. elovskho prza zo sasnho ivota Ako Samo Baaa stretol paniu, ktor nik nepozn je zaraden do knihy Sen noci prvoaprlovej. Druh prza Petrovania bojuj proti dravm prkam bola odmenen na sbehu Zorniky. V prze Ke narastiem mal hrdina kontatuje, e aj ke narastie, najlepie je by vnukom starej mamy, ktor peie najlepie kole. Zo kolskho prostredia erp prza z knihy Rd chodm do koly. Tieto prce ako aj ostatn (Nae morky z Ameriky, Opakovac papagj) Tom elovsk u posiela zo Slovenska, kde sa pre neprajn podmienky v Juhoslvii odsahoval. Naproti tomu Zoroslav Spevk je vo svojich przach niekedy aj prefkan a vulgrny, vdy si vak so sebou nesie tipku sentimentlnosti, jemnosti a prtulnosti zvl k starm. Tak je to aj v prze Vankik alebo dua Babikinho vanka, kde babika z dediny navtv vnika v meste a prinesie mu perov vank, ktor ho m chrni pred kadm zlom. Prvoaprlov art opisuje vetky mon i nemon ibalstv, ktor sa daj v ten de vymyslie. V poslednch ronkoch sa na stranch Zorniky zjavuje genercia mladch spisovateov: Maria Kotvov s przami z knihy Ocko, kedy pjdeme? a Martin Prebudila przami z knihy Pozeman Milan (Pre-

258 chdzka s maliarom. O prvom bozku). Ako bva u zvykom, vetky prspevky uverejnen v Zornike si u njdu vydavatea, a tak vetky prozaick prce bu u uzreli, alebo bud ma to astie a vyjd knin, lebo nedostatok tvorby pre deti je priam bolestnm miestom" naej sasnej literatury. Okrem asopisov, ktor boli priamo uren detskmu itateovi, aj tdennk Hlas udu obsahuje prlohu pre deti Detsk ktik. Na jednej strane prina tvorbu det zo vetkch slovenskch vojvodinskch osd, alebo aj z inch prostred, kde sa slovenina vyuuje ako materinsk jazyk. Mono sa medzi nimi zjavia aj budci ndejn spisovatelia pre deti, o ktorch je zatia v naom prostred vek ndza.

UDC 766:659.133.1(47+57)19"

Jelena Kusovac PROPAGANDA UMETNOSTI ILI UMETNOST PROPAGANDE: SOVJETSKI PLAKAT 2040-ih GODINA1

Prva polovina HH veka kretala se izmeu dva nepomirqiva toka u umetnosti avangardnog pluralizma i totalitarne umetnosti. Avangarda je podrazumevala stvarawe novih pravaca poput ekspresionizma u Nemakoj, dadaizma, nadrealizma i fovizma u Francuskoj, futurizma u Italiji i Rusiji, kubizma, apstrakcionizma i suprematizma. Ona je isticala umetnikovu individualnost i odricala postojee umetnike tradicije. Pejzae i portrete zamenili su Pikasovi kubistiki trouglovi realnih predmeta, koje je on uprostio do najjednostavnijih geometrijskih formi. Kandinski je svojim linijama, sjediwewem boja i zvuka osnovao apstrakcionizam i na svojim slikama prikazao ovekovo unutrawe preivqavawe i doivqaj sveta. Filonov je u svojoj analitikoj umetnosti suprotstavio oku koje vidi formu, oko koje spoznaje sutinu", slikajui svaki atom. Larionov i Gonarova, pod uticajem kasnog impresionizma, kasnije i fovizma pribliili su se naivnoj umetnosti i tradicionalnom ruskom lubeku koristei teme iz svakodnevnog ivota. Malevi je sve to u svom suprematizmu sveo na nulu, pretvorio itavu umetnost u jedan crni kvadrat, a umetniku je dozvolio da izae iz kruga stvari" u kom su bili zakquani umetnik i priroda".2 Stvarali su se umetniki savezi i istoimene izlobe poput Sveta umetnosti", Plave rue", Karo puba", Magareeg repa", izdavali su se asopisi, pisali teorijski radovi, organizovale pozorine predstave ije scenografije su pravili istaknuti ruski umetnici. Rusija se otvorila ka zapadu, jer je imala ta i da prui. Uei od zapadnih umetnika, ona otkriva da koreni moderne zapadnoevropske kulture lee u kulturama Istoka, pa se tako i sama okree ka sopstvenoj i pre svega narodnoj umetnosti, kao i kulturama koje se nalaze na wenom tlu.
1 Svi navedeni plakati mogu se pronai u kwizi: A. Snopkov, P. Snopkov, A. klruk, estsot plakatov, Moskva 2004. 2 K. Malevi, Ot kubizma i futurizma k suprematizmu, u: K. Malevi, Sobranie soineni v pti tomah, Tom 1. Stat, manifest, teoeretieskie soineni i drugie rabot, 19131929, Moskva 1995, 35.

260 U tom tragawu za sopstvenim izrazom, prepliu se racionalno s nadrealnim, realno s apstraktnim, buntovno s umirujuim. Umetnost je ila uz korak s vremenom, a to vreme, poetak HH veka, bilo je vreme potresa, borbe, novih naunih i tehnikih dostignua. Pojavquje se i prvi kinematograf, otvarajui put novoj umetnosti, ali i najmasovnijoj propagandi. Rusija se nalazila u nezavidnom poloaju. Iako je u to vreme bila jedna od pet zemaqa s najrazvijenijom ekonomijom, bila je prilino zaostala. Tako, dvadesete godine HH veka Rusija doekuje sa tekim istorijskim bagaom: to je zemqa koja je preivela Prvi svetski rat, tri revolucije i tri godine graanskog rata. U takvim okolnostima umetniki eksperiment za sebe i po sebi, nastao desetih godina postaje neodriv, dravi je potrebna umetnost i umetnost postaje propaganda. Larpurlartizam je nepoeqan. Umetnost mora da ima ciq. Liena estetike postala je svrha i metod utabavawa politikih ideologija. Umetnost iz muzeja izlazi na ulice. Postaje masovna. Preko noi stvara se na hiqade plakata koji zamewuju govornike i koji svojom pojaanom ekspresivnou psiholoki utiu ne na oveka, ve na drutvo. Plakati su nastajali u periodu graanskog rata, revolucije, masovne izgradwe i borbe protiv nacizma i faizma. Oni su svojim lakonskim, dinaminim jezikom pozivali na borbu, ujediwewe i stvarawe novog sveta. Ostvarila se i eqa Majakovskog da postanu ulic nai kisti. Ploadi nai palitr".3 Jedan od ciqeva umetnosti poetkom dvadesetih bilo je to da ona mora biti iskoriena u optu svrhu. Nastaje konstruktivizam. Prva organizacija konstruktivista pojavila se 1921. godine, a weni lanovi bili su Rodenko, Stepanova, Lisicki, Tatlin. Konstruktivisti su se bavili slikarstvom, dizajnom plakata i korica kwiga, pravili su scenografije u duhu konstruktivizma, ali su se, pre svega, zanimali za utilitarno konstruisawe zgrada, to jest za tehnologiju i ineweriju kao preduslov za konstrukciju shvaenu na nivou utilitarne neophodnosti. Wihovi radovi su se odlikovali jednostavnou i kompozicionim jedinstvom, u wima nije bilo mesta za estetizaciju i dekorativnost, jer su teili da svoju isto umetniku delatnost" pretvore u laboratorijski rad" i da eksperimente sa trodimenzionalnim apstraktnim oblicima" proire na realni prostor" tako to e uestvovati u stvarawu korisnih predmeta".4
3 V. Makovski, Prikaz po armii iskusstva, u: V. Makovski, Polnoe sobranie soineni v 13 t. T. 2: 19171921, Moskva 1957, 1415. 4 K. Lodder, Perehod k konstruktivizmu, u: Velika utopi. Russki i sovetski avangard 19151932, Bern Moskva 1993, 110.

261 Moda najboqi primer za ovo predstavqa Tatlinov Projekt Spomenika Internacionali iz 1920. godine. On je obuhvatao izgradwu kule visoke 400 metara, koja se sastojala od dve metalne spirale, i simbolino je izraavao put do komunizma, a staklene prostorije u obliku kocke, piramide i cilindra, koje bi se vrtele oko svoje ose, predstavqale su neprekidno kretawe na tom putu. Konstrukcije u prostoru pomerale su granice, balansirajui izmeu inewerske tehnologije i umetnosti. Tako je, po Staqinovim reima umetnik postao inewer qudskih dua". Konstruktivizam je naao svoje mesto i na plakatima i reklamama dvadesetih godina, otvarajui mogunost stvaralakim eksperimentima (istina, u domenu primewene umetnosti), koji su uticali i na pojavu prvih politikih plakata. Koristei fotografiju, natpise i oblike slova, jednostavan kolorit, geometrijske figure i princip fotomontae, umetnici su informisali i prosveivali narod. Jednostavnim i upeatqivim parolama prenosili su poruke narodu. Takvi su plakati Rodenka i Majakovskog iz 1923. godine Luih sosok ne blo i net goto sosat do starh let i plakat Trudims ne stra dorogovizna i NP pokupate deev hleb na kojima se reklamira jeftin hleb za radne qude". Oba ova plakata su rimovana to omoguava i da se lake zapamte. Pomenuemo i plakat brae Stenberg za film Odinnadcat, 1928. godine, delo dokumentariste Dzige Vertova, na kom se nalazi wegov izdueni portret, dok su oi sakrivene naoarima na kojima su fotomontaom prikazani futuristiki simboli, toak i maina, simboli pokreta i razvoja Sovjetske Rusije.

KLINOM KRASNM BE BELH U vreme Oktobarske revolucije i graanskog rata, u Rusiji je izlazilo malo novina. Wihovu ulogu preuzimali su plakati. Gubei svoju umetniku vrednost, oni sve vie postaju samo agitaciona sredstva koja manipuliu masom. Nalazili su se svuda po gradu, na zgradama, trgovima, u podzemnim prolazima i tramvajima svako je mogao da ih vidi i, s velike razdaqine, razume i zapamti. Nisu se smeli skidati, cepati ili prelepqivati. Na nekim plakatima takvo upozorewe bilo je i napisano. Prikazivali su uase rata kroz koje je Rusija prolazila, nacionalnu katastrofu, irili su mrwu protiv neprijateqa, veliali uspehe sovjetske vlasti. Oktobarska revolucija je dovela do pojave parole Sva vlast Sovjetima. Ta vlast se odnosila i na kulturne institucije; kultura i umetnost prele su u ruke boqevika. Ne samo

262 to su se nacionalizovale banke i fabrike, ve su i mnoga pozorita i muzeji bili u rukama vlasti. Ruili su se spomenici podignuti u vreme Carske Rusije, a podizali su se novi koji su slavili proletarijat i boqevike. Umetnik je postao agitator iz svojih ubeewa ili po nareewu. Sve je to dovelo do nastajawa velikog broja plakata, koji su pored Rusije, jo samo u Nemakoj imali takvu popularnost. Pretea ruskog politikog plakata mogao bi biti plakat Ela Lisickog iz 1920. godine Klinom krasnm be belh, koji je irio ideju revolucionarne borbe. Lisicki je na ovom plakatu upotrebio tri boje koje e i kasnije dominirati u ruskom politikom plakatu: crvenu kao poziv na revoluciju, a istovremeno i obeleje boqevika, crnu pozadinu i belu kojom je prikazao mewevike, protiv kojih se trebalo boriti. Tu borbu, Lisicki je reio na nain svojstven suprematizmu, koristei geometrijske figure. Na plakatu dominira crveni trougao koji se zabija u centar belog kruga.

KTO PROTIV SOVETOV? Borba boqevika sa neprijateqima, tj. svima onima koji nisu boqevici (po principu ko nije s nama taj je protiv nas"), i razvijawe klasne mrwe, nali su utoite i na plakatima istaknutih umetnika kao to su D. Mur, V. Deni, M. erjomnih, B. Jefimov. Murov plakat Kto protiv sovetov, iz 1919. godine, jasno je prikazivao ko su qudi protiv kojih se treba boriti. Debequkasti general carske Rusije, koji u rukama dri crnu zastavu na kojoj je napisano Dole sovjeti", buruj u odelu i s cilindrom na glavi, ugojeni pop i debeli kulak postali su linosti prema kojima je usmeravana mrwa proletarijata. Paralela s junacima Blokove poeme Dvanaestorica ili Misterije bufo Majakovskog, napisanim 1918, namee se sama po sebi. Nasuprot wima nalazio se napaen, siromaan i gladan ruski narod. Mur je sve to prikazao na plakatu Pomogi samo jednom ispoenom qudskom figurom, figurom starca koji pre podsea na kostur nego na ivo bie. Plakat Pomogi zasnovan je na kontrastu. Na crnoj pozadini nalazi se bela figura s podignutim rukama koja vapi za pomo, oko we tek poneka vlas penice, a ispod te sumorne i strane slike krupnim slovima napisana je samo jedna re: Pomozi. Ovakav plakat zbog svoje emocionalne snage i jednostavnosti nikog nije mogao ostaviti ravnodunim.

263 Antireligioznost, hiperbola, groteska i satirine parole osnovni su elementi Murovog stvaralatva. Wegovi, plakati su ubedqivi tako da jasno prenose revolucionarne ideje. Plakat Krasn podarok belom panu oslikan je u tri boje, crvenoj koja dominira, crnoj i beloj, i prikazuje crvenoarmejca i radnika koji pripremaju metak tj. crveni poklon" za nesretnog, malenog gospodina u belom, a time i za itav imperijalizam koji je esto bio motiv na Murovim plakatama. Wegove karikature su jasne, jednostavne i upeatqive. Lako se pamte i retko zaboravqaju a to je jedna od glavnih karakteristika politikog plakata. Ne moemo govoriti o Murovom stvaralatvu, a da ne pomenemo wegov plakat iz 1920. godine koji je stekao veliku popularnost i koji je svojom snagom sigurno privoleo hiqade qudi da se prijave u dobrovoqce. Plakat T zapisals dobrovolcem? odlikuje se siromanim koloritom kao i veina plakata tog vremena. Crvena boja je ta koja dominira celim plakatom. U prvom planu nalazi se crvenoarmejac napregnutog pogleda i dramatinog izraza lica s poluotvorenim ustima i prstom uperenim u posmatraa. U levoj ruci dri puku. Iza wega se nalaze fabrike iz kojih kuqa crni dim. Propagandna mo tog plakata ne nalazi se u pitawu koje ratnik postavqa, ve u podseawu da svako ko se nije prijavio u borbu, treba to da uradi to pre. Jo jedan plakat koji pokree sovjetskog oveka na klasnu borbu jeste plakat iz 1930 godine: erne voron gotovt razbonii nabeg na SSSR, koji prikazuje katolikog poglavara iza koga se nalazi crna topovska cev usmerena na svakog ko gleda taj plakat. Viktor Nikolajevi Denisov (Deni) takoe je jedan od utemeqivaa sovjetskog politikog plakata. Wegove satirine karikature koje ismejavaju ruske kapitaliste i popove esto su propraene sarkastinim stihovima proleterskog pesnika Demjana Bednog. Na plakatu Na mogile kontr-revolycii prikazani su tako buruj i pop, koji, sedei na grobqu, meu vranama i simbolima carske Rusije, oplakuju izgubqenu kontrarevoluciju. Deni je, osim svetenika i kapitalista, neprijateqima sovjetskog naroda smatrao i novinare, kulake, vlasteline, pijanice i mewevike. Groteskno ih je prikazao na svom plakatu Vragi ptiletki ispod kog se nalazila pesma Demjana Bednog, koja ih je opisala kao jo uvek slobodne protivnike petogodiweg plana, nagovetavajui wihovu skoru propast.

DOLO NEGRAMOTNOST! U drugoj polovini dvadesetih trebalo je podii nivo industrijalizacije i obezbediti Rusiji ekonomsku nezavisnost.

264 Industrijalizacija i agrarna reforma zahtevale su vei stepen obrazovawa. Uoi revolucije 1917. godine oko 3/4 qudi bilo je nepismeno, a to je onemoguavalo napredak. Pojavquje se i organizacija pod nazivom Dole nepismenost". Otvarale su se nove kole i fakulteti. Prednost prilikom upisa imali su proletarijat, seqaci i radnici. Sve se to odrazilo i na plakatima. Plakati 19201925. godine pozivaju qude na opismewavawe. Tako imamo plakat Zelenskog iz 1920. godine, na kome se nalazi ruka koja vrsto dri srp nad otvorenom kwigom, izmeu ijih listova se nalazi struk penice. Ta slika je propraena sledeim tekstom tob bole imet nado bole proizvodit. tob bole proizvodit nado bole znat. Jo jedan plakat iz 1920. godine, koji je naslikao Radakov, prikazuje kako se samo uz pomo kwiga, tj. znawa, mogu prekinuti lanci ropstva. esto su ene te koje pozivaju na uewe, jer su one pored radnika i seqaka bile ciqna grupa. ena, seqanka, zabraena ruskom maramom, koja ita kwigu Xona Rida 10 dana koji su potresli svet odlian je primer svim polupismenim enama da e zaboraviti i ono to znaju ako ne budu itale kwige". Reklamirale su se i izdavake kue. Na Rodenkovom konstruktivistikom plakatu nalazi se fotografija Qiqe Brik, koja reklamira kwige iz Lengiza. Morao se podii intelektualni i kulturni nivo qudi da bi se poveao privredni i industrijski.

KOMSOMOLC NA UDARN SEV! Krajem dvadesetih godina, pojavquju se petogodiwi planovi koji bi omoguili bri privredni i industrijski rast zemqe. Mnogi mladi qudi naputaju sela i odlaze u gradove kako bi uestvovali u petoletkama i izgradili socijalizam. Iako se kolektivizacija ubrzala, u Rusiji se osea sve vea glad. U periodu od 1930. do 1932. godine od gladi je umrlo nekoliko miliona qudi. U to vreme socijalizam se ve uvrstio, veliki broj qudi se opismenio, narodni neprijateqi su proterani ili ubijeni. Sada je trebalo poveati nivo proizvodwe i pozvati qude u borbu za etvu. Na plakatu V. Svaroga, iz 1931, komsomolac na traktoru, s gestom ruke koji poziva, izgovara sledee rei: Batraki i komsomolc. Na traktor! V udarne kolonn vesennego seva. Slian je i plakat G. Klucisa Komsomolc na udarn sev, koji prikazuje mukarce i ene na traktorima s kojih se vijore crvene zastave. Sreni i nasmejani krenuli su u udarniku setvu.

265 DOLO KUHONNOE RABSTVO! Uloga ena na plakatima postaje dominantna. One umnogome preuzimaju mukarevu ulogu. Od kuvarica i domaica, avanzovale su do radnica i komsomolki, bitnih lanova sovjetskog drutva.5 Lewin im je omoguio da upravqaju dravom", a Sovjetska vlast im je pruila ravnopravnost. Sada i one rade u fabrikama, glasaju na izborima, a time i direktno uestvuju u izgradwi socijalizma. Sve se to odrazilo na plakate. Jo se 1925. pojavio plakat dvojice umetnika Makarieva i Rajeva, koji su u prvi plan istakli poznatu Lewinovu misao: Kada kuharka dolna nauits upravlt gosudarstvom. Lenin". Junakiwa plakata je ozbiqna ena koja poziva sve radnice i seqanke da izau na izbore, da uestvuju u sovjetskom politikom ivotu. Plakat Strahova-Braslavskog iz 1926. godine prikazuje emancipovanu sovjetsku enu, irokih ramena, grubih crta lica i odlunog pogleda iza koje se nazire fabrika u punom pogonu. Plakat je uraen u crno sivim tonovima osim crvene zastave i parole u imperativu: Raskrepoenna enina stro socializm!". Neobrazovane ruske seqanke bezizraajnog pogleda, zamenile su sigurne i odlune komsomolke koje rade u poqu ili u tekoj industriji, voze traktore, nose zastave i pozivaju na izbore. Na Dejkinovom plakatu 8 marta den vosstani rabotnic protiv kuhonnogo rabstva, iz 1932, vidimo nekadawu rusku seqanku zgweenu kuhiwskim elementima i posuem i nasuprot woj, sovjetsku radnicu koja joj prua ruku, ne bi li je oslobodila kuhiwskog ropstva. Simptomatino je to se meu svim tim kuhiwskim predmetima iz ruske prolosti, koju treba odbaciti, nalazi i ruska ikona.

O KADOM IZ NAS ZABOTITS STALIN V KREMLE Sovjetska vlast uvrstila se tridesetih godina, nastavqajui borbu sa svojim protivnicima. Mnogi su usled ideolokih neslagawa i nedostatka slobode miqewa i stvarawa emigrirali u inostranstvo. Oni koji su ostali, nestaju u istkama koje u vreme Staqina poprimaju zastraujue razmere. Umetnici avangarde su proglaeni za formaliste", a wihova dela, budui da nisu prenosila ideoloku poruku, bila su zabrawena. Formirala se totalitarna umetnost, a jedini pravac koji je bio dozvoqen bio je socreali5 O ulozi ena na plakatima, u asopisima i novinama videti studiju: T. Dakova, Ideologi v licah. Formirovanie vizualnogo kanona v sovetskih enskih urnalah 1920-h 30-h godov, u: Kultura i vlast v uslovih kommunikacionno revolycii HH veka, Moskva 2002, 103128.

266 zam, odnosno surogat realizma, poto nije oslikavao ivot kakav on jeste, ve ivot kakav je sovjetska vlast nalagala da bude. Totalitarna umetnost, karakteristina za zemqe na ijem elu su bili diktatori, bila je politiko orue6. Ona nije pruila nita novo koristila je postojee stilove oblikujui ih u svoju korist. Od simbolizma ostali su samo sovjetski simboli: crvene zastave, petokrake, srp, eki i po koji struk penice. Futurizam je ostavio tragove u dinamici plakata, fabrikama, mainama i ekspresivnom jeziku parola punom revolucionarnog naboja. Individualnost avangarde pretvorila se u socijalizam mase. Tako na nekim plakatima poetkom veka dominira ruski lubok, tradicionalni i folklorni elementi, na drugim se koriste fotografije, fotomontae i kola, trei su prikazani u formi stripa, a linosti su karikature. Zajedno sa socrealizmom raste i potreba da se lica na plakatima prikau realistinije. Junaci plakata su eteoci, kovai, rudari, piloti, radnice, komsomolke. Ti junaci socrealizma uticali su na podizawe morala radnika, bodrili su narod i ulivali snagu potrebnu za ispuwewe petogodiwih planova. Wihova lica su izraajna, odluna i sigurna u Sovjetsku Rusiju i u druga Staqina. Takva slepa vera u vou postizala se propagandom, to se najboqe moe videti na plakatu V. Govorkova iz 1940. godine: O kadom iz nas zabotits Stalin v Kremle. Staqin je bio esta figura na plakatima. Bio je i kormilar Sovjetske Rusije (plakat B. Efimova iz 1933. Kapitan Stran Sovetov vedet nas ot pobed do pobed) i iskusni mainovoa u lokomotivi revolucije, koju je prikazao Sokolov-Skaqa, na plakatu Poezd idet ot stancii Socializm do stancii Kommunizm. Pobornik kolektivizacije i osniva petoletki pozivao je narod na socijalistiku rekonstrukciju. To je iskoristio G. Klucis na svom plakatu iz 1932. godine Udarniki pole, v bo za socialistieskuy rekonstrukciy, prikazavi Staqinov lik u prvom planu na pozadini koju ine radovi u poqu i grupa kolhoznika. Propagandnu poruku prenose citati iz Staqinovih govora. Krajem tridesetih godina na vojnim plakatima pojavquje se tewa ka unifikaciji kompozicije. To se moe videti na plakatu Stalinskim duhom krepka i silna armi naa i naa strana, V. Denija i N. Dolgorukova iz 1939. godine. Plakat je uraen u crno beloj tehnici i prikazuje Staqina u centru plakata, sigurnog i odlunog, s pogledom uperenim na zapad. Iznad wega je Sovjetska avijacija, a
6 Ovde skreemo pawu na neka od nezaobilaznih istraivawa posveenih ovoj problematici: B. Gros, Utopi i obmen, Moskva, 1993; I. Golomtok, Totalitarnoe iskusstvo, Moskva 1994; A. Morozov, Konec utopii. Iz istorii iskusstva v SSSR 1930-h godov, Moskva 1995; V. Papern, Kultura Dva, Moskva, 1996. Videti posebno i zbornik radova u redakciji Hansa Gintera: Socialistieski kanon, Sankt-Peterburg 2000.

267 ispod tenkovi u pokretu. Crno-belu monotoniju razbijaju" crvene zastave i crvene zidine Kremqa s uvek vidqivom petokrakom. Uz Staqina su se na plakatima esto nalazili i wegovi ideoloki prethodnici socijalisti-utopisti, kao to su Marks, Engels i Lewin. Klucis ih je sve prikazao na plakatu Ve znam Marksa, ngelsa, Lenina i Stalina! Montanom tehnikom likove voa u krupnom planu suprotstavio je bezlinoj masi koja se nalazi ispod wih. Naziru se samo nasmejana lica koja se nalaze ispod Staqinovog portreta i srp i eki iznad Staqinove glave.

BESPOADNO RAZGROMIM I UNITOIM VRAGA! Najveu popularnost za vreme svetskog rata dobijaju vojni i politiki plakati. Iako su teme sline kao i kod revolucinarnih plakata, mewa se nain prikazivawa junaka. Nestaje masa, junaci se realistino prikazuju, stavqaju se u prvi plan i dominiraju plakatom. Sada je izraena individualnost, na wihovim licima se vidi odlunost, hrabrost i spremnost na borbu za slobodu i zatitu otaxbine. Koriste se i neki plakati nastali dvadesetih godina, samo se dorauju i prilagoavaju sadawoj situaciji. Tako Mur zadrava istu kompoziciju kao na plakatu T zapisals dobrovolcem?, ali osavremewuje svog junaka stavqajui mu lem i opasa i mewa parolu u T em pomog frontu? Slian pristup imaju i Deni i Dolgorukov. Plakat Kad udar molota udar po vragu pojavio se jo 1920. godine samo je tadawi neprijateq bio buruj. Dvadeset godina kasnije wegovo mesto je zauzeo Hitler. Ve prvih dana rata sovjetski umetnik Toidze pravi plakat koji je zbog svoje emocionalne snage i snane propagandne poruke postao simbol Otaxbinskog rata: Rodina-Mat zovet. I kako ostati ravnoduan, gledajui zabrinutu rusku enu, majku svih patriota, koja hrabro i odluno poziva u borbu svoje najblie? Toidze je napravio jo jedan plakat na kome se nalazi ta ista ena uvijena u crvenu sovjetsku zastavu, samo ovog puta ona u jednoj ruci dri dete, a u drugoj kopqe upereno na neprijateqa. Ispred we nalaze se vojnici u lemovima na kojima je istaknuta crvena petokraka. Parola glasi: Za Rodinu-Mat. V. Korecki je za vreme rata napravio nekoliko upeatqivih plakata, koristei ve vie puta isprobanu fotomontau. Prikazujui partizana s pukom u podignutoj ruci iza koga se nalaze vojnici, kao i spomenik Miwin i Poarski", koji je simbol ruskog

268 nacionalnog patriotizma, Korecki je podizao moral parolom Nai sil neisislim. On je naslikao i jedan od najdramatinijih plakata sovjetske umetnosti Voin krasno armii SPASI! To je potresna slika majke koja u rukama dri malenog deaka ije lice je sleeno od straha. U wega je uperen bajonet s tragovima krvi i zlokobnom svastikom na drci. Crno-bela slika i krvavi detaq na otrici predstavqaju kontrast koji se ponavqa u slici nevinog deteta i seiva naspram wega. Motivi majke i deaka svakako su budili prepoznatqiv, dubok ikoniki kod Bogorodice i Mladenca, premda zaodeveni u novu simboliku. Prvi sovjetski vojni plakat-karikaturu napravili su M. V. Kuprijanov, P. N. Krilov, i N. A. Sokolov, koji su nastupali pod pseudonimom Kukriniksi. Plakat Bespoadno razgromim i unitoim vraga pojavio se prvih dana rata i prikazuje karikaturu Hitlera koji naruava" sporazum o nenapadawu izmeu Nemake i SSSR-a, dok sovjetski vojnik dri bajonet uperen u wega.7 Mrwa sovjetskog naroda bila je dvadesetih godina usmerena prema svim klasnim neprijateqima boqevika u vreme otaxbinskog rata ona je doivela kulminaciju prema jednom jedinom, ali najveem neprijatequ nacizmu. Hitlerove karikature esto su se sretale na plakatima tih godina, a pratio ih je uman i satirian tekst. Takav je plakat D. Mura, koji je nacrtao karikature Hitlera (Gitler), Himlera (Gimler), Geringa i Gebelsa na crnoj pozadini i pored svakog od wih bila su irilina slova G kao poetna slova wihovog imena. Kada se ta etiri G spoje dobije se svastika. Plakat je imao i jednostavan naziv Vse na G", koji bi se mogao protumaiti i kao Svi na veala".

NE BOLTA U vremenu kada su svi strahovali kako od neprijateqa tako i od najbliih, kada su i rei bile opasno oruje, u vremenu pijunae
7 Odnos nemake nacistike i sovjetske umetnosti tridesetih i etrdesetih godina intrigirao je posledwe decenije vei broj istraivaa, pa je tako tokom 1996. bila odrana i izloba u Berlinu i Moskvi posveena dijalogu ovih kultura u prvoj polovini HH veka. Za naa istraivawa od posebnog je znaaja studija Golomtoka: I. Golomtok, Iskusstvo i propaganda v voyyih stranah, u: Berlin Moskva / Berlin Moskau. 19901950: Izobrazitelnoe iskusstvo, fotografi, arhitektura, teatr, literatura, muzka, kino, Moskva Berlin Mynhen 1996. Videti takoe tekstove Han-Magomedova (O postkonstruktivizme v arhitekture 1930-h godov), A. Ikonikova (Utopi v arhitekture medu dvum mirovmi vonami), L. Adaskine (O dvuh ponimanih klassiki v sovetsko hudoestvenno kulture) i G. Bogemske (Samodetelnost v sovetskom totalitarnom iskusstve), u: Rossi Germani. Kulturne svzi, iskusstvo, literatura v pervo polovine dvadcatogo veka, Moskva 2000, 261 272, 273294, 481495, 496505.

269 i potkazivawa nastaju plakati koji upozoravaju da ne treba isuvie priati da i zidovi imaju ui". ovek je morao da bude oprezan i da se titi od prikrivenih neprijateqa. A to je jedino mogao utawem. N. Vatolina i N. Denisov su sve to prikazali slikom ene koja dri prst na ustima i lakonskim tekstom Ne bolta. Plakati su postali ikone sovjetskog vremena. Kult Hrista zamewen je kultom ivih linosti, voa sovjetskog naroda. Crkve i hramovi su brutalno rueni, svetenici proglaavani za neprijateqe, neretko i ubijani. Krst je zamewen srpom i ekiem. Stari zavet Kapitalom. U svemu tome veliku ulogu odigrali su plakati, ilustracije na kwigama, sovjetske parole na posuu. Plakati nisu bili usmereni na elitu ili pojedince, ve na masu, koja je esto bila i nepismena. Oni nisu imali intelektualnu snagu, ali je svakako emocionalna nadmo bila na wihovoj strani. Izazivali su oseawa, atakovali na podsvest, budili veru u novo sutra, hipnotisali i indoktrinirali odgovarajuu misao. ovek je postepeno gubio svoju individualnost hipnotisan ideolokim sliicama s obaveznim crvenim detaqima i sovjetskim simbolima. Takav totalitarni model vladao je u sovjetskoj Rusiji do devedesetih godina HH veka, tako da u ovaj tekst zavriti plakatom iz 1990. godine koji prikazuje monumentalni crveni neboder u vidu Staqinove figure. Poruka koju prenosi ovaj plakat jeste Ne dadim povtorits.

BIBLIOGRAFIJE
UDC 016:378.245(497.11):[811.16+821.161995/2004"

Ana Golubovi BIBLIOGRAFIJA DOKTORSKIH DISERTACIJA O SLOVENSKIM JEZICIMA I KWIEVNOSTIMA ODBRAWENIH NA FILOLOKOM FAKULTETU U BEOGRADU OD 19952004. GODINE

1995. ANDRI, Milka Nastavno prouavawe narodnog pesnitva / Milka Andri. BIGOVI, Rajka Jezik Marka Miqanova / Rajka Bigovi. BUWAK, Petar Recepcija poqske kwievnosti kod Srba : (od osme decenije HH veka do 1941) / Petar Buwak. 811 str. VUKEVI, Radojka Funkcija mitolokih motiva u Foknerovom pripovednom postupku / Radojka Vukevi. JANIIJEVI, Vera Veliki romani Dostojevskog i Kantove antinomije / Vera Janiijevi. KIROVA, Marijana Tvorba sufiksalnih deverbativa sa znaewem lica i orua u savremenom srpskom kwievnom jeziku / Marijana Kirova. KITI, Slobodanka Usvojenost reda rei u uewu engleskog jezika u srpskoj govornoj sredini / Slobodanka Kiti. 358 str. KLIKOVAC, Duka Konceptualizacija i predloka realizacija sadravawa : (na primerima srpskohrvatskog i engleskog jezika) / Duka Klikovac. 542 str. MARINKOVI, Javorka V. Mikrotoponimija slivova Preevske Moravice i Klenike reke / Javorka V. Marinkovi. 309 str. MILATOVI, Vuk Kwievno delo Ive Andria u nastavi / Vuk Milatovi. 353 str. MILINKOVI, Miomir Kwievno delo Milorada Popovia apanina / Miomir Milinkovi. PAVLOVI, Zoran Romani Vjenceslava Novaka / Zoran Pavlovi. 351 str. POJATI, Durija A. Glagolske imenice u drutveno-politikoj leksici u ruskom i srpskom jeziku : (tvorbeno-semantiki tipovi i sintaksike funkcije) / Durija A. Pojati. 302 str.

272
RADIN-MARKOVI, Ankica B. Motiv vampira u novijoj srpskoj prozi / Ankica V. Radin-Markovi. 315 str. RAIEVI, Vuina Tematska uslovqenost leksike u uxbenicima ruskog jezika i wena semantizacija u nastavnoj praksi : (teorijske osnove) / Vuina Raievi. 263, [165] str. STOJANOVI, Andrej M. Sintaksike odlike naunog stila ruskog i srpskog jezika u oblasti tehnike / Andrej M. Stojanovi. 430 str. IRI, Qubisav Govor Poniavqa / Qubisav iri. CAMAJ, Marko Onomastika Malesije / Marko Camaj. IGOJA, Brankica Jezik Pavla Papia bosanskog frawevca iz prve polovine H veka / Brankica igoja. 1996. DELI, Jovan Poetika pripovjedne proze u teorijskim iskazima i u kwievnom stvarawu Danila Kia / Jovan Deli. LAINOVI-STOJANOVI, Nadeda Lingvistika analiza naunog stila ruskog i srpskog jezika u oblasti elektrotehnike : (leksiki nivo) / Nadeda Lainovi-Stojanovi. 458 str. MAKSIMOVI, Goran M. Tipovi smjeha u srpskoj umjetnikoj prozi HH vijeka / Goran M. Maksimovi. 384 str. MARKOVI, Jordana Govor Zaplawa / Jordana Markovi. MLADENOVI, Radivoje M. Govor Prizrenske gore / Radivoje M. Mladenovi. 750 str. OBRADOVI, Slavoqub Pesniko delo Grigora Viteza / Slavoqub Obradovi. POPOVI, Tawa Srpska romantiarska poema / Tawa Popovi. 272 str. RADI, Prvoslav Balkanistike pojave na planu sufiksacije u makedonskom i srpskohrvatskom jeziku / Prvoslav Radi. RAMI, Nikola Ikavskoakavski govori jugozapadne Bosne / Nikola Rami. 263 str. SUBOTIN-GOLUBOVI, Tatjana Srpsko rukopisno naslee od 1557. godine do sredine H veka / Tatjana Subotin-Golubovi. 321 str. TOMI, Lidija Poetika Miodraga Bulatovia / Lidija Tomi. 305 str.

1997. BAJI, Qiqana D. Kwievno delo Borisava Stankovia u sredwokolskoj nastavi / Qiqana D. Baji. 297 str. ONG, Kn e Akcenat sloenih rei u srpskom jeziku / Kn e ong. 391 str.

273
KONAREVI, Ksenija J. Struktura i sadraj uxbenika ruskog jezika za osnovnu kolu / Ksenija J. Konarevi. 336, [248] str. OTAEVI, ore R. Nove rei i znaewa u savremenom standardnom srpskom jeziku : lingvistiki aspekt / ore R. Otaevi. 408 str. PILETI, Milana Vremenska distanca kao jeziko-stilski inilac u prevoewu italijanskih tekstova / Milana Pileti. POPOVI, Qudmila Epistolarni diskurs ukrajinskog i srpskog jezika / Qudmila Popovi. 435 str. 1998. VLAJI-POPOVI, Jasna Istorijska semantika glagola udarawa u srpskohrvatskom jeziku / Jasna Vlaji-Popovi. DAMQANOVI, Dara M. Uxbenici ruskog jezika u Srbiji do 1941. godine / Dara M. Damqanovi. 505 str. IIN, Kornelija Dramsko stvaralatvo Lava Lunca / Kornelija Iin. 370, [368] str. JERKOV, Aleksandar Osobenosti pripovedakog postupka u romanima I. Andria, V. Desnice, M. Selimovia, M. Crwanskog i D. Kia : (vidovi imanentne poetike) / Aleksandar Jerkov. KIM, ihang Istone i zapadne kulture : (karakteristike i meusobni odnosi u delu Ive Andria) / ihang Kim. PANTI, Mihajlo Srpska i hrvatska pripovetka : 19181930. / Mihajlo Panti. 360 str. RADOVI, Branka Wego i muzika / Branka Radovi. 424 str. RADULOVI, Milan Umetnika forma i istorijski kontekst romana Dobrice osia / Milan Radulovi. SAVI, Milisav Srpsko-turski ratovi 18761878. godine u srpskoj memoarsko-dnevnikoj prozi / Milisav Savi. 481 str.

1999. AJDAI, Dejan V. Svet demona u kwievnosti srpskog romantizma / Dejan V. Ajdai. 286 str. BRAJOVI, Tihomir Teorija pesnike slike i wena primena na hrvatsku i srpsku avangardnu poeziju / Tihomir Brajovi. 382 str. DRAGIEVI, Rajna M. Tvorbena i semantika analiza prideva sa znaewem qudskih osobina u savremenom srpskom jeziku / Rajna M. Dragievi. 321 str. JOVANOVI, Miodrag V. Govor Patrovia / Miodrag V. Jovanovi. 392 str. + karta

274
JOVI, Bojan Poetika naela Rastka Petrovia u kontekstu evropske avangarde / Bojan Jovi. 471 str. LAZAREVI, Slobodan Stvaralako prisustvo mita u savremenoj srpskoj umetnosti i literaturi / Slobodan Lazarevi. 229 str. MARKOVI, Milo M. Govor upe (Aleksandrovake) / Milo M. Markovi. 617 str. PETROVI, Aleksandra M. Jezike osobine uenika u kolama sredweg obrazovawa / Aleksandra M. Petrovi. 302 str. SAVICA, Toma Prevodi prvog dela Geteovog Fausta na srpski jezik : analiza stiha / Toma Savica. TRBOJEVI-MILOEVI, Ivana Izraavawe epistemike modalnosti u engleskom i srpskom jeziku / Ivana Trbojevi-Miloevi. 356 str. CVIJETI, Ratomir M. Renici u nastavi srpskog jezika i kwievnosti / Ratomir M. Cvijeti. 378 str. CEROVI, Vuk ivot i djelo Nikole Lopiia / Vuk Cerovi. 187 str.

2000. BJELETI, Marta . Tipovi ekspresivnih preverbalnih formanata u srpskohrvatskom jeziku / Marta . Bjeleti. 386 str. DIKI, Nada Nastavni program srpskog jezika i kwievnosti u osnovnim kolama Jugoslavije : (19181991) / Nada Diki. JOVANOVI, Romanca Rumunski govori oltenskog porekla u jugoslovenskom Banatu / Romanca Jovanovi. JOVANOVI, Slavica Stvaralatvo za decu Duana Radovia : (semantiki i stilsko-tipoloki modeli) / Slavica Jovanovi. KOSTI, Dragomir Kwievno delo Dragie Vasia / Dragomir Kosti. 323 str. LOMPAR, Milo Istorijsko, kwievno i poetiko naslee H i HH veka u proznim delima (Konak, Druga kwiga Seoba, Kod Hiperborejaca i Roman o Londonu) Miloa Crwanskog / Milo Lompar. LUKI, Jasmina Zlatno runo kao metaproza / Jasmina Luki. 319 str. RADIKI, Vasilije Zmajevo pesnitvo za decu : struktura, postupak, poetika / Vasilije Radiki. 568 str. SAXAK, Mladenko Naturalistiki narativni modeli u srpskoj prozi izmeu realizma i moderne / Mladenko Saxak. 167 str. STANOJEVI, Dobrivoje Stilski i retoriki postupci u romanu Zlatno runo Borislava Pekia / Dobrivoje Stanojevi. 239 str.

275
STOJANOVI, Jelica R. Ortografske i jezike karakteristike etvorojevaneqa iz manastira Nikoqca : (HH) / Jelica R. Stojanovi. 385 str.

2001. ALEKSI, Mariana Meujezika srpsko-bugarska (bugarsko-srpska) leksika homonimija / Mariana Aleksi. 287 str. URKOVI, Jelina Sakupqaki rad Novice aulia / Jelina urkovi. 374 str. KIM, Sang Hun Uporedna analiza srpskih i korejskih narodnih pripovedaka : (basne, prie o ivotiwama i bajke) / Sang Hun Kim. STANII, Vawa Fonoloki sistem balkanskih jezika i wihova grafika forma / Vawa Stanii. 163 str. STANOJEVI, Malia Kraq Petar kao kwievni lik u pisanoj i usmenoj tradiciji / Malia Stanojevi. 336 str. 2002. AJDUKOVI, Jovan Rusizmi u savremenim junoslovenskim i zapadnoslovenskim kwievnim jezicima prema kvalifikatoru u leksikografskim izvorima / Jovan Ajdukovi. 851 str. BABI, Duko Mistiko iskustvo u pesnitvu srpskog romantizma / Duko Babi. 275 str. BRBORI, Veqko Pravopis srpskog jezika u nastavnoj praksi / Veqko Brbori. 532 str. VLADETI, Sava argon grada Sombora u optoj i poetskoj komunikaciji / Sava Vladeti. 221, 340 str. OREVI, Bojan Nikola Naqekovi : dubrovaki pisac H veka / Bojan orevi. 364 str. ORI-FRANCUSKI, Biqana Recepcija posleratnog engleskog romana u kwievnoj kritici na srpskohrvatskom jezikom podruju do 1985. godine / Biqana ori-Francuski. 510 str. JAMASAKI, Kajoko Razvoj japanske avangardne poezije 1920-ih godina u poreewu sa srpskom / Kajoko Jamasaki. 253 str. KOPRIVICA, Verica Tvorba imenica od prideva u ekom jeziku u poreewu sa srpskim / Verica Koprivica. 280 str. MARINKOVI, Mirjana Turska kwievnost na srpskom jezikom prostoru od 1965. do 2000. godine / Mirjana Marinkovi. MII, Sofija Kontrastivna analiza naziva za oboqewa i telesne poremeaje u engleskom i srpskom jeziku / Sofija Mii. 469 str. MUTAVXI, Predrag Iskazivawe prolosti i pretprolosti u savremenim balkanskim jezicima glagolskim oblicima indikativa / Predrag Mutavxi. 269 str.

276
PAVLOVI-SAMUROVI, Qiqana Recepcija Servantesovih dela u srpskoj kwievnosti / Qiqana Pavlovi-Samurovi. 453 str. PITULI, Valentina Kosovski boj u zbirkama srpskih narodnih epskih pesama posle Vuka Karaxia / Valentina Pituli. 364 str. RASULI, Katarina Konceptualizacija vertikalne dimenzije u engleskom i srpskohrvatskom jeziku / Katarina Rasuli. STANI, Dragan Lirika Jovana Duia : semantika analiza / Dragan Stani. 337 str.

2003. VUKEVI, Zdravko Informativna struktura Wegoevog pjesnikog jezika / Zdravko Vukevi. 230 str. GAROWA-RADOVANAC, Slavica Motivi i repertoar srpske narodne lirike i lirsko-epske poezije Vojne krajine i Slavonije / Slavica Garowa-Radovanac. 477 str. JOVANOVI, Jelena Sintaksike i stilistike osobine narodnih poslovica : (prema grai iz Vukove zbirke srpskih narodnih poslovica) / Jelena Jovanovi. RISTOVI, Nenad Crkveni klasicizam u srpskoj kwievnosti / Nenad Ristovi. 244 str. STOJANOVI, Jasna Recepcija Servantesovih dela u srpskoj kwievnosti / Jasna Stojanovi. HUN, Jat Uticaj medicine na kwievno stvaralatvo A. P. ehova / Jat Hun.

2004. AHMETOVI, Jasmina Biblijski podtekst srpske proze od druge polovine 19. veka / Jasmina Ahmetovi. BEANOVI, Taana Poetika Lalieve trilogije : (Zlo proqee, Lelejska gora i Hajka) / Taana Beanovi. DUJOVI-PEJOVI, Qiqana Pripovjedna proza Sime Matavuqa i folklorna tradicija / Qiqana Dujovi-Pejovi. UKANOVI, Maja Sistem zamenikih rei u slovenakom i srpskom jeziku / Maja ukanovi. KOVAEVI, Vojo Politika poezija Jovana Jovanovia Zmaja / Vojo Kovaevi. SUVAJXI, Boko Srpska hajduka epika i bugarske pesme o hajducima / Boko Suvajxi.

UDC 016:378.245(497.11):[811.16+821.161995/2004"

Ana Golubovi BIBLIOGRAFIJA MAGISTARSKIH RADOVA O SLOVENSKIM JEZICIMA I KWIEVNOSTIMA ODBRAWENIH NA FILOLOKOM FAKULTETU U BEOGRADU OD 19952004. GODINE

a) nauka o kwievnosti
1995. URKOVI, Jelena Maksim krli, Vukov saradnik / Jelena urkovi. 130 str. LILI-JEFTIMIJEVI, Milica Kwievno-kritiki postupak u delu Sime Cucia i kwievno istorijsko mesto / Milica Lili-Jeftimijevi. 127 str. MILOVI, Milovan Stojan Novakovi i narodna kwievnost / Milovan Milovi. 389 str. MILOSAVQEVI, Sneana Okvirni oblici u srpskom realistikom romanu / Sneana Milosavqevi. 202 str. HJANG, Kim i Oblikovawe likova u zbirci pripovedaka Kua na osami Ive Andria / Kim i Hjang. 63 str. 1996. BAJEC-PETROVI, Helena Poetika verzija pripovedaka Sime Matavuqa / Helana Bajec-Petrovi. 102 str. UREVI, Qiqana Pjesnike proze Tina Ujevia / Qiqana urevi. 121 str. KORDA-PETROVI, Aleksandra eka drama na sceni Narodnog pozorita u Beogradu i Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu / Aleksandra Korda-Petrovi. 111 str. LAZAREVI, Persida Franesko Dal'Ongaro i srpska narodna poezija / Persida Lazarevi. 478 str. PRICA, Slaana Andre id u srpskoj prevodnoj kwievnosti i kwievnoj kritici / Slaana Prica. 288 str.

278
1997. VITI-NEDEQKOVI, Zorica itije svetog Antonija u srpskoj rukopisnoj tradiciji / Zorica Viti-Nedeqkovi. 140 str. IVKOVI, Ana Svetozar Brki kao kwievnik i kwievni istoriar / Ana ivkovi. 216 str. JUZBAI, Branislava Drame Ranka Marinkovia : razvoj, tipologija, struktura / Branislava Juzbai. 125 str. KOTOREVI, Slaana Miodrag Lalevi i narodna kwievnost / Slaana Kotorevi. 85 str. QUTANOVI, Jovan Tipovi pripovedawa i humor u delima za decu Branislava Nuia / Jovan Qutanovi. 157 str. MANI-MILI, Aleksandra Jugoslovenske kwievnosti srpskohrvatskog jezikog podruja u prevodu na panski jezik u obliku kwiga objavqenih u paniji od 1930. do 1990. godine / Aleksandra Mani-Mili. 201 str. PAJOVI, Qiqana Folklorni model pripovjedaa u srpskoj umjetnikoj pripovjeci epohe romantizma / Qiqana Pajovi. 113 str. PAPI, Tomo Moraki uskoci u srpskoj narodnoj epici / Tomo Papi. 73 str. PETROVI, Sowa Sraenija Gavrila Kovaevia i usmena tradicija o Kosovskom boju / Sowa Petrovi. 111 str. SAVI, Dubravka Uticaj masovnih medija i drugih socio-kulturnih faktora na stvarawe bestselera na primeru Hazarskog renika Milorada Pavia i Kwige o Milutinu Danka Popovia / Dubravka Savi. 108 str. ORBI, Dragana Poetika pripovedawa u srpskoj realistikoj kritici / Dragana orbi. 122 str. 1998. GERASIMOVI, Qiqana Umetniko vreme u proznim delima Miloa Crwanskog / Qiqana Gerasimovi. GRUJII, Petar Ideja teatra i komedije Jovana Sterije Popovia / Petar Grujii. 104 str. KVAS, Kornelije Problemi relativizma u teoriji tumaewa : (na primerima tumaewa pesme Santa Maria della Salute Laze Kostia) / Kornelije Kvas. 187 str. KIM, Sang Hun Aspekti zvunosti i slikovitosti kovanica Laze Kostia / Sang Hun Kim. 65 str. 1999. BOOVI, Vesna Recepcija anglosaksonske kwievnosti u nas / Vesna Boovi. 108 str.

279
BOJBAA-JELUI, Boena Problem odnosa mita i romana u izuavawu Lalievih romana / Boena Bojbaa-Jelui. 137 str. URII, Tatjana Poezija i poetika Rista Ratkovia / Tatjana urii. 163 str. IVKOVI, Slobodan Dostojevski u delu Justina Popovia / Slobodan ivkovi. 89 str. KNEEVI, Mara Kwievni rad Mite Popovia / Mara Kneevi. 163 str. KOVAEVI, Vojo Kwievni rad Joanikija Pamuine i kulturne prilike kod Srba u Hercegovini u doba nacionalnog buewa (40-ih i 70-ih godina 19. veka) / Vojo Kovaevi. 178 str. MILOVANOVI, Ana Elementi srpske narodne bajke u dramskoj kwievnosti za decu / Ana Milovanovi. 147 str. NESTOROVI, Zorica Drame Jovana Subotia / Zorica Nestorovi. OBRADOVI, Sneana Kritiko-esejistika proza Vladana Desnice / Sneana Obradovi. 193 str. POPOVI, Jasna Komentar kao oblik pripovedawa u srpskoj realistikoj prozi / Jasna Popovi. 133 str. 2000. AHMETAGI, Jasmina Antiki mit u prozi Borislava Pekia / Jasmina Ahmetagi. 97 str. VUKOJEVI, Qubica Prozno delo Jae Tomia / Qubica Vukojevi. 104 str. ZLATKOVI, Ivan Tematsko-motivska osnova epske biografije Marka Kraqevia / Ivan Zlatkovi. 175 str. KAMBASKOVI, Danijela Recepcija australijske i novozelandske kwievnosti u Jugoslaviji / Danijela Kambaskovi. 231 str. MILIVOJEVI, Ivana Funkcije autorskih komentara u prozi Danila Kia / Ivana Milivojevi. 110 str. MILINKOVI, Sneana Joakim Vuji i ulio ezare Kroe / Sneana Milinkovi. 98 str. URI, Boban Ruska kwievnost u beogradskom dnevnom listu Pravda" : 19171941. / Boban uri. 327 str. 2001. ALEKSI, Budimir R. Biblijske teme i motivi u Vukovim pjesmama najstarijih vremena / Budimir R. Aleksi. 121 str. BABI, Milanka ivot i kwievno delo Qubice Ivoevi Dimitrov / Milanka Babi. 240 str. BAJAZETOV, Aleksandra Porodina trilogija Danila Kia u okviru tradicije obrazovnog romana / Aleksandra Bajazetov. 174 str.

280
BESARA, Dragana Elementi farse u dramama Aleksandra Popovia i Duana Kovaevia / Dragana Besara. 137 str. BOI, Marina Socijalna struktura beogradskog drutva oslikana u jeziku pisca Pavla Ugrinova / Marina Boi. 90 str. VUKAJLOVI, Srana Amerika ispovedna poezija u srpsko-hrvatskim prevodima do 1990. godine / Srana Vukajlovi. 126 str. VUKIEVI, Vesna Odnos privatnog i javnog u Wegoevoj prepisci / Vesna Vukievi. 134 str. IVKOVI, Vukosava Uticaj Vojislava Ilia na srpske pesnike krajem HH i poetkom HH veka / Vukosava ivkovi. 113 str. JAIMOVI, Slaana Putopisi srpske avangarde / Slaana Jaimovi. 198 str. JOVII, Nataa Jonesko, Beket, ene i Adamov u kulturnoj sredini Srbije : (19551995) / Nataa Jovii. 166 str. MARKOVI, Svetlana Motiv enidbe u srpskoj narodnoj bajci / Svetlana Markovi. 144 str. MILOJEVI, Nela Motiv raspada kune zadruge u srpskoj realistikoj pripoveci / Nela Milojevi. 163 str. NIKOLI, Nataa Rat u dnevnikoj prozi epohe srpskog realizma / Nataa Nikoli. NIKEVI, Aleksandra Recepcija dela Frensisa Skota Ficxeralda na srpskohrvatskom govornom podruju do 1995. godine / Aleksandra Nikevi. 162 str. POKRAJAC, Gordana Drieva Hekuba" i wen antiki izvor / Gordana Pokrajac. RADOWI, Goran Zbirka pripovjedaka kao granini anr u srpskoj kwievnosti 50-ih do 70-ih godina HH vijeka / Goran Radowi. 114 str. RANKOVI, Zoran Bratkov minej struktura i zapisi / Zoran Rankovi. 78 str. RANKOVI, Ivana Odnos pripovedaa i pripovedakog teksta u delima Doktor Faust" Tomasa Mana i Prokleta avlija" Iva Andria / Ivana Rankovi. 216 str. SMIQANI, Svetlana Recepcija dela Anrija de Monterlana na srpskohrvatskom jezikom podruju / Svetlana Smiqani. 139 str. STRELAC, Sawa Recepcija Sola Beloua na srpskom jezikom podruju / Sawa Strelac. 141 str. 2002. AIMOVI, Mileta Pripovedni svet Janka M. Veselinovia / Mileta Aimovi. 73 str. BOKOVI, Dragan Isledniki postupci u Peaniku" i Grobnici za Borisa Davidovia" Danila Kia / Dragan Bokovi. 167 str. DOMAZET, Nataa Estetika shvatawa Laze Kostia i stvarawe kao tema u wegovoj poeziji / Nataa Domazet. 125 str.

281
JOVANOVI, Vladimir Stihovi Desanke Maksimovi u solo pesmama srpskih kompozitora / Vladimir Jovanovi. 81 str. JOSIPOVI, Sandra Bret Hart, Embrouz Birs i O. Henri (Vilijam Sidni Porter) na srpskom govornom podruju / Sandra Josipovi. 221 str. LAZI, Neboja Antiutopijska trilogija Borislava Pekia : (poetika romana Besnilo, 1999 i Atlantida) / Neboja Lazi. 126 str. MARKOVI, Sneana Savremena terenska zbirka pripovedaka i predawa iz Leva u odnosu na starije zapise / Sneana Markovi. 144 str. MILI, Slaana Razvoj poezije Rada Drainca / Slaana Mili. 174 str. PETROVI, Tawa Zdravica kod balkanskih Slovena / Tawa Petrovi. 168 str. POTI, Duica Recepcija poezije Stevana Raikovia u srpskoj kwievnoj kritici od 1950. do 1997. godine / Duica Poti. RAKI, Tamara Srpski putopisi o Bliskom istoku i sjevernoj Africi od 1850. do 1940. godine / Tamara Raki. 151 str. RAKOVI, Slobodanka Umetnika bajka u srpskoj kwievnosti 19. veka / Slobodanka Rakovi. 102 str. TOMI, Boban Proza Tadije P. Kostia / Boban Tomi. 150 str. EATOVI, Svetlana Intertekstualnost u pesnitvu Ivana V. Lalia / Svetlana eatovi. 129 str. 2003. IVANOVI, Dragica Eksplicitni i implicitni poetoloki diskurs Branka Miqkovia / Dragica Ivanovi. Beograd, [2003]. 284 str. KOVAEVI, Tatjana Srpska narodna poezija u Francuskoj u 20. veku / Tatjana Kovaevi. 96 str. KOSTADINOVI, Danijela Pripovedaka proza ivka inga : (modeli i tehnika pripovedawa) / Danijela Kostadinovi. 177 str. KOSTI, Jelena Postupci dezintegracije narodne bajke / Jelena Kosti. 208 str. MARKOVI, Mirjana anrovske i strukturalno-semantike osobenosti romana Ante Staniia / Mirjana Markovi. 219 str. MILOSAVQEVI, Jasmina Qubavna poezija Jelisavete Bagrjane i Desanke Maksimovi / Jasmina Milosavqevi. 141 str. NIKOLI, Nenad Pripovedawe eqe u romanima Milovana Vidakovia / Nenad Nikoli. 109 str. PETAKOVI, Slavko Biblijski motivi u dramama Mavra Vetranovia / Slavko Petakovi. 116 str. POPOVI, Danijela Narodna tradicija i legenda o Vladimiru i Kosari / Danijela Popovi. 196 str.

282
RMU, Petar Predstava o Crnoj Gori u srpskoj romantiarskoj poeziji / Petar Rmu. 114 str. SIMEVI, Velibor Svadbene pesme Vukove zbirke i savremeno stawe na terenu Aleksandrovake upe / Velibor Simevi. 126 str. TRIFUNOSKA, Svetlana Poetika zapleta u romanima Svetolika Rankovia / Svetlana Trifunoska. 137 str. 2004. ILI, Slaana Moralistike ideje u poeziji Jovana Sterije Popovia / Slaana Ili. 105 str. JAKOVQEVI, Ana Sergej Paraxanov : kinematografsko itawe poema Pukina i Qermontova / Ana Jakovqevi. 224 str. KEKI, Ivana Antiutopija u prozi Borislava Pekia / Ivana Keki. 146 str. MANDI-ILI, Marija Obredni tekst : telesna mana u junoslovenskim predsvadbenim i svadbenim obredima inicijacije ene / Marija Mandi-Ili. 211 str. NEKTARIJEVI, Jasmina Recepcija motiva Fausta u modernoj srpskoj prozi : Vuk Vuo enski Faust"; Veroslav Rani Faustov rulet"; Radomir Konstantinovi Pentagram" / Jasmina Nektarijevi. 76 str. NOVAKOVI, Jelena Srpska recepcija dela Nikosa Kazancakisa / Jelena Novakovi. 115 str. PANDUROVI, Jelena Narodna balada na mei mitskog i istorijskog / Jelena Pandurovi. 213 str. PERII, Igor Autopoetika i istorija u Grobnici za Borisa Davidovia Danila Kia, Novom Jerusalimu Borislava Pekia i Fami o biciklistima Svetislava Basare / Igor Perii. 314 str. PETROVI, Lidija Shvatawe estetskih vrednosti i shvatawe forme u srpskoj kwievnoj kritici kasnog realizma / Lidija Petrovi. 100 str. PILETI, Tamara Oseawe krivice i romantiarski senzibilitet ure Jakia / Tamara Pileti. 124 str. RODI, Aleksandra Deskripcija i naracija u prozi ure Jakia / Aleksandra Rodi. 133 str. STEPANOVI, Sawa Ekspresionistike odlike u prozi Dragie Vasia / Sawa Stepanovi. 279 str.

b) nauka o jeziku
1995. ORI-FRANCUSKI, Biqana Prevoewe engleskih predloga at i by na srpskohrvatski jezik / Biqana ori-Francuski. OTAEVI, ore Pridevi sa negativnim prefiksima i prilozi postali od wih u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku / ore Otaevi. 221 str.

283
RASULI, Katarina Kategorizacija predlokih znaewa tipa ispod" u engleskom, srpskohrvatskom i italijanskom jeziku / Katarina Rasuli.

1996. AJDUKOVI, Jovan Rei sa leksikografskom napomenom rusizam u renicima savremenog srpskohrvatskog jezika / Jovan Ajdukovi. 303 str. VASI, Kledi Govor Negotinske krajine / Kledi Vasi. 108 str. JAOVI, Golub Pastirska terminologija Pekog podgora / Golub Jaovi. 299 str. MODERC, Saa Prevoewe srpskih prolih vremena na italijanski / Saa Moderc. 112 str. RAKOEVI, Vesna Kontrastivna analiza glagola vizuelne percepcije u engleskom i srpskom jeziku / Vesna Rakoevi. 168 str. TRAJLOVI-KONDAN, Minerva Funkcije gerunda u rumunskom jeziku i mogunosti wegove supstitucije u srpskohrvatskom jeziku / Minerva Trajlovi-Kondan. 114 str.

1997. VASI, Saa Leksika antonimija u ruskim poslovicama / Saa Vasi. 163 str. DURBABA, Olivera Kontrastivna analiza valentnosti imenica u nemakom i srpskom jeziku / Olivera Durbaba. IVKOVI, Qiqana Kontrastivna analiza skraenica u nemakom i srpskohrvatskom jeziku / Qiqana ivkovi. 222 str. KERKEZ, Dragana Bespredloki perifrastini predikati sa semikopulativnim glagolima u savremenom ruskom jeziku u poreewu sa srpskim / Dragana Kerkez. 198 str. MILOEVI, Nada Negacija predikata u francuskom i srpskom jeziku / Nada Miloevi. 125 str. MUTAVXI, Predrag Upotreba aorista u savremenom srpskom, albanskom i rumunskom jeziku / Predrag Mutavxi. PETROVI, Nadeda Strani elementi u stoarskoj terminologiji jugoistone Srbije / Nadeda Petrovi. 144 str. SOKOLOVI, Mirjana Uloga prozodije iskaza u sintezi govora / Mirjana Sokolovi. 141 str.

1998. BRANI, Biqana Antroponimija sela Bare / Biqana Brani. 103 str. VUJADINOVI, Nenad Opis govora Kamenara / Nenad Vujadinovi. 142 str.

284
DRAGIN, Nataa Jezik slube s akatistom presvetoj Bogorodici : (fonetika i morfoloka analiza) / Nataa Dragin. 61 str. API, Tatjana Dubinski dativ i povrinske realizacije u engleskom i srpskom jeziku / Tatjana api. 128 str. KALINI-ORDEV, Qiqana Naini oslovqavawa u govornom makedonskom jeziku / Qiqana Kalini-Ordev. 168 str. MIHAJLOVI, Jelena Imenska reakcija u ruskom i srpskom jeziku / Jelana Mihajlovi. 167 str.

1999. AI, Tijana Osnovni modalni glagoli i rece u srpskom razgovornom jeziku : pragmatika analiza / Tijana Ai. 186 str. BOJOVI, Draga Kongruencija sa vielanom naporednom subjekatskom sintagmom u srpskom jeziku / Draga Bojovi. 71 str. VOJINOVI, Jelena Prihvatawe strukture standardnog jezika u jugoistonoj Srbiji / Jelena Vojinovi. 143 str. VUJI, Milanka Aspekatski i pasivni oblici infinitiva u engleskom i wima odgovarajui oblici u srpskom jeziku / Milanka Vuji. 238 str. UGI, Radivoje Morfosintaskike osobenosti reporterskog izvetavawa na televiziji / Radivoje ugi. 197 str. JOVANOVI, Vladimir Proces konverzije u savremenom engleskom jeziku i odgovarajui oblici u srpskom jeziku / Vladimir Jovanovi. 145 str. JOVANOVI, Jelena Poetska gramatika Vaska Pope / Jelena Jovanovi. 193 str. KOCI, Vesna Jezik Bore Stankovia na sceni / Vesna Koci. 159 str. MILANOVI, Aleksandar Osobine jezika Novina Serbskih : 18131822. / Aleksandar Milanovi. 184 str. NIKOLI, Spomenka Kontrastivna analiza pridjevskih sufiksa u savremenom engleskom i srpskom jeziku / Spomenka Nikoli. 179 str. RADANOV, Qiqana Dekomponovani predikat u engleskom i srpskom jeziku / Qiqana Radanov. 126 str. RADOVANOVI, Drago Govor i mikrotoponimija sela Priboja (na Majevici) / Drago Radovanovi. 172 str. TOMI, Gordana Prevoewe engleskog sadaweg perfekta na srpski jezik / Gordana Tomi. 242 str.

285
2000. BABI, Biqana Posesivni sufiks - i adjektivni sufiks - u Miroslavqevom jevanequ prema kanonskim staroslovenskim spomenicima : (prilog pitawu homonimije sufiksa u slovenskim jezicima) / Biqana Babi. 134 str. VRBICA-MATEJI, Vera Lingvistiki pojam rei i praewe wegovog razvoja kod kolske dece engleskog i srpskohrvatskog jezika / Vera Vrbica-Mateji. 146, 57 str. GOLUBOVI, Ksenija Sintaksike funkcije participa na -dik i -(y)acak u turskom jeziku i wihovi ekvivalenti u srpskom jeziku / Ksenija Golubovi. 118 str. DILPARI, Predrag Imenike suglasnike osnove u Suprasaqskom zborniku / Predrag Dilpari. 77 str. DONAT, Neda Wemaki prevodi Wegoevog Gorskog vijenca / Neda Donat. 114 str. JANKOVI, Sneana Kondicionalne i hipotetike koncesivne konstrukcije u japanskom i srpskom jeziku / Sneana Jankovi. CVETKOVI, Katarina Konceptualne metafore u vezi sa glagolima vizuelne percepcije u engleskom i srpskom jeziku / Katarina Cvetkovi. 217 str.

2001. ARSENIJEVI, Boban Jeziki aspekt paradoksa u delima savremenih srpskih pisaca / Boban Arsenijevi. 105 str. BALATSUKAS, Georgios Grecizmi u monografiji Hilandar autora Dimitrija Bogdanovia, Vojislava J. uria i Dejana Medakovia / Georgios Balatsukas. 110 str. BAUK, Sneana Zoonimija Dragaeva u opteslovenskom kontekstu / Sneana Bauk. 164 str. BEGENII, Dobrila Nemako-srpskohrvatska leksikografija : (19711991. godine) / Dobrila Begenii. 150 str. VIENTI, Biqana Karakteristike sintakse u proznom delu Qudmile Petruevske / Biqana Vienti. 115 str. ILI, Aleksandra Dopune prelaznim i povratnim semikopulativnim glagolima u srpskom i hrvatskom jeziku / Aleksandra Ili. 104 str. MARKOVI, Kristina Nemako-srpskohrvatska leksikografija : (19451971. godine) / Kristina Markovi. 192 str. NOVAKOVI, Suzana Jezike i stilske osobine Zmajeve politike poezije / Suzana Novakovi. 141 str. STOJADINOVI, Dragana Toponimija dela sredweg toka Mlave / Dragana Stojadinovi. 181 str. TERZI, Svetlana Nomina agentis sa sufiksom -ac i wegovim derivatima u srpskom jeziku i wihovi ruski ekvivalenti / Svetlana Terzi. 189 str.

286
TRNAVAC, Radoslava Koncept nade" u savremenom ruskom i srpskom jeziku / Radoslava Trnavac. 131 str. FILIPOVI, Vesna Problemi prevodivosti nemakih partikula na srpski jezik / Vesna Filipovi. 83 str. QIVI, Brankovi Problemi prevoewa sa srpskog na engleski jezik / Brankovi qivi.

2002. VUKOVI, Dragana Sadawi perfekat (present perfect) i sadawi perfektivni progresiv (present perfect progressive) i wihovi ekvivalenti u srpskom jeziku / Dragana Vukovi. 183 str. VUKA, Tawa Indirektiv u bugarskom jeziku i wegovi ekvivalenti u srpskim prevodima / Tawa Vuka. 49 str. INI, Marija Turcizmi u srpskoj terminologiji kowarstva / Marija ini. 159 str. UROVI, Sawa Derivacioni sistemi imenica koje oznaavaju kuu i wene delove / Sawa urovi. 189 str. KOSTI, Jelena Umrlice u nemakoj i srpskoj tampi / Jelena Kosti. 222 str. KOSTI, Nataa Sintaksika i semantika analiza realnog kondicionala u engleskom i srpskom jeziku / Nataa Kosti. 158 str. MIRI, Milica Sintaksika i semantika analiza naziva lekovitog biqa u francuskom i srpskom jeziku / Milica Miri. 175 str. STANKOVI, Stanislav Granice zaplawskoga govora vlasotinakom kraju / Stanislav Stankovi.

2003. VUJISI, Blagoje Neodreenoline i uoptenoline reenice u ruskom jeziku u poreewu sa srpskim : (na materijalu ivih i mrtvih" K. Simonova i Proloma" B. opia) / Blagoje Vujisi. 161 str. VUKIEVI-OREVI, Dragana Oblikovawe subjekatsko-predikatske strukture u srpskom i engleskom jeziku / Dragana Vukievi-orevi. 205 str. ZEQI, Goran Ustaqene tranzitivne konstrukcije u savremenom srpskom jeziku / Goran Zeqi. 218 str. ILI, Mirjana Leksikografski postupci u dijalekatskim renicima jugoistone Srbije / Mirjana Ili. 135 str. MARKOVI, Tatjana Anglicizmi u raunarsko-informatikoj terminologiji u srpskom jeziku / Tatjana Markovi. 146 str. MANI, Zorica Predlozi koji oznaavaju prostorne odnose u vedskom jeziku i wihovi ekvivalenti u srpskom / Zorica Mani. 115 str.

287
SAMARXI, Tawa Refleksivizacija prelaznih trovalentnih glagola u novotokavskom standardnojezikom dijasistemu / Tawa Samarxi. 127 str.

2004. BABI, Danijela Glagolski vid u vedskom jeziku i wegovi ekvivalenti u srpskom jeziku / Danijela Babi. 128 str. VULOVI, Nataa Leksika u pripovetkama Laze K. Lazarevia / Nataa Vulovi. 207 str. VUKOVI, Marija Bokaki tajni jezik zidara Sredske i Sirinia / Marija Vukovi. 279 str. DILPARI, Branislava Kontrastivna analiza naziva za voe i povre u engleskom i srpskom jeziku / Branislava Dilpari. Beograd, 2004. 108 str. ERAKOVI, Danijela Morfoloko-semantike odlike nekih fraznih glagola u engleskom jeziku i wima odgovarajuih oblika u srpskom jeziku / Danijela Erakovi. 188 str. IVANOVI, Milena Kategorija prelaznosti u ukrajinskom i srpskom jeziku / Milena Ivanovi. 162 str. JOVANOVI, Ana Imenice suglasnikih osnova u staroslovenskim jevaneqskim spomenicima / Ana Jovanovi. 89 str. MILETI, Tatjana Struktura nominalne leksike u romanima Janka Veselinovia / Tatjana Mileti. 135 str. MILOEVI, Jadranka Antroponimija optine Majdanpek : Miro i Golubiwe / Jadranka Miloevi. 200 str. NIKITOVI, Zorica Tipovi nominacije u mikrotoponimiji Zmijawa : sela Striii i Vilusi u poreewu / Zorica Nikitovi. 104 str. CVETKOVI, Irena Slavenosrpska leksika u tekstovima objavqenim u Uranii (18371838) Beograd. 126 str.

v) metodika nastave srpskog jezika


1997. VLADETI, Sava Socijalizacija dece uz uewe srpskohrvatskog jezika / Sava Vladeti. 196 str. IVKOVI, Slaana Struni jezik i vokabular u visokokolskoj nastavi / Slaana ivkovi. 94 str. 1998. VEQKOVI-STANKOVI, Dragana Nastava fonetike materweg jezika u Srbiji tokom druge polovine 19. veka / Dragana Veqkovi-Stankovi. 189 str.

288
2002. JAWUEVI, Gordana Sintaksa reenice u pismenim sastavima uenika viih razreda osnovne kole / Gordana Jawuevi. 174 str.

2003. NIKOLI-JAWI, Marina Nastava padea u osnovnim kolama na podruju prizrensko-timokog dijalekta : (sa primerima iz Vrawa) / Marina Nikoli-Jawi. 164 str.

2004. RADI, Vesna Mesto lokalnog govora u osnovnokolskoj obradi padea u srpskom jeziku : (na primerima iz jagodinskog kraja) / Vesna Radi. 128 str.

g) metodika nastave stranog jezika


2004. PAPRI, Marijana Primena materweg jezika u preparativnoj i operativnoj etapi nastave stranog (ruskog) jezika / Marijana Papri. 153 str. PILIPOVI, Vesna Problem obrade i usvajawa pasiva engleskog jezika kod uenika sredwih kola iji je materwi jezik srpski / Vesna Pilipovi. 130 str.

d) metodika nastave kwievnosti


1997. JOVANOVI, Violeta Poezija Jovana Duia u nastavi / Violeta Jovanovi. 138 str.

1998. LAZAREVI, Tatjana Metodiki pristup Nuievim komedijama / Tatjana Lazarevi. 194 str.

2003. GOLIJANIN-ELEZ, Sawa Prouavawe poezije Desanke Maksimovi u nastavi / Sawa Golijanin-Elez. 183 str. MILOVANOVI, Svetlana Tumaewe misaone poezije u nastavi / Svetlana Milovanovi. 128 str.

289
) bibliotekarstvo i informatika
2000. KUZMANOVI, Tamara Poruke parola studentskog protesta 1996/1997. / Tamara Kuzmanovi. 200 str.

UDC 016:378.245(497.113):[811.16+821.161994/2004"

Gordana Viloti Slavica Nestorovi-Petrovski DOKTORSKE DISERTACIJE O SLOVENSKIM JEZICIMA I KWIEVNOSTIMA, ODBRAWENE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U NOVOM SADU 19942004.

1994. 1. BELI-Genc, Julijana Recepcija Lesingovih drama u srpskoj knjievnosti HH veka / Julijana Beli-Genc. Novi Sad, 1993. 288 list. Odbranjena 1994. 2. OREVI, Milo Revolucija i srpski roman : (19451955) / Milo orevi. [Novi Sad], 1994. 289 list. 3. RAZDOBUDKO, Larisa Imenice koje oznaavaju delove tela oveka : pragmatika analiza znaenja u srpskom i ruskom jeziku / Larisa Razdobudko. Novi Sad, 1994. 468 list. : tabele. 4. SENTERI, Klara Uloga maternjeg jezika u uenju stranog jezika kao jezika struke / Klara Senteri. Novi Sad, 1994. 242 lista : tabele, grafikoni.

1995. 5. ANTONI, Ivana Vremenska reenica u standardnom srpskom jeziku / Ivana Antoni. Novi Sad, 1995. , 398 list. : graf. prikazi. 6. MIRI, Duanka Upitni iskaz u ruskom i srpskom jeziku / Duanka Miri. Novi Sad, 1994. , 350, HHH list. Odbranjena 1995. 7. AWI, Erebet A regny ntudata : metanarratv prza a jelenkori magyar s szerb irodalomban = [Samosvest romana : (metanarativna proza u savremenoj maarskoj i srpskoj knjievnosti)] / Csnyi Erzsbet. jvidk, 1995. 282 lista.

1996. 8. DAMJANOV, Sava Recepcija dela ora Markovia Kodera / Sava Damjanov. Novi Sad, 1996. 5, 208 list.

292
9. FRAWO, uana A jugoszlviai magyar drma trtnete 1948-tl 1995. = [Istorija maarske drame u Jugoslaviji od 1948. do danas] / Frany Zsuzsanna. jvidk, 1995. 87 list. Odbranjena 1996. 1997. 10. ANDRI, Edit A szerb esetrendszer s a magyar viszonyragrendszer ekvivalencijnak problmi = [Problemi ekvivalencije u padenom sistemu srpskog i maarskog jezika] / Edit Andri. jvidk, 1996. [3], 423 lista. Odbranjena 1997. 11. VALI-Nedeqkovi, Dubravka Pragmatike osobine intervjua ostvarenih na radiju / Dubravka Vali-Nedeljkovi. Novi Sad, 1997. [8], 299 list. : tabele, graf. prikazi. 12. GUDURI, Sneana Artikulaciona baza i uenje jezika : kontrastivna studija na primerima vokalskih sistema francuskog i srpskog jezika / Sneana Guduri. Novi Sad, 1997. 564 str. : ilustr. 13. PAVLICA, Dragan Tvorba imenica u govoru jugoistone Like / Dragan Pavlica. Novi Sad, 1996. 394 lista : mapa. Odbrawena 1997. 14. PETROVI, Vladislava Sintaksike strukture kao komplementizatori / Vladislava Petrovi. Novi Sad, 1997. 4, 378 list. 15. TEANOVI, Drago Sufiksi za obiqeavawe lica u jeziku Branka opia / Drago Teanovi. Novi Sad, 1996. 360 list. Odbrawena 1997. 1998. 16. VUKSANOVI, Slobodan Poetika zaviajnog i tradicionalno u savremenom srpskom pesnitvu u Rumuniji / Slobodan Vuksanovi. Novi Sad, 1997. [8], 234 lista. 17. KRSTI, Nenad Prevodi knjievnih dela sa francuskog jezika na srpski u drugoj polovini H i prvoj polovini HH veka : filoloka analiza / Nenad Krsti. Novi Sad, 1997. 6, 367 str. Odbranjena 1998. 18. MILOEVI, Milo Knjievno poslenitvo Pavla Markovia Adamova / Milo Miloevi. Novi Sad, 1996. , 599 list. Odbranjena 1998. 19. STOJMENOVI, edomir Sluba i itije Stefana Deanskog (Deanski prepis) : paleografska, ortografska i jezika ispitivanja / edomir Stojmenovi. Novi Sad, 1997. [5], 343 lista : faksimili. Odbranjena 1998. 1999. 20. BUKUMIRI, Mileta Govori severne Metohije / Mileta Bukumiri. Pe, 1998. 360 list. : ilustr. Odbrawena 1999. 21. ILI, Qiqa Srpska kwievnost i Nieova filozofija / Qiqa Ili. Novi Sad, 1999. 429 str.

293
22. PETROVAKI, Qiqana Sintaksa u nastavi srpskog jezika i kwievnosti / Qiqana Petrovaki. Novi Sad, 1999. 359 str. : ilustr.

2000. 23. IVANEVI-Sekeru, Ivana asopis Kolo" (18421853) u knjievnosti ilirizma / Ivana ivanevi-Sekeru. Novi Sad, 1999. 248 list. Odbranjena 2000. 24. NEDEQKOV, Qiqana Pelarska terminologija u Vojvodini / Qiqana Nedeqkov. Novi Sad, 1999. 276 list., [51] list s tablama : ilustr. Odbrawena 2000. 25. NEDEQKOVI-Kovaevi, Jasmina Govor Pirota i okoline u H veku : jezik kwige Slova izbrana" (1764) jeromonaha Kirila / Jasmina Nedeqkovi-Kovaevi. Beograd, 1999. 421 list, [4] lista s tablama. Odbrawena 1999. 26. PEROVI, Veroslava Gramatika francuskog tehnikog jezikog registra implikacije u prevoenju i metodolokom postupku u nastavnom procesu / Veroslava Perovi. Novi Sad, 1999. 295 list. Odbranjena 2000. 27. PEIKAN-Qutanovi, Qiqana Zmaj Despot Vuk mit, istorija, pesma / Qiqana Peikan-Qutanovi. Novi Sad, 2000. 249 list. 28. RADOVI-Tei, Milica Imenice s prefiksima u srpskom jeziku / Milica Radovi-Tei. Beograd, 1999. 151 list. Odbrawena 2000. 29. ROSI, Qubica Recepcija esejistike eslava Miloa u Jugoslaviji / Ljubica Rosi. Novi Sad, 1999. 228 list. Odbranjena 2000. 30. FARAGO, Kornelija A regny mint trlmny = [Roman kao doivljaj prostora] / Farag Kornlia. jvidk, 1999. 246 list. Odbranjena 2000. 31. FEJSA, Mihajlo Vreme i vid u rusinskom i engleskom jeziku / Mihajlo Fejsa. Novi Sad, 2000. 387 list. 2001. 32. BLAGOJEVI, Savka Metadiskurs u naunoistraivakoj literaturi na engleskom i srpskom jeziku / Savka Blagojevi. Novi Sad, 2001. , 394 lista : tabele. 33. MILORADOVI, Sofija Upotreba padea u pomoravskim govorima parainskog kraja / Sofija R. Miloradovi. Novi Sad, 2000. H, 490 list., [1] presavijen list s geogr. kartom. Odbrawena 2001.

294
34. OBRADOVI, Radmila Particip prezenta i gerundijum kao glagolske forme u savremenom francuskom i ekvivalenti u srpskom jeziku / Radmila Obradovi. Novi Sad, 2000. , 394 lista : graf. prikazi. Odbranjena 2001. 35. RADULOVI, Olivera Biblijski podtekst srpske proze dvadesetog veka : (u delima Momila Nastasijevia, Miloa Crwanskog, Iva Andria i Danila Kia) / Olivera Radulovi. Novi Sad, 2001. 346 list. 36. SMEDEREVAC, Sneana Istraivanje faktorske strukture linosti na osnovu leksikih opisa linosti u srpskom jeziku / Sneana Smederevac. Novi Sad, 2000. 230 list. : tabele. Odbranjena 2001. 37. UKALO, Mladen Pitawa poetike stranosti u djelu Miodraga Bulatovia / Mladen ukalo. Novi Sad, 2001. 290 list. 2002. 38. ARSENIJEVI, Nada Akuzativne sintagme s predlozima u savremenom srpskom jeziku / Nada Arsenijevi. Novi Sad, 2002. 442 lista. 39. KATONA, Edit Az igevalencia szerb-magyar viszonylat kontrasztv vizsglata = [Konstruktivna analiza valencije glagola u relaciji srpskog i maarskog jezika] / Katona Edit. jvidk, 2001. 284 lista : graf. prikazi. Odbranjena 2002. 40. KOSTI, Zvonimir Lik Marka Kraljevia u srpskoj junakoj pesmi / Zvonimir Kosti. Beograd, 2001. 481 list. Odbranjena 2002. 41. MARI, Ana Systm slovesnch predpn v slovenine a serbine = [Sistem glagolskih prefiksa u slovakom i srpskom jeziku] / Anna Mariov. Novi Sad, 2002. 243 lista. 42. TOMIN, Svetlana Vladika Maksim Brankovi u istoriji i kwievnosti / Svetlana Tomin. Novi Sad, 2002. 282 lista, [65] listova c tablama : ilustr.

2003. 43. GAJI, Olivera Mogunosti problemske nastave u osposobljavanju uenika za kritiki stav pri tumaenju knjievnih dela / Olivera Gaji. Novi Sad, 2002. 395, 15, [123] lista : ilustr. Odbranjena 2003. 44. ERI, Zoran Dom i bezdomnost u poeziji HH veka : na primerima ruskih, poqskih i srpskih emigrantskih pesnika / Zoran eri. Novi Sad, 2003. 2 sv. (414; 137 list.). 45. KOXOPEQI, Jasmina Metajeziki inioci usvajanja pismenosti : sintaksika svest kod dece predkolskog uzrasta kao preduslov uspeha u usvajanju itanja i pisanja / Jasmina S. Kodopelji. Novi Sad, 2003. 212, [170] list. : tabele. 46. LUKOVI, Milo Jezik Optega imovinskog zakonika za Kwaevinu/Kraqevinu Crnu Goru / Milo Lukovi. Novi Sad, 2002. , 550 str. Odbrawena 2003.

295
47. PJANI, Ratmira Metodiki pristup srpskoj moderni u srednjoj koli / Ratmira M. Pjani. Novi Sad, 2003. 254 lista : ilustr. 48. RISTI, Branko Kategorija vremena i upotreba simbola u poeziji Peje K. Javorova / Branko S. Risti. Novi Sad, 2002. 291 list : tabele, grafikoni. Odbrawena 2003. 49. STIJOVI, Rada Govor Gorwih Vasojevia / Rada Stijovi. Novi Sad, 2003. 322 lista, [11] listova s tablama : mape. 50. HODOLI, Jarmila Vvin slovenskej detskej przy vo Vojvodine = [Razvoj slovake deje proze u Vojvodini] / Jarmila Hodoliov. Novi Sad, 2003. 222 lista.

2004. 51. ANTONIJEVI, Damwan Mitsko i nacionalno u poeziji Vaska Pope / Damnjan Antonijevi. Novi Sad, 2004. 316 list. 52. BOWAKOVI, arko Govori Smederevskog Podunavqa / arko Bowakovi. Novi Sad, 2004. 2 sv. (365 list. ; list. 366678, [25] listova s tablama) : tabele, karte. 53. DRAGIN, Gordana Govori u slivu Studenice / Gordana Dragin. Novi Sad, 2004. 343 lista : graf. prikazi. 54. RAIEVI, Gorana Priroda i znaaj esejistike Miloa Crwanskog / Gorana Raievi. Novi Sad, 2004. 284 lista. 55. TEI, Gojko Srpska knjievna avangarda knjievnoistorijski kontekst (19021934) / Gojko Tei. Novi Sad, 2004. 595 list. Napomena: Doktorske disertacije su hronoloki razvrstane na osnovu godine odbrane. Napomena o godini odbrane uneta je u bibliografski opis u sluajevima u kojima se godina odbrane disertacije razlikuje od godine koja je na publikaciji.

UDC 016:378.245(497.113):[811.16+821.161994/2004"

Slavica Nestorovi-Petrovski Gordana Viloti MAGISTARSKI RADOVI O SLOVENSKIM JEZICIMA I KWIEVNOSTIMA, ODBRAWENI NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U NOVOM SADU 19942004
1994. 1. ILI, Qiqa Refleks Nieove filozofije u delu Rastka Petrovia / Ljilja Ili. Novi Sad, [1994]. 1 sv. (razl. pag.). 2. JESTROVI, Zora Poetika fragmentarne proze Mihaila Lalia / Zora Jestrovi. Novi Sad, 1994. 105 list. 3. MARKOVI, Veselin Marsel Prust u knjievnoj kritici srpskohrvatskog jezikog podruja / Veselin S. Markovi. Novi Sad, 1994. 141 list.

1995. 4. EGERI, Vesna ekspirove drame u kritici Milana Bogdanovia / Vesna Egeri. Novi Sad, 1995. 61 list. 5. KRSTI, Nenad Filoloke napomene uz prevod Stefana ivkovia sa francuskog na srpski jezik Fenelonovog Telemaka" / Nenad Krsti. Novi Sad, 1995. 122 lista. 6. PETROVAKI, Qiqana Kwievno delo Ive Andria u nastavi srpskog jezika i kwievnosti / Qiqana Petrovaki. Novi Sad, 1995. 146 list. 7. SUBOTIKI, Zoran Poetika snova renesansne knjievnosti / Zoran Subotiki. Novi Sad, 1995. 90 list.

1996. 8. NIKOLI, Aleksandra enski likovi u romanima Miloa Crnjanskog / Aleksandra Nikoli. Novi Sad, [1996]. 158 list. : ilustr. 1997. 9. BEG, Dragutin Odnos likovnih i literarnih elemenata u djelu ure Jakia / Dragutin Beg. Novi Sad, [1997]. 143 lista.

298
10. LAZI, Radojica Postepeno usvajawe Vukove reformisane azbuke posle 1818. godine / Radojica Lazi. Novi Sad, 1997. 73, [25] list. 11. PAVLOVI, Slobodan Sistemi determinativnih padea u govoru severozapadne Boke / Slobodan Pavlovi. Novi Sad, [1997]. 184 lista.

1998. 12. KONSTANTINOVI, Stevan Poetika izolacije u prozi Rusina Jugoslavije do 1941. godine / Stevan Konstantinovi. Novi Sad, 1998. 132 str. 13. NOVAKOV, Dragana Antroponimija i patronimija Velikog Bekereka 17681800 / Dragana Novakov. Novi Sad, 1997. 336 list : tabele, ilustr. Odbrawen 1998. 14. UKALO, Mladen Prustovski pripovijedni postupci u djelu Danila Kia / Mladen ukalo. Novi Sad, 1998. 131 list. 1999. 15. ERI, Zoran Poezija Danila Kia i Vladimira Nabokova : kao segment njihovog stvaralatva koji je najmanje poznat, a koji je bitan (i odreujui) za osvetljavanje mnogih momenata iz biografije i uzajamnih (kontekstualnih) veza izmeu ova dva velika svetska prozna pisca / Zoran eri. Novi Sad, 1999. 192, HH list. 16. ZVEKI-Duanovi, Duanka Infinitiv u srpskom i maarskom jeziku / Duanka Zveki-Duanovi. Novi Sad, 1999. 170 list. 17. JAKI-Provi, Branka Drama kao knjievna i scenska umetnost i mogunosti teatrolokog tumaenja u nastavi / Branka Jaki-Provi. Novi Sad, 1998. 121 list. Odbranjen 1999. 18. POPOVI, ivko Sterijin pozorini komad o tvrdici u poreenju sa Plautovim, Drievim, Molijerovim i Pukinovim / ivko Popovi. Novi Sad, 1998. 52 lista : graf. prikazi. Odbranjen 1999. 19. SARAFIJANOVI, Tamara Relativna reenica u naunom tekstu / Tamara Sarafijanovi. Novi Sad, 1999. 73 lista. 20. TASNI, Gordana Polne razlike u narativima adolescenata / Gordana tasni. Novi Sad, 1999. 80 list.

2000. 21. VASIQEVI-Ili, Slavica Kletve u starim srpskim zapisima i natpisima / Slavica Vasiqevi-Ili. Novi Sad, 2000. 158 list. 22. VLADI-David, Danijela Diskursne osobine prianja adolescenata / Danijela Vladi-David. Novi Sad, 1999. 61 list, [9] listova s tablama. Odbranjen 2000.

299
23. ILI, Violeta Dvorodne imenice i wihova gramatikalizacija u ruskom i srpskom jeziku / Violeta Ili. Novi Sad, 2000. 218 str. 24. KOSTI, Marina Morfoloke odlike govora Gorwe Piwe / Marina Kosti. Novi Sad, 2000. 242 lista : dijalekt. karte. 25. KUJUNXI-Ostoji, Suzana Prevodi maarske knjievnosti u bunjevakim novinama, asopisima i kalendarima od polovine HH veka do 1918. godine / Suzana Kujundi-Ostoji. Novi Sad, 1999. 77 list. Odbranjen 2000. 26. MILIEVI, Slaana Sloena reenica sa sintaksiki koordiniranim kopulativnim klauzama / Slaana Milievi. Novi Sad, 2000. 90 list.

2001. 27. BOTI, Pavle Tipovi transtekstualnosti u Biljekama jednog pisca Sima Matavulja / Pavle Boti. Novi Sad, 2000. 118 list. Odbranjen 2001. 28. VIDAI, Anka Analiza uticaja engleskog jezika na leksiku srpskog u pisanim medijima / Anka Vidai. Novi Sad, 2001. 182 lista. : grafikoni. 29. KOVA, Laura Narodna knjievnost u asopisu Knjievni sever / Laura Kova. Novi Sad, 2001. 395 str. : ilustr. 30. KUZMANOVI, Neboja Srpsko-slovake kwievne veze Rista Kovijania / Neboja Kuzmanovi. Novi Sad, 2000. 221, [33] lista : ilustr. Odbrawen 2001. 31. MALIN-uragi, Svetlana Ribarska terminologija Koviqskog rita / Svetlana Malin-uragi. Novi Sad, 2001. 143 lista. 32. SAVI, Dijana Pastirska leksika u okolini Laktaa / Dijana Savi. Novi Sad, 2000. 181 list. Odbrawen 2001. 33. ELI, Katarina Uporedna analiza komunikativnih tipova prostih reenica u jeziku udbenika / Katarina eli. Novi Sad, 2001. 104 lista.

2002. 34. GRUJI, Vesna Tema smrti u poeziji Sreka Kosovela / Vesna Gruji. Novi Sad, 2001. 111 list. Odbranjen 2002. 35. MIRI, Amira Robert Mihel i wegov kwievni rad sa posebnim osvrtom na bosansko-hercegovaku tematiku u wegovim djelima / Amira miri. Novi Sad, 2002. 67 list. 36. JELI, Marjan Etnici i ktetici u Vojvodini / Marjan Jeli. Novi Sad, 2001. 110 list. Odbrawen 2002.

300
37. MILENKOVI, Slaana Autoreferencijalnost u delu Branka Miqkovia / Slaana Milenkovi. Novi Sad, 2002. 110 list. 38. MILORADOV, Dejan Kovaka i potkivaka terminologija june Bake i severnog Srema / Dejan Miloradov. Novi Sad, 2002. 145 list. 39. MUSTEDANAGI, Lidija Fenomen grotesknog i njegovi aspekti u romanima Hodoae Arsenija Njegovana", Kako upokojiti vampira" i 1999" Borislava Pekia / Lidija Mustedanagi. Novi Sad 2001. 172 lista. Odbranjen 2002. 40. OGWENOVI, Biqana Igra kao jedna od aktivnosti u nastavi stranih jezika / Biljana Ognjenovi. Novi Sad, 2002. 118 list. : grafikoni. 41. ROGA, Maja Retoriki model tropa figuralnost / figurativnost u tekstovima Momila Nastasijevia / Maja Roga. Novi Sad, 2002. 93 lista. 42. SAVI, Biqana Fonetske i morfoloke odlike Arhijerejskog sluabnika iz H/H vijeka / Biqana Savi. Novi Sad, 2002. 81 list. 43. FRANCIKOVI, Dragana Poezija Jovana Jovanovia Zmaja u savremenoj nastavi srpskog jezika i knjievnosti / Dragana Francikovi. Novi Sad, 2002. 125 list. : grafikoni, ilustr.

2003. 44. GAVRILOV-Boli, Borjana Dositej Obradovi u savremenoj nastavi srpskog jezika i kwievnosti / Borjana Gavrilov-Boli. Novi Sad, 2003. 101 list. 45. GVOZDEN, Vladimir Imagoloki aspekti Gradova i himera" Jovana Duia / Vladimir Gvozden. Novi Sad, 2003. 172 lista. 46. GOJKOV Raji, Aleksandra Povratak u zaviaj u savremenoj srpskoj i nemakoj knjievnosti : komparativna analiza romana Johanesa Vajdenhajma (Johannes Weidenheim) Povratak u Marezi" i Miodraga Matickog Idu Nemci" / Aleksandra Gojkov Raji. Novi Sad, 2002. 121 list. Odbranjen 2003. 47. ERAKOVI, Radoslav Roman Dragutina Ilia / Radoslav Erakovi. Novi Sad, 2003. 202 lista. 48. ZARI, Olga Imenice za oznaavanje srodstva u francuskom i njihovi ekvivalenti u srpskom jeziku / Olga Zari. Novi Sad, 2003. 158 str. : graf. prikazi. 49. JELI, Branislava Renik pripovedaka Laze Lazarevia / Branislava Jeli. Novi Sad, 2003. 64 lista. 50. KECMAN, Luka Dramsko oblikovawe u pripovetkama Petra Koia / Luka Kecman. Novi Sad, 2002. 110 list. Odbrawen 2003. 51. KNEEVI, Saa Srpske narodne pjesme iz Like i Banije Nikole Begovia / Saa Kneevi. Novi Sad, [2003]. 296 list. 52. KRIMER-Gaborovi, Sawa Endocentrine imenike sloenice u engleskom jeziku i njihovi prevodni ekvivalenti u srpskom / Sanja Krimer-Gaborovi. Novi Sad, 2003. 229 str.

301
53. LUDOKI, Natalija Knjievna kritika u delu Slobodana Jovanovia / Natalija Ludoki. Novi Sad, 2002. 110 list. Odbranjen 2003. 54. MANI, Qiqana Tematski krugovi Davida Albaharija u romanu Sudija Dimitrijevi" / Ljiljana Mani. Novi Sad, 2002. 104 lista. Odbranjen 2003. 55. PARIPOVI, Diana Likovno i tekstualno u poeziji Gijoma Apolinera i Rastka Petrovia / Diana Paripovi. Novi Sad, 2003. 109 list. : ilustr. 56. PARIPOVI, Sawa Metriki registar Jovana Ilia / Sanja Paripovi. Novi Sad, 2003. 52 lista. 57. PASTERNAK, Biqana Interpretacija epske narodne poezije u srednjoj koli / Biljana Pasternak. Novi Sad, 2002. 105 list. Odbranjen 2003. 58. RAKI, Tatjana Linost i delo Dum Ivana Stojanovia / Tatjana Raki. Novi Sad, 2002. 99 list. : ilustr. Odbranjen 2003. 59. SAVKOVI, Nada Jovan A. Doenovi izmeu italijanskih uzora i srpskih italaca / Nada Savkovi. Novi Sad, 2003. 111 list. 60. STOJII, Violeta Neologizmi u engleskom jeziku i njihova adaptacija u srpskom : teorijski i praktini aspekti / Violeta Stojii. Novi Sad, 2002. 174 lista. Odbranjen 2003. 61. TATAR, Jasmina Sintaksiko-semantika analiza konstrukcija faire/laisser + infinitiv i njihovo prevoenje na srpskohrvatski jezik / Jasmina Tatar. Novi Sad, 2003. 149 list. 62. OROVI, Emilija Sveti Sava u nastavi srpskog jezika i kwievnosti / Emilija orovi. Novi Sad, 2003. 152 lista. 63. URKIN, Veselina Leksika kue i pokustva u govoru Zabra i Ugqevika / Veselina urkin. Novi Sad, 2003. 146 list., [1] geogr. karta. 64. IIKOVA, Zuzana Bsnick dielo Viery Benkovej / Zuzana ikov. V Novom Sade, 2003. 128 list. 65. ARANI-utura, Sneana Refleksi usmene kwievnosti u srpskoj prozi za decu posledwe decenije HH veka / Sneana arani-utura. Novi Sad, 2003. 175 list.

2004. 66. ALANOVI, Milivoj Koreferencijalnost agensa u srpskom, francuskom i nemakom jeziku / Milivoj Alanovi. Novi Sad, 2004. 119 list. 67. ANDRI, Neda Bulgakov kod Srba / Neda Andri. Novi Sad, 2003. 153 lista. Odbranjen 2004. 68. BUGARSKI, Nataa Deadjektivna imenica kao sredstvo nominalizacije : (u publicistikom stilu standardnog srpskog jezika) / Nataa Bugarski. Novi Sad, 2004. 185 list. : grafikoni.

302
69. VICO, Qiqana Zatvorska civilizacija u delima Borislava Pekia Godine koje su pojeli skakavci" i Aleksandra Solewicina Arhipelag Gulag" / Qiqana N. Vico. Novi Sad, 2004. 108 list. 70. DRAKULI, Biqana Leksikologija u nastavi srpskog jezika / Biljana Drakuli. Novi Sad, 2004. 171 list : tabele. 71. ZOBENICA, Nikolina Sukob oca i sina u nemakoj i srpskoj junakoj poeziji / Nikolina Zobenica. Novi Sad, 2004. 135 list. : tabele. 72. JOKI, Jasmina Motiv darovne koulje u lirskim narodnim pesmama srpskog jezikog prostora anrovsko okruenje / Jasnima Joki. Novi Sad, 2004. 180 list. 73. LAZI, Anelka Mavanska imena u prvim krtenicama Miloeva vremena / Anelka Lazi. Novi Sad, 2003. 172 lista. Odbrawen 2004. 74. LUKAN, Qiqana Recepcija proznih dela D. H. Lorensa u srpskoj kritici HH veka / Ljiljana Lukan. Novi Sad, 2003. 211 list. Odbranjen 2004. 75. MILETIN, Tatjana Filoloka analiza onomastike grae u kwievnom delu Fransoa Rablea i prevod na srpski Stanislava Vinavera / Tatjana Miletin. Novi Sad, 2004. 252 lista. 76. MILI, Mira Termin igara loptom u engleskom jeziku i njihovi prevodni ekvivalenti u srpskom / Mira M. Mili. Novi Sad, 2003. 164 str. : graf. prikazi. Odbranjen 2004. 77. MILIEVI, Nataa Konstrukcija glagola sa partikulom u engleskom i glagolski prefiks u srpskom jeziku / Nataa Milievi. Novi Sad, 2004. 101 list. 78. RISTI, Gordana Poslovice u tekstu Novog Zavjeta Martina Luthera i Vuka Stefanovia Karadia / Gordana Risti. Novi Sad, 2004. 120 list. 79. SEGEDI, Ksenija Prefiksi sa prostornim znaewem u rusinskom i ruskom jeziku : (glagolski prefiksi) / Ksenija Segedi. Novi Sad, 2004. 130 list. : graf. prikazi. 80. FILIPOVI, Sowa Fonoloka i grafoloka recepcija anglicizama u srpskom jeziku u registru raunarstva / Sonja Filipovi. Novi Sad, 2004. 193 str. : tabele, graf. prikazi. Napomena: Magistarski radovi su hronoloki razvrstani na osnovu godine odbrane. Napomena o godini odbrane uneta je u bibliografski opis u sluajevima u kojima se godina odbrane rada razlikuje od godine koja je na publikaciji.

PRIKAZI
UDC 811.163.41'282.2'366.54(049.3)

Sofija Miloradovi. UPOTREBA PADENIH OBLIKA U GOVORU PARAINSKOG POMORAVQA: BALKANISTIKI I ETNOMIGRACIONI ASPEKT. Beograd, 2003, 365 str. (Srpska akademija nauka i umetnosti. Etnografski institut. Posebna izdawa. Kw. 50.) Dr Sofija Miloradovi, dugogodiwi saradnik Meuakademijskog odbora za dijalektoloke atlase SANU, bivi nauni saradnik Etnografskog instituta SANU, a sadawi direktor Instituta za srpski jezik SANU, monografijom Upotreba padenih oblika u govoru Parainskog Pomoravqa: balkanistiki i etnomigracioni aspekt, dobrim delom je zaokruila svoj dugogodiwi dijalektoloki rad na govoru Parainskog Pomoravqa, a humanistikim naukama dala znaajan doprinos, prvenstveno srpskoj lingvistici (dijalektolokim, ali i sintaksikim, i dobrim delom semantikim prouavawima), zatim balkanskoj lingvistici, etnografiji, a delom i etnolingvistici. Naime, monografiji o sintaksi padea govora Parainskog Pomoravqa prethodio je skoro dvadesetogodiwi serijal radova dr Sofije Miloradovi, posveen istraivawu ovog govora na razliitim nivoima jezike strukture. Ti radovi su objavqeni u zemqi i inostranstvu, u javnim publikacijama, ili su kao referati izloeni na brojnim naunim skupovima1. Posebnu pawu zasluuje sintaksiki upitnik2 na osnovu koga je dobrim delom obavqeno istraivawe kome je posveena ova kwiga. Multidisciplinarni znaaj istraivawa govora Parainskog Pomoravqa, pak, rezultat je autorkinog multidisciplinarnog pristupa temi. Strukturno posmatrana, kwiga je jasne i prozirne trodelne kompozicije. Sastoji se iz uvoda, razrade i zakquka. Centralni deo predstavqa pregled padea datog govora, a periferni deo" uvod i zakquak. U Uvodu (1335) se iznose istorijski i etnografski podaci o kraju i stanovnitvu podruja ispitivanog govora, te osvrt na dosadawe prouavawe datog govora, na terminoloku problematiku (O nazivu prelazni govor"), obrazlau se tema i ciq istraivawa, zadrava se na metodolokoj problematici, koja se tie istraivawa i pristupa temi i zavrava se tehnikim napomenama. Glavni deo (36288) posveen je upotrebi sintakse padenih oblika u govoru Parainskog Pomoravqa. Podeqen je na poglavqa: Opti pade (casus generalis) (36), Nominativ (3749), Genitiv (bespredloki i predloki), Dativ (bespredloki i predloki) (133163), Akuzativ (bespredloki i predloki) (164190), Vokativ (191196), Instrumental (bespredloki i predloki) (197245) i Lokativ (246288). Pri tome, svako poglavqe se, kao i kwiga u celini sastoji iz uvoda, razrade i zakquka. Zavrna razmatrawa (289317) sadre opti osvrt na upotrebu padenih oblika i posebno na teme koje se ine dragocenim s obzirom na postavqeni zadatak opisati jedan prelazni govor sa balkanistikog i etnomigracionog aspekta (Eliminisawe odreenih predloga i konkurentni odnos predlokih leksema u razliitim tipovima predloko-padenih sintagmi, Uticaj semantikih kategorija, predlokih leksema i morfolokih kategorija roda i broja na stawe fleksije, Govor Parainskog Pomoravqa u odnosu prema susednim govorima etnomigracione opservacije, Pitawe in1 2

V. Miloradovi 2003, 2627. Raki-Milojkovi 1995.

304
filtracije balkanizama i analitizacije). Kwiga, pored toga, sadri i bogat prilog u terenskoj grai (Tekstovi, 317349), spisak domae i strane literature (Literatura, 350360), skraenice literature i istraivanih punktova, kao i apstrakt na engleskom. Priloena je karta optine Parain sa gradom i istraivanim punktovima. Stil je jezgrovit, na momente osveen figurativnim izrazima, i kao takav olakava itawe sloenog izlagawa koje obiluje modernim terminima. Materijal na kome je zasnovano istraivawe rezultat je terenskog dijalektolokog istraivawa 26 sela parainske optine, a dobijen je popuwavawem sintaksikog upitnika i spontanog razgovora snimqenog na magnetofonsku traku. Metode koriene pri analizi su najveim delom deskriptivna i komparativna, a koristi se i statistika metoda. Komparativnom metodom, autorka poredi govornu situaciju Parainskog Pomoravqa sa situacijom na obliwim, susednim terenima i sa situacijom izloenom u radovima drugih autora3. Zakquci su zasnovani uz pomo obimne, preteno slavistike literature. Lingvistiki posmatrano, govor Parainskog Pomoravqa predstavqa prelazni govor", govor koji se nalazi u zoni kosovsko-resavskog, ali pod jakim uticajem prizrensko-timokog govora, ije susedstvo presudno oblikuje sintaksu ispitivanog govora. Tipoloki posmatrano, radi se o govoru koji se nalazi u zoni govora sintetikog tipa, ali sa preteno analitikom sintaksikom strukturom, koja je dola" iz susedne, balkanizovane" zone. S druge strane, sam areal predstavqa stecite raznih metanastazikih struja: kosovsko-metohijske, vardarsko-junomoravske i dinarske (glavne) i opske ili torlake, timoko-branievske i inverznih struja iz pravca severa (sporedne)4, koje su vekovnim razmetawima oblikovale podlogu ovog govora. Ciq istraivawa je opis sintakse padea ovog prelaznog govora, i objawewe datih sintaksikih pojava, sa akcentom na konkurenciju sintetike supstratske i analitike strukture oliene u pojavi i upotrebi opteg padea i brojnih predloko-padenih konstrukcija. U tom smislu, kwiga je dijalektoloki dragocena iz vie razloga. Najpre, zato to se bavi govorom koji nije prethodno istraivan. Zatim, to je predmet analize sintaksa (padea), prilino zanemarena u dosadawim dijalektolokim prouavawima, te se mora odati priznawe metodolokoj ali i terminolokoj razradi ove teme sintakse ivog govora. Zbog razraivawa sintaksike problematike, kao i otkrivawa i opisivawa niza nijansi u znaewu padea i predloko-padenih konstrukcija, kwiga predstavqa dragocen doprinos sintaksi i semantici uopte. Pri tom, put do ovako koncipiranog, lingvistikog ciqa vodio je, izmeu ostalog, preko razreavawa etnografskih dilema, pri emu se lingvistiko i etnografsko istraivawe dopuwavaju i pomau". Utvrivawe porekla odreene sintaksike konstrukcije lei u otkrivawu etnografskih podataka, i obrnuto upotreba dotine sintaksike konstrukcije krije u sebi hipotezu o etnomigracionoj strukturi, postojawu, trajawu i jaini raznih etnomigracionih struja koje su vekovima prolazile ovim prostorom. Autorka se uspeno snala u ovoj problematici i ponudila dokumentovana i argumentovana reewa. S te strane, kwiga se pokazuje kao inspirativna za etnolingvistiko prouavawe odabrane govorne zone, jer istraivau postavqa niz korisnih pitawa, kao to su: odnos etnikih i dijalekatskih, te etnikih i jezikih (slovenskih i neslovenskih) izoglosa; odnos kulturnog i jezikog diskursa, pitawe da li povlaewe sintetizma pod naletom balkanizovanog analitizma prati povlaewe i jedne kulturne opcije pod naletom druge, kao i mnoga druga pitawa. Uopteno govorei, monografija dr Sofije Miloradovi Upotreba padenih oblika u govoru Parainskog Pomoravqa: balkanistiki i etnomigracioni aspekt pred3 4

Najee Simi 1980. Cviji 1991: 176179 i Ivi P. 1971: 789, cit. po isto 21.

305
stavqa veliku dobit za humanistike nauke i nauku o jeziku u celini. Zakquci koje nudi veoma su dragoceni, kao i pitawa koja postavqa modernoj slavistikoj nauci.

LITERATURA Miloradovi 2003: Sofija Miloradovi. Upotreba padenih oblika u govoru Parainskog Pomoravqa: balkanistiki i etnomigracioni aspekt. Srpska akademija nauka i umetnosti. Etnografski institut. Posebna izdawa. Kw. 50. Beograd. Raki-Milojkovi 1995: Sofija Raki-Milojkovi. Sintaksiki upitnik za govore kosovsko-resavske i prizrensko-timoke dijalekatske zone. Srpski dijalektoloki zbornik. Kw. 41. Beograd. Simi 1980: Radoje Simi. Sintaksa levakog govora . Srpski dijalektoloki zbornik. Kw. 26. Beograd. Dragana Ratkovi

UDC 811.16'28(497)(049.3)

ISSLEDOVANI PO SLAVNSKO DIALEKTOLOGII 10, TERMINOLOGIESKA LEKSIKA MATERIALNO I DUHOVNO KULTUR BALKANSKIH SLAVN, Rossiska akademi nauk, Institut slavnovedeni, Moskva 2004, 398 strana. Issledovani po slavnsko dialektologii (ISD) periodina su publikacija u formi zbornika radova posveenih leksici balkanskih Slovena i drugih balkanskih naroda. Ve u sedmom broju ove publikacije (2001), poeli su se objavqivati radovi nastali kao rezultat rada na velikom projektu Mal dialektologieski atlas balkanskih zkov" (MDAB, pod rukovodstvom A. N. Soboqeva).1 U najnovijem, desetom, broju zbornika ISD veliki broj radova povezan je direktno sa implementacijom MDAB (M. V. Domosilecka, A. N. Sobolev, G. P. Klepikova, I. A. Sedakova), dok je jedan deo radova nastao ili kao rezultat terenskih istraivawa sprovedenih uz pomo specijalizovanih upitnika MDAB (A. A. Plotnikova, E. S. Uzenova, O. V. Trefilova), ili su inspirisani metodama koje se primewuju u MDAB (B. Sikimi, T. Petrovi, E. I. kukina). U desetom broju ISN-a nalaze se i dijalektoloko-leksikoloki radovi bugarskih istraivaa (M. Vitanova, S. Aleksandrova, M. Koteva). Radovi u ovom zborniku mogu se podeliti na leksikoloko-dijalektoloke i etnolingvistike. I M. V. Domosilecka i G. P. Klepikova leksiki materijal, sakupqen u novijim terenskim istraivawima, prezentuju prema modelu leksikog upitnika MDAB (najmawa jedinica upitnika je sema, a vie sema obrazuju semantiko mikropoqe). Leksikoloka analiza se, pak, razlikuje. Budui da Domosilecka istrauje makrobalkanski areal, to ukquuje materijal generiki heterogenih jezika, ona analizira semantika mikropoqa2 kartografiui sledee parametre (ukupno 6 karata): prisutnost/odsutnost leksike diferencijacije u okviru konkretnog semanti1 Rad na MDAB nastao je radi istorijsko-lingvistikog i arealno-tipolokog prouavawa balkanskih jezika. Implementacija ovog projekta podrazumeva terenska istraivawa prema utvrenoj metodologiji na unapred odreenim balkanskim punktovima. Budui da MDAB sadri razne lingvistike odeqke, to su i istraivawa i na wima zasnovani radovi specijalizovani u raznim lingvistikim oblastima: od dijalektologije, leksikologije i sintakse do etnolingvistike. Materijal MDAB omoguava sloene lingvistike analize mikrozona i u optebalkanskom kontekstu. 2 Predmet analize su semantika mikropoqa presueni potok" i vrh planine", a referentni jezici albanski, grki, bugarski, arumunski, srpski, hrvatski.

306
kog mikropoqa, tipologija leksike motivacije semema i tipologija pozajmqenica meu istraivanim leksikim oznakama. U radu G. P. Klepikove materijal koji se odnosi na pastirski terminoloki sistem (dva punkta: oblast Ohrida i Velesa), prezentovan je tabelarno prema upitniku MDAB, zajedno sa uporednom arhivskom graom jednog bugarskog punkta. Klepikova je zatim istraivala semasioloki aspekt prezentovane grae, uporeujui opta i diferencijalna obeleja koja postoje u terminima zabeleenima u oba govora. Rezultate analize predstavila je grafiki i tabelarno, a na kraju je priloila i uporedni renik. Klepikova naglaava potrebu uvoewa etnografskog konteksta u kome funkcioniu istraivane lekseme, meutim u wenom radu on je prisutan vie kao digresija nego kao deo sistema. Meu leksikolokim radovima dat je i rad A. Soboqeva posveen slavizmima u dvama albanskim govorima, kao i radovi bugarskih leksikologa, ija je osnovna odlika okrenutost preteno ka arhivskoj dijalekatskoj grai, usmerenost ka terminolokim sistemima bugarske tradicijske kulture i neto tradicionalniji pristup u dijalektolokoj i leksikolokoj analizi (analiza izoglosa M. M. Vitanova, popuwavawe terminolokog sistema S. Aleksandrova, leksiko-semantiki odnosi leksema polisemija, sinonimija M. Koteva). Etnolingvistiki radovi se takoe mogu podeliti u dve grupe: na radove u kojima su termini tradicijske kulture prezentovani prema upitniku A. A. Plotwikove3, i na one sa interdisciplinarnom analizom. Budui da je upitnik Plotwikove naao iroku primenu u etnolingvistikim istraivawima, i da se uveliko koristi i kao model prezentovawa grae, znaajno je uporediti razne naine na koji je on tretiran i popuwavan. Ana Plotwikova je koristei model ovog upitnika izloila sopstvenu terensku grau ireg areala (srpsko-bugarsko pogranije) na temu mitoloke leksike. Pored termina, Plotwikova navodi krae iskaze informatora (etno-dijalekatske tekstove), koji ilustruju upotrebu nekog termina. Iskazi su arealno atribuirani (oznaka mesta uz svaki iskaz), ali su podaci o informatorima izostavqeni. Plotwikova je dodala i komentare koji se odnose na arealnu distribuciju, kao i na neke semantike aspekte termina. U radovima Sedakove, Uzewove i Trefilove predstavqena leksika je uzorak sa po jednog punkta (naseqa). Sedakova je upitnik popunila samo terminima, nema nijednog ireg citata niti podataka o informatorima. Uzewova je u svoja dva rada na razliite naine popuwavala upitnik: u jednom prezentira samo termine sa strunim komentarima, ali takoe bez citata iskaza; u drugom pored termina navodi kratke iskaze, ali ovaj put izostavqa strune komentare. U oba rada nema podataka o informatorima. Trefilova je u upitnik unela i termine, citate iskaza i strune komentare, a upitniku prethodi kratka dijalektoloka analiza govora punkta. Iako Trefilova na kraju daje osnovne podatke o informatorima, iskazi nisu personalno atribuirani, tako da se ne zna kome koji iskaz pripada. (Isto vai i za nain na koji je upitnik popunila T. Petrovi.) Uopte popuwavawu upitnika Plotwikove moe se zameriti zbog proizvoqnosti, izostavqawa konteksta u kome funkcioniu predstavqene lekseme i izostanka podataka o informatorima, ime su mogunosti daqe interpretacije ovih fakata ograniene. Tri etnolingvistika rada u ovom zborniku izdvajaju se po interdisciplinarnom pristupu obradi etnolingvistikih fakata. Biqana Sikimi je kombinovala metode arealne etnolingvistike, folkloristike i diskurs analize, analizirajui sopstvenu terensku grau sa Kosova o obredu prizivawa kie (dodoste). Tako je omoguen uvid u sloenost sistema tradicijske kulture, kao i u interaktivni odnos izmeu istraivaa i informatora. Jakukina je istraivala mogunosti primene arealne lingvistike u etnolingvistici; tako je kartografisala termine za bia koja odreuju sudbinu na teritoriji bive Jugoslavije, pri emu je iskoristila arhivsku grau Etnografskog atlasa Jugoslavije (EAJ). Tawa Petrovi pak u svom radu kombinuje metode sociolingvistike, elemente diskurs-analize i etnolingvistike u predstavqawu segmenta tradicijske kulture Srba iz slovenake Bele Krajine, koji prolaze kroz proces zamene jezika".
3 Up. A. A. Plotnikova: Material dl tnolingvistieskogo izueni balkanoslavnskogo areala, Moskva 1996.

307
Zbornik radova Issledovanni po slavnsko dialektologii 10 moe se svakako preporuiti za itawe svim istraivaima okrenutim prouavawu slovenske i balkanske leksike, jer su primewene nove metodologije u obradi grae. Takoe, moe se preporuiti i svim prouavaocima tradicijske kulture (dakle i onima koji nisu lingvisti), jer donosi savremenu grau sa terena, pored originalnih pogleda na neke fenomene tradicijske kulture. Marija Ili

UDC 39(=163.41)(497.11)(082)(049.3)

ETNO-KULTUROLOKI ZBORNIK ZA PROUAVAWE KULTURE ISTONE SRBIJE I SUSEDNIH OBLASTI, kwiga 9, Svrqig 2004, 200 str. Deveta kwiga Etno-kulturolokog zbornika za prouavawe istone Srbije i susednih oblasti nastala je kao skup referata i saoptewa objavqenih pre Osme meunarodne konferencije, ija je tema Metodoloki problemi prouavawa tradicionalne i savremene kulture. Organizatori konferencije su: Etno-kulturoloka radionica iz Svrqiga, Etnografski institut SANU iz Beograda, i Biblioteka Stevan Sremac" iz Sokobawe. Plan organizatora jeste da diskusiju sa skupa tampaju u posebnoj, desetoj svesci Etno-kulturolokog zbornika 2005. godine. Struno vee organizacionog odbora za pripremu ovog naunog skupa prihvatilo je temu metodolokog karaktera jer su iskustva sa prethodnih naunih skupova pokazala da je ostvaren relativno zaokruen projekat etno-kulturolokih tema, koji je bio fokusiran na istraivawa kulture istone Srbije i susednih oblasti i koji se odlikovao empirijskim zahvatom kombinovanim sa teorijskim eksplikacijama dobijenih rezultata. To su bile sledee teme, koje su u najkraem roku objavqene kao zasebni zbornici radova: Tradicionalna kultura u ivotnom ciklusu obiaja (1995), Tradicionalna kultura u godiwem ciklusu obiaja (1996), Priroda u obiajima i verovawima (1997), Slave, zavetine i druge srodne proslave stanovnitva istone Srbije i susednih oblasti (1998), Narodno stvaralatvo u obiajima i verovawima stanovnitva istone Srbije i susednih oblasti (1999), Etno-kulturoloka istraivawa istone Srbije i susednih oblasti (2000), Mitski i demonski svet, kultna mesta i objekti u duhovnoj i materijalnoj kulturi (2001/2002), dok osma sveska (2003) sadri diskusije sa posledwe konferencije. U eqi da se prethodnom radu da optiji teorijsko-metodoloki okvir, na konferenciju su pozvani uesnici razliitih naunih profila: filozofi, antropolozi, kulturolozi, sociolozi, arheolozi, istoriari, etnolozi, filolozi, etnolingvisti, istoriari umetnosti. Re je o istraivaima koji se u okviru univerzitetskih studija profesionalno bave pitawem opte metodologije i posebnim metodologijama naunog istraivawa. Deveta kwiga Etno-kulturolokog zbornika podeqena je u etiri celine. Prva celina nosi naslov Opti metodoloki problemi u prouavawu tradicionalne i savremene kulture. Radovi u okviru ove celine su uglavnom optijeg teorijskog usmerewa sociolokog i filozofskog (re je o radovima Vladimira Ilia, Dragoquba R. ivojinovia, Milene Benovske-Sbkove, Dragana unia, Desanke Nikoli, Bojana ikia, Danijele Gavrilovi i Dragane Stjepanovi-Zaharijevski). Za slaviste e znaajni biti radovi iz drugog poglavqa, naslovqenog Primena komparativnih metoda istraivawa kultura, koje okupqa radove posveene arealnim ili etniko-nacionalnim celinama, odnosno zajednicama. Rad Uporedno prouavawe pograninih regiona na Balkanu. Problemi i perspektive Petka Hristova sumira autorova iskustva u prouavawu pograninih regiona Balkana. Rad, takoe, skree pawu na tekoe s kojima se istraiva suoava jedna se tie pripadnosti etnologa i antropologa jednoj od tradicija koje istrauju, dok je druga rezultat neadekvatnog tumaewa istorije graninih oblasti. Predmet pawe rada Bugarske praznino-obredne tradicije u eri globalizacije Radosti Ivanove jesu procesi ouvawa, promena i razvoja praznino-obrednih tradicija u Bugarskoj. Imaju se u vidu uticaji demokratiza-

308
cije i wima podstaknuto iroko otvarawe nacionalnih kultura prema svetu. Rezultat tog procesa jeste mogunost usvajawa tuih kulturnih tradicija. U radu se prati i prilagoavawe stranih kultura, a u nekim sluajevima i stvarawe novih praznika, saglasno sa nacionalnim tradicijama. Prouavawe kulture i jezik (Metodoloka pitawa. Skica), Nedeqka Bogdanovia ukazuje na mogunosti koriewa jezikih podataka u prouavawu narodne kulture i na mogue zamke koje jezik u svojoj vieznanosti nosi. Dragoqub B. orevi, u radu Metodoloke nedoumice prouavawa romske kulture, skree pawu na brojna pitawa koja se javqaju prilikom prouavawa romske kulture. Neka od tih pitawa jesu: Imaju li Romi kulturu? Koja se nauka bavi romskom kulturom? Da li ne-Romi mogu prouavati romsku kulturu? Je li rekonstrukcija romske kulture kquni zadatak? U radu se, takoe, diskutuje o navedenim pitawima i nude se odgovori na wih. Metodoloki problemi prilikom komparativnog istraivawa multietnikih i multireligijskih seoskih zajednica tema su rada Sowe Rizoske-Jovanovske Terenska istraivawa u multietnikim i multireligijskim seoskim zajedniiama (po primeru na o. Dolneni). Mihaj N. Radan (Izmeu tradicionalne i savremene narodne kulture. Uzroci i posledice procesa preosmiqavawa tradicionalne narodne kulture u Karaevskoj etnikoj zajednici) bavi se faktorima koji su doprineli i koji i daqe doprinose transformaciji i preosmiqavawu tradicionalne karaevske narodne kulture, a potom se analizom sadaweg stawa utvruju posledice delovawa tih faktora u najvanijim segmentima karaevske kulturne batine. U zavrnom delu rada iznose se zakquci o stepenu ugroenosti celokupne tradicionalne narodne kulture Karaevaka. Posebna metodoloka pitawa tehnike i sredstava naslov je tree celine ovog Etno-kulturolokog zbornika. Za slavistiku je interesantno nekoliko priloga iz ovog odeqka. Istraivawe Nikosa ausidisa Metodi interdisciplinarnih i komparativnih istraivawa likovnih motiva na stecima ima za ciq da kroz nekoliko primera predstavi, obrazloi i opravda primenu interdisciplinarnog metoda u istraivawu i tumaewu likovnih motiva prisutnih na stecima kamenim nadgrobnim spomenicima iz sredweg veka, sa podruja Bosne i okolnih regiona. Stanka Janeva bavi se Suvenirima kao etnikim znacima. Autorka smatra da je zadatak suvenira da preko likovnog stereotipa prezentuju vrednost koja je bitna za datu zajednicu. Novije pojave maskirawa u zajednicama na irem prostoru Balkana tema su rada Vesne Marjanovi (Maskirawe i balkanski kulturni prostori u svetlu novih istraivawa). Autorka pokazuje kako je neophodno da se oblici maskirawa u prolosti i u izmewenom obliku danas hermeneutiki posmatraju, tj. u zavisnosti od istorijskih uslova i posebnih kulturnih okolnosti date zajednice. U radu Marije Ili Klasini etnografski zapisi kao etnolingvistiki izvori, na primeru teme bezbranosti kod balkanskih Slovena hriana, pokazano je kako klasini etnografski zapisi funkcioniu kao izvori u etnolingvistici. Ukazano je, takoe, na sloenost etnografskih zapisa, posebno s obzirom na promenqivost dijahronijske ravni i areala na koje referiraju kao i s obzirom na osobenosti reprezentovanog diskursa. etvrta i posledwa celina ovog zbornika predstavqa prostor Sokobawe, Sokograda i sela Ranice i manastir Sv. Arhanel u okolini Svrqiga. Hroniku manastira Sv. Arhanel i sela Rainac napisao je Aleksa Vasiqevi. Interdisciplinarna serijska publikacija Etnokulturoloki zbornik sa svojih dosadawih devet izdawa uspeno arealno pokriva granine oblasti izmeu Srbije, Rumunije, Bugarske i Makedonije i, jednako uspeno, prati tradicionalnu i savremenu kulturu ovog kraja sa etnolokog, folkloristikog i etnolingvistikog stanovita. Prilozi ni u ovom devetom, kao ni u prethodnim brojevima, nisu ujednaenog naunog nivoa, ali nema sumwe da se svojim kontinuiranim izlaewem i tematski usmerenim brojevima svrqiki Etno-kulturoki zbornik nametnuo kao obavezna literatura za sva ozbiqnija regionalna istraivawa Slovena Centralnog Balkana. Kroz ovu malu radionicu u Svrqigu do danas su prola i veoma znaajna slavistika imena, kao to su, na primer, Svetlana M. Tolstoj, Ana A. Plotnikova, Andrej B. Moroz, Radost Ivanova, Milena Benovska, Tanas Vrainovski, Nedeqko Bogdanovi i Qubinko Radenkovi. Svetlana irkovi

309
UDC 821.163.41-13.09:398(049.3)

Mirjana Deteli, Aleksandar Loma, Istok Pavlovi, GRADOVI U HRIANSKOJ I MUSLIMANSKOJ USMENOJ EPICI, Beograd: Balkanoloki institut SANU, 2004. Opis projekta Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici jeste multimedijalni interdisciplinarni leksikon sa vie autora, istaknutih strunjaka u svojim oblastima: dr Mirjanom Deteli, folkloristkinjom, dr Aleksandrom Lomom, etimologom i dipl. ing. Istokom Pavloviem, web-dizajnerom. Leksikon se pojavljuje u dva izdanja kao CD (u izdanju Balkanolokog instituta SANU) i kao knjiga (u pripremi). CD-Rom zasluuje posebnu panju kao jedan od retkih pravih interdisciplinarnih i multimedijalnih projekata u srpskoj leksikografiji i folkloristici. Analitiki gledano, CD-Rom Gradova moe se podeliti na nekoliko delova: elektronski korpus deseterake epike (srpske, hrvatske i muslimanske), folkloristiki deo (interaktivne tabele epskih ojkonima i njihovih atributa i geografske mape epskih dogaaja) i leksikografski deo (etimologija izabranih ojkonima i enciklopedijski tekstovi o njima). CD-izdanju su prikljueni struni rad (O epskim gradovima: Dvanaest teza o slici sveta kao grada u epici, hrianskoj i muslimanskoj, M. Deteli), bibliografija radova korienih za izradu leksikona i informativni tekstovi o samom projektu, te renik tehnikih termina. Projekat je ve imao dve javne promocije (12. novembra 2004, Kragujevac; 1. decembra 2004. Kulturni centar Beograda) i recenzije u kojima je visoko ocenjen njegov nauni domet i optekulturni znaaj (S. Samardija: Vreme gradi, pa ga vreme i razgradi Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici (CD-Rom u izdanju Balkanolokog instituta SANU), Knjievnost i jezik (u tampi); B. Sikimi: Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj epici, Lingvistike aktuelnosti 5/1213, www.public.asu.edu/dsipka/LA.htm).

Korpus: obim i znaaj Korpus na kome je vreno istraivanje ini srpska, hrvatska i muslimanska deseteraka epika, i to celokupne zbirke Vuka Stefanovia Karadia (), ukljuujui Dravno izdanje (H) i Izdanje SANU (), zatim Pjevanija Sime Milutinovia Sarajlije i zbirke Matice Hrvatske (; H), te muslimanske zbirke Matice Hrvatske (), Koste Hrmana () i Esada Hadiomerspahia. To ini ukupno 1258 epskih pesama, koje su posredstvom ovog CD-a dostupne i u elektronskoj formi. U CD-izdanju, iz uvodne galerije posebno se pristupa hrianskim odnosno muslimanskim zbirkama, a u okviru zbirki pojedinanim pesmama. Klikom na naslov pesme sa desne strane ekrana otvara se novi ekran na kome je tekst pesme na levoj strani, a na desnoj interaktivna tabela i mapa koje prate pesmu. Strunoj javnosti i studentima su, tako, postale dostupne i ove retke zbirke, do kojih se moe doi samo u specijalistikim bibliotekama. Zahvaljujui tome to su osnovni Microsoftovi alati ostali aktivni, najvei znaaj ovog digitalizovanog korpusa predstavlja mogunost elektronskog pretraivanja, to je od fundamentalnog znaaja za istraivanja u raznim naunim oblastima (folkoristici, etimologiji, etnolingvistici, istoriji itd.). Pored naunog, elektronski korpus i mape imaju i pedagoki znaaj. Epske pesme koje su sastavni deo osnovnokolske, srednjokolske i fakultetske lektire postale su na taj nain lako dostupne uenicima i profesorima, i to u interaktivnoj formi koja je tehnoloki usklaena sa zahtevima najmodernijih nastavnih metodologija.

Folkloristika: poetika epske formule i poetika prostora Folkloristika analiza je autorsko delo Mirjane Deteli i u izvesnom smislu predstavlja sintezu dosadanjih naunih interesovanja ove renomirane folkloristkinje. Naime, u uticajnoj studiji Mitski prostor i epika (Beograd, 1992) Detelieva istrauje poetiku prostora u epici, nalazei ne samo da grad ima znaajan status u struktuiranju prostora, nego i da je koncept

310
grada u junoslovenskoj deseterakoj epici duboko kontroverzan (nakon turskog osvajanja dolazi do inverzije u kljunoj epskoj relaciji gora-grad"). U studiji Urok i nevesta (Beograd, 1996), kao i u brojnim manjim radovima na istu temu, M. Deteli istrauje poetiku epske formule i zakljuuje da bi bilo izuzetno korisno sastaviti njihov inventar. Projekat Gradovi ostvaruje neke od prethodno zacrtanih ciljeva M. Deteli: sainjen je inventar minimalnih epskih formula koje sadre bilo koji ojkonim. Dublja analiza ovog epskog inventara mogla bi doprineti kako unapreenju poetike epske formule, tako i boljem razumevanju slike grada i poetike prostora (taj zahtevni zadatak M. Deteli je ostavila za knjigu). Metodski postupak sastojao se u ekscerpciji svih ojkonima, ukljuujui leksike varijante istog ojkonima, i svih sintagmatskih sklopova ojkonim + atribut" koji se nalaze u navedenom korpusu usmene epike. Sikimieva u prikazu ovog projekta (Lingvistike aktuelnosti 5/1213) zakljuuje da su, gledano sa sintaksikog stanovita, u atribuciju ukljueni i primeri apozicije, atributa, atributiva, predikativa. Oigledno je koncept atributa Detelieva preuzela iz teorije knjievnosti, ukljuivi u atribuciju svaku predloko-padenu ili imeniku odredbu koja stoji uz neki ojkonim. Sintagmatski sklop ojkonim + atribut" predstavlja upravo minimalnu (ili redukovanu) epsku formulu i stoga moe nositi konzervirane informacije velike starine (up. M. Deteli: Urok i nevesta, 1996). Sistematizacija je izvrena na dva naina: u vidu tabelarnog prikaza ojkonima i njihovih atributa koji se pominju u svakoj pesmi pojedinano (tabela prati svaku pesmu sa ojkonimom; ukupno 900 tabela) i u vidu inventara svih leksikih i atributsko-imenikih varijanata u kojima se u epici javlja jedan ojkonim (u okviru enciklopedijsko-leksikografskog teksta o pojedinom mestu). Beleena je i frekvencija pojavljivanja izdvojenih ojkonima, njihovih leksikih varijanata, te frekvencija svih sintagmatskih sklopova ojkonim + atribut". Iako se projekat prvenstveno odnosi na gradove, proirenje na sve ojkonime bez razlike dolazi otuda to je grad istorijski nestabilan pojam, pa je praktino nemogue praviti racionalnu razliku izmeu onoga to je nekada bilo grad a sada vie nije, i obratno. Pored znaaja koji ovaj inventar ima za poetoloka istraivanja Mirjane Deteli, on moe posluiti i kao vaan izvor za dijalektoloka, etnolingvistika i etimoloka istraivanja. U CD-Romu, tabelama su pridruene i interaktivne geografske mape, na kojima su ucrtani svi ojkonimi pomenuti u konkretnoj pesmi (ukupno 850 mapa). Epska pesma je tako predstavljena multimedijalno, ne samo tekstom nego i mapom, to ima edukativnu funkciju, ali istovremeno predstavlja pokuaj da se epska pesma rehabilituje kao stari tekst u modernom interaktivnom kontekstu i na taj nain priblii mlaim generacijama. U svetlu savremene teorije knjievnosti, koja podrazumeva interaktivne sadraje i multimedijalnu prezentaciju, epska pesma je smetena u kontekst u kome je verbalni medij, tradicionalan za epsku pesmu, povezan sa vizuelnim medijima koji epsku pesmu osvetljavaju na novi nain.

Leksikografija: etimologija i tekstovi o gradovima Leksikografski deo ini 430 najvanijih ojkonima poreanih abecedno, koji su praeni odgovarajuim leksikografsko-enciklopedijskim tekstovima (za CD-izdanje nisu obraeni svi ekscerpirani ojkonimi, to je planirano za izdanje u formi knjige). Ogranienje na najvanije ojkonime Detelieva objanjava izuzetno velikim geografskim rasponom koji omeavaju epske pesme (od Londona na zapadu do Azova na istoku, i od Bea na severu do Kaira na jugu),1 koji se, stoga, morao nekako limitirati. Leksikografske jedinice imaju ujednaenu strukturu/shemu: pored toponima, istorijskih imena i etimologije toponima (ojkonima), dati su kratki podaci o istoriji mesta, a posebni tekstualni dodaci obeleeni su raznim bojama.2 Etimoloki deo potpisuje Aleksandar Loma. Kao izvore Loma je koristio etimoloke renike EPCJ i SS, zatim Skoka, Kissa i Fasmera, te
1 Up. M. Deteli: O ovom projektu", Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici, CD-izdanje, Balkanoloki institut SANU. 2 Struktura leksikografske jedinice izgleda ovako: toponim (epsko ime/imena); istorijsko ime/imena; tekst ogradu/mestu (posebni dodaci u tekstu obeleeni su bojama: siva o slinim mestima, ljubiasta linosti i graevine koje se vezuju za to mesto, plava istorijski dogaaji, crvena citati iz predanja i drugog folklora).

311
originalne radove Onomatolokih priloga i Junoslovenskog filologa.3 U mnogim sluajevima ponuena su originalna reenja, i stoga, ovaj autorski rad predstavlja znaajan prilog projektu EPCJ.4 Tekstove o gradovima potpisuje Mirjana Deteli. Raeni su na osnovu raspoloivih istorijskih, etnografskih, folkloristikih izvora i mogli bi se okarakterisati kao svojevrsne kompilacije sa autorskim peatom Detelieve. Tekstovi su pisani kao mala intertekstualna objanjenja za gradove (naseljena mesta) koji se pominju u epici. Autorka je imala na umu fikcijski" intertekst, koji je mogao koristiti idealni epski peva" i koji bi mogao interesovati zamiljenog savremenog itaoca epskih pesama. Ovakav leksikografski pristup (sa istorijskim, etnolokim i folkloristikim podacima) podsea na najbolju tradiciju srpske i junoslovenske leksikografske kole Vukov Rjenik i RJAZU. U osnovi, tekstovi prate hronoloku liniju istorijskih dogaaja koji se neposredno tiu mesta o kojima je re i sa akcentom na onom vremenskom periodu koji je najvaniji za usmenu epiku (HHH vek). Istorijski podaci koji se ne ine relevantnim za epiku ili su izostavljeni, ili se kratko spominju. U toku dugogodinjeg rada na ovom projektu, vrlo esto se javljao problem lociranja nekog mesta, najee zbog fonetske adaptacije ojkonima u jeziku epike. esto su neki ojkonimi na prvi pogled neprepoznatljivi (npr. Kniburnik, Lorin) kasnije razreeni (Kinburn, Florina/Lerin), ali su neki ipak ostali bez razreenja (spisak takvih mesta, kao npr. Bujuri, ekievo, us, itd., nalazi se na sajtu: www.gradovi.sanu.ac.yu). Digitalna forma leksikona omoguava pristup materijalu sa raznih strana: preko indeksa svih ojkonima i preko tabela u kojima se pominju ti ojkonimi. Tako su mogunosti i sve prednosti digitalne forme izuzetno iskoriene.

Savremene tehnologije: interaktivni dizajn, multimedija, on-line izvori Pored obimne literature, kao jedan od najvanijih izvora korien je Internet, odnosno on-line izvori. Uz faktografske podatke, on-line izvori su bili dragoceni za nalaenje fotografija kojima su ilustrovani tekstovi o gradovima. Posebna panja poklonjena je dizajnu CD-a, za koji je bio zaduen Istok Pavlovi (web dizajner). CD je dobro ulinkovan", to podrazumeva lako prelaenje iz jednog nivoa u drugi i kretanje po dubini" i irini" CD-a. Svaki odeljak ima svoj vizuelni identitet i muziku temu. Informacija o disku (sa primerima i dodacima) moe se nai na posebno dizajniranoj web strani (www.gradovi.sanu.ac.yu; dizajn Istok Pavlovi). Budui da znaenje nekih ojkonima nije protumaeno, ostavljena je mogunost da se apdejtuje" onako kako stiu novi podaci, a posetioci sajta su pozvani da se ukljue u dalje kreiranje i dopunjavanje baze podataka. Marija Ili

UDC 821.161.1.0918/19"(049.3)

Milivoe ovanovi, IZBRANNE TRUD PO POTIKE RUSSKO LITERATUR, izd. Filologieskogo fakulteta, Belgrad, 2004, 504 str. Profesor Milivoje Jovanovi, istraiva ruske kwievnosti i kulture, pisac i prevodilac, svakako je jedno od najveih imena svetske rusistike. Zato i ne udi to svaka wegova nova publikacija izaziva veliku pawu. Posle objavqivawa zbornika naunih radova Sine arte, nihil u wegovu ast (Sine arte, nihil. Sbornik naunh
3 ERSJ Etimoloki renik srpskog jezika (urednik A. Loma), Beograd, 2003; SS timologiesk slovar slavnskih zkov, pod redakcie, O. N. Trubaeva, Moskva 1974; Fasmer M. Fasmer: timologiesk slovar russkogo zka (perevod s nemeckogo i dopolneni O. N. Trubaeva), Moskva 198619872; Skok P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika , Zagreb, 19711973; Kiss L. Kiss, Fldrajzi nevek etimolgiai sztara, Budapest 1978. 4 Projekat Etimolokog renika srpskog jezika (ERSJ) se realizuje na Institutu za srpski jezik SANU, dosada je izala prva sveska (A-A).

312
trudov v dar professoru Milivoe ovanoviu, Pta strana", Belgrad Moskva, 2002), pojavio se u izdawu beogradskog Filolokog fakulteta zbornik naunih radova ovog neumornog kwievnog istraivaa, na ruskom jeziku, pod naslovom Izbranne trud po potike russko literatur. Izdawe je objavqeno uz finansijsku podrku Ministarstva nauke i tehnologije Republike Srbije. Zbornik sadri 29 radova koji su nastali tokom osamdesetih i devedesetih godina prolog veka. Gotovo svi predstavqaju opirnije varijante referata sa kojima je autor nastupao na meunarodnim naunim simpozijumima. Sa izuzetkom jednog, svi prilozi koji su se nali u Zborniku objavqivani su i ranije, uglavnom u teko dostupnim strunim asopisima s ogranienim tiraom, to je u velikoj meri ograniavalo krug italaca koji bi se s wima mogli upoznati. Utoliko je i vrednost Zbornika vea. Tekstovi u Zborniku tematski se mogu objediniti u nekoliko celina: istraivawe intertekstualnih veza, utvrivawe kwievnih uticaja i kwievnih izvora pojedinih dela ruske kwievnosti; kwievna analiza teksta; istraivawa pojedinih pitawa graewa i strukture siea poetskog ciklusa i poetskog zbornika. Kako sam autor u uvodnoj rei istie, svim nauno-istraivakim tekstovima koji su nali svoje mesto u Zborniku svojstven je pionirski put u nepoznato": tekstovi pokreu ona pitawa i otvaraju one probleme koje drugi kwievni istraivai do sada jo nisu dotakli, ukazujui na nove, jo neotkrivene puteve i pravce istraivawa ruske kwievnosti. Milivoje Jovanovi interesuje se pri tom kako za najznaajnija imena ruske kwievnosti 19. i 20. veka, tako i za autore koji su, na alost, jo uvek nepoznati van uskostrunih kwievnoistraivakih krugova (urilin, Kwazev, Lunc). Zbornik otvaraju radovi posveeni pitawima literarnih izvora Bulgakovqevog romana Majstor i Margarita: Bes" Dostoevskogo kak literaturn istonik Mastera i Margarit", u kome se, osim Zlih duha, kwievne paralele i preplitawa usmeravaju i prema drugim velikim romanima Dostojevskog, Brai Karamazovima i Idiotu, na primer. Rad, pod naslovom Ob istonikah Mastera i Margarit", istraivawa poligenetske strukture najpoznatijeg Bulgakovqevog dela usmerava prema Pukinu, Andersenu, Skaldinu i ruskim simbolistima Merekovskom, Belom i Sologubu. Zapadnoevropske izvore Majstora i Margarite istrauje i tekst Bulgakov i Lyis Krroll, koji otkriva koliki je uticaj na Bulgakova imalo stvaralatvo autora Alise u zemqi iza ogledala, dok lanak pod naslovom Rael": Bulgakov i Mopassan, eli da ukae na Mopasanovu pripovetku Madmoazel Fifi kao osnovu za libreto opere Rael, iji je autor M. Bulgakov. Intertekstualnim vezama bave se, izmeu ostalih, i radovi Trilogi o Figaro kak Vinev sad" ehova parodi na Dvornskoe gnezdo" Turgeneva, zatim ehov i Babel (k sopostavitelnomu analizu ih dramatieskogo tvorestva), te K voprosu o tolstovskih tradicih u Babel i Fadeeva. Narednu tematsku celinu ine istraivawa vezana za jo uvek slabo istraeni odnos pieve biografije i karaktera kwievnog junaka koga dati pisac vie ili mawe podraava". U ovu grupu spadaju tekstovi o odnosu Majakovskog i Bazarova, junaka Turgewevqevog romana Oevi i deca (Bazarov i Makovski) i V. Rozanova i junaka iz podzemqa" Dostojevskog (Vasili Rozanov i Zapiski iz podpol"). Stvaralatvom Dostojevskog bave se i tekstovi Zapiski iz podpol" Dostoevskogo i Nobr" Flobera (opt sopostavitelnogo proteni) i Na dne" i Brat Karamazov" (k postanovke tem Gorki Dostoevski). Po reima samog M. Jovanovia, neoekivana" paralela Dostojevski Gorki motivisana je svesnom orijentacijom posledweg na esto koriewe siejnih situacija u kojima se nalaze junaci romana Braa Karamazovi. Neoekivano" je i dovoewe u vezu poetike Majakovskog i Gumiqova (Makovski i Gumilev), koje autor temeqnom analizom u potpunosti opravdava. Podrobno je istraena stvaralaka polemika na eshatoloku temu Kraja (koja, pak, svoj kwievni izvor ima u Legendi o velikom Inkvizitoru Dostojevskog) kod Bloka, Majakovskog i Lunca (Polilog o Konce: Blok Makovski Lunc). Zanimqiv je zakquak koji proizlazi iz analize romana Voshienie Zdawevia-Iqazda (Voshienie" Zdanevia-Ilzda i potika 41o"): ovo delo, naporedo s

313
dramom Vedenskog Jelka kod Ivanova i Harmsovom priom Starica, treba smatrati pravim krajem ruske avangarde, to osporava ustaqeno miqewe da se ruska kwievna avangarda zavrava 1930. smru Majakovskog. Analizi idejno-filozofskog plana moskovske dilogije Andreja Belog (romani Moskva prvi deo Moskovski udak, drugi deo Moskva pod udarom i Maski) posveeno je gotovo etrdeset strana studije pod naslovom Dialektika dobra i zla v moskovsko dilogii A. Belogo. Znaajnu grupu predstavqaju tekstovi koji se bave problemima graewa i strukture siea poetskog ciklusa (npr. Rodestvenskie" stihi I. Brodskogo: vopros ciklizacii), ili poetskog zbornika (npr. Vopros potiki Stihov o Rossii" Andre Belogo; Nekotore vopros motivnogo i letmotivnogo stroeni syeta Nebesnh verblyat" Elen Guro; Pozi Vsevoloda Knzeva). Svakako treba skrenuti pawu i na tekst Stolp i utverdenie Istin" P. Florenskogo: syet, anr, istoki, koji doktorsku disertaciju velikog ruskog filozofa i teologa posmatra i analizira kao umetniko delo, to potvruje ideju M. Jovanovia da se nauka i umetnost esto koriste istim postupcima". Osim podrobne analize problema koji se u radu postavqa, Milivoje Jovanovi u zakqucima svih svojih istraivawa otvara perspektive za daqu razradu teme ili weno usmeravawe u nekom novom, neistraenom pravcu, ka novim izvorima i autorima. Sve navedeno ukazuje da rusistika od profesora Jovanovia moe da oekuje u skoroj budunosti nove, zanimqive kwievnoistraivake studije koje e, nadamo se, lako nai svoje izdavae. Boban uri

UDC 82.0(082)(049.3)

POTIKA ISKANI ILI POISK POTIKI. Material medunarodno konferencii-festival Potieski zk rubea HHHH vekov i sovremenne literaturne strategii", Moskva 2004, 589 str. Kwiga Poetika tragawa ili tragawe za poetikom predstavqa zbornik materijala sa meunarodne naune konferencije-festivala Poetski jezik kraja HH poetka HH veka", odrane 1619. maja u Institutu za ruski jezik V. V. Vinogradov" Ruske akademije nauka. Na konferenciji su uestvovali specijalisti koji se bave problemima savremene kwievnosti i poetskog jezika, ali i neposredni uesnici kwievnog procesa autori ija se dela, u mawoj ili veoj meri, mogu okarakterisati kao eksperimentalna. Prema reima jednog od organizatora ove konferencije, Sergeja Birjukova, zbornik materijala predstavqa trenutni snimak fragmenta istorije kwievnosti i nauke o kwievnosti, a pre svega razliitih jezikih istraivawa. Zbornik ima sedam poglavqa pri emu su u sedmom, prilino obimnom poglavqu (vie od dve stotine strana) pod naslovom Novi eksperimenti u stihu i prozi predstavqena dela o kojima se razgovaralo ili ona za koje prireivai zbornika smatraju da e u budunosti privui pawu istraivaa. Izbor tekstova reprezentuje razliite pravce razvoja savremene poezije i delimino proze i drame. Tu su tekstovi dvadeset autora meu kojima su Ana Aquk, Aleksandar Gornon, Sergej Birjukov, Aleksandar Fedulov i Ri Nikonova. Prvo poglavqe Poetska avangarda: istorija i savremenost otvara izuzetno zanimqiv referat Jurija Stepanova Haos i apsurd u poetici Avangarde, u kome istraiva prati harmonizaciju delimino haotizovanog materijala", kroz pokuaje Malarmea i Valerija. Stepanov predstavqa nain harmonizacije materijala putem fraktala: ono to je bilo predmet prouavawa biologije i geometrije, sada postaje predmet umetnosti. Viktor Grigorjev i Brajan edvik bave se stvaralatvom Hqebnikova i daju produktivne modele analize i prevoda wegovih dela. Posebno su podsticajni referati italijanskog slaviste Stefana Gardzonija, koji ukazuje na uticaj poetskih tradicija H veka na savremenu poeziju, smatrajui ovaj pristup produktivnim za

314
istraivawe savremene duhovne poezije, i Ane Sergejeve-Kqatis, koja demonstrira nunost istorijsko-kulturolokog pristupa u analizi savremene poezije. Natalija Fatejeva u referatu Direktorijumi PO", OD" i DO" ili Poetical Language in Progress istrauje osnovne tendencije razvoja poetskog jezika posledwih godina analizirajui resegmentaciju" ili pomak" elemenata, kako po horizontalnoj osi tako i po vertikalnoj, koji izazivaju transformaciju jednih jezikih elemenata u druge, neutralizuju semantike i formalne granice izmeu morfeme, rei, sintagme i itavih predikativnih jedinica, usled ega pojmovi pisawa zajedno ili odvojeno postaju relativni. Ove promene demonstrirane su kroz niz primera u razliitim individualnim stilovima R. Nikonove, B. poglavqu Poetski jezik kraja HH poetka HH veka tema je referata Natalije Nikoline i Mihaila Eptajna jeste problem tvorbe rei, dok Vladimir Aristov prati mogunosti unutraweg predstavqawa u savremenoj poetici", poev od pesnika-novatora prve treine veka do Jelizavete Mnacakanove. Aleksandar Bubnov bavi se fenomenom jezika palindromije, a znameniti holandski naunik Vilijem Vesttejn prouava provincijsku poeziju i proeziju". Skirmantas Vaqantas bavi se u svom referatu, pratei opoziciju svoje-tue", ekspanzijom lingvistike u modernoj litvanskoj poeziji. Nezaobilazna tema posledwih desetlea jeste i fenomen masovne kulture i odnos autora i itaoca u novoj komunikativnoj situaciji, o emu pie Olga Severska. Tree poglavqe zbornika posveeno je jezikim i kwievnim strategijama: Irina Sandomirska pie o nomadologikoj lingvistici an-aka Leserkla, Nikolaj Bajtov o strategiji readymade-a, a Jurij Proskurjakov o sintetikim strategijama stvaralatva. Konstantin Kedrov se u kratkom referatu osvrnuo na poetsku strategiju metafore i formirawe grupe DOOS, ije su osnovne karakteristike hijeroglifnost u tampawu i davawe prioriteta zvuawu ak i pri pisawu. DOOS stremi nadgovornom svetskom jeziku, koji je razumqiv bez prevoda. Dmitrij Kuzmin i Jurij Orlicki bave se stihom savremene poezije: prvi je podneo referat o monostihu, a drugi o slobodnom i neslobodnom stihu. U ovom poglavqu nalazi se i ambiciozni pokuaj ifronove analize polifonosemantikih stihova Jurija Gornona. Galina Ivanenko i Jurij Orlicki prezentovali su rezultate neobinog istraivawa u kome su se bavili pokuajima polne atribucije kwievnih tekstova na osnovu naslova. Tema zanimqivog intervjua Bernharda Zamesa sa Sergejem Birjukovim jesu jezike i kwievne strategije na prelazu HH u HH vek. Intervju se zavrava osvrtom pesnika i filologa Birjukova na Internet. Za Birjukova Internet nije samo sredstvo komunikacije: on ga vezuje za pojavu novih oblika Internet umetnosti istiui kao primere tekstove Ane Aquk i Jelene Kacjube. Birjukov priznaje da pod uticajem Interneta pie drugaije i da je uticaj Interneta na tekst problem koji e biti nuno razmatran u budunosti, te da bi ovo mogla biti tema buduih konferencija. Razmatrawe individualnih autorskih strategija" tema je etvrtog poglavqa. U ovom poglavqu Igor Loilov analizira stihove Vladimira Kazakova, a Iqa Kukuj pesme L. Aronzona i A. Volohonskog. Qudmila Zubova bavila se poetikom tane rei u stihovima Vjaeslava Lejkina, dok je Enrika mit razmatrala stvaralatvo Olega Januevskog i uticaj masmedija i reklame na poeziju. Referat Larise estakove posveen je stvaralatvu Jelene varc. Orfejem Jelene varc bavi se i najaktivniji lan beogradske kole kwievne rusistike Kornelija Iin. Interesantne su prezentacije Jelene Kacjube i Vilija Meqwikova, kao i referati Nine Gabrieqan (o jezikim strategijama Ane Aquk), Marije Dmitrovske (Intertekstualni izvori kastracionog siea u stvaralatvu Jurija Bujde) i Natalije Volkove (o delima Holma van Zajika). Najzanimqiviji lanak ovog poglavqa Nova retorika": na putu ka govornom vieglasju, meutim, pripada poetesi i kwievnom kritiaru Larisi Berezovuk. Autorka vie godina radi na govornom vieglasju. U svom radu ona opisuje motivaciju za pojavu vieglasja na planu sadraja kao i sam proces ostvarivawa kvalitetnog zvuawa pri kolektivnoj deklamaciji stihova (u posledwem poglavqu zbornika nalazi se i izbor stihova predvienih za ovakav tip izvoewa). Peto poglavqe zbornika posveeno je autorima koji su se bavili temom verbalnog i vizuelnog u savremenoj umetnosti. Poglavqe otvara lanak Jurija Gika o tradiciji dadaizma i wenom funkcionisawu u savremenoj vizuelnoj poeziji. Centralni

315
deo poglavqa zauzimaju dva lanka arlote Greve. Prvi lanak posveen je vizuelnim radovima Ri Nikonove, a drugi je razgovor Greve sa Nikonovom, u kome poetesa komentarie svoje radove, objawava pojavu vakuumske poezije, povezivawe razliitih vidova umetnosti u svojim delima i svoje interesovawe za prirodne nauke, posebno za kvantnu fiziku (koja je po woj u potpunosti primewiva na literaturu), matematiku i botaniku. Aleksandar Fedulov nudi manifest pomeane tehnike" kosmosa bez granica", kome predvia razvoj od marginalne pojave do glavnog toka. Tatjana Mihajlovska, nakon kraeg osvrta na uzajamno delovawe kwievosti i slikarstva dvadesetog veka, koje je dovelo do pojave novih anrova i vidova kwievnosti, kao i do pojaane produkcije u primewenim umetnostima, predstavqa niz primera kojima ilustruje uzajamno delovawe verbalnog i vizuelnog u savremenoj umetnosti. Aleksandar Fedulov analizira uzajamno delovawe razliitih vrsta umetnosti i razliitih tradicija, sa posebnim osvrtom na vizuelnu poeziju kao jedan od produkata pomeane tehnike. Za razliku od prethodnih autora, Natalija Zlidweva istrauje verbalne elemente u savremenoj likovnoj umetnosti. lanak Ane Gik o pronaenim poemama" Bena Portera i Majkla Lama o pojmu buk-arta, kojima se zavrava poglavqe, posveeni su inostranim iskustvima. Na kraju, poglavqe Eksperimentalna poetska praksa i biologija donosi uzbudqive i provokativne lanke Savremena poetska praksa zasnovana na biolokom i genetskom iniweringu Dimitrija Bulatova i O muzici i poeziji biolokih objekata Nikolaja Naumova i Vladimira Smirnova. Naumov i Smirnov nude nov, adekvatan i efektivan jezik za uzajamno delovawe oveka i razliitih biolokih objekata zasnovan na muzici i poeziji. Zbornik o kome smo govorili dokaz je neprekidnog razvoja i tragawa u poeziji, ali i ivog razvoja akademske misli, o emu svedoi i naslov kwige, i materijali u woj sadrani. Kao to smo imali prilike da se uverimo, u zborniku se obrauju najrazliitiji slojevi i tendencije savremene literature. Pokazano je u kolikoj meri su za savremenu literaturu vana i produktivna i lingvistika istraivawa. Pored pogleda savremenih pesnika-novatora i wihovih tekstova, koji predstavqaju posebnu dragocenost ovog zbornika, tu su i izuzetno zanimqivi i podsticajni tekstovi naunika iz razliitih zemaqa koji reprezentuju i nove strategije prouavawa savremene kwievnosti. Ostaje nam da se nadamo da e konferencije i zbornici ovog tipa, sa aktivnim ueem i istraivaa i kwievnih stvaralaca, postati tradicionalni. Ana Jakovqevi

UDC 811.162.1'374(038)(049.3)

O SOWNIKU JZYKA POLSKIEGO NOWEGO TYPU (Na podstawie sownika prof. Mirosawa Baki, Sownik porwna, PWN, Warszawa, 2004, 266 pp.) Wszelkie prace jzykoznawcze powicone jednemu jzykowi sowiaskiemu zawsze wywieraj pewien wpyw na badania nad innymi jzykami sowiaskimi ze wzgldu na wiele punktw wsplnych wynikajcych z ich pokrewiestwa. Przedstawiany tutaj Czytelnikom Pracy Zbiorowej Matycy Serbskiej sownik prof. Baki rwnie dzieli los wielu prac w innych krajach sowiaskich. Jego autor, znany zagranic polonista Mirosaw Bako, dr hab. profesor Uniwersytetu Warszawskiego, zajmuje si gramatyk, leksykografi i kodyfikacj wspczesnego jzyka polskiego. Dr Bako opublikowa dotychczas wiele prac z tych dziedzin jzykoznawstwa, w tym rwnie sowniki (Sownik wyrazw kopotliwych, Inny sownik jzyka polskiego, Sownik peryfraz, czyli wyrae omownych itd.). Wrd jego prac warto tutaj wymieni Wykady z polskiej fleksji (2002). Ciesz si one popularnoci na rwni z inn ksik z tej samej serii, Wykadami z polskiej skadni prof. Renaty Grzegorczykowej (1998). Cechami wyrniajcymi kad jego prac s konkretno, jasno objanienia i oryginalno. Rwnie nowy Sownik porwna prof. Baki nie stanowi pod tym wzgldem wyjtku.

316
W Polsce istnieje dobra tradycja w tej dziedzinie i wydano ju kilka tego rodzaju sownikw. Wystarczy tutaj wymieni kapitaln prac pod redakcj Juliana Krzyanowskiego (196978) Nowa ksiga przysw i wyrae przysowiowych polskich i znany Sownik frazeologiczny jzyka polskiego Stanisawa Skorupki (1967), zawierajce take wiele porwna typu [adv] / [adj] jak [n] (gorco jak diabli, gorcy jak ogie itd.). Jednak dotychczas nie istnia sownik powicony wycznie porwnaniom w jzyku polskim, mona wic powiedzie, e sownik prof. Baki jest owocem pierwszej takiej prby w polonistyce. rdem niniejszego Sownika porwna jest szereg pozycji leksykograficznych, w tym rwnie wyej wymienionych ju, a take komputerowy Korpus Jzyka Polskiego PWN, obejmujcy okoo 60 milionw sw z rozmaitych odmian tekstw. Za pomoc tego Korpusu autorowi sownika udao si zebra ogromn liczb przykadw porwna i uporzdkowa je wedug czstotliwoci uycia na 6 stopni owej skali (05). Haso z picioma kropkami oznacza, e porwnanie to wystpuje w korpusie 32 razy lub wicej, np. czu si jak w domu (sam akad. W. Doroszewski, mwic o Zjedzie Slawistw w Jugosawii w 1955 roku, pisa kiedy Slawici Sowianie czuli si w Belgradzie jak w domu"), jedna kropka znaczy, e dane porwnanie wystpuje 23 razy, ale sownik ten zawiera te duo porwna bez kropki. Dziki temu sownik jest bardzo uyteczny nie tylko dla Polakw, lecz take dla obcokrajowcw uczcych si jzyka polskiego, co jest jego du zalet. Sownik ten skada si z trzech czci. Pierwsza nosi tytu Pikna jak marzenie i jest gwn czci tego sownika. Podstawowe sowa porwnania uoone s tu w porzdku alfabetycznym, bez uwzgldnienia podziau na czci mowy [por. skra (rzeczownik) jak aksamit, skrada si (czasownik) jak kot, skromna (przymiotnik) jak wita Agnieszka], cz ta jest wic uporzdkowana wedug sw poprzedzajcych sowo jak. Jest to jeden z moliwych i racjonalnych sposobw porzdkowania, bo z punktu widzenia semantyki wyraenia takie sowo nosi gwne znaczenie, np. w porwnaniu gupi jak but mowa jest o gupcu i sowo but nie odgrywa tutaj gwnej roli. Nastpnie po hale objanione jest kade porwnanie, uporzdkowane wedug frekwencji uycia. W razie koniecznoci niektre porwnania oznaczone s jako potoczne. Oznaczenie to pomaga uytkownikom sownika zrozumie stylistyczn warto danego porwnania. Oprcz tego, przy niektrych interesujcych lub trudnych dla wspczesnych czytelnikw porwnaniach (225 przykadw), umieszczono objanienie o ich pochodzeniu (na przykad: pijany jak Polak", jest to waciwie porwnanie francuskie sol comme un Polonais"; nie polskie, ale w Polsce znane, gdy dotyczy Polakw. Przypisuje si je Napoleonowi, ktry mia w ten sposb pochwali polskich onierzy, mimo upojenia alkoholowego zachowujcych trzewo i zdolno do penienia obowizkw wojskowych. Dzi jest ono czci narodowego stereotypu, i to niezbyt pochlebn itd.) i cytaty z kontekstem jako przykady uycia. To s zalety tej czci sownika. Wydaje si, e tego rodzaju sownik moe by uoony i w inny sposb. Moglibymy bowiem uporzdkowa go wedug sw nastpujcych po sowie jak, tzn. wedug gatunku tematyki (np.: rolina, zwierz, cz ciaa, zjawiska przyrody itd.). Jeliby kto chcia poszuka porwnania ze sowem kot, to avy je znale, musiaby przejrze ten sownik od pocztku do koca, bo nie ma w nim takiego skorowidza. Poza tym wiemy, e rda porwnania s z jednej strony bardzo rozmaite, ale z drugiej strony moglibymy grupowa je wedug pochodzenia, tj. na porwnania pochodzce z Biblii, pochodzenia oglnosowiaskiego itd. Byoby korzystniej dla uytkownikw sownika, gdyby umieszczone zostay i tego rodzaju indeksy. Druga cz nosi tytu Jak si patrzy. Zawiera ona wyraenia typu jak jeden m, jak jasny gwint, ktre mog czy si z rozmaitymi poprzedzajcymi je czonami. Wedug autora, mona powiedzie, e tego typu wyraenie porwnawcze jest tylko poow porwnania schematem, ktry kadorazowo wypenia si inn treci. Kade haso ma tutaj kilka przykadw z kontekstem w rozmaitych stylach. Trzecia cz nazwana zostaa Starowiecka jak przecinek. Umieszczono tutaj znane porwnania pochodzce z utworw literackich od XV wieku (Sota) do dzisiaj (W. Szymborska, U. Kozio) oraz porwnania z pieni i piosenek od J. Wybickiego do B. Olewicza. Zawarto tu rnorodne przykady wielu autorw, jednak wydaje si, e brakuje rwnowagi przy wyborze cytatw. Na przykad zamieszczono 41 przykadw z utworw A. Mickiewicza, ale tylko 1 przykad z twrczoci H. Sienkiewicza. Ale oglnie rzecz biorc, jako antologia porwnania, cz ta jest ciekawa dla wszystkich czytelnikw.

317
Poza tym na kocu sownika zamieszczone s dodatkowo dwie bajki" pene porwna. Pierwsza jest imitacj waciwej bajki (Bya sobie krlewna liczna jak obrazek. Oczy miaa jak gwiazdy, usta jak korale, wosy jak len, a buzi jak krew z mlekiem), a druga jest wspczesn" bajk (Bya sobie dziewczyna jak z okadki. Oczy miaa jak Kalina Jdrusik, usta jak Marilyn Monroe, wosy jak z reklamy szamponu L'Oral, a figur jakby kto Naomi Cambell sklonowal). To jest humor prof. Baki, ale autor dobrze pokazuje stylistyczne rnice i ich warto w tekcie. Wikszo porwna w niniejszym sowniku jest w duej mierze ustalona w odmianie literackiej jzyka polskiego. Ale jeli chodzi oglnie o porwnania, to w rzeczywistoci w jzyku polskim istniej jeszcze bardzo rozmaite rwnie poza t ram. Na przykad modzie moe uywa innego porwnania dla wikszego (czasem wulgarnego, nietypowego) stopnia wyrazistoci ni te zawarte w tym sowniku. W dialektach wystpuj te specyficzne porwnania, cile zwizane z miejscowymi zwyczajami i stylem ycia, ukazujce wiatopogld i poczucie jzykowe Polakw take jako Sowian. Takie porwnania mog rzuci wiato na badania nad porwnaniami w polszczynie w ogle. Wydaje si, e to te jest zadaniem sownika porwna w szerokim znaczeniu tego sowa. Jak wiadomo, w kadym kraju sowiaskim istnieje ju bardzo wiele prac i sownikw powiconych frazeologii. Ale podobnie jak w Polsce, sownikw samych porwna, a zwaszcza dwu- lub wielojzykowych sownikw porwna w jzykach sowiaskich, jest niewiele. Byyby one zarwno interesujce z punktu widzenia jzykoznawstwa, jak rwni bardzo uyteczne przy uczeniu si innych jzykw sowiaskich. W naszym rodowisku znany jest ju bardzo dobrze opracowany dwutomowy Sownik polsko-serbski (1999) pod redakcj prof. ivanovicia, jednak jeli chodzi o porwnanie, to czasem nie moemy znale potrzebnej informacji nawet w tym sowniku. Zatem wydaje si, e w dziedzinie tej istniej luki, ktre wymagaj wypenienia, i opracowanie szeregu sownikw elektronicznych oraz komputerowego korpusu jzyka serbskiego i jego wariantw jest w zwizku z tym wanym zadaniem. Oglnie rzecz biorc, mona powiedzie, e sownik prof. Baki bdzie jednym z moliwych, dobrych wzorw dla opracowa sownikw tego typu, nie tylko w zakresie polonistyki, lecz take w slawistyce w ogle. Motoki Nomachi

UDC 371.671:811.161.1(049.3)

Olga Mladenova, RUSSIAN SECOND-LANGUAGE TEXTBOOKS AND IDENTITY IN THE UNIVERSE OF DISCOURSE, Verlag Otto Sagner, Slavistische Beitrage, 432, Mnchen, 2004, 259 str. Najnoviji radovi u okviru lingvistike koji se bave diskursom, za korpusni materijal esto biraju udbenike kao anrovsku formaciju koja predstavlja ilustrativan dvosmerni interfejs" izmeu personalnog i drutvenog diskursa (autora i konzumenata udbenika), instrument koji odslikava drutvene odnose, ali ih i konstruie u isto vreme. U okviru ovakvog pristupa prouavanju diskursa, istraivai definiu udbenik kao izraz i kreatora, rezultat i faktor, indikator i normu drutva u isto vreme" (De Baets, 1994:531). T. Van Dijk (2004, Internet) daje iscrpnu bibliografiju radova u kojima se tretira neki aspekt ovako naznaene veze udbenikog diskursa i drutva, naroito pitanja u vezi sa ideologijom, identitetom, sticanjem znanja, raspodelom moi, njenim legitimisanjem u jednom drutvu i pravom pristupa pojedinaca i drutvenih grupa razliitim diskurzivnim mreama. Ovaj autor smatra da su udbenici vaan izvor stereotipa i predrasuda, kojima su svakodnevno izloeni milioni korisnika. Udbenici esto reprodukuju razne anrove elitnih" diskursa, a naroito tzv. akademskog diskursa", u kome je izraena persuazivna funkcija, gde autori pokuavaju da ubede konzumente diskursa u neophodnost prestrukturiranja konceptualnih klasa u okviru onoga to nazivamo znanjem", odnosno, u kojima je rasprostranjena praksa autora da plasiraju svoju sliku sveta" kao objektivnu stvarnost" i pri tom daju pozitivnu prezentaciju Sebe u odnosu na negativnu prezentaciju Drugog (ili to drugo miljenje ili egzistenciju svesno ili nesvesno iskljuuju iz svog diskurzivnog univerzuma).

318
Teorijskim i metodolokim aparatom za istraivanja udbenikog diskursa, uz balansirano ukljuivanje kognitivne i socijalne sfere funkcionisanja ovog jezikog fenomena, intenzivno se bavila grupa autora u okviru interdisciplinarnog pokreta koji se naziva kritika analiza diskursa", a iji je idejni tvorac T. Van Dijk. Grupu ine Norman Fairclough, Gnther Kress, Theo van Leeuwen, Ruth Wodak i drugi, a okupljena je oko asopisa Discourse in Society i Discourse Studies, iji je pokreta i urednik T. Van Dijk. Niz istraivanja potkrepljuju tvrdnje da udbenici predstavljaju mone instrumente koji reprodukuju miljenja irih drutvenih grupa kao to su obrazovne ustanove, dominantne drutvene grupe i celo drutvo, odnosno da odraavaju trenutno dominirajui drutveni diskurs i potvruju miljenja, stavove, ideologije i ubeenja veine (Gruenberg, 1991; Dean Wood, 1981; Pratt, 1975; Christine Sleeter i Carl Grant, 1991; Orit Ichilov, 1993 i drugi). Citirani autori istiu da udbenici veinom podravaju prihvaeni, nekontroverzni, konvencionalni pogled na drutvo i da, pod uticajem trine utakmice i proklamovanih prioriteta u razvoju drutva, autori udbenika, esto nesvesno, impliciraju profil budueg konzumenta i pod njim podrazumevaju pripadnika veinske drutvene grupe, ili lana potpuno integrisane ili asimilovane manjine (Cornbleth i Waugh, 1995:6264). Autorka knjige koja je predmet ovog prikaza, Olga Mladenova, uoila je znaaj udbenika za strani jezik kao bogatog izvora podataka o stranom drutvu i kulturi kao kolekcije tekstova koja po definiciji tei da to bolje predstavi tipinog" govornog predstavnika iji je jezik predmet instrukcije u udbeniku. Mladenova je iskoristila istraivake mogunosti koje prua ovakva vrsta tekstova da dobije obilje podataka za koje se obino smatra da ih mogu pruiti samo socioloka ili psiholoka istraivanja masovnih razmera. Kroz tekstove udbenika, koji pripadaju fascinantnom korpusu od 150 udbenika ruskog jezika kao stranog, koji su objavljivani irom sveta tokom poslednja etiri stolea ruske istorije Olga Mladenova prouava identitet (prezentaciju Sebe i odnos prema Drugom) izvornih govornika ruskog jezika, zasnivajui svoje zakljuke na tumaenju tekstova koje sadre pomenuti udbenici. Ko je tvorac ove interesantne knjige? Ova bugarska autorka napisala je vei broj udbenika bugarskog jezika za strance, bugarsko-ruski renik, inicijator je elektronskog korpusa rukopisa modernog bugarskog jezika od 17. do prve polovine 19. veka, autor je etnolingvistike studije O grou i vinu na Balkanu (1998), iji je recenzent A. N. Soboljev. Ona je jedan od koautora knjige ta je novo u ruskoj etimologiji (2003), Instituta za ruski jezik Ruske akademije nauka. U asopisu Discourse and Society, iji je urednik T. Van Dijk, ova autorka je objavila prikaz knjige L. D. Tsitsipisa iz kontaktne lingvistike albanskog dijalekta Arvanitika i grkog jezika: A Lingvistic Antropology of Praxis and Laguage Shift Arvantika (Albania) and Greek in Contact, u kojoj je jedno poglavlje posveeno ideologiji u diskursu. Najnovija interesovanja O. Mladenove su slavistike i balkanoloke studije na raskru jezika i kulture kao profesor ruskog jezika na Univerzitetu u Kalgariju ona predaje tako naslovljen predmet na Katedri za nemake, slovenske i istonoazijske studije. Russian Second-Language Textbooks and Identity in the Universe of Discourse (Udbenici ruskog jezika kao stranog i identitet u univerzumu diskursa) jeste knjiga napisana na engleskom jeziku (a izdao je nemaki izdava koji se specijalizovao za slavistike studije), sa bogatim izborom dokumentarnog materijala iz udbenika, datim u originalu na ruskom jeziku. Svi primeri su prevedeni na engleski jezik, a ceo ruski tekst je transkribovan i modernizovan" da bi bio prilagoen ne-slovenskoj italakoj publici. Knjiga obuhvata Uvod; osam poglavlja, u kojima autorka razvija studiju identiteta u udbenikom diskursu pratei razvoj dve diskurzivne formacije pedagoku" (SSL-Second Language Learning) i formaciju identiteta (Identity discursive formation); dve bibliografije svih udbenika koji su posluili kao izvor citata i autora na koje se Mladenova poziva; indeks najvanijih konceptualnih odrednica u radu; i 65 fotografija koje ilustruju vizuelni diskurs u ispitivanom korpusu. Autorka istie da se tokom ruske istorije identitet oblikovao prema razliitim odreujuim matricama (religiji, civilizaciji, etninosti, dravnosti, jeziku i drutvenoj klasi) i da je njegovo ispoljavanje variralo tokom razliitih istorijskih perioda, kreui se od njegovog jasnog ispoljavanja u okviru dva modela, koja ona naziva Holy Rus i Civilized World (do 1870), do njegove fragmentacije u okviru postmodernog modela (Global Village Mosaic Model), koji prema autorki nudi najvei stepen tolerancije za identitet Drugog.

319
U prvom poglavlju, Language and Identity, autorka razmatra shvatanje identiteta govornika ruskog jezika, u odnosu na Sebe i Drugog, kroz kontekstualnu analizu koncepata vezanih za etninost, dravnost i jezik (russkij/nerusskij, rossijanin, inorodec, nacmen, inostranec, vseelovek/kosmopolit). Smetajui udbeniki tekst u kontekst verbalne komunikacije po modelu R. Jakobsona, ona uobliava identitet autora i konzumenta udbenika ukrtajui etniku, dravnu i jeziku komponentu njihovog identiteta. U drugom poglavlju, Typology of Second-language Textbooks, Mladenova daje tipologiju ove vrste udbenika prema antropolokim kriterijumima, kreui se dijahronijski od predmodernih udbenika u kojima je bila zastupljena etnika i nacionalna perspektiva (Holy-Rus i Civilized World Model), modernih udbenika u kojima varira etnocentrinost i kosmopolitizam autora u pogledu unoenja kulturolokih sadraja u udbenik (Ethnocentric Outsider Model, Cooped-Up Insider Model, Proselytizing Model, Broad Common-Ground Model, Narrow Common-Ground Model, Cross-Cultural Comparative Model) i postmodernih udbenika (Global Village Mosaic Model). U treem poglavlju, Second-language Textbooks as a Discursive Formation, Mladenova govori o udbenicima kao odvojenoj diskurzivnoj formaciji u odnosu na druge vrste tekstova i prati razvoj pojma udbenik" u ruskoj kulturi i istorijski razvoj njegove upotrebe (gde pravi razliku izmeu predmoderne faze do 1870. i moderne faze od 1870. do danas). Interesantni su primeri pozajmljivanja materijala iz udbenika u udbenik, koje autorka zove repeticijom", kao i analiza ilustracija koje prate verbalni materijal. U etvrtom poglavlju, Authors between Anonymity and Authority, Mladenova govori o izvorima na kojima autori udbenika zasnivaju svoj autoritet. U ovom delu razmatra se polna struktura autora udbenika, njihova vezanost za odreene institucije koje im obezbeuju autoritet, pripadnost izvornim govornicima ruskog jezika, ili proklamovanje autora o sopstvenom metodu u nastavi jezika kao izvoru autoriteta udbenika. Jeziki autoritet autori ostvaruju pozivajui se na standardne gramatike stranog jezika i jezike uzorke egzemplarnih govornika. U petom poglavlju, Identity and Second-Language Textbooks, Mladenova dalje razvija odlike pojedinih modela iz drugog poglavlja i bavi se odnosom komentara prema osnovnom tekstu udbenika. U estom poglavlju, In the field of Concomintance: Valuable Wholes ad Their Symbolic Components, govori se o onome to se u okviru pojedinih modela identiteta smatra vrednom celinom", kao i o njenoj simbolinoj reprezentaciji (putem metonimskog transfera). Na primer, u Holy Rus modelu skup koncepata religiozne dogme ini vrednu celinu", sa simbolom kakav je Isus Hrist kao simbolinom reprezentacijom, dok je to u Civilized World modelu zapadna civilizacija", sa simbolima istaknutih gradova zapadne civilizacije ili istaknutih pojedinaca. U okviru ove rasprave razmatraju se razliita znaenja koncepta vredne celine", koju odraava koncept naroda", zavisno od shvatanja govornog subjekta o indentitetu, tj. zavisno od pogleda na Sebe i Druge. Kao simbol ove vredne celine navodi se koncept dua". U sedmom poglavlju razmatraju se odnosi izmeu Ja" i Ti", privatnog i javnog. Autorka uoava tendenciju ruskog mentaliteta, utvrenu i sociolokim studijama, da daje prednost javnom u odnosu na privatno, kolektivnom u odnosu na individualno. Rusi npr. nemaju re za engl. re privacy", oni favorizuju sabornost" i kolektivni duh" za razliku od zapadnih drutava gde su individualnost i Ja" favorizovani kvaliteti. Pratilac ovih tendencija u ruskom duhu jeste antimaterijalizam i antikomercijalizam. Autorka govori o jezikim sredstvima kojima se ovako izraen kolektivni identitet projektuje. Poslednje poglavlje, A Bird's Eye View, redefinie polaznu tipologiju udbenika prema antropolokim kriterijumima, datu na poetku, u tipologiju zasnovanu na diskurzivnim kriterijumima. to se tie teorijskih i metodolokih osnova za ovu studiju, autorka se poziva na etiri izvora: 1. postmoderni teoretiari diskursa, naroito M. Fuko (Foucault, M. The Archeology of Knowledge, 1972), 2. teoretski okvir komunikativne situacije po modelu R. Jakobsona (ona spaja autore udbenika i njihovu publiku sa porukom, tj. udbenikom koji razjanjava njihove meusobne odnose), 3. semiotika kao konceptualni okvir za sve vrste znakova u udbenikom diskursu, 4. leksika semantika (uglavnom prema A. Wierzbickoj, 1992, 1997).

320
U kritikom osvrtu osvrnuemo se na dobre i loe strane ove studije. Jedan od njenih izuzetnih kvaliteta jeste, kako smo ve istakli, korpus za istraivanje koji je, za nae istraivake uslove, izuzetnih dimenzija. Takav korpus nismo sreli ni u jednom drugom istraivanju koje se bavi udbenicima, ni kod nas ni u svetu, i on zaista prua obilje lingvistikog materijala. Smatramo da su ovakvi poduhvati mogui samo zahvaljujui dobro uraenim elektronskim korpusima, a kako autorka ima iskustva u korpusnoj lingvistici, pretpostavljamo da je i ovaj rad iz te sfere mada se u samoj knjizi taj podatak nigde ne pominje. Takoe, deo koji se bavi semantikom analizom izabranih etnonima, koje smo ranije pomenuli, vrlo je interesantan i znaajan doprinos etnolingvistikim studijama. Ovaj korpus prua ogromne mogunosti za razne vidove jezikih istraivanja, a sigurni smo da e ih O. Mladenova dobro iskoristiti. Veliki je doprinos ove studije i to to je efikasno ukazala na pogodnost korienja udbenikog diskursa za istraivanje drutvenih fenomena, i to naroito materijala iz udbenika stranog jezika. Udbenici stranog jezika razlikuju se od ostalih udbenika i drugih tekstova uopte, jer je u njima element reprodukcije" ili recikliranja" tuih diskursa otvoreno prisutan po definiciji (dok autori drugih tekstova pokuavaju da ga eliminiu i trude se da svoj tekst prikau kao orginalan"). Ova vrsta tekstova predstavlja direktan susret dva jezika, drutva, i dve kulture, gde karakteristike i jedne i druge strane dobijaju u kontaktu svoju pojaanu dimenziju. Autori udbenika stranog jezika pokuavaju da verodostojno predstave polifoniju glasova" u diskursu stranog drutva i kulture (kombinujui razne anrove koji cirkuliu diskurzivnim univerzumom govornika tog jezika), prikazujui te glasove" ne kao indirektan" ve kao direktan" govor predstavnika jednog jezika (ako upotrebimo terminologiju M. Bahtina), koji dobijaju svoj specifian izraz u kontaktu sa maternjim jezikom, drutvom i kulturom. Autorka svrstava ovu studiju u oblast makropragmatike, kao grane pragmatike koja se bavi jezikom upotrebom u najirem zamislivom kontekstu. Dakle, autorka ukljuuje niz disciplina kao to su psiholingvistika, sociolingvistika, analiza diskursa, etnolingvistika u oblast pragmatike, to je sigurno maksimalistiki pogled na ovu disciplinu. Neto realniju procenu mesta ove discipline pruaju gledita da njene okvire omeuje prouavanje govornih inova i sekvenci govornih inova, odnosno oblast koja formulie uslove adekvatnosti iskaza koji su definisani kao govorni inovi, kako to ini T. Van Dijk. Sada bismo se osvrnuli na lingvistiki diskurs Olge Mladenove kao ideoloki diskurs. Koju ideoloku vizuru zastupa autorka ove studije? 1. U prvom poglavlju autorka odvaja dve mogue vrste percepcije u odnosu na sopstveno drutvo, jezik i kulturu. Na sopstveni jezik i kulturu se gleda: a) kao na prirodnu kulturu i jezik ljudskog bia", odnosno za Sebe se trai univerzalni status, i: b) kao na jednakog lana porodice ljudskih jezika i kultura" odnosno trai se egalitarni poloaj i za Sebe i za Drugog. Diskreditujui prvu percepciju kao odliku drutava koja su davno nestala iz ljudske istorije (stari Grci i Rimljani), ili koja je karakteristina za velike nacije koje ive u kulturnoj izolaciji autorka se opredeljuje za drugu vizuru koja postaje osnova njenog postmodernog modela udbenika Global Village Mosaic Model. ta je problematino u ovoj podeli? Negira li se njome postojanje percepcije koju su tako uspeno promovisali osniva lingvistike V. fon Humbolt i niz pesnika romantizma, kao to je Gete? Moe li se na svet gledati kroz prizmu maternjeg jezika i kulture, a opet priznati pravo Drugoga na isti takav pogled na svet? Ima li opravdanja da se sveovenost tumai kao simbol uskogrudog etnocentrinog pogleda na svet kao to ini O. Mladenova u semantikoj analizi ruske rei vseelovenost. 2. Autorkina podela autora na gatekeepers" i bonafide guides", zasnovana na stavu koji autori imaju prema unoenju kritike kulturoloke perspektive u udbenik, nije manje problematina. Autorka raznim diskursnim strategijama diskredituje prvi tip autora (Authors of the bonafide guide type describe the speakers'society as they see it, whereas authors of the gatekeeper type construct a distorted image that corresponds to their interests. In other words, only authors of the former type strive towards cross-cultura communication".) Fino nijansiranom retorikom autorka plasira pozitivnu predstavu o Sebi (kao kosmopoliti, dobronamernom vodiu u tuu kulturu") i negativnu sliku Drugog kao etnocentrinog, paranoinog vratara", koji je uasnut pred mogunou uticaja koji strana kultura moe da ostvari na one koji ue strani jezik. Vrlo efikasno se aktiviraju okidai" kolektivne memorije ruskog naroda, kao to je doba Sovjetske Rusije i sl., da bi potkrepili autorkin stav o opravdanosti prakse da u udbeniku stranog jezika autor, bez ikakve ograde, treba da ukljuuje elemente strane kulture, a

321
da sopstvenu kulturu potpuno iskljui iz vizure konzumenta udbenika. Ovakav pristup ona smatra doprinosom razvoju kulturne tolerancije izmeu dveju kultura u kontaktu. 3. U petom poglavlju autorka se zalae za minimum komentara u udbeniku u odnosu na osnovni tekst, tj. za model koji je oznaen kao Narrow Common-Ground Model, negativno ocenjujui model koji ona zove Ethnocentric Outsider Model, u kome autor ukljuuje komentare, esto na maternjem jeziku. Ona istie da ovaj drugi model udbenika daje hibridnu sliku govornog subjekta kao lingvistiki fluentnog, a kulturno egzotinog" (opet fina prezentacija Sebe i negativna Drugog). 4. ta jo moe biti problematino u vezi sa ovom studijom? Iako je autorka odlino osetila modernost" teme koju obrauje i zasnovala svoje stavove na ikonama" postmoderne teorije diskursa, kao to su M. Fuko ili P. Bordo (Pierre Bourdieu: Outline of a Theory of Practice, Cambridge University Press, 1995), ona nije uspela da prevazie problem nekih drugih akademskih" diskursa. Svoj pogled na ruski identitet kao formaciju koju oblikuje apstraktno drutvo, gde je jedinka nemoni akter, a ne aktivni subjekt (po uzoru na sociologiju interakcije E. Gofmana), autorka pokuava da predstavi kao objektivno stanje stvari". Takoe, svoju vizuru sveta kao globalnog sela koje ponitava etnike i nacionalne identitete, ona eli da plasira kao jedini poeljan i prihvatljiv model sa prilino netolerancije diskreditujui drugaije vienje stvarnosti i ivotnih preferencija. Interesantno je da se u tu svrhu poziva na M. Bahtina i njegovu polifoniju glasova u diskursu, mada se stavovi ovog autora teko mogu povezati sa dvodimenzionalnim modelom komunikacije R. Jakobsona i pragmatskim pristupom diskursu koji praktikuje ova autorka. Moda se iz gore navedenih razloga ova autorka ne poziva na autore koje smo pomenuli na poetku ovog prikaza kao zastupnike kritike analize diskursa", poto je naroito T. Van Dijk u svojim radovima iscrpno prikazao metodologiju objanjavanja diskursnih strategija koje primenjuje O. Mladenova a u prikazu akademske karijere autorke ukazali smo na injenicu da je saraivala sa asopisom koji ureuje Van Dijk, pa prema tome nema dileme da li je bila upoznata sa radovima Drugog" kada je lingvistika teorija u pitanju. Dakle, i u tom smislu autorka koristi jednu od oprobanih strategija diskreditacije Drugog i afirmacije Sebe ignoriui one autore koji imaju drugaiji stav od njenog, to je jedna od najsuptilnijih tehnika elitnih" diskursa, naroito diskursa koji tee da drugaije strukturiraju ve postojee znanje u pojedinim oblastima. Ako se ove izreene primedbe prihvate kao druga perspektiva" u itanju teksta O. Mladenove, nema nikakvog razloga da se njeno vienje ruskog identiteta ne shvati kao jedna vizura koja ima pravo na egzistenciju, odnosno nema razloga da se doprinos ove autorke ne oceni kao veoma koristan. Ovo istraivanje e otvoriti mnoge nove teme u okviru slavistikih studija i provocirati dalja istraivanja koja mogu doprineti boljem razumevanju ruske kulture i ideologije. to se tie srpske lingvistike, ova studija ukazuje na mogunosti sagledavanja udbenika za strani jezik u jednom sasvim novom svetlu, na koje u naoj lingvo-kulturnoj sredini nismo navikli. S jedne strane moemo ih posmatrati kao izvor lingvistikih podataka relevantnih za istraivanje drutva i kulture iji je jezik predmet instrukcije u udbeniku, a s druge kao osnov za njihovo poreenje sa domaom lingvo-kulturnom stvarnou i za prouavanje kompleksa pitanja koje smo pomenuli na poetku ovog prikaza, a koja se tiu ideologije, moi i znanja u pedagokom diskursu. Gordana M. Vukovi

UDC 012 Gazdanov G. (049.3)

GATO GAZDANOV V ROSSII, BIBLIOGRAFI (19882003). BIBIOGRAFIESKI UKAZATEL, sostavitel A. B. Mzokov, Vladikavkaz, Ir", 2003. GATO GAZDANOV. BIBLIOGRAFIESKI UKAZATEL, sostaviteli I. Biboeva, Z. Tigieva, Vladikavkaz, Olimp", 2003. Tokom poslednje etvrti HH veka opus Gajta Gazdanova (19031971) ubrzano se revalorizuje i istrauje, a, po nekim procenama, re je o delu koje ima prelomni karakter za

322
shvatanje istorije ruske knjievnosti HH veka. U sklopu osobenosti pievog ponovnog otkrivanja, posebno mesto u literaturi o njemu dobila je bibliografija. (Na konferenciji povodom stogodinjice roenja Gazdanova, u Institutu za svetsku knjievnost Gorki", A. M. Uakov je primetio da bibliografija u studijama o Gazdanovu ima status nauke.) Bibliografija je prisutna od poetka prouavanja Gazdanova, kod prvog prouavaoca Lasla Dinea, koji je objavio i njegovu prvu bibliografiju1, a bibliografiju sadri i Dineova monografija o Gazdanovu.2 I kasnije publikacije su esto sadrale bibliografiju u razliitom obliku,3 a nastavljale su se i posebne bibliografske publikacije u periodici, razliitim zbornicima i kao posebna izdanja. Gazdanov je imao karakteristinu sudbinu pisca iz neprimeene generacije" (V. Varavski). Iako je njegovo delo visoko vrednovano od savremenika, ostalo je rasuto po emigrantskoj periodici, kao i kritiki tekstovi o njemu. Zbog stvaranja potpune slike o autoru, bilo je potrebno sakupiti te podatke. A sa objavljivanjem Gazdanova u Rusiji dolo je do nove situacije. Objavljivanje Gazdanova u okviru perestrojke" malo je zakasnilo4 i odvijalo se van glavnih tokova. S obzirom da emigrantska kritika nije uspela da protumai fenomen Gazdanova", kritika recepcija nastavila se u novim uslovima. U raskoraku sa knjievnom vrednou, njegova afirmacija nije imala vanknjievnu podrku, i taj proces bio je postepen. A poto se tumaenje i izuavanje pisca nastavilo, i nastavlja se, slino kao i ranije, u emigrantskim uslovima, bilo je vano sauvati steenu informaciju. Dakle, kada je o Gazdanovu re bibliografija najee nije samo popis, nema prevashodno kataloku funkciju nego operativnu. Povodom stogodinjice od roenja pisca, u Vladikavkazu su se pojavile dve bibliografije Gazdanova, koje se u mnogo emu dopunjuju. Prva, Gajto Gazdanov u Rusiji 19882003, predstavlja autorski rad A. B. Mzokova. Druga, Gajto Gazdanov, raena je u okviru Nacionalne naune biblioteke Republike Severne Osetije Alanije, i ima delimino kompilativni karakter, jer sadri i delove radova L. Dinea i L. Sirovatko. Mzokovljeva bibliografija je vremenski i geografski omeena, mada u njoj ima odstupanja i od jednog i od drugog. Ima ambiciju da bude potpuna bibliografija dela Gajta Gazdanova i literature o njemu koja je objavljena u Rusiji i registruje 805 jedinica i 342 autora. Graa je rasporeena u deset odeljaka: sabrana dela; posebna izdanja pievih romana; dela Gazdanova u periodinim izdanjima i zbornicima; Gazdanovljeva dela u prevodu na strane jezike i na Internetu; literatura o pievom ivotu i delu; rezimei magistarskih i doktorskih disertacija; publikacije o Gazdanovu u stranim izdanjima; bibliografija bibliografije; publikacije koje nisu ukljuene u bibliografiju L. V. Sirovatko. U odeljku posveenom literaturi o piscu, nastaloj tokom petnaestogodinjeg perioda, moe se uoiti raznolikost pristupa Gazdanovu, a meu autorima su mnoga imena iz naunog i knjievnog sveta (Andrej Bitov i N. I. Tolstoj, na primer). U odstupanja se mogu svrstati neka Mzokovljeva otkria, kao to je podatak koji mu je saoptio Tomas Urban da je u Inzbruku, 1949. godine, planirano objavljivanje nemakog prevoda Duha Aleksandra Volfa, do kojeg ipak nije dolo. Odabrani period obraen je bolje nego u odgovarajuem delu bibliografije Nacionalne biblioteke, mada je autor svestan nesavrenstva uraenog. I zaista, kao to on pronalazi propuste kod drugih autora tako ih ima i kod njega. Autori druge bibliografije su realniji kada konstatuju da njihova bibliografija nipoto ne obuhvata sve to je Gazdanov napisao i sve to je o njemu napisano, ve samo ono to su uspeli da utvrde. Ova bibliografija sa irim okvirom registruje oko 1150 publikacija. Ona sadri i neke druge materijale nekoliko pesama posveenih Gazdanovu, citate razliitih autora o Gazdanovu, hronologiju pievog ivota, tekst Ruslana Bzarova o pievim osetinskim roakim vezama. Organizacija materijala je razuenija, podeljena je na znatno vie odeljaka. Tako su, na primer, u bibliografiji dela, izmeu ostalog, posebno izdvojeni kritika i esejistika,
1 Gaito Gazdanov, Bibliographie des uvres de Gaito Gazdanov, tablie par L. Dienes. Paris, Institut d'tudes slaves, 1982. 2 Laszlo Dienes, Russian Literature in Exile: The Life and Work of Gaito Gazdanov, Mnchen, Verlag Otto Sagner, 1982. 3 Najpotpunija je sadrana u: Gazdanov i mirova kultura, Sbornik naunh state, redaktor-sostavitel L. V. Srovatko, GP KGT", 2000, s. 201234. 4 Prva publikacija je bila u osetinskoj periodici: Gato Gazdanov, None dorogoi. Otrvki iz romana, Literaturna Oseti", 1988, 71; prva knjiga: Gato Gazdanov, Prizrak Aleksandra Volfa. Roman, Moskva, Hudoenstvenna literatura", 1990.

323
pisma, nastupi na radiju Sloboda". Materijal je gotovo naizmenino organizovan hronoloki i slovnim redom (kod Mzokova slovnim redom), a to smenjivanje ima i dobre i loe strane u okviru pojedinih odeljaka ini materijal preglednijim, dok na nivou celine stvara povremeno nejasnoe i uzrokuje udvajanja. U literaturi o Gazdanovu izdvojeni su (pored odeljaka koji postoje i kod Mzokova) posebni odeljci o devedesetpetogodinjici i stogodinjici roenja pisca, o meunarodnim konferencijama i knjievnim veerima, tematskim brojevima asopisa, o fotografijama, crteima i ilustracijama uz Gazdanovljeva dela. Posebni odeljci, ne tako veliki, odvojeni su takoe i za predstavljanje Gazdanovljevih dela u drugim umetnostima (sa pododeljcima Film i Pozorite), kao i za Gazdanova u umetnosti i knjievnosti (sa pododeljcima Likovna umetnost, Proza, Poezija). Ve i nabrajanje pojedinih rubrika ostavlja utisak da su sastavljai ove bibliografije nastojali da ona bude to potpunija. Nai autori prisutni su u obe bibliografije. Vie u Bibliografiji Gajta Gazdanova u Rusiji 19882003, i to je jo jedno od njenih odstupanja. Mzokov registruje sve srpske prevode u ovom periodu5 (kao, uostalom, i mnoge druge radove o Gazdanovu koji su objavljeni izvan Rusije i na stranim jezicima) i veinu tada poznatih naih tekstova o piscu. Jedna od pionirskih analiza Gazdanovljeve proze, koja se pominje u ovoj bibliografiji nalazi se u doktorskoj disertaciji Milivoja Jovanovia Umetnost Isaka Babelja,6 odbranjenoj 1968. godine. Pored profesora Jovanovia, pomenuti su i radovi Petra Vujiia, Duka Paunkovia, Zorislava Paunkovia, Lasla Blakovia, Igora Marojevia i Duice Poti.6 Programska nedoslednost u odnosu na naslov dela, iako moda metodoloki pogrena, nama se ini prednou. Taj aspekt (publikacije stranih autora i publikacije na stranim jezicima) slabije je predstavljen u drugoj bibliografiji. Tu je od naih autora zastupljen samo Zorislav Paunkovi sa dva rada na ruskom jeziku.7 S obzirom da je bibliografija znaajna i za rekonstruisanje jo uvek zatamnjene biografije Gazdanova, bibliografska istraivanja e se sigurno nastaviti. Potrebno je, takoe, i da se pokrije novi period recepcije Gazdanova u Rusiji i svetu, kao i da se otklone nedostaci koji postoje u ove dve poslednje komplementarne bibliografije. Za to e uskoro biti prilika, jer etvrti, dopunski tom Sabranih dela Gajta Gazdanova, koji je u tampi uz ponovljeno izdanje prethodna tri toma, predvia i do sada najkompletniju bibliografiju dela Gajta Gazdanova i literature o njemu. Zorislav Paunkovi

5 Bibliografija je otila u tampu pre izlaska prva dva toma trotomnih Sabranih dela Gajta Gazdanova na srpskom jeziku krajem oktobra 2003. godine (Gajto Gazdanov. Romani. I tom. Vee kod Kler. Istorija jednog putovanja. Let. Noni putevi, prevod sa ruskog Duko Paunkovi, Beograd, Paideia", 2003; Gajto Gazdanov, Prie, prevod sa ruskog Zorislav Paunkovi i Duko Paunkovi, Beograd, Paideia", 2003). 6 Milivoje Jovanovi, Umetnost Isaka Babelja, Filoloki fakultet Beogradskog univerziteta, Monografije, knjiga XLV, Beograd, 1975, str. 434439. 7 Zorislav Paunkovi, Gazdanov v Ygoslavii. http://www.hrono.ru/text/ru/paun_yug.html; Zorislav Paunkovi, Probudenie" Gato Gazdanova, Darl", 2003, 3, s. 252255.

KQUNE REI

analitieskoe isskustvo antina tragedi balet Vrubeq Garvard gegelanzm Gnosticizm Grabovi Demon Dmitro ievski Doroga Dostoevski Drevo etniki film Zvezd kajkavski kolektivna krivica integralno jugoslovenstvo stor ukransko lteraturi Lermontov Metafizika metodika Niva Paraxanov patrofikaci Pirosmani

poez proza 20-h i 30-h gg. Ra poez russki futurizm semantika boja Skovoroda Srbi srpskohrvatski stilstika shdnoslov'nske serednov supramoralizm scenario tipolog Tomas Man ukrajinska filozofija filosofi kosmizma filozofija srca" hamaratia Hrvati Hristianstvo hybris akavski ievski tokavski

ZBORNIK MATICE SRPSKE ZA SLAVISTIKU

UPUTSTVO ZA PRIPREMU RUKOPISA ZA TAMPU 1. Zbornik Matice srpske za slavistiku objavquje originalne radove iz lingvistikih, kwievnoistorijskih i teorijskih disciplina slavistike o uzajamnim vezama slovenskih jezika i kwievnosti i pojedinim nacionalnim jezicima i kwievnostima. Radovi koji su ve objavqeni ili ponueni za objavqivawe u nekoj drugoj publikaciji ne mogu biti prihvaeni. 2. Radovi se publikuju na svim slovenskim jezicima. Po dogovoru sa Urednitvom, mogu se prihvatiti radovi na nekom od drugih stranih jezika s tim da Urednitvo obezbedi prevod. Radovi na srpskom jeziku i rezimei tampaju se irilicom. Ukoliko autor eli da mu rad bude tampan latinicom, treba to posebno da naglasi. Rukopis treba da bude ispravan u pogledu gramatike i stila. U Zborniku Matice srpske za slavistiku u upotrebi je Pravopis srpskoga jezika autora Mitra Peikana, Jovana Jerkovia i Mata Piurice (Matica srpska, Novi Sad 1993). 3. Pored pravopisnih normi ovde utvrenih autori treba da se u pripremi rukopisa za tampu pridravaju i sledeeg. Nazivi umetnikih dela bez obzira na to o kojoj se vrsti ili obimu radi tampaju se kurzivom, odnosno u tekstu rukopisa obeleavaju podvlaewem crnom linijom. Nazivi kwievnih dela, ako ona nisu prevedena, navode se izvornim jezikom i pismom, a u zagradama se moe dati prevod na jezik na kome je napisan i rad. Ukoliko je re o prevedenom delu, navodi se naslov prevoda (sa neophodnim bibliografskim podacima u podnonim napomenama), a u zagradama moe se navesti izvorni naslov dela. U tekstu rada strana imena piu se prilagoeno jeziku na kome je napisan rad (transkribuju se), a kada se ime prvi put navede, u zagradi se daje izvorno pisawe. Citati iz dela na stranom jeziku, u zavisnosti od funkcije koju imaju, mogu biti na jeziku izvornog teksta ili u prevodu, a moe se predoiti i izvorni tekst i prevod, ali je potrebno dosledno se pridravati jednog od navedenih naina citirawa.

328 4. Rukopis treba da ima sledee elemente: ime i prezime autora, naslov rada, apstrakt (saetak), kqune rei, tekst rada, rezime i nauni aparat, redosledom kojim su ovde navedeni. Ime i prezime autora u studijama i lancima stavqaju se u levi gorwi ugao, a u prikazima na kraju teksta. 5. U saetku (na jeziku na kome je rad napisan) i rezimeu (na jednom od slovenskih jezika) treba da budu informativno i jezgrovito prikazani problemi i rezultati istraivawa. U principu, trebalo bi da saetak bude krai, ali ni jedan ni drugi oblik rezimea ne mogu premaiti 10% duine teksta. Ukoliko autor nije u mogunosti da obezbedi korektan prevod, treba da napie rezime na jeziku na kome je napisan i rad, a Urednitvo e obezbediti prevod. 6. Kqunim reima treba ukazati na celokupnu problematiku istraivawa, a ne bi trebalo da ih bude vie od deset. 7. Svi prilozi koji ine nauni aparat ili ilustracije (fusnote, faksimili, slike, tabele i sl.) prilau se na kraju teksta. Fusnote se obeleavaju arapskim brojevima (iza pravopisnog znaka, bez taaka ili zagrada) i prilau na kraju teksta (ne u dnu svake stranice rukopisa). Ostali prilozi obeleavaju se arapskim brojevima (na poleini), prilau takoe na kraju teksta rukopisa, a wihovo se mesto oznaava na levoj margini rukopisa. 8. Podaci o citiranom delu navode se onim pismom i jezikom kojim je tampano. Ako nije mogue drukije, ispisuju se itko rukom. Ako je delo tampano na savremenoj latinici, to se moe oznaiti podvlaewem crvenom linijom. Od postojeih, mawe ili vie uobiajenih, a raznolikih naina navoewa bibliografskih podataka o delima koja se u radu citiraju Urednitvo se opredelilo za dva. a) bibliografski podaci daju se u fusnotama; prvi put kada se neko delo navodi daju se kompletni podaci o bibliografskoj jedinici, a svaki sledei put upotrebqava se neka od uobiajenih skraenica (Isto, Nav. d. Ibid., Op. cit. itd., dosledno ili latinskim ili skraenicama jezika na kome je napisan rad). Bibliografska jedinica ukoliko se citira kwiga treba da se sastoji od sledeih podataka: ime i prezime autora, naslov dela (u kurzivu), izdava, mesto i godina izdawa, broj citirane stranice, a kada se navodi lanak objavqen u asopisu, iza naslova lanka sledi broj (godite, tom) asopisa (zbornika) u kojem je delo objavqeno. Bibliografska fusnota, na primer, treba da izgleda ovako: Zoja Karanovi, Antologija srpske lirske usmene poezije, Svetovi", Novi Sad 1996, 297 (odnosno, ako je prekucano mainom, Zoja Karanovi, Antologija srpske lirske usmene poezije, Svetovi", Novi Sad 1996, 297).

329 Dragia ivkovi, Radoje Domanovi i teorija Sekundenstil"-a, Zbornik Matice srpske za kwievnost i jezik, H/1, 1995, 716 (Dragia ivkovi, Radoje Domanovi i teorija Sekundenstil"-a, Zbornik Matice srpske za kwievnost i jezik, H/1, 1995, 716). Ovakav nain navoewa pogodan je za radove maweg obima. b) Bibliografski podaci donose se u posebnom prilogu (Literatura) na kraju rada istim redosledom i nainom kao i u prethodnom sluaju, azbunim ili abecednim redosledom (u zavisnosti od pisma na kome se rad objavquje) po prezimenima autora i sa skraenicama, koje preuzimaju funkciju naslova i navode se u zagradama u tekstu rukopisa. Na primer, u prilogu Literatura jedna jedinica izgledala bi ovako: ivkovi Dragia ivkovi, Radoje Domanovi i teorija Sekundenstil"-a, Zbornik Matice srpske za kwievnost i jezik, H/1, 1995, 716, a u tekstu rukopisa: (ivkovi, 10) (kada se citira jedna strana rada) ili samo (ivkovi) (kada se poziva na ceo tekst). Ovakav nain citirawa pogodan je za radove veeg obima, u kojima se vie puta navode pojedina dela. Treba obratiti pawu na to da se slovima azbuke oznae skraenice izvedene iz imena autora od kojih u spisku literature postoji vie radova (npr. (ivkovi a; ivkovi b). 9. Svi delovi teksta rada za Zbornik Matice srpske za slavistiku kucaju se na hartiji veliine 21 h 29,5 cm, sa proredom i marginama koje daju 30 redova na jednoj strani i 65 slovnih znakova (ukquujui i prored izmeu rei) u jednom redu. 10. Rukopise za objavqivawe treba slati na adresu: Urednitvo Zbornika Matice srpske za kwievnost i jezik, Matica srpska, Novi Sad, Ul. Matice srpske br. 1.
Urednitvo Zbornika Matice srpske za slavistiku

You might also like